Džennet/raj
Džennet/raj
Ispravite me ako griješim, ali po većini "velikih" religija, u raj se ide nakon sudnjeg dana?
Znači li to da je sad prazan?
Znači li to da je sad prazan?
Re: Džennet/raj
Da, tako je.
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Džennet/raj
Dobro, znam to otprilike. Ali, neko će čekati stotine godina ili hiljade, neko će otegnuti papke pred sami Sudnji dan i neće čekati ništaGrofica wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:05 pmDa, tako je.
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja![]()
Znam i za da to čekanje će svima biti isto, jer gore nije vrijeme ovog formata, ali opet...
Re: Džennet/raj
Šta je sa šehidima?Grofica wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:05 pmDa, tako je.
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja![]()
Re: Džennet/raj
A koliko godina imaš u dženetu
Ko umre mator, šta će mu dženet ako će vječno biti osamdesetogodišnjak
Ko umre mator, šta će mu dženet ako će vječno biti osamdesetogodišnjak
Re: Džennet/raj
Kazu da u raj ulazimo svi u 30im. Naravno osim onih koji su umrli mladji.blackadder wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:59 pmA koliko godina imaš u dženetu![]()
Ko umre mator, šta će mu dženet ako će vječno biti osamdesetogodišnjak![]()
Na temu
Vrijeme tamo ne tece kao ovdje.
Gledam svaku noc NDE.
I sama sam imala jedno neobicno iskustvo.
Odatle moja zelje da cujem price svih tih ljudi.
Budem pisala o tome kad budem uhvatila vise vremena.
Re: Džennet/raj
Treba zaraditi kod Allaha Dž.š Dzennet 
A sve u svemu ima nas kojima se još živi
A sve u svemu ima nas kojima se još živi
Re: Džennet/raj
Šta je NDE?Peace wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 10:57 pmKazu da u raj ulazimo svi u 30im. Naravno osim onih koji su umrli mladji.blackadder wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:59 pmA koliko godina imaš u dženetu![]()
Ko umre mator, šta će mu dženet ako će vječno biti osamdesetogodišnjak![]()
Na temu
Vrijeme tamo ne tece kao ovdje.
Gledam svaku noc NDE.
I sama sam imala jedno neobicno iskustvo.
Odatle moja zelje da cujem price svih tih ljudi.
Budem pisala o tome kad budem uhvatila vise vremena.
Nisam o tome razmišljala tako, zbilja ispade da do Sudnjeg dana je prazno. Gdje su onda sve duše do sada umrlih?
I'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust
Re: Džennet/raj
Near-death experience (NDE)
Iskustvo blisko smrti.
Iskustvo blisko smrti.
Re: Džennet/raj
Nadam se da ne skrecem s teme.
Imala sam san, unazad nekoliko godina. I budjenje. Takvo sto se ne moze zaboraviti.
Sanjala sam covjeka, u mom snu on nije bio zemljanin, imao je neki svemirski brod i plovio je iznad zemlje.
Ja sam tu odlazila. Ne znam kako sam do gore stizala, ni zbog cega sam odlazila.
Ali proculo se da idem, i ljudi ko ljudi, poceli su pricu da sam u ljubavnom odnosu s covjekom u tom brodu.
Babo je odlucio da me ubije, vidjela sam da zbog te namjere ostri sjekiru.
Sklonila sam se kod onog covjeka u svemirski brod.
Prala sam sudje za sudoperom, bilo mi je tesko pri dusi zbog price i zbog togo sto me hoce ubiti, bilo mi je bas tesko…Covjek iz broda prisao mi je, i zagrlio me. Naslonila sam glavu na njegovo rame, i u tom momentu osjetala nevjerovatan mir i blagostanje. Ne moze se porediti ni sa cim. Zaranjala sam dublje i dublje, i pocela sam zeliti da ostanem tu zauvijek, i samo sto sam to pozelila pustena sam iz tog zagrljaja. Momentalno sam se probudila.
I mozda bih zaboravila san, da nije uslijedilo neobicno budjenje.
Osjecala sam da sam zarobljena u svom tijelu. Zelila sam se osloboditi. Osjecala sam da ja nisam tijelo, ja samo tu stanujem, a tijelo, ne da je to moja celija, tijelo je moj kavez. U celiji vi mozete ici 2-3 koraka nazad i napred, 2-3 koraka lijevo i desno. Moje tijelo je bilo moja celija, koja me priklijestila, i nisam mogla maketi nigdje, nisam cak ni glavu mogla okrenuti nigdje.
Samo sto sam primila taj osjecaj da sam zaglavljena u ovom tijelu, vratile su mi se moje brige, strahovi, nadanja, zeljenja. Bila sam odvojena na trenutak od njih. Dosle su mi ko u paketu, ili kao u kanti vode, koja se prosula po meni. Bilo ih je toliko mnogo, osjetila sam ih ko ogroman teret. Vecinom su bili vezani za moju djecu. Pitala sam se zar zivim sa toliko toga, zar svaki covjek zivi sa toliko toga. Osjecala sam da me koce, da ne mogu napredovati u zivotu zbog toliko toga natovarenog. Bilo je kao da za sebe zakacite teret, mnogo veci nego sto mozete vuci, ali i dalje pokusavate da ga vucete, ali zbog njega jako sporo idete.
Mi svi nosimo taj teret. Uglavnom ga nismo svjesni. Te brige, strahove, zeljenja i nadanja, kacili smo za sebe tokom cijelog zivota, i uopce nismo svjesni koji je to teret, koliko smo toga zakacili, pa vucemo, i vucemo…
Danima kasnije pitala sam se sta mi se desilo.
Neko me vrijeme drzao taj osjecaj odvojenosti, osjecaj da stanujem u svom tijelu, ali brzo se izgubio, i ponovo smo postali jedno. Ali se nikad ne zaboravi.
Osjecaj tezine zbog nagomilanih strahova, briga, zeljenja i nadanja, drzao me duze od osjecaja odvojenosti.
Mozda 2-3 god poslije toga procitala sam knjigu Zivot poslije zivota.
Bila mi je wow. Razumila sam o cemu ljudi pricaju. Ja nisam to dozivjela tako jako kao oni, ali do kraja ih razumijem. I vjerujem im.
Vjerovatno je tesko uvjeriti ljude.
Moj muz je rekao -ma to si sve nesto sanjala, to nije moguce
Moj sin je rekao - to je mozda parazliza sna. Ne, iskusila sam parazlizu sna, vise puta.
Moja kcerka kaze - mama ja vjerujem, ali mene je strah od toga.
Tome se uvijek dobro ismijem
Ovo nema nista sa strahom. Ovo je nesto najljepse sto vam se moze desiti.
Ove zime sam gledala NDE. Desetine snimaka. Ja tim ljudima vjerujem. Ja znam, i ne trebam naucna objasnjenja
Ali razumijem da ljudima treba. Razumijem da ne mozete objasniti osjecaj odvojenosti od tijela. To se ne moze shvatiti, jer ste od rodjenja s tim tijelom. Normalno je imati osjecaj da ste jedno.
Zanimljivo mi je sve iz prica ljudi koji su imali iskustvo blisko smrti.
Posebno me dirne njihova prica o pregleda na njihov zivot.
Neki nisu davali detalje, ali se uvijk vidjela nelagoda na njihovim licima dok su govorili o pregledu na stavri s kojim nisu ponosni.
Neki bi se zadrzali na tome, i plakali bi.
Govorili su da su imali pregled na svoj zivot, i ne samo to, mogli su iskusiti/osjetiti kako su se ljudi oko njih osjecali zbog onoga sto su radili ili govorili. Mogli su da osjete bol koju su prouzrokovali drugim ljudima.
Pretvarali su se u tu bol. I bili su ponosni na ono dobro sto su cinili.
I svi su na koncu svojih iskaza imali skoro istu poruku - ovdje smo jer moramo da naucimo/iskusimo nesto iz ovog zivota, i treba na tom putu da jedni drugima olaksavamo.
Sve se broji, i sve cemo naci/vidjeti. I rijec, i kamen koji sklonemo s puta.
Molim vas cinimo jedni drugima dobro.
Svaki dan mozemo nesto. Ne mozemo zaustaviti glad, ni rat, ni bolesti, ali tamo gdje mozemo, ucinimo nesto lijepo, moze to biti sitno, ali bitno je sve.
Imala sam san, unazad nekoliko godina. I budjenje. Takvo sto se ne moze zaboraviti.
Sanjala sam covjeka, u mom snu on nije bio zemljanin, imao je neki svemirski brod i plovio je iznad zemlje.
Ja sam tu odlazila. Ne znam kako sam do gore stizala, ni zbog cega sam odlazila.
Ali proculo se da idem, i ljudi ko ljudi, poceli su pricu da sam u ljubavnom odnosu s covjekom u tom brodu.
Babo je odlucio da me ubije, vidjela sam da zbog te namjere ostri sjekiru.
Sklonila sam se kod onog covjeka u svemirski brod.
Prala sam sudje za sudoperom, bilo mi je tesko pri dusi zbog price i zbog togo sto me hoce ubiti, bilo mi je bas tesko…Covjek iz broda prisao mi je, i zagrlio me. Naslonila sam glavu na njegovo rame, i u tom momentu osjetala nevjerovatan mir i blagostanje. Ne moze se porediti ni sa cim. Zaranjala sam dublje i dublje, i pocela sam zeliti da ostanem tu zauvijek, i samo sto sam to pozelila pustena sam iz tog zagrljaja. Momentalno sam se probudila.
I mozda bih zaboravila san, da nije uslijedilo neobicno budjenje.
Osjecala sam da sam zarobljena u svom tijelu. Zelila sam se osloboditi. Osjecala sam da ja nisam tijelo, ja samo tu stanujem, a tijelo, ne da je to moja celija, tijelo je moj kavez. U celiji vi mozete ici 2-3 koraka nazad i napred, 2-3 koraka lijevo i desno. Moje tijelo je bilo moja celija, koja me priklijestila, i nisam mogla maketi nigdje, nisam cak ni glavu mogla okrenuti nigdje.
Samo sto sam primila taj osjecaj da sam zaglavljena u ovom tijelu, vratile su mi se moje brige, strahovi, nadanja, zeljenja. Bila sam odvojena na trenutak od njih. Dosle su mi ko u paketu, ili kao u kanti vode, koja se prosula po meni. Bilo ih je toliko mnogo, osjetila sam ih ko ogroman teret. Vecinom su bili vezani za moju djecu. Pitala sam se zar zivim sa toliko toga, zar svaki covjek zivi sa toliko toga. Osjecala sam da me koce, da ne mogu napredovati u zivotu zbog toliko toga natovarenog. Bilo je kao da za sebe zakacite teret, mnogo veci nego sto mozete vuci, ali i dalje pokusavate da ga vucete, ali zbog njega jako sporo idete.
Mi svi nosimo taj teret. Uglavnom ga nismo svjesni. Te brige, strahove, zeljenja i nadanja, kacili smo za sebe tokom cijelog zivota, i uopce nismo svjesni koji je to teret, koliko smo toga zakacili, pa vucemo, i vucemo…
Danima kasnije pitala sam se sta mi se desilo.
Neko me vrijeme drzao taj osjecaj odvojenosti, osjecaj da stanujem u svom tijelu, ali brzo se izgubio, i ponovo smo postali jedno. Ali se nikad ne zaboravi.
Osjecaj tezine zbog nagomilanih strahova, briga, zeljenja i nadanja, drzao me duze od osjecaja odvojenosti.
Mozda 2-3 god poslije toga procitala sam knjigu Zivot poslije zivota.
Bila mi je wow. Razumila sam o cemu ljudi pricaju. Ja nisam to dozivjela tako jako kao oni, ali do kraja ih razumijem. I vjerujem im.
Vjerovatno je tesko uvjeriti ljude.
Moj muz je rekao -ma to si sve nesto sanjala, to nije moguce
Moj sin je rekao - to je mozda parazliza sna. Ne, iskusila sam parazlizu sna, vise puta.
Moja kcerka kaze - mama ja vjerujem, ali mene je strah od toga.
Tome se uvijek dobro ismijem
Ovo nema nista sa strahom. Ovo je nesto najljepse sto vam se moze desiti.
Ove zime sam gledala NDE. Desetine snimaka. Ja tim ljudima vjerujem. Ja znam, i ne trebam naucna objasnjenja
Ali razumijem da ljudima treba. Razumijem da ne mozete objasniti osjecaj odvojenosti od tijela. To se ne moze shvatiti, jer ste od rodjenja s tim tijelom. Normalno je imati osjecaj da ste jedno.
Zanimljivo mi je sve iz prica ljudi koji su imali iskustvo blisko smrti.
Posebno me dirne njihova prica o pregleda na njihov zivot.
Neki nisu davali detalje, ali se uvijk vidjela nelagoda na njihovim licima dok su govorili o pregledu na stavri s kojim nisu ponosni.
Neki bi se zadrzali na tome, i plakali bi.
Govorili su da su imali pregled na svoj zivot, i ne samo to, mogli su iskusiti/osjetiti kako su se ljudi oko njih osjecali zbog onoga sto su radili ili govorili. Mogli su da osjete bol koju su prouzrokovali drugim ljudima.
Pretvarali su se u tu bol. I bili su ponosni na ono dobro sto su cinili.
I svi su na koncu svojih iskaza imali skoro istu poruku - ovdje smo jer moramo da naucimo/iskusimo nesto iz ovog zivota, i treba na tom putu da jedni drugima olaksavamo.
Sve se broji, i sve cemo naci/vidjeti. I rijec, i kamen koji sklonemo s puta.
Molim vas cinimo jedni drugima dobro.
Svaki dan mozemo nesto. Ne mozemo zaustaviti glad, ni rat, ni bolesti, ali tamo gdje mozemo, ucinimo nesto lijepo, moze to biti sitno, ali bitno je sve.
Re: Džennet/raj
Nešto ne bih da budem među zadnjimaVjetar wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:11 pmDobro, znam to otprilike. Ali, neko će čekati stotine godina ili hiljade, neko će otegnuti papke pred sami Sudnji dan i neće čekati ništaGrofica wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:05 pmDa, tako je.
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja![]()
![]()
Znam i za da to čekanje će svima biti isto, jer gore nije vrijeme ovog formata, ali opet...
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Džennet/raj
I oni čekaju svoj red, zato se i ide obilaziti mezarje podsjetiti na one koji nisu među nama, a isto tako podsjetiti da je ovaj život samo prolazna stanica i da ćemo svi jednom napustiti ovu stanicu.Skitnica wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:19 pmŠta je sa šehidima?Grofica wrote: ↑Sun Feb 16, 2025 9:05 pmDa, tako je.
Džennet/Raj i Džehenem/Pakao će se ispuniti tek nakon Sudnjeg dana, kada se bude odgovaralo za svoja djela.
Prvi stanovnici ćemo biti mi iz vremena posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. pa onda oni prije nas kršćani, pa oni prije njih i tako unazad do Adema i Have.
Ne ide se odmah poslije smrti, treba "proživjeti" zagrobni ili kaburski život, odgovoriti na par pitanja![]()
Ja odem na mezar pa se ispričam s roditeljima, šta se dešava, šta me tišti, tu noć mi dođu u san.
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Džennet/raj
Na koji način ga zamišljate, ako uopće vjerujete u to?
Jesu li to livadice osunčane, sa potočićima, ptice cvrkuću, hurije i tako
? Ili je i svejedno samo da ne bude džehenem/pakao?
Na koji način mislite o džehenemu/paklu? Prže vas, kuhaju vas, jedu vas zvijeri neke i slično?
Jesu li to livadice osunčane, sa potočićima, ptice cvrkuću, hurije i tako
Na koji način mislite o džehenemu/paklu? Prže vas, kuhaju vas, jedu vas zvijeri neke i slično?
Re: Džennet/raj
Svejedno samo da ne bude pakao i da sam okružena dragim ljudima. A mislim da jesu tako neke livade, potoci, sunce, ptice
A pakao zamišljam kao beskonačno prženje dok se ne odsluži "kazna" za sve
A pakao zamišljam kao beskonačno prženje dok se ne odsluži "kazna" za sve
Per aspera ad astra 
Re: Džennet/raj
Ne znam zašto, ali jedino o čemu razmišljam je Sirat ćuprija, ako pređem pređem... 
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Džennet/raj
Hajmo zamisliti da ćemo u džennet ili raj, a ne na prženje. I šta ćemo tamo raditi, šta mislite? Vječnost ipak 
Re: Džennet/raj
Forumati 
Re: Džennet/raj
.
jeste. samo chekaju na tebe.. da vaskrsnesh

.............................................................................................
Re: Džennet/raj
A meni se ne sviđa generalno kad razmišljam o tome. Mislim da bi brzo dosadilo, bez obaveze, bez brige o sutra. Zvuči monotono, a vječnost
Per aspera ad astra 
Re: Džennet/raj
Ne bi gore imala tako ograničen um
Ne bi postojala dosada.
Ojj, da ne bude dreke, ne bi niko imao ovako ograničen um gore
Ne bi postojala dosada.
Ojj, da ne bude dreke, ne bi niko imao ovako ograničen um gore
Re: Džennet/raj
Pa šta bi radio da ti ne bude dosadno?
Kao šetat svaki dan i to je to
Per aspera ad astra 
Re: Džennet/raj
Ne, već možeš letjeti, što bi šetao
U svemir u svemir...
Re: Džennet/raj
Pa nema svemira valjda. Ovo je nastalo zbog nas i možda za neke druge vrste, ali sve bi nestalo
Per aspera ad astra 
Re: Džennet/raj
Sve ima što poželiš 




