Moja glasna razmisljanja

[Coolio]

U pravu ti je muz, u pitanju su bolesni mozgovi...

To su otprilike tipovi koji bolesno ljubomorisu kada su u vezi...Samo takvima moze da padne nesto ovakvo na pamet...

Mozda oni rade na odgovornim mestima,mozda su i dobri u svom poslu ali to kakvi su prema devojcicama/devojkama ili zenama nema veze sa tim...

Inade znamo da u danasnje vreme odgovorna pozicija se dobija preko stranke bez obzira da li imas skolu ili ne, mi na balkanu smo poznati po tome...

[Peace]

Ne njegujemo dusu, ni emocije.
Zato smo u stanju nanijeti bol drugugom insanu. I sa diplomom bilo kojeg fakulteta.

[Coolio]

Upravo tako. I sama mozes videti sta se forsira po televizijama,novinama...Kakvih sve debila i zatucanih ljudi tu ima...Znaci samoj drzavi nije u interesu da ljudi budu fini,kulturni,pametni vec zatucani,zadojeni mrznjom,da budu podeljeni kako bi vlast lakse mogla kontrolisati masu i raditi sta hoce. To su sve teme koje su pobvezane i sve ima svoje zasto i svoje zato.

[Peace]

Google me neka naveo na ove zanimljive informacije

Poslovi s najvišom stopom depresije često uključuju one u socijalnim uslugama, zdravstvenoj podršci, pripremi hrane, te umjetnosti, dizajnu, zabavi, sportu i medijima. Drugi poslovi s visokom prevalencijom uključuju pravne usluge, maloprodaju i obrazovanje, često zbog faktora poput visokog stresa, dugog radnog vremena, emocionalnog napora i izloženosti traumatičnim događajima.

Socijalne usluge: Socijalni radnici, pružatelji osobne njege i radnici u zajednici i socijalnim uslugama često doživljavaju visoke stope depresije zbog emocionalnog tereta svog posla, a ponekad se osjećaju i potcijenjenima.

Zdravstvo: Zanimanja u podršci zdravstvu, zajedno s općom zdravstvenom i socijalnom pomoći, pokazuju visoke stope depresije, često povezane sa zahtjevnim radnim rasporedima i emocionalnim naporom.

Priprema i posluživanje hrane: Ovaj sektor uključuje kuhare, konobare i barmene, te ima visoku prevalenciju depresije, vjerojatno zbog brzog tempa i fizički zahtjevne prirode posla.

Umjetnost, dizajn, zabava, sport i mediji: Radnici u ovoj širokoj kategoriji, poput umjetnika i pisaca, često prijavljuju veće stope čestih

Pravne usluge: Profesije poput advokata i paralegalnih pomoćnika mogu iskusiti visok nivo stresa i dugo radno vrijeme, što doprinosi većoj stopi depresije.

Obrazovanje: Nastavnici, posebno oni u izazovnim okruženjima, prijavljuju visok nivo depresije.

Maloprodaja: Ova industrija, koja uključuje prodaju i srodna zanimanja, pokazuje veću prevalenciju mentalnih problema i depresije, često povezanih s niskim platama i zahtjevnim ulogama u službi za korisnike.

Prvi interventni službenici: Poslovi poput policajaca, vatrogasaca i bolničara povezani su s većom stopom depresije zbog česte izloženosti traumi.

Ako sumiramo, skoro sva zvanja u kojim dolazimo do izravnog kontakta s vecom populacijom ljudi.

[Peace]

Kod nekih ljudi smo, imaju neku platformu za kanale s prostora ex yu…
Pustili ne kratko neki kanal, on pjeva, ne znam ko je, nije me zanimalo ni sta pjeva..
A ona se u gacicama i grudnjaku mota po kuci, pripija uz zid, kamera joj privlaci grudi i bedra.
Fokus je na njoj.
Tuga me preplavi, pa kako nam se ovolika glupost zadrzala na ekranima 25+ godina?
I kako je moguce da jos postoje ljudi koji biraju takav sadrzaj, kad se toliko korisnog - finog, inspirativnog, edukativnog moze izvuce s ekrana
Pogotovo kako je moguce da taj sadrzaj biraju ljudi u 40im i 50im
Mislim da ovo moze biti pokazatelj kako covjek stoji intelektualno.
Sta te zanima je vrlo usko povezano s onim sto si. Ko prst i nokat.

[Coolio]

Nista me to ne cudi. Televizije i novine prepune debilizma. 90% programa koji se servira je takav. Odvratno je na sta lici nasa muzika danas. Sve se svodi na isto. Ili glumataju kriminalce, zestoke momke, droga,brza kola bla bla bla ili pevaljke u gacama,tangama,nekakvim prejadnim kostimima. I takvi programi oblikuju decu. Pogledaj recimo nekog nazovi pevaca desingerica ili kako se vec zove. Lik stane na binu,izuje patiku, obuo pocepanu carapu da mu viri palac i onda mu u publici lizu palac. Onda ih on poliva sa pivom, pa izneo jagnje na binu, cerupaju ga on i publika. I sta rade novine i televizije? Umesto da ne govore i ne pisu o njemu oni se kao nesto iscudjavaju a zovu ga konstantno u emisije i time ga forsiraju. Tacno pokazuje da im je cilj zatucati masu jer kasnije je lakse upravljati "stadom" kako oni vole da kazu. I sto je jos zalosnije,nije on jedini pajac koga forsiraju. Nego tu su nekakvi tik tokeri, youtuberi,klaberi, starlete i ostali polusvet. Pa na sve to dodas farmu, parove, elitu ili kako se vec zove sav taj debilizam. Pa Zvezde granda gde mlade devojke teraju da se oblace kao satorske pevaljke sa par kg sminke. Uzas jedan

[Peace]

Ja vjerujem da niko nije skovo plan da nas pravi budalama.
Tv kuce jednostavno zele opstati, po svaku cijenu.
Publika sama odredjuje sadrzaj.
Ako se npr zainteresiramo za znanost, porast ce broj tv kuce s tim programom.
Daljinski je u nasim rukama. Ali nesto unutar nas zeli se hraniti odredjenim sadrzajem, i to na kraju kontrolise ruke i daljinski.
Moramo u sebi osnaziti zelju za necim boljim.

[Coolio]

Nisam ni ja verovao ali sam poceo da verujem kada sju televizije sa nacionalnim frekvencijama pocele da forsiraju isto to. Iako zakonski nemaju prava, takve televizije rade svasta na unistavanju ljudskog mozga.

Daljinski je u nasim rukama ali jedina opcija u tom slucaju je gledati jedino filmske ili sportske kanale...

[Peace]

Nisam ni ja verovao ali sam poceo da verujem kada sju televizije sa nacionalnim frekvencijama pocele da forsiraju isto to. Iako zakonski nemaju prava, takve televizije rade svasta na unistavanju ljudskog mozga.

Daljinski je u nasim rukama ali jedina opcija u tom slucaju je gledati jedino filmske ili sportske kanale...

Nocas razgovaram s kcerkom.
Zivi nadomak Manhatna, 1 milju daleko od centra koji je najskuplje mjesto za zivot u US.
Upoznala je neke bogate roditelje, kaze mi - mama djeca od 10 god nemaju pristup internetu niti gledaju tv. Vrlo su, kaze mi, svjesni sta mozgu njihove djece moze da uradi tv/computer.
U skolama (privatne, naravno) sve se odvija na stari nacin - teka i olovka.


Davno sam upoznala jednu doktoricu. Imali su 3 djeca, nikad nisu imali tv u kuci.

[Coolio]

Nisam ni ja verovao ali sam poceo da verujem kada sju televizije sa nacionalnim frekvencijama pocele da forsiraju isto to. Iako zakonski nemaju prava, takve televizije rade svasta na unistavanju ljudskog mozga.

Daljinski je u nasim rukama ali jedina opcija u tom slucaju je gledati jedino filmske ili sportske kanale...

Nocas razgovaram s kcerkom.
Zivi nadomak Manhatna, 1 milju daleko od centra koji je najskuplje mjesto za zivot u US.
Upoznala je neke bogate roditelje, kaze mi - mama djeca od 10 god nemaju pristup internetu niti gledaju tv. Vrlo su, kaze mi, svjesni sta mozgu njihove djece moze da uradi tv/computer.
U skolama (privatne, naravno) sve se odvija na stari nacin - teka i olovka.


Davno sam upoznala jednu doktoricu. Imali su 3 djeca, nikad nisu imali tv u kuci.

Pametni ljudi i to veoma. Ja sam napravio gresku,dopustio sinu neke igrice da igra dok nisam video da i kroz njih zatupljuju decu i koliko to lose utice na njih. Sada tu svoju gresku ispravljam.

[Peace]

S obzirom da citam knjigu Autobiogragija jednog jogija, razmisljah o ovome…
Koliko je toga Boze moj sto ne znamo.
Pisac, yogi, je u ovoj knjigi opisao svoj zivotni put. Uglavnom je od malena osjeco poziv duse da se krece tim smjerom.
I najveci dio zivota (mozda i cijeli, nisam jos ni do pola knjige) provodi uz neke poznate gurue.
Pise detaljno o tome, i uz te opise, shvatam da su to ljudi koji su imali moc da rade stvare koje je i Isus mogao.
Znam, postoje ljudi koji uopste ne vjeruju da je ista i mogao, kao sto postoje oni ( u te sam i ja spadala) da je to mogao samo on, i samo u to vrijeme…
Ako nekog zanima ova polja, cijela knjiga ima na ovom linku
https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige ... jogija.pdf

I ovo primijetim, svi vrlo, vrlo duhovno napredni ljudi i uopce jako inteligentni, nikad nisu fokusirani samo na jedan izvor - ni samo na jedan vjerski pravac, ni samo na jednu knjigu, ni samo na jednog mudraca…
Svi oni uzimaju znanje odakle god da dolazi - i oc Sokrata, i od Budhe, i Isao, i Muhammeda, i svih, svih razboritih ljudi koje pamti nasa
istorija.

[Peace]

Ja imam dvije osobe koje ne umiju sacekati da zavrsim recenicu, prekidaju me.
Ali izgleda da je to rasirena pojava.
Nekad me ljuti, ali nocas naidjem na ovaj text, i pazit cu…To ustvari moze biti poremecaj

Procitajte ako imate u svom okruzenju iste ljude, moze vam pomoci da razumijete.

https://eklinika.telegraf.rs/psihologij ... 2bexchange

[Peace]

Sabiram neka zapazanja ovih dana.

S mamom razgovarala, ona napravila pekmezne kolace, a babo moj je rekao nesto ovako - pa sto nisi nesto drugo, sramota je to iznijeti kad ti neko dodje…
Nije moj babo putovao dalje od Italije, i to jos za vrijeme Jugoslavije.
Molili smo ga da dodje kod nas, ali on nije persona koji bi prenocila negdje.
Mama je bila kod nas, provela ovdje s nama 18 mjeseci.. Njeni vidici su drukciji sada.
Kada ja ovdje imam goste pa napravim pekmezne kolace i porucim najbolju tortu koju imam u ponudi, svi bi uzeli taj pekmezi kolac, i govorili - waw, jest ovo dobro, kako si ovo napravila…
Mama mi rece i ovo - uzalud sam pravila domace sokove, niko ih nece. Gosti jednostavno odbiju sok, ali ako iznese neki gazirani sok, svi su odjednom za sok.
Ovdje stvari stoje potpuno obrnuto.

Komsija je vec neko vrijeme ostavljo jedno auto na ulici, blizu mog postanskog sanduceta. Toliko blizu da ovi iz poste nisu mogli da parkiraju, pa su me poceli i zaobilaziti i uopce mi ne ostavljati postu.
Otisla sam jedan dan na vrata susjedima, ali nije niko otvarao.
Jedan sam dan skuzila nekog covjeka vani, pa sam se njemu uctivo obratila. Rekao je da ce prenijeti poruku ukucanima. Ali auto je i dalje bio tu.
Onda sam napisala pisanu poruku i zalijepila za sofersajbu auta. Tom porukom sam ih lijepo zamolila i objasnila zbog cega to trazim, na kraju poruke se zahvalila.
Sin je moj znao za moje pokusaje, pa me upitao - zasto to radis mama, sto im nisi samo policiju pozvala ?
To je razmisljanje jednog tipicnog amerikanca.
Nemas potrebu nista rjesavati dogovorom, odmah ljudima za vrat svezi policiju.


Muz je jedan od ovih dana bio slobodan, pa je iskoristio dan da nazove njegove u Bosni.
Mogla sam opet svjedociti nekim pojavama kod njih, koje sam skuzila i dok smo bili u Bosni.
Neki od njih mogu tako da ozive neke dogadjaje iz proslosti, i da se toliko emotivno unesu u to, pa ponovo prozivljavaju istu bol koju su imali u vrijeme kad se to desilo. I uglavnom to nije uopce bitno, to su neke sitne porodicne drame, nesto sto uopce nije vrijedno sjecanja.
Dosta ljudi na svijetu tako muce sami sebe.
Hvala Bogu sto to ne radim. I ja mogu da se sjetim, ali ne zelim provesti vise od par secundi na bolna sjecanja. Zasto bi opet zivila tu bol. Cak ni na radosne trenutke ne trosim sadasnje vrijeme. To je sve proslo, to su sve lekcije. Okupirana sam stvaranjem novih.
I mnogo mi je dosadno s ljudima koji to rade. Ne mozes nikako promijeniti ono sto se zbilo/ ono sto je receno. Pa s obzirom da ne mozes, sto bi se uopce mucio s tim.

[Peace]

Zaboravila ovo.

Jutros uz kafu pregledals jedan video/reportazu.
Pored ostalog sadrzaja bio je tu ukljucen i interviju s direktorom jedne firme koja je bila pred stecajem tokom i odmah nakon corone.
Direktor je, pored ostalog, rekao nesto ovako
Kad smo bili u krizi i kada smo morali donijeti kljucne odluke, tu ispred ovog objekta cekalo je 10ak tv ekipa.
Sada smo oporavljeni, idemo napred, i za tu vijest nije niko zainteresiran.

To govori o tome kakve nasa publika sadrzaje trazi.
I zago su nam vijesti prepune crnjaka i horora.

[Coolio]

Sabiram neka zapazanja ovih dana.

S mamom razgovarala, ona napravila pekmezne kolace, a babo moj je rekao nesto ovako - pa sto nisi nesto drugo, sramota je to iznijeti kad ti neko dodje…
Nije moj babo putovao dalje od Italije, i to jos za vrijeme Jugoslavije.
Molili smo ga da dodje kod nas, ali on nije persona koji bi prenocila negdje.
Mama je bila kod nas, provela ovdje s nama 18 mjeseci.. Njeni vidici su drukciji sada.
Kada ja ovdje imam goste pa napravim pekmezne kolace i porucim najbolju tortu koju imam u ponudi, svi bi uzeli taj pekmezi kolac, i govorili - waw, jest ovo dobro, kako si ovo napravila…
Mama mi rece i ovo - uzalud sam pravila domace sokove, niko ih nece. Gosti jednostavno odbiju sok, ali ako iznese neki gazirani sok, svi su odjednom za sok.
Ovdje stvari stoje potpuno obrnuto.

Komsija je vec neko vrijeme ostavljo jedno auto na ulici, blizu mog postanskog sanduceta. Toliko blizu da ovi iz poste nisu mogli da parkiraju, pa su me poceli i zaobilaziti i uopce mi ne ostavljati postu.
Otisla sam jedan dan na vrata susjedima, ali nije niko otvarao.
Jedan sam dan skuzila nekog covjeka vani, pa sam se njemu uctivo obratila. Rekao je da ce prenijeti poruku ukucanima. Ali auto je i dalje bio tu.
Onda sam napisala pisanu poruku i zalijepila za sofersajbu auta. Tom porukom sam ih lijepo zamolila i objasnila zbog cega to trazim, na kraju poruke se zahvalila.
Sin je moj znao za moje pokusaje, pa me upitao - zasto to radis mama, sto im nisi samo policiju pozvala ?
To je razmisljanje jednog tipicnog amerikanca.
Nemas potrebu nista rjesavati dogovorom, odmah ljudima za vrat svezi policiju.


Muz je jedan od ovih dana bio slobodan, pa je iskoristio dan da nazove njegove u Bosni.
Mogla sam opet svjedociti nekim pojavama kod njih, koje sam skuzila i dok smo bili u Bosni.
Neki od njih mogu tako da ozive neke dogadjaje iz proslosti, i da se toliko emotivno unesu u to, pa ponovo prozivljavaju istu bol koju su imali u vrijeme kad se to desilo. I uglavnom to nije uopce bitno, to su neke sitne porodicne drame, nesto sto uopce nije vrijedno sjecanja.
Dosta ljudi na svijetu tako muce sami sebe.
Hvala Bogu sto to ne radim. I ja mogu da se sjetim, ali ne zelim provesti vise od par secundi na bolna sjecanja. Zasto bi opet zivila tu bol. Cak ni na radosne trenutke ne trosim sadasnje vrijeme. To je sve proslo, to su sve lekcije. Okupirana sam stvaranjem novih.
I mnogo mi je dosadno s ljudima koji to rade. Ne mozes nikako promijeniti ono sto se zbilo/ ono sto je receno. Pa s obzirom da ne mozes, sto bi se uopce mucio s tim.

Nemam obicaj da se ponavljam ali kada si ti u pitanju,nije mi mrsko...

Mnogo je lepo citati te...Ne trepcem dok citam tvoje recenice...Neverovatan tip zene si ti

[Peace]

Hvala ti Coolio sto me citas

Isla i danas u setnju. Ja to pisem setnja, ali to je ustvari brzi hod od kojeg se preznojim, i trebam poslije tusiranje. Provedem najmanje 45 min, ponekad i duplo duze.
Danas, ispred jedne kuce, zastade zena koja je u to vrijeme iznosila neke stvari iz auta u kucu, i upita me - jesi li ti zena sto svaki dan hoda, godinama, i kad je toplo i kad je hladno, i kad puse vjetar, i kad je kisa ili snijeg?
Jesam, rekoh.
Ti si moja inspiracija, kaze mi zena. Kako je moguce da nisi odustala…
Hvala, kazem. Ja volim biti vani, volim sumu, i sunce, i kisu, i snijeg, i vjetar, i ptice, i volim mnogo ovaj miris jesenjeg lista, a hodanje mi je uslo u dnevnu rutinu, nekako cim se ujutro probudim, pravim plan za to…
Kaze mi da bi i ona volila, ali trenutno ide na neke terapije..pokazuje mi zavijenu ruku…Ali inspiracija sam joj s drugih strana - da ne odustane.
Pa, kontam, ako nesto stvarno volis, neces od toga odustati.

Razmisljah poslije kako sam stvarno stekla ovu naviku…Ovdje hodanje nije stil zivota, sve se obavlja autom.
Ako hocete hodati, stvarno morate odluciti i odrediti dio vremena za to, i naci mjesto.
Davno, jos dok su djeca bila mala, odlazila sam s njima precesto u park.
Nije uvijek ni bilo lahko privoliti djecu, posebno s 12-15 god.
Kcerka je sada jako zahvalna zbog te zdrave navike. Ona dnevno prelazi i preko 20,000 koraka. Zbog toga je zavolila Njujork.
Sin nije zadrzao tu naviku, zao mi je. Trajalo je dok je colege trajao.
A ja nisam nikad odustala. Ako neko ima sa mnom super, razgovaramo. Ako nema, a sada uglavnom nema, opet super, mogu u miru da razmisljam.
Stvarno odem po kisi, s kisobranom. Odem po najvecoj zimi, bas volim da mi se obrazi zacrvene od hladnoce.
Osjecm se dobro kad hodam, energicno. I ako se desi da me nesto zaustavi na nekoliko dana, nema veze, opet se vracam svojoj zdravoj navici.
Kuzim da kod moje rodice muz ima istu naviku. Nista ga ne zaustavlja, nikakvo vrijeme. I osjeca se sjajno.
I kuzim da dosta svijeta, da bi ubacili ovu zdravu naviku, ceka nesto…Neko cega da otopli, neko da zahladni, neko vikend, neko odmor, neko da ima nekog…I godine prodju tako cekajuci.

[Coolio]

Cak i ja citajuci te (nikada uzivo video) pa sam primetio da si inspiracija. Mogu zamisliti kako je biti u tvojoj blizini. Ma Coolio nikada ne gresi sa procenom . Zena, majka, kraljica

Tvoj muz je veliki srecnik

[Peace]

Znaci utisci iz Njujorka.
Vozili smo, od nas je nekih 12 sati dobre voznje. Ako vas uhvati guzva i vise. Plus morate statii da obavite toalet, protegnete noge, jedete, naspete gorivo..
Isli smo sve troje. Ja i muz volimo voziti na duge pute, sin je imao plan da se vrati avionom, ali na nase iznenadjenje i on se vratio s nama.
U Njujorku smo proveli dva cijela dana, ispunjena necim od jutra do veceri.
Kcerka koja tu zivi vec skoro godinu, sve je odlicno isplanirala.
Njoj smo pomogli da preseli prosle god u Decembru, i tada nismo tako vidjeli. I ja taj put nisam ponijela lijepu sliku Njujorka, i pisala sam o tome ovdje.
Ali ovaj put, kad smo isli iskljucivo radi posjete, moji utisci su skroz drukciji.
Pokusat cu da sve prenesem, sjecam se je @Bakterijasmarsa pisao da bi volio posjetiti Njujork, i @Coolio cini mi se to sanja.
Nadam se da cete iz mog iskustva izvuci nesto sto vam kasnije moze koristiti.

Njujork je grad mladih (kasne 20e, i 30e) obrazovanih i uspjesnih ljudi. Kad vidite to, i osjetite tu energiju, shvatata zasto je kod njih pobijedio Zohran - oni su birali jednog kakvi su i oni. Nisu rasisti.
Postoji dio, uper east side, gdje uglavnom zive mlade porodice.
Mladi u ranim 20im nemaju novca da sebi priuste zivot u Njujorku, a ljudi u 60im i 70im uglavnom nemaju energije da prate ritam ovog grada.
Zene i djevojke u Njujorku su wow, veliko WOW.
One su promoteri zdravlja i prirodne ljepote - vitkoca, zdrava kosa (bilo koje boje) zdrav i lijep osmijeh, kultura u svakom smislu.
Skoro je nemoguce vidjeti djevojku ili zenu za ciji biste outfit pomislili - trashy. Od nekoliko desetina hiljada ja sam vidjela jednu neukusno obucenu. I ona je turistkinja.
Znaci nema previse sminke, nema naduvanih usana, nema dekoltea, nema vjestackih trepuski, nema sve na isti kalup obrva, nema preuskih outfita…I u isto vrijeme, vi ne znate u koju biste djevojku gledali, svaka je prelijepa, PRELIJEPA.
Jedna od poznatijih javnih zena iz US na nasim prostorima je Kim Kardashian, mlade Amerikanke nisu nista nalik na nju. Nista.
Ova zena je uzor latinkama.
Pored stotine hiljada lijepih zena, Njujork je pun lijepih, zgodnih, vitkih, sredjenih i uspjesnih muskaraca.
Kad bi ja stavila svojih 40+ god na jednu stranu i ova dva dana u Njojorku, ja bih morala reci da sam za 2 dana u Njujorku vidjela vise privlacnih muskaraca vec za onih 40+ godina.
Znaci filmski zgodni ljudi, i vise od toga.

Za bilo koga da cita a iz Evrope je - ako dolazite u ovaj grad, nemojte nositi sa sobom vas jeans shorc, ni smijesne, uske, muske pantalone, koje se nosaju po Evropi, to u Njujorku niko ziv ne nosi.
Niti presuke majice. Sve i da ste istrenirani da ne moze vise, u Njujorku se time ne dicite. Ponesite siru i komotnu odjecu.

U Njujorku nema debelih ljudi, zbog hodanja, svi su ljudi vitki, mladi i stariji. Normalno je vidjeti kako ljudi bilo kojih godina trce ili voze bicikl.
Znate kako svaka drzava ima grad za koji volimo reci - drzava u drzavi. E Njujork je Amerika, u Americi. Bilo je momenata kad sam mislila - oni su svijet sami za sebe, ono su sami za sebe kontinent, ili planet. Tu zaboravljate za ostatak svijeta.
Citav grad “dise” drukcije od ostatka USA.
Najskuplji grad za zivot i u isto vrijeme najvise zivota.
Mi smo jeli vani dorucak, rucak i veceru.
Uposleno osoblje u svakom restoranu je veselo i opusteno, bas mislis - stvano uzivaju u svom poslu. Prilaze ti, dosipaju vodu, pitaju kakva je hrana, drze ti kaput dok ga oblacis, povlace stolicu da sjednes..
Tako nije na jugu, nije vjerovatno nigdje drugo. I to ima veze sa svim ostalim faktorima. Ljudi, s obzirom na njihovu kulturu, i mogucnosti, ne prave ruzne scene njima.
Brzina zivota u Njujorku je kao nigdje drugo, ali ljudi su srecni, vjerovatno zbog postojanja drustvenog zivota.
Uber npr. Moram ovo objasniti…Spemamo se za veceru, potsjecam kcerku da zove uber, ona govori - opusti se mama, bice uber, oni dodju za nekoliko secundi…
Obukli smo nase jakne/kapute i obucu, izlazimo preko vrata i dok idemo do litfa, ona poziva uber. Dok smo sisli, drugi sprat, lift, ispred zgrade uber nas je ceko…
Ispred restorana, muz je zapalio cigaru. Kcerka ceka da ispusi da bi pozvala uber. Muz kaze - pozovi ti odmah, i konta ima on vremena za cigaru…Ali nakon povucena dva dima, uber je stigo.
Najduze sto smo ga jedan put cekali bile su dvije minute. To je bilo nevjerovatno dugo.

Mi smo za dva dana posjetili i vidili mnogo. Ustajali smo ujutro oko 7:30, tusiranje, kafa, oblacenje…oko 9 ujutro napustali smo stan. Vracali bi se oko 4 iza podne, da bi malo odmorili i ponovo se spremili za van.
Prvi dan smo presli prjese oko 20 kilometara, drugi dan oko 17.
Koristili smo podzemni voz, uber i ferry. Ferry je brodic koji prevozi radnike i turiste s jednog dijela grada na drugi.

Bili smo na Brooklyn mostu, u Central Parku, u centralnoj biblioteka Njujorka, koja ja, ja mislim i druga najpoznatija u USA, WTC, momorijani dio, ono gdje su srusene zgrade avionskim napadima, The Met, to je muzej koje je velikom slovima WOW…Cetvrti takav u svijetu, jedan imaju u Egiptu, jedan u Parizu, i jedan u Rusiji…
Posjetili smo Centalnu zeljeznicku stanicu, koja je isto WOW. pa katedralu svetog Patrika, isto veliko WOW, pa Wall street, pa mnoge unikate kvartove, bogate kvartove, busines zone gdje sunce zbog visina i blizine zgrada ne moze nikad da se probije so ulica…pa neke unikatne cafae, nesto iz stila 18og stoljeca….
Njihov Centralni Park je toliko velik da vam treba mapa. Imaju tu pjesacke prelaze, jer je to toliko posjeceno, mnogo je biciklista, i kocija, pa da se mora imat neki red.
I The Met ( muzej) je toliko velik da se unutra tesko snaci, dadnu vam karte, pa i s kartom je tesko.
Tu imate Stari Egipat, Rimsko Carstvo, Otomansko Carstvo, Fransusku Revoluciju, Kinu, Budisam, Islam, Kriscanstvo, Indijance…Nevjerovatno koliko kulturnog bogastva svih tih naroda i vjera. Imate sobe koje su do kraja opremljene u jednom stili, npr Otomansko Carstvo…
Tu smo proveli nekih 2 sata..
Kad smo izasli osjecaj je bio - oh pa Njujork, 2025a godina, ne mogu vjerovati…Znaci zaboravite unutra totalno na sve ono izvan..
Ulaz za jednu personu kosta $30, mi smo karte dobili po $1, zato sto kcerka tu stanuje.
Ali vrijedi, vjerujte vrijedi vise od $30.

Za ove sto ozbiljno razmisljaju da posjete ovoj grad - na dnevnom rasporedu, vama ce najmanje trebati $500, sa hotelom. Mozete uzeti hotel dalje od grada, ali tada ce te davati novac za prevoz, ili uzeti hotel blize centru, tada ce hotel biti skuplji, uvijek ste na istom.
Najbolje vrijeme za posjetu je april ili pocetak maja, zadnja polovinz oktobra ili pocetak novembra.
Decembar ni slucajno. Tolika je guzva da nista ne bi vidjeli. Ni ljeto, pretoplo je i ta vrucina bi vas sredila pa ne biste mogli dosta toga.
Podzemni voz nije tako skup, ali ako niste iz Njujorke, tesko bi se s tim snasli..
Dva para udobnin patika trebate imati,po mogucnosti za broj vece, od tolikog hodanja, mogu vam noge nateci, i jednu obucu za elegantne vecere.
Dobro se informisite i organizujte, ako to uradite mozete za manje vremena uraditi vise i vidjeti vise, te tako sebi ustedjeti dosta novca.

Ja imam tonu slika, i mnogl videa, ali mescini da je sad forum uradjen tako da samo tri odjednom mogu proci.

[Peace]

Pokusavam na drugi nacin
Ovdje je uplodano 7 slika.
Kliknite na sliku i pojavit ce vam se strelica. Klikajte na tu strelicu ili ako image tuch screen samo povlacite.
Idem jos probati.

[Peace]

Aha, skontala sam.

[Peace]

[Peace]

[Peace]

[Peace]

WTC.
Memorijalni park na mjestu gdje su srusene dvije zgrade avionima.


Central Park.
Kako volim ovu muziku, nisam mogla vjerovati da je ovdje cujem. Sjela sam i preslusala, dva puta.
Morala sam skratiti video za ovdje, predug je i nije se dao cijeli postaviti.

[Coolio]

Draga Peace, puno ti hvala na prelepom tekstu i ovim divnim slikama/videima. Znam ja da to sve mogu videti na youtube-u ali mi nije to to. Za ovo znam da je neko pomislio na nas i uslikao nam sa zadovoljstvom. I na tome sam ti zahvalan.

Sta reci za New York, nesto neverovatno...Moja dugogodisnja zelja da ga posetim. Cak sam jedne godine kada je pocinjala korona i trebao ici ali mi nije bilo dozvoljeno jer nisam vakcinisan. Bas si se potrudila da uslikas svaki cosak i sve predstavis na svojstven nacin. Gledajuci sve to, uziveo sam se kao da sam tamo . U pravu si bila kada si napisala da sam spominjao da mi je zelja ici tamo. Stvarno izgleda savrseno i znam da cu ga jednoga dana posettiti. Imam ja tamo drugaricu koja sa muzem drzi neki Spa salon. To sam ti zaboravio reci pre polaska ali sledeci put ako ides i poitrebna ti je usluga te vrste, samo te najavim i imas tretman jer si moja drugarica . Ja sam kod njih trebao ici, tako da troskovi hotela ne ulaze u moj obilazak tamo xaxa .

Citajuci tvoj tekst, bez daha naravno ja ti moram reci nesto... Ti draga Peace da pocnes da pises knjige , ne zajebavam se. Ti imas talenta za to. A ja bih ti bio glavna musterija. Ti to tako lepo napises, jednostavno a posebno objasnis stvari. Ne znam kako to da ti opisem ali bez zajebancije, ti bi bila savrsena kao pisac.