Moja glasna razmisljanja

[Coolio]

Svi mi prodjemo kroz taj period loseg okruzenja. Imao sam gomilu laznih prijatelja oko sebe ali sam ujedno kao osoba sazreo zbog toga i naucio sam da vrlo brzo procitam ljude. Prvi put kada se nadjes u problemu shvatis ko ti je prijatelj. Dok je sve super svi su tu. Kao klinac sam par puta bio iskoriscen a zatim bio ogovaran. Tesko da postoji osoba koja nesto slicno nije dozivela.

[Peace]

Valjda i mi sami trebamo podici vibracije.
Tacna je ona mudrost - kako zracis tako i privlacis.

[Ina]

Prelijepo

[drle]

di je to, jeli to rajski vrt?

[Peace]

Botanicki vrt.
Pripada collegu kojeg sin pohadja.

[Peace]

Danas sam se nesto razocarala u direktora.
Drzim ga sve vrijeme za dobrog covjeka, ali u nekim rijetkim momentima se pokaze ko necovjek.
Nisu postupili ispravno po pitanju jedne stvari, mozda u startu nije bila njegova greska, drugi vode racuna o tome, a posto je to mene malo zakinulo, ja sam to istjerala na cistac…Vise iz principijalnosti nego zbog icega drugog. Cisto mi se zurilo da dokazem da grijese, jer je ovo drugi put, prvi put sam presutjela… ono hajde neka ide njemu u korist - on je direktor/vlasnik/bogat, njima nije nikad dosta.
Osjecala sam da ga je to danas uzrujalo, na trenutak je bio nesto drukciji, neprofesionalan, gladan i pohlepan…

Tako sam se danas pitala koje je zapravo njegovo pravo lice.
I da ga nisam u staru precijenila.

Upoznala sam jednog hirurga danas, Tariqa.
Uz razgovor mi je rekao da je imao neke slavne Bosance na operaciji.
Pitala sam - kakve operacije?
Rekao mi je - muske.

Ja sam zbunjena
Stvarno ne znam sta muskarci operisu a da to ipak nije za pricu
Ne mislim ni googlati.
Ako neka zna sta, neka kaze.

[Ina]

Da nisu šta čarkali oko Njonje... :hm
Njima je to k'o nekim ženama čvrsta i naduvana dojka. Ili mesnate usne.

Što se tiče direktora..
Kod mnogih ljudi (ne)poštenje mijenja lice, ovisno o njihovim interesima..

[Peace]

Dobar direktor bi trebao imati na umu ovo - ne smijem razocarati svoje najbolje uposlenike.

Razocaran radnik gubi motivaciju.
Ja svojim radom mogu dovesti da je svake sedmice u gubitku toliko oko koliko smo imali nesporazum.

[Ina]

Temelj, struktura i rast neke firme ovisi o cjelokupnosti stanja iste. Mogu i neke pojedinačne niti zaljuljati teren ali ne do mjere propasti, ako je već solidna i ozbiljna stvarnost.
Ima jako dobrih radnika i to je istina. I treba ih paziti. Kao i direktora, šefova, kolega...
A ima i radnika koji uvijek misle da su najbolji, nepogrešivi, nezamjenjivi. Kao i direktori, menadžeri itd

Svi mi znamo biti nevaljali i nepravedni u nekim momentima, povodom nečega ili nekoga.
To opet ne mora značiti biti suštinski neljudi.
Ne znam šta je tačno tu u pitanju, ali ako te već tišti možda razgovor više, i u nekom mirnijem trenutku, riješi "dileme".

[drle]

https://www.index.hr/vijesti/clanak/tre ... 55816.aspx

skrolajte doli do tablice, pogledajte menađerske plaće i radnike na minimalcu

i još prite da će morat posegnit za azijskim robljem jer nemaju koga nać da in radi za 700e

pas in mater jeba

[Peace]

Temelj, struktura i rast neke firme ovisi o cjelokupnosti stanja iste. Mogu i neke pojedinačne niti zaljuljati teren ali ne do mjere propasti, ako je već solidna i ozbiljna stvarnost.
Ima jako dobrih radnika i to je istina. I treba ih paziti. Kao i direktora, šefova, kolega...
A ima i radnika koji uvijek misle da su najbolji, nepogrešivi, nezamjenjivi. Kao i direktori, menadžeri itd

Svi mi znamo biti nevaljali i nepravedni u nekim momentima, povodom nečega ili nekoga.
To opet ne mora značiti biti suštinski neljudi.
Ne znam šta je tačno tu u pitanju, ali ako te već tišti možda razgovor više, i u nekom mirnijem trenutku, riješi "dileme".

Ovo je kod nas stvar.
Mi imamo bonus, to je motivacijsko pravilo koje je sam dirketor smislio.
Znaci ako stignemo odredjenu zaradu tog mjesaca, primamo bonus.

Desilo se da sam ja u jednom centru radila, i zadnih 5 dana sam poslata u drugi, da uskocim na mjesto bolesnog kolege. Centar u kojem sam radila sve preostale radne dane stize zeljeni cilj, ali ja sam maknuta s liste ljudi koji ce primiti bonus, jer nisam sve radne dana provela s njima.
Pa kontam nema veza, sta ce mi to novci ionako promijeniti? Nista.

Ostejem raditi na duzi period u tom centru, tu je dvoje neiskusnih ljude, i mnostvo propusta.
Popravljamo stanje, iz mjeseca u mjesec biljezimo rast.
Stanje u drugom cetru stoji lose, i direktor me tamo salje po jedan dan u sedmici.
Isti mjesec centar u kojem provodim vecinu svog radnog mjeseca stize trazeni cilj. Meni nema bonusa.
Nisam tamo radila sve svoje radne sate.
Mislim da nije u redu, i direktor to osjeca, obecava mi ipak uplatiti uz naredni cek 70%.
Nije se desilo.
Kontam nema veza. Necu im vaditi oci. Zaboravili i neka tako ostane.

U decembru, ako prodjemo zaradu od prosle godine, imamo bonus.
Prodjemo zaradu. Nema bonusa.
Ja sam vec navikla da stvari tako funkcionisu, ali dvije zene koje sa mnom rade su zbunjena - zasto ga nisu dobile? Osjecam se duznom pitati to direktora.
Kaze mi - niste stigle zaradu.
Desava se, posto je nas centar najblizi centralnom uredu, da i oni neke transakcije obave kod nas.
Direktor je velik dio prihoda pripisao glavnom uredu.
Ali oni se loguju samo pod jednim imenom, ako izuzmem njihov profit, mi i dalje sijemo proslu godinu u hiljadama.
Vadim izvjestaje, printam, saljem direktoru.

Ne zelim da prenesem razgovor koji je isao poslije toga.
Ni ono sto sam osjetila u njegovom glasu, ni u onome sto je rekao.
Samo to je bio momenat njegovog pada u mojoj glavi.

Ne rekoh da je necovjek, nego da mi se u nekim rijetkim momentima ucini da jeste.
Ovo je bio jedan od tih momenata.

I nije nista nerijeseno, sve je rijeseno.
Ja radim. Bonus ce navodno biti, za nas dvije.
Treca od nas, po zelji direktora, ne treba da zna za to. Posto je svakako bila odsutna u toku te ispravke.

[Peace]

Danas razmisljah o tome kako je tesko raditi s ljudima.
Izgleda mi de postaje sve teze.
Brojne velike firme iz USA izmjestile su customer care izvan Amerike.
Ako zovem att npr, javljaju mi se ljudi iz Indonezije.
Ako zovem da zakazem termin kod dr, javljaju mi se ljudi iz Indije.
Kad sam zvala za kvar na masini, javili su mi se iz Filipina.
Uradili su to prije svega jer u tim zemljama nadju 4-5 radnika za platu jednog u USA.
Ali i sve je teze pronaci ljude koji hoce raditi s ljudima.

U drzavnim institucijama je malo lakse, kontam.
Na ulazu vas odmah tretiraju ko kriminalca. Prolazite kroz scener, ko na aerodromu, zaviruju vam u torbu, skidate sa sebe sve sto ima metala, a onda vam sve vrijeme dok cekate, svojom pojavom i naoruzanjem, zadaje strah.
Tako uglavnom stoji svaki ulaz u zgrade koje imaju veze s naplatom poreza.
Vjerovatno se tako cuva novac i documentacija, ali tu se ipak niko ne smije praviti budala, pa i sva da jeste budala, jer oni naoruzani bi vas bez milosti izbacili.
I jos biste dobro prosli ako bi vas samo izbacili, ovdje se za malo zavrsi u zatvoru.
Helem, nekada sam vjerovala da stvarno pretjeruju, a sada cesto pozelim da i mi imamo to.
Tako pomislih danas da bi se mozda trebala smjestiti u neku drzavnu ustanovu.
Ali Trump je vec javio da ce ih pola raspustiti, namnozilo ih se, navodno 3 miliona ljudi radi u drzavnim institucijama. Onim koji sami odu, ponudio je da primaju platu nareddnih 8 mjeseci. Poslije neka se snadju.

Direktor mi veli da ce oni, direktori, imati neki miting gdje ce tema biti uglavnom scam.
Nema veze, kaze mi, koliko firme ulazu u to da se zastiti, da se razradi plan pa da sve kako treba funkcionise, scameri uvijek nadju put. Uvijek.

Zbog toga je valjda i tesko biti u ovom poslu. Morate se suocavati s ljudima koji lazu, varaju, ne znaju, kojim se uvijek zuri, koji su nervozni.
Diretkor se polahko povlaci iz jednog po jednog centra. Pretesko je naci ljude koji i dalje hoce raditi s ljudima.


Ali opet, koji posoa, kontam, nije s ljudima
Haman svaki jeste, samo kod nekog ipak manje ljudi susrecemo dnevno.

Nocas se salim malo s muzem, a malo sam ozbiljna - napustit cu posao, sta bismo mogli raditi?
Sigurno neces u zdrvastvo, jer to je isto s ljudima, kaze mi. Pa i necu.
Neces ni u produkciju? Stvarno necu
Pa hoces li ko i 30% ljudi hodat’ po doktorima i ‘perisati zdrave dijelove tijela?
Necu, nedaj Boze.
E pa onda prostitucija, rece mi. Zadovoljstvo a i naplatis.
Smijali smo se.

Ako se ljudi ne zale u vezi posla, da li to znaci da su se usrecili
Ili pomirili

[Peace]

Sve vise se hvatam s ovim pitanjim - gdje trosim vrijeme, sto opet jest zivot.
Htjela bi sto vise, a vremena je sve manje.
Htjela bi da sve odrzim pod kontrolom ko i do sada.
Pa onda zurim, zurim. Uhvatim se da panicim - kad cu stici sve sto trebam.
Htjela bi da drzim pod kontrolom i posao, i kucu, i porodicu i druge odnose.
Opet da imam vremena za sebe- za prirodu, za setnje, za bastu, za citanje.

Ne samo da ja zurim, obracam paznju na ljude, svako je u nekoj zurbi.
Fukus sam nekoliko zadnjih stavila na sami pocetak razgovora s klijentima na poslu, i odlazak.
Prvo - svako se pravo iznenadi ako ga upitate - kakav ste dan imali a onda ga s paznjom i poslusate.
Ocigledno da toga nema vise.
Neki ljudi nemaju vremena da vam odgovore, sve iako biste vi imali vremena da ih poslusate.
Odgovor skrate na jednu jedinu rijec.
Na odlasku - hvala sto ste korinik nasih usluga, zelim vam ugodan dan…U 90% slucajeva to je prekinuto sa - hvala vama, lijep ostatak dana vam zelim.
Toliko se ta zurba uvukla pod kozu, da zapravo nismo ni svjesni da je ispoljavamo u tolikoj mjere.
O saobracaju da ne govorim.
Tehnologija je trebala da donese neko olaksanje, a sad, s obzirom da sve manje vremena imamo, pitam se da li je.

Tako kad pisu o nekim novim stvarima koje bi navodno trebale da olaksaju zivot, ja ne vjerujem.
Kontam uvijek nesto cemo mi sa tim izgubiti.

[Coolio]

Sto se tehnologije tice, tu podsecas na mene.

Ja sam pisao da kada uvode tehnologiju predstavljaju samo i iskljucivo dobre stvari, lose nigde ne spominju. I koliko dobijas tehnologijom,toliko i gubis. A tek ce da se oseti gubitak radnih mesta a i slobode. Narod razmislja povrsno, od drveta ne vidi sumu.

[Peace]

Temelj, struktura i rast neke firme ovisi o cjelokupnosti stanja iste. Mogu i neke pojedinačne niti zaljuljati teren ali ne do mjere propasti, ako je već solidna i ozbiljna stvarnost.
Ima jako dobrih radnika i to je istina. I treba ih paziti. Kao i direktora, šefova, kolega...
A ima i radnika koji uvijek misle da su najbolji, nepogrešivi, nezamjenjivi. Kao i direktori, menadžeri itd

Svi mi znamo biti nevaljali i nepravedni u nekim momentima, povodom nečega ili nekoga.
To opet ne mora značiti biti suštinski neljudi.
Ne znam šta je tačno tu u pitanju, ali ako te već tišti možda razgovor više, i u nekom mirnijem trenutku, riješi "dileme".

Ovo je kod nas stvar.
Mi imamo bonus, to je motivacijsko pravilo koje je sam dirketor smislio.
Znaci ako stignemo odredjenu zaradu tog mjesaca, primamo bonus.

Desilo se da sam ja u jednom centru radila, i zadnih 5 dana sam poslata u drugi, da uskocim na mjesto bolesnog kolege. Centar u kojem sam radila sve preostale radne dane stize zeljeni cilj, ali ja sam maknuta s liste ljudi koji ce primiti bonus, jer nisam sve radne dana provela s njima.
Pa kontam nema veza, sta ce mi to novci ionako promijeniti? Nista.

Ostejem raditi na duzi period u tom centru, tu je dvoje neiskusnih ljude, i mnostvo propusta.
Popravljamo stanje, iz mjeseca u mjesec biljezimo rast.
Stanje u drugom cetru stoji lose, i direktor me tamo salje po jedan dan u sedmici.
Isti mjesec centar u kojem provodim vecinu svog radnog mjeseca stize trazeni cilj. Meni nema bonusa.
Nisam tamo radila sve svoje radne sate.
Mislim da nije u redu, i direktor to osjeca, obecava mi ipak uplatiti uz naredni cek 70%.
Nije se desilo.
Kontam nema veza. Necu im vaditi oci. Zaboravili i neka tako ostane.

U decembru, ako prodjemo zaradu od prosle godine, imamo bonus.
Prodjemo zaradu. Nema bonusa.
Ja sam vec navikla da stvari tako funkcionisu, ali dvije zene koje sa mnom rade su zbunjena - zasto ga nisu dobile? Osjecam se duznom pitati to direktora.
Kaze mi - niste stigle zaradu.
Desava se, posto je nas centar najblizi centralnom uredu, da i oni neke transakcije obave kod nas.
Direktor je velik dio prihoda pripisao glavnom uredu.
Ali oni se loguju samo pod jednim imenom, ako izuzmem njihov profit, mi i dalje sijemo proslu godinu u hiljadama.
Vadim izvjestaje, printam, saljem direktoru.

Ne zelim da prenesem razgovor koji je isao poslije toga.
Ni ono sto sam osjetila u njegovom glasu, ni u onome sto je rekao.
Samo to je bio momenat njegovog pada u mojoj glavi.

Ne rekoh da je necovjek, nego da mi se u nekim rijetkim momentima ucini da jeste.
Ovo je bio jedan od tih momenata.

I nije nista nerijeseno, sve je rijeseno.
Ja radim. Bonus ce navodno biti, za nas dvije.
Treca od nas, po zelji direktora, ne treba da zna za to. Posto je svakako bila odsutna u toku te ispravke.

Update
Danas plata, “zaboravio” direktor opet uplatiti bonus.

[Ina]

Jesi li mu napomenula ili ćeš pustiti kraju?

[Peace]

Napomenula. Textala. Nije odgovorio.

[Peace]

Danas, otac i kcerka, dosli su iz Indije unazad pola godine, sredjuju neku documentaciju oko skole. Djevojka je srednjoskolka.
Pitam je - reci mi najbolju stvar i najgoru u vezi USA za ovo kratko vrijeme?
Skola je mnogo laksa ovdje nego u Indiji, rece, i to je najbolja.
Ne mozes nista obaviti bez auta, i to je najgora.

Sjetim se jedne influ. iz Srbije. Ona je to opisala ovako - Amerika nije gradjena za ljude, vec samo za aute

Uvijek, bash uvijek primijetim nesto na ljudima koji su friski u USA.
Vise su opusteni, prirodniji su, nisu napeti non stop. Pa tako nekad mislim - ovo su pravi ljudi.
Ovdje postajete robotom. Neko uvijek kuje plan za vas prevari, i vi se nikada ne smijete opustiti.

Pisala sam ranije o covjeku, amerikancu, koji bi volio da kupi lend izvan US i da tamo odvede svoju porodicu.
Jucer sam ga opet srela. Kupio je land, na Greenlandu.
Mislim da mi je rekao 27.000 acre. Morat cu ovo da priupitam, nije manje, samo moze biti vise.
Na ljeto ce tamo otici. Ide i doktor, i nurse, i gradjevinska firma, i ucitelji….Podizat ce naselja.
Razmisljam od jucer o ovome - kako li je covjek koji se zalio da ne moze na kraj s penzijom napravio ovaj korak?
Za ovo trebaju milioni.
On je trumpovac, pravi, pravcati. Dosta je slican onim provalnicima u Capitol nakon sto je Trump napustio Bijelu Kucu. Samo stariji. I potpuno je saglasan s njegovom politikom.
Vrlo je vjerovatno ovo neki projekt iz Trumpove administracije.
Covjeku je 66 god. Impresivno je da se neko u tim god uopce smije usuditi na tako velike promjene, pa sve i ako je pokriveno s tudjim novcima.
I jedva se krece. Nada se da bi na Greenlandu, tj kad se bude vratio prirodi, mogao zivjeti jos 30 god

Zanimljiv je Greenland, sinoc sam goglala. Amerikanci ga zapravo zele od drugog svjetskog rata.
Ne bi ni meni bilo mrsku tu zivjeti, bar nekoliko godina.

[Ina]

Napomenula. Textala. Nije odgovorio.

Bitno je da ti radiš (ili bilo ko) svoj posao (šta god to bilo) najbolje što možeš i znaš.
S bonusom ili ne.
Bilo kakva (ne)valjalost nađe svoj tok, i "nagradu" s našim uticajem ili i bez.

[Peace]

Uplacen bonus.

[Peace]

Jutros bilo -8C.
Na putu do posla vidim jedna zena ide pjese na posao. To je ovdje tako neobicno vidjeti, moze se jednom ili dva puta godisnje vidjeti.
Pozelila sam da stanem i ponudim da je povezem, ali malo sam kasnila jutros. Sigurno joj nece niko stati, to se ne radi u velikom gradu. Pa i sve da joj neko stane, ni ona sigurno ne bi sjela u neciji auto, jer nikome ne bi vjerovala. U velikom gradu ljude su uvjerili da nikome ne vjeruju. Vi nikome ovdje ne trebate ni pomoci, niti trebate ciju pomoc prihvatiti. Svi su strangeri. I potencijalne ubice. Kako muskarci, tako i zene.
Pa i kada covjek padne, samo ga zaobidjete i gledate svoja posla. Sto se meni skoro desilo.

A do svega toga je doveo strah. I mediji. Kad se negdje desi nesto, to se toliko prenosi i prepricava, da je sad sav svijet preplasen.

Jedan od poziva danas na poslu - zena je zvala, u jednom centru je nesto zavrsavala, ali nije znala poslati documente s tell na emial, pa su joj tu pomogli. Nakon sto je otisla, uhvatila ju je sumnja - oni su gledali u njen tell i sam Bog zna sta su joj uradili i sta ce joj se sad desiti. Zvala je sad da pita ko je menager, ko je direktor, koji je broj tell od vrhovnog ureda
Uopce nemam pojma sta ce da prijavi

Valjda ovakve pojave dovode da se povlacimo, i da u nama umiru zelje da pomognemo nekome.

[Peace]

Bila je sinoc neka proslava Dana Nezavisnosti u nasem kulturnom centru, pa smo otisli. Ovdje to ne mozemo obavljati u toku radnog dana, pa sve datume obiljezimo proslavama u neradnim danima. Htjela sam odustati, tako sam bila umorna, ali muz nije prihvatao, jer je bila moja ideja da idemo, prijatelji su racunali na nas.
Uglavnom to volim, kulfurno je, glavni akteri su djeca. Bude tu folklor, sevdaha, ilahija, malo price, malo humora,, malo nekih nasih uspjesnih ljudi koji odrze neke govore, kafa, kolaci, cevapi, koje samo tada i jedem.
I mnogo ljudi koji na kraju sve komentarisu.
Tako sam sinoc osluskivala i ljude koji su sjedili za stolovima blizu naseg. Svako je imao nesto da kaze za program.
Pa se pitah - kako smo uopste dosli dotle da svako sve mora komentarisati, i da li je oduvijek tako bilo
Mozemo li nesto i presutiti? Zar bas sve mora odmah na vagu - valjalo je ili nije valjalo

[Grofica]

Hoćeš li ikad početi misliti na sebe?! Zašto si toliko luda, čemu, kome, za rad čega?! Ostvarena si u svakom pogledu a opet čezneš... Budalo

[Ina]

Ako postiš da ispostiš u zdravlju.. i da ti se prime molitve

[Grofica]

Bit ću slobodna da se prepoznam u tvom postu pa ću da zahvalim na lijepim željama