RIP
Re: RIP
Drustveniji stil zivota, sto odmah znaci i srecniji i vise kretanja. Bar tako ja mislim.
Mada i balkanci imaju dobar drustveni zivot, samo mi smo skloni i nekim losim navikama - cigarete, alkohol, secer, prejedanje, stalni unos mesa.
Mada i balkanci imaju dobar drustveni zivot, samo mi smo skloni i nekim losim navikama - cigarete, alkohol, secer, prejedanje, stalni unos mesa.
Re: RIP
Abdulah Sidran R.I.P
Zaspao je i on zauvijek.
Ne mogu da zaspim. Pod uhom, u jastuku,
čujem svoje bilo. Ko preglasan, sa džamije,
ezan, što me budi i kad kao mrtvac spavam,
ne da mi, ono, da zaspim, ovakav, tužan i trijezan.
Na jedno čulo sveden, radim, i postojim, samo
sluhom.
Ništa mi zapravo nije. Šta jeste, ne boli. Kako da
Vam kažem? Sklopljenih očiju, strašan i ružan,
nekakav, u tami, vidim lik. Gledam ga, gleda me,
dok o njemu krojim slik. Da mu dadnem oblik.
Cijelu sobu obujma, a više ga nema, nego što ga ima.
Naučio sam, davno, taj nauk: hoće, i voli, u sliku
da se pretvori zvuk. S velikom mukom, odmahnem,
nejakom, unutarnjom rukom. Jednom, pa opet.
Slušam, potom – a golo olovo u očnim kapcima –
okolo, sve odjekuje. Krevet i pod, zidovi i strop.
U njima, gromoglasno, moje srce bije. A ništa
mi nije. Samo: ne mogu da zaspim. Čujem svoje
bilo. Sve čujem: topi se, na sjeveru Kugle, golemi
led. Struji struja. Sve čujem: gine, i jeca, u Africi,
nekakva rogata životinja. Toplo diše mrav. Čujem:
sanja me žena. U njoj, moje srce tinja. U igri i
veselju, pominju me djeca: «Ocu je danas stoti
rođendan!» Dođe mi da se prekrstim, spoljašnjim
rukama, odjednom objema, kako se nikad niko
krstio nije, niti se krsti. Otkloni, Alahu! Svemilosni,
otkloni!
Ne mogu da zaspim. Trnu nožni, trnu gornji prsti, i
trnem cio, kao da ničega više nisam ni sin, ni brat, ni
otac – ni dio. Tutnji, tutnji i tutnji krvotok. Još sam,
dakle, živ. I čujem, u jastuku, pod uhom, vlastito bilo.
Što ne da mi da zaspim. Što hoće, i čini, da zdrav i
budan i trijezan, za postelju nesvezan, mirno dočekam
Smrt. Svoj posljednji, prelijepi, ezan da čujem duhom
a ne sluhom, i u oči da je gledam, dok me uzima, i
prima. Mene, i ovo moje strašno bilo.
I sve da mi bude – i lijepo i milo.
Kako nikad nije bilo.
Zaspao je i on zauvijek.
Ne mogu da zaspim. Pod uhom, u jastuku,
čujem svoje bilo. Ko preglasan, sa džamije,
ezan, što me budi i kad kao mrtvac spavam,
ne da mi, ono, da zaspim, ovakav, tužan i trijezan.
Na jedno čulo sveden, radim, i postojim, samo
sluhom.
Ništa mi zapravo nije. Šta jeste, ne boli. Kako da
Vam kažem? Sklopljenih očiju, strašan i ružan,
nekakav, u tami, vidim lik. Gledam ga, gleda me,
dok o njemu krojim slik. Da mu dadnem oblik.
Cijelu sobu obujma, a više ga nema, nego što ga ima.
Naučio sam, davno, taj nauk: hoće, i voli, u sliku
da se pretvori zvuk. S velikom mukom, odmahnem,
nejakom, unutarnjom rukom. Jednom, pa opet.
Slušam, potom – a golo olovo u očnim kapcima –
okolo, sve odjekuje. Krevet i pod, zidovi i strop.
U njima, gromoglasno, moje srce bije. A ništa
mi nije. Samo: ne mogu da zaspim. Čujem svoje
bilo. Sve čujem: topi se, na sjeveru Kugle, golemi
led. Struji struja. Sve čujem: gine, i jeca, u Africi,
nekakva rogata životinja. Toplo diše mrav. Čujem:
sanja me žena. U njoj, moje srce tinja. U igri i
veselju, pominju me djeca: «Ocu je danas stoti
rođendan!» Dođe mi da se prekrstim, spoljašnjim
rukama, odjednom objema, kako se nikad niko
krstio nije, niti se krsti. Otkloni, Alahu! Svemilosni,
otkloni!
Ne mogu da zaspim. Trnu nožni, trnu gornji prsti, i
trnem cio, kao da ničega više nisam ni sin, ni brat, ni
otac – ni dio. Tutnji, tutnji i tutnji krvotok. Još sam,
dakle, živ. I čujem, u jastuku, pod uhom, vlastito bilo.
Što ne da mi da zaspim. Što hoće, i čini, da zdrav i
budan i trijezan, za postelju nesvezan, mirno dočekam
Smrt. Svoj posljednji, prelijepi, ezan da čujem duhom
a ne sluhom, i u oči da je gledam, dok me uzima, i
prima. Mene, i ovo moje strašno bilo.
I sve da mi bude – i lijepo i milo.
Kako nikad nije bilo.
Re: RIP
ali eto, bilo je nekih drugih nacina da mu se oda pocast. vjerujem da ni on ne bi zelio tu da bude ukopan, jer nije bio cesto tu ni za zivota
za mene senf je istina
po virslama je ispisan
po virslama je ispisan
Re: RIP
Preminuo je Muradif Brkić, nekadašnji direktor Sarajevo-diska i bivši suprug muzičke dive Hanke Paldum. Od njega se Paldum emotivno oprostila na društvenim mrežama.
Paldum je napisala:
“Dijelim iskrenu bol sa mojom djecom i njegovom porodicom i molim Gospodara da nam svima podari sabur, a Muradifa nagradi za svako dobro koje je na dunjaluku posijao!
Njegovim odlaskom ostala je velika praznina na bosanko-hercegovačkoj muzičkoj sceni. Otišao je najveći muzički producent, vizionar i poznavalac muzičkih prilika ovih prostora.
Učio je od naboljih jugoslovenskih diskografa i producenata, koji su nakon izvjesnog vremena i sami priznali, da ih je sve nadmašio i ukazujući mu najveće poštovanje!
Nesebično i s ljubavlju je pružao pomoć mnogim mladim pjevačima, muzičarima i autorima, koji i sada uživaju ogromnu slavu okićeni Muradifovim stvaralaštvom, među kojima sam i ja !
Neka mu njegova duša pronađe najljepše mjesto u Dženetu u okrilju Allahove milosti!”, navela je ona.
Sa Brkićem Paldum ima dvoje djece, kćerku Minelu i sina Mirzu.
Brkić je bio muzički producent brojnim muzičkim zvijezdama u BiH.
Paldum je napisala:
“Dijelim iskrenu bol sa mojom djecom i njegovom porodicom i molim Gospodara da nam svima podari sabur, a Muradifa nagradi za svako dobro koje je na dunjaluku posijao!
Njegovim odlaskom ostala je velika praznina na bosanko-hercegovačkoj muzičkoj sceni. Otišao je najveći muzički producent, vizionar i poznavalac muzičkih prilika ovih prostora.
Učio je od naboljih jugoslovenskih diskografa i producenata, koji su nakon izvjesnog vremena i sami priznali, da ih je sve nadmašio i ukazujući mu najveće poštovanje!
Nesebično i s ljubavlju je pružao pomoć mnogim mladim pjevačima, muzičarima i autorima, koji i sada uživaju ogromnu slavu okićeni Muradifovim stvaralaštvom, među kojima sam i ja !
Neka mu njegova duša pronađe najljepše mjesto u Dženetu u okrilju Allahove milosti!”, navela je ona.
Sa Brkićem Paldum ima dvoje djece, kćerku Minelu i sina Mirzu.
Brkić je bio muzički producent brojnim muzičkim zvijezdama u BiH.



