Jesu li ocjene motivacija ili stres?

[Skitnica]

Koliko stresa učenici imaju zbog ocjena, i koliko ih više uči zbog ocjena, nego zbog znanja..i zbog toga se i postavlja pitanje jesu li ocjene stvar motivacije ili samo izvor stresa, i nakon par dana zaborave sve sto su ucili..


Jesu li ocjene stvarno neophodne?

[Coolio]

Par puta mi sin dobio losu ocenu i dodje kuci, plasi se da mi kaze. Ja ga pitam sta je bilo sine, kaze dobio sam 4 iz matematike (to je kao kod nas 2 jer ovde je jedinica najbolja ocena). Ja mu kazem pa sta ima veze. I on mi na to kaze da je mislio da cu da budem ljut jer je majka na njegovog drugara bila ljuta sto je dobio peticu.

Da se ja pitam, da nije zakonski propisana osnovna skola ja ga u danasnje vreme ne bih ni upisivao.

Svejedno mi je koju ce ocenu dobiti.

[Skitnica]

Par puta mi sin dobio losu ocenu i dodje kuci, plasi se da mi kaze. Ja ga pitam sta je bilo sine, kaze dobio sam 4 iz matematike (to je kao kod nas 2 jer ovde je jedinica najbolja ocena). Ja mu kazem pa sta ima veze. I on mi na to kaze da je mislio da cu da budem ljut jer je majka na njegovog drugara bila ljuta sto je dobio peticu.

Da se ja pitam, da nije zakonski propisana osnovna skola ja ga u danasnje vreme ne bih ni upisivao.

Svejedno mi je koju ce ocenu dobiti.

Ne bi mu uslugu napravio.

[Coolio]

Par puta mi sin dobio losu ocenu i dodje kuci, plasi se da mi kaze. Ja ga pitam sta je bilo sine, kaze dobio sam 4 iz matematike (to je kao kod nas 2 jer ovde je jedinica najbolja ocena). Ja mu kazem pa sta ima veze. I on mi na to kaze da je mislio da cu da budem ljut jer je majka na njegovog drugara bila ljuta sto je dobio peticu.

Da se ja pitam, da nije zakonski propisana osnovna skola ja ga u danasnje vreme ne bih ni upisivao.

Svejedno mi je koju ce ocenu dobiti.

Ne bi mu uslugu napravio.

Vise sam da se u skoli od malena uce kako da prezive, kako da budu dobri ljudi, domacini, zanate... A ovo sto oni uce, pa barem 80% im nikada u zivotu nece trebati.

[biljka]

Naravno da su neophodne, znanje se mora na neki način rangirati. Na kraju krajeva ocjene su super pokazatelj afiniteta djeteta i toga čemu se treba usmjeriti.

Bezveze mi je ovo sad što u prvom razredu nema ocjena, nego neki komentari. Nisam objektivna jer sam bila učenica generacije. Ništa mi nije bio problem naučiti s obzirom da sam veeeoma svestrana. A da je bilo stresa, jeste, i treba ga biti jer gdje će se dijete naučiti disciplini ako ne u školi

[Coolio]

Prepisali od zapada...I ovde neke smajlice daju u prvom razredu

Nekadasnje ucenje je imalo smisla, ovo danas pola stvari nemaju veze s`vezom...

[Skitnica]

Naravno da su neophodne, znanje se mora na neki način rangirati. Na kraju krajeva ocjene su super pokazatelj afiniteta djeteta i toga čemu se treba usmjeriti.

Bezveze mi je ovo sad što u prvom razredu nema ocjena, nego neki komentari. Nisam objektivna jer sam bila učenica generacije. Ništa mi nije bio problem naučiti s obzirom da sam veeeoma svestrana. A da je bilo stresa, jeste, i treba ga biti jer gdje će se dijete naučiti disciplini ako ne u školi

Djeca se mogu motivirati i na druge načine osim ocjena.. zašto stvarati pritisak na njih od najmlađeg uzrasta.. Koliko djece uci lekcije napamet, par dana već nema pojma sta je učio..

Bez ocjena cijeli sistem bi morao raditi na projektima motivacije učenika i time bi bilo puno zdravije…

[Skitnica]

Prepisali od zapada...I ovde neke smajlice daju u prvom razredu

Nekadasnje ucenje je imalo smisla, ovo danas pola stvari nemaju veze s`vezom...

Meni je najzaslosnije sto poneka djeca izađu iz osnovne škole a tablice množenja ne znaju napamet .. a da ne spominjem rukopis… Užas !

[Coolio]

Prepisali od zapada...I ovde neke smajlice daju u prvom razredu

Nekadasnje ucenje je imalo smisla, ovo danas pola stvari nemaju veze s`vezom...

Meni je najzaslosnije sto poneka djeca izađu iz osnovne škole a tablice množenja ne znaju napamet .. a da ne spominjem rukopis… Užas !

Ima i toga...Ali su u pravu, pametnije je uciti ih necemu konkretno nego im davati ocene za hemiju,fiziku i sta ti ja znam

[biljka]

Naravno da su neophodne, znanje se mora na neki način rangirati. Na kraju krajeva ocjene su super pokazatelj afiniteta djeteta i toga čemu se treba usmjeriti.

Bezveze mi je ovo sad što u prvom razredu nema ocjena, nego neki komentari. Nisam objektivna jer sam bila učenica generacije. Ništa mi nije bio problem naučiti s obzirom da sam veeeoma svestrana. A da je bilo stresa, jeste, i treba ga biti jer gdje će se dijete naučiti disciplini ako ne u školi

Djeca se mogu motivirati i na druge načine osim ocjena.. zašto stvarati pritisak na njih od najmlađeg uzrasta.. Koliko djece uci lekcije napamet, par dana već nema pojma sta je učio..

Bez ocjena cijeli sistem bi morao raditi na projektima motivacije učenika i time bi bilo puno zdravije…

Slažem se da djeca često uče napamet, ali bez ikakvog ocjenjivanja gubi se neka struktura i realan uvid u rad i napredak. Nisu ocjene jedini način motivacije, ali najrealnije pokazuju gdje si i šta trebaš popraviti

A što se tiče pritiska, logično da ga ne treba biti previše. Realno dok sam ja išla u školu i nije ga bilo toliko da smo se nešto pretrgli od stresa. Slabiji učenici nisu nikako, mi smo znali ne spavati pred kontrolne i slično, ali to nije loše. Šta, trebamo potpuno izbjegavati stres? Ni to nije rješenje. Djeca kroz školu treba postepeno da nauče i odgovornost i disciplinu jer ih to svakako čeka kasnije u životu

Idealno bi bilo kombinovati i ocjene i bolje metode učenja, a ne potpuno izbaciti jedno

[Skitnica]

Naravno da su neophodne, znanje se mora na neki način rangirati. Na kraju krajeva ocjene su super pokazatelj afiniteta djeteta i toga čemu se treba usmjeriti.

Bezveze mi je ovo sad što u prvom razredu nema ocjena, nego neki komentari. Nisam objektivna jer sam bila učenica generacije. Ništa mi nije bio problem naučiti s obzirom da sam veeeoma svestrana. A da je bilo stresa, jeste, i treba ga biti jer gdje će se dijete naučiti disciplini ako ne u školi

Djeca se mogu motivirati i na druge načine osim ocjena.. zašto stvarati pritisak na njih od najmlađeg uzrasta.. Koliko djece uci lekcije napamet, par dana već nema pojma sta je učio..

Bez ocjena cijeli sistem bi morao raditi na projektima motivacije učenika i time bi bilo puno zdravije…

Slažem se da djeca često uče napamet, ali bez ikakvog ocjenjivanja gubi se neka struktura i realan uvid u rad i napredak. Nisu ocjene jedini način motivacije, ali najrealnije pokazuju gdje si i šta trebaš popraviti

A što se tiče pritiska, logično da ga ne treba biti previše. Realno dok sam ja išla u školu i nije ga bilo toliko da smo se nešto pretrgli od stresa. Slabiji učenici nisu nikako, mi smo znali ne spavati pred kontrolne i slično, ali to nije loše. Šta, trebamo potpuno izbjegavati stres? Ni to nije rješenje. Djeca kroz školu treba postepeno da nauče i odgovornost i disciplinu jer ih to svakako čeka kasnije u životu

Idealno bi bilo kombinovati i ocjene i bolje metode učenja, a ne potpuno izbaciti jedno

Da ok malo pritiska nije na odmet,ali problem nastaje kada stres postaje glavni način učenja..umjesto podrske / motivacije…

Nije isto kad te nešto motivira da učiš i kad te stres drži u strahu i učiš i takvom stanju..

[Ina]

Školski sistem je isti otkad je svijeta i vijeka.
Učionica, učitelj/i, učenici i ocjene.
Mjesto gdje se više natječe i dokazuje inteligencija.. nego mjesto gdje bi se inteligencija mogla više ipak razvijati, podržavati i poticati.
Bile bi značajne promjene koje nisu previše radikalne i koje bi umanjile strah brojki.
I koje bi vodile do toga da djeca uče zato što ih nešto zanima, budi im interes.. a ne zato što se boje kazne ili lošeg broja u dnevniku.


Mislim da bi se postepeno trebale mijenjati neke stare "navike".. i školskog sistema a i roditeljskog učešća.
Ne mali broj puta sam čula: e moj sin/kćerka/djeca moraju imati dobre/najbolje ocjene.. to im je dužnost.

[Coolio]

Meni je svejedno koje ce ocene dete da mi ima iako su mu gotovo sve dobre, samo neka odradi te razrede cisto da ne ponavlaj razred.

U pravu si da je sve isto, samo ovi ucitelji i uciteljice nisu kao sto su nekada bili. Nekada su dolazili uredni,lepo obuceni a ovo danas kao pankeri neki,tetovaze,pirsinzi i slicno...Aljkavi, ucionice im odvratne kao stala maltene...Ne znam u vasim mestima ali ovde je katastrofa...

[biljka]

Školski sistem je isti otkad je svijeta i vijeka.
Učionica, učitelj/i, učenici i ocjene.
Mjesto gdje se više natječe i dokazuje inteligencija.. nego mjesto gdje bi se inteligencija mogla više ipak razvijati, podržavati i poticati.
Bile bi značajne promjene koje nisu previše radikalne i koje bi umanjile strah brojki.
I koje bi vodile do toga da djeca uče zato što ih nešto zanima, budi im interes.. a ne zato što se boje kazne ili lošeg broja u dnevniku.


Mislim da bi se postepeno trebale mijenjati neke stare "navike".. i školskog sistema a i roditeljskog učešća.
Ne mali broj puta sam čula: e moj sin/kćerka/djeca moraju imati dobre/najbolje ocjene.. to im je dužnost.

To je ipak do roditelja, ne do ocjena

[Ina]

Školski sistem je isti otkad je svijeta i vijeka.
Učionica, učitelj/i, učenici i ocjene.
Mjesto gdje se više natječe i dokazuje inteligencija.. nego mjesto gdje bi se inteligencija mogla više ipak razvijati, podržavati i poticati.
Bile bi značajne promjene koje nisu previše radikalne i koje bi umanjile strah brojki.
I koje bi vodile do toga da djeca uče zato što ih nešto zanima, budi im interes.. a ne zato što se boje kazne ili lošeg broja u dnevniku.


Mislim da bi se postepeno trebale mijenjati neke stare "navike".. i školskog sistema a i roditeljskog učešća.
Ne mali broj puta sam čula: e moj sin/kćerka/djeca moraju imati dobre/najbolje ocjene.. to im je dužnost.

To je ipak do roditelja, ne do ocjena

Jeste i do roditelja.. a u "čitavom paketu" i ne samo..
Sustav forsira ocjene kao jedino mjerilo, a veliki broj roditelja onda te ocjene vidi kao jedini dokaz da im je dijete 'na pravom putu'.
Nažalost, uspjeh djeteta se u dosta društava često doživljava kao validacija roditeljske sposobnosti. Petica u dnevniku je za mnoge roditelje "ocjena" njih samih pred društvom, komšijama i rodbinom.
A jedinica isto tako.

I dokle god je brojka bitnija od znanja, biti će pritiska s obje strane.
A uvjerena sam da ko uči bez pritiska manje je (ili nikako) anksiozan i često zadržava informacije duže i kvalitetnije jer ih usvaja s razumijevanjem a ne "prisilom"

Ja bih u najosjetljivijem razdoblju razvoja.. prvih 4 godine osnovne.. izbacila brojke.. (i još ponešto)
I dodavala postepeno zadnjih 4 god.

[Skitnica]

Jos vece zlo je počelo kada su roditelji počeli objavlji vati ocjene po društvenim mrezana-----
Vjerovatno osjećaju to da su oni svojim trudom uspjeli...

[biljka]

Školski sistem je isti otkad je svijeta i vijeka.
Učionica, učitelj/i, učenici i ocjene.
Mjesto gdje se više natječe i dokazuje inteligencija.. nego mjesto gdje bi se inteligencija mogla više ipak razvijati, podržavati i poticati.
Bile bi značajne promjene koje nisu previše radikalne i koje bi umanjile strah brojki.
I koje bi vodile do toga da djeca uče zato što ih nešto zanima, budi im interes.. a ne zato što se boje kazne ili lošeg broja u dnevniku.


Mislim da bi se postepeno trebale mijenjati neke stare "navike".. i školskog sistema a i roditeljskog učešća.
Ne mali broj puta sam čula: e moj sin/kćerka/djeca moraju imati dobre/najbolje ocjene.. to im je dužnost.

To je ipak do roditelja, ne do ocjena

Jeste i do roditelja.. a u "čitavom paketu" i ne samo..
Sustav forsira ocjene kao jedino mjerilo, a veliki broj roditelja onda te ocjene vidi kao jedini dokaz da im je dijete 'na pravom putu'.
Nažalost, uspjeh djeteta se u dosta društava često doživljava kao validacija roditeljske sposobnosti. Petica u dnevniku je za mnoge roditelje "ocjena" njih samih pred društvom, komšijama i rodbinom.
A jedinica isto tako.

I dokle god je brojka bitnija od znanja, biti će pritiska s obje strane.
A uvjerena sam da ko uči bez pritiska manje je (ili nikako) anksiozan i često zadržava informacije duže i kvalitetnije jer ih usvaja s razumijevanjem a ne "prisilom"

Ja bih u najosjetljivijem razdoblju razvoja.. prvih 4 godine osnovne.. izbacila brojke.. (i još ponešto)
I dodavala postepeno zadnjih 4 god.

Brojka nije bitnija od znanja, već pokazatelj znanja. A to što su roditelji iskompleksirani je druga priča

[Coolio]

Kada smo vec kod ocena, @biljka kako je bilo na ispitu? Jesi li polozila da nazdravimo

[Ina]

Školski sistem je isti otkad je svijeta i vijeka.
Učionica, učitelj/i, učenici i ocjene.
Mjesto gdje se više natječe i dokazuje inteligencija.. nego mjesto gdje bi se inteligencija mogla više ipak razvijati, podržavati i poticati.
Bile bi značajne promjene koje nisu previše radikalne i koje bi umanjile strah brojki.
I koje bi vodile do toga da djeca uče zato što ih nešto zanima, budi im interes.. a ne zato što se boje kazne ili lošeg broja u dnevniku.


Mislim da bi se postepeno trebale mijenjati neke stare "navike".. i školskog sistema a i roditeljskog učešća.
Ne mali broj puta sam čula: e moj sin/kćerka/djeca moraju imati dobre/najbolje ocjene.. to im je dužnost.

To je ipak do roditelja, ne do ocjena

Jeste i do roditelja.. a u "čitavom paketu" i ne samo..
Sustav forsira ocjene kao jedino mjerilo, a veliki broj roditelja onda te ocjene vidi kao jedini dokaz da im je dijete 'na pravom putu'.
Nažalost, uspjeh djeteta se u dosta društava često doživljava kao validacija roditeljske sposobnosti. Petica u dnevniku je za mnoge roditelje "ocjena" njih samih pred društvom, komšijama i rodbinom.
A jedinica isto tako.

I dokle god je brojka bitnija od znanja, biti će pritiska s obje strane.
A uvjerena sam da ko uči bez pritiska manje je (ili nikako) anksiozan i često zadržava informacije duže i kvalitetnije jer ih usvaja s razumijevanjem a ne "prisilom"

Ja bih u najosjetljivijem razdoblju razvoja.. prvih 4 godine osnovne.. izbacila brojke.. (i još ponešto)
I dodavala postepeno zadnjih 4 god.

Ljudi nisu mašine, pa ni brojevi.. pogotovo djeca ne.. nego bića koja reaguju na emocije/osjecaje i pritiske.

Ako roditelji jesu iskompleksirani, sustav im ne bi trebao asistirati u tome.
Kad je brojka bitnija od uzroka, dobijemo djecu koja uče za ocjenu a ne za znanje. To nije pokazatelj znanja, nego pokazatelj djetetove sposobnosti da se prilagodi lošem sustavu.. koji nema benefitne dugoročne izhode za to isto dijete.. za buduće (mu) obrazovanje, pa i ulazak u poslovni svijet a i šire društvene "okvire"

[Ina]

To je ipak do roditelja, ne do ocjena

Jeste i do roditelja.. a u "čitavom paketu" i ne samo..
Sustav forsira ocjene kao jedino mjerilo, a veliki broj roditelja onda te ocjene vidi kao jedini dokaz da im je dijete 'na pravom putu'.
Nažalost, uspjeh djeteta se u dosta društava često doživljava kao validacija roditeljske sposobnosti. Petica u dnevniku je za mnoge roditelje "ocjena" njih samih pred društvom, komšijama i rodbinom.
A jedinica isto tako.

I dokle god je brojka bitnija od znanja, biti će pritiska s obje strane.
A uvjerena sam da ko uči bez pritiska manje je (ili nikako) anksiozan i često zadržava informacije duže i kvalitetnije jer ih usvaja s razumijevanjem a ne "prisilom"

Ja bih u najosjetljivijem razdoblju razvoja.. prvih 4 godine osnovne.. izbacila brojke.. (i još ponešto)
I dodavala postepeno zadnjih 4 god.

Brojka nije bitnija od znanja, već pokazatelj znanja. A to što su roditelji iskompleksirani je druga priča

Ljudi nisu mašine, pa ni brojevi.. pogotovo djeca ne.. nego bića koja reaguju na emocije/osjecaje i pritiske.

Ako roditelji jesu iskompleksirani, sustav im ne bi trebao asistirati u tome.
Kad je brojka bitnija od uzroka, dobijemo djecu koja uče za ocjenu a ne za znanje. To nije pokazatelj znanja, nego pokazatelj djetetove sposobnosti da se prilagodi lošem sustavu.. koji nema benefitne dugoročne izhode za to isto dijete.. za buduće (mu) obrazovanje, pa i ulazak u poslovni svijet a i šire društvene "okvire"


Post gdje sam citirala brzinom i greškom, može se eventualno i izbrisati..

I @Vjetar Zašto u tome (mogućnosti tempa korigiranja od strane autora vlastitog posta) još nisi fleksibilniji?

[biljka]

Kada smo vec kod ocena, @biljka kako je bilo na ispitu? Jesi li polozila da nazdravimo

Čekam rezultate. Pismeno je bilo, ali trebalo bi da je to to. Hvala na pitanju

[Coolio]

Kada smo vec kod ocena, @biljka kako je bilo na ispitu? Jesi li polozila da nazdravimo

Čekam rezultate. Pismeno je bilo, ali trebalo bi da je to to. Hvala na pitanju

Bice to dobro...Vec vidim kako upisuju 10-ku

[biljka]

Jeste i do roditelja.. a u "čitavom paketu" i ne samo..
Sustav forsira ocjene kao jedino mjerilo, a veliki broj roditelja onda te ocjene vidi kao jedini dokaz da im je dijete 'na pravom putu'.
Nažalost, uspjeh djeteta se u dosta društava često doživljava kao validacija roditeljske sposobnosti. Petica u dnevniku je za mnoge roditelje "ocjena" njih samih pred društvom, komšijama i rodbinom.
A jedinica isto tako.

I dokle god je brojka bitnija od znanja, biti će pritiska s obje strane.
A uvjerena sam da ko uči bez pritiska manje je (ili nikako) anksiozan i često zadržava informacije duže i kvalitetnije jer ih usvaja s razumijevanjem a ne "prisilom"

Ja bih u najosjetljivijem razdoblju razvoja.. prvih 4 godine osnovne.. izbacila brojke.. (i još ponešto)
I dodavala postepeno zadnjih 4 god.

Brojka nije bitnija od znanja, već pokazatelj znanja. A to što su roditelji iskompleksirani je druga priča

Ljudi nisu mašine, pa ni brojevi.. pogotovo djeca ne.. nego bića koja reaguju na emocije/osjecaje i pritiske.

Ako roditelji jesu iskompleksirani, sustav im ne bi trebao asistirati u tome.
Kad je brojka bitnija od uzroka, dobijemo djecu koja uče za ocjenu a ne za znanje. To nije pokazatelj znanja, nego pokazatelj djetetove sposobnosti da se prilagodi lošem sustavu.. koji nema benefitne dugoročne izhode za to isto dijete.. za buduće (mu) obrazovanje, pa i ulazak u poslovni svijet a i šire društvene "okvire"


Post gdje sam citirala brzinom i greškom, može se eventualno i izbrisati..

I @Vjetar Zašto u tome (mogućnosti tempa korigiranja od strane autora vlastitog posta) još nisi fleksibilniji?

Očito se ne slažemo. Ocjene po meni nisu problem. Onaj ko uči za ocjenu, uči i za znanje, a onaj ko ne uči za ocjenu neće učiti i da nema nikakvog pritiska i to je to.

Pogotovo sada kada realno nema neke strogoće u školi. Moji nastavnici i profesori su sasvim dovoljno vremena i prilika davali ako želiš da naučiš da možeš. Nije nikad značilo da jednom ne naučiš nešto i ide automatski jedinica, već dobijaš prilike. Ko je želio koristio ih je. Ko nije, nikad nije ni naučio i ta djeca jednostavno nisu željela da se obrazuju dalje od osnove. I to je okej. Nismo svi stvoreni da želimo učiti neko gradivo, završavati fakultete itd.

Mene nervira iskreno kad se škola predstavlja kao neki pritisak na djecu jer to apsolutno nije bar u ovo vrijeme od 2000-ih pa na ovamo. Ja iz fizike imala 3 zaključno na jednom polugodištu, pa sam sljedeće sjedila i radila i profesorica mi na kraju godine zaključila 5, iako ne bi trebala. Bitno joj je bilo da napredujem i da naučim, a ne pravilo da na 3 ne može završna 5. I imam milion takvih primjera ljudi koji su išli sa mnom u razred. Nije škola kao nekad pa da nastavnik sa prutom ulazi u učionicu i šalje djecu u ćošak

[Ina]

Brojka nije bitnija od znanja, već pokazatelj znanja. A to što su roditelji iskompleksirani je druga priča

Ljudi nisu mašine, pa ni brojevi.. pogotovo djeca ne.. nego bića koja reaguju na emocije/osjecaje i pritiske.

Ako roditelji jesu iskompleksirani, sustav im ne bi trebao asistirati u tome.
Kad je brojka bitnija od uzroka, dobijemo djecu koja uče za ocjenu a ne za znanje. To nije pokazatelj znanja, nego pokazatelj djetetove sposobnosti da se prilagodi lošem sustavu.. koji nema benefitne dugoročne izhode za to isto dijete.. za buduće (mu) obrazovanje, pa i ulazak u poslovni svijet a i šire društvene "okvire"


Post gdje sam citirala brzinom i greškom, može se eventualno i izbrisati..

I @Vjetar Zašto u tome (mogućnosti tempa korigiranja od strane autora vlastitog posta) još nisi fleksibilniji?

Očito se ne slažemo. Ocjene po meni nisu problem. Onaj ko uči za ocjenu, uči i za znanje, a onaj ko ne uči za ocjenu neće učiti i da nema nikakvog pritiska i to je to.

Pogotovo sada kada realno nema neke strogoće u školi. Moji nastavnici i profesori su sasvim dovoljno vremena i prilika davali ako želiš da naučiš da možeš. Nije nikad značilo da jednom ne naučiš nešto i ide automatski jedinica, već dobijaš prilike. Ko je želio koristio ih je. Ko nije, nikad nije ni naučio i ta djeca jednostavno nisu željela da se obrazuju dalje od osnove. I to je okej. Nismo svi stvoreni da želimo učiti neko gradivo, završavati fakultete itd.

Mene nervira iskreno kad se škola predstavlja kao neki pritisak na djecu jer to apsolutno nije bar u ovo vrijeme od 2000-ih pa na ovamo. Ja iz fizike imala 3 zaključno na jednom polugodištu, pa sam sljedeće sjedila i radila i profesorica mi na kraju godine zaključila 5, iako ne bi trebala. Bitno joj je bilo da napredujem i da naučim, a ne pravilo da na 3 ne može završna 5. I imam milion takvih primjera ljudi koji su išli sa mnom u razred. Nije škola kao nekad pa da nastavnik sa prutom ulazi u učionicu i šalje djecu u ćošak

Ti tu govoriš iz vlastitog pozitivnog iskustva, pa ni ne sagledavaš detaljnije širu sliku.

Tebi su (ili milionima učenika primjer ) profesori bili ok tako da čitav današnji sustav automatski jeste ok od same početne osnovne?
Ništa nije za revidirati?

Danas nema pruta po dlanovima i prstima ili penozni ćošak ali postoji anksioznost.. psihički pritisak koji je isto toliko opasan.
Naravno da su djeca različita. Da ne mora ili ne želi svako postati doktor ili pilot, itd

A mnoga inteligentna djeca odustaju od učenja ne zato što su lijena ili neinteligentna nego zato što im je sustav dosadan, uniformiran i fokusiran na dokazivanje inteligencije kroz testove, a ne na njezino razvijanje.

Tvoja tvrdnja da ko ne uči za ocjenu, neće učiti uopšte, jednostavno nije tačna.
Postoji velika razlika između vanjske motivacije (strah od kazne ili trčanja za peticom) i unutarnje motivacije (prirodne radoznalosti).
Sustav s ocjenama od prvog razreda osnovne guši ovu drugu.

Ta profesorica koju spominješ iz fizike (većina učitelja/profesora ima datu tendenciju ili je ona izuzetak? ) te nije motivirala ocjenom (i svaka čast).. nego ljudskim pristupom i podrškom tvom napretku (opet svaka čast).. To je ono što govorim: sustav u kojem je važniji proces razvoja nego strogo pravilo brojke.

Ja sam za, a i ostajem za.. neke reforme pogotovo od početka osnovne.. ne za vječno ukidanje ocjena.

[biljka]

Ljudi nisu mašine, pa ni brojevi.. pogotovo djeca ne.. nego bića koja reaguju na emocije/osjecaje i pritiske.

Ako roditelji jesu iskompleksirani, sustav im ne bi trebao asistirati u tome.
Kad je brojka bitnija od uzroka, dobijemo djecu koja uče za ocjenu a ne za znanje. To nije pokazatelj znanja, nego pokazatelj djetetove sposobnosti da se prilagodi lošem sustavu.. koji nema benefitne dugoročne izhode za to isto dijete.. za buduće (mu) obrazovanje, pa i ulazak u poslovni svijet a i šire društvene "okvire"


Post gdje sam citirala brzinom i greškom, može se eventualno i izbrisati..

I @Vjetar Zašto u tome (mogućnosti tempa korigiranja od strane autora vlastitog posta) još nisi fleksibilniji?

Očito se ne slažemo. Ocjene po meni nisu problem. Onaj ko uči za ocjenu, uči i za znanje, a onaj ko ne uči za ocjenu neće učiti i da nema nikakvog pritiska i to je to.

Pogotovo sada kada realno nema neke strogoće u školi. Moji nastavnici i profesori su sasvim dovoljno vremena i prilika davali ako želiš da naučiš da možeš. Nije nikad značilo da jednom ne naučiš nešto i ide automatski jedinica, već dobijaš prilike. Ko je želio koristio ih je. Ko nije, nikad nije ni naučio i ta djeca jednostavno nisu željela da se obrazuju dalje od osnove. I to je okej. Nismo svi stvoreni da želimo učiti neko gradivo, završavati fakultete itd.

Mene nervira iskreno kad se škola predstavlja kao neki pritisak na djecu jer to apsolutno nije bar u ovo vrijeme od 2000-ih pa na ovamo. Ja iz fizike imala 3 zaključno na jednom polugodištu, pa sam sljedeće sjedila i radila i profesorica mi na kraju godine zaključila 5, iako ne bi trebala. Bitno joj je bilo da napredujem i da naučim, a ne pravilo da na 3 ne može završna 5. I imam milion takvih primjera ljudi koji su išli sa mnom u razred. Nije škola kao nekad pa da nastavnik sa prutom ulazi u učionicu i šalje djecu u ćošak

Ti tu govoriš iz vlastitog pozitivnog iskustva, pa ni ne sagledavaš detaljnije širu sliku.

Tebi su (ili milionima učenika primjer ) profesori bili ok tako da čitav današnji sustav automatski jeste ok od same početne osnovne?
Ništa nije za revidirati?

Danas nema pruta po dlanovima i prstima ili penozni ćošak ali postoji anksioznost.. psihički pritisak koji je isto toliko opasan.
Naravno da su djeca različita. Da ne mora ili ne želi svako postati doktor ili pilot, itd

A mnoga inteligentna djeca odustaju od učenja ne zato što su lijena ili neinteligentna nego zato što im je sustav dosadan, uniformiran i fokusiran na dokazivanje inteligencije kroz testove, a ne na njezino razvijanje.

Tvoja tvrdnja da ko ne uči za ocjenu, neće učiti uopšte, jednostavno nije tačna.
Postoji velika razlika između vanjske motivacije (strah od kazne ili trčanja za peticom) i unutarnje motivacije (prirodne radoznalosti).
Sustav s ocjenama od prvog razreda osnovne guši ovu drugu.

Ta profesorica koju spominješ iz fizike (većina učitelja/profesora ima datu tendenciju ili je ona izuzetak? ) te nije motivirala ocjenom (i svaka čast).. nego ljudskim pristupom i podrškom tvom napretku (opet svaka čast).. To je ono što govorim: sustav u kojem je važniji proces razvoja nego strogo pravilo brojke.

Ja sam za, a i ostajem za.. neke reforme pogotovo od početka osnovne.. ne za vječno ukidanje ocjena.

Naravno da gledam subjektivno, a i sistem je drugačiji maltene od kantona do kantona, da ne govorim o različitim državama. Da li mislim da sistemi generalno manjkaju po pitanju te ljudskosti koju spominjemo? Da, jer ni kod mene nije svako bio prijateljski nastrojen (većina zapravo jeste), ali da je potrebno ukidanje ocjena-ne mislim. Učiteljice bi bile šta? Tete u vrtiću