Imovine politicara

[Skitnica]

Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine (BiH), sredinom 2024. godine zajedno sa suprugom svog brata kupila je kuću i zemljište u Počitelju kod Čapljine. Imanje površine 646 četvornih metara platili su 200.000 KM.

„To je, dakle, stambeni kredit, rok otplate je 10 godina. Radi se o kreditu za suvlasništvo u kupnji stare kamene ruševine u Hercegovini zajedno s obitelji mog brata, odnosno stare kamene kuće koja zahtijeva restauraciju“, izjavila je Ćudić za novinarku Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Dvije godine ranije kupila je stan u sarajevskoj općini Centar za 435.000 KM. Kaže da je nekretnina kupljena novcem od prodaje starog stana i sredstvima kredita.

U imovinskoj kartici, koju je 2022. godine dostavila Središnjem izbornom povjerenstvu BiH, navela je godišnja primanja od 40.000 KM, koja je ostvarila u Federalnom parlamentu. U Državnom parlamentu njezina mjesečna plaća iznosi oko 5.700 KM. Ćudić u imovinskim karticama nije navodila ušteđevinu: „Nemam ušteđevinu, mislim, evo, najiskrenije“.

Godišnja plaća njezina supruga, glumca Albana Ukaja, prema imovinskoj kartici iznosi 20.400 KM, dok honorari dosežu 50.000 KM. Posjeduje i vozilo „Opel Astra“ iz 2015. godine, procijenjene vrijednosti 10.000 KM.

Ćudić je dvije godine zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Za tu funkciju ne prima naknadu, već dnevnice za zasjedanja koja se održavaju četiri puta godišnje i traju po pet dana. „Mislim da je oko 650 KM ukupni iznos dnevnica za taj period zasjedanja.“

Zastupnička karijera
Ćudić je diplomirala političke znanosti i međunarodne odnose na Sveučilištu „Towson“ u SAD-u, a magistrirala ljudska prava i demokraciju na Sveučilištu u Sarajevu i Sveučilištu u Bologni. Od 2009. do 2013. godine radila je na Fakultetu političkih znanosti i međunarodnih odnosa Sveučilišta Sarajevo „School of Science and Technology“ kao asistentica i viša asistentica.

Naša stranka ju je 2012. kandidirala za načelnicu općine Novo Sarajevo, ali nije osvojila mandat. Dvije godine kasnije izabrana je za zastupnicu u Skupštini Kantona Sarajevo. Nakon toga bila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Po osvajanju mandata u Parlamentu BiH postala je i zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. U siječnju 2025. godine izabrana je za izvjestiteljicu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe za Gruziju.

Članica je Predsjedništva Naše stranke, a ranije je bila potpredsjednica stranke i predsjednica Glavnog odbora.

Više o karijeri i imovini zastupnice Ćudić građani mogu pročitati u CIN-ovoj bazi podataka „Imovina političara“.

Ova baza predstavlja jedinstvenu riznicu podataka o karijeri, obrazovanju, imovini, sudskim postupcima i stranačkoj pripadnosti oko 230 političara i javnih dužnosnika. Novinari CIN-a od 2009. godine prikupljaju podatke i neprestano ažuriraju bazu novim profilima. U bazi se nalaze profili političara koji trenutno obnašaju funkcije, ali i onih koji su završili političku karijeru.


Hercegovina.info

[Skitnica]

Ako su istiniti medijski mavodi o visini njegovog bogatstva, onda Dodik bez problema može otplatiti više od pola ukupnog duga Republike Srpske, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka ili otplatiti ovogodišnja kreditna potraživanja koja dosežu gotovo milijardu maraka. Sasvim sam mogao bi olakšati neizvjesnu ekonomsku situaciju ovog bosanskohercegovačkog entiteta.

Prije desetak i više godina predratni ministar i poratni visokopozicionirani profiter dobacuje u prolazu: „Težak je on najmanje milijardu. Ko? Pa Mile, samo vi mislite da je to pretjerano.“ Na kojeg je Mileta mislio, nije izgovorio.

Kraj je 2022. godine. Ekonomistica Svetlana Cenić gostuje na N1.

“Dodik je, mislim, najbogatiji čovjek u BiH. Stranci su mu procjenjivali bogatstvo, nisam ja. Nemam te obavještajne podatke, niti svoje ‘pipke’ svugdje. Oni su mu procjenjivali bogatstvo i cifra je tolika da su mi oči ispale. Njegovo bogatstvo mu je, mislim, procijenjeno na 3,5 milijarde KM. Tako kažu oni, ne ja”, navela je tada Cenić.

Ako je ovo istina, onda Dodik bez problema može otplatiti više od pola ukupnog duga Republike Srpske, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka ili otplatiti ovogodišnja kreditna potraživanja koja dosežu gotovo milijardu maraka. Sasvim sam mogao bi olakšati neizvjesnu ekonomsku situaciju ovog bosanskohercegovačkog entiteta.



ZVANIČNA IMOVINA



Sadržaj zvanične imovine Milorada Dodika, prema uvidu u imovinski karton prijavljenom za opšte izbore 2022. godine koji je objavila N1, nije ni približan kuloarskim navodima.

Dodik je prijavio oko 75.000 maraka godišnjeg prihoda od plate, 100.000 maraka od poljoprivredne djelatnosti te 49.000 od izdavanja vile u Beogradu čiju je vrijednost procjenio na 1,7 miliona KM. Od imovine Dodik je prijavio još stan u Laktašima (80.000 KM), vozilo Golf 8 (50.000 ) te dionice u Banji Laktaši vrijednosti 505 KM. Kreditno je zadužen za nešto više od 660.000 maraka. Godišnji prihodi supruge navedeni su u iznosu od 45.000 (imanje), a njena imovina sastoji se od dva zemljišta (89.000), poslovnog prostora (100.000) i vozila (30.000KM).



RUSKA AMBASADA NA ADRESI FIRME



Ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu odnosno njegovoj firmi “Comsar Energy Group“ 2013. godine dodjeljena je koncesija za eksploataciju uglja nadomak Termoelektrane. Ugovor je proglašen tajnim, kao što je tajnovito mnogo toga sa ovom firmom registrovanoj na Kipru. Javna je tajna da ovako veliki posao nije mogao biti povjeren bez saglasnosti Milorada Dodika. Registruju se nove firme u Republici Srpskoj: „Comsar energy Trading“, „Comsar Energy Agro“, „Hotel Comsar Rudo“ sve do „Comsar Energy Hidro“. Osnivač posljednje je „Comsar Hydro Holding Ltd“, registrovan na Kipru, u Nikoziji na adresi – ruske ambasade u ovoj državi!


PRVI MILIONI



Više od 30 godina Dodikove aktivne političke karijere manje je više je poznato, kao i dio nekadašnjih ličnih poslovnih angažmana. Početne poslove Dodik je imao sa firmom za proizvodnju namještaja, dušeka i jorgana Igokea, no bez nekog finansijskog uspjeha. Došao je rat i vrijeme za unosnu trgovinu. U to doba to je značilo - šverc naftom i cigaretama.

Aprila 1994. godine Dodiku su oduzeta dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije i to nije bio jedini slučaj. Zastupao je firmu „Vrbas“ koja 1994. godine preko rumunske firme kupuje dizel gorivo vrijednosti oko 4,8 miliona dolara. Tako je, samo po ovom ugovoru, na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme, zaradio milione. Postoje navodi da je od ovog novca Dodik tada kupio stanove u Beogradu. Legendarna vila na Dedinju tek će slijediti.



SRBIJA, KOLIJEVKA PROFITA



Dodikovog imena nema u zvaničnim vlasničkim udjelima, iako ga povezuju sa brojnim firmama i poslovanjem u Srbiji. Beogradska firma Komgrap ilustrativan je primjer.

Dodikov omiljeni, nedavno preminuli poslovni partner Slobodan Stanković, vlasnik firme Integral iz Laktaša platio je 2007. godine većinski udjel u Komgrapu 4,3 miliona eura da bi na kraju preuzeo poslovne prostore na najskupljim lokacijama u Beogradu i imovinu na lokacijama od Srbije do Ukrajine. Postoje procjene da je vrijednost nekretnina Komgrapa bila nekoliko stotina miliona maraka. Tomislav Kostić, tadašnji predsjednik sindikata u Komgrapu je tokom sastanka sa tadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju čuo do tada nepoznati podatak.

„Vladislav Cvetković se začudio. Rekao je pred svima, da je, po njegovim saznanjima, većinski vlasnik, odnosno gazda Komgrapa Milorad Dodik, a ne ‘Integral’ Slobodana Stankovića i da on u papirima ima Dodikovo,a ne Stankovićevo ime“, pričao je Kostić.

Zgradu u Novom Sadu stanovnici nazivaju „Dodikova palata“, no zvanično investitor je„Galens invest“, jedna od firmi grupacije Galens. I to nije jedina konekcija poslovanja sa firmama ili oosbama iz Srbije, za koje je šteta išla uglavnom na račun budžeta Republike Srpske, a u korist „nepoznate osobe“. Evo nekoliko primjera konekcije sa srbijanskim tajkunima Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem.

Tokom prvog premijerskog mandata 1998. godine Milorad Dodik je odobrio kredit od 750 hiljada KM iz budžeta RS Đurićevom preduzeću "Zekstra rent a car" iz Zemuna, Srbija. (svi dokumenti u posjedu “Žurnala”). Prvi problem je što je riječ o privatnoj firmi iz druge države, tadašnje SR Jugoslavije i sadašnje Srbije jer je “Zekstra” registrovana u Zemunu. "Zekstra" je vratila tek nešto više od 10 posto novca. Dodik, Mišković i Đurić bili su akteri i privatizacija Robne kuće „Boska“ u Banjaluci. Niko nije video privatizacioni ugovor, a prema dostupnim informacijama, plaćena je novcem iz budžeta RS.

To je samo jedan primjer. Bobar banka, Robne rezerve, Farmlend, Grand Trade, Birač, Medicinska elektronika, samo su dijelovi niza korupcijskih afera u kojima su mediji navodili pozadinsku ulogu Milorada Dodika.

Drastičan je primjer poslovnog angažmana „Lutrije RS“ i kiparske firme „Glori“. Direktor Lutrije bio je Dodikov kum Mile Radišić, a ugovor je u stvari bio paravan za izvlačenje miliona novca. Pojedini mediji navodili su da je Dodik kupio kuću na Kipru što je demantovao. Uporedo, njegova kći Gorica izjavljuje da je u ovoj državi pohađala koledž.



DJECA SU BOGATSTVO



Milorad Dodik je ponosni otac jer su mu djeca razvila višemilionski biznis, istina sa pokojim milionom povoljnih kredita, budžetskim i roditeljskim podsticajima. Priča o poslovima djece Milorada Dodika, Igora i Gorice, otvorena je 2009. godine, kada je Investiciono - razvojna banka RS dodijelila kredit od tri miliona maraka firmi “Fruit Eco”, čiji je suvlasnik Igor Dodik, sin Milorada. Dodik je tada kao entitetski premijer bio i predsjednik kreditnog odbora banke.

Firma i dalje posluje i to uspješno. Prema pisanju portala Capital.ba firma je u 2020. godini imala prihode od 1,67 miliona maraka i dobit od 490.000 maraka

Restorani „Agape“ Gorice Dodik uglavnom ne posluju loše. Prema zvaničnim podacima portala akta.ba u 2021. imala je prihod od 2,8 miliona te dobit od 158 hiljada maraka. Portal Capital ukazuje i na firme njenog supruga Pavla Ćorovića. Njegove firme „Agro Destil“, „KBV Datacom“ te „Red Box Media“, u kojoj je suvlasnik sa Renatom Radišićem (sina Dodikovog kuma Mileta Radišića), su u 2020. godini obrnule ukupno 1,8 miliona maraka i prijavile dobit od oko 150.000 KM, što je na nivou iz godine prije pandemije.





Firma "Global liberty“ iz Laktaša, u vlasništvu Gorice i Igora Dodika, nije se proslavila poslovanjem. Nakon što su 2020. imali prihod od 173.000 KM i dobit od 93.000 KM, godinu 2012. završili su „u minusu“ od 77.000 maraka. Da im olakša gubitak potrudile su se institucije RS. "Global liberty“ je prošle godine dobila podsticaje u iznosu od 26.889 maraka, iz agrarnog budžeta te Kompezacionog fonda. Poticaje iz istih izvora je dobila i firma „Fruit eco“ koja je u suvlasništvu Igora Dodika i to 182.000 maraka. „Agro voće“ u vlasništvu Gorice Dodik, je dobilo podsticajne iznose od oko 102.000 maraka.

Naravno, u legendu je ušla priča o pravoj ulozi Igora Dodika u firmi Prointer. On i Milorad Dodik negiraju bilo kakvu povezanost za vlasničkom strukturom, no ostaje činjenica da je Prointer neprikosnoveni tenderski šampion sa svojim „konsultantom“ (što je javno priznao otac Dodik) Igorom Dodikom.
zurnal.info

[Vjetar]

Nešto mislim, tih 4-5 ili 6000 koliko imaju recimo parlamentarci ili slični, i nije neka lova danas. I ne muljali onda

Ja bih da sam parlamentarac insistirao bar na 10k

[Skitnica]

Predlozi im svoju ideju.. mozda bude usvojena..

[Skitnica]

Imovinske kartone je na prošlim lokalnim izborima na provjeru dalo manje od četvrtine od 4.000 nosilaca javnih funkcija u Republici Srpskoj, samo njih 990. Slično je i na nivou BiH, gdje je od 600 funkcionera, imovinu je prikazalo njih samo 291.

Sve ovo navedeno je u izvještaju Evropske unije od prije godinu i po dana u kojem se jasno naznačava da je netransparentnost imovine nosilaca funkcija primjer neefikasnosti kontrolnih organa u BiH sa jakom sugestijom da se na rješavanju ovih problema mora više raditi.

U izvještaju se navodi da nisu vođeni postupci zbog nedostavljanja imovinskih kartona, niti vršene provjere istinitosti onih koji su nešto i prijavili. Iako je BiH stekla status kandidata za članstvo u EU, jasno je da nosioci najviših funkcija nisu posebno zbrinuti zbog neispunjavanja obaveza prema zajednici koja traži da se dostigne određeni nivo razvoja prije priključenja.

Nema sankcije pa nema ni objave
Viši istraživač za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović kaže da ne samo što nema obaveze da se sva imovina tačno i bez sakrivanja prikaže, nego nema ni mehanizama za provjeru i sankcionisanje onih koji je kriju i lažu u prijavama.

“Ne postoje efikasni mehanizmi da se izabrani nosioci funkcija natjeraju da daju podatke i da ih objave, niti da se ti podaci procesuiraju. U BiH danas postoji nekakav minimum transparentnosti objave tih podataka, ali je problem sa njihovom provjerom i privoljavanjem svih političara da dostave svoje imovinske kartone. Osim toga, kada ih i dostave, oni uopšte ne moraju biti istiniti, budući da ne postoje mehanizmi provjere i kažnjavanja ako su napisali neistinu“, kaže Ožegović.

Smatra da ipak ima nekog pomaka na bolje, doduše, “mravljim koracima”.

“Propisi koji regulišu imovinske kartone izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija se popravljaju, a nedavno smo mijenjali Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH kojim je regulisana ova materija i propisano uspostavljanje posebnog odjela za provjeru imovine sa širim ovlašćenjima. Međutim, naravno da ga političari sa izvršne i zakonodavne vlasti blokiraju tako što ne obezbjeđuju materijalna sredstva za osposobljavanje ovog odjela. Tako vidimo da smo u jednom začaranom krugu u kojem niko nikog ne provjerava. Čak i kada je moguće da se ova oblast unaprijedi, onda se nalaze načini da se oteža i uspori proces“, objašnjava Ožegović.

Situacija je utoliko teža ako znamo da proces usporavaju oni na najvišim funkcijama, bez čije saradnje nema ni govora da će to učiniti nižerangirani. Takođe, sve dok se ne budu usvojili sveobuhvatni propisi i propisale sankcije za sakrivanje imovine, teško da ćemo imati nekog napretka.

“Potrebno je da se uspostave tijela, dakle, organi, koji će skupljati informacije, provjeravati ih i objaviti. Ne možete nikoga ni natjerati da vam dostavi tačne podatke, a nema ni sankcije ako dostave netačne podatke“, objašnjava Ožegović.

Nisu iskreni kad prijavljuju imovinu
Među medijima koji se intenzivno bave otkrivanjem imovine političara je i Centar za istraživačko novinarstvo koji preko 15 godina svoje nalaze objavljuju u bazi „Imovina političara“ u kojoj se mogu pronaći podaci o karijerama, prihodima, imovini i drugim podacima o osobama koje obavljaju političke funkcije i nalaze se na pozicijama od interesa za javnost. U njoj se trenutno nalazi preko 260 profila sadašnjih i bivših političara i funkcionera.

Glavni i odgovorni urednik CIN-a Aladin Abdagić kaže da političari često nisu iskreni prilikom popunjavanja imovinskih kartona koje predaju Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Upoređujući njihove imovinske kartone sa stvarnim podacima do kojih dođu novinari CIN-a vidi se da oni kriju stanove, kuće, vikendice, jahte i drugu pokretnu i nepokretnu imovinu.

“Prema Izbornom zakonu BiH, kandidati i izabrani zvaničnici su obavezni CIK-u prijaviti prihode iz prethodne godine te svoju i imovinu članova uže porodice koja je vrednija od 5.000 KM. Nažalost, CIK ne provjerava sadržaj imovinskih kartona. A ono što je posebno specifično, iako su po zakonu dužni prijaviti svu svoju imovinu, niti jednim zakonskim rješenjem nije predviđena sankcija za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine. Tako i kad utvrdimo da nisu poštovali zakon neprijavljivanjem imovine oni za to i ne mogu biti kažnjeni“, kaže Abdagić i dodaje da ćemo nove podatke o prijavljenoj imovini političara od CIK-a dobiti tek nakon što predaju kartone, odnosno po preuzimanju mandata.

CIK: Izabrani zvaničnici dužni dostaviti podatke
U Centralnoj izbornoj komisiji kažu da kandidati za lokalne izbore 2024. godine nisu obavezni prijavljivati svoju imovinu tokom kandidature i da samo izabrani zvaničnici moraju dostaviti podatke o svom imovinskom stanju na početku mandata, kao i nakon njegovog završetka.

„Prema Izbornom zakonu BiH, kandidati izabrani na svim nivoima vlasti dužni su u roku od 30 dana od dana objave ovjere mandata u Službenom glasniku BiH podnijeti Centralnoj izbornoj komisiji BiH potpisanu izjavu o svom ukupnom imovinskom stanju. Takođe, nakon prestanka mandata izabrani zvaničnici su obavezni u roku od 30 dana dostaviti novu izjavu o imovinskom stanju“, kazali su u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

Osvrćući se na posljednja otkrića sakrivene imovine, Abdagić podsjeća na ministra saobraćaja i veza RS Nedeljka Čubrilovića koji je “zaboravio” da prijavi stan nedaleko od stadiona “Marakana” u Beogradu, kao i na kuću i stan Nenada Nešića u Novom Sadu nedaleko od Petrovaradinske tvrđave, a koji su takođe, ostali van imovinskog kartona.

Ni opozicija ne prijavljuje
Kuću u Beogradu nije prijavio ni bivši ministar zdravlja Dragan Bogdanić. Sredoje Nović je u kartonu koji je popunjavao na početku svog drugog delegatskog mandata izostavio napisati da ima trosoban, a njegova supruga jednosoban stan u Beogradu. Nović je prvo tvrdio da nema ove stanove, ali je promijenio mišljenje kada ga je novinarka CIN-a suočila sa dokumentima.

Od zaraze zvane sakrivanje imovine nisu imuni ni predstavnici opozicije.

Tako Mirko Šarović, bivši predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) ima dva stana, na Vračaru i Dedinju, kuću i tri parcele u Beogradu koje nikad nije naveo u imovinskim kartonima.

Nekadašnji opozicionar i gradonačelnik Doboja Obren Petrović, danas uz vladajući SNSD, nije takođe prijavio svu svoju imovinu. On je 2018. godine iz SDS-a prešao u SNSD i kao član nove stranke prvi put se kandidovao za zastupnika u Parlamentu BiH. U imovinski karton je propustio napisati da je suvlasnik kuće i garaže u Doboju.

Ostaje da se vidi da li će kandidatski status i pritisci EU uroditi plodom i da li će za neki novi izborni ciklus krenuti tako da se prvo sagleda imovina i kako je ona stečena, pa tek onda da se preuzme mandat. Za sada, nema ni sankcije ni pritiska, a prijavljivanje imovine posmatra se tek kao preporuka.

CAPITAL: A. Pisarević