Kako prihvatiti čovjeka onakvog kakav jeste?

[Peace]

Ovaj post sam ostavila na temi “recenice koju se vam se dopale”, i pada mi na pamet da s njom otvorim i novu temu

“Ljubav se, nažalost, sve više poistovjećuje s pohotom. Ljubav je kada volimo čovjeka onakvog kakav jest i ne trudimo ga se mijenjati. U ljubavi najviše trebamo tražiti od sebe, ne od drugog. Trebamo više razmišljati kako se odnosimo prema voljenoj osobi i ona će se isto tako odnositi prema nama. To je uzajamno i s voljenom osobom i s djecom i s roditeljima, prijateljima. A, događa se suprotno.

Tražimo za sebe, ne dajemo, prigovaramo onome pored nas da nam ne daje ono što mislimo da nam pripada i dolazi do razlaza. Ako znamo da je i Bog između dvoje ljudi koji se vole, onda je ljubav, po mom mišljenju potpuna”, poručuje otac Arsenije.


Namece mi se pitanje - ako je ovo ljubav, koliko nas onda stvarno moze i zna da voli?
Da li smo ikada bili u odnosu a da nismo zelili mijenjati ljude s kojim smo dolazili u kontakt?
Da smo stvarno zelili mijenjati sebe?

[Ina]

Bezuslovna ljubav između partnera je jako jako rijetka.. ali ne i nemoguća.

Ja sam s godinama (u bilo kakvoj ljudskoj relaciji) došla do važnosti komplementarnosti i recipročnosti.. i ako toga nema (nebitno ko je "kriv") onda me ništa ni ne privlači više da uopšte i pokušam "promijeniti" ili uvezivati, "hraniti" sebe ili njih.. svejedno.

[Vjetar]

Ne prihvataš onoga ko je u mnogo čemu protivan tvojim vrijednostima do kojih ti je stalo.

Ostale prihvatiš ako su većinom u skladu sa tvojim standardima. Računaš na to da niko nije savršen i da neke stvari moraju postojati. Od toga koliko je tih stvari, ovisi i koliko bliska će ti biti ta osoba - ako ih je puno biće manje, ako ih je malo, biće više

[Peace]

Ne prihvataš onoga ko je u mnogo čemu protivan tvojim vrijednostima do kojih ti je stalo.

Ostale prihvatiš ako su većinom u skladu sa tvojim standardima. Računaš na to da niko nije savršen i da neke stvari moraju postojati. Od toga koliko je tih stvari, ovisi i koliko bliska će ti biti ta osoba - ako ih je puno biće manje, ako ih je malo, biće više

Evo s obzirom na veliki broj razvedenih brakova ili uopste prekinutih odnosa..Vrlo je vjerovatno da cim je neko bio dio naseg zivota da je imao vrijednosti do kojih nam je stalo…
Sta se desi poslije? Sigurno nije odbacio vrijednosti, ali nesto vise ne ide s tom personom.

I kako uopste mozemo biti sigurni da su nasi standardi ispravni. Mijenjamo se i mi.
Zamisli s 30 god zelis nekog prilagoditi sebi, odnosno da se njegove vrijednosti podudaraju s tvojim, da bi s 50 god znao da uglavnom i nisi ispravno postupao sa 30 god.

Negdje usput moramo se i sami prilagoditi standardima tih drugih, ili bar pokusat razumiti zasto su takvi.

[Vjetar]

Negdje usput moramo se i sami prilagoditi standardima tih drugih, ili bar pokusat razumiti zasto su takvi.

Ako prihvatamo druge onakvim kakvi jesu, onda i oni nas trebaju?

[Dmr]

Ako prihvatamo druge onakvim kakvi jesu, onda i oni nas trebaju?

Pa niko nista ne treba. Ovo prihvatiti nekoga kakav jeste je prvenstveno radi sebe a ne radi njega, ako i on dodje na taj nivo onda ce i on druge prihvatiti onakve kakavi jesu

[Vjetar]

Mislio sam više zbog ovog:

Negdje usput moramo se i sami prilagoditi standardima tih drugih

Ako ih prihvatimo kakvi jesu, zašto onda i da se prilagođavamo njihovim standardima? Neka i oni nas prihvate onakvim kakvi jesmo.

[Dmr]

Ako ih prihvatimo kakvi jesu, zašto onda i da se prilagođavamo njihovim standardima? Neka i oni nas prihvate onakvim kakvi jesmo.

Pa prica se o prihvacanju nekoga kakav jeste a ne prilagodjavanju njemu Nego tek sad citam prvi post i vidim da je u kontekstu ljubavi Ali bez obzira, na isto se svodi, ako ti nekoga mozes prihvatiti onakvog kakav jeste i ako on moze prihvatiti tebe onakvim kakav jesi, nema potrebe za prilagodjavanjem, zar ne?

[Vjetar]

I ja odgovaram na ovo što je Peace napisala

[Peace]

Prilagodjavanje i prihvatanje su valjda usko vezani, ko prst i nokad.
Ali ispravite me ako grijesim.

[Ina]

I nokat i prst su dio jedne cjeline..

Prilagođavanje može biti ok i zdravo ako je odluka svjesna, zajednička, recipročna.
Ako je u pitanju forma (prmjr kako komuniciramo, kako organizujemo vrijeme) A može postati destruktivno ako počne da mijenja suštinu (tvoje vrijednosti, identitet, snove)
tako da problem može nastati bas tad..
ako jedna osoba stalno razumije ili trpi, dok se druga uopšte ne "prilagođava".. pa to onda postane neka vrsta preživljavanja.