Moja glasna razmisljanja

[Revizor]

Jeste.
Pisala sam prije o tome. A bilo je i na nasim vijestima.
Ubio ga cojek za $50.

nisam cito
a koji je razlog?

[Peace]

Pa nema razloga, dosao je da pljacka, a pekar se potrefio tu na parkingu.

[Revizor]

ostalo mi je jos nekih dvadesetak tema da iscitam i odo opet na 4 godine da mi se skupi tema za citanje

[Revizor]

moj zivotni san je da me zena izdrzava a ja da budem nezaposleni filozof. tesko da ce mi se ispuniti taj san jer je danas malo zena koje bi se zrtvovale za svoje muzeve, ali mastati je lijepo...

[Revizor]

izlazim veceras sa jednom curom. to nam je drugi put da izadjemo. kontam da je pitam bil se pokrila za mene.

[Peace]

Frendica mi bila na kafi. Ona se s vise ljudi druzi pa tako i vise zna sta se desava s narodom od mene, ona meni svasta dojavi.
Tako danas kontam, ono sto sam doduse znala i ranije, kako nema insana odraslog bez nekih briga i problema.
Neko bracnih, neko s djecom, neko na poslu, neko sa zdravljem, neko s financijama, neko nako nesto sam sebe jede nervirajuci se i oko cega treba i ne treba, nekog izjede zavist i ljubomora…
Kad bi svako na fb mogao stvarno napisati svoju story, pravu story, pravu istinu…ovo sto sada pisete to je vasa laz, nije vasa istina…pa da cojek vidi kako smo svi na istom …rece ovo hafiz u jednom predavanju.
Pitam mamu danas - da li su uvijk ovako svi imali neke brige i probleme?
Jesu, kaze meni mama.
A meni opet nesto izgleda da su sad brige nesto gore i vece.
Pisu nam treba se osloboditi straha…u jednoj rubrici…
U drugoj, na istom portalu, pisu koliko ce ljudi oboliti od ovoga ili onoga..
U trecoj koliko je poginulo tu i tamo.
I tako te pripadaju sa svim i svacim. Cini ti se nisi siguran nigdje, nesto uvijek od sve ove nevolje moze i tebe da strefi, ma gdje da si.

[Peace]

Sinoc otvorim neku ledicu u kcerkinoj sobi kad tu snop cestitki…za rodjendane, za mature…
Izvadim ih, vadim jednu po jednu iz koverte, otvaram, citam, u jednoj nadjem i para..
I smijem se, i suze mi, i na koncu mi zao sto ih nema vise, sto nema za svaki rodjendan.
To je nesto bash lijepo…Da se ostavi neka pisana poruka, nesto u vezi toga sto trenutno imate, kroz sta trenutno prolazite…
Tako je na jednoj cestitki pored ostalog pisalo - od brace i Domina.
Domino je nas prvi ljubimac, nasa prva macka. Nema ga vise s nama.
Nevjerovatno kako vrijeme brzo prolazi.
Nazovem djecu i dogovorim da cemo ubuduce ostaviti jedni drugima cestitku i pisanu poruku za svaki rodjendan.

[Peace]

Kevin me danas potsjetio na Lajku.
Nisam se sjetila odmah, kod kuce sam vise googlala.
Znala sam tu pricu, zapravo tek malo informacija sam znala, davno sam je cula.
A u to vrijeme nisam imala ljubimca, i nisam znala kakvi su oni angeli, pa me tada nije ni zabolila prica ko danas…
Ako ste zaboravili, potsjetite se

https://express.24sata.hr/life/put-bez- ... ajku-12841

https://hr.rbth.com/povijest/88629-sssr ... ne-majmune

Tuzno je, da ti se srce slomi. A opet se na ovakve stvari treba potsjecati, tek ako nas nesto sve globalno satare, da covjek ima na umu kako to uglavnom i zasluzujemo.

[Peace]

Ovo je za rubrike vjerovali ili ne…Sad se pitam zasto nemamo ovu temu.

Sinoc sam ovo cula…
Neke zene prodaju svoje nosene gacice online, i navodno dobro idu.
Muskarci haman vole da ih mirusu, pretpostavljam da se prodaju neoprane.

I mogu se prodavati slike stopala, vazno je da su cista i uredna stopala, noktici mogu biti nalakirani, i izmedju prstica se mogu stavljati neke igracke

[Revizor]

kud nisam zensko

[Revizor]

gdje su sad oni sto su govorili da nikad necu uspjet? gdje su sad kad sam posto moderator?

[Peace]

Razmisljala sam ovih dana kako nikad nisam vidjela Revizora. I kako bi ga mozda trebala pitati da mi posalje neku sliku…Stvarno
Znamo se godinama preko foruma

[Revizor]

Razmisljala sam ovih dana kako nikad nisam vidjela Revizora. I kako bi ga mozda trebala pitati da mi posalje neku sliku…Stvarno
Znamo se godinama preko foruma

ne bi ti se svidio prizor
bolje da me zamisljas

[Peace]

Da vidimo ko tolke cure po gradu zavodi

[Peace]

Jutros sam nazvala mamu, kod nje su bili u to vrijeme gosti, pa sam malo s njima popricala.
Bio je mamin brat, tj moj daidza i njegova zena, i kcerka od drugog daidze.
S njom se nisam nikad cula od kada sam u USA, i danas se pravo ispricasmo..
Pitam je za djecu, i rece mi sin joj otisao raditi u Njemacku, prije dvije god.
Ne bi to bilo cudno meni, da je ne poznajem njihovo finans stanje…
Vlasnici su 4 stana u Zenici, dva poslovna prostora, vikendica na planini, prelijepa kuca na selu odakle je njen muz, i naslijedjena kuca na selu odakle je ona…nekoliko dunuma zemljista zasadjeno u stabla oraha…koji vec radjaju i donose zaradu..
Pa je pitam - sto ce njen sin u Njemackoj
Eto, kaze, otisli mu tamo drugovi, a i babo kod kuce goni da se radi…Sto vise imate, to vise trebate, sve to zahtijeva rad, da ne propadne..Nema slobodnog vremena….
Pa gleda zivot od sestre, imaju privatno poslovanje, i nema nikako vremena, ni za sto..
Eto. Muka je nemati ali muka i imati.

[Peace]

Jucer sam farbala po kuci, i usput slusam predavanje hafiza Bugarija.
Mislim eto da smo srecni ljudi sto imamo takvog covjeka, covjeka koji poziva na dobro, jednakost, pravdu, postenje, mir, i sve, sve dobro, za sve ljude…Koliko znanje taj covjek ima u glavi, Boze. I dijeli ga s ljudima.
Pravi je poklon svima koji hoce da rade na sebi.
Tako jucer cujem kroz jedno predavanje nesto ovako - covjek koji ne nadje mir i srecu na ovomo svijetu, nece to imati ni u drugom. Nesto kao i raj i pakao su stanja srca i duse.

I kako mi je danas bio izuzetno lijep dan razmisljam kako za srecu bash i ne treba puno, ali treba da volimo ono sto imamo umjesto da se zalimo na ono sto nemamo. Treba napraviti najbolje sto mozes od onoga sto imas.
I ne treba nista da cekamo, treba da prepoznamo ono sto imamo trenutno.
Mnogi ljudi cekaju da se desi nesto pa da oni pocnu “ziviti”. A i kad docekaju to nesto, nikad to nije bash do kraja onako kako su oni zamisljali, pa ih opet remeti…
I ne treba niko drugi da nam kaze sta je za nas sreca. Sto je drugom, meni cesto nije, i obrnuto.
Treba zato pronaci svoja zadovoljstva, ne slijediti ono sto drugi misle da je tvoja sreca.
Tako se, ja mislim, stice raj u srcu i dusi.

[Revizor]

izvinjavam se forumskoj populaciji sto sam ovih dana malo manje aktivan na forumu nego inace. poso me je stego, ove sedmice malo vise radim pa ne stignem. znam da moderator mora forum stavit na prvo mjesto, ali novi sam na poslu i ne smijem jos da zabusavam
istrpite me bar do kraja mjeseca dok se malo uhodam na poslu, onda cu pravilno postavit prioritete u zivotu

[Peace]

Kcerkica mi vali da ce u ponedjeljak opet morati u Minnesotu.
Primili su za firmu jednu ukrajinku, i s njom mora obaviti neke stvari. Mislim da ce cura raditi nesto za web dizajn.
Zanimljivo je zasto se jedan amerikanac, bisnisman, odlucio za ukrajinku, iako joj engleski nije bash najbolji, a primili su 500 aplikacija za tu poziciju…
Rekao je nesto ovako - ljudi iz tog dijela svijeta vole svoju zemlju, vole svoje ljude, svoje porodice, svoju familiju… oni svoje porodice i familiju zele pomagati, oni nikad ne dizu ruke od njih, oni zele putovati nazad u svoju zemlju i vidjati ljude koje su ostavili…i to je njihova motivacija, njoj za sve to treba novac, ona ce zeliti svim tim ljudima dokazati da je nesto postigla..I ona ce se zbog svega toga truditi vise nego ijedan amerikanac.

Uz ovo se sjetih jos predavanja jednog profesora koji nas je posjetio tokom Ramazana…Vi ste, kaze, ponijeli nesto sa sobom sto amerikanci nemaju, a ovdje ste iskusili nesto sto oni koji su ostali ne znaju.
Pa niti ovim sto ste zatekli mozete to objasniti, niti onima koji su ostali, ali jedni druge odlicno razumijete.

[Peace]

Pomjerena sam u drugi centar koji vodi moj direktor ( ima ih trenutno 11)
Nas troje, ja, Kevin i Anila, bili smo najbolja ekipa koju je imao, imali smo najmanje minuse, cak smo stigli i cilj, sto se nije desili ni u jednom drugom u zadnje dvije godine.
Kako su drugi u debelom minusu, direktor je odlucio da napravi neke izmjene.
Ja sam dakle poslata u drugi, a covjek koji je vodio taj centar poslat je tamo gdje sam ja radila, jer tamo nema potrebe imati troje iskusnih.
On mora jos mnogo da uci, a tu je najbolje, jer je centar zauzet.
Nije se pojavio ni jedan dan na posao
Zena koja trenutno sa mnom radi je iz Irana. Prica farsi, turski i engleski.
Prvi put nemam sefa na poslu, doduse trudim se, kao i da imam.
Iz glavnog ureda stanu jednom ili dva puta u sedmici, zadrze se sat ili dva i to je to.
Da li je lijepo nemati sefa, ne znam evo. Valjda cu znati jednom kad prodje.
Nikad mi ne znamo da je nesto lijepo dok traje.
Bila sam zauzeta ovih dana, treba mi vremena da stvavim stvari kako zelim…pobacala sam sto ne treba, porucila sto treba, ocistila…svugdje su imali prasine.
Computeri su malo stari, ali novi su stigli…
Kevin i Anila me zovu svaki dan.

[Kamilica]

Meni bi ta stalna promjena radnog prostora i saradnika bila grozna.

Sretno ti

[Peace]

Razumijem. Vecini bi ljudi koji su dobar dio prozivjeli na prostorima bivse Jugoslavije.
Vecina ljudi ne mijenja ni grad, ni ulicu, ni posao…I firme su male, uglavnom postoje na jednom mjestu.

Ovdje je kapitalizam teski, firme su velike i rasirene. Kod mnogih vec kod razgovora za posao, i na aplikacijama, imas pitanje - da li biste odlazili u drugi centar po potrebi?

Ja sam odlazila po potrebi u cetiri centra koja vodi moj direktor. S ovim gdje sam sada sam dobro upoznata, bolje nego iko drugi, vjerovatno sam za to tu i rasporedjena.
A ljudi, nismo tako strani, komuniciramo poslovno jedni s drugima. I svaka 3 mjeseca imamo zajednicki miting i rucak, koji traje 4-5 sati.

[Peace]

Jucer, stariji par amerikanaca, zavrsili su nesto za njegovu mamu…Kontam kakva mama, pa i ovaj covjek ispred mene je ostario…
Pitam - koliko je mami god?
Odgovaraju mi - 94 godine. Jos vozi, sve svakodnevne svoje potrebe sama obavlja, sama odlazi u shoping…tek nesto vece neko drugi za nju obavi.
A otac mu umro prosle god, u 94oj, primio je vakcinu ( ne znam tacno da li oni za coronu, ili onu sto ljudi primaju za gripu) nije je dobro podnio, umro je za par dana.

Anila i njema kcerkica su zadnje zime primile vakcinu, curica je bolovala cijelu, bas cijelu zimu.
Odmah se nakon vakcine razbolila, pa bi onda bila ok par dana, pa bolesna par dana.

Frendica primi vakcinu, i svake god je odboluje. Svejedno, ona opet sljedece zime ode da je primi, vjerujuci da je stiti.

Frendica me sinoc nazvala, zapricasmo se, ona uz razgovor osudi kod drugih sve ono sto ima i u kuci, sto ima kod sebe, sto ima u muzu…
Ne postoji pristojan nacin da se nekome ukaze na to.
Boze kako je potrebno da radimo na sebi. Kad bi se sobom zabavili, vidili bi da ima tolko posla, da ti prosto i ne ostaje vremena i energije da sudis i smijes se drugima.

[Peace]

Danas je dosla porodica nesto zavrsiti…Muz, zena i sin od 15 god.
Muskarac je nosio folder, on je govorio, on je vadio jedan po jedan document, kod njega su bili svi documenti, vozacka i zelena carta od zene..njih dvoje, majka i sin, su stajali i cutali ko kipovi.
Kad je trebalo da se potpisu dala sam zeni olovku.
Donijeli su mu nove olovke i ta koju sam joj dala nije bila koristena jos, tako da nije iste secunde propisala.
On, muz, kako je primijetio da olovka ne pise, u secundi je grubo izvuce iz njene ruke, zasara grubo na drugom papiru dok ne pusti tintu, i vrati je zeni.
Ona je i dalje ko kip cutala.
Boze, mislila sam u sebi, ovaj se covjek ponasa ko da su ovo dvoje sa njim invalidi.

Kcerkica od rodjaka ima maturu u subotu, a u nedjelju smo pozvani u restoran na rucak, zakupili su njeni roditelji restoran za taj dan.
Hocu da joj porucim foam sign, i cujem se danas s njom…posaljem koje templates imaju u opciji, djevojka izabere, proslijedi mi sliku na emial…na sliki je ona sa cup and gown, pravo maturska slika….I kaze - hoce babo da napisemo happy birthday. Jer njoj pada i rodjendan na taj dan.
Ne ide, kazem, da stavljamo to uz ovo sliku, bice glupo..
Znam, kaze cura, znam, ali babo hoce
Duso moja, ovo je poklon od mene tebi, i necemo raditi po babinom. Imas 18 god, i babo ne treba da se mijesa u sve.

Sjetih se jedne situacije a aerodroma, sve cetvero smo putovali…kcerkica je trazila nesto u svom putnom koferu, i muz je odjednom poceo i sam da rovi po njenom koferu, da brze nadju…Ona je tako grubo odgurnula njegove i ruke, i takav mu pogled uputila, da je on tu naucio jednu lekciju za citav zivot…
That’s my daughter
Sto puta da si babo, ne trebas unositi nos gdje mu mjesto nije. Ako bas ne znas gdje mu nije mjesto, nekad ces morati grubo da naucis.

Zena koja sa mnom rani, porijekom Iranka, danas me zamolila da joj pomognem na tell napraviti neki return.
Bio je to kupaci kostim, onaj sto pokriva sve tijelo…Ne nosi ona hidzab.
Pa kaze - porucila sam ovo u nadi da ce mi dati da se kupam na moru i u bazenu…
Ko treba da ti dadne? Pitam ja.
Muz, kaze.
Wow. Ostadoh bez rijeci.. Poslije sam saznala da zena mora traziti dozvolu od njega za sve. I duboko je nesrecna zbog toga. Ko ne bio!

Moj muz danas nije radio. Ostali su tragovi na cetiri stola.

[Peace]

Upoznadoh kroz posao zenu, u kasnim 50im rekla bih…Ili ranim 60im..
Idem, rece mi, od vrata do vrata sa smrtnim listom od mog muza, i tako vec 4 mjeseca.
Nije bila na njegovom racunu, nema pristum ni u sto, u njegov email, telefon, racun, sef…Morala uzeti pravnika, a on ce je uzeti par hiljada dolara..
Kad smo ostale same, moja iranka rece da ni ona nema pristup racunu njenog muza, ne zna koliko zaradjuju, koliko trosi, na sto trosi, koliko ima…
Kako je meni ovo nevjerovatno…nevjerovatno…nevjerovatno…
Kad bi mi neko rekao razvodim se jer nemam uvid u bankovno racun svog bracnog druga, ja bi to drzala za opravdan razlog.
Porodica mi je vise od obicne zajednice…Imate djecu zajedno, u ovom gore slucaju docekali unucad, dijelite zivotni prostor 20-30 ili vise godine, jedete za istim stolom, godinama, pokrivate se istim jorganom, intimni ste godinama, disete isti zrak, godinama…i covjece, nemati uvid u njegov ili njen racun na banci
Pa namece mi se pitanje - zbog cega? Cega se zapravo plasimo?
On ili ona ce trositi vise nego sto treba? Pa to se moze rijesiti razgovorom, kontam manje je bolno, manje vrijedja nego da citav zivot prodje u nepovjerenju.
Ili se plasimo da ce partner vidjeti kako mi trosimo?
Kako to trosimo kad on/a ne smije znati? Onda imamo kod sebe problem…

Mi smo djecu dodovali na racun cim bi napunili 15 god. Imali su svoje bankovne kartice.
Kcerka, iako odvojena, i dalje ima pristup svemu nasem. Ne trosi, nema potrebe.
Sin trosi za svoje potrebe, ja za svoju, muz za svoje.
Za ono sto moramo, niko nikoga ne mora pitati, a pod moranje ja smatram prehranu, odijevanje i obuvanje, higijena, gas, odrzavanje kuce unutra i izvan…nekad i neke zabave.
Za vece potrosnje, ukoliko nisu nuzne, usaglasimo se.
Svima na tell dolaze notifikacije za svako provlacenje kartica. Svi vrlo dobro znamo gdje je ko trosio.
Djeca su se ponasala upravo onako kako smo ih i tretirali - dali smo im do znanja da im vjerujemo, i oni to nikad nisu zloupotrijebili…
Za svaku vecu transakciju koju sin uplati za colege npr. unapred nam najavi - nemoj da se iznenadis mama, uplatit cu toliko za to i to…

Ja sam nosilac racuna, muzu ne smeta, iako donosi vise od mene i do pet puta.
Meni smeta sto sam nosilac, to nije planski, otvorila sam racun u njegovom odsustvu…Smeta mi jer sada za sve, ja moram dati svoju saglasnost. Npr muzu treba nova kartica, ne moze je poruciti bez mene…
To moram ispravoti, pravi mi glavobolju, zelim se postediti svega sto mi ne treba…
Osim ove male zavrzlame, ponosna sam na nas, i na to kakav odnos imamo jedni prema drugima kad su novci u pitanja, i na to kakav odnos uopce prema novcu imamo…

[Peace]

Putovanje kazu razbija predrasude. Valjda jer putujuci upoznajemo ljude.
Mogu se razbiti i bez putovanja, bar ja kroz svoj posao mogu, jer upoznajem svaki dan nove ljude.

Ovo sam copirala iz neke lekcije o predrusudama

Jedna od najvažnijih metoda smanjenja negativnih predrasuda i stereotipa jest stjecanje informacija, tj. učenje o objektu naših predrasuda. Ona poslovica „znanje je moć“ je izrazito korisna u ovom pogledu jer najbolje ruši predrasude i stereotipe. Zbog neznanja, tj. nedostatka je vjerojatnije da ćemo donijeti pogrešne zaključke i popuniti određene rupe u svom znanju informacijama koje nisu provjerene. Stoga, nakon osvještavanja svojih predrasuda i stereotipa, upoznajte nešto više o objektima vaših predrasuda – vjerojatno je da ćete se iznenaditi koliko ste bili na krivom putu!

Imamo manjka ljudi, a i ovi sto imamo najavljuju odmore.
Direktor mi je poslo jucer novu zenu, da je obucavam poslu. Porijeklom je iz Pakistana, ima 43 god.
Dosli su u USA 2021e.
Odlicno prica engleski. Odlicno se snalazi s computerom.
Radit ce 20 sati sedmicno. Muz je nagovara da ne radi, da se umjesto toga doskoluje, pa da ima placeniji posao.
U ove 2-3 god koliko su ovdje, putovali su u Pakistan, putovavali su na umru, putovali su u Canadu, u Californiju.
Napravile smo danas caj, i razgovarale. Iznenadjena sam bila njenim poznavanjem istorije, geografije, matematike, religije…
I koja skromnost, koja skromnost..
Dok zapad vjeruje da su oni zaostali pacenici…
Ni jedna moja frendica koja zivi 20 i vise godina ovdje ne prica tako dobro engleski.
Ne poznajem ni jednog muza koji je, ni koji bi, svojoj zeni u cetrdesetim rekao - cuvaj energiju, doskoluj se.
Bar 90% domacinstava u periodu od tri godine ne bi mogle priustiti sebi ovoliko putovanja. A 50% ne bi moglo ni za citav zivot.
Sigurno 80-90% amerikanaca nema takvo znanje istorije, geografije i matematike…

Mnogo sam ljudi upoznala, suocavam se svaki dan s porodicama…Kada bi me neko upitao sada - odakle dolaze najgori muzevi, ne znam zbilja sta bih rekla, a kada bi me upitao odakle dolaze najbolji, rekla bih iz muslimaskih zemalja. Ako vas koji procitate, zacudi ovo, znajte da imate predrasude i da nemate pravo znanje.
Nisu oni svi dobri, ali oni koji jesu, toliko su dobri, mi na balkanu to nismo imali priliku ni vidjeti. Tako znaju i mogu biti dobri, ko andjeo cuvari svojim zenama. Obracaju paznju na tako neke sitnice u veze svoje zene..Samo sam u kontaktu s njima znala misliti - Boze, zar ovo stvarno postoji…