Moja glasna razmisljanja
Re: Moja glasna razmisljanja
kakvo je sad to citronela uje prvi put čujen 
Re: Moja glasna razmisljanja
Re: Moja glasna razmisljanja
@Skitnica lepoto pa gde si nam ti

Re: Moja glasna razmisljanja
zašto ubojice ubijaju windows 10
Re: Moja glasna razmisljanja
A sjecam se vijesti da je to posljednji windows 
Re: Moja glasna razmisljanja
Pricala sam o starijem paru kojem pripazim na kucu, macu i bastu kada negdje otputuju.
U 60im su, pred kraj. Ona se razbolila. Ceka nalaza. Sve asocira na rak jetre.
Ima bol u stomaku, ne zna zapravo je li to bol, ili nemoc. Nasli su neku uzraslinu na jetri, ceka se samo biopsy nalaz.
Smrsala je mnogo. Mrsa vec cijelu godinu. Sada gubi apetit, a i ono sto pojede, brzo izbaci. Napadaju je i virusi.
Prvi put googlah o tome, o ulozi jetre.
Zanimljivo, jetra je haman mozak stomaka. Bez nje, mi bismo umri za nekoliko sati.
I doktori vjeruju, bilo koju bolest da ste dobili, prije toga je obolila vasa jetra.
Ona je bukvalno filter i labaratorija naseg organizna. Zaista fascinantno sta sve odradjuje.
A izda kad uglavnom ne moze vise da izadje na kraj sa svim toxicnim stvarima koje mi unosimo u sebe.
Zelim s vama podijeliti korisan clanak. Mora se razmisliti bar o svojim zivotnim navikama.
https://centarzaprirodnumedicinu.com/le ... nim-putem/
U 60im su, pred kraj. Ona se razbolila. Ceka nalaza. Sve asocira na rak jetre.
Ima bol u stomaku, ne zna zapravo je li to bol, ili nemoc. Nasli su neku uzraslinu na jetri, ceka se samo biopsy nalaz.
Smrsala je mnogo. Mrsa vec cijelu godinu. Sada gubi apetit, a i ono sto pojede, brzo izbaci. Napadaju je i virusi.
Prvi put googlah o tome, o ulozi jetre.
Zanimljivo, jetra je haman mozak stomaka. Bez nje, mi bismo umri za nekoliko sati.
I doktori vjeruju, bilo koju bolest da ste dobili, prije toga je obolila vasa jetra.
Ona je bukvalno filter i labaratorija naseg organizna. Zaista fascinantno sta sve odradjuje.
A izda kad uglavnom ne moze vise da izadje na kraj sa svim toxicnim stvarima koje mi unosimo u sebe.
Zelim s vama podijeliti korisan clanak. Mora se razmisliti bar o svojim zivotnim navikama.
https://centarzaprirodnumedicinu.com/le ... nim-putem/
Re: Moja glasna razmisljanja
Putovali danas u S. Carolinu.
Nesli neku dobru ponudu necega sto zelimo kupiti, popust veliki sa $8,000 na $5,000. Kontamo uzeti 3 ili 4. I frendovi ce uzeti jedan.
Nazovemo direkt center, sales lady potvrdi da je tacna i vazeca reklama koju imaju online. Otvaram njihov portal, da, to je ta cijena.
Odvezemo se, ono zadovoljni u autu veselo cavrljamo. Ko ne bi bio, tako dobru ponudu nasli.
I tamo stignemo, javimo se na front desk, izadje zena s kojim smo razgovarali, pokazuje nam stvari…Pa kaze - ta cijena koju ste vidjeli, to je pocetna cijena
Ne kuzim, rekoh, kako pocetna? Mi smo dosli na tu cijenu, i voljni smo je platiti.
A, ne, ne. Ima zavrsna cijena. To je stiglo iz Kine, i mi treba da platimo troskove shipinga, pa fee za ovo, pa za ono, i na kraju ona sabra $3,000.
Znaci onaj fol s popustom da nadoknade..
Kazem - pa to vam je trick.
Nije, kaze.
Jeste, kazem, cijela Amerika funkcionise na ovaj nacin, prevara do prevare.
Vratimo se prazni.
Stali na gas station da naspemo gorivo i obavimo toalet.
Gledam u ljude hnutra. Koja tuga. Kako taj narod izgleda bolesno, napaceno i neveselo. Od mladih iza kase do potrosaca, sve neka tuga i jad.
Satrani i psihicki i fizicki ovim sistemom. Ovim prevarama.
Nesli neku dobru ponudu necega sto zelimo kupiti, popust veliki sa $8,000 na $5,000. Kontamo uzeti 3 ili 4. I frendovi ce uzeti jedan.
Nazovemo direkt center, sales lady potvrdi da je tacna i vazeca reklama koju imaju online. Otvaram njihov portal, da, to je ta cijena.
Odvezemo se, ono zadovoljni u autu veselo cavrljamo. Ko ne bi bio, tako dobru ponudu nasli.
I tamo stignemo, javimo se na front desk, izadje zena s kojim smo razgovarali, pokazuje nam stvari…Pa kaze - ta cijena koju ste vidjeli, to je pocetna cijena
Ne kuzim, rekoh, kako pocetna? Mi smo dosli na tu cijenu, i voljni smo je platiti.
A, ne, ne. Ima zavrsna cijena. To je stiglo iz Kine, i mi treba da platimo troskove shipinga, pa fee za ovo, pa za ono, i na kraju ona sabra $3,000.
Znaci onaj fol s popustom da nadoknade..
Kazem - pa to vam je trick.
Nije, kaze.
Jeste, kazem, cijela Amerika funkcionise na ovaj nacin, prevara do prevare.
Vratimo se prazni.
Stali na gas station da naspemo gorivo i obavimo toalet.
Gledam u ljude hnutra. Koja tuga. Kako taj narod izgleda bolesno, napaceno i neveselo. Od mladih iza kase do potrosaca, sve neka tuga i jad.
Satrani i psihicki i fizicki ovim sistemom. Ovim prevarama.
Re: Moja glasna razmisljanja
Nesto sto i nisam prije zapazala.
U US, evo od kako sam se vratila, obavih shoping-e, postu, banku, osiguranje…Zanimljivo je, skoro svugdje su novi ljudi. A tako je ustvari godinama. Takvu su pritisci i nezadovoljstva na poslu, da niko ne moze ostati dugo. Ljudi su stalno u potrebi za necim drugim.
Znaju dobro da nece biti bolje ni na drugom mjestu, ali bar ce jednu godinu biti drukcije, bar ce zivjet nada.. Tako da ove ljudi s kojim dolazite u kontakt sada, najvjerovatnije tu nece biti sljede god. Cak i menageri se mijenjaju.
S druge strane, u Bosni, isti ljudi rade na istim mjestima, godinama.
Iste zene u supermarketu, isti ljudi u posti, u banci, na tehnickom, u osiguranjima, u opstini, u komunalnom, u elektrodistribuciji…
Ljudi ostaju raditi na jednom mjestu do penzije.
Sa Anilom se cula. Radile smo dvije god zajedno. Dala je direktoru note, 30 dana unapred, da odlazi, a on se naljutio i trazio da odmah napusti, sto je ona uradila, nerado, jer njen novi posao nije jos trebao poceti.
To se desi u kulturi gdje vas uce da trebate dati note bar 15 dana prije odlaska.
Nikad nisam dala taj note, i sad mi bas drago. Odlucila sam da necu kad sam vidila da firma u petak oko 3:25 pm radnicima koji rade do 3:30 pm, javlja da su visak i da se ne vracaju u ponedjeljak na posao.
U US, evo od kako sam se vratila, obavih shoping-e, postu, banku, osiguranje…Zanimljivo je, skoro svugdje su novi ljudi. A tako je ustvari godinama. Takvu su pritisci i nezadovoljstva na poslu, da niko ne moze ostati dugo. Ljudi su stalno u potrebi za necim drugim.
Znaju dobro da nece biti bolje ni na drugom mjestu, ali bar ce jednu godinu biti drukcije, bar ce zivjet nada.. Tako da ove ljudi s kojim dolazite u kontakt sada, najvjerovatnije tu nece biti sljede god. Cak i menageri se mijenjaju.
S druge strane, u Bosni, isti ljudi rade na istim mjestima, godinama.
Iste zene u supermarketu, isti ljudi u posti, u banci, na tehnickom, u osiguranjima, u opstini, u komunalnom, u elektrodistribuciji…
Ljudi ostaju raditi na jednom mjestu do penzije.
Sa Anilom se cula. Radile smo dvije god zajedno. Dala je direktoru note, 30 dana unapred, da odlazi, a on se naljutio i trazio da odmah napusti, sto je ona uradila, nerado, jer njen novi posao nije jos trebao poceti.
To se desi u kulturi gdje vas uce da trebate dati note bar 15 dana prije odlaska.
Nikad nisam dala taj note, i sad mi bas drago. Odlucila sam da necu kad sam vidila da firma u petak oko 3:25 pm radnicima koji rade do 3:30 pm, javlja da su visak i da se ne vracaju u ponedjeljak na posao.
Re: Moja glasna razmisljanja
Primijetila sam da imam izrozito izostreno culo mirisa.
Ne da mi se pisati o svim situacijama, nekada mozes ispasti budala, jer mirises nesto sto za druge ne postoji.
Tokom sna, postaje to jace. Zato uvijek moram imati provjetrene prostorije. A kakva zima da je vani, ja spavam otvorenog prozora. Za posteljinu najvise koristim detergente bez mirisa, u protivnom utusilo bi me.
Sobe su mi gore, kuhinja dole i dnevni. Od sobe do kuhinje dijeli me dugi hodnik, 7-8 stepenica i dnevna soba. Dok kuham drzim vrata sirom otvorena, a sobe su uvijek zatvoreno. Nakon vecere, tusiram se i sva odjeca ide u korpu. Svejedno, u noci se budim u sobi, i osjecam jak miris toga sto sam kuhala.
Kod mame sam, i zena otvara vrata da me pozdravi. U tom momentu ja sam 6 metara udaljena od vrata, ali ja silno cujem njen znoj.
Ja ne moram otvoriti vrata da znam da li u nekoj kuci u tom momentu neko pusi. Cujem to ispred kuce, i kad su vrata zatvorena.
Imala sam neki par obuce, nesto su se neobicno cule. Nije rijec o onom poznatom mirisu obuce. Zanimljivo je, ja sam ih cula 5 metara daleko, sa kraj hodnika, dok ih moja mama nije mogla cuti ni kad ih stavi pod nos. Muz ih je malo cuo kad mu dodju pod nos.
U nekim kucama meni je sjediti trpljenje. Gusim se. Svi vjestacki osvjezivaci me guse. Moram napustiti prostoriju. Desi se da mi nos momentalno procuri dodjem li u izravni kontakt s nekim jacim mirisom.
Parfem, ako slucajno i stavim, vratit cu se i presvuci, bar to, ako se nemam vremena tusirati.
Googlah nocas na ovu temu. I naidjoh na zanimljive info.
Jedna od njin je da zene imaju jace culo mirisa.
A da oslabljeno culo mirisa moze biti idikator ozbiljnih bolesti.
Izostri se kod zene u trudnoci. I moze se izostriti postom.
Zanimljivo gradivo ako se neko zeli obogotati znanjem na ovu temu
https://eklinika.telegraf.rs/zdravlje/8 ... m-zdravlju
Ne da mi se pisati o svim situacijama, nekada mozes ispasti budala, jer mirises nesto sto za druge ne postoji.
Tokom sna, postaje to jace. Zato uvijek moram imati provjetrene prostorije. A kakva zima da je vani, ja spavam otvorenog prozora. Za posteljinu najvise koristim detergente bez mirisa, u protivnom utusilo bi me.
Sobe su mi gore, kuhinja dole i dnevni. Od sobe do kuhinje dijeli me dugi hodnik, 7-8 stepenica i dnevna soba. Dok kuham drzim vrata sirom otvorena, a sobe su uvijek zatvoreno. Nakon vecere, tusiram se i sva odjeca ide u korpu. Svejedno, u noci se budim u sobi, i osjecam jak miris toga sto sam kuhala.
Kod mame sam, i zena otvara vrata da me pozdravi. U tom momentu ja sam 6 metara udaljena od vrata, ali ja silno cujem njen znoj.
Ja ne moram otvoriti vrata da znam da li u nekoj kuci u tom momentu neko pusi. Cujem to ispred kuce, i kad su vrata zatvorena.
Imala sam neki par obuce, nesto su se neobicno cule. Nije rijec o onom poznatom mirisu obuce. Zanimljivo je, ja sam ih cula 5 metara daleko, sa kraj hodnika, dok ih moja mama nije mogla cuti ni kad ih stavi pod nos. Muz ih je malo cuo kad mu dodju pod nos.
U nekim kucama meni je sjediti trpljenje. Gusim se. Svi vjestacki osvjezivaci me guse. Moram napustiti prostoriju. Desi se da mi nos momentalno procuri dodjem li u izravni kontakt s nekim jacim mirisom.
Parfem, ako slucajno i stavim, vratit cu se i presvuci, bar to, ako se nemam vremena tusirati.
Googlah nocas na ovu temu. I naidjoh na zanimljive info.
Jedna od njin je da zene imaju jace culo mirisa.
A da oslabljeno culo mirisa moze biti idikator ozbiljnih bolesti.
Izostri se kod zene u trudnoci. I moze se izostriti postom.
Zanimljivo gradivo ako se neko zeli obogotati znanjem na ovu temu
https://eklinika.telegraf.rs/zdravlje/8 ... m-zdravlju
Re: Moja glasna razmisljanja
Posjetih danas onu bolesnu zenu. Iz dana u dan vehne, apetit se smanjuje i snaga gubi. Primijetila sam da joj postaje naporno i govoriti. Kratko sam se zadrzala.
A onda popricah s njenim muzem, koji je sve vrijeme bio vani i sredjivao dvoriste. Sredio sve za 10. Sam je zidar i keramicar, pa je tako dvoriste sredio ko park. Ona se time nije nikad bavila. Imaju toliko cvijeca da se zna desiti da neko stane jer misli da oni prodaju cvijece. Imaju i bastu i plastenik, i zasadjenog voca. On puca od energije i ideja za dalje stvaranje. I kucu unutra drzi urednom za 10. A u 70oj je.
E to je zdrav covjek.
A bolesnom odjednom sve ohladi. Izgleda mi da bolestan nema ni strah vise od smrti. Mozda se toga trebamo sjecati dok smo zdravi i dok nas plasi misao o smrti.
Ova zena ima neki neobican mir, i kada je pitas kako si, odgovara - dobro, hvala Bogu, idem na bolje. A svima je jasno da ne ide na bolje.
Mama je bolovala coronu i tesko prezivjela. Cesto mi govori da u tim danima nije postojao strah od smrti. Samo je zelila da sve zavrsi, pa na koji god nacin.
Mi zivi i zdravi to dozivimo dramaticno. I mislimo, bar ja mislim, kako odlazeca osoba nece vise uzivati u suncu, u vjetru, kisi, snijegu, proljecu, jeseni, raznom vocu, kafi, drustvu, sijelima, gradovima, planinama…bojama.
A u stvari vjernik ne bi to treba gledati tako. Dusa nikad ne umire, napusta svoje tijelo i odlazi na mjesto gdje cemo joj se jednog dana pridruziti.
A onda popricah s njenim muzem, koji je sve vrijeme bio vani i sredjivao dvoriste. Sredio sve za 10. Sam je zidar i keramicar, pa je tako dvoriste sredio ko park. Ona se time nije nikad bavila. Imaju toliko cvijeca da se zna desiti da neko stane jer misli da oni prodaju cvijece. Imaju i bastu i plastenik, i zasadjenog voca. On puca od energije i ideja za dalje stvaranje. I kucu unutra drzi urednom za 10. A u 70oj je.
E to je zdrav covjek.
A bolesnom odjednom sve ohladi. Izgleda mi da bolestan nema ni strah vise od smrti. Mozda se toga trebamo sjecati dok smo zdravi i dok nas plasi misao o smrti.
Ova zena ima neki neobican mir, i kada je pitas kako si, odgovara - dobro, hvala Bogu, idem na bolje. A svima je jasno da ne ide na bolje.
Mama je bolovala coronu i tesko prezivjela. Cesto mi govori da u tim danima nije postojao strah od smrti. Samo je zelila da sve zavrsi, pa na koji god nacin.
Mi zivi i zdravi to dozivimo dramaticno. I mislimo, bar ja mislim, kako odlazeca osoba nece vise uzivati u suncu, u vjetru, kisi, snijegu, proljecu, jeseni, raznom vocu, kafi, drustvu, sijelima, gradovima, planinama…bojama.
A u stvari vjernik ne bi to treba gledati tako. Dusa nikad ne umire, napusta svoje tijelo i odlazi na mjesto gdje cemo joj se jednog dana pridruziti.
Re: Moja glasna razmisljanja
Kako nam se nesto neobicno danas desilo, ko sami Boziji prsti da su se upleli u sav dogadjaj.
Prosle srijede kupili smo nesto, i platili chekom, iznos je bio $11,000. Inace ne placamo nista chekom, ali sada na neke vece iznose imaju neke tranzakcijske fee ukoliko placate karticom.
Danas nas je nazvao covjek kojem smo platili, da javi da chek nije prosao.
Spremili smo da odemo do banke, da nam objasne zasto nije, i da dignemo novac i odnesemo covjeku.
Malo smo dosli u nezgodnu situaciju, posteni smo ljudi, i nikad ne bismo dali chek bez pokrica.
Skontali smo da s banke dignemo ravno $10,000, pa smo od kuce ponijeli $1000, i odnesemo novac covjeku odmah danas.
Kad smo usli u banku muz se dodirnuo dzepa i kaze - pa nemam para, ( onu hiljadu od kuce) garant ih nisam ni stavio, ostale mi na stolu.
Nista, kazem, uzet cemo s banke $11,000.
U banki neka guzva, ko za vrijeme korone, ne mogu vjerovati da je utorak, ovakva bi guzva bila mozda i normalna da je petak.
Cekali smo dugo na svoj red. Objasnimo sluzbenici situaciju sa chekom. Ona provjerava, zbunjena je, govori nam da one ne vidi ni jedan razlog zasto ne bi chek prosao. Savjetuje nas da sacekamo na na customer servicu, pomoce nam neki od njihovih profesionalaca. I sacekasmo.
Ni oni nisu nasli objasnjenje zasto chek nije pusten, pa nam kazu da moraju zvati 800 broj, a to moze potrajati 30-40 minuta, te ako nam je dugo cekati mozemo i samo od kuce nazvati.
Muzu je trebo tell, zbog bank of amerika app, a osto mu je u autu. Nikad ne ostavlja tell. Ja sam otisla po njega. Otvorila sam njegova tj vozaceva vrata i dohvatila tell.
Zadrzali smo se u banki oko 1 sat.
Odatle smo otisli onom covjeku, dali novac i objasnili situaciju.
Odatle kuci. Na izlasku iz auta muz baci pogled dole i rece - pa evo onih para sto smo ponijeli od kuce. Bile su prosute po dzepu auta. Neke su vjesile preko ivice dzepa od auta.
Nosio je cargo pantalone, dosta vec nosene, i dzepovi su poprilicno rasireni. Novac je ispao. Samo tu je sada bilo $800 umjesto $1000.
Kako su mu ispale iz dzepa da ne primijeti, nije mu se nikad desilo? Kako je $200 ispalo vani, i gdje, ne znamo. Da li ispred banke kad smo zajedno izlazili? Ili kad sam ja otisla po tell? Ili kad smo ulazili? Ili na parkingu kad je izasao da daa novac covjeku..
Jesmo li morali bas danas otici? Je li to razlog zasto chek nije prosao? Je li neko molio za $200? Jesu li poslane preko nas?
Prosle srijede kupili smo nesto, i platili chekom, iznos je bio $11,000. Inace ne placamo nista chekom, ali sada na neke vece iznose imaju neke tranzakcijske fee ukoliko placate karticom.
Danas nas je nazvao covjek kojem smo platili, da javi da chek nije prosao.
Spremili smo da odemo do banke, da nam objasne zasto nije, i da dignemo novac i odnesemo covjeku.
Malo smo dosli u nezgodnu situaciju, posteni smo ljudi, i nikad ne bismo dali chek bez pokrica.
Skontali smo da s banke dignemo ravno $10,000, pa smo od kuce ponijeli $1000, i odnesemo novac covjeku odmah danas.
Kad smo usli u banku muz se dodirnuo dzepa i kaze - pa nemam para, ( onu hiljadu od kuce) garant ih nisam ni stavio, ostale mi na stolu.
Nista, kazem, uzet cemo s banke $11,000.
U banki neka guzva, ko za vrijeme korone, ne mogu vjerovati da je utorak, ovakva bi guzva bila mozda i normalna da je petak.
Cekali smo dugo na svoj red. Objasnimo sluzbenici situaciju sa chekom. Ona provjerava, zbunjena je, govori nam da one ne vidi ni jedan razlog zasto ne bi chek prosao. Savjetuje nas da sacekamo na na customer servicu, pomoce nam neki od njihovih profesionalaca. I sacekasmo.
Ni oni nisu nasli objasnjenje zasto chek nije pusten, pa nam kazu da moraju zvati 800 broj, a to moze potrajati 30-40 minuta, te ako nam je dugo cekati mozemo i samo od kuce nazvati.
Muzu je trebo tell, zbog bank of amerika app, a osto mu je u autu. Nikad ne ostavlja tell. Ja sam otisla po njega. Otvorila sam njegova tj vozaceva vrata i dohvatila tell.
Zadrzali smo se u banki oko 1 sat.
Odatle smo otisli onom covjeku, dali novac i objasnili situaciju.
Odatle kuci. Na izlasku iz auta muz baci pogled dole i rece - pa evo onih para sto smo ponijeli od kuce. Bile su prosute po dzepu auta. Neke su vjesile preko ivice dzepa od auta.
Nosio je cargo pantalone, dosta vec nosene, i dzepovi su poprilicno rasireni. Novac je ispao. Samo tu je sada bilo $800 umjesto $1000.
Kako su mu ispale iz dzepa da ne primijeti, nije mu se nikad desilo? Kako je $200 ispalo vani, i gdje, ne znamo. Da li ispred banke kad smo zajedno izlazili? Ili kad sam ja otisla po tell? Ili kad smo ulazili? Ili na parkingu kad je izasao da daa novac covjeku..
Jesmo li morali bas danas otici? Je li to razlog zasto chek nije prosao? Je li neko molio za $200? Jesu li poslane preko nas?
Re: Moja glasna razmisljanja
Izadjem u setnju i sta ces tada drugo ako ne razmisljati. A kad ste jos friski s drugog kontinenta porediti.
Pa mislim o ovoj amerckoj “savrsenosti”. Sve u liniji.

A trava sve jednaka, sve jedna vrsta.
Ako kojim slucajem i nikne koja druga biljka, ovdje je odmah poprskaju da ugine.
Pa kad hoce vidjeti raznoliko bilje, odu u botanicki vrt. To pod uslovom da imaju vremena. Treba mnogo para i vremena da se zemlja izvede iz svoje ravnoteze, pa sigurno 95% ljudi nece nikad posjetiti botanicki vrt.
Pomislih kako je nasa, precesto podcjenjivana i grdjena od samih njenih stanovnika, Bosna i Hercegovina, cijela jedan botanicki vrt.
Ljudima u dvoristu raste razno bilje, mozete tu izaci i ubrat bilje za vase boljke.
Na jednon njivi sam primijetila da raste stotine razlicitih biljki.
Nase sume su prepune raznolikosti, toliko nemaju ovdje ni u botanickim vrtovima.
Kod nas cijele planine mogu mirisati na majcinu dusicu, na klekovinu, na vris…na raznolikost.
Posjetila sam ovdje nacionale parkove, nema ni tamo toliko razlicitisti kao kod nas.
To se desi kad ljudi hoce praviti savrsenstvo. Zemlja kakva je od Boga dana vec jeste savrsena, sto se mi manje tu mijesamo, za nju je, a samim tim i za nas, bolje.
Zato ja nikad i ne dozivljavam tragicno kad jave da je neki dio opustio od ljudi. To jednostavno znaci da ce se sad priroda obnoviti, vjetar, ptice i druge zivotinje raznijet ce sjeme i niknut ce tamo opet raznolikost.
Pisah da u Bosni morate gledat pred noge, zbog neravnina, da ne zapnete.
Ali ovdje isto morate. Ovdje je malo teze da zapnete nogom za nesto, ali mnogo lakse da ugazite u nesto. Najcesce je to pasije govno.
Nasjela sam sinoc na internet spam, dala podatke s bankovne cartice. Skuzila sam na kraju, kad se pojavilo dodatno pitanje - koliko ima novca na kartici. To me nikad nisu pitali.
Cancelovala carticu, poslat ce mi banka novu, pa sad iznova valja obnoviti automatske racune koje su isli na tu karticu.
To sam vec radila u aprilu.
Prosto je takvo stanje da vi ni u sta na netu ne smijete povjerovati. Nevjerovatno koliko je prevare.
Pa mislim o ovoj amerckoj “savrsenosti”. Sve u liniji.

A trava sve jednaka, sve jedna vrsta.
Ako kojim slucajem i nikne koja druga biljka, ovdje je odmah poprskaju da ugine.
Pa kad hoce vidjeti raznoliko bilje, odu u botanicki vrt. To pod uslovom da imaju vremena. Treba mnogo para i vremena da se zemlja izvede iz svoje ravnoteze, pa sigurno 95% ljudi nece nikad posjetiti botanicki vrt.
Pomislih kako je nasa, precesto podcjenjivana i grdjena od samih njenih stanovnika, Bosna i Hercegovina, cijela jedan botanicki vrt.
Ljudima u dvoristu raste razno bilje, mozete tu izaci i ubrat bilje za vase boljke.
Na jednon njivi sam primijetila da raste stotine razlicitih biljki.
Nase sume su prepune raznolikosti, toliko nemaju ovdje ni u botanickim vrtovima.
Kod nas cijele planine mogu mirisati na majcinu dusicu, na klekovinu, na vris…na raznolikost.
Posjetila sam ovdje nacionale parkove, nema ni tamo toliko razlicitisti kao kod nas.
To se desi kad ljudi hoce praviti savrsenstvo. Zemlja kakva je od Boga dana vec jeste savrsena, sto se mi manje tu mijesamo, za nju je, a samim tim i za nas, bolje.
Zato ja nikad i ne dozivljavam tragicno kad jave da je neki dio opustio od ljudi. To jednostavno znaci da ce se sad priroda obnoviti, vjetar, ptice i druge zivotinje raznijet ce sjeme i niknut ce tamo opet raznolikost.
Pisah da u Bosni morate gledat pred noge, zbog neravnina, da ne zapnete.
Ali ovdje isto morate. Ovdje je malo teze da zapnete nogom za nesto, ali mnogo lakse da ugazite u nesto. Najcesce je to pasije govno.
Nasjela sam sinoc na internet spam, dala podatke s bankovne cartice. Skuzila sam na kraju, kad se pojavilo dodatno pitanje - koliko ima novca na kartici. To me nikad nisu pitali.
Cancelovala carticu, poslat ce mi banka novu, pa sad iznova valja obnoviti automatske racune koje su isli na tu karticu.
To sam vec radila u aprilu.
Prosto je takvo stanje da vi ni u sta na netu ne smijete povjerovati. Nevjerovatno koliko je prevare.
Re: Moja glasna razmisljanja
Naletim ovih dana na portal koji nosi ime Biblijaiznanost.
I tamo se pisalo o odlasku Halida B.
Opisan je kao dobrotvor koji nece u raj, jer nije povjerovao u Isusa na onaj nacin kako ga danasnja Biblija predstavlja.
Vratih se mislima na NDE emisije, kojim sam se vratila nakon sto sam se vratila iz Bosne.
I sumiram malo. Zanimljivo je, pregledala sam vjerovatno stotine videa, niko kod pregleda na svoj zivot zapravo nije pitan kako je on to vjerovao, da li se stalno molio, i odlazio u dzamiju/crkvu/sinagogu.
Focus je uvijek bio na tome sta su ljudi svojim postojanjem donosili u zivote drugih ljudi.
Da li su donosili bol, ponizenje, suze, patnju, tugu, nesanicu…Ili osmijeh, radost, pozitivu, mir, olaksanje. Da li su vise u svom srcu hranili mrznju, prijezir, zavist, ili ljubav, oprost, toleranciju, razumijevanje.
Slusala sam ispovijesti ateista koji su iskusili raj, i popova koji su iskusili pakao.
I veoma religiznih ljudi koji su nakon tog iskustva odstupili od crkve. Ne od vjere, postali su jaci vjernici. Odstupili su od crkve kao institucije koja ih uci da su svi drugi u krivu dok su oni u pravu, i da se ucenje danasnje crkve po mnogo cemu razlikuje od onog sto je Isus ucio.
Sjecam se jedne ispovijesti poboznog katolika, pitao je - koja je vjera najbolja?
Dobio je ovaj odgovor - za tebe je najbolja ona koje te najvise drzi blizu Boga i daleko od puta koji te vodi u propast.
Zanimljivo je i ovo, a i zalosno.
Kod ovih ljudskih ispovijedanja, svi ljudi pocnu pricu od svog djetinjstva. Nema mnogo ljudi koji mogu rece - ja sam imao lijepo djetinjstvo, bio sam voljeno dijete. Rekla bih da je od deset takva jedna ili dvije osobe. Jedan covjek je rekao - moji roditelji su se volili, i volili su nas troje njihove djece. Povratila sam ovaj dio. Niko tako od nekoliko stotina nije rekao.
Uglavnom se ljudi ne mogu pohvaliti, i najvise je onih ljudi koji su u roditeljskom domu prolazili kroz razne traume…Roditelji su, ili bar jedn od njih, koristili alkohol, droge, bili nasilni, bile su stalne svadje u kucu, dreka, tuca…
Nevjerovatno koliko to oblikuje kasniji zivot, i izbore. Skoro svi ljudi koji su krenuli krajnje losim putem bili su na neki necin zrtve u svom domu. To je takva poveznica, da uopce danas ne trebate pitati kako je ko zivio kao dijete, to se da zakljuciti iz toga kako se neko danas ponasa.
Sto je vise ljubavi bilo u kuci, to je vise i mi sirimo.
Svaka osoba koja je iskusila nasilje, bilo fizicko ili psihicko, vrlo vjerovatno ce ga i sama tu i tamo ispoljavati.
Ali ipak je do nas, skontah kroz ove emisiji. Zivot je put, i poklon, na tom putu ti sam biras sta ces hraniti u svom srcu.
Svakome od nas dolaze signali, tj ljudi i situacije, i mozes uvijek da izaberes ljubav.
A raj i pakao su mjesta gdje budes privucen onim sto jesi sada i ovdje.
I tamo se pisalo o odlasku Halida B.
Opisan je kao dobrotvor koji nece u raj, jer nije povjerovao u Isusa na onaj nacin kako ga danasnja Biblija predstavlja.
Vratih se mislima na NDE emisije, kojim sam se vratila nakon sto sam se vratila iz Bosne.
I sumiram malo. Zanimljivo je, pregledala sam vjerovatno stotine videa, niko kod pregleda na svoj zivot zapravo nije pitan kako je on to vjerovao, da li se stalno molio, i odlazio u dzamiju/crkvu/sinagogu.
Focus je uvijek bio na tome sta su ljudi svojim postojanjem donosili u zivote drugih ljudi.
Da li su donosili bol, ponizenje, suze, patnju, tugu, nesanicu…Ili osmijeh, radost, pozitivu, mir, olaksanje. Da li su vise u svom srcu hranili mrznju, prijezir, zavist, ili ljubav, oprost, toleranciju, razumijevanje.
Slusala sam ispovijesti ateista koji su iskusili raj, i popova koji su iskusili pakao.
I veoma religiznih ljudi koji su nakon tog iskustva odstupili od crkve. Ne od vjere, postali su jaci vjernici. Odstupili su od crkve kao institucije koja ih uci da su svi drugi u krivu dok su oni u pravu, i da se ucenje danasnje crkve po mnogo cemu razlikuje od onog sto je Isus ucio.
Sjecam se jedne ispovijesti poboznog katolika, pitao je - koja je vjera najbolja?
Dobio je ovaj odgovor - za tebe je najbolja ona koje te najvise drzi blizu Boga i daleko od puta koji te vodi u propast.
Zanimljivo je i ovo, a i zalosno.
Kod ovih ljudskih ispovijedanja, svi ljudi pocnu pricu od svog djetinjstva. Nema mnogo ljudi koji mogu rece - ja sam imao lijepo djetinjstvo, bio sam voljeno dijete. Rekla bih da je od deset takva jedna ili dvije osobe. Jedan covjek je rekao - moji roditelji su se volili, i volili su nas troje njihove djece. Povratila sam ovaj dio. Niko tako od nekoliko stotina nije rekao.
Uglavnom se ljudi ne mogu pohvaliti, i najvise je onih ljudi koji su u roditeljskom domu prolazili kroz razne traume…Roditelji su, ili bar jedn od njih, koristili alkohol, droge, bili nasilni, bile su stalne svadje u kucu, dreka, tuca…
Nevjerovatno koliko to oblikuje kasniji zivot, i izbore. Skoro svi ljudi koji su krenuli krajnje losim putem bili su na neki necin zrtve u svom domu. To je takva poveznica, da uopce danas ne trebate pitati kako je ko zivio kao dijete, to se da zakljuciti iz toga kako se neko danas ponasa.
Sto je vise ljubavi bilo u kuci, to je vise i mi sirimo.
Svaka osoba koja je iskusila nasilje, bilo fizicko ili psihicko, vrlo vjerovatno ce ga i sama tu i tamo ispoljavati.
Ali ipak je do nas, skontah kroz ove emisiji. Zivot je put, i poklon, na tom putu ti sam biras sta ces hraniti u svom srcu.
Svakome od nas dolaze signali, tj ljudi i situacije, i mozes uvijek da izaberes ljubav.
A raj i pakao su mjesta gdje budes privucen onim sto jesi sada i ovdje.
Re: Moja glasna razmisljanja
Gledamo za sina vece auto pa svratimo kod ovog momka.Peace wrote: ↑Thu May 29, 2025 9:06 pmRodjak mi je, malo dalji. Dijete generacija moje kcerke.
Nije volio skolu. Ali isao je dokle zakon nalaze, do 16e godine. Nema diplomu srednje skole.
Volio je aute, s 13 god su ga pustali za volan u nenaseljenim dijelovima. Sa 16 god je popravljo aute, a sa 18 bio vrli majstor u tome.
Sada, sa 28 god posjeduje plac, diler shop, i tu nekih 150 auta. Trazi jos jedan. Placa 4 momka da sa njim radi
Roditelji njegovi mi kaze da nije uopce u kredit usao, svu kupovinu obavlja gotovim/svojim novcem.
Jedno je od rijetke djece koje nije zavrsilo ni srednju je skole, i najvjerovatnije jedini u gradu koji je postigao takav finans. uspjeh sa svojih 28 god.
Ja prosto budem zaibrecena kad odem. I da dobro nepoznajem porodicu, niko me ne bi uvjerio da je sve to njegovo.
Raste i siri se, povecava broj zaposlenih.
Sjedila sam s njegovim roditeljima par noci unazad.
Oni bi bili srecni da on to sve rascisti, da se vrati u Bosnu i tu pocne nesto, makar to nesto bilo samo za zivot.
Sigurno je ovo tesko razumiti ako cijeli zivot zivite u Bosni a jos vam i potanak bankovni racun.
Ali kad gledate odavde, to je veoma razumno.
Roditelji bi volili da on u zivotu ima i radosti, ne samo novca, i da njegova djeca zive vecu slobodu.
Kcerkica ne radi vise za firmu u kojoj je radila zadnje 4 god. Trebalo je sa se svi vrate u ured, a za nju je to znacilo da se preseli u Minesotu. To je lijepa state, ali tu je dosadno mladim ljudima.
Znala je da ce se traziti, i na vrijeme je razradila svoje poslovanje.
Sada, vec nekoliko mjeseci nakon sto nije s njima 8 sati dnevno, kaze - ne znam mama, mislim da se necu vise nikad moci vratiti da radim za nekoga.
Kapitalizam, kontam. Svi hoce jos, i jos, i jos, i jos…Trebate postizati sve vise, i vise, bez greske. Stvori se pritisak u glavi.
Eto cega se plase roditelji ovog gore momka. Da ga ne proguta kapitalizam, da se skroz ne utopi pa ce sve drugo biti manje vazno.
Citah negdje da veliko siromastvo i veliko bogatstvo donose skoro jednake boli i nesrece.
Neki su to vidjeli, i iskusili.
A kome je pruzeno neko novo iskustvo ne moze se vratiti u staro vjerovanje.
Ko sto valjda i ne mozes prenijeti spoznaju onom kome nije.
Re: Moja glasna razmisljanja
Zovem roditelje svaki dan.
Babo je uvijek taj koji skrati razgovor na minumum.
Ispita kako smo, ukratko isprica sta ima kod njih, i kaze nesto ovako - hajde da te tusim dugo, eto sve je u redu s obje strane hvala Boga.
Ali moja mama, ona bi svaki dan razgovarala satima. Cesto moj babo mora da joj skrene paznje izjavom - pa dosta je, ostavi je da se odmara.
Mama ponavlja svaki dan isto. Sve sam to vec hiljadu puta cula do sada. Tako se trudim ostati mirna, ali iskreno, unutra me malo jede.
Ne zelim biti gruba, nikako ne zelim povrijediti mamu dajuci joj do znanja da je meni jako dosadno svaki dan istu pricu slusati dva sata.
Onda odlucim - necu ih zvati svaki dan. A onda se grizem, stariji su ljudi, moram znati da su OK.
Danas googlah, da vidim kakva rjesenja nudi internet.
I evo, ako neko jos mozda ima isti slucaj. Mozda se neka korist izvuce.
Ovo je izazovna, ali česta situacija. Ponavljajući razgovori roditelja koji se dosađuje mogu biti znak da osjećaju gubitak svrhe i društvene veze u penziji. Saosjećajan i proaktivan pristup može vam pomoći da upravljate vlastitom frustracijom, a istovremeno se bavite njihovim temeljnim potrebama.
Upravljajte dnevnim pozivima
Postavite određeno vremensko ograničenje za pozive. Utvrdite i komunicirajte dosljedan, razuman raspored poziva, kao što je 20 minuta svaki dan u određeno vrijeme. Možete reći: "Mama, imam nekoliko minuta da nadoknadim. Moram uskoro ići, ali se radujem našem razgovoru."
Stvorite nove obrasce razgovora. Kada vaš roditelj počne ponavljati priču, koristite tehniku blagog preusmjeravanja. Pokušajte reći: "To je odlična priča. Podsjeća me na vrijeme..." i pređite na drugu, srodnu temu. Također možete potvrditi njihove osjećaje rekavši: "Znam da vam je ta priča važna" prije nego što uvedete novu temu.
Proaktivno uvodite nove teme. Nemojte čekati da vaš roditelj vodi razgovor. Dođite spremni s popisom konkretnih pitanja koja ćete postaviti o njihovoj prošlosti, sadašnjim interesima ili zajedničkim prijateljima i porodici.
Koristite "ja" izjave. Smireno i s poštovanjem komunicirajte svoje potrebe koristeći "ja" izjave, kao što je: "Osjećam se pod stresom kada toliko dugo razgovaramo jer se moram vratiti na posao. Radije bih da imamo naš svakodnevni razgovor 20 minuta." Ovo izbjegava okrivljavanje roditelja i fokusira se na utjecaj koji njihovo ponašanje ima na vas.
Nemojte se osjećati krivim što držite granice. Zapamtite da postavljanje granica nije nepoštovanje; radi se o zaštiti vlastite dobrobiti. Roditelju može trebati vremena da se prilagodi, ali dosljednost je ključna kako biste mu pomogli da razumije i poštuje nova pravila.
Riješite se dosade svojih roditelja
Pomozite im da pronađu zanimljive nove aktivnosti. Sarađujte s roditeljima kako biste istražili popis novih aktivnosti i hobija u kojima bi mogli uživati. Osmislite ovo kao način da stvorite nove teme o kojima ćete razgovarati tokom poziva.
Kreativne aktivnosti: Predložite umjetnost i zanate poput pletenja, slikanja ili scrapbookinga.
Obrazovne mogućnosti: Potaknite online kurseve, učenje novog jezika ili pridruživanje klubu knjiga. Mnoge biblioteke nude besplatne online resurse.
Fizičke aktivnosti: Ako su mobilne, predložite šetnje, vrtlarstvo ili jogu na stolici.
Nova tehnologija: Naučite ih novoj aplikaciji ili uređaju koji im može pomoći da se povežu s drugima ili igraju igre, poput Wordlea.
Volontiranje: Mnogim dobrotvornim organizacijama je potrebna pomoć, a volontiranje je odličan način da se pruži smisao i društveni angažman.
Potaknite nove društvene veze. Predložite im da se uključe u aktivnosti u zajednici gdje mogu upoznati nove ljude. Centri za starije osobe, lokalni klubovi ili volonterske grupe nude ugrađene mogućnosti za druženje.
Uključite unuke. Ako je moguće, uspostavite redovne telefonske ili video pozive s mlađim rođacima. Ovo može pružiti nove teme za razgovor i pomoći vašem roditelju da se osjeća povezanije s ostatkom porodice.
Ponudite specifične, kratke aktivnosti tokom poziva. Umjesto da samo razgovarate, pretvorite svoj poziv u aktivnost. Možete zajedno raditi na križaljci preko telefona ili razgovarati o filmu koji ste oboje nedavno gledali.
Pokušajte razumjeti korijenski uzrok. Ponavljanje priča od strane starijeg roditelja može biti nesvjesni pokušaj da se shvati njihova prošlost ili da se nosi s osjećajima usamljenosti. Pristup situaciji s ovom empatijom na umu može vam pomoći da upravljate vlastitom iritacijom.
Babo je uvijek taj koji skrati razgovor na minumum.
Ispita kako smo, ukratko isprica sta ima kod njih, i kaze nesto ovako - hajde da te tusim dugo, eto sve je u redu s obje strane hvala Boga.
Ali moja mama, ona bi svaki dan razgovarala satima. Cesto moj babo mora da joj skrene paznje izjavom - pa dosta je, ostavi je da se odmara.
Mama ponavlja svaki dan isto. Sve sam to vec hiljadu puta cula do sada. Tako se trudim ostati mirna, ali iskreno, unutra me malo jede.
Ne zelim biti gruba, nikako ne zelim povrijediti mamu dajuci joj do znanja da je meni jako dosadno svaki dan istu pricu slusati dva sata.
Onda odlucim - necu ih zvati svaki dan. A onda se grizem, stariji su ljudi, moram znati da su OK.
Danas googlah, da vidim kakva rjesenja nudi internet.
I evo, ako neko jos mozda ima isti slucaj. Mozda se neka korist izvuce.
Ovo je izazovna, ali česta situacija. Ponavljajući razgovori roditelja koji se dosađuje mogu biti znak da osjećaju gubitak svrhe i društvene veze u penziji. Saosjećajan i proaktivan pristup može vam pomoći da upravljate vlastitom frustracijom, a istovremeno se bavite njihovim temeljnim potrebama.
Upravljajte dnevnim pozivima
Postavite određeno vremensko ograničenje za pozive. Utvrdite i komunicirajte dosljedan, razuman raspored poziva, kao što je 20 minuta svaki dan u određeno vrijeme. Možete reći: "Mama, imam nekoliko minuta da nadoknadim. Moram uskoro ići, ali se radujem našem razgovoru."
Stvorite nove obrasce razgovora. Kada vaš roditelj počne ponavljati priču, koristite tehniku blagog preusmjeravanja. Pokušajte reći: "To je odlična priča. Podsjeća me na vrijeme..." i pređite na drugu, srodnu temu. Također možete potvrditi njihove osjećaje rekavši: "Znam da vam je ta priča važna" prije nego što uvedete novu temu.
Proaktivno uvodite nove teme. Nemojte čekati da vaš roditelj vodi razgovor. Dođite spremni s popisom konkretnih pitanja koja ćete postaviti o njihovoj prošlosti, sadašnjim interesima ili zajedničkim prijateljima i porodici.
Koristite "ja" izjave. Smireno i s poštovanjem komunicirajte svoje potrebe koristeći "ja" izjave, kao što je: "Osjećam se pod stresom kada toliko dugo razgovaramo jer se moram vratiti na posao. Radije bih da imamo naš svakodnevni razgovor 20 minuta." Ovo izbjegava okrivljavanje roditelja i fokusira se na utjecaj koji njihovo ponašanje ima na vas.
Nemojte se osjećati krivim što držite granice. Zapamtite da postavljanje granica nije nepoštovanje; radi se o zaštiti vlastite dobrobiti. Roditelju može trebati vremena da se prilagodi, ali dosljednost je ključna kako biste mu pomogli da razumije i poštuje nova pravila.
Riješite se dosade svojih roditelja
Pomozite im da pronađu zanimljive nove aktivnosti. Sarađujte s roditeljima kako biste istražili popis novih aktivnosti i hobija u kojima bi mogli uživati. Osmislite ovo kao način da stvorite nove teme o kojima ćete razgovarati tokom poziva.
Kreativne aktivnosti: Predložite umjetnost i zanate poput pletenja, slikanja ili scrapbookinga.
Obrazovne mogućnosti: Potaknite online kurseve, učenje novog jezika ili pridruživanje klubu knjiga. Mnoge biblioteke nude besplatne online resurse.
Fizičke aktivnosti: Ako su mobilne, predložite šetnje, vrtlarstvo ili jogu na stolici.
Nova tehnologija: Naučite ih novoj aplikaciji ili uređaju koji im može pomoći da se povežu s drugima ili igraju igre, poput Wordlea.
Volontiranje: Mnogim dobrotvornim organizacijama je potrebna pomoć, a volontiranje je odličan način da se pruži smisao i društveni angažman.
Potaknite nove društvene veze. Predložite im da se uključe u aktivnosti u zajednici gdje mogu upoznati nove ljude. Centri za starije osobe, lokalni klubovi ili volonterske grupe nude ugrađene mogućnosti za druženje.
Uključite unuke. Ako je moguće, uspostavite redovne telefonske ili video pozive s mlađim rođacima. Ovo može pružiti nove teme za razgovor i pomoći vašem roditelju da se osjeća povezanije s ostatkom porodice.
Ponudite specifične, kratke aktivnosti tokom poziva. Umjesto da samo razgovarate, pretvorite svoj poziv u aktivnost. Možete zajedno raditi na križaljci preko telefona ili razgovarati o filmu koji ste oboje nedavno gledali.
Pokušajte razumjeti korijenski uzrok. Ponavljanje priča od strane starijeg roditelja može biti nesvjesni pokušaj da se shvati njihova prošlost ili da se nosi s osjećajima usamljenosti. Pristup situaciji s ovom empatijom na umu može vam pomoći da upravljate vlastitom iritacijom.
Re: Moja glasna razmisljanja
Frendica mi je unazad par mjeseci poslala link/video. Rijec je o hafizu, Nedim Botic.
Onda mi je i u Bosni neko preporucio da pogledam.
Konacno jesam, dvije emisije.
Kako inspirativna zivotna prica.
Covjek je prolazio kroz teska fizicka i psihicka stanja, zbog teske i rijetke bolesi.
U jednom periodu svog zivota ponovo je ucio da hoda, jede…Uglavnom mu nisu ni davali nadu u zivot.
Pa i pored takvih teskoca postigao dosta, nevjerovatno. I koju zahvalnost on zivi, prema svemu- doktorima, majci, svom gradu.
I prica otvoreno pred kamerom o svemu kroz sta je prolazio. Ne za lajkove, vec da bude inspiracija ljudima koji prolaze kroz teska stanja.
Ovo primijetim - bez obzira na temu u emisiju, moze biti edukativnog karaktera, zabavnog, inspirativnog…skoro svaki voditelj
s nasih podneblja u nekom momentu zeli reci, i rekne, neku osudu na politicare.
Uglavnom se i gosti upletu. Svi osim hafiza. Gledala sam Sulejmana Bugatija u dosta emsija, pa sada Botica…Oni s te teme o politicarima, kulturno skrenu, bez da ijednu ruznu rijec kazu, bez da i voditelju daju do znanja. Samo uctivo zaobidju.
Onda mi je i u Bosni neko preporucio da pogledam.
Konacno jesam, dvije emisije.
Kako inspirativna zivotna prica.
Covjek je prolazio kroz teska fizicka i psihicka stanja, zbog teske i rijetke bolesi.
U jednom periodu svog zivota ponovo je ucio da hoda, jede…Uglavnom mu nisu ni davali nadu u zivot.
Pa i pored takvih teskoca postigao dosta, nevjerovatno. I koju zahvalnost on zivi, prema svemu- doktorima, majci, svom gradu.
I prica otvoreno pred kamerom o svemu kroz sta je prolazio. Ne za lajkove, vec da bude inspiracija ljudima koji prolaze kroz teska stanja.
Ovo primijetim - bez obzira na temu u emisiju, moze biti edukativnog karaktera, zabavnog, inspirativnog…skoro svaki voditelj
s nasih podneblja u nekom momentu zeli reci, i rekne, neku osudu na politicare.
Uglavnom se i gosti upletu. Svi osim hafiza. Gledala sam Sulejmana Bugatija u dosta emsija, pa sada Botica…Oni s te teme o politicarima, kulturno skrenu, bez da ijednu ruznu rijec kazu, bez da i voditelju daju do znanja. Samo uctivo zaobidju.
Re: Moja glasna razmisljanja
Sinoc sam bila kod rodjaka, mlad bracni par s dvoje male djece.
Ja nemam vise djecu skolskog uzrasta, i ne znam sa cime se nosi roditelji danas.
Ovo sam uglavnom sinoc doznala.
U middle school (od 6-8 razreda) rasireno je mnogo droge koja dolazi u vidu zvaka, bonbona, keksica.
Ovom bi se mozda i moglo stati u kraj, ali ako policije upadnu i izadje u javnost slika pravog stanja, drzava bi mogla da obustavi finansiranje skola, sto bi dovelo do zatvaranja i gubitka posla svih uposlenih.
U srednjim skolama - svaka ucionica mora biti zakljucana tokom predavanja. Policajci patroliraju izvan skole i unutar dokle god je nastava. Policajci svakih 30-45 minuta moraju svaku ucionicu provjeravati.
Na ulazu je slicno kao na aerodromu. Djeca stavljaju ruksake na pokretnu traku koja ih provlaci kroz scener. I djeca prolaze kroz scener.
Prvivatne i religiozne skole pokazuju su ko najbolja i najsigurnija opcija, ali kostaju mnogo, otprilike oko $30,000 godisnje za jedno dijete. Svi roditelji sa velikom zarodom salju svoju djecu u privatne skole.
Na odlasku, rodica me ispratila i sacekala dok ne sjednem u autu.
Neki posve cudan miris vani se rasirio, cula sam ga i prije ali ne znam sta je.
Objasni mi ona da je to marihuana ili neke druge trave koje puse njeni susjedi.
Noc je bila svjeza, pa se jace osjecalo.
Njena prva susjeda je med sestra, petkom redovno to pusi.
A njen drugi susjed je scientist researcher.
I on to pusi.
What a world.
Ja nemam vise djecu skolskog uzrasta, i ne znam sa cime se nosi roditelji danas.
Ovo sam uglavnom sinoc doznala.
U middle school (od 6-8 razreda) rasireno je mnogo droge koja dolazi u vidu zvaka, bonbona, keksica.
Ovom bi se mozda i moglo stati u kraj, ali ako policije upadnu i izadje u javnost slika pravog stanja, drzava bi mogla da obustavi finansiranje skola, sto bi dovelo do zatvaranja i gubitka posla svih uposlenih.
U srednjim skolama - svaka ucionica mora biti zakljucana tokom predavanja. Policajci patroliraju izvan skole i unutar dokle god je nastava. Policajci svakih 30-45 minuta moraju svaku ucionicu provjeravati.
Na ulazu je slicno kao na aerodromu. Djeca stavljaju ruksake na pokretnu traku koja ih provlaci kroz scener. I djeca prolaze kroz scener.
Prvivatne i religiozne skole pokazuju su ko najbolja i najsigurnija opcija, ali kostaju mnogo, otprilike oko $30,000 godisnje za jedno dijete. Svi roditelji sa velikom zarodom salju svoju djecu u privatne skole.
Na odlasku, rodica me ispratila i sacekala dok ne sjednem u autu.
Neki posve cudan miris vani se rasirio, cula sam ga i prije ali ne znam sta je.
Objasni mi ona da je to marihuana ili neke druge trave koje puse njeni susjedi.
Noc je bila svjeza, pa se jace osjecalo.
Njena prva susjeda je med sestra, petkom redovno to pusi.
A njen drugi susjed je scientist researcher.
I on to pusi.
What a world.
Re: Moja glasna razmisljanja
Vracam se mislima na jedan interviju, opet iz kolkcije NDE emisija.
Ovog covjeka sam gledala dva puta.
Od nekih lekcija na koje mu je skrenuta paznja bila je predrasuda.
Googlah definiciju predrasude
Predrasuda je unaprijed stvoreno, često negativno mišljenje ili stav o osobi ili grupi koji se formira bez dovoljnog znanja ili iskustva. To je unutrašnji osjećaj zasnovan na stereotipima i može uključivati emocionalne i kognitivne komponente. Predrasuda se razlikuje od diskriminacije, koja je nepravedna radnja ili ponašanje koje može proizaći iz predrasuda.
Covjek je rekao nesto ovako - ja i prerasuda? Ja nemam predrasude i mrzim ljude koji to rade.
Njegov vodic mu stavlja ruku na rame i kaze - da, mrzis, i to te upravo ono sto te cini jednim od njih.
Wow, kontam, kako zanimljivo i ispravno postavljene stvari.
Valja se nad ovim zamisliti.
Ovog covjeka sam gledala dva puta.
Od nekih lekcija na koje mu je skrenuta paznja bila je predrasuda.
Googlah definiciju predrasude
Predrasuda je unaprijed stvoreno, često negativno mišljenje ili stav o osobi ili grupi koji se formira bez dovoljnog znanja ili iskustva. To je unutrašnji osjećaj zasnovan na stereotipima i može uključivati emocionalne i kognitivne komponente. Predrasuda se razlikuje od diskriminacije, koja je nepravedna radnja ili ponašanje koje može proizaći iz predrasuda.
Covjek je rekao nesto ovako - ja i prerasuda? Ja nemam predrasude i mrzim ljude koji to rade.
Njegov vodic mu stavlja ruku na rame i kaze - da, mrzis, i to te upravo ono sto te cini jednim od njih.
Wow, kontam, kako zanimljivo i ispravno postavljene stvari.
Valja se nad ovim zamisliti.
Re: Moja glasna razmisljanja
Jucer prebirala po ormarima. Odlozila ljetno, na dohvat ruku pripremila zimsku odjecu.
U tom poslu naletim na torbicu, unutra ima 15ak kaseta. To su one kasete sto smo koristili za prvu kameru koju smo imali.
Sacuvali smo i tu kameru, sluzi nam samo da bi povremeno mogli pregledati te kasete.
I sinoc smo to radili.
Kako su me prozimale emocije, nekad smijeh a nekad suze. Nisu to bile suze tuge, a ne znam ni da objasnim cega su bile.
Bilo je lijepo, ali lijepo je i sada.
Nasa djeca, sin od 6 mjeseci, curica od 5 god na jednom snimku. U parku smo, cijeli dan s njima. Ogroman park, nasuprot oceana/plaze.
Snimam okolo, svi su stolovi puni. Polje je puno djece, vriste, trce, bicikli, lopte, zmajevi, ljulje, pijesak….
Nema telefona u rukama ljudi. I svi, bas svi djeluju mnogo smirenije nego sto je to danas. Doima se da se niko nigdje ne zuri.
I na smimku se cini da je sve bilo sigurnije. Bilo je to prije 22 god. Snimala sam ulaz u park, kostao je $1,00 po osobi.
Mozda su suze bile zbog cinjenice da se nece ponoviti. Djeca odrasu, i odu. Ljudi neki odu. Ali ni ovo sada se nece ponoviti. Uzovajte dok traje. U svemu ima ljepote.
U tom poslu naletim na torbicu, unutra ima 15ak kaseta. To su one kasete sto smo koristili za prvu kameru koju smo imali.
Sacuvali smo i tu kameru, sluzi nam samo da bi povremeno mogli pregledati te kasete.
I sinoc smo to radili.
Kako su me prozimale emocije, nekad smijeh a nekad suze. Nisu to bile suze tuge, a ne znam ni da objasnim cega su bile.
Bilo je lijepo, ali lijepo je i sada.
Nasa djeca, sin od 6 mjeseci, curica od 5 god na jednom snimku. U parku smo, cijeli dan s njima. Ogroman park, nasuprot oceana/plaze.
Snimam okolo, svi su stolovi puni. Polje je puno djece, vriste, trce, bicikli, lopte, zmajevi, ljulje, pijesak….
Nema telefona u rukama ljudi. I svi, bas svi djeluju mnogo smirenije nego sto je to danas. Doima se da se niko nigdje ne zuri.
I na smimku se cini da je sve bilo sigurnije. Bilo je to prije 22 god. Snimala sam ulaz u park, kostao je $1,00 po osobi.
Mozda su suze bile zbog cinjenice da se nece ponoviti. Djeca odrasu, i odu. Ljudi neki odu. Ali ni ovo sada se nece ponoviti. Uzovajte dok traje. U svemu ima ljepote.
Re: Moja glasna razmisljanja
Jooj, to je tako čudno gledati 
Ja sam skinula na usb, s onih kazeta za videorekorder. Kraj 90-ih
Još čudnije sebe s 20-ak g.
gledati 
Ja sam skinula na usb, s onih kazeta za videorekorder. Kraj 90-ih
Još čudnije sebe s 20-ak g.
Re: Moja glasna razmisljanja
Sinoc predlozim muzu da bi i mi trebali nesto uraditi.
Ali tehnologija sve ide i ide dalje, pa ne znas vise u kojem je to obliku najbolje spasiti.
Muz na ovim snimcima sa potpuno tamnom kosom.
Sada polusijeda.
Ja bas mlada, i nekako “zelena”.
Osjetis neiskustvo i nesigurnost, ali sve je opet to simpaticno.
A djeca, oni simpaticni glasici, joj tu su meni kretale suze.
Re: Moja glasna razmisljanja
Peace wrote: ↑Tue Oct 28, 2025 8:09 pmSinoc predlozim muzu da bi i mi trebali nesto uraditi.
Ali tehnologija sve ide i ide dalje, pa ne znas vise u kojem je to obliku najbolje spasiti.
Muz na ovim snimcima sa potpuno tamnom kosom.
Sada polusijeda.
Ja bas mlada, i nekako “zelena”.
Osjetis neiskustvo i nesigurnost, ali sve je opet to simpaticno.
A djeca, oni simpaticni glasici, joj tu su meni kretale suze.
Da, da upravo to
Re: Moja glasna razmisljanja
Jutros sam tek upratila ova desavanja u Tuzli oko iskoristavanja djevojcica.
Ko da se otrovah.
Nije samo da covjek ruznim djelom obiljezi sebe, obiljezis ti i porodicu.
Kako je sada biti zena jednog od tih muskaraca, ili dijete, ili roditelj, brat, sestra…
Svi moraju podnositi sramotu. I osta to obiljezje do kraja zivota. Gdje da odes od toga…
Trebalo bi uvijek imati na umu porodicu, uvijek. Ako ih volis, neces im uraditi neke stvari.
Jedan od muskaraca ima 67 god.
Kazem jutros muzu - nekad se duboko zamislim nad muskim mozgom, kako funkcionise.
Nije ovdje u pitanju muski mozak, kaze muz, ovde je rijec o bolesnom mozgu.
Ali kako onda covjek da raspozna danas bolestan mozak?
Ovdje se radilo o profesoru, i nekoliko policajaca. Oni su bili na odgovornim duznostima.
Oni su imali zadacu da sire znanje, red, mir i sigurnost…
Ne postoji nacin da se zna. Ali ako svakog pocnemo tretirati ko potencijalno bolesnog mozga…ni to ne vodi u dobro.
Spasi nas Boze, od nas samih ko i od drugih.
Ko da se otrovah.
Nije samo da covjek ruznim djelom obiljezi sebe, obiljezis ti i porodicu.
Kako je sada biti zena jednog od tih muskaraca, ili dijete, ili roditelj, brat, sestra…
Svi moraju podnositi sramotu. I osta to obiljezje do kraja zivota. Gdje da odes od toga…
Trebalo bi uvijek imati na umu porodicu, uvijek. Ako ih volis, neces im uraditi neke stvari.
Jedan od muskaraca ima 67 god.
Kazem jutros muzu - nekad se duboko zamislim nad muskim mozgom, kako funkcionise.
Nije ovdje u pitanju muski mozak, kaze muz, ovde je rijec o bolesnom mozgu.
Ali kako onda covjek da raspozna danas bolestan mozak?
Ovdje se radilo o profesoru, i nekoliko policajaca. Oni su bili na odgovornim duznostima.
Oni su imali zadacu da sire znanje, red, mir i sigurnost…
Ne postoji nacin da se zna. Ali ako svakog pocnemo tretirati ko potencijalno bolesnog mozga…ni to ne vodi u dobro.
Spasi nas Boze, od nas samih ko i od drugih.
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 88 Replies
- 14659 Views
-
Last post by Ptica bijela
-
- 122 Replies
- 656 Views
-
Last post by Skitnica
-
- 412 Replies
- 42513 Views
-
Last post by Coolio



