Cijene voća i povrća u BiH

[Skitnica]

Kilogram trešanja u Čapljini je od pet do osam, a u Sarajevu 25 KM. Jagoda u Čeliću košta 3,5 do pet, a u Sarajevu 10, 12 i 15 KM

Bezobrazno su visoke cijene voća i povrća. Da li se iko na vlasti pita može li jedan penzioner sa minimalnom penzijom da kupi kilogram trešanja za 20 ili 25 KM ili korpicu za 12 ili 18 KM? Ne vjerujem, kaže nam jedna gospođa koju smo sreli na sarajevskoj pijaci Markale.

Uništavanje zasada

Voće i povrće, slaže se većina građana, ove godine je nikad skuplje. U trgovinama su cijene čak i veće. Korpica jagoda na pijaci je pet KM, dok su u marketima nešto skuplje i koštaju od šest do osam maraka. Kilogram crnog grožđa je 20, a bijelog 16 KM. Kajsija je 18, dok je kruška šest KM. Boranija je 9,5 KM. Paprike su od pet do osam, dok je kilogram krastavica oko tri KM.


Zašto je voće preskupo pitali smo Enesa Kobašlića, vlasnika najvećeg voćnjaka u USK-u, smještenog u općini Sanski Most.

- To sigurno nije zbog nas proizvođača. Mi kad prodajemo molimo da se to otkupi i tako je bilo sa malinama, koje su propale zbog toga. Mi kad nudimo, nama se daje minimalno, a onda ta voćka ide u hladnjaču i onaj ko je otkupio deseterostruko diže cijenu. To je sve do trgovinskih lanaca. Nije do proizvodnje, govori Kobašlić za Oslobođenje.



Kada je riječ o malinama, naš sagovornik kaže da je otkupna cijena tri marke, ali da to sada niko neće da radi, jer se radniku koji ubere kilogram voća plaća 1,5 KM, pa nema ekonomske računice i ljudi uništavaju zasade.



- Ja sam prije 20 godina podigao plantažu i tada je u projektu za podizanje plantaže, koji je uradila jedna renomirana kuća, uzeta u obzir otkupna cijena jabuke koja je tada bila marku po kilogramu. Sad nam se nudi 80 feninga, a kad dođe u trgovinski lanac ta jabuka je 2,5 KM. To je konzumna jabuka prve klase, naglašava Kobašlić i pojašnjava zbog čega su trešnje preskupe.

- Trešnja sama po sebi nije samooplodna i treba pčela da joj donese polenov prah sa druge vrste trešnje da bi je oplodila. Ako pčela nema, nema roda. Ono što je iscvjetalo otpadne i nema roda. Onda oni koji su imali sreću da su im pčele odradile posao, imaju šta da uberu, a male su količine i otkupljivači dižu cijene. Zato će trešnja ove godine podbaciti, dok će biti dobar urod šljive, kruške i jabuke, ističe Kobašlić.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, kaže za naš list da uvozni lobiji polako preuzimaju tržište i diktiraju cijene.

- Cijena proizvoda kod poljoprivrednog proizvođača nije ni blizu one na pijacama i u tržnim centrima. Trešnja u nabavci košta od pet do devet KM po kilogramu. A, kako je došla do iznosa od 25 KM, treba inspekcija da se zapita. Primarni poljoprivredni proizvođač tu najgore prođe, a najveća paljba je po njemu. U Čapljini je kilogram trešanja od pet do osam KM i dok dođe do Sarajeva bude 25 KM, što nije normalno. Tako je i sa jagodama, koja je u Čeliću od 3,5 do 5, a u Sarajevu je 10, 12 i 15 KM. To je lopovluk neviđenih razmjera i mešetarenje, kategoričan je Bićo.



Ističe da su otkupne cijene male, a prodajne velike i da država treba da stane ukraj trgovcima, lopovima i mešetarima.

- Zagovornik sam toga da svako radi svoj posao, ali da to bude u granicama razumnog i društveno osjetljivog. Inspekcija treba da vidi marže i neka vide koliko ljudi zarađuju i koliko na to plaćaju poreza, zaključuje Bićo.

Oslobođenje.ba

[Skitnica]

I trešnje će se početi kupovati na komad…

[Peace]

Cjelo drustvo je ovome doprinijelo.
Svako ko moze da radi mogao bi i sebi da zasadi nesto u dvoristu ukoliko posjeduje dvoriste.

Ako se nema dvoriste, moze se fino sjesti u auto, cijela porodica, i otici negdje na selo.
To dodje i zdrav izlet, a usput kupis proizvode za duplo nize cijene.
Plus je da tako podrzavas domacu proizvodnju.
Imam roditelje na selu, i vidjela sam da tu svi ljudi imaju/uzgoje mnogo vise nego sto im treba.
Ipak ne toliko da bi im se isplatilo odvoziti na pijacu, pa dosta toga propadne i zavrsi u djubretu.
A uzgoj je cist i organski, tesko takvu kvalitu mozemo naci.
Takvih sela je puna Bosna.

[Bella]

Kilogram trešanja u Čapljini je od pet do osam, a u Sarajevu 25 KM. Jagoda u Čeliću košta 3,5 do pet, a u Sarajevu 10, 12 i 15 KM

Bezobrazno su visoke cijene voća i povrća. Da li se iko na vlasti pita može li jedan penzioner sa minimalnom penzijom da kupi kilogram trešanja za 20 ili 25 KM ili korpicu za 12 ili 18 KM? Ne vjerujem, kaže nam jedna gospođa koju smo sreli na sarajevskoj pijaci Markale.

taj penzioner, kad je bio u radnom statusu, nije kupovao niti izgradio ukus za treshnje. osim ako ih nije uzgajao. pa te treshnje sada uzgaja njegov unuk i prodaje ...
.. problem je meni.. shto ih volim, a iz inata nechu ih kupiti.. ta odluka. che ugroziti prihod unuku. .. i tako iz godine u godinu che taj unuk . zaraditi penziju ..kao i penzioner ..pomenut u ovom obmanjujuchem tekstu od novinara i postala..

[Skitnica]

Cjelo drustvo je ovome doprinijelo.
Svako ko moze da radi mogao bi i sebi da zasadi nesto u dvoristu ukoliko posjeduje dvoriste.

Ako se nema dvoriste, moze se fino sjesti u auto, cijela porodica, i otici negdje na selo.
To dodje i zdrav izlet, a usput kupis proizvode za duplo nize cijene.
Plus je da tako podrzavas domacu proizvodnju.
Imam roditelje na selu, i vidjela sam da tu svi ljudi imaju/uzgoje mnogo vise nego sto im treba.
Ipak ne toliko da bi im se isplatilo odvoziti na pijacu, pa dosta toga propadne i zavrsi u djubretu.
A uzgoj je cist i organski, tesko takvu kvalitu mozemo naci.
Takvih sela je puna Bosna.

Nažalost, nije svakome dostupno ni selo ni auto, a mnogi nemaju ni vremena ni uslova da sade ili organizuju takve izlete….Penzioneri u gradu jedva mozda neki mogu otici i do pijace/ supermarketa…


Mislim da bi društvo ipak moglo više da uradi da sistemski olakša ljudima pristup zdravoj hrani jer ne bi trebalo da bude luksuz…zdrava hrana bi trebala biti dostupna svima, a ne samo onima koji imaju uslove za to…

[Peace]

Vecina ipak ima uslove.
I ako to vecina tako postupi, i onaj bi u supermarketu morao obarati cijenu jer bi to vodilo do pada potrosaca.
Automatski bi takvim djelovanjem olaksali onim sto nemaju uslove.

[biljka]

Vecina ipak ima uslove.
I ako to vecina tako postupi, i onaj bi u supermarketu morao obarati cijenu jer bi to vodilo do pada potrosaca.
Automatski bi takvim djelovanjem olaksali onim sto nemaju uslove.

Ma ja mislim da većina nema uslove. Oduzima vrijeme, novac, moraš se organizovati, vremenske (ne)prilike... Ljudi koriste vikend da odmore, prošetaju, ne idu stalno van grada. Nije lako ni financijski, ni organizaciono, pogotovo ako imaš djecu u tome svemu

A isto tako sad i na selu ko sadi povrće, a želi da proda dodaje pesticide i hemiju. Znam jer sam odrasla na selu. Jedino da sam sebi zasadiš bit će 100% organsko

[Peace]

Otici negdje na selo s djecom je zdravo i za djecu i za odrasle. Plus ekonomicno
Imamo na forumu ljude koji to rade.
Primjer Kamilica i Grofica.
I ja, koja imam bastu pored posla i svih drugih obaveza.

[biljka]

Otici negdje na selo s djecom je zdravo i za djecu i za odrasle. Plus ekonomicno
Imamo na forumu ljude koji to rade.
Primjer Kamilica i Grofica.
I ja, koja imam bastu pored posla i svih drugih obaveza.

Ja se divim i vama i svojoj mami koja je uvijek nešto u bašti radila nakon što dođe s posla, ali ja opet mislim da većina ne može

[dezire]

Svako, kome je nešto skupo... Zasadi si, zalijeva, okopava,brine se da li jaka suša uništiti ili će to biti tuča...
I onda će vidjeti da ipak nije skupo
Znam, zvuči bezosjećajno ali gledam oko sebe... Sve te porodice s djecom... Djeca imaju najnovije mobitele, mame idu na ugradnju trepavica (na dug do plaće), kafići su puni a i restorani, mladi žive na grbači roditelja jer neće da rade (odgovor im je-ne vidim se u ovome) a sve su im to roditelji dopustili.
I onda skupe trešnje!! Ma daj, molim te
Žao mi penzionera i to onih, u baš podmakloj dobi koji ne mogu više. Ali, valjda imaju djecu. Pa ako djeca nisu u stanju roditelju kupiti 1kg trešanja...
Pišem ovako jer gledam oko sebe svaki dan.

[dezire]

Otici negdje na selo s djecom je zdravo i za djecu i za odrasle. Plus ekonomicno
Imamo na forumu ljude koji to rade.
Primjer Kamilica i Grofica.
I ja, koja imam bastu pored posla i svih drugih obaveza.

Ja se divim i vama i svojoj mami koja je uvijek nešto u bašti radila nakon što dođe s posla, ali ja opet mislim da većina ne može

Zašto ne može, ako im je skupo na tržnici?
Zemljište je i tako napušteno, niko ga ne obrađuje, pa ako nemaš svoje... Uzmeš komadić zemljišta u najam i zasadiš si povrće i voće (neki i daju besplatno samo da se obrađuje). Ali da, treba raditi a to kod nas, trenutno nije trend

[biljka]

Svako, kome je nešto skupo... Zasadi si, zalijeva, okopava,brine se da li jaka suša uništiti ili će to biti tuča...
I onda će vidjeti da ipak nije skupo

Ali nema svako priliku, ni vrijeme. Zapravo većina nema

Znam, zvuči bezosjećajno ali gledam oko sebe... Sve te porodice s djecom... Djeca imaju najnovije mobitele, mame idu na ugradnju trepavica (na dug do plaće), kafići su puni a i restorani, mladi žive na grbači roditelja jer neće da rade (odgovor im je-ne vidim se u ovome) a sve su im to roditelji dopustili.
I onda skupe trešnje!! Ma daj, molim te

Pa to je sve kako neko reda prioritete. Što ne znači da bi trešnja trebala da bude luksuz

Žao mi penzionera i to onih, u baš podmakloj dobi koji ne mogu više. Ali, valjda imaju djecu. Pa ako djeca nisu u stanju roditelju kupiti 1kg trešanja...
Pišem ovako jer gledam oko sebe svaki dan.

Evo meni je žao mene. Nisu samo oni u poodmakloj dobi ugroženi ovim nenormalnim rastom cijena. Ja sam stvarno u zadnjih nekoliko mjeseci primijetila da mi se cijena dnevnih namirnica koliko kupim uduplala. Bukvalno uduplala. Glupi šampon je odletio u nebo sa cijenom. O ovoj cijeni trešanja da ne govorim. I meni su jagode i trešnje stvarno, ali stvarno postale luksuz. Pri tome radim. Nisam financijski u lošoj situaciji, ali da kupim trešnje svaki put kad ih poželim bila bi, a ne bi trebalo da bude tako. U mojoj kući su se nekad svaki drugi/treći dan kupovale jagode/trešnje, sad mislim da ih možemo priuštiti bez da razmišljamo koliko smo potrošili jedva na sedmičnoj bazi

[biljka]

Otici negdje na selo s djecom je zdravo i za djecu i za odrasle. Plus ekonomicno
Imamo na forumu ljude koji to rade.
Primjer Kamilica i Grofica.
I ja, koja imam bastu pored posla i svih drugih obaveza.

Ja se divim i vama i svojoj mami koja je uvijek nešto u bašti radila nakon što dođe s posla, ali ja opet mislim da većina ne može

Zašto ne može, ako im je skupo na tržnici?
Zemljište je i tako napušteno, niko ga ne obrađuje, pa ako nemaš svoje... Uzmeš komadić zemljišta u najam i zasadiš si povrće i voće (neki i daju besplatno samo da se obrađuje). Ali da, treba raditi a to kod nas, trenutno nije trend

Pored posla od 8-16 koliko većina radi teško da možeš. Mama sad kad priča uvijek govori da ne zna kako je gurala to, ekstrem. Pored toga, da uzmem zemljište negdje van Sarajeva, pa idem da se brinem o njemu? Kad? Kako? Pri tom najam, ko može da plaća najam+obrada+sjeme i da uz to sve radiš. Apsolutno nerealno za nekoga ko živi u gradu i radi svaki dan. Ovdje govorim o primjeru prosječne osobe. Ja sa druge strane nema šanse da bih mogla jer mi posao bilo kakvu fleksibilnost ne dozvoljava

I naravno da ima i do zemljoradničkog posla. Imam 20 godina iskustva s njim i uvijek kažem, kao što i većina nas koji smo odrasli na selu pa se preselili, da bih radila radije 3 dana bilo kojeg uobičajenog posla nego jedan dan zemljoradnje, ali intenzivne, tipa košenje, kopanje, šta god. Stvarno moraš imati volje, biti i psihički i fizički spreman

Imam u porodici par ljudi koji su se kao mali odselili pa nisu ni imali toliko iskustva oko toga koliko je teška zemljoradnja. Sad sanjare o plastenicima jer imaju zemlju na tom selu, a ljudi koji žive gore se uvijek našale "Ti bi plastenik, a da ga iz Sarajeva zaljevaš" jer je nerealno i nemoguće

[Peace]

Neka iskustva iz. Bosne

Zadnji dan otisli smo na selo gdje se muz rodio, i moja mama s nama, de poberemo orahe. Taj dan se moram spakovati, a najavilo se i 30ak ljudi iza podne.
Djever i jetrva zive tu na selu, ali orasi propadnu svake god kad rode. Dva velika stabla, 100-200 kila sigurno.

Pazite te lijepe boje jeseni





Jedan dan je komsija na selu kod roditelja vozio na traktoru jabuke koje su bile vec u vreci i pala mu je vreca. Nije skuzio, pa ga je moj babo nazvao da mu kaze.
Covjek je rekao - ja se necu vracati, neka neko uzme jabuke sebi.
Moj babo je rekao - meni ne trebaju.
Komsija je rekao - ni meni.
Treci covjek - ni meni.
Ja sam pitala babu gdje stoje tacke, ja cu uzeti jabuke. Pa vreca se svakako mora ukloniti s puta
I tada je moj babo otisao po vrecu, bila je samo 10 metara od nase kapije.

Na planini, otisle smo u setnju, nas cetiri. Naisle smo na divlju mentu, ima je na nekih 50 kvadratnih metara da se tri grada podmire cajom.
Stala sam da berem. Zene sa mnom su zbijale salu na moj racun - kao gledaj ove amerikanke sto cupa
Ja stvarno nacupala, i njima koje nisu htjele, i mami, i ponijela sebi ovamo, imala, i jos uvijek imam.

Pozvani smo na neku festu u prirodu. Ljudi cijeli dan sjede, jedu i piju.
Ja i muz smo otisli prosetati sumom, skuzili da tu ima kupine, vratili se po kantu i opet u laganu setnjicu, nabrali 3-4 kg kupine. Mama mi napravila sok.

Na planini, skuzimo da ima borovnice, parkiramo autu i od zezancije naberemo 2-3 kg borovnica.

Otisli na Brusnicu, planina prekrivena brusnicom. Dok smo se ispeli na vrh naberemo neke dvije kg.

Znamo na selu nam rodile sljive, pokrenemo komsije koji su i rodjaci btw.
Ponesemo kafu, potresemo stabla, i poberemo sljive. Njen muz nije htio, sjedio u hladu uz izgovor necu ih ja brati pa ne moram ih ni jesti.
Ona je sutradan ispekla 17 tegli dzema. I ja sebi donijela dvije.

Ja i muz smo redovno odlazili da poberemo kruske i jabuke.
Da smo bili duze pekli bi pekmez. Cisto jer je go relaxirajuce
I zalili smo sto smo otisli prije nego sto je sezona vrganja pocela.
Mi bi isli u sumu i trazili ih.

[biljka]

Jako lijep tekst od Peace!!!

I kod mene je to tako sad kad dođem na selo jednom u par mjeseci, pa uživam u svakoj aktivnosti

Međutim realnost života na selu nije toliko romantična i sasvim mi je jasno zašto mali broj ljudi odlučuje da ostane i bavi se seoskim poslovima. Moji roditelji nisu bili poljoprivrednici, nismo baš obrađivali svoju zemlju, ali smo uvijek pomagali komšijama/rođacima koju jesu i ovo su neke stvari koje smo radili i koliko sam uživala u njima:

Poslovi oko sijena:

Kosidba trave-Jedan od najmržih poslova, ideš za kosilicom i "ogrčeš travu", moraš biti brz kao kosilica, pri tome ti trava ide do koljena, ne znaš šta se krije u njoj, vlažna je. Užas, izbjegavala sam

Prevrtanje/Raskopavanje sijena-Kad se trava malo osuši, pa se mora ono što je ispod prevrnuti prema gore da se osuši kompletno. Okej je, ide brzo, ali se mora uraditi više puta u toku dana/dva da bi se osušilo

Kupljenje sijena-Opet okej, mada bockavo, prašnjavo, plus uvijek sunce upekne, ako je velika livada pakao je

Kropmiri (kao najpopularnije povrće, obično smo ih sadili na livadi koja nije pored kuće):

Sadnja krompira-S obzirom da se sadi za cijelu porodicu u pitanju su velike livade, sadnja nije toliko naporna ako se radi mašinom (freza prođe, ubace se u zemlju, pokriju se zemljom i to je to), međutim do prije par godina radili smo motikama, motikama se napravi milion kuća za krompire, moraš paziti na liniju, leđa ubijaju, na početku okej, ali kako dan prolazi pakao je, pogotovo ako vas je 2-3 na livadi

Ogrtanje krompira-Tu je krompir već izrastao na površinu i treba motikom da se zemlja oko njega raskopa, pa nanese na krompir, jedna od zanimljivijih aktivnosti. Ide brzo, voljela sam to stvarno

Kopanje krompira-Aktivnost u kojoj svi članovi porodice učestvuju, napravimo i roštilj, naporno, ali nije toliko baš loše, najgori dio je pobrati iskopane krompire jer si već cijeli dan tu. Treba ti koncentracija da ih razvrstaš, a pred očima ti je maglovito od umora

Ostalo povrće u bašti kod kuće:

Frezanje i gnojenje-Nisam nikad radila, ali je naporno i meni uvijek izgledalo kao najgori posao u tome svemu

Sadnja mrkve i luka-Male kuće koje praviš prstima, lijep poslić, radiš sa zemljom, ide brzo, već kad naraste pa moraš da čupaš travkicu po travkicu je naporno

Sadnja paprika, paradajza, krastavica-Ne posadi se puno, pa se ne pravi ni puno kuća, tako da je okej

Sadnja graha, mahuna, graška-Ne bi bio problem da se ne trebaju praviti trklje uz koje će se to povrće penjati. Veće je smaranje nabaviti ili napraviti trklje

Bude još povrća, ali manje i nije toliko naporno. Najgore je ono održavanje poslije sadnje. Mora imati dovoljno vode, ako padne mraz ili kiša sa ledom računaj da ti je sezona propala

Voće:

Maline-Velike su i nekako idu brzo, s tim da im je cijena sad strašno pala, tako da se uzgoj ne isplati osim za svoje potrebe

Šumske borovnice-Ap so lu tno najgore voće za branje ikad. Sitno, i dalje imam traumu od čekanja da u kantici "potpodim", odnosno da ih naberem dovoljno da ne vidim dno kantice. Nabrati kanticu od 500 grama zahtijeva ogromnu psihičku spremnost, pri tom ne možeš se pretjerano ni socijalizovati sa ljudima koji beru jer ste svi raspoređeni na različite strane. U životu sam od svih obih poslova najviše brala šumske borovnice jer smo imali livadu na kojoj su uspijevale i svaki/svaki drugi dan sam išla 3-4 sata da berem. Moja mama je mogla nabrati više jer je bila brza, meni je bila patnja. Ruke ostanu crne/ljubičaste danima, moraš imati osjećaj i koncentraciju satima da ih ne gnječiš i da imaš osjećaja. Bar im je cijena dobra za ljude koji beru da prodaju, ali mi smo za svoje potrebe

Domaće borovnice-One su veće i s njima nisam imala problema

Šumske kupine-Pakao, bodljikavo, u šumi si, rastu uvijek uz neku gomilu nabacanog polutruhlog drveća iz koje ne znaš hoće li nešto izletiti

Šumske jagode-Isto sitne, nismo nikad brali u kantice jer ih nije baš bilo tu gdje sam živjela. Znali smo teglicu nabrati jedva, ali opet ja sam najviše voljela da berem i jedem na licu mjesta

Jagode-Isto brala i jela na licu mjesta

Šip-Mrzim. Nije toliko sporo, ali se uvijek ubadaš na grane, dođeš kući krvav, a to je 10% posla. Tek onda slijedi čišćenje, mljevenje i kuhanje pekmeza gdje se i ti cijeli dan kuhaš kao i pekmez. Preloše

Šljive, jabuke i sve što raste na drveću-Isto smo na licu mjesta jeli, jedino se od šljiva pravio džem, ali to i nije bio toliki problem. Samo se ispuče, a moji su pekli u rerni. Nisam se morala pržiti miješajući satim

Bonus: Zohva-Nije voće, a ni povrće. Nije teško brati ako bereš za svoje potrebe-pravljenje soka, ali je opet taj proces dobijanja soka predug i naporan. Pri tom su ljudi brali i prodavali. Sad zamislite nabrati npr. 10 kg zohve koja je tako lagana, koliki je to napor. Nije mi nikad izgledalo da je isplatno iskreno

Gljive:

Lisičarke i vrganji-Gljive su generalno meni uvijek bile najdraži posao, osim što uvijek postoji strah od mina i životinja kad ih bereš. Ljudi koji su ih prodavali su bili zadovoljni cijenom, mi nismo prodavali, ali mi je bilo super tražit ih po šumi, znaš otprilike gdje rastu i onda potraga. Meni je bilo zabavno

Reduše-Rastu na livadama i u krugu. Uglavnom je dio livade na kojem ima lisičarki označen tamno-zelenim krugom jer trava oko njih potamni iz nekog razloga. I to je bilo zanimljivo, još momenat kad ugledaš krug na livadi pa znaš da ih tu ima. Isto zabavno

U suštini, gljive bih i dalje brala vjerovatno. Ove ostale poslove ne bih baš radila. Predug proces. I znam da je ljudima koji odu ponekad na selo to sve super i romantično, i meni je sada, ali onda kad vidim dio porodice koji tamo i sad živi svi oni su iscrpljeni, boli ih neki dio tijela jer cijeli život rade fizički pravo zahtijevne poslove bez konkretnog radnog vremena. O brizi o kravama da ne pričam. Svakodnevno ustajanje u 4-5 sati, mužnja, odvedi ih na livadu, na vodu, pa opet naveče zaglaviš do 7 u štali...

Puno naporniji posao od onih koje većina nas radi i ne bih nikad dala svoj posao da bi živjela na selu, možda u penziji, a da imam dovoljno novca da zaposlim par ljudi/robova da mi obrađuju sve kad ja ne mogu (što bi realno bilo 80% vremena).

Da imam baštu ovdje gdje živim zasadila bih par povrćki za sebe, ALI imati porodicu uz to sve i saditi dovoljno povrća da se svi hranimo, da imamo dovoljno bez da ikad kupim u trgovini je nerealno za očekivati. Uz to sve većina povrćki se tako može jesti samo ljeti/na jesen, osim graha, mahuna, krompira i slično. Opet bih zimi ako mi se jede paradajz kupila paradajz, tako je i nama bilo. Bašta i organska hrana su za život u gradu luksuz, i po pitanju vremena i po pitanju finansija i po pitanju fizičkog zdravlja. S vremena na vrijeme kupiti ili uzgojiti za pomalo okej, ali jesti samo tako je nemoguće

[Peace]

Nekad je taj proizvod bio podcijenjen i stvarno jeftin, i ja razumijem zasto su ljudi odustajali.

Ali sada stvari stoje tako da ukoliko imate samo dvije krave na selu, vi bukvalno mozete iscerati sebi solidnu platu.

Ljudi su postali svjesniji ili mozda treba koristiti izraz bolesniji.
Sads se vise nego ikada trazi domaci proizvod, i sada se ima racunice to raditi.

A da je lahko, nije.
Nije lahko nista.
Ne volim se ni svaki dan probijati kroz guzvu, ne volim se ni suocavati sa svakakvim likovima, ali nesto se mora.

A logicno je da cijene odu u nebo ako jedan bude proizvodio za 1000 ljudi.
I logicno je da on to ne moze postici bez upotrebe hemije.

[Peace]

I mislim da u Bosni trebamo vise ljudi koji ce bodriti jedni druge umjesto uvjeravati da je tesko i nemoguce.

Nista nije strasno koliko se moze ciniti i nista nije nemoguce ukoliko se iskreno zeli i fokusira.

[biljka]

Ali sada stvari stoje tako da ukoliko imate samo dvije krave na selu, vi bukvalno mozete iscerati sebi solidnu platu.

Pa jeste, uz sve pobrojano gore, jednu solidnu platu. Za više treba i više krava. A naravno da ljudi biraju lakši put, što je život u gradu

[Skitnica]

Lahko je imati krave nekome ko je odrastao na selu i imao ih.. ( kod roditelja i sve naučio )..kako i šta sa kravama…znanje se nasljeđuje…

Ja opet biram opciju biti u gradu … nije za svakoga selo…

[biljka]

Lahko je imati krave nekome ko je odrastao na selu i imao ih.. ( kod roditelja i sve naučio )..kako i šta sa kravama…znanje se nasljeđuje…

Ja opet biram opciju biti u gradu … nije za svakoga selo…

Ma nije lako i kad znaš šta im treba sve. Kažem, bukvalno ustajanje u 4-5, a zaglaviš do 7 naveče da ih izmuzeš, a u toku dana treba i sve ostalo. Moji rođaci na selu ne mogu planirati npr. ako je par da oboje odu negdje ni na dan, a kamoli duže. Bukvalno ideš do grada samo za osnovno, eventualno navečer poslije štale

Uz to sve je od rada rođak povrijedio rame, trebao na operaciju zimi, odužilo se, rekli mu da može sad nekad, a on neće sad jer mu automatski sezona propada. Mora raditi cijelo ljeto, a trebao bi se oporavljati. Ovako će ga boliti, ali je tako

[Skitnica]

Lahko je imati krave nekome ko je odrastao na selu i imao ih.. ( kod roditelja i sve naučio )..kako i šta sa kravama…znanje se nasljeđuje…

Ja opet biram opciju biti u gradu … nije za svakoga selo…

Ma nije lako i kad znaš šta im treba sve. Kažem, bukvalno ustajanje u 4-5, a zaglaviš do 7 naveče da ih izmuzeš, a u toku dana treba i sve ostalo. Moji rođaci na selu ne mogu planirati npr. ako je par da oboje odu negdje ni na dan, a kamoli duže. Bukvalno ideš do grada samo za osnovno, eventualno navečer poslije štale

Uz to sve je od rada rođak povrijedio rame, trebao na operaciju zimi, odužilo se, rekli mu da može sad nekad, a on neće sad jer mu automatski sezona propada. Mora raditi cijelo ljeto, a trebao bi se oporavljati. Ovako će ga boliti, ali je tako

Žalosno … a nema izbora…

Kolike god da su cijene voća/ povrca / mliječnih proizvoda opet najmanje koristi ima proizvođač …. Koliko samo odricanja imaju to svi zaboravljaju, ne prespavanih noći … brige o vremenskim prognozama..i svemu drugom..

[biljka]

Lahko je imati krave nekome ko je odrastao na selu i imao ih.. ( kod roditelja i sve naučio )..kako i šta sa kravama…znanje se nasljeđuje…

Ja opet biram opciju biti u gradu … nije za svakoga selo…

Ma nije lako i kad znaš šta im treba sve. Kažem, bukvalno ustajanje u 4-5, a zaglaviš do 7 naveče da ih izmuzeš, a u toku dana treba i sve ostalo. Moji rođaci na selu ne mogu planirati npr. ako je par da oboje odu negdje ni na dan, a kamoli duže. Bukvalno ideš do grada samo za osnovno, eventualno navečer poslije štale

Uz to sve je od rada rođak povrijedio rame, trebao na operaciju zimi, odužilo se, rekli mu da može sad nekad, a on neće sad jer mu automatski sezona propada. Mora raditi cijelo ljeto, a trebao bi se oporavljati. Ovako će ga boliti, ali je tako

Žalosno … a nema izbora…

Kolike god da su cijene voća/ povrca / mliječnih proizvoda opet najmanje koristi ima proizvođač …. Koliko samo odricanja imaju to svi zaboravljaju, ne prespavanih noći … brige o vremenskim prognozama..i svemu drugom..

Tako je. Nije do proizvođača, već do tržišta, generalnog rasta cijena i onog ko preprodaje

[Skitnica]

Ma nije lako i kad znaš šta im treba sve. Kažem, bukvalno ustajanje u 4-5, a zaglaviš do 7 naveče da ih izmuzeš, a u toku dana treba i sve ostalo. Moji rođaci na selu ne mogu planirati npr. ako je par da oboje odu negdje ni na dan, a kamoli duže. Bukvalno ideš do grada samo za osnovno, eventualno navečer poslije štale

Uz to sve je od rada rođak povrijedio rame, trebao na operaciju zimi, odužilo se, rekli mu da može sad nekad, a on neće sad jer mu automatski sezona propada. Mora raditi cijelo ljeto, a trebao bi se oporavljati. Ovako će ga boliti, ali je tako

Žalosno … a nema izbora…

Kolike god da su cijene voća/ povrca / mliječnih proizvoda opet najmanje koristi ima proizvođač …. Koliko samo odricanja imaju to svi zaboravljaju, ne prespavanih noći … brige o vremenskim prognozama..i svemu drugom..

Tako je. Nije do proizvođača, već do tržišta, generalnog rasta cijena i onog ko preprodaje

To ne može biti motivacija ostalim da se bave poljoprivredom.. vrlo jednostavno …

[biljka]

[Bella]

slikajte cijene na pijacama..