Moja glasna razmisljanja

[Coolio]

Daj slike da vidimo kako to izgleda.

Cim budem prolazio tamo, slikacu pa izbaciti...Prolazim preko mosta covece,pogledam kola na terasi na cetvrtom spratu cini mi se...Rekoh sta je ovo jebote...Kaze mi zet to ima odavno,sada ih prave sve vise...

[Peace]

Apliciram za poslove, a u isto vrijeme molim Boga da me ne pozovu nogdje. Muz vise od mene moli Boga da me nigdje ne pozovu.
Njemu se svidja imati kuci odmornu zenu, imati svaki dan fino kuhanje, sve cisto i smjesteno, sve obavljeno, placeno, kupljeno, da mu neko donese kafu na posao, ili rucak, da ima nekog poslati negdje da nesto za njega obavi…
Svako jutro kad cujem rijeku automobila koja krece oko 6 am i zavrsava oko 9 am, zahvalim se Bogu sto nisam u toj guzvi, i sto ne moram biti…
Ipak, zbog vece penzije, ne bi bilo lose jos koju god odraditi.
Kakva penzija, veli mi muz jutros, sjeti se koliko je poznatih nam ljudi umrlo samo u zadnji mjesec…samo jedan covjek je imao oko 80god, ostali su umirali u 40im i 50im.

Da usput dodam nesto u vezi ovog covjeka koji je imao oko 80 god.
Ovog ljeta smo ga upoznali na jednoj planini. Vozili smo quadom i ispred jedne vikendice vidjeli covjeka.
Stali smo da se pozdravimo. Ispostavilo se da je covjek moja daleka familija. Popili smo s njim kafu, koju sam ja nosila s nama u termo boci.
Snimila sam tu planinu, ako se sjetim, uplod cu i video.
Covjek je tu bio bas sam, samcat. A imao je zenu. Tu se on brinio o nekoliko ovaca, koje je uzgajo za kurbane.
Babo mi rece neki dan da nije bio dobar sa zenom.
Iznenadim se. I prepadnem. Zar se uopste u tim godinama moze ne biti dobar s bracnim drugom….
Eto moze, doda mama. Haman je covjek, dok je mladji bio, volio zene previse, izgleda i one su njega, zena je ostala da zivi, ali nije mu nikad oprostila.
Mislim sada evo da je mozda bolje da je otisla a da je oprostila. Ovako je mucila i njega i sebe.

Ustajem rano. Uglavnom prije 7 am, a izlazak sunca je oko 7:20 am. Frendica, koja ustaje iza podne, oko 1:30 pm, pita me sto ranim tako kad ne moram na posao?
Zao mi je dana, zimski su kratki, ako ustanem kasnije osjecam da sam nesto izgubila.
Kad bih ustajala kasno ko ona, osjecala bi da je citav izgubljen.

Evo i planine, Suha Voda.
Lijepo mjesto za provesti dan, ili vikend.
Put do ovog mjesta je dobar, moze se dobrim autom bez da vam ga je zao.

[Dmr]

Pa nije zbog penzije, posao bi trebalo da ti bude zabava, slatka obaveza

[Peace]

Zabavnije mi je biti slobodna.

[fjaka]

moja komšinica kaže se nije ovako satrala od posla dok je radila ko sad u penziji

[Peace]

moja komšinica kaže se nije ovako satrala od posla dok je radila ko sad u penziji

Bolje je biti aktivan, za mozak i tijelo. Tijelo i mozak ako se ne koriste propadaju
Ja i bez posla imam posla, i uvijek sam u pokretu. I uvijek nesto ucim/citam.
S poslom ubijam se, moram odustati od nekih stvari koje volim.

[Coolio]

Najbolje je biti uvek u pokretu,nesto raditi...Ovde u Nemackoj zato i zive ljudi po 100+ godina...

Vidjam bake i deke po 90+ godina voze biciklu...Idu u prodavnicu sa biciklama i korpom...

Necete mi verovati, jednom deki zena bila u bolnici...Covek ima 87 godina...Istrcao 12 kilometara do bolnice koja je u drugom gradu da bi posetio zenu...Posle toga popio pivo i istrcao nazad...Kaze bez piva dnevno i trcanja nema nista...

Kada padne sneg, stariji ljudi negde 60-70 godina trce napolju samo u sorcu,majicu na sebi nemaju...Ne svi ali ima ih dosta, kazu to im odrzava organizam....

[Peace]

O kcerkama. Koji je to blagoslov

Mama i babo danas su posjetili jedan stariji bracni par susjeda. Zive sami, njemu je 80 god, njoj koja manje.
Imaju dva ozenjena sina, i oni imaju svoje porodice, zive nekih 1,5 kilometar od roditeljske kuce.
Ovaj par je uvijek marljivo radio, i cuvao - djeci. I danas to rade. Pomazu im oko zemlje, baste, malina…
A kad ustede nesto novca, dadnu im. Ovi uzmu, iako nisu ni u kakvoj krizi.
Roditelji su ostali da zive u staroj kuci, bez kupatila, bez kuhinje, bez, vjerovali ili ne - vesne masine.
Sad im jedan sin na 10 dana doveo 2 krave da se brinu, dok se on ne vrati sa zenom s umre.
Niko im ne dolazi pospremiti, skuhati, ni pocistiti. Kad imaju nekih stvari za baciti, njihovi sinovi i snahe, donesu njima. Tako je kuca ispunjena stvarima koje su davno trebale zavrsiti na nekom odlagalistu smeca.
I nisu opet ovi roditelji nezahvlani. Vole svoje sinove i njihovu djecu. Srecni su sto ih imaju.
U selu zivi nekoliko parova koji imaju kcerke, i sve te kcerke cini sve najbolje svojim roditeljima.
Mojim roditeljima obezbijedim vecinu njihovih potrebstina. Sve sto su trebali da izmijenu u kuci zadnjih nekoliko god, mi smo finansirali - ves masina, kuhinja, ugaona garnitura, zamrzivac, frizider, elektr. pec, tepisi, tv, mobteli, klima…
Odjecu nisu morali kupiti u zadnjih 20 god, sve od torbe i obuce, do kape i salova…
Dok smo u posjeti, sve sto moze stajati godinu dana, kupimo, malo toga jos ostaje da oni kupuju iz mjesec u mjesec…uglavnom meso i voce.
I nisam sama ja iz Amerika takve. Sve kcerke tako paze svoje roditelje.
Negdje ih ima tri, i jednoj je puno, ali dogovore se sve tri i kupe roditeljima sto im treba.
Dodju im pospremiti, okreciti, oprati tepihe…Donesu gotovu hranu…Uplate im hotel na moru…Uplate neki izlet.

Pa kad imate sinove, njihove zene su necije kcerke, moguce je da paze svoje roditelje.
Muskarac se ne zna valjda ni sjetiti neceg za svoje roditelje, a mozda i ne smije da sta donese, on uglavnom odnosi…Radi mira u kuci, valjda.
Zao mi je svih ljudi koji nemaju kcerke.
Ako vasi roditelji nemaju zenska dijeta, sjecajte ih se.
I caru je milost draga.

[Coolio]

Meni nikada nije bilo jasno kako je moguce da neko izgubi osecaj prema roditeljima koji su ga/je stvorili. Razumem da ove svabe nemaju razumevanja, oni su svakako hladni ali mi balkanci. Kada smo takvi postali i ko nas je unistio toliko? Mene bi savest pojela kada bih radio tako. Nema te zene koja bi mogla da me spreci da pomognem svojim roditeljima ako su u krizi bas kao sto bih voleo pomoci i njenim roditeljima. Kada zivim sa zenom sve je zajednicko ili ne zivim sa takvom zenom. Te price ko vise zaradjuje,kako i da mi se stavlja novac ispred ljubavi,zdravlja,zivota,mira ja ne prihvatam. Kod mene toga ne sme biti. Bogu hvala moji su ovde u Nemackoj gotovo 30 godina pa nisu bili u krizi. Ja za sebe smem garantovati da sam osetljiv covek,pun emocija. Nije lepo sam o sebi to da govorim ali kada bi me neko nekada upoznao shvatio bi sam. Inace znam jednu cerku koja grabi sve za sebe,urnise majku otkako joj je otac umro. Ali ona je redak slucaj. Zenske osobe su u globalu osetljivije, barem mi tako deluje iako ima zenskih gadova kao i muskih.

[fjaka]

Bolje je biti aktivan, za mozak i tijelo. Tijelo i mozak ako se ne koriste propadaju
Ja i bez posla imam posla, i uvijek sam u pokretu. I uvijek nesto ucim/citam.
S poslom ubijam se, moram odustati od nekih stvari koje volim.

kamo sriće da ja iman takve postavke. ali nemam.
meni je kad odradin na poslu ono šta morsn jedina aktivnost vrtit ćevape pit pivo gledat nogomet i aj liti zaplivan.

[fjaka]

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/cr ... ih-1521621

Vozač (19) prošao Porscheom kroz crveno - ubio 48-godišnjaka i 21-godišnjaka iz BiH!

[Coolio]

Strasno. Ovakve treba oldmah zatvarati 30 godina na robiju minimum bez prava na zalbu. Neduzni ljudi stradaju zbog idiota i dok se jedan ne kazni drakonski nece se nista promeniti. Nije to samo ovde u Nemackoj nego svuda.

[Peace]

Meni nikada nije bilo jasno kako je moguce da neko izgubi osecaj prema roditeljima koji su ga/je stvorili. Razumem da ove svabe nemaju razumevanja, oni su svakako hladni ali mi balkanci. Kada smo takvi postali i ko nas je unistio toliko? Mene bi savest pojela kada bih radio tako. Nema te zene koja bi mogla da me spreci da pomognem svojim roditeljima ako su u krizi bas kao sto bih voleo pomoci i njenim roditeljima. Kada zivim sa zenom sve je zajednicko ili ne zivim sa takvom zenom. Te price ko vise zaradjuje,kako i da mi se stavlja novac ispred ljubavi,zdravlja,zivota,mira ja ne prihvatam. Kod mene toga ne sme biti. Bogu hvala moji su ovde u Nemackoj gotovo 30 godina pa nisu bili u krizi. Ja za sebe smem garantovati da sam osetljiv covek,pun emocija. Nije lepo sam o sebi to da govorim ali kada bi me neko nekada upoznao shvatio bi sam. Inace znam jednu cerku koja grabi sve za sebe,urnise majku otkako joj je otac umro. Ali ona je redak slucaj. Zenske osobe su u globalu osetljivije, barem mi tako deluje iako ima zenskih gadova kao i muskih.

Nemoraju cak ni biti u krizi.
Uvijek im mozemo nesto (u)ciniti.
Negdje uz razgovor skuzis da imaju zelju za necim…
Ili skontas da bi im neka stvar olaksala zivot, a oni sami nisu toga ni svjesni, nisu je naucili imati…
Tako, i sitnice mogu uciniti ogromnu razliku.
Moja mama kad uz razgovor kaze - oh trebam sebi kupito to i to…Ja cu odmah to prije nje u trgovini potraziti.

[Peace]

Mozda ste citali, a ako i jeste, uvijek mi je draga prica

Jednog dana muž i žena su odlučili da više nikome neće otvarati vrata vrata od stana.

I tako ih je jedno jutro probudilo zvono na vratima. Pogledali su kroz špijunku i ugledali roditelje muža.

– Nećemo otvarati vrata – odlučili su oni.

Roditelji su otišli.

Nakon nekog vremena opet je zazvonilo zvono na vratima.

Pogledaju oni – roditelji žene. Opet su odlučili da ne otvore vrata, ali se žena rasplakala.

Mužu je bilo jako žao što ona plače i oni otvore vrata.

Vrijeme je prolazilo…

Imali su četiri sina, a peti put se rodila kćer.

Suprug je u čast rođenja kćeri napravio veliku gozbu.

Prijatelji su ga pitali:

„Čemu se toliko raduješ? Nisi se toliko radovao kada su ti se rađali sinovi.“

On se nasmijao i odgovorio: “Rođena je ona koja će mi uvijek otvoriti vrata!”

[fjaka]

pre pekmezasto za moj ukus

[fjaka]

Strasno. Ovakve treba oldmah zatvarati 30 godina na robiju minimum bez prava na zalbu. Neduzni ljudi stradaju zbog idiota i dok se jedan ne kazni drakonski nece se nista promeniti. Nije to samo ovde u Nemackoj nego svuda.

u njemačkoj je pa će vjerojatno bit rigorozni prema njemu.

kod nas bi bila katastrofa od suđenja pogotovo ako je ćaća kakav glavonja. sićan se onog govna šta je u makarskoj zgazija dvi curice za kaznu je dobija na astavsk školovanja u austriji

[Coolio]

Strasno. Ovakve treba oldmah zatvarati 30 godina na robiju minimum bez prava na zalbu. Neduzni ljudi stradaju zbog idiota i dok se jedan ne kazni drakonski nece se nista promeniti. Nije to samo ovde u Nemackoj nego svuda.

u njemačkoj je pa će vjerojatno bit rigorozni prema njemu.

kod nas bi bila katastrofa od suđenja pogotovo ako je ćaća kakav glavonja. sićan se onog govna šta je u makarskoj zgazija dvi curice za kaznu je dobija na astavsk školovanja u austriji

Tako je i sin vlasnika Pink televizije Zeljka Mitrovica prosao na crveno, zgazio neduzno dete i ubio, pobegao sa lica mesta i tek kasnije dosao sa advokatom. Rezultat sudjenja je da mu je sin na skolovanju u Engleskoj ili gde vec. Strasno

[Peace]

Ovo moram da podijelim.

Probudim se u toku noci sinoc i odmah imam, pa ne znam koji bi izraz odgovarao, nesto kao neku viziju.
Bila je to projekcija naseg zivota na zemlji.
Vidjela sam fudbalski stadion. Bili su tu igraci, protivnickih klubova, bila je klupa, lopta, pravila koja se znaju…
Mozes sjediti na klupi i posmatrati igru, a mozes igrati. To je skroz na tebi da izaberes. Vidjela sam nekog da sjedi, i neke da igraju.
Mozes protivnicki klub drzati za neprijetelje, i tada ces reagirati prema tom uvjerenju. U tom sam momentu tacno imala sliku onog momenta zadnje utakmice Bosna- Austrija kada Austrijski igrac gurne Bosanskog i ovaj pada, nakon cega gol koji je dala Austrija biva ponisten.
Osjecala sam to njegove neprijateljstvo
Ali mozes i da ih ne drzis za neprijetelje, mozes s njima u trenucima pauze podijeliti radost druzenja i dijeljenja. Osjetila sam tu radost.
I na koncu, ovo mi je bilo posebno jako - bez obzira na rezultat, utakmica zavrsava i vi napustate stadion.
To dok je trajalo - to je bilo vase vrijeme, to su bili vasi izbori.

[fjaka]

konfuzan san

[Peace]

Daj Boze da je tako Peace

Ovdje cu, razmisljah o tome cijelo jutro.
Uvijek mislim da ne trebam odgovoriti nista, ali ako me pitaju, tada to nije pristojno.
Kad pitamo ljude, moramo biti nacisto, da li zelimo cuti drugo misljenje, ili zelimo potrvdu svoga.
Mi, ljudi, svaki dan moramo imati potvrdu svojih strahova. I kad idemo na portale s vijestima, idemo da nahranimo strahove i ego.
Strahove crnim vijestima, i ego dramama iz zivota drugih ljudi. Oni se moraju nahraniti svako dan, u protivnom nestali bi.
Neko nam ih je posadio u srca, i sada ih “zalijeva”, uz nase dupustenje.
Meni nije briga od ukidanja kesa, od 5G mreze, od smart telefona i tv…To nas nece unistiti.
Ali strahovi, koje vecina od nas danas hrani kod sebe, hoce. Jer iz njega nicu sve druge negativne osobine - i mrznja, i zavist, i prezir i ljubomora, i na koncu fizicko nasilje.
Kad ne bi bilo straha da ce nas partner prevariti, ne bi bilo ljubomore.
Kad ne bi bilo straha da ce nam drugi muskarac preoteti zenu, ne bismo ga mrzili.
Kad ne bi bilo straha da ce nekom na poslu pripasti nesto sto mi zasluzujemo, ne bismo ga prezirali.
Kad ne bi bilo straha jednih da ce drugi ojacati i napasti ih, ne bi ni ovi prvi napali njih.

Svidja mi se jako izreka - bilo je i boljih vremena, ali ovo je NASE.
A mozda i nije bilo, svako je imalo svoje tezine.

Iz mojih NDE emisjia, koje btw i dalje gledam, cula sam od mnogo puta ovo
- Mi smo sami izabrali da dodjemo, sada, u svijet kakav jeste, da iskusimo…
I zivot bi trebo biti radost, ne strah. Radost i strah ne mogu biti zajedno u jednom srcu.
Predivna mi je i moja vizija/san od nekoliko noci unazad, a o kojoj pisah gore.
Zivot je stadion, utakmica ce zavrsiti, moci ces tada da se okrenes, i znat ces - bilo je to tvoje vrijeme, bili su to tvoji izbori, a tvoje izbore je uveliko oblikovalo tvoje uvjerenje/misli.
Tvoje misli/uvjerenja su bili pod tvojom kontrolom.
Pa izaberimo pozitivne.
Izaberimo biti radosni zbog onog sto imamo umjesto da budemo u strahu zbog sto moze biti, ili zbog onog sto jeste.
Vec samim tim mozemo doprinijeti da svijet bude bolje mjesto za sve nas.
Radost i smijeh su zarazni, pa zarazimo njime svijet.
I neka niko ne ceka da pocne neko drugi, svi moramo davati svoj doprinos.
Malo, po malo. I neka nas ne smete ako “padnemo” povremeno opet u svoje strahove, vazno je da se osvijestimo, i ustajemo, iznova i iznova…

[Peace]

Kad me je krenula inspiracija..

Pisah vam da hodam svaki dan. To je otprilike krug od 2 kilometra. Svaki dan isti put. Tako godinama.
I nakon mnogo godina, ja i dalje nalazim tu stazu prelijepom, i na njoj svaki dan nesto vdijedno divljenja, sto me tjera da skljocnem telefonom. Na toj stazi napravila sam stotine, mozda i hiljade fotki.
U rano proljece fascinantna je ta mlada zelena boja, behar, pupoljci, cvrkut ptica, lavez pasa…
u ljeto bujanje. U jesen boje…zute, crvene, zelene, smedje….miris tog lista, vjetar…Ne samo da se razlikuju boje, tu su i oblici. Nekad ista stabla, a opet drukcija. Isti list, a opet drukciji…Svaki dan iste cvrkut, rekao bi neko, ali mene svaki dan iznova fascinira ko da ga prvi put cujem….
Osim sto te slike podijelim nekad s vama, podijelim ih i s par ljudi u Bosni i ovdje.
I reakcija je uvijek - woww, kako je lijepo kod tebe.
Medjutim, bilo ko od tih ljudi, da podje sa mnom u tu setnju, nista od te ljepote ne bi primijetio.
Ljudi moraju pogledati s distance da bi vidjeli ljepotu. Mora da zavrsi da bi skontali da je valjalo.

Desilo se u Bosni…Nasa mala carsija, ljetna noc, sjedimo u basti jednog restorana, u basti restorana u koji gledamo muzika uzivo, gitara i violina,… jednostavno predivno…tu mi je muz, brat i njegova zena, rodjak i njegov sin…zabiljezila sam dio atmosfere mobitelom.
Pokazala sam im nakon 3-4 sedmice…gledali su video iznova i iznova…komentar je bio - bas je bilo lijepo.
Ali oni toga nosu bili svjesni, svjesni su tek sada, kad s distance gledaju.

Pokazem im moje slike odavde, uvijek mi kazu - prelijepo je. A onda ja dodjem u Bosnu i napravim i tu slike, i prelijepo je, kazu mi.
Ljepote ima svugdje, ako je ne vidite, zapitajte se zasto je tako…Vidite sa sobom sta mozete uciniti da je primijetite. Nemojte cekati da na izmaku zivota tek skontate bilo je lijepo…tad ste promasili.

Uvijek kad tek dodjem u Bosnu, bude mi neobicno…Odjednom je toliko ljudi, stalno ih vidjas, ne mozes biti sam, savjetuju te…to nije nesto na sto sam naucila…
Ali nakon nekog vremena skontam - pa ovo je predivno, nikad nisam sama, smijem se s ljudima svaki dan, zanimaju se za mene i ja za njih, dijelimo kafu, rucak, sve, mogu racunati na njih i oni na mene…

Vratim se USA I padam u blagu depresiju - nigdje nikoga, ni sa kim ne razgovaram, susjedi se ne zanimaju jedni za druge i ne poznaju, ni sa kim nista ne dijelim, placem 15 dana…
Ali nakon toga pocnem uzivati u vremenu kojeg imam za sebe….mogu setati, pisati, citati, razmisljati, voliti, moliti…I predivno mi.

Znaci u svakoj ti situaciji moze biti dobro ako ti sam hoces vjerovati u to. I lose, ako ti sam sebe uvjeris u to.

Samo nemojte cekati da nestane, da zavrsi, pocnite primjecivati sta valja oko vas sada…Mislim da je to kljuc sretnog stanja covjecijeg.

[dezire]

@Peace
Možda samo nemamo vremena, uživati u lijepim stvarima
Biti sretni u trenutku.
Uvijek razmišljamo kako želimo biti sretni a život prolazi jer, eto, svaki put nam nešto fali za tu sreću.
Do nas je, uvijek!

[joker]

Upravo tako.. Nešto kontam i ovi ružni dani puni magle i smoga neće se više nikad vratiti. Samo treba umjeti uživati u trenutku

[Peace]

@Peace
Možda samo nemamo vremena, uživati u lijepim stvarima
Biti sretni u trenutku.
Uvijek razmišljamo kako želimo biti sretni a život prolazi jer, eto, svaki put nam nešto fali za tu sreću.
Do nas je, uvijek!

Svaki trenutak je pravo vrijeme, svako vrijeme je pravo vrijeme.
Ako cekamo vikend, odmor, praznik, propustamo radost.
Mislim da treba osvijesti zahvalnost.
Zahvalnost i radost su dvije usko povezane stvari, ko prst i nokat.
Bez pravog osjecaja zahvalnosti nema ni pravog osjecaja radosti.

Ja kad legnem u krevet pomislim - wow, imam toplu i mehku postelju, imam toplu kucu, imam krov nad glavom…
Ima i ljepsih krovova, ali ovaj je moj.
Ujutro kada se probudim - hvala Bogu, ja se probudila. Svaki sat u svijetu umire oko 7000 ljudi. Dok sam ja spavala, u svijetu je umrlo oko 56,000 ljudi..
Ulazim u kupatilo, voda, topla i hladna, tus, toalet. Milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, da ne govorimo o kupatilu.
Kad prolazim pored bolnice, sjetim se da sad neko lezi na operacionom stolu, a neko u hodniku drhti i ceka tuzne vijesti.
Mozda cu i ja jednom to biti, ali danas nisam, i zahvalna sam, pa samim tim i radosna.

Sjecam se Dezire tvoje slike, noc, ponoc u Banja Luki, ti je napravila. Pitam te - zar smijes biti vani u ta doba? Kazes mi smijem, siguran je grad.
Takvog grada nema citav Americki kontinent, vjeruj mi. Vjerovatno ni Africki, mozda ni Azijski. Koja je to sreca, svaki dan mozes biti radosna. Mozes pjese odlaziti na svoj posao, u zemlji si gdje je zena slobodna i u gradu gdje je sigurna.

Svaki se dan svako od nas treba potsjecati na ono sto imamo, s tim zapoceti i zavrsiti dan. Utisati one koji nam govore sta nije u redu.
Najbolje je potpuno ih ugasiti, oni ne rade za nasu korist vec za svoju platu.

Zamisli kakva bi promjena dosla na svijet kada bi svako od nas, svaki dan, iz svog doma na posao kretao zahvalan, umjesto zabrinut…
Mi to mozemo!


Razgovarala s mamom danas. Kaze mi da su gledali neki snimak iz 1998, bio neki dogadjaj i jedan covjek snimao tada.
Ljudi su na tom snimku bili veseli i opusteni. To je bilo znaci samo 3 god nakon rata.
Nisu bili sredjeni ko danas, i kuce su izgledale siromasno, i s vana i unutra.
Pa kako je moguce, pitam se, da su ljudi tada i sa puno manje bilo radosniji?
Nisu imali interneta, i straha koji je posijan putem njega.

[Peace]

Upravo tako.. Nešto kontam i ovi ružni dani puni magle i smoga neće se više nikad vratiti. Samo treba umjeti uživati u trenutku

Nekad jednostavno treba samo cekati. Poslije svake kise, dodje sunce.
Ali ako zavolis kisa, neces vise vjerovati da je ruzna.
Zavolis je tako sto se sjecas koliko je ona potrebna biljnom i zivotinjskom svijetu, a i nama…