Sta najvise utice na covjekovo ponasanje?

[Peace]

Danas sam bila u jednoj od najbogatijih erija, i ponasanje ljudi u bogatim erijama meni lezi.
Pa se upitah - ima li imovinsko stanje veze s ponasanjem covjeka?

Mozete odgovoriti na to pitanje i dodati sta vi mislite da najvise oblikuje nasu personalnost i opce ponasanje u svakodnevnom zivotu?

[Skitnica]

Mislim da je ključno način na koji smo odgajani, okruženje i društvo, puno znače i utiče na naše ponašanje .

[Peace]

I sta mislite, da li su se ljudi u 60im, 70im i 80im ljepse ponasali u javnom zivotu od danasnjih ljudi?

[Skitnica]

Mislim da su ljudi obraćali više pažnje jedni prema drugima, koncetracija im nije bila usmjerena na telefone na javnim mjestima / društvu / porodici …

Norme vaspitana su bile strožije na odnosu danas.

[Vjetar]

Mislim da je ključno način na koji smo odgajani, okruženje i društvo, puno znače i utiče na naše ponašanje .

Dodao bih na ovo da ima i do urođenog karaktera. I to je to. Novac tu ne mijenja puno, ili ništa. Mada može pomoći u emancipaciji nekoga. Ali i odmoći

[Peace]

Bogati se okruzuju bogatim, i sastaju se s takvim.

Da ste bogati, extremno bogati, da li biste otisli zivjeti u najbolje i najbogatije dijelove grada i da li bsite pazili u koju cete skolu upisati vasu djecu?

Da li bogate sarajlije salju svoju djecu i istu skolu ko i prosjecni gradjani?

[Ina]

Genetika, edukacija, principi, (ne)znanje, karakter, iskustva, okruženje, interesi (ne u smislu profita).. želje ili manjak istih itd
Ovisno o situacijama, relacijama i humanom biću onakvom kakvo je stvarno i čemu teži.. Može sve ujedno uticati. A u nekim granama i pojedinačno.

[Peace]

Izgleda li vama da sto je nacija ili rasa manje obrazovana da je sklonija losem ponasanju?

Zelim silno vjerovati da nema veze s jednom rasom i nacijom, ali u USA ima.

Rase s najmanjim postotkom visoko obrazovanih ljudi, su ujedno i najsiromasnije i najnekulturnije u javnom zivotu.

Nismo nekad bili bogati, svi smo skoro bili siromasni, ali bilo je discipline i odgoja u kuci.

[biljka]

Izgleda li vama da sto je nacija ili rasa manje obrazovana da je sklonija losem ponasanju?

Zelim silno vjerovati da nema veze s jednom rasom i nacijom, ali u USA ima.

Rase s najmanjim postotkom visoko obrazovanih ljudi, su ujedno i najsiromasnije i najnekulturnije u javnom zivotu.

Nismo nekad bili bogati, svi smo skoro bili siromasni, ali bilo je discipline i odgoja u kuci.

U osnovi ne. U kontekstu društva da. Ne zato što je jedna rasa genetski ili urođeno sklonija problematičnom ponašanju, već zbog društvene stigme kojom je okružena. Ljudi koje društvo tretira loše će se ponašati loše i prenositi to na djecu.

Ja sam vjerovanja da se ljudi ne rađaju loši, vrlo vrlo mali procenat njih možda, ali onaj narativ kojim si okružen od malih nogu pa i kad nisi svjestan svoje okoline, je nešto što pokvari čovjeka u startu.

U svakom društvu postoji stigma oko određenih grupa ljudi, na njih se gleda kao manje vrijedne npr. od prvih kontakata u školi. Ta djeca ne mogu imati šansu u ovom svijetu. Romsko dijete u BiH nije imalo istu šansu i tretman kao ja, ni od sistema, ni od ljudi u okolini i to je ono što je poražavajuće

[Peace]

Ma niko se na radja los, okruzenje pravi od tebe nesto.
Namece mi se pitanje - treba li napustiti okruzenje ukolko nam se ne svidja ponasanja ljudi iz tog okruzenje, i s obzirom da znamo da te okruzenje oblikuje i oblikuje tvoju djecu?

Moze li se ista drugo uciniti osim skloniti se iz tog okruzenja?
Moze li se ostati i biti ne dohvacen i “inficiran” okolinom?
Moze li se biti svijetli primjer?
Treba li zamjeriti obrazovanim i kulturnim ljudima sto se odmicu od onih koji to nisu?
U USA je ta podjela bas, bas prisutna.
Vrlo se dobro zna ko koju eriju drzi.

[Vjetar]

Rađaju se loši. Okruženje ih oblikuje onda ili u katastrofa loše, ili suspregnuto loše. Ali nikakav status, okruženje, okolnosti, ne naprave od dobrog lošeg.

To ili jesi ili nisi. Koliko ćeš ispoljiti ovisi već od okruženja, odgoja, okolnosti. Status i novac će mislim prije dati krila bahatosti onome ko je u startu loš, nego što će ga učiniti boljim.

Samo, mislim da @Peace priča o onom nekom inicjalnom kontaktu sa drugim ljudima i uljudnosti pri tome. A to nekako i ne doživljavam kao mjerilo dobrosti ili lošosti

Ovisi to i od trenutnog raspoloženja. Mnogi jednostavno hine uljudnost pri prvom kontaktu.

[biljka]

Rađaju se loši. Okruženje ih oblikuje onda ili u katastrofa loše, ili suspregnuto loše. Ali nikakav status, okruženje, okolnosti, ne naprave od dobrog lošeg.

Ne slažem se. Nije ti predodređeno da si loša osoba. Mislim da ni sa vjerske strane nije tako, a ni sa svjetovne. Imaš naravno izuzetaka, rođenih monstruma, ali se to uglavnom postaje

[Vjetar]

Ma niko se na radja los, okruzenje pravi od tebe nesto.
Namece mi se pitanje - treba li napustiti okruzenje ukolko nam se ne svidja ponasanja ljudi iz tog okruzenje, i s obzirom da znamo da te okruzenje oblikuje i oblikuje tvoju djecu?

Moze li se ista drugo uciniti osim skloniti se iz tog okruzenja?
Moze li se ostati i biti ne dohvacen i “inficiran” okolinom?
Moze li se biti svijetli primjer?
Treba li zamjeriti obrazovanim i kulturnim ljudima sto se odmicu od onih koji to nisu?
U USA je ta podjela bas, bas prisutna.
Vrlo se dobro zna ko koju eriju drzi.

Mislim da je ta podjela više na bogate i siromašne, nego na dobre i loše

[Vjetar]

Rađaju se loši. Okruženje ih oblikuje onda ili u katastrofa loše, ili suspregnuto loše. Ali nikakav status, okruženje, okolnosti, ne naprave od dobrog lošeg.

Ne slažem se. Nije ti predodređeno da si loša osoba. Mislim da ni sa vjerske strane nije tako, a ni sa svjetovne. Imaš naravno izuzetaka, rođenih monstruma, ali se to uglavnom postaje

Kad se postaje?

Ako imaš recimo djecu koja su doslovno loša, sa svojih 5-6 godina. Odnosno čim se i može detektovati nešto što ih takvim karakteriše. Kakva je njih sredina oblikovala u takve? I poslije ostanu takvi.

[biljka]

Rađaju se loši. Okruženje ih oblikuje onda ili u katastrofa loše, ili suspregnuto loše. Ali nikakav status, okruženje, okolnosti, ne naprave od dobrog lošeg.

Ne slažem se. Nije ti predodređeno da si loša osoba. Mislim da ni sa vjerske strane nije tako, a ni sa svjetovne. Imaš naravno izuzetaka, rođenih monstruma, ali se to uglavnom postaje

Kad se postaje?

Ako imaš recimo djecu koja su doslovno loša, sa svojih 5-6 godina. Odnosno čim se i može detektovati nešto što ih takvim karakteriše. Kakva je njih sredina oblikovala u takve? I poslije ostanu takvi.

Imaš izuzetaka, loše djece, naučno neobjašnjivo, ali takvih je malo. I to nije nešto što roditelj treba prepustiti slučaju i dopustiti da dijete izraste u lošu osobu.

Problem je što i kad dođe do tog izuzetka imaš roditelje koji puste, često dijete istraumatiziraju na svoje načine i naprave od njega bukvalno monstruma.

To je statistički veoma mali broj djece, one kojima je rekla bih i potrebna psihološka pomoć od ranog djetinjstva. Ali ako govorimo uopćeno-ne rađamo se loši. Možemo se roditi sa većim predispozicijama za mentalna oboljenja, ali ne nužno loši

[Vjetar]

Ne govorim o monstrum-lošim, već o jednostavno nedobrim, nefinim, nepristojnim, bahatim. Ljudima koji jednostavno nisu dobri, nemaju problem ophođenja sa drugima na neuljudan način.

To je urođeno. Može se naravno oblikovati odgojem i okruženjem kroz život da bude više ili manje izraženo. Ali, neko od rođenja ima predispoziciju da bude više šupak nego neko drugi.

[biljka]

Ne govorim o monstrum-lošim, već o jednostavno nedobrim, nefinim, nepristojnim, bahatim, Ljudima koji jednostavno nisu dobri, nemaju problem ophođenja sa drugima na neuljudan način.

To je urođeno. Može se naravno oblikovati odgojem i okruženjem kroz život da bude više ili manje izraženo. Ali, neko od rođenja ima predispoziciju da bude više šupak nego neko drugi.

Ne mislim da je to nužno "više šupak". Kako sam rekla, mislim da neki procenat ljudi ima izraženiju genetsku predispoziciju za mentalna oboljenja, koja svakako ako se ne tretiraju kako treba mogu uticati na to da osoba bude loša. Ali mislim ako se prepozna i liječi da se ti problemi mogu otkloniti ili kontrolisati, kako god. Tako da te ta predispozicija ne čini lošom u startu

[Vjetar]

Pa jasno je meni šta hoćeš reći. Samo, mislim da se ovdje ne govori o bolesnim ljudima. O mentalnoj kategoriji za liječenja. Govorimo o ljudima koji jednostavno nisu fini i uljudni pri ophođenju sa drugima. Takve viđamo svakoddnevno i bezbroj ih je.

Nisu dijagnoze nikakve, nisu psihopate, niti bilo šta slično. Već samo nisu fini po difoltu, već pristupaju drugim ljudima na način koji nije polite, nazovi ga grublji ili neotesaniji način. Ophode se prema drugima tako. Ne drže do pristojnosti. Ne mare toliko za tim.

U startu teme Peace otprilike priča o takvima. Ne o dijagnozama nekima koji su ekstremi.

[biljka]

Pa jasno je meni šta hoćeš reći. Samo, mislim da se ovdje ne govori o bolesnim ljudima. O mentalnoj kategoriji za liječenja. Govorimo o ljudima koji jednostavno nisu fini i uljudni pri ophođenju sa drugima. Takve viđamo svakoddnevno i bezbroj ih je.

Nisu dijagnoze nikakve, nisu psihopate, niti bilo šta slično. Već samo nisu fini po difoltu, već pristupaju drugim ljudima na način koji nije polite, nazovi ga grublji ili neotesaniji način. Ophode se prema drugima tako. Ne drže do pristojnosti. Ne mare toliko za tim.

U startu teme Peace otprilike priča o takvima. Ne o dijagnozama nekima koji su ekstremi.

Ali ja za takve mislim da ih je okruženje stvorilo takvima, roditelji, društvo. A osim toga možda i realno jesu za psihoanalize. I sa bezobraznim, neotesanim i nepristojnim ljudima koje svakodnevno srećemo su često tu crte narciosidnog, bipolarnog poremećaja koje bi trebalo proučiti

[Vjetar]

I to stoji. U biti, većinu stanovništva možeš hladno poslati na terapiju, jer rijetko ko da je bez dobrog materijala za psihoterapije

[biljka]

Ne moraš biti mentalno bolestan da bi otišao na psihoterapiju i radio na tim svojim negativnim crtama. Ako ne odeš i ne liječiš ih onda samo i jesi loša osoba, zvalo se to mentalna bolest ili ne

[Vjetar]

Nadovezujem se na tvoj odgovor od maloprije - siguran sam da je većina stanovništva tu negdje oko , na granici ili preko granice koja dijeli od stanja mentalne dijagnoze

Samo nisu istraženi dovoljno

[biljka]

I to stoji. U biti, većinu stanovništva možeš hladno poslati na terapiju, jer rijetko ko da je bez dobrog materijala za psihoterapije

Pa realno. Zato mi je drago što mi mlađe generacije imamo drugačiji odnos prema tome. Većini ljudi fali nešto u smislu psihe, imamo neke mane, veće ili manje, prenešene od roditelja ili nastale zbog načina života, kako god, ali smo bar otvoreniji od starijih. Ljudi mojih godina se sada liječe s jedne strane zbog sadašnjih problema, a s druge strane i jer vi stariji niste htjeli. Jer jbg transgeneracijska trauma

[Peace]

Ma niko se na radja los, okruzenje pravi od tebe nesto.
Namece mi se pitanje - treba li napustiti okruzenje ukolko nam se ne svidja ponasanja ljudi iz tog okruzenje, i s obzirom da znamo da te okruzenje oblikuje i oblikuje tvoju djecu?

Moze li se ista drugo uciniti osim skloniti se iz tog okruzenja?
Moze li se ostati i biti ne dohvacen i “inficiran” okolinom?
Moze li se biti svijetli primjer?
Treba li zamjeriti obrazovanim i kulturnim ljudima sto se odmicu od onih koji to nisu?
U USA je ta podjela bas, bas prisutna.
Vrlo se dobro zna ko koju eriju drzi.

Mislim da je ta podjela više na bogate i siromašne, nego na dobre i loše

Ja nisam uopce ovdje dijelila ljude na dobre i lose.
Jesam na kulturne i nekulturne, dobro vaspitane i nevaspitane.
I meni izgleda, bar je tako u USA, da kod finansijski dobro stojecih ima vise kulture i vaspitanja.

Interasntno je ovdje, bilo da primate, bilo da dajete uslugu, sve je drukcije u bogatijim sredinama.
Ovdje ipak moram napomenuti, da bogatije kvartove uglavnom naseljavaju ljudi s velikim platama, a ljudi s velikim platama su i ljudi s velikim obrazovanjima.

I mislim da ne postoje lose djeca. Oni ne mogu biti losi sa 5-6, ne mogu ni sa 20 god. Samo mogu biti pod uticajem okruzenja u kojem su rasli.
Ne znam da li je covjek doboku u sebi ikada los. Samo zivot tj opet sredina i okolnosti kojim je bio izlozen naprave od njega ponekad tesku personu.

I sad da ne bi ljudi citav zivot morali bjezati iz jedne sredine u drugu, slazem s vama, mnogi bi trebali da potraze pomoc. I ne mora to nuzno biti odlaziti doktoru i placati, danas i na netu postoje nacini da se popravimo.

[Peace]

Ne govorim o monstrum-lošim, već o jednostavno nedobrim, nefinim, nepristojnim, bahatim. Ljudima koji jednostavno nisu dobri, nemaju problem ophođenja sa drugima na neuljudan način.

To je urođeno. Može se naravno oblikovati odgojem i okruženjem kroz život da bude više ili manje izraženo. Ali, neko od rođenja ima predispoziciju da bude više šupak nego neko drugi.

Ja mislim da nije urodjeno, i da smo svi izvorno cisti i dobri.
Obrati paznju na nekoga koga poznajes citav zivot, i ako je nepristojan i bahat, vidjet ces da je nesto u njegovom zivotu bilo sto je od njega napravilo takvu personu.
I neki ljudi uopce ne njeguju empatiju. Nije ih niko ucio da to treba.

Mislim da kad bi bar kod ljudi postojao dobar vjerski odgoj, to bi moglo da zamijeni sve drugo, i niko se ne bi zelio od takvih ljudi odseliti