Misli...
Misli...
-jutroooooo! Kako si spavala, sta radiš, već si kafu popila? Reci... koliko si ispusila uz prvu jutarnju? Ne sekiraj me....
-uf,uf, čekaj malo tek sam progledala.
Čekajući je da se umije da bismo u miru obavile nas prvi jutarnji razgovor, pomislim kako je njen glas djeluje na mene kao najbolji sedativ, nekad mi se čini...mogla bih ležati i slušati njen glas satima...umirujuci i tako nježan, poseban i meni blizak...
-sta je bilo, reci seki?- taj isti glas me prenu iz misli...barsunast i svilen...
-Znaš, ja bih nekad voljela da me ne poznajes tako dobro. Da ti ponesto mogu i skriti i zatajiti. I otkud ti znas da je nesto bilo? I zasto bi uopste nesto trebalo da bude? Kako znas ? Jooooj , bas je bezvezno tako ....nabrajam, dureći se.
S druge strane zice, salva smijeha...nekontroliranog, zvonkog, i tako iskrenog.
To svoje beskrajno široko srce , blagost, nježnost za sve na svijetu što diše, to...to je naslijedila od mame. Ponekad sam ljubomorna na to. Gdje rukom dohvati, tu procvate...ne znam kako...
Pomislih, ljubav je tako jaka sila...izmedju nas dvije pomalo i telepatski čudna...
-Ali ti znas da meni ne mozes nista sakriti. I ne trebaš. Razumiješ?
Iste smo krvi, istih gena, na istoj grani zrele, na istim grudima rasle, u istom naručju čuvane, jednakom cvrstinom grljenje, istim rukama milovane, iz istog pupoljka dvije ruze rodjene...
Sestre....
-Da....izustih jedva, suze me hoće ugušiti, i rasplacem se, ni zbog čega, ni radi koga, jednostavno eto...tako...jer pred njom mogu, smijem, hoću, plakati koliko me volja, sprati suzama cemer što se sakupio , pa pobjeci u njen zagrljaj, biti sigurna, zasticena, branjena i cuvana ....mogu udahnuti miris njene kose koja ne znam umisljam li, mirise na maminu....
-Eto dobro, ne mogu ti ništa sakriti, pametnija si. Ali onda sam ja ljepsa! Moze?
-Blentavija si svakako!
-uf,uf, čekaj malo tek sam progledala.
Čekajući je da se umije da bismo u miru obavile nas prvi jutarnji razgovor, pomislim kako je njen glas djeluje na mene kao najbolji sedativ, nekad mi se čini...mogla bih ležati i slušati njen glas satima...umirujuci i tako nježan, poseban i meni blizak...
-sta je bilo, reci seki?- taj isti glas me prenu iz misli...barsunast i svilen...
-Znaš, ja bih nekad voljela da me ne poznajes tako dobro. Da ti ponesto mogu i skriti i zatajiti. I otkud ti znas da je nesto bilo? I zasto bi uopste nesto trebalo da bude? Kako znas ? Jooooj , bas je bezvezno tako ....nabrajam, dureći se.
S druge strane zice, salva smijeha...nekontroliranog, zvonkog, i tako iskrenog.
To svoje beskrajno široko srce , blagost, nježnost za sve na svijetu što diše, to...to je naslijedila od mame. Ponekad sam ljubomorna na to. Gdje rukom dohvati, tu procvate...ne znam kako...
Pomislih, ljubav je tako jaka sila...izmedju nas dvije pomalo i telepatski čudna...
-Ali ti znas da meni ne mozes nista sakriti. I ne trebaš. Razumiješ?
Iste smo krvi, istih gena, na istoj grani zrele, na istim grudima rasle, u istom naručju čuvane, jednakom cvrstinom grljenje, istim rukama milovane, iz istog pupoljka dvije ruze rodjene...
Sestre....
-Da....izustih jedva, suze me hoće ugušiti, i rasplacem se, ni zbog čega, ni radi koga, jednostavno eto...tako...jer pred njom mogu, smijem, hoću, plakati koliko me volja, sprati suzama cemer što se sakupio , pa pobjeci u njen zagrljaj, biti sigurna, zasticena, branjena i cuvana ....mogu udahnuti miris njene kose koja ne znam umisljam li, mirise na maminu....
-Eto dobro, ne mogu ti ništa sakriti, pametnija si. Ali onda sam ja ljepsa! Moze?
-Blentavija si svakako!
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam
Dok imam srca da ga dam
Re: Misli...
Aj gdje me nađe odmah
Sestra... To je čudo jedno... U stvari dva... Ja imam dvije
Jedna ljepša, druga tvrdoglavija od mene. Ja sam najmlađa
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Misli...
Mi smo blizanke
I naši razgovori su uglavnom ovaki. Nekad kad pitaju da li blizanci zaista osjećaju kad nešto nije ok, ne znam ali znam da me zna nazvati baš kad mi se nešto dešava.
Ona je i ljepša (?
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam
Dok imam srca da ga dam
Re: Misli...
Nismo blizanke, razlika među nams je 13 i 11 godina.
Ali vjeruj, nekad je strašno kako osjetimo jedna drugu, pogotovo ako nešto nije u redu. A od kako nam je mama preselila na bolji svijet, još jače smo vezane i u gradu nas zovu "Trio fantastiko"
Ali vjeruj, nekad je strašno kako osjetimo jedna drugu, pogotovo ako nešto nije u redu. A od kako nam je mama preselila na bolji svijet, još jače smo vezane i u gradu nas zovu "Trio fantastiko"
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: Misli...
Nadji riječ, riječ za sve, koja oslikava sve, opisuje sve, znači sve. Neku tako univerzalnu riječ , ali pozitivnu, pa kad si lose , pa kad sam lose, da znači da si dobro,da sam dobro... kad si zabrinut tužan ili nesretan da kaže da nisi sve to, da ni ja nisam sve to...Nadji riječ, ili je nacrtaj, pa nek bude šarena poput leptirova krila, precizna ko kljun djetlica, riječ u obliku ključa.....Pa kad je u ruku uzmeš, hrabar da postanes, budeš, pa otkljucaj srce moje, podigni zastave moje, zaleprsaj ih na vjetru toplom....I nasmjesi se , i ruku pruži, povedi me....
Hajde...to je samo jedna riječ. Nadji je.
Hajde...to je samo jedna riječ. Nadji je.
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam
Dok imam srca da ga dam
Re: Misli...
Potamnilo, izgubilo sjaj, vrckavu iskru što je plamen palila ko zar ptica sjajnim krilom svojim, tvoje oko sjajno, zeleno, vedro i veselo, toplo, umilno, sjajno ogledalce srca tvoga....
Prolaznice.... poznanice....
Prolaznice.... poznanice....
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam
Dok imam srca da ga dam
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 3 Replies
- 389 Views
-
Last post by Bella
-
- 22 Replies
- 562 Views
-
Last post by Ina

