Da li je prevara “deal breaker”, ili zavisi od situacije?

[Vjetar]

Prevara je jedna od onih stvari oko koje većina ljudi ima jasan stav — barem dok se ne nađe u takvoj situaciji Nekima je to apsolutna granica preko koje se ne prelazi, dok drugi misle da sve zavisi od okolnosti, odnosa u vezi i toga šta se zapravo desilo.

Je li vam ista emotivna i fizička prevara? Ima li vam razlike ako se desilo jednom ili se ponavljalo? Može li se povjerenje nakon toga uopće vratiti ili je to kraj bez obzira na sve? I možda najvažnije — ostaju li ljudi zaista zbog ljubavi ili iz drugih razloga poput straha, navike ili porodice?

Bez osuđivanja, zanima me kako vi gledate na ovo. Gdje povlačite granicu i da li mislite da postoje situacije u kojima bi oprost imao smisla?

[Coolio]

Evo ja cu prvi

Bez da ja glumim nekog nevinog muskarca. Prosao sam svasta, imao svakakve devojke ali ni ja nisam bio nevinasce. Da li me je neka devojka prevarila, to ne mogu da kazem. Ako jeste onda je to savrseno sakrila.

E sada u zavisnosti od veze postavljao sam granice. Ako je to bila neka veza bez obaveza onda granica nije ni postojala ali ako je rec o vezi koju smatram ozbiljnom onda nikakvu vrstu prevare ne bih oprostio.

Mislim da i kada bih oprostio, poverenja nikada bilo ne bi. Verujem da ima ljudi koji zbog ljubavi oprastaju ali da je vecina onih koji oprastaju radi porodice,neke sigurnosti i slicno.

Inace nesto najgore mi je kada muskarac prevari zenu pa zena kao njemu vrati istom merom. Ili obrnuto. To znaci onda da su isti.

[Peace]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

[Vjetar]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

[Most]

Oprost prevare ne mora neophodno značiti i nastavak veze ili braka. Isto tako, nastavak veze nakon prevare ne mora značiti da je prevarena osoba oprostila.

[dezire]

Prevara je PREVARA. Ne zavisi od situacije....bar u mom načinu razmišljanja. Ne postoji dovoljno dobar argument da bih preko toga prešla.
Ali niti to napravila. I nema ono ,,ne znaš dok se ne nađeš u situaciji,,. Bila i prevarena i u situaciji da to napravim.
Znam puno ljudi (i muškaraca i žena) koji su ,,oprostili,, prevaru. Nije to više to povjerenje, nema tu više onog ,,nečega,,. Ti ljudi su samo naučili živjeti s tim jer im je tako bilo lakše.
U mom slučaju -nastavak bi bio teži i zato to režem odmah bez puno objašnjavanja. Jer, kako možeš drugome napraviti ono što ne bi želio da se tebi napravi. Kraj

[Peace]

Vjerovatno Dezire jer u tim momentima niko ne konta da radi nesto drugom.
Vec radi nesto sebi.
Kasnije ce kontati da je radio nesto drugom, a mozda i nece. Taj drugi ce misliti radio je to meni.

[Peace]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

Nisam bila.
Ali znam koliko sam iskusenja sama imala. I znam da je trebalo mnogo snage da ne padnes. Bivala sam na ivici.

[Coolio]

Prevara se mozda i moze oprostiti (kako ko) ali tu poverenja vise nikada ne bude...

[Kikirikiniki]

Prevara je jedna od onih stvari oko koje većina ljudi ima jasan stav — barem dok se ne nađe u takvoj situaciji Nekima je to apsolutna granica preko koje se ne prelazi, dok drugi misle da sve zavisi od okolnosti, odnosa u vezi i toga šta se zapravo desilo.

Je li vam ista emotivna i fizička prevara? Ima li vam razlike ako se desilo jednom ili se ponavljalo? Može li se povjerenje nakon toga uopće vratiti ili je to kraj bez obzira na sve? I možda najvažnije — ostaju li ljudi zaista zbog ljubavi ili iz drugih razloga poput straha, navike ili porodice?

Bez osuđivanja, zanima me kako vi gledate na ovo. Gdje povlačite granicu i da li mislite da postoje situacije u kojima bi oprost imao smisla?

Nisu iste emotivna i fizicka prevara, niti je isto da li se desilo jednom ili se ponavljalo. Sve to pravi razliku u nscinu na koji neko dozivi situaciju. Ipak, bez obzira ne sve, mislim da licno ne bih mogla preci preko prevare, bilo kakve.

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

Nisam bila.
Ali znam koliko sam iskusenja sama imala. I znam da je trebalo mnogo snage da ne padnes. Bivala sam na ivici.

Citam temu i nesto me zanima - kako covjek uopste prepozna da je dosao do te ivice? Jel to ide postepeno ili ima neki trenutak kad skontas?

[Peace]

Mislim da sve u zivotu ide postepeno.
Religije upucuju - kontrolisite misli, one su pocetak djelovanja.
Valjda se vecina toga, bar vaznog i velikih odluka. odigra prvo u glavi…i tu se moze vrtiti dugo.
I da nikad ne predje u cin/radnju, a i da predje.

[Peace]

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

[Kikirikiniki]

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

Kad se neko u vezi ili braku upusti i svjesno nastavi graditi bliskost s drugom osobom, iako je svjestan da to prelazi granice obicnog prijateljstva. Odnos koji vise pripada partnerskom, cak i bez fizicke prevare.

[Mina]

Valjda se vecina toga, bar vaznog i velikih odluka. odigra prvo u glavi…i tu se moze vrtiti dugo.
I da nikad ne predje u cin/radnju

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

Mislim da se upravo na to iz prvog tvog posta odnosi

[Peace]

Pa sta vi mislite?
Je li moguce ostati u vezi 20-40 god a da nikad nisi mislima “zgrijesio”?

[Mina]

Jedno je imati neke grešne misli, kao neki flash. Ali dovesti se u situaciju da te sekunda dijeli, da pređeš preko ivice, je već konkretnija stvar.

Za to moraš biti u nekom vremenskom kontinuitetu i da te "grešne misli" kulminiraju do dovođenja do ivice. A to je već ozbiljna stvar i nije benigno. TI može se okarakterisati kao emotivna prevara.

Natrag temi, ne mislim da se prevara treba oprostiti. Nevezano za oklonost... "a desilo se" "zanio se" "popio malo pa izgubio kontrolu"... To se ne dešava onome ko je vjeran

Priča o oprostu, jednakoj boli onog ko vara i ko je prevaren mi je priča koja pije vode samo onima koji nisu prevareni.

Žalim

[Peace]

Ako partner tokom intimnog odnosa s nama ima nekog drugog u glavi, bez da poslije razmislja da bi u djelo sproveo, je li to emotivna prevara?

[Ina]

Jeste i to.. kao i flertanje..

A najbitnije je da su ljudi/ partneri jedni prema drugima iskreni ljudski. Ne radi ega ili okoline ili očekivanja da si "moje vlasništvo"

[Peace]

Kako mislis ljudski Ina?

Razmisljah dok sam se vozila do posla.
Sex je najljepsi ujutro, odmoren si od proslog dana i jos nisi umoren dolazecim. Radimo (vecina nas) i nismo tu jedni za druge u tim casovima.
Ako se onom kod kuce javi zelja koju sam-a zadovolji, trebali li da je iskren-a i da kaze partneru. Jos pri tom i sta ti je u tim monentima bilo u glavi?

[Coolio]

Po meni kao muskarcu sve to jeste prevara.

Necu izmisliti nista novo ako kazem da je prava ljubav jedino ako dvoje znaju samo jedno za drugo...Sve van toga nije prava ljubav. Dakle ako muskarac samo pomisli na neku drugu ili zena na drugoga, to nije prava ljubav. Isto je i sa flertovanjem,bilo uzivo bilo virtuelno (dopisivanjem) . Poznajem devojku koja jako dobro izgleda, ona jednostavno uziva da flertuje. Svima zbog toga izgleda kao da je spavala sa mnogo njih i varala muza ali niko nije mogao da tvrdi to. Volela je da zavodi, da li je i dalje tako to ne znam ali ona je jedna od onih koja voli da se namece, da je u centru paznje, da ti nju gledas,da joj prilazis,placas pice itd.

Kao sto je ljubomora bolest, tako je i sve ovo prevara. Ne mora se spavati sa drugom/im da bi se prevarom nazvalo.

[Bella]

ovdje se moze prochitati . jako bizarnih informacija,

[Ina]

Kako mislis ljudski Ina?

Razmisljah dok sam se vozila do posla.
Sex je najljepsi ujutro, odmoren si od proslog dana i jos nisi umoren dolazecim. Radimo (vecina nas) i nismo tu jedni za druge u tim casovima.
Ako se onom kod kuce javi zelja koju sam-a zadovolji, trebali li da je iskren-a i da kaze partneru. Jos pri tom i sta ti je u tim monentima bilo u glavi?

Tako da se u odnosu stvori atmosfera da nema straha od istine..
pa i nadići puko slijeđenje pravila ili strah od osude.

Prihvatanja da "oboje" može(mo) pogriješiti ili imati krize, ali da je odnos iznad ega.
I standardog "očekivanja" okoline.

Radi toga mislim da je transparentnost najbolji ishod, bilo da je riječ o emocijama, fantaziji, ili fizici.
Ne kažem da (se) partneru treba(š) polagati račune za svaku misao nego da bi bilo "korisno" naći trenutke za razgovor o svemu.. pa i o onome što nas iskušava.
Granica/e se briše/u onog trenutka ako i kad se počne lagati. Ili sve sakrivati. O ničemu razgovarati.

A razumijem na neki način i ono što govoriš..
Lako je biti kategoričan u vezi od nekoliko mjeseci.. ili 2 ili 5 godina.. i tako u krug.. Ali u vezama od 15 20 ili 30 godina, gdje su isprepleteni životi, sjećanja i zajednički rast, stvari su mnogo dublje. Okolina to često ne vidi.. jer posmatra samo čin prevare, a ti (kažem hipotetički) posmatraš cijeli kontekst (vašeg) postojanja.

Tako da.. jeste.. pogotovo u jako jako dugim vezama.. nerealno očekivati "totalno savršenstvo". Ljudi smo, griješimo..

[Most]

Ne bih se složio da su misli prevara. Baš bih volio sresti osobu koja može (u potpunosti) kontrolirati svoje misli. Misliti o nečemu i imati namjeru uraditi nešto nije isto.

Ono što bih se možda složio je da prolongirano razmišljanje o nečemu može dovesti do toga da osoba počne razmišljati o sprovođenju toga u djelo. Tu se već radi o rađanju namjere. Ipak, sve dok to zaista ne sprovede u djelo, ne može se raditi o prevari.

Kako se boriti sa takvim mislima je druga stvar.

[Ina]

Da, tako je ljudima inače lakše vjerovati..
I osjećati se "cistim"

[Mina]

Ako partner tokom intimnog odnosa s nama ima nekog drugog u glavi, bez da poslije razmislja da bi u djelo sproveo, je li to emotivna prevara?

Tokom odnosa sa partnerom, ili tokom samoposluge (vidim da si to spominjala posle)? Ili u oba slučaja?

Kako mislis ljudski Ina?

Razmisljah dok sam se vozila do posla.
Sex je najljepsi ujutro, odmoren si od proslog dana i jos nisi umoren dolazecim. Radimo (vecina nas) i nismo tu jedni za druge u tim casovima.
Ako se onom kod kuce javi zelja koju sam-a zadovolji, trebali li da je iskren-a i da kaze partneru. Jos pri tom i sta ti je u tim monentima bilo u glavi?

Tako da se u odnosu stvori atmosfera da nema straha od istine..
pa i nadići puko slijeđenje pravila ili strah od osude.

Prihvatanja da "oboje" može(mo) pogriješiti ili imati krize, ali da je odnos iznad ega.
I standardog "očekivanja" okoline.

Radi toga mislim da je transparentnost najbolji ishod, bilo da je riječ o emocijama, fantaziji, ili fizici.
Ne kažem da (se) partneru treba(š) polagati račune za svaku misao nego da bi bilo "korisno" naći trenutke za razgovor o svemu.. pa i o onome što nas iskušava.
Granica/e se briše/u onog trenutka ako i kad se počne lagati. Ili sve sakrivati. O ničemu razgovarati.

A razumijem na neki način i ono što govoriš..
Lako je biti kategoričan u vezi od nekoliko mjeseci.. ili 2 ili 5 godina.. i tako u krug.. Ali u vezama od 15 20 ili 30 godina, gdje su isprepleteni životi, sjećanja i zajednički rast, stvari su mnogo dublje. Okolina to često ne vidi.. jer posmatra samo čin prevare, a ti (kažem hipotetički) posmatraš cijeli kontekst (vašeg) postojanja.

Tako da.. jeste.. pogotovo u jako jako dugim vezama.. nerealno očekivati "totalno savršenstvo". Ljudi smo, griješimo..

Slažem se!

Ne bih se složio da su misli prevara. Baš bih volio sresti osobu koja može (u potpunosti) kontrolirati svoje misli. Misliti o nečemu i imati namjeru uraditi nešto nije isto.

Ono što bih se možda složio je da prolongirano razmišljanje o nečemu može dovesti do toga da osoba počne razmišljati o sprovođenju toga u djelo. Tu se već radi o rađanju namjere. Ipak, sve dok to zaista ne sprovede u djelo, ne može se raditi o prevari.

Kako se boriti sa takvim mislima je druga stvar.

Ovim si i odgovorio sebi. Ako samo pomisliš na nešto bez ikakve želje da to sprovedeš, naravno da nije neki problem. Ali ako često pomišljaš na isto, nisi daleko od pomišljanja i na ostvarenje toga.

Isto tako, stalno razmišljanje o nečemu, pa i ako postoji otpor da se ide u razmišljanje o sprovođenju, jeste neki interni alarm koji treba da se aktivira. Nešto tu nije u redu. Kao što Ina reče - to je vrijeme za razgovor. Inače će odvesti do emotivnog otklona a kasnije i do prelaska granice mogućeg.