Moja glasna razmisljanja

[Peace]

Ponekad mi nesto izleti, a Kevin i Anila me upitaju - pa kako nam nisi o tome nikad pricala?
Kazem im neki dan - pa ne znate slusati, tako mi je bezveze da vam pricam bilo sta. A i kad slusate, zapravo ne cujete, jer ste u nekom svom “filmu”.
Na prvu su se usprotivili - oh pa to nije tacno, pa znaju, pa slusaju, bla, bla…

Danas A. Carter, stalna musterija, pao njegov red na Anilu, ali nece, pusta osobu iza sebe, ceka da dodje kod mene. Ovo se desava cesto.
Kevin je bio malo sarkastican i upitao - mozda mister Carter zna slusati?
Ja znam slusati, a on je to prepoznao, kazem.

Zbilja mislim, samo ako znate slusati, vec samim tim nudite svijetu nesto sto svijet ocajno treba a nema.

A kad smo ostali sami nas troje smo opet zapoceli temu o slusanju sagovornika. Njih dvoje su prihvatili da ne znaju, Kevin je okrivio ADHD, on za sve u zivotu okrivi to, a Anila je rekla da ona ima toliko svojih stvari, pa ne moze ni cakati da sagovornik zavrsi, dok neko prica ona samo konta sta ce ona ispricati

Za mene ovo je kod njih napredak, da bi se nesto popravilo, to prvo treba prihvatiti.

Guglala sam opet na ovu temu, vecina ljudi vise ne zna slusati, jednu zanimljivu recenicu sam copirala

Veština slušanja tuđih problema toliko je retka da se psihoterapijski edukanti posebno obučavaju kako da pažljivo slušaju šta im klijent priča i kako da istovremeno pokažu klijentu da ima njihovu punu pažnju

Citav bi svijet trebo na obuku

[Bella]

trebaju i klijenti nauciti .kako da iznesu svoj problem... duzinu recenica, prekid za uzimanje zraka... pustiti sagovornika da i on udahne..

[Bella]

Istina, znam, ali ja sam opet stizala obavljati sama shoping, i voditi djecu na treninge, i ja sam bila ta koja je iznosila malu djecu iz sobe ako su plakali, kontala sam - pa ne radim, ja mogu sutra s bebom zaspati, on nam mora ic’ zaraditi. Isla sam na to da podijelimo obaveze, da olaksam.
Ne bi dopustila da placamo vrtic a ja kod kuce.
Ako je sa mnom sve u redu.

Ovo nikad ne bi ispricala pred covjekom o kojem sam pisala gore.
Pitao me jedan put - sta cijenim kod njega?
Tu predanost porodici, tu brigu o onima koje je donio na ovaj svijet, rekla sam.

Nisam rekla ipak da je on jedini kojeg poznajem a koji iznosi bebu iz sobe kad placa, da bi mama spavala. Da se ne uobrazi.

Jednom je radjena neka anketa, trebalo je zene da daju kratki opis savrsenog muza, i najbolji odgovor uzet je ovaj - onaj koji, kad nocu beba zaplace, kaze - spavaj ti duso, ja cu ustati.

Slusala sam mnoga vjerska predavanja, po islamu bi muskarac trebao da se ponasa ko ovaj gore pomenuti lik. Zenima uluga je da ti rodi djecu, i da se uz nju smiris, ostalo je tvoja briga.
Ona nije duzna ni da pere, ni da sprema, ni da zaradjuje, osim ako sama to zeli.
A novac koji zaradi, moze sav na sebe da potrosi, muz je u tome ne bi smio sprecavati.
Nije duzna da pomaza u placanju racuna.
Samo nema takvih muslimana nigdje.

..i onda taj pravi vecu buku od samog placa djeteta ..da pokaze da nesto radi.. nece ta spavati ..
.. dakle..zene radjaju da bi smirile muzeve sta su im majke radile..

[Peace]

Danas na poslu sretnem covjeka, njega sam vam spominjala i ranije, radi na relaciji Atlanta - Frankfurt. Provede par mjeseci u Njemackoj, pa par mjeseci u USA.
I danas se zapricamo, pored ostalog pitam gdje mu je bolje…
Kaze mi ovako - ko zeli pare za toga je Amerika, ovdje se lakse postaje bogat covjek, ko zeli drustveni zivot, bolje mu je u Evropi.
I u Njemackoj se mnogo manje radi.
A mislila sam da Njamcka radi kao Amerika, zbog njihove jake ekonomije…Ali ne, kaze covjek, ni blizu.
On bi izabrao Njemacku, ali ako mora birati ljude, izabrao bi Amerikance.

Dakle ljude kao Amerikance sa drustvenim zivotom kao u Evropljana.
A to dvoje naci kod jednog naroda, ili u jednoj zemlji, izgleda je nemoguce.
Mislim da, ako su ljudi dosta slobodni, i ne bave se u tom slobodnom vremenu nicim pametnim, onda ce se baviti necim blesavim. I dodje do prezasicenja, a iz tog dodje niz gluposti koje ti truju psihu, ponekad i tijelo.
A ako su dosta zauzeti, tada nemaju vremena da te gnjave svojim problemima, ni svojim glupostima, nicim jednostavno, moraju za poslom, moraju za racunima, nemaju bash dovoljno vremena ni za sebe, kako bi se tek bavili tobom…
Vjerovatno ih to cini pozeljnijim.

[Bella]

ne cudi me shto ne bi Nj'emce.. ko s njima jednu kafu popije. ta ce ujedno biti i zadnja
. interesantno,i narod s Balkana, poprimi njihov karakter..

[Peace]

Moja su djeca slicno komentarisala ko Bella kad sam im jucer ovo pricala.
Kcerka je rekla - of course mama.
Sin je rekao - to su Nijemci mama, ko bi njih izabrao.

[Bella]

. gdje je sin upoznao Nijemca..
.. ,talijani/ englezi su dobri..

[Peace]

. gdje je sin upoznao Nijemca..
.. ,talijani/ englezi su dobri..

Pravog, ne znam da li je. Jeste djecu koja se rodjena i odrasla u Njemackoj.
Vjerovatno ih posmatra kroz istoriju.

Kcerka je s jednim Nijemcom otisla na veceru u Londonu, da je bar bila kafa, ustala bi od stola ranije.
Tako da njen je stav - oh nikad vise.

[Peace]

Razmisljam kako sljedece sedmice da zapocnem razgovor na poslu, da im ukazem na njihovu neurednost.
Kevinu sam govorila, popravi se malo, i opet po starom. A kako bi Anili, na kraju ona je menagerka, valjda je njen posao da vodi racuna o nekim stvarima. A mozda bi ona primila. Ako primi ona, onda ce i Kevin. Ovako on gleda i vjerovatno misli - kad moze ona, mogu i ja.

Ako je olovka pala na pod, ja mislim da bi tu i istruhla prije nego sto bi je oni podigli.
Case od danasnjih sokova i kafe, nadjes i sutra po stolovima.
Papiri su svukuda. Telefoni su svukuda. Ako se raspakuje novo pakiranje papira za printere, omot ostaje na stolu. Tape, steplers, clips, sticky notes, nikad nisu na mjestu. Nikad nista zapravo nije na mjestu.
U toaletu ce ispadati papiri iz kante po podu ako nema mene da zavezem vrecicu i iznesem je vani.
Ne salju nam nikoga da cisti, sami to moramo.
Ima neka staza ispred ulaznih vrata, ljudi nanesu na obuci, ako je ja ne usisam, niko je usisati nece.
Ljudi umackaju ulazna vrata, ja sam jedina koja ih ocisti. Zanimljivo mi kako ih ne nervira gledati onakva.
Na printerima imamo male ekrane, uzas koliko otisaka pristiju, kako se ne sjecaju da obrisu, eto bar nekad

OK, zauzeti smo, ali cim nismo, oni se dohvate svojih telefona
A mene poslo pravo “jest” to da uvijek za njima sklanjam. Nisu djeca.

[Bella]

ne zapocinji...
. nece prihvatiti prijateljski.... samo ces pogorsati situaciju.. jedino da prestanes cistiti oko njih... i prepusti,da menadzerka reaguje,ako primjeti taj mess

[Peace]

Mislila sam Bella. Nju ne nervira, ocigledno. A meni ruzno tako raditi.
Ruzno mi i gledati.
Nemoguce mi zapravo gledati.
Ako njih ne naucim na neki red, ja cu uvijek sklanjati za njima jer necu moci gledat tako.

[Bella]

Ko je ta osoba..koja je zaduzena za 'ponasanje' kolega na radnom mjestu?.. ne potoji..
Tebi smeta, kolegama ne.. dakle ..to je tvoj problem, nije njihov..kao da neko od njih npr. koristi 'jak' parfem' ili se vrati s pauze.. s jakim mirism duvana na odjeci.. sve to moze da dekoncentrise kolege, doprinese neugodnoj/ neproduktivnoj radnoj atmosferi, ali traziti da prestanu s tim 'navikama' je zalezenje u 'privatnost'
..Vec si pokusala s kolegom.. nije prihvatio..

[Peace]

Nije stvar ponasanja, vec duznosti.
Imamo cak pisana pravila, sta mora biti zavrseno i provjereno na kraju dana.
Dakle s ovim stanjem, mogu se pozaliti direktoru, ali gledam da stvari stavimo u red bez njega.

Kad si u prostoru koji neko drugi placa, a ne mozes sam odraditi, dakle moraju tu biti i drugi ljudi, duzan si, firma te duzi, a kontam i savjest bi trebala, da za sobom, bar za sobom, pospremis.

[Peace]

Pratim na wordlpressu pisanje jednog Sarajlije, zanimljiv je i jako normalan. Ponekad pozelim da ga pozovem ovdje s nama, ali ne znam ga bash tako, samo mu ponekad ostavim komentar, i on uvijek uljudno odgovori. Ne znam, mozda bi i dosao, pa i mi smo ovdje jako normalni.

Tu sam nocas prvi put cula ovu pjesmu, u pjesmi ko da je sadrzana cijela jedna prica, dirnula me do suza.

[Bella]

Nije stvar ponasanja, vec duznosti.
Imamo cak pisana pravila, sta mora biti zavrseno i provjereno na kraju dana.
Dakle s ovim stanjem, mogu se pozaliti direktoru, ali gledam da stvari stavimo u red bez njega.

Kad si u prostoru koji neko drugi placa, a ne mozes sam odraditi, dakle moraju tu biti i drugi ljudi, duzan si, firma te duzi, a kontam i savjest bi trebala, da za sobom, bar za sobom, pospremis.

. kako si opisala. uglavnom ti iza njih pospremish. da li ti se iko zahvalio,za taj rad ..

[Peace]

Nije mi stalo do zahvalnosti Bella.
Ja se ujutro samo 15 min prije 9h mogu ukucati.
Toliko mi vremena treba da sve startam.
Nije mi ostavljeno vremena da sklanjam nered, direktor racuna da je sve pospremljeno na kraju dana.

[Peace]

Kod mene je sezona najljepsih dana u godini.
Jutrarnje tem se krecu oko 15C- 19C, dnevno oko 23C-29C, vecernje oko 20C. Osjeca se blagi povjetarac u jutarnjim i vecernjim satima.
Zao mi je ovakve dana provesti na poslu, zao mi u kuci.
Ako odem prijateljima, uvijk zamolim da kafu pijemo vani.
Ali kad oni dodju meni, tada mi je nezgodno, ono da ne bi shvatili da ih ne zelis u kuci.
A imam ljudi koji su namjestili zavjese i tako blokirali svu svjetlost da ulazi u kucu. I upalili svjetlo.

[Bella]

Nisam mislila da ocekujesh. no. razmisljam. kako to oni vide. .da li su zahvalni. da li primjecuju ili da li su ljuti..... jer. niko ne voli da neko ide i sklanja stvari koje nisu njegove..... to precutno salje poruku okolini da su. neradnici, neodgovorni itd. ko ce ga znati...
.. direktoru je bitno,kao i vama..da ima posla. da klijenti dolaze... da li ce zbog hemijeke olovke na podu. zaobici vas office. sumnjam.....
. i previse 'sterilno' pravi neke ljude nervoznim.. .
. tako. situacija je jako 'skakljiva' . i pitanje je .kako to izvesti da da ne bude poremecaja u odnosima. . moze se desiti da ti neko kaze. ' mi u Americi,ovako radimo' znas sta to znaci..

[Peace]

Sto ce biti ljuti.
Nestane ti sapuna u bocici na sinku, neko ti ga uspe.
Nestane papira za ruke, neko ti ubaci novu rolnu.
Nestane toaletnog, neko ubaci novi.
Puna ti kantica papira, neko ti izbaci vrecicu.

Ne bi ni ja bila ljuta Ja sam samo ljuta sto oni to ne rade
Nisu ni nezahvalni, ali ne iskazuju ni zahvlnost.

[Bella]

taj 'neko' si ti' i uvijek ----------- u pravo vrijeme na pravom mjestu------- dakle.. nemoj to raditi jedno vrijeme. i gledaj reakcije... pitat ce te. hallo zaboravila si nasuti sapuna. . itd... sta ti je. . hoces li da mi to radimo za tebe.....

[Peace]

Upoznadoh kroz posao covjeka, radi za jednu skolu, neki program koji ima za cilj da tate uvuce da se pocnu vise zanimati za zivote njihove djece.
Pa mi isprica o jednom ocu…Pitao ga ovaj iz skole da li ima neki hobi… A otac je rekao da, i to su motori. I onda je ispricao sve o motorima, cudo jedno koliko je znao, tesko je bilo vjerovati da zapravo nije zaposlen u samoj proizvodnji motora.
A kad su temu promijenili na dijete, uposlenik iz skole je skontao da otac ne zna ni sta mu dijete voli gledati na tv, ni koji broj obuce nosi, ni kako mu se zove najbolji prijatelj, ni doktor, ni uciteljica, sta ne voli da jede…

Jucer dosla s posla i vidim neki kolaci na stolu, takve smo prestali jesti otprilike prije 15 god. Vidim i kutija sladoleda u dijelu frizidera koji mrzne, niko to nece u kuci zagristi.
Dolazio sin kuci, trebale mu jos neke stvari, i onako sve troje bacimo pogled na sto, na one kolace, i nasmijemo se…Nije trebalo nista govoriti, znali su - iso babi u shoping.
Sto puta ga zamolila da nam on ne kupuje, s obzirom da ne zna sta jedemo.

Pitaju me djeca jesam li pogledala video koji kruzi svijetom ovih dana... Nisam, pa su mi poslali. Kratak je, pogledajte.

[Bella]

meni je ovo ok.. robovati nekim informacijama..

[Peace]

Nisam te najbolje razumila

[Bella]

. razumljivo je da se ne sjecaju datuma. rodjendana... uciteljice. skole.. . nije svakodnevna potreba

[Peace]

Al je svakodnevni zivot tvoje djece. Nije to robovanje informacijama, vec zanimanje za njih.
Ako ga mozes imati za mnogo manje bitne stvari i ljude, neopravdano je nemati ga za svoju djecu.