Na današnji dan
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 25. rujna 1906. godine rođen je José Figueres Ferrer, kostarikanski političar koji je u čak tri navrata bio predsjednik te države. Rodio se u gradu San Ramónu u unutrašnjosti Kostarike, u obitelji useljenika iz Katalonije. Zanimljivo je da mu je materinji jezik bio katalonski. Figueres je u mladosti određeno vrijeme proveo na obrazovanju i radu u SAD-u (pohađao je i znameniti MIT), a zatim se vratio u Kostariku i počeo voditi plantažu. Na čelno mjesto u Kostariki izbio je nakon Građanskog rata 1948. godine.
Kao provizorni predsjednik ukinuo je vojne snage u Kostariki, povećao je prava žena, nacionalizirao je banke i omogućio obrazovanje širokim slojevima stanovništva. Unatoč usmjerenosti na socijalnu jednakost, Figueres nije bio komunist i protivio se komunističkim nasilnim metodama. Jednako tako protivio se diktatorskim praksama komunističkih protivnika, koji su često dolazili na vlast u latinoameričkim državama. Nakon 18 mjeseci José Figueres Ferrer mirno je sišao s vlasti, a predsjednički položaj u Kostariki preuzeo je Otilio Ulate Blanco.
Kasnije je Figueres osvojio još dva predsjednička mandata: jedan tijekom 1950-ih te jedan tijekom 1970-ih godina. Postao je jednim od najuglednijih latinoameričkih političara u svjetskim okvirima. Kasnije je predsjednikom Kostarike postao i njegov sin José María Figueres (tijekom 1990-ih godina).
________________
Dana 25. rujna 1956. godine otvoren je prvi transatlantski telefonski kabel, naziva TAT-1. Već oko 100 godina ranije povlačeni su preko Atlantskog oceana telegrafski kabeli, koji su omogućavali komuniciranje telegafskim kodom. Međutim, transatlantski telefonski kabel omogućio je prenošenje ljudskog glasa kroz žicu na drugi kontinent.
Otvaranje kabela izvršeno je na svečan način. Naime, visoki dužnosnici telekomunikacijskih kompanija sastali su se u Londonu, New Yorku i Ottawi. Povijesni prvi telefonski razgovor započeo je između Clea Craiga, predsjednika uprave kompanijeAmerican Telephone and Telegraph iCharlesa Hilla, šefa britanske poštanske službe. Pritom se Craig nalazio u New Yorku, a Hill u Londonu. Unatoč toj daljini, mogli su razgovarati normalno, bez zastajkivanja, zbog velike brzine kojom se električni signal širi kroz telefonski kabel.
____________
Grof Ivan III. Drašković postao je ugarskim palatinom, kao jedini hrvatski velikaš koji se uspeo na tu funkciju, 25. rujna 1646. godine. Status palatina bio je u Ugarskoj otprilike analogan statusu bana u Hrvatskoj, tj. odgovarao je najvišoj funkciji u kraljevstvu. Obitelj Drašković ubrajala se među najbogatije velikaške obitelji u Hrvatskoj, a posjedovala je čitav niz dvoraca i vlastelinstava. Primjerice, među poznatijim dvorcima obitelji Drašković bili su Trakošćan, Klenovnik, Brezovica, Veliki Bukovec i Bisag. Titulu baruna dobili su Draškovići 1569. godine, a još višu, grofovsku titulu, dodijelio im je car Ferdinand II. zbog zasluga u borbi protiv Osmanlija 1631. godine.
Grof Ivan III. bio je od 1640. do 1646. godine hrvatski ban, a istu je funkciju imao i njegov otac Ivan II. Drašković. Kao ban borio se u više navrata protiv snaga Osmanskog Carstva (obrana je tradicionalno bilo povjerena banovima kao najvišim vojnim zapovjednicima u Hrvatskom Kraljevstvu), a posebnu pažnju posvetio je utvrđivanju i popravku gradova i utvrda.
Osim toga, Ivan III. suprotstavljao se i pokušajima habsburških vojnih zapovjednika da steknu veći utjecaj u Hrvatskoj i time smanje njenu autonomiju. Zbog spomenutih napora bana Ivana III. Draškovića suvremenici su nazivali braniteljem Hrvatske (lat. defensor Croatiae). Preminuo je kao palatin 1648. godine u gradu Óváru, na području današnje Slovačke. Pokopan je uz velike počasti u katedrali Svetog Martina u Požunu, mjestu gdje su u to doba okrunjivani ugarski kraljevi, a sahranjivani brojni visoki državni dužnosnici.
_______________
Dana 25. rujna 1932. godine rođen je Adolfo Suárez, španjolski političar i pravnik. Suárez je bio prvi demokratski izabrani španjolski premijer nakon smrti Francisca Franca, nekadašnjeg šefa države. U tom je smislu Suárez imao ključnu ulogu pri uspostavi demokratske vlasti u Španjolskoj tijekom vladavine kralja Juana Carlosa.
Adolfo Suárez rođen je u španjolskom gradiću Cebrerosu, smještenom nedaleko od znamenite Ávile (grada poznatog po slavnoj svetici Tereziji Avilskoj, Crkvenoj naučiteljici). Adolfo je imao u trenutku početka Španjolskog građanskog rata samo tri godine. Zanimljivo je da je tijekom Francovog režima Suárez držao neke prilično visoke političke funkcije, što su mu neki kasnije zamjerali. Nakon smrti Francisca Franca 1975. godine uslijedilo je tranzicijsko razdoblje, tijekom kojeg je kralj Juan Carlos imenovao Suáreza premijerom. Na prvim slobodnim i demokratskim izborima 1977. godine Suárez je pobijedio i dobio je novi mandat. Na premijerskom položaju ostao je zatim sve do 1981. godine. Zanimljivo je da mu je kralj Juan Carlos te iste godine dodijelio nasljednu aristokratsku titulu vojvode od Suáreza (šp. Duque de Suárez). Titula vojvode najviša je u španjolskom sustavu titula, a Adolfo Suárez bio je posljednji čovjek u dosadašnjoj španjolskoj povijesti koji ju je dobio (ne računajući pripadnike kraljevske obitelji, kojima se vojvodska titula često dodjeljuje, kao i u Velikoj Britaniji). Nakon Suárezove smrti 2014. godine tu je vojvodsku titulu naslijedila njegova unuka Alejandra Romero Suárez.
_______________
Dana 25. rujna katolička crkva slavi dan svetogFermina, popularnog naročito u gradu Pamploni, gdje se njemu u čast održava poznata ulična utrka s bikovima. Pamplona je glavni grad Navarre, zemlje koja je danas u sastavu Španjolske, ali koja ima dugu povijest i tradiciju nezavisnosti. Navarra je uvelike povezana s narodom Baska, jednim od najstarijih u Europi, čiji jezik nije srodan ni s jednim drugim europskim jezikom. Dapače, Baske se ponekad smatra najstarijim europskim starosjediocima, jer možda vuku korijene još od tamošnjih pećinskih slikara.
Sveti Fermin rođen je uPamploni u 3. stoljeću. Bio je iz rimske obitelji senatorskog staleža. Zainteresirao se za kršćanstvo i postao svećenik, a zatim i prvi biskup Pamplone. Sveti Fermin bio je aktivan širitelj Evanđelja, pa se kao takav uputio i u sjevernu Francusku (tadašnja Galija). U gradu Amiensu po predaji je mučenički ubijen odsijecanjem glave.
U Pamploni se u čast sv. Ferminu održava spektakl utrke s bikovima u mjesecu srpnju. Ta svečanost se naziva Sanfermines po svetom Ferminu. To je postala vjerojatno najpopularnija svečanost u čitavoj Španjolskoj i godišnje je posjeti oko milijun ljudi. Poznatom ju je učinio već Ernest Hemingway 1920-ih godina. Na gradske ulice pusti se krdo bikova i volova, koji trče do arene udaljene 826 metara. Svake godine se ozlijedi 200 do 300 ljudi pri toj trci, a do sada je poginulo ukupno 15 osoba.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 25. rujna 1680. godine rođen je Adam Franz von Schwarzenberg, bogati njemačko-austrijsko-češki aristokrat. Bio je treći po redu knez (princ) Schwarzenberg, a uz to je bio i prvi u obitelji s još višom titulom – onom vojvode. Naime, 1723. godine proglašen je vojvodom od Krumaua, čime je ušao u krug najviših njemačko-čeških aristokrata. Grad Krumau danas nosi naziv Český Krumlov, a nalazi se u južnoj Češkoj, nedaleko od austrijsko-češke granice. Ondje se nalazi golem dvorac, najveći u Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu.
Adam Franz von Schwarzenberg dobio je na bečkom dvoru visoku funkciju vrhovnog dvorskog maršala, a bio je i vitez Reda zlatnog runa. Tragično je poginuo dok je bio u lovu s carem Karlom VI. Naime, kneza-vojvodu pogodio je zalutali metak, tako da je preminuo u dobi od samo 51 godine.
________________
Dana 25. rujna 1972. Norveška je po prvi put na referendumu imala priliku odlučiti hoće li pristupiti Europskoj Zajednici. Na referendum se odazvalo 79 % glasačkog tijela, i tijesnom većinom (53,5 %) odlučilo da ne uđe u EZ. PremijerTrygve Brattelizbog tog poraza dao je ostavku. Zanimljivo je da je većina građana glavnog grada Osla bila za ulazak u EZ (slična situacija dogodila se kod recentnijeg Brexita, jer je stanovništvo Londona većinom podržalo ostanak u EU-u). Sljedeći referendum održan je 1994. i opet je ishod bio negativan, i to još tješnjom većinom (52,2 %).
Glavne teme oko kojih su se sukobljavala mišljenja bile su gubitak suvereniteta do kojeg bi moglo doći i velike razlike u gospodarstvu Norveške i EU (Norveška ima gospodarstvo uvelike zasnovano na nafti). Prema nedavnim anketama, danas je potpora pristupanju znatno manja nego u doba tih referenduma. Naime, u novije je vrijeme čak oko 70 % Norvežana protiv pristupanja EU.
________________
Dana 25. rujna 1711. rođen je moćan kineski car Qianlong, čovjek koji je vladao nad većim prostorom od bilo kojeg drugog pravog kineskog cara. Naime, u njegovo doba Kinesko Carstvo prostiralo se na čak 14.700.000 kvadratnih kilometara i bilo je najbogatija i najmnogoljudnija država na cijelom svijetu. Car Qianlong vladao je izrazito dugo – preko 60 godina, a umro je tek u svojoj 88. godini života.
Qianlong je imao više podanika od bilo kojeg europskog cara ili kralja. Qianlongove armije ratovale su u dalekom Vijetnamu, u Burmi i u Nepalu.
Ljetna carska palača kojom je Qianlong raspolagao nalazila se nedaleko od Pekinga i bila je veća čak i od Zabranjenog grada (drevne carske palače u Pekingu). Zanimljivo je da je Qianlong zaposlio europske isusovce da projektiraju i jednu palaču u europskom stilu s fontanama (slično baroknim i rokoko dvorcima europskih kraljeva i careva).
________________
Dana 25. rujna 2002. godine dogodila se velika eksplozija kod rijeke Vitim u Ruskoj Federaciji. Pretpostavlja se da se radilo o meteoru koji je eksplodirao u atmosferi, slično kao pri mnogo poznatijoj Tunguskoj katastrofi. Rijeka Vitim nalazi se u Sibiru, sjeveroistočno od Bajkalskog jezera.
Snaga eksplozije kod Vitima procjenjuje se na različite iznose, od 0.21 kilotona pa do čak 5 kilotona (ekvivalent mase eksploziva TNT-a). Za usporedbu, snaga nuklerane bombe koja je eksplodirala nad Hirošimom iznosila je oko 16 kilotona. Zanimljivo je da se područje na kojem se dogodila eksplozija kod Vitima nalazi razmjerno blizu dijelu Sibira na kojem se dogodila i Tunguska katastrofa 1908. godine (ta se katastrofa dogodila sjeverozapadno od spomenutog Bajkalskog jezera). Doduše, eksplozija pri Tunguskoj katastrofi bila je višestruko jača od Vitimske (procjenjuje ju se na čak 10 do 15 megatona).
_____________
Dana 25. rujna 1959. godine izvršen atentat naSolomona Bandaranaikea, premijera Šri Lanke. Atentat je izvršioTalduweSomarama, budistički redovnik, potaknut od strane urotnika koji su željeli smrt premijera. Toga dana redovnik je došao u premijerovu privatnu rezidenciju na sastanak. Na ulazu nije provjereno da li nosi oružje, upravo stoga što je bio redovnik. Kad je ušao u premijerovu sobu, ovaj ga je pozdravio tradicionalnim budističkim pozdravom. Redovnik je tada izvadio revolver iz svoje redovničke haljine i pucao u premijera. Smrtno ranjen, premijer Bandaranaike umro je sljedećeg dana u bolnici, unatoč tome što su mu najbolji kirurzi u zemlji pokušavali spasiti život u operaciji koja je trajala šest sati.
Redovnik je uhićen i priveden na suđenje. Osuđen je na smrt vješanjem i obješen tri godine kasnije. Dva dana prije vješanja preobratio se na kršćanstvo, da bi mogao dobiti duhovno oproštenje koje budistička religija ne daje. Premijera Solomona Bandaranaikea naslijedila je kasnije na njegovoj poziciji vlastita supruga,Sirimavo Bandaranaike, postavši tako prva ženska premijerka u svjetskoj povijesti. Njihova kćiChandrika Kumaratungatakođer je kasnije postala premijerka Šri Lanke, a potom i predsjednica, dok je njihov sin postao predsjednik parlamenta.
_________
Dvadesetpetog rujna 1513. godine prvi su Europljani ugledali Tihi ocean. Radilo se o ekspediciji pod vodstvom španjolskog istraživača i konkvistadora Vasca Núñeza de Balboe, koji je novopronađeni ocean nazvao Južnim morem (španj. Mar del Sur). Naime, Balboa je do Tihog oceana došao preko Panamske prevlake, putujući načelno sa sjevera prema jugu. Stoga je more do kojeg je dopro nazvao Južnim morem, pri čemu nije bio svjestan činjenice da se radi o najvećem svjetskom oceanu.
De Balboa sa svojom je ekspedicijom prešao Panamsku prevlaku znatno istočnije od današnje lokacije Panamskog kanala. Prešao je stotinjak kilometara od Atlantskog do Tihog oceana, a otkriće novog mora on i njegova ekspedicija ushićeno su proslavili.
=>
Dana 25. rujna 1680. godine rođen je Adam Franz von Schwarzenberg, bogati njemačko-austrijsko-češki aristokrat. Bio je treći po redu knez (princ) Schwarzenberg, a uz to je bio i prvi u obitelji s još višom titulom – onom vojvode. Naime, 1723. godine proglašen je vojvodom od Krumaua, čime je ušao u krug najviših njemačko-čeških aristokrata. Grad Krumau danas nosi naziv Český Krumlov, a nalazi se u južnoj Češkoj, nedaleko od austrijsko-češke granice. Ondje se nalazi golem dvorac, najveći u Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu.
Adam Franz von Schwarzenberg dobio je na bečkom dvoru visoku funkciju vrhovnog dvorskog maršala, a bio je i vitez Reda zlatnog runa. Tragično je poginuo dok je bio u lovu s carem Karlom VI. Naime, kneza-vojvodu pogodio je zalutali metak, tako da je preminuo u dobi od samo 51 godine.
________________
Dana 25. rujna 1972. Norveška je po prvi put na referendumu imala priliku odlučiti hoće li pristupiti Europskoj Zajednici. Na referendum se odazvalo 79 % glasačkog tijela, i tijesnom većinom (53,5 %) odlučilo da ne uđe u EZ. PremijerTrygve Brattelizbog tog poraza dao je ostavku. Zanimljivo je da je većina građana glavnog grada Osla bila za ulazak u EZ (slična situacija dogodila se kod recentnijeg Brexita, jer je stanovništvo Londona većinom podržalo ostanak u EU-u). Sljedeći referendum održan je 1994. i opet je ishod bio negativan, i to još tješnjom većinom (52,2 %).
Glavne teme oko kojih su se sukobljavala mišljenja bile su gubitak suvereniteta do kojeg bi moglo doći i velike razlike u gospodarstvu Norveške i EU (Norveška ima gospodarstvo uvelike zasnovano na nafti). Prema nedavnim anketama, danas je potpora pristupanju znatno manja nego u doba tih referenduma. Naime, u novije je vrijeme čak oko 70 % Norvežana protiv pristupanja EU.
________________
Dana 25. rujna 1711. rođen je moćan kineski car Qianlong, čovjek koji je vladao nad većim prostorom od bilo kojeg drugog pravog kineskog cara. Naime, u njegovo doba Kinesko Carstvo prostiralo se na čak 14.700.000 kvadratnih kilometara i bilo je najbogatija i najmnogoljudnija država na cijelom svijetu. Car Qianlong vladao je izrazito dugo – preko 60 godina, a umro je tek u svojoj 88. godini života.
Qianlong je imao više podanika od bilo kojeg europskog cara ili kralja. Qianlongove armije ratovale su u dalekom Vijetnamu, u Burmi i u Nepalu.
Ljetna carska palača kojom je Qianlong raspolagao nalazila se nedaleko od Pekinga i bila je veća čak i od Zabranjenog grada (drevne carske palače u Pekingu). Zanimljivo je da je Qianlong zaposlio europske isusovce da projektiraju i jednu palaču u europskom stilu s fontanama (slično baroknim i rokoko dvorcima europskih kraljeva i careva).
________________
Dana 25. rujna 2002. godine dogodila se velika eksplozija kod rijeke Vitim u Ruskoj Federaciji. Pretpostavlja se da se radilo o meteoru koji je eksplodirao u atmosferi, slično kao pri mnogo poznatijoj Tunguskoj katastrofi. Rijeka Vitim nalazi se u Sibiru, sjeveroistočno od Bajkalskog jezera.
Snaga eksplozije kod Vitima procjenjuje se na različite iznose, od 0.21 kilotona pa do čak 5 kilotona (ekvivalent mase eksploziva TNT-a). Za usporedbu, snaga nuklerane bombe koja je eksplodirala nad Hirošimom iznosila je oko 16 kilotona. Zanimljivo je da se područje na kojem se dogodila eksplozija kod Vitima nalazi razmjerno blizu dijelu Sibira na kojem se dogodila i Tunguska katastrofa 1908. godine (ta se katastrofa dogodila sjeverozapadno od spomenutog Bajkalskog jezera). Doduše, eksplozija pri Tunguskoj katastrofi bila je višestruko jača od Vitimske (procjenjuje ju se na čak 10 do 15 megatona).
_____________
Dana 25. rujna 1959. godine izvršen atentat naSolomona Bandaranaikea, premijera Šri Lanke. Atentat je izvršioTalduweSomarama, budistički redovnik, potaknut od strane urotnika koji su željeli smrt premijera. Toga dana redovnik je došao u premijerovu privatnu rezidenciju na sastanak. Na ulazu nije provjereno da li nosi oružje, upravo stoga što je bio redovnik. Kad je ušao u premijerovu sobu, ovaj ga je pozdravio tradicionalnim budističkim pozdravom. Redovnik je tada izvadio revolver iz svoje redovničke haljine i pucao u premijera. Smrtno ranjen, premijer Bandaranaike umro je sljedećeg dana u bolnici, unatoč tome što su mu najbolji kirurzi u zemlji pokušavali spasiti život u operaciji koja je trajala šest sati.
Redovnik je uhićen i priveden na suđenje. Osuđen je na smrt vješanjem i obješen tri godine kasnije. Dva dana prije vješanja preobratio se na kršćanstvo, da bi mogao dobiti duhovno oproštenje koje budistička religija ne daje. Premijera Solomona Bandaranaikea naslijedila je kasnije na njegovoj poziciji vlastita supruga,Sirimavo Bandaranaike, postavši tako prva ženska premijerka u svjetskoj povijesti. Njihova kćiChandrika Kumaratungatakođer je kasnije postala premijerka Šri Lanke, a potom i predsjednica, dok je njihov sin postao predsjednik parlamenta.
_________
Dvadesetpetog rujna 1513. godine prvi su Europljani ugledali Tihi ocean. Radilo se o ekspediciji pod vodstvom španjolskog istraživača i konkvistadora Vasca Núñeza de Balboe, koji je novopronađeni ocean nazvao Južnim morem (španj. Mar del Sur). Naime, Balboa je do Tihog oceana došao preko Panamske prevlake, putujući načelno sa sjevera prema jugu. Stoga je more do kojeg je dopro nazvao Južnim morem, pri čemu nije bio svjestan činjenice da se radi o najvećem svjetskom oceanu.
De Balboa sa svojom je ekspedicijom prešao Panamsku prevlaku znatno istočnije od današnje lokacije Panamskog kanala. Prešao je stotinjak kilometara od Atlantskog do Tihog oceana, a otkriće novog mora on i njegova ekspedicija ushićeno su proslavili.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 25. rujna 1868. godine dogodio se brodolom ruskog ratnog broda Aleksandar Nevski pokraj obala Danske. Na brodu je u trenutku nesreće bio i veliki knez Aleksej Aleksandrovič, sin tadašnjeg vladajućeg ruskog cara Aleksandra II. iz dinastije Holstein-Gottorp-Romanov. Brod Aleksandar Nevski imao je kombinirani pogon na jedra i propeler, a nosio je i 50-ak topova. Svrstavan je u fregate, a bio je dugačak gotovo 83 metra. Brod je stradao kad je po lošem vremenu udario u pješčani greben kod obale danskog otoka Jutlanda, nedaleko od naselja Thyborøn. Nesreća se dogodila proi plovidbi iz grčke luke Pireja oko Zapadne Europe prema Rusiji.
Lokalni su ribari isplovili i spasili gotovu svu posadu broda, no utopila su se petorica mornara. Veliki knez Aleksej Aleksandrovič, koji se tim brodom vraćao iz Grčke s vjenčanja svoje rođakinje Olge s grčkim kraljem, također je spašen. Njemu je tada bilo samo 18 godina, a navodno je tijekom ostatka života pričao kako se tom prilikom zamalo utopio. Kasnije je veliki knez Aleksej Aleksandrovič dobio čak i čin generala-admirala u Ruskom Carstvu (bio je to najviši mornarički čin, ekvivalentan generalu-feldmaršalu).
__________
Dana 25. rujna 1929. godine pilot Jimmy Doolitle izveo je let zrakoplovom oslanjajući se, od polijetanja do slijetanja, isključivo na instrumente, a bez gledanja iz kokpita. Bio je to prvi zabilježeni slijepi let u povijesti zrakoplovstva. Zbog tog je pothvata Doolitle dobio velik publicitet, a nagrađen je i američkim nacionalnim Harmon Trophyjem (trofej koji se dodjeljuje zrakoplovcima, a dobili su ga kroz povijest između ostalih Charles Lindbergh, Howard Hughes, Chuck Yeager i Curtis LeMay).
Jimmy Doolitle bio je jedan od najcjenjenijih pilota u svoje doba. Zanimljivo je da je magistrirao aeronautiku na poznatom MIT-u, a zatim je i doktorirao (postao je doktor znanosti). Tijekom Drugog svjetskog rata vodio je poznati Doolittleov napad na Tokio. Bio je to prvi američki napad na glavne japanske otoke tijekom Drugog svjetskog rata, i imao je znatan psihološki učinak.
Doolitle je u američkom zrakoplovstvu napredovao sve do čina generala s četiri zvjezdice, a bio je i dobitnik znamenite Medalje časti – najvišeg američkog vojnog odlikovanj
__________
Harald Hardrada – kralj kojeg smatraju posljednjim velikim vikinškim vladarom, poginuo je 25. rujna 1066. godine. Bio je vladajući kralj u Norveškoj, ali je pokušavao zadobiti i prijestolja Danske i Engleske. Rodio se u mjestu Ringerike u unutrašnjosti Norveške (u zaleđu današnjeg Osla). Haraldov stariji polubrat bio je norveški kralj sv. Olaf, za vrijeme kojega je došlo do važnog preobraćanja Norveške na kršćanstvo.
Kao mlađi sin, Harald je imao pustolovnu karijeru ratnika. Pomogao je svom polubratu Olafu u borbi protiv moćnog danskog kralja Knuta Velikog (koji je bio sin Svena Rašljobradog, a vladao je i Engleskom). Knut Veliki osnovao je na sjeveru Europe povelik imperij i bio je jedan od najvećih vladara u povijesti Skandinavije. Pobijedio je polubraću – Olafa i Haralda – u Bitki kod Stiklestada. Olaf je ubijen, a Harald Hardrada morao je pobjeći u Kijevsku Rusiju.
U egzilu je Harald Hardrada služio kao vojni zapovjednik kod kijevskog velikog kneza Jaroslava Mudrog, a zatim u Carigradu kao zapovjednik Varjaške garde. Ratovao je i na Siciliji, a po nekim navodima i u Svetoj Zemlji.
Godine 1046. Harald se vratio u rodnu Norvešku i priznat je za kralja. Ujedinio je norveške krajeve pod svojom vlašću i uspostavio razmjerno stabilnu državu. Zatim je pokušao osvojiti Englesku. Međutim, engleski kralj Harold II. porazio ga je u Bitki kod Stamfordskog mosta, nedaleko od grada Yorka. Harald Hardrada poginuo je, pogođen strijelom u grlo ili dušnik
_________
Krvava Bitka kod Nikopolja, u kojoj su kršćanski vitezovi pokušali slomiti napadačku oštricu Osmanlija odigrala se 25. rujna 1396. godine. To im nije uspjelo, pa se bitka pretvorila u strahoviti pokolj kršćanskih snaga. Živu glavu uspio je iznijeti samo mali dio kršćana, a većina je ili poginula na bojnom polju ili je kasnije smaknuta u zarobljeništvu.
Cijeli pothvat zapravo je bio jedan od posljednjih križarskih pohoda protiv muslimana u europskoj povijesti, tako da ga neki povijesničari nazivaju i posljednji križarski rat. Osmanlije u to su vrijeme bili u silovitom usponu pod vodstvom sultana Bajazida I. koji je imao nadimak Munjeviti. Sultan je naumio osvojiti Carigrad, najveći grad u Europi u to doba. Pokrenuo je opsadu grada, a bizantski car Manuel II. Paleolog pozvao je u pomoć kršćane sa zapada Europe. Katolici su spremno odgovorili na carev poziv te je papa Bonifacije IX. pozvao na križarski rat protiv Osmanlija. ugarska, hrvatska, francuska, njemačka, engleska i poljska vojska.
Organizirala se velika križarska vojska u koju su se uključili vitezovi iz raznih krajeva Europe – Ugarske, Francuske, Njemačke, Poljske i Hrvatske. Vojsku je u rat poveo hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški. Hrvatske snge predvodio je bivši ban Stjepan II. Lacković, a dozapovjednici su mu bili Herman Celjski i Nikola Gorjanski. Križarska vojska uputila se u smjeru Carigrada, zauzimajući neprijateljske utvrde na putu. Sultana Bajazid odmah je reagirao te povukao vojsku koja je opsjedala Carigrad i krenuo na kršćane.
__________
Moderna zgrada kazališta u Varaždinu svečano je otvorena 25. rujna 1873. godine. Zgradu je projektirao bečki arhitekt Hermann Helmer, a sama izgradnja povjerena je zagrebačkom graditelju Josipu Jambreščaku, koji je Hemlerove nacrte uspješno sproveo u djelo. Na otvorenju je izvedena drama Poturica Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
Predstave u kazalištu izvodile su se na hrvatskom i njemačkom jeziku, s tim da je potonji dominirao do potkraj 19. stoljeća, a nastupale su brojne gostujuće glumačke družine i lokalni zabavljači. Godine 1915. kazalište dobiva svoj profesionalni ansambl te dominiraju predstave na hrvatskom jeziku, pogotovo one na kajkavskom dijalektu. Stoga se za varaždinski HNK i danas zna reći da je čuvar kajkavskog jezika na kazališnoj sceni.
Inače, kazališna tradicija u Varždinu je duga – dokumentirani kazališni život u gradu može se pratiti od 1637. godine. Od navedene godine sve do 1771. predstave se kontinuirano izvode u Isusovačkom kazalištu na gimnaziji, odnosno u okviru isusovačkog kolegija. Sačuvani dokumenti toga razdoblja govore o nabavkama scenske opreme za gimnaziju, te o predstavama učenika gimnazije, koje su bile više amaterske i održavale su se na latinskom jeziku. Prvo javno kazalište Varaždin je dobio 1788. kada se za potrebe glumaca i gledatelja uređuje dvorana u palači Mekovec te su se u njoj predstave održavale sve do otvorenja nove zgrade.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 25. rujna 1868. godine dogodio se brodolom ruskog ratnog broda Aleksandar Nevski pokraj obala Danske. Na brodu je u trenutku nesreće bio i veliki knez Aleksej Aleksandrovič, sin tadašnjeg vladajućeg ruskog cara Aleksandra II. iz dinastije Holstein-Gottorp-Romanov. Brod Aleksandar Nevski imao je kombinirani pogon na jedra i propeler, a nosio je i 50-ak topova. Svrstavan je u fregate, a bio je dugačak gotovo 83 metra. Brod je stradao kad je po lošem vremenu udario u pješčani greben kod obale danskog otoka Jutlanda, nedaleko od naselja Thyborøn. Nesreća se dogodila proi plovidbi iz grčke luke Pireja oko Zapadne Europe prema Rusiji.
Lokalni su ribari isplovili i spasili gotovu svu posadu broda, no utopila su se petorica mornara. Veliki knez Aleksej Aleksandrovič, koji se tim brodom vraćao iz Grčke s vjenčanja svoje rođakinje Olge s grčkim kraljem, također je spašen. Njemu je tada bilo samo 18 godina, a navodno je tijekom ostatka života pričao kako se tom prilikom zamalo utopio. Kasnije je veliki knez Aleksej Aleksandrovič dobio čak i čin generala-admirala u Ruskom Carstvu (bio je to najviši mornarički čin, ekvivalentan generalu-feldmaršalu).
__________
Dana 25. rujna 1929. godine pilot Jimmy Doolitle izveo je let zrakoplovom oslanjajući se, od polijetanja do slijetanja, isključivo na instrumente, a bez gledanja iz kokpita. Bio je to prvi zabilježeni slijepi let u povijesti zrakoplovstva. Zbog tog je pothvata Doolitle dobio velik publicitet, a nagrađen je i američkim nacionalnim Harmon Trophyjem (trofej koji se dodjeljuje zrakoplovcima, a dobili su ga kroz povijest između ostalih Charles Lindbergh, Howard Hughes, Chuck Yeager i Curtis LeMay).
Jimmy Doolitle bio je jedan od najcjenjenijih pilota u svoje doba. Zanimljivo je da je magistrirao aeronautiku na poznatom MIT-u, a zatim je i doktorirao (postao je doktor znanosti). Tijekom Drugog svjetskog rata vodio je poznati Doolittleov napad na Tokio. Bio je to prvi američki napad na glavne japanske otoke tijekom Drugog svjetskog rata, i imao je znatan psihološki učinak.
Doolitle je u američkom zrakoplovstvu napredovao sve do čina generala s četiri zvjezdice, a bio je i dobitnik znamenite Medalje časti – najvišeg američkog vojnog odlikovanj
__________
Harald Hardrada – kralj kojeg smatraju posljednjim velikim vikinškim vladarom, poginuo je 25. rujna 1066. godine. Bio je vladajući kralj u Norveškoj, ali je pokušavao zadobiti i prijestolja Danske i Engleske. Rodio se u mjestu Ringerike u unutrašnjosti Norveške (u zaleđu današnjeg Osla). Haraldov stariji polubrat bio je norveški kralj sv. Olaf, za vrijeme kojega je došlo do važnog preobraćanja Norveške na kršćanstvo.
Kao mlađi sin, Harald je imao pustolovnu karijeru ratnika. Pomogao je svom polubratu Olafu u borbi protiv moćnog danskog kralja Knuta Velikog (koji je bio sin Svena Rašljobradog, a vladao je i Engleskom). Knut Veliki osnovao je na sjeveru Europe povelik imperij i bio je jedan od najvećih vladara u povijesti Skandinavije. Pobijedio je polubraću – Olafa i Haralda – u Bitki kod Stiklestada. Olaf je ubijen, a Harald Hardrada morao je pobjeći u Kijevsku Rusiju.
U egzilu je Harald Hardrada služio kao vojni zapovjednik kod kijevskog velikog kneza Jaroslava Mudrog, a zatim u Carigradu kao zapovjednik Varjaške garde. Ratovao je i na Siciliji, a po nekim navodima i u Svetoj Zemlji.
Godine 1046. Harald se vratio u rodnu Norvešku i priznat je za kralja. Ujedinio je norveške krajeve pod svojom vlašću i uspostavio razmjerno stabilnu državu. Zatim je pokušao osvojiti Englesku. Međutim, engleski kralj Harold II. porazio ga je u Bitki kod Stamfordskog mosta, nedaleko od grada Yorka. Harald Hardrada poginuo je, pogođen strijelom u grlo ili dušnik
_________
Krvava Bitka kod Nikopolja, u kojoj su kršćanski vitezovi pokušali slomiti napadačku oštricu Osmanlija odigrala se 25. rujna 1396. godine. To im nije uspjelo, pa se bitka pretvorila u strahoviti pokolj kršćanskih snaga. Živu glavu uspio je iznijeti samo mali dio kršćana, a većina je ili poginula na bojnom polju ili je kasnije smaknuta u zarobljeništvu.
Cijeli pothvat zapravo je bio jedan od posljednjih križarskih pohoda protiv muslimana u europskoj povijesti, tako da ga neki povijesničari nazivaju i posljednji križarski rat. Osmanlije u to su vrijeme bili u silovitom usponu pod vodstvom sultana Bajazida I. koji je imao nadimak Munjeviti. Sultan je naumio osvojiti Carigrad, najveći grad u Europi u to doba. Pokrenuo je opsadu grada, a bizantski car Manuel II. Paleolog pozvao je u pomoć kršćane sa zapada Europe. Katolici su spremno odgovorili na carev poziv te je papa Bonifacije IX. pozvao na križarski rat protiv Osmanlija. ugarska, hrvatska, francuska, njemačka, engleska i poljska vojska.
Organizirala se velika križarska vojska u koju su se uključili vitezovi iz raznih krajeva Europe – Ugarske, Francuske, Njemačke, Poljske i Hrvatske. Vojsku je u rat poveo hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški. Hrvatske snge predvodio je bivši ban Stjepan II. Lacković, a dozapovjednici su mu bili Herman Celjski i Nikola Gorjanski. Križarska vojska uputila se u smjeru Carigrada, zauzimajući neprijateljske utvrde na putu. Sultana Bajazid odmah je reagirao te povukao vojsku koja je opsjedala Carigrad i krenuo na kršćane.
__________
Moderna zgrada kazališta u Varaždinu svečano je otvorena 25. rujna 1873. godine. Zgradu je projektirao bečki arhitekt Hermann Helmer, a sama izgradnja povjerena je zagrebačkom graditelju Josipu Jambreščaku, koji je Hemlerove nacrte uspješno sproveo u djelo. Na otvorenju je izvedena drama Poturica Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
Predstave u kazalištu izvodile su se na hrvatskom i njemačkom jeziku, s tim da je potonji dominirao do potkraj 19. stoljeća, a nastupale su brojne gostujuće glumačke družine i lokalni zabavljači. Godine 1915. kazalište dobiva svoj profesionalni ansambl te dominiraju predstave na hrvatskom jeziku, pogotovo one na kajkavskom dijalektu. Stoga se za varaždinski HNK i danas zna reći da je čuvar kajkavskog jezika na kazališnoj sceni.
Inače, kazališna tradicija u Varždinu je duga – dokumentirani kazališni život u gradu može se pratiti od 1637. godine. Od navedene godine sve do 1771. predstave se kontinuirano izvode u Isusovačkom kazalištu na gimnaziji, odnosno u okviru isusovačkog kolegija. Sačuvani dokumenti toga razdoblja govore o nabavkama scenske opreme za gimnaziju, te o predstavama učenika gimnazije, koje su bile više amaterske i održavale su se na latinskom jeziku. Prvo javno kazalište Varaždin je dobio 1788. kada se za potrebe glumaca i gledatelja uređuje dvorana u palači Mekovec te su se u njoj predstave održavale sve do otvorenja nove zgrade.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 26. rujna 46. pr. Kr. ubijen je galski vođa Vercingetoriks tijekom zarobljeništva u Rimu. Vercingetoriks je bio pripadnik galskog plemena Arverna (Avernjana), koje je živjelo otprilike na području kasnije regije Auvergne u središnjoj Francuskoj, koja je po njima i dobila ime. S vremenom je Vercingetoriks postao vođom Arverna, a zatim i cijelog saveza Gala. Ime mu je vjerojatno izvedeno iz keltskih slogova ver (nad, iznad, nadređen), cingeto (ratnik) i rix (kralj), što bi otprilike u prijevodu glasilo veliki ratnički kralj ili kralj velikih ratnika.
Vodio je dugogodišnji rat protiv Rimljana, često se služeći gerilskim taktikama, napadajući Rimljane na terenu koji im nije pogodovao zbog teže opreme. Uspio je pobijediti Julija Cezara kod Gergovije 52. godine prije Krista, pri čemu je ubijeno mnogo rimskih legionara i čak 46 centuriona. Ipak, kasnije ga je Cezar uspio pobijediti i zarobiti u odlučujućoj Bitki kod Alesije. Tom je pobjedom Cezar ostvario dominaciju nad Galijom, što je dovelo do uključenja njenog teritorija u sastav rimske države. Vercingetoriks se predao Cezaru, a zatim je zarobljen i odveden u Rim.
Držan je tijekom otprilike pet godina u zatvoru, a zatim je javno izveden na proslavu Cezarova trijumfa. Nakon proslave ubijen je davljenjem u tamnici. Mnogo stoljeća kasnije postao je svojevrsnim simbolom francuskog nacionalizma.
________
Dana 26. rujna 1212. godine Zlatnom bulom rimsko-njemačkog cara Fridrika II. uspostavljeno je nasljedno Češko Kraljevstvo. Ta tzv. Sicilska zlatna bula jedan je od najvažnijih pisanih povijesnih spomenika čeških zemalja. Već su u ranijim razdobljima postojali češki kraljevi, no njihove su titule bile nenasljedne (dodjeljivali su im ih carevi Svetog Rimskog Carstva, ali samo kao pojedinačnim osobama, na doživotno korištenje). Tek od spomenutog razdoblja Sicilske zlatne bule postaje Češka u pravom smislu kraljevstvom, jer su od tada njeni vladari redovito nosili kraljevsku titulu, sve do 1918. godine (u slučajevima spomenutih nenasljednih pojedinačnih tj. doživotnih kraljeva iz razdoblja prije Sicilske zlatne bule sinovi ili drugi nasljednici kralja na češkom prijestolju nakon njegove bi smrti dobili samo titulu vojvode).
Povijesni fenomen predstavlja činjenica da su carevi Svetog Rimskog Carstva mogli osobe proglašavati kraljevima pa čak i formirati nasljedna kraljevstva. Teoretski je, dakle, neki car mogao i druge teritorije ili dinastije unutar tog carstva podići na kraljevski rang. Ipak, carevi to u načelu nisu činili, tako da su tijekom cjelokupne povijesti Svetog Rimskog Carstva unutar njega postojala samo dva kraljevstva: Češka i Burgundija (Kraljevstvo Arles ili Arelat). Druge teritorije uzdizali su carevi samo do titule vojvoda, nadvojvoda (samo u slučaju Austrije) ili velikih vojvoda (samo u slučaju Toskane).
_________
Dana 26. rujna 1897. godine rodio se papa časni Pavao VI., rođenim imenom Giovanni Battista Montini. Potjecao je iz talijanskog grada Concesio, smještenog u Lombardiji, između Milana i poznatog jezera Garda.
Svećenikom je Giovanni Battista Montini postao već u dobi od 22 godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao je u vatikanskoj komisiji koja je pomagala izbjeglicama pred fašističkim i nacističkim režimom, te žrtvama rata.
Godine 1954. Montini je postao nadbiskup Milana, što je vrlo važna pozicija u Katoličkoj crkvi u Italiji. Naime, Milanska je nadbiskupija imala oko 2.500 svećenika, 1.000 crkava i 3.500.000 stanovnika.
Nadbiskup Montini imenovan je 1958. godine i kardinalom – u doba pape sv. Ivana XXIII. Papa Ivan XXIII. umro je već sljedeće godine nakon početka tog koncila. Za nasljednika mu je izabran upravo kardinal Montini – koji je uzeo ime Pavao VI.
Kao papa, Pavao VI. uveo je mnoge promjene u Katoličku crkvu. Bio je prvi papa u povijesti koji je intenzivno putovao na druge kontinente. Posjetio je čak šest kontinenata, a bio je i prvi papa koji je putovao zrakoplovom za vrijeme svog pontifikata. Mnogo se bavio ekumenskim dijalogom, tako da se sastao i s carigradskim patrijarhom i s anglikanskim nadbiskupom Canterburyja.
Za vrijeme pape sv. Ivana Pavla II. pokrenut je proces za beatifikaciju Pavla VI., čime je postao sluga Božji, a kasnije je za vrijeme Benedikta XVI. dobio i naslov časni (lat. venerabilis).
________
Hrvatski ban i proslavljeni borac protiv Osmanlija Krsto I. Frankopan Brinjski (u nekim izvorima Ozaljski ili Modruški) smrtno je ranjen kod Varaždina 26. rujna 1527. godine. u borbi protiv pristalica Ferdinanda Habsburškog. Od posljedica ranjavanja Krsto I. preminuo je sljedećeg dana u kaštelu Martijancu kod Ludbrega, a pokopan je u Modrušu.
KrstoI.Frankopan bio je jedan od povijesno najzanimljivijih pripadnika obitelji Frankopan. Otac mu je bio knez Bernardin Ozaljski, a majka aragonska princeza Luiza. Kao mladić bio je u vojnoj službi cara Maksimilijana Habsburškog. Istaknuo se kao vojskovođa zbog čega je kao nagradu dobio Novigrad i posjede kod Postojne te je imenovan carskim savjetnikom i kapetanom Postojne i Krasa. Godine 1520. car Karlo V. imenovao ga je vojnim zapovjednikom Istre. Krsto I. Frankopan hrvatskim banom imenovan je 1526. godine i na tom položaju ostao je do smrti.
Krsto Frankopan cijelog ježivota ratovao, kako s Osmanlijama, tako i s Mlečanima. U borbama protiv Osmanlija proslavio se 1525. godine kad je uspio Jajcu, koje je tada bio pod opsadom, dostaviti oružje i hranu.Nakon tog pothvata Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. dodijelio mu je naslovbranitelj Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Krsto Frankopan bio je među najmoćnijim ljudima u Hrvatskoj upravo u prijelomnom razdoblju dolaska dinastije Habsburg na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Radilo se o razdoblju borbi između pristalica Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje, a postojala je čak i teorija da je Krsto Frankopan u toj situacijii sam pretendirao na kraljevsko prijestolje.Naime, nakon katastrofe u bitci na Mohačkom polju, kada je Hrvatsko-ugarska kraljevina ostala bez vladara, hrvatsko plemstvo je na saboru u Križevcima Krstu I. Frankopana imenovaloupraviteljem i vrhovnim braniteljem (lat. nostro governatore et defensor generale). Ipak, Krsto se priklonio Zapolji te je u borbi s Ferdinandovim pristalicama nastradao. U trenutku smrti bio je u srednjim 40-im godinama života.
________
Dana 26. rujna 1580. Francis Drake stigao u englesku luku Plymouth na galijunu Golden Hind (Zlatna košuta), nakon oplovljavanja svijeta.Drake je bio prvi Englez koji je oplovio svijet, a to je bilo drugo uopće oplovljavanje svijeta na kojem je barem jedan brod stigao kući (nakon Elcana, čovjeka koji je nakon Magellanove smrti preuzeo vodstvo ekspedicije). Engleska kraljica Elizabeta I. za nagradu je proglasila Drakea vitezom i on je od tada imao pravo na titulu sir.
Elizabeta I. je Drakeu bila naredila da plovi uz istočnu obalu Južne Amerike i zatim kroz Magellanov prolaz kako bi istražio obalu koja leži s druge strane Prolaza. Iako mu je bio cilj istražiti moguća mjesta za osnivanja engleskih uporišta za predstojeću borbu protiv Španjolaca, Drake je zapravo djelovao kao gusar u službi engleske krune. Isplovio je u prosincu 1577., a u ožujku 1579. je kod ekvadorske obala zaplijenio španjolski galijun Nuestra Señora de la Concepción (Naša gospa od začeća) s basnoslovnim bogatstvom srebra, zlata, porculana i dragulja koje bi po današnjem tečaju vrijedilo gotovo pola milijarde britanskih funti (oko 4,3 milijarde kuna). Bio je to samo dio bogatstva koje je Drake zaplijenio tijekom putovanja.
Elizabeta I. imala je pravo na polovicu zaplijenjenog blaga. Njoj je to donijelo veći prihod od svih ostalih kraljevskih prihoda te godine. Za svaku funtu uloženu u ekspediciju dobila je čak 47 funti, što ekspediciju čini jednom od najisplativijih uopće. Repliku Golden Hinda u prirodnoj veličini moguće je danas vidjeti u Londonu.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 26. rujna 2002. godine dogodilo se katastrofalno potonuće trajekta kraj afričke obale, sa znatno više od 1.000 poginulih. Procjenjuje se da je na trajekt bilo ukrcano gotovo 1.900 osoba, a preživjele su samo 64. Tako velik broj žrtava nadmašuje čak i katastrofu Titanica, pri kojoj je poginulo oko 1.517 osoba.
Trajket koji je potonuo uz afričku obalu zvao se MV Le Joola i bio je u vlasništvu senegalske vlade. Nesreća se dogodila nekoliko desetaka kilometara od obale Gambije, države koja graniči sa Senegalom. Nije točno poznat broj osoba ukrcanih na trajekt. Naime, MV Le Joola mogla je nominalno nositi 536 putnika i 35 automobila, no na nju je ukrcavano znatono više ljudi. Karte za kobnu plovidbu imala su 1.034 putnika, no ukrcano ih je još više. Postoji procjena od 1.863 osobe, koja je možda čak i premalena, jer neki tvrde da je na brodu bilo i više od 2.000 osoba.
Nesreća se dogodila u noćnim satima za vrijeme oluje. Pretpostavlja se da se MV Le Joola u vrlo kratkom vremenu prevrnula i povela većinu svojih putnika u smrt. Oni koji su preživjeli i ostali plivati na površini vode većinom su također poginuli jer je državna spasilačka služba došla na mjesto nesreće tek ujutro sljedećeg dana. Lokalni ribari uspjeli su nakon nesreće spasiti 64 osobe, od čega samo jednu ženu.
_________
Dana 26. rujna 1501. godine umro je dubrovački pjesnik Džore Držić i stric slavnog komediografa Marina Držića. Džore je bio dubrovački pučanin, što znači da nije mogao sudjelovati u političkoj upravi Dubrovačke Republike (ona je bila rezervirana za pripadnike dubrovačke vlastele tj. plemiće).
Džore Držić rođen je u Dubrovniku 1461. godine. Završio je studij prava, a postao je i svećenikom. Bio je i rektor crkve Svih svetih u Dubrovniku, kao i kancelar dubrovačkog kaptola.
U svoje doba, koje je pripadalo renesansi, pisao je Džore Držić lirske pjesme ljubavne tematike. Pri tome je njegov stav prema ljubavi bio često melankoličan i kontemplativan, a ljubavne su mu pjesme sadržavale i religiozne motive. Napisao je i pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir koju smatraju začetkom hrvatske dramske produkcije svjetovnog karaktera
_________
Jedna od najvećih devastacija kulturnog blaga u povijesti dogodila se 26. rujna 1687. godine u borbi između Mlećana i Osmanlija. Naime, mletačka topovska paljba pogodila je najznamenitiji antički grčki hram – Partenon u Ateni. Budući da su Osmanlije koristili Partenon kao skladište baruta, topovski je hitac pokrenuo eksploziju koja je razrušila veći dio hrama. Uništeno je neprocjenjivo bogatstvo kipova i frizova, koje je bilo staro više od 2.000 godina.
Bilo je to u doba tzv. Peloponeskog rata (poznat i kao Morejski rat jer su Mlečani Peloponez zvali Morea) koji je trajao 1684.–1699. godine. Osmanlije su vladali najvećim grčkim poluotokom Peloponezom, a Mlečani su im ga pokušali oduzeti kako bi nadoknadili gubitak Krete koju su im nekoliko godina ranije oteli Osmanlije. Mlečani pokrenuli rat želeći iskoristiti činjenicu da je Osmansko Carstvo bilo oslabljeno i da je upravo u to vrijeme napadano i od strane Habsburške Monarhije. Naime, Habsburgovci su 1683. pokrenuli veliki rat protiv Osmanlija i uspjeli su do 1687. osloboditi praktički čitavu Ugarsku i doći otprilike do današnje Rumunjske.
Mletačku ofenzivu u Grčkoj vodio je slavni vojskovođa Francesco Morosini, pripadnik jedne od najuglednijih obitelji u Veneciji. On je doista uspio osvojiti Peloponez, pa je dobio od Mletačke Republike pobjednički naziv Peloponnesiacus i podignut mu je kip u dvorani Velikog vijeća, što do tada još nijedan Mlečanin nije bio doživio.
Francesco Morosini je nakon osvajanja Peloponeza nastavio i dalje prodirati u Grčku pa je opsjeo i sam grad Atenu. Osmanlije su se utvrdili na Akropoli. Srušili su hram božice Nike, da bi postavili topove. Barut su uskladištili u Partenon smatrajući da se Morosini neće usuditi gađati to remek-djelo umjetnosti, koje je uspjelo preživjeti 2.000 godina u gotovo neoštećenom stanju. Ipak, mletački topovski projektil pogodio je Partenon. Barut je eksplodirao uništivši veći dio građevine. Urušio se krov, a veći dio prekrasnih mramornih reljefa raspršen je u komadiće. Pri rušenju hrama poginulo je 200 do 300 ljudi. Morosini je zauzeo Atenu. Kao da razaranje Partenona nije bilo dovoljno, Mlečani su počeli pljačkati antičke kipove. Pri pokušaju da ih skinu s originalnih mjesta znatan broj kipova je razmrskan u komadiće.
___________
Dana 26. rujna 1984. godine smrtno je stradao španjolski borac s bikovima Francisco Rivera Pérez, poznat pod nadimkom Paquirri. U areni ga je na rog nabio bik zvan Avispado (hrv. lukav, pametan). Nesreća je snimljena kamerom, tako da je Paquirrijeva smrt ostala trajno zabilježena.
Pogubna borba odvijala se u areni u gradiću Pozoblanco, smještenom na jugu Španjolske, na području Andaluzije. Paquirri je imao 36 godina i bio je iskusan borac s bikovima. Ipak, bik Avispado uspio ga je u jednom trenutku zahvatiti desnim rogom, a zatim ga je podigao i više puta nabio na rog. Paquirri je ubrzo završio na tlu teško ranjen. Pristupili su mu pomoćnici, no umro je kad su ga prenosili u bolnicu.
Paquirrijeva dva sina – Francisco Rivera Ordóñez i Cayetano Rivera Ordóñez – također borci s bikovima.
Cijela Morosinijeva ekspedicija pokazala se uzaludnom. Osmanlije su već sljedeće godine uspjeli povratiti Atenu, a do 1715. godine i cijeli Peleponez. Postoje navodi da su Mlečani prije povlačenja razmišljali čak i o tome da sravne Partenon sa zemljom, kako se Osmanlije sljedeći put ne bi u njemu mogli utvrditi. Da su to učinili, ne bi nam danas ostalo ni ovo što imamo od Partenona.
Usprkos tim kulturnim razaranjima, Mlečani su nagradili Morosinija, imenovavši ga sljedeće godine duždem. Ostao je na toj poziciji sve do smrti, jer je čast dužda u Veneciji bila doživotna, kao i pape u Rimu
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 26. rujna 2002. godine dogodilo se katastrofalno potonuće trajekta kraj afričke obale, sa znatno više od 1.000 poginulih. Procjenjuje se da je na trajekt bilo ukrcano gotovo 1.900 osoba, a preživjele su samo 64. Tako velik broj žrtava nadmašuje čak i katastrofu Titanica, pri kojoj je poginulo oko 1.517 osoba.
Trajket koji je potonuo uz afričku obalu zvao se MV Le Joola i bio je u vlasništvu senegalske vlade. Nesreća se dogodila nekoliko desetaka kilometara od obale Gambije, države koja graniči sa Senegalom. Nije točno poznat broj osoba ukrcanih na trajekt. Naime, MV Le Joola mogla je nominalno nositi 536 putnika i 35 automobila, no na nju je ukrcavano znatono više ljudi. Karte za kobnu plovidbu imala su 1.034 putnika, no ukrcano ih je još više. Postoji procjena od 1.863 osobe, koja je možda čak i premalena, jer neki tvrde da je na brodu bilo i više od 2.000 osoba.
Nesreća se dogodila u noćnim satima za vrijeme oluje. Pretpostavlja se da se MV Le Joola u vrlo kratkom vremenu prevrnula i povela većinu svojih putnika u smrt. Oni koji su preživjeli i ostali plivati na površini vode većinom su također poginuli jer je državna spasilačka služba došla na mjesto nesreće tek ujutro sljedećeg dana. Lokalni ribari uspjeli su nakon nesreće spasiti 64 osobe, od čega samo jednu ženu.
_________
Dana 26. rujna 1501. godine umro je dubrovački pjesnik Džore Držić i stric slavnog komediografa Marina Držića. Džore je bio dubrovački pučanin, što znači da nije mogao sudjelovati u političkoj upravi Dubrovačke Republike (ona je bila rezervirana za pripadnike dubrovačke vlastele tj. plemiće).
Džore Držić rođen je u Dubrovniku 1461. godine. Završio je studij prava, a postao je i svećenikom. Bio je i rektor crkve Svih svetih u Dubrovniku, kao i kancelar dubrovačkog kaptola.
U svoje doba, koje je pripadalo renesansi, pisao je Džore Držić lirske pjesme ljubavne tematike. Pri tome je njegov stav prema ljubavi bio često melankoličan i kontemplativan, a ljubavne su mu pjesme sadržavale i religiozne motive. Napisao je i pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir koju smatraju začetkom hrvatske dramske produkcije svjetovnog karaktera
_________
Jedna od najvećih devastacija kulturnog blaga u povijesti dogodila se 26. rujna 1687. godine u borbi između Mlećana i Osmanlija. Naime, mletačka topovska paljba pogodila je najznamenitiji antički grčki hram – Partenon u Ateni. Budući da su Osmanlije koristili Partenon kao skladište baruta, topovski je hitac pokrenuo eksploziju koja je razrušila veći dio hrama. Uništeno je neprocjenjivo bogatstvo kipova i frizova, koje je bilo staro više od 2.000 godina.
Bilo je to u doba tzv. Peloponeskog rata (poznat i kao Morejski rat jer su Mlečani Peloponez zvali Morea) koji je trajao 1684.–1699. godine. Osmanlije su vladali najvećim grčkim poluotokom Peloponezom, a Mlečani su im ga pokušali oduzeti kako bi nadoknadili gubitak Krete koju su im nekoliko godina ranije oteli Osmanlije. Mlečani pokrenuli rat želeći iskoristiti činjenicu da je Osmansko Carstvo bilo oslabljeno i da je upravo u to vrijeme napadano i od strane Habsburške Monarhije. Naime, Habsburgovci su 1683. pokrenuli veliki rat protiv Osmanlija i uspjeli su do 1687. osloboditi praktički čitavu Ugarsku i doći otprilike do današnje Rumunjske.
Mletačku ofenzivu u Grčkoj vodio je slavni vojskovođa Francesco Morosini, pripadnik jedne od najuglednijih obitelji u Veneciji. On je doista uspio osvojiti Peloponez, pa je dobio od Mletačke Republike pobjednički naziv Peloponnesiacus i podignut mu je kip u dvorani Velikog vijeća, što do tada još nijedan Mlečanin nije bio doživio.
Francesco Morosini je nakon osvajanja Peloponeza nastavio i dalje prodirati u Grčku pa je opsjeo i sam grad Atenu. Osmanlije su se utvrdili na Akropoli. Srušili su hram božice Nike, da bi postavili topove. Barut su uskladištili u Partenon smatrajući da se Morosini neće usuditi gađati to remek-djelo umjetnosti, koje je uspjelo preživjeti 2.000 godina u gotovo neoštećenom stanju. Ipak, mletački topovski projektil pogodio je Partenon. Barut je eksplodirao uništivši veći dio građevine. Urušio se krov, a veći dio prekrasnih mramornih reljefa raspršen je u komadiće. Pri rušenju hrama poginulo je 200 do 300 ljudi. Morosini je zauzeo Atenu. Kao da razaranje Partenona nije bilo dovoljno, Mlečani su počeli pljačkati antičke kipove. Pri pokušaju da ih skinu s originalnih mjesta znatan broj kipova je razmrskan u komadiće.
___________
Dana 26. rujna 1984. godine smrtno je stradao španjolski borac s bikovima Francisco Rivera Pérez, poznat pod nadimkom Paquirri. U areni ga je na rog nabio bik zvan Avispado (hrv. lukav, pametan). Nesreća je snimljena kamerom, tako da je Paquirrijeva smrt ostala trajno zabilježena.
Pogubna borba odvijala se u areni u gradiću Pozoblanco, smještenom na jugu Španjolske, na području Andaluzije. Paquirri je imao 36 godina i bio je iskusan borac s bikovima. Ipak, bik Avispado uspio ga je u jednom trenutku zahvatiti desnim rogom, a zatim ga je podigao i više puta nabio na rog. Paquirri je ubrzo završio na tlu teško ranjen. Pristupili su mu pomoćnici, no umro je kad su ga prenosili u bolnicu.
Paquirrijeva dva sina – Francisco Rivera Ordóñez i Cayetano Rivera Ordóñez – također borci s bikovima.
Cijela Morosinijeva ekspedicija pokazala se uzaludnom. Osmanlije su već sljedeće godine uspjeli povratiti Atenu, a do 1715. godine i cijeli Peleponez. Postoje navodi da su Mlečani prije povlačenja razmišljali čak i o tome da sravne Partenon sa zemljom, kako se Osmanlije sljedeći put ne bi u njemu mogli utvrditi. Da su to učinili, ne bi nam danas ostalo ni ovo što imamo od Partenona.
Usprkos tim kulturnim razaranjima, Mlečani su nagradili Morosinija, imenovavši ga sljedeće godine duždem. Ostao je na toj poziciji sve do smrti, jer je čast dužda u Veneciji bila doživotna, kao i pape u Rimu
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 27. rujna 1803. godine umro je a Salvador Fidalgo, španjolski pomorac koji je u 18. stoljeću vodio ekspedicije sve do Aljaske. Zanimljivo je da Španjolci nisu istraživali zapadnu obalu Sjeverne Amerike (današnje obale SAD-a i Kanade) sjeverno od Meksika sve do 18. stoljeća, premda su na Tihi ocean izbili još davne 1513. godine. Na istraživanje tih obala sjeverno od Kalifornije u 18. stoljeću potaknula ih je tek ruska i britanska prisutnost u tim vodama. Kako bi ojačali svoje pravo na zapadnu obalu Sjeverne Amerike Španjolci su pod vodstvom Salvadora Fidalga 1790. godine zaplovili na sjever sve do Aljaske. Radilo se već o razdoblju Francuske revolucije, kao i o pretposljednjoj godini života Wolfganga Amadeusa Mozarta (preminuo je u Beču već sljedeće godine). Podsjetimo, u to je vrijeme SAD već bio nezavisna država, no njegov je teritorij još uvijek bio ograničen na istočni dio Sjeverne Amerike.
Salvador Fidalgo pri svojoj je ekspediciji 1790. godine isplovio iz španjolske luke San Lorenzo de Nootka, smještene u blizini otoka Vancouvera (današnja Kanada). Doplovio je do južne obale Aljaske, a mjesto na kojem se usidrio nazvao je Puerto Córdova (danas je ondje grad Cordova u američkoj saveznoj državi Aljasci). Zanimljivo je da se Fidalgo ploveći dalje susreo s Rusima, koji su također u to vrijeme istraživali Aljasku. Navodno je Fidalgo čak i ugostio Ruse na svom brodu. Tijekom te ekspedicije Fidalgo je teritorije Aljaske proglasio španjolskim posjedom. Nakon povratka na jug poživio je još oko 13 godina, a preminuo je u Tacubayi kodCiudad de Méxica 1803. godine. U trenutku smrti bio je u 48. godini života.
_____________
Dana 27. rujna 1590. godine umro je papa Urban VII., svega 13 dana nakon što je izabran za papu. Time je on postao papa s najkraćim trajanjem pontifikata u cijeloj povijesti. Urban VII. rođen je kao Giovanni Battista Castagna i izabran je za papu 15. rujna 1590. godine, nakon što je preminuo njegov prethodnik – slavni Siksto V.
Urban VII. za vrijeme svojeg pontifikata od 13 dana nije, dakako, mogao mnogo učiniti, no ipak je značajan po jednoj odluci. Naime, izgleda da je upravo on prvi u svijetu odredio zabranu pušenja u javnosti. Naime, zaprijetio je ekskomunikacijom svakome tko bi u crkvi ili pred njom uživao duhan, bilo pušenjem, žvakanjem ili ušmrkavanjem.
Urban VII. umro je u Rimu od malarije, prije nego što je uopće uspio biti okrunjen za papu. Bilo mu je 69 godina. Premda je njegov pontifikat najkraći u povijesti, još je znatan broj papa također vrlo kratko vladao. Primjerice, čak je devet papa vladalo kraće od mjesec dana.
____________
Francuski kralj Luj XIII. rođen je 27. rujna 1601. godine. Kao što je čitateljima poznato, glavni ministar kralja Luja XIII. bio je kardinal Richelieu, jedan od najznačajnijih državnika u čitavoj francuskoj povijesti. Kardinal Richelieu bio je poznat po vođenju politike na širokoj europskoj razini, pri čemu je nastojao smanjiti utjecaj Habsburgovaca i ojačati francusku ulogu na Starom kontinentu, ali i u ostatku svijetu.
Za vrijeme Luja XIII. i kardinala Richelieua Francuska se oblikovala kao apsolutna monarhija. Takav oblik vladanja naslijedio je sin Luja XIII. – moćni Luj XIV. – poznat i kao „Kralj Sunce“. Znameniti dvorac Versailles bio je isprva malen lovački dvorac Luja XIII., a kasnije ga je Luj XIV. silno proširio i pretvorio u jednu od najvećih palača na cijelom svijetu.
_________
Austrougarski admiral Janko pl. Vuković Podkapelskirodio se 27. rujna 1871. u Jezeranama u Lici. U Rijeci je završio vojnopomorsku akademiju, a kao kadet na broduFažana oplovio je sva svjetska mora. U čin kapetana bojnoga broda promaknut je 1915. i imenovan zapovjednikom broda Babenberg te potom krstarice Admiral Spaun.
U Prvom svjetskom ratu odlikovan je za zasluge zbog potapanja talijanskog razarača Turbine. Od ostalih ratnih akcija u kojima je Vuković sudjelovao spomenut ćemo bitku kod Pelagosa u kojoj su potopljena tri broda iz združene englesko-francuske flote te zauzimanje Palagruže koju su okupirali Talijani U ožujku 1918. preuzeo je zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis, admiralskog i zapovjedničkog broda cjelokupne austrougarske mornarice. Zapovijedao je tijekom priprema prepadne operacije na Otrant pri čemu je odlikovan Željeznim križem.
Nakon uspostave kratkotrajne Države SHS imenovan je admiralom i zapovjednikom flote. Dana 31. listopada 1918. godine car Karlo I. predao je flotu vijeću Države SHS nakon čega je na brodu Viribus Unitis podignuta trobojnica. Iste noći talijanski podvodni diverzanti potopili su brod pri čemu su poginuli Vuković i više stotina mornara.
____________
Opsada Beča od strane trupa Sulejmana Veličanstvenog, sultana Osmanskog Carstva, započela je 27. rujna 1529. godine. Sultan Sulejman osobno je došao do Beča sa svojom vojskom. U to su mu doba bile 34 godine, a Osmanskim je Carstvom zavladao devet godina ranije. Sulejmanova se vojska pod Bečom sastojala od stotinjak tisuća ljudi, a u to se doba njegovo Carstvo prostiralo od Beča pa sve do područja Perzije.
Unatoč tome što je osmanska vojska bila višetruko brojnija od braniteljskih kršćanskih snaga, ipak nisu uspjeli zauzeti Beč. Veliku prepreku Osmanlijama predstavljalo je kišno razdoblje koje je smanjilo mogućnost učinkovitog potkopavanja bečkih obrambenih zidina. U jednom je trenutku pao i snijeg, razmjerno rano za to doba godine. Nakon 18 dana opsade sultanove su se trupe povukle.
Premda je Sulejman Veličanstveni još dva puta kasnije pokušao organizirati pohod na Beč, nikada više nije stigao do njega sa svojim postrojbama. Naime, pri pokušaju iz 1532. godine osmanske su trupe zaustavljene kod Kisega od strane postrojbi Nikole Jurišića. Kasnije, pri pokušaju iz 1566. godine, sultan je zaustavljen kod Sigeta od strane Nikole Zrinskog (tada je Sulejman i preminuo u dobi od 71 godine).
_______________
Dana 27. rujna 1956. godine prvi je put u zrakoplovu s ljudskom posadom nadmašen Mach 3, tj. brzina triput veća od brzine zvuka. Nažalost, let pri kojem je to postignuto završio je katastrofalno i pri njemu je poginuo pilot Milburn G. Mel Apt. On je pilotirao američkim eksperimentalnim zrakoplovom Bell X-2, pokretanim raketnim motorom potiska od 67 kilonjutna.
Raketni zrakoplov Bell X-2 imao je nadimak Starbuster, a stavljan je u let ispuštanjem iz bombardera B-50 pri čemu je postigao brzinu od čak 3,2 Macha, što iznosi oko 3.370 kilometara na sat. Tu brzinu dosegao je na visini od 2.000 metara. Premda je njegov let do te točke bio besprijekoran, kad je pokušao zakrenuti letjelicu pri brzini većoj od 3 Macha, došlo je do katastrofe. Naime, zrakoplov se zarotirao oko svoje osi te se srušio na tlo.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 27. rujna 1669. godine završila je najduža opsada u povijesti ratovanja kad su Mlečani konačno predali Osmanlijama svoje posljednje uporište na otoku Kreti. Ta posljednja utvrda bila je znamenita Kandija, danas poznata pod nazivom Heraklion. To je i dan-danas najveći grad na Kreti, a služi i kao upravno središte tog grčkog otoka. Mlečani su po tom gradu i cijeli otok Kretu nazivali Kandija. Opsada grada Kandije trajala je više od 21 godine, a započela je 1. svibnja 1648. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog carstva koji je tada trajao, naziva se Kandijski rat. Slavni pjesnik lord Byron usporedio je opsadu Kandije s grčkom opsadom Troje u mitskim vremenima.
Otok Kreta svojedobno je bio najbogatiji i najvažniji mletački posjed u Sredozemlju. Turci su ga napali 1644. godine i do 1648. uspjeli su osvojiti veći dio otoka i doći do glavnog grada, spomenute Kandije. Na kraju je na otok došao sam turski veliki vezir Fazil Ahmed-paša Ćuprilić. Veliki vezir imao je u Osmanskom Carstvu ulogu sličnu premijeru. Fazil je bio sin znamenitog velikog vezira Mehmed-paše Ćuprilića. Osmanlije su te završne napadačke operacije koštale života čak 70.000 Osmanlija te još 38.000 lokalnih Krećana i robova koji su morali kopati rovove i tunele ispod gradskih zidina.
Kandijski rat bjesnio je i u Dalmaciji. Osmanlije su čak zaprijetili Zadru i Splitu, te opsjedali Šibenik. Međutim, na kraju su na dalmatinskom bojištu Mlečani imali više sreće nego na Kreti. Uspjeli su odbiti Osmanlije, osvojiti Klis, Knin i većinu dalmatinskog zaleđa. Na kraju je mirovnim ugovorom 1669. Venecija u zaleđu dobila toliko teritorija da je njen dalmatinski posjed utrostručen. Time je na neki način nadoknadila gubitak Krete.
_________
Jean-François Champollion imao je neobičan talent za jezike. Već do svoje šesnaeste godine svladao je dvanaestak jezika, a s devetnaest je postao asistent na sveučilištu. Budući da je s vremenom postao stručnjak za orijentalne jezike, povjeren mu je zadatak dešifriranja hijeroglifa. To je uspio pomoću poznatog kamena iz Rosette, koji su pronašli francuski vojnici u Egiptu za vrijeme Napoleonove ekspedicije 1799. godine. Budući da je tekst na tom kamenu bio na tri jezika, vrlo brzo je zaključeno da bi mogao poslužiti u otkrivanju značenja hijeroglifa. Već prve godine kad je otkriven znalo se da je taj kamen važan, pa ga je i sam Napoleon razgledao u Egiptu.
Kad su Britanci zauzeli Egipat, došli su u posjed kamena iz Rosette, pa je on i danas izložen u British Museumu, kao najpopularniji eksponat tog muzeja. U međuvremenu su napravljene kopije koje su cirkulirale po Europi, pa je i Champollion u Francuskoj mogao pristupiti analizi teksta. Pomoću osobnih imena koja se spominju na kamenu uspio je dešifrirati koji hijeroglifi odgovaraju kojim glasovima. Olakšavajuća je činjenica da su imena faraona bila istaknuta na poseban način (u tzv. kartušama), pa su se mogla razlikovati od ostatka teksta.
________
Dana 27. rujna 1066. godine isplovio je normanski vojskovođa Vilim Osvajač prema Engleskoj s ciljem njenog osvajanja. Vilim je skupio razmjerno veliku vojsku za srednjovjekovne pojmove. Radilo se o tisućama pješaka i konjanika, koji su bili raspoređeni na mnogobrojne brodove. Flota je isplovila s ušća rijeke Somme u Francuskoj.Radi se o području Pikardije, nedaleko od tadašnjih Vilimovih posjeda u Normandiji. Normanske su pristale kod zaljeva Pevensey sljedećeg dana nakon isplovljavanja. Udaljenost od spomenutog ušća Somme do zaljeva Pevensey na obali Engleske iznosi oko 110 kilometara.
Veliku pobjedu nad anglosaksonskim snagama postigao je Vilim Osvajač u čuvenoj Bitki kod Hastingsa 14. listopada 1066. godine, svega 17 dana nakon isplovljavanja iz Francuske.
_______________
Dana 27. rujna 1821. ostvarena je nezavisnost Meksika od Španjolske i završen je Meksički rat za nezavisnost. Taj je rat bio započeo još 1810. događajem zvanim Krik iz Doloresa (španj. Grito de Dolores) pri kojem je katolički svećenik Miguel Hidalgo y Costilla pozvao na oslobođenje Meksika od španjolske kolonijalne vlasti.
Meksički rat za nezavisnost trajao je jedanaest godina, a na kraju su Španjolci pobijeđeni. Spomenutog datuma u Ciudad de México ušle su oslobodilačke vojske boraca za nezavisnost, što je simbolički označilo kraj rata. Ustanici su predložili plan po kojem bi Meksiko postao nezavisnim carstvom, pri čemu je tadašnji španjolski kralj Ferdinand VII. trebao postati carem Meksika, a u slučaju njegovog odbijanja neki drugi pripadnik dinastije Bourbon došao bi na to mjesto. Ipak, španjolski kralj odbio je priznati nezavisnost Meksika, a odbacio je i mogućnost da neki europski princ dođe na položaj meksičkog cara. Meksikanci su na svoju ruku proglasili Meksičko Carstvo, čijim je prvim carem postao general Agustín de Iturbide, vojskovođa iz razdoblja Meksičkog rata za nezavisnost. On se sljedeće godine (1822.) službeno okrunio za cara Meksičkog Carstva.
Napomenimo, to je carstvo obuhvaćalo znatno veći prostor od današnjeg Meksika (na sjeveru se protezalo do Teksasa, sjeverne Kalifornije i Novog Meksika, a na jugu se proširilo sve do Paname).
______________
Dana 27. rujna 1943. godine rođen je u Italiji Amedeo od Savoje – jedini sin talijanskog vojvode od Aoste, koji je za vrijeme NDH trebao biti hrvatski kralj Tomislav II. Da je Tomislav II. doista ostvario pravo na hrvatsko prijestolje, njegov sin i nasljednik Amedeo bio bi danas hrvatski kralj (ili barem pretendent na hrvatsko prijestolje). Puno Amedeovo ime glasi Amedeo Umberto Costantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir. Majka mu je bila princeza Irena od Grčke i Danske, osobito zanimljiva po tome što je bila izravan ženski potomak britanske kraljice Viktorije. Dakako, time je i sam Amedeo izravni potomak kraljice Viktorije po ženskoj liniji.
Princ Amedeo naslijedio je titulu vojvode od Aoste, nakon što mu je otac umro u Argentini 1948. godine. U dobi od 20 godina oženio se u Portugalu princezom Klaudijom od Orléansa. Ona je vrlo uglednog roda jer potječe iz francuske kraljevske obitelji. Dapače, otac joj je bio pretendent na francusko kraljevsko prijestolje, s titulom „grof od Pariza“ (comte de Paris).
Danas princ Amedeo živi navodno u mjestašcu San Rocco pokraj gradića Castiglion Fibocchi u Toskani. Ta se lokacija nalazi četrdesetak kilometara od Firence. Budući da se ondje nalaze vinorodni krajevi (u blizini se proizvodi poznato vino Chianti), i princ Amedeo bavi se proizvodnjom vina (Vini Savoia Aosta).
______________
Gradić Lancaster u Pennsylvaniji bio je glavni grad Sjedinjenih Američkih Država jedan jedini dan. Naime, 27. rujna 1777. godine u njemu je odsjeo Kontinentalni kongres kao vrhovna američka institucija. Prijašnje sjedište Kongresa, Philadelphija, bila je okupirana, pa su delegati morali bježati na zapad. U Lancasteru su se zadržali jedan dan, a zatim su nastavili zapadno do gradića Yorka.
Inače, u Lancasteru je rođen predsjednik James Buchanan, a u njemu je živio i Robert Fulton, izumitelj parobroda i podmornice.
______________
Dana 27. rujna 1533. godine rođen je Stjepan Báthory, mađarski velikaš koji je postao knezom Transilvanije (Erdelja) pa čak i kraljem Poljske. Rodio se u mjestu Szilágysomlyó na području Transilvanije (danas se to mjesto zove Şimleu Silvaniei, a nalazi se u Rumunjskoj, čak oko 60 kilometara od granice s Mađarskom). Stjepan je potjecao iz bogate obitelji Báthory, koja je prezime dobila po posjedu Bátor u današnjoj sjeveroistočnoj Mađarskoj, oko 45 kilometara od granice s Ukrajinom. Zanimljivo je da je obitelj Báthory u svom grbu imala tri zmajska zuba.
Stjepan Báthory postao je 1571. godine transilvanskim vojvodom, a kasnije je uzeo i titulu kneza Transilvanije (lat. princeps Transsylvaniae). Godine 1576. izabran je za kralja Poljske, u to vrijeme jedne od teritorijalno najvećih država u Europi. Na poljskom je prijestolju bio zajedno sa svojom suprugom – Anom Jagelović – koja je bila posljednji izdanak poljsko-litavske vladarske dinastije Jagelovića. Stjepan Báthory bio je prilično uspješan kao poljski kralj, što se naročito ogledalo u njegovim vojnim pobjedama. Primjerice, s uspjehom je ratovao čak i protiv Rusa. Po nekim ga elementima smatraju čak i jednim od najuspješnijih vladara u cjelokupnoj poljskog povijesti. Na prijestolju je Stjepan Báthory ostao sve do svoje smrti 1586. godine. U trenutku smrti bio je u 54. godini života, a preminuo je u mjestu Grodno u tadašnjoj Litvi (danas se to mjesto nalazi u Bjelorusiji).
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 27. rujna 1669. godine završila je najduža opsada u povijesti ratovanja kad su Mlečani konačno predali Osmanlijama svoje posljednje uporište na otoku Kreti. Ta posljednja utvrda bila je znamenita Kandija, danas poznata pod nazivom Heraklion. To je i dan-danas najveći grad na Kreti, a služi i kao upravno središte tog grčkog otoka. Mlečani su po tom gradu i cijeli otok Kretu nazivali Kandija. Opsada grada Kandije trajala je više od 21 godine, a započela je 1. svibnja 1648. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog carstva koji je tada trajao, naziva se Kandijski rat. Slavni pjesnik lord Byron usporedio je opsadu Kandije s grčkom opsadom Troje u mitskim vremenima.
Otok Kreta svojedobno je bio najbogatiji i najvažniji mletački posjed u Sredozemlju. Turci su ga napali 1644. godine i do 1648. uspjeli su osvojiti veći dio otoka i doći do glavnog grada, spomenute Kandije. Na kraju je na otok došao sam turski veliki vezir Fazil Ahmed-paša Ćuprilić. Veliki vezir imao je u Osmanskom Carstvu ulogu sličnu premijeru. Fazil je bio sin znamenitog velikog vezira Mehmed-paše Ćuprilića. Osmanlije su te završne napadačke operacije koštale života čak 70.000 Osmanlija te još 38.000 lokalnih Krećana i robova koji su morali kopati rovove i tunele ispod gradskih zidina.
Kandijski rat bjesnio je i u Dalmaciji. Osmanlije su čak zaprijetili Zadru i Splitu, te opsjedali Šibenik. Međutim, na kraju su na dalmatinskom bojištu Mlečani imali više sreće nego na Kreti. Uspjeli su odbiti Osmanlije, osvojiti Klis, Knin i većinu dalmatinskog zaleđa. Na kraju je mirovnim ugovorom 1669. Venecija u zaleđu dobila toliko teritorija da je njen dalmatinski posjed utrostručen. Time je na neki način nadoknadila gubitak Krete.
_________
Jean-François Champollion imao je neobičan talent za jezike. Već do svoje šesnaeste godine svladao je dvanaestak jezika, a s devetnaest je postao asistent na sveučilištu. Budući da je s vremenom postao stručnjak za orijentalne jezike, povjeren mu je zadatak dešifriranja hijeroglifa. To je uspio pomoću poznatog kamena iz Rosette, koji su pronašli francuski vojnici u Egiptu za vrijeme Napoleonove ekspedicije 1799. godine. Budući da je tekst na tom kamenu bio na tri jezika, vrlo brzo je zaključeno da bi mogao poslužiti u otkrivanju značenja hijeroglifa. Već prve godine kad je otkriven znalo se da je taj kamen važan, pa ga je i sam Napoleon razgledao u Egiptu.
Kad su Britanci zauzeli Egipat, došli su u posjed kamena iz Rosette, pa je on i danas izložen u British Museumu, kao najpopularniji eksponat tog muzeja. U međuvremenu su napravljene kopije koje su cirkulirale po Europi, pa je i Champollion u Francuskoj mogao pristupiti analizi teksta. Pomoću osobnih imena koja se spominju na kamenu uspio je dešifrirati koji hijeroglifi odgovaraju kojim glasovima. Olakšavajuća je činjenica da su imena faraona bila istaknuta na poseban način (u tzv. kartušama), pa su se mogla razlikovati od ostatka teksta.
________
Dana 27. rujna 1066. godine isplovio je normanski vojskovođa Vilim Osvajač prema Engleskoj s ciljem njenog osvajanja. Vilim je skupio razmjerno veliku vojsku za srednjovjekovne pojmove. Radilo se o tisućama pješaka i konjanika, koji su bili raspoređeni na mnogobrojne brodove. Flota je isplovila s ušća rijeke Somme u Francuskoj.Radi se o području Pikardije, nedaleko od tadašnjih Vilimovih posjeda u Normandiji. Normanske su pristale kod zaljeva Pevensey sljedećeg dana nakon isplovljavanja. Udaljenost od spomenutog ušća Somme do zaljeva Pevensey na obali Engleske iznosi oko 110 kilometara.
Veliku pobjedu nad anglosaksonskim snagama postigao je Vilim Osvajač u čuvenoj Bitki kod Hastingsa 14. listopada 1066. godine, svega 17 dana nakon isplovljavanja iz Francuske.
_______________
Dana 27. rujna 1821. ostvarena je nezavisnost Meksika od Španjolske i završen je Meksički rat za nezavisnost. Taj je rat bio započeo još 1810. događajem zvanim Krik iz Doloresa (španj. Grito de Dolores) pri kojem je katolički svećenik Miguel Hidalgo y Costilla pozvao na oslobođenje Meksika od španjolske kolonijalne vlasti.
Meksički rat za nezavisnost trajao je jedanaest godina, a na kraju su Španjolci pobijeđeni. Spomenutog datuma u Ciudad de México ušle su oslobodilačke vojske boraca za nezavisnost, što je simbolički označilo kraj rata. Ustanici su predložili plan po kojem bi Meksiko postao nezavisnim carstvom, pri čemu je tadašnji španjolski kralj Ferdinand VII. trebao postati carem Meksika, a u slučaju njegovog odbijanja neki drugi pripadnik dinastije Bourbon došao bi na to mjesto. Ipak, španjolski kralj odbio je priznati nezavisnost Meksika, a odbacio je i mogućnost da neki europski princ dođe na položaj meksičkog cara. Meksikanci su na svoju ruku proglasili Meksičko Carstvo, čijim je prvim carem postao general Agustín de Iturbide, vojskovođa iz razdoblja Meksičkog rata za nezavisnost. On se sljedeće godine (1822.) službeno okrunio za cara Meksičkog Carstva.
Napomenimo, to je carstvo obuhvaćalo znatno veći prostor od današnjeg Meksika (na sjeveru se protezalo do Teksasa, sjeverne Kalifornije i Novog Meksika, a na jugu se proširilo sve do Paname).
______________
Dana 27. rujna 1943. godine rođen je u Italiji Amedeo od Savoje – jedini sin talijanskog vojvode od Aoste, koji je za vrijeme NDH trebao biti hrvatski kralj Tomislav II. Da je Tomislav II. doista ostvario pravo na hrvatsko prijestolje, njegov sin i nasljednik Amedeo bio bi danas hrvatski kralj (ili barem pretendent na hrvatsko prijestolje). Puno Amedeovo ime glasi Amedeo Umberto Costantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir. Majka mu je bila princeza Irena od Grčke i Danske, osobito zanimljiva po tome što je bila izravan ženski potomak britanske kraljice Viktorije. Dakako, time je i sam Amedeo izravni potomak kraljice Viktorije po ženskoj liniji.
Princ Amedeo naslijedio je titulu vojvode od Aoste, nakon što mu je otac umro u Argentini 1948. godine. U dobi od 20 godina oženio se u Portugalu princezom Klaudijom od Orléansa. Ona je vrlo uglednog roda jer potječe iz francuske kraljevske obitelji. Dapače, otac joj je bio pretendent na francusko kraljevsko prijestolje, s titulom „grof od Pariza“ (comte de Paris).
Danas princ Amedeo živi navodno u mjestašcu San Rocco pokraj gradića Castiglion Fibocchi u Toskani. Ta se lokacija nalazi četrdesetak kilometara od Firence. Budući da se ondje nalaze vinorodni krajevi (u blizini se proizvodi poznato vino Chianti), i princ Amedeo bavi se proizvodnjom vina (Vini Savoia Aosta).
______________
Gradić Lancaster u Pennsylvaniji bio je glavni grad Sjedinjenih Američkih Država jedan jedini dan. Naime, 27. rujna 1777. godine u njemu je odsjeo Kontinentalni kongres kao vrhovna američka institucija. Prijašnje sjedište Kongresa, Philadelphija, bila je okupirana, pa su delegati morali bježati na zapad. U Lancasteru su se zadržali jedan dan, a zatim su nastavili zapadno do gradića Yorka.
Inače, u Lancasteru je rođen predsjednik James Buchanan, a u njemu je živio i Robert Fulton, izumitelj parobroda i podmornice.
______________
Dana 27. rujna 1533. godine rođen je Stjepan Báthory, mađarski velikaš koji je postao knezom Transilvanije (Erdelja) pa čak i kraljem Poljske. Rodio se u mjestu Szilágysomlyó na području Transilvanije (danas se to mjesto zove Şimleu Silvaniei, a nalazi se u Rumunjskoj, čak oko 60 kilometara od granice s Mađarskom). Stjepan je potjecao iz bogate obitelji Báthory, koja je prezime dobila po posjedu Bátor u današnjoj sjeveroistočnoj Mađarskoj, oko 45 kilometara od granice s Ukrajinom. Zanimljivo je da je obitelj Báthory u svom grbu imala tri zmajska zuba.
Stjepan Báthory postao je 1571. godine transilvanskim vojvodom, a kasnije je uzeo i titulu kneza Transilvanije (lat. princeps Transsylvaniae). Godine 1576. izabran je za kralja Poljske, u to vrijeme jedne od teritorijalno najvećih država u Europi. Na poljskom je prijestolju bio zajedno sa svojom suprugom – Anom Jagelović – koja je bila posljednji izdanak poljsko-litavske vladarske dinastije Jagelovića. Stjepan Báthory bio je prilično uspješan kao poljski kralj, što se naročito ogledalo u njegovim vojnim pobjedama. Primjerice, s uspjehom je ratovao čak i protiv Rusa. Po nekim ga elementima smatraju čak i jednim od najuspješnijih vladara u cjelokupnoj poljskog povijesti. Na prijestolju je Stjepan Báthory ostao sve do svoje smrti 1586. godine. U trenutku smrti bio je u 54. godini života, a preminuo je u mjestu Grodno u tadašnjoj Litvi (danas se to mjesto nalazi u Bjelorusiji).
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Bitka u blizini ušća Drave u Dunav, nedaleko od današnjeg Osijeka (antički naziv Mursa) vođena je 28. rujna 351. godine. Sukobile su se vojske cara Konstancija II. i uzurpatora Magnencija. Godinu dana prije Magnencije na čelu rimskih snaga u Galiji pobunio se i ubio Konstancijeva brata i suvladara Konstansa. Potom je došlo do pregovora između Magnencija, koji je Konstancija bio spreman priznati kao cara u istočnom dijelu Carstva, te Konstancija, koji je Magnenciju bio spreman prepustiti Galiju, ali ne i ostatak Zapadnog Carstva. Neuspjeh pregovora doveo je do rata..
Prema nekim izvorima, Konstancije se prije početka bitke otišao moliti kraj groba lokalnog kršćanskog mučenika. Tijekom bitke se molio sve do trenutka kad je došao biskup Murse Valens s vijestima o pobjedi. Konstancije je raspolagao daleko brojnijim snagama, uključujući tešku konjicu i strijelce, dok se Magnencije morao oslanjati na relativno nedisciplirane i neobučene barbarske pomoćne trupe, o čemu svjedoči i bijeg dijela franačke konjice na Konstancijevu stranu, uoči same bitke.
Uspjeh je bio ostvaren, no uz velike gubitke na obje strane. To je vjerojatno bila jedna od najkrvavijih bitaka u rimskoj povijesti. Magnencije je uspio pobjeći prerušen u običnog vojnika. Kasnije će mu Konstancije zadati konačni poraz u južnoj Francuskoj i postati jedini car cijelog Rimskog Carstva.
__________
Na put oko svijeta krenula su istodobno četiri zrakoplova tipa Douglas World Cruiser, i to 6. travnja 1924. godine. Početna im je točka bila lokacija Sand Point pokraj američkog grada Seattlea. Jedan od četiriju zrakoplova srušio se iznad Aljaske, a drugi je morao prisilno sletiti u Atlantiku (posade su u oba slučaja preživjele), no ostala dva nastavila su put. Preletjeli su sa sjevernoameričkog na azijski kontinent izbjegavajući ulazak u zračni prostor SSSR-a, budući da za to nisu imali dozvolu. Leteći uz obale Kine došli su do Indokine, a zatim preko Indije i Bliskog istoka ušli u Europu.
Atlantski ocean preletjeli su preko Islanda i Grenlanda. Doletjevši do Seattlea zatvorili su puni krug ukupno preletjevši 44.342 kilometara. Čitav je let trajao 175 dana, tj. nešto manje od šest mjeseci. Kompanija Douglas koristila je za oglašavanje činjenicu da je njenim zrakoplovima prvi put obiđen svijet. Dapače, čak su izmijenili svoj logo u prikaz globusa koji obilaze zrakoplovi.
__________
Papa sluga Božji Ivan Pavao I., rođen pod imenom Albino Luciani, umro je nakon što je bio papa svega 33 dana. Pretpostavlja se da je umro preko noći od srčanog udara. Bio je jedan od papa s najkraćim pontifikatom u povijesti (najkraći je imao Urban VII. s 13 dana).
Ivan Pavao I. bio je prvi papa koji je uzeo dvostruko ime, sačinjeno od imena Ivana XXIII. i Pavla VI., njegovih dvaju neposrednih prethodnika. Nakon njegove smrti sastala se konklava i izabrala sv. Ivana Pavla II., koji je uzeo ime u čast svom prethodniku. Tako je godina 1978. bila godina triju papa.
_________
ht[img]tps://povijest.hr/wp-content/uploads/2016/09/Andechsove-696x424.jpg[/img]
Dana 28. rujna 1213. ubijena je na osobito krvav način hrvatsko-ugarska kraljica Gertruda od Andechs-Meranije. Bila je majka sv. Elizabete Ugarske i kralja Bele IV. Arpadovića, kod nas poznatog kao vladar koji je Gradecu podario Zlatnu bulu. Gertruda je postala hrvatsko-ugarskom kraljicom udajom za kralja Andriju II. Arpadovića, poznatog po križarskom pohodu i po Zlatnoj buli koja je jamčila prava sitnom plemstvu.
Gertruda je imala zanimljivo podrijetlo. Otac joj je bio Bertold IV. od Andechsa, markgrof Istre i Kranjske te vojvoda od Meranije, a njegova je dinastija bila njemačkog podrijetla (nazvana je po mjestu Andechs u današnjoj Bavarskoj, tridesetak kilometara jugozapadno od Münchena). Bertold IV. od Andechsa naslijedio je titule markgrofa Istre i Kranjske, a od cara Fridrika Barbarosse dobio je titulu vojvode od Meranije, koja se vjerojatno odnosila na dio današnjeg hrvatskog teritorija (vjerojatno rijeka i istočna obala Istre).
Gertruda od Andechs-Meranije ne samo da je rodila sveticu (spomenutu sv. Elizabetu Ugarsku), nego joj je i sestra bila svetica, Hedviga Šleska. Nadalje, jedna je Gertrudina sestra postala francuskom kraljicom (Agneza od Andechs-Meranije). Najstarija kći Gertrude, Ana Marija, udala se za bugarskog cara Ivana Asena II. Pored Bele IV., rodila je i sinove Kolomana, kralja Galicije i hercega Slavonije, te Andrija II., knez Galičke Kneževine (danas u zapadnoj Ukrajini).
Kraljicu Gertrudu ubili su ugarski plemići na području gorja Pilis, sjeverno od Budima. Vjerojatan motiv bio je strah ugarskih plemića od dolaska Gertrudinih njemačkih rođaka na položaje moći u Ugarskoj. U to je vrijeme njen suprug kralj bio odsutan na bojištu, a kraljicu su urotnici ubili tijekom lova. Njeno tijelo zatim je navodno rastrgano.
___________
Od veljače 1958. do 28. rujna 1961. godine Egipat i Sirija činili jedinstvenu državu koja se zvala Ujedinjena Arapska Republika (UAR). Razlog za potpisivanje bila je ratna prijetnja Turske s kojom je Sirija već imala sukobe na zajedničkoj granici u prosincu 1957. godine, a s druge strane Egipat, koji je od Suske krize 1956. godine bio međunarodno izoliran vidio je u ujedinjenju Egipta i Sirije prvi korak ka ujedinjenju svih arapskih zemalja. Predsjednik države bio je Gamal Abdel Naser, a kao glavni grad rotirali su se Damask i Kairo. Damask je bio prijestolnica od veljače do svibnja svake godine, a ostatak godine glavni grad je bio Kairo.
Ta država bila je i u konfederaciji sa Sjevernim Jemenom, pod skupnim nazivom Ujedinjene arapske države. Sve je to bio pokušaj stvaranja panarapske državne tvorevine, koja bi ujedinila Arape razjedinjene između mnogo država. Pokušaj propao kad je Sirija pomoću puča istupila iz te državne tvorevine i opet postala suverena republika. Pokušaja ujedinjenja arapskih država bilo je još u povijesti. Tako su 1958. Irak i Jordan bili u federaciji, a od 1972. do 1977. Libija, Egipat i Sirija.
Inače, sama panarapska ideja stvorena je još 1936. godine tzv. arapskim paktom između Saudijske Arabije, Iraka i Jemena, kao i sporazumom između Egipta i Saudijske Arabije.
________
Dana 28. rujna 1928. britanski znanstvenik Alexander Fleming otkrio je antibiotsko djelovanje penicilina. Radilo se o svojevrsnom slučajnom otkriću. Naime, on je imao razmjerno neuredne navike u laboratoriju. Kad se te godine vratio s godišnjeg odmora koji je proveo s obitelji, u laboratoriju je primijetio hrpu kultura bakterija koje je prethodno ostavio. Neke od kultura bile su zagađene gljivicama. Fleminga je zaintrigirala činjenica da kolonije bakterija stafilokoka nisu rasle u neposrednoj okolini gljivica.
Nakon analize tih bakterijskih kultura Fleming je zaključio da jedna vrsta gljivica, točnije plijesan iz roda Penicillium sprečava razvoj bakterija. Iz te je plijesni izlučio tvar koju je nazvao penicillin, upravo prema spomenutom latinskom nazivu roda plijesni Penicillium.
Penicilin je postao prvim antibiotikom u povijesti, a kasnije su razvijeni i mnogi drugi. Za svoj rad dobio je 1945. Nobelovu nagradu.
_________
Osnivač kompanije Boeing rođen je kao Wilhelm Böing od njemačkih roditelja koji su se doselili u SAD. Otac mu je bio bogati poduzetnik koji se bavio rudarstvom, a on sam je započeo s poduzetništvom u drvnoj industriji, kupivši prostrane šume jugozapadno od Seattlea u državi Washington. Prvi put je vidio avion 1909. na jednoj izložbi u Seattleu, nakon čega je postao fasciniran zrakoplovstvom. Godine 1916. pokrenuo je kompaniju za proizvodnju aviona, koja se isprva bavila hidroavionima izrađenima od drveta, s kojim je Boeing imao iskustva. Za vrijeme Prvog svjetskog rata dobio je veliku narudžbu aviona za Američku mornaricu.
Kad je rat završio prebacio se na proizvodnju civilnih aviona. Počeo se baviti i zračnim prijevozništvom, no 1934. godine zakonom je zabranjeno da se ista kompanija bavi proizvodnjom aviona i prijevozom putnika. Stoga je Boeingova kompanija morala biti podijeljena. Dio koji se bavio prijevozništvom postao je poznat kao United Airlines, i danas je jedna od najvećih aviokompanija na svijetu.
Kompanija Boeing nastavila je proizvoditi avione, naročito užurbano za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je u ogromnim količinama proizvodila bombardere B-17 Flying Fortress i B-29 Superfortress. Proizvodnja civilnih mlažnjaka nastala je nakon rata s modelima 707, 717 i 727, pa sve do 737, 747, 767, 777 i 787 koji se još uvijek proizvode. Boeingova tvornica u Everettu, pokraj Seattlea, danas je najveća zgrada na svijetu po obujmu.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 28. rujna 1790. godine umro je knez Nikola Josip Esterházy, najveći pojedinačni velikaški zemljoposjednik u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Posjedi su mu se prostirali na stotinama tisuća hektara, a trošio je velik novac na luksuz, zbog čega je dobio nadimak Veličanstveni (njem. der Prachtliebende). Između ostaloga, knez Nikola Josip sagradio je najveći velikaški dvorac u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu – Esterházu – koja se nalazi u mjestu Fertőd na sjeverozapadu današnje Mađarske. Taj golemi dvorac nazivaju mađarskim Versaillesom, a smješten je samo nekoliko kilometara od današnje mađarsko-austrijske granice.
Nikola Josip Esterházy naslijedio je kneževsku titulu 1762. i ostao je knezom sve do svoje smrti na današnji dan 1790. godine. U glazbenom je smislu poznat po tome što je zapošljavao znamenitog skladatelja Josepha Haydna. Zanimljivo je da postoji teorija da je Haydn bio hrvatskog podrijetla (područje u blizini mađarsko-austrijske granice uvelike je naseljeno Gradišćanskim Hrvatima). Knez Nikola Josip Esterházy umro je na današnji dan u 76. godini života, u vrijeme kad je u Francuskoj već bila u tijeku Revolucija. Skladatelj Joseph Haydn nadživio je kneza za čak 19 godina.
__________
Dana 28. rujna 1871. rođen je Pietro Badoglio, talijanski vojskovođa i političar. Badoglio se rodio u gradiću zvanom Grazzano Monferrato, smještenom oko pedeset kilometara istočno od Torina. Tom je gradiću 1939. godine ime promijenjeno u Grazzano Badoglio, u čast maršalu, a taj je naziv zadržan do danas.
Obnašao je čitav niz najviših vojnih i državničkih funkcija u Italiji. Primjerice, bio je načelnik glavnog stožera talijanske vojske, guverner Libije, glavni zapovjednik talijanske vojske u ratu protiv Etiopije, potkralj Etiopije, a nakon Mussolinijeva pada i predsjednik Talijanske vlade, tj. talijanski premijer. Od 1926. imao je čin maršala Italije (tal. Maresciallo d’Italia), a 1936. dobio je nasljednu aristokratsku titulu vojvode od Addis Abebe (tal. Duca di Addis Abeba).
Premda je bio dugogodišnji član Mussolinijevog fašističkog režima, maršal Badoglio na određeni se način iskupio 1943. godine, kad je kao član Fašističkog velikog vijeća glasovao za Mussolinijevu smjenu. Talijanski kralj imenovao ga je tada novim premijerom, a Mussolini je uhićen. Badogliova je vlada napustila suradnju s nacističkom Njemačkom i priklonila se Saveznicima, što je bio prijelomni događaj u Drugom svjetskom ratu.
Maršalu Badogliju nikad nije suđeno za ratne zločine, premda su akcije talijanskih snaga iz njegovog vremena bile zloglasne, osobito u Africi. Preminuo je 1956. u svom rodnom gradu. Njegovi memoari važan su izvor za povijest Italije u Drugom svjetskom ratu.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 28. rujna 1790. godine umro je knez Nikola Josip Esterházy, najveći pojedinačni velikaški zemljoposjednik u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Posjedi su mu se prostirali na stotinama tisuća hektara, a trošio je velik novac na luksuz, zbog čega je dobio nadimak Veličanstveni (njem. der Prachtliebende). Između ostaloga, knez Nikola Josip sagradio je najveći velikaški dvorac u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu – Esterházu – koja se nalazi u mjestu Fertőd na sjeverozapadu današnje Mađarske. Taj golemi dvorac nazivaju mađarskim Versaillesom, a smješten je samo nekoliko kilometara od današnje mađarsko-austrijske granice.
Nikola Josip Esterházy naslijedio je kneževsku titulu 1762. i ostao je knezom sve do svoje smrti na današnji dan 1790. godine. U glazbenom je smislu poznat po tome što je zapošljavao znamenitog skladatelja Josepha Haydna. Zanimljivo je da postoji teorija da je Haydn bio hrvatskog podrijetla (područje u blizini mađarsko-austrijske granice uvelike je naseljeno Gradišćanskim Hrvatima). Knez Nikola Josip Esterházy umro je na današnji dan u 76. godini života, u vrijeme kad je u Francuskoj već bila u tijeku Revolucija. Skladatelj Joseph Haydn nadživio je kneza za čak 19 godina.
__________
Dana 28. rujna 1871. rođen je Pietro Badoglio, talijanski vojskovođa i političar. Badoglio se rodio u gradiću zvanom Grazzano Monferrato, smještenom oko pedeset kilometara istočno od Torina. Tom je gradiću 1939. godine ime promijenjeno u Grazzano Badoglio, u čast maršalu, a taj je naziv zadržan do danas.
Obnašao je čitav niz najviših vojnih i državničkih funkcija u Italiji. Primjerice, bio je načelnik glavnog stožera talijanske vojske, guverner Libije, glavni zapovjednik talijanske vojske u ratu protiv Etiopije, potkralj Etiopije, a nakon Mussolinijeva pada i predsjednik Talijanske vlade, tj. talijanski premijer. Od 1926. imao je čin maršala Italije (tal. Maresciallo d’Italia), a 1936. dobio je nasljednu aristokratsku titulu vojvode od Addis Abebe (tal. Duca di Addis Abeba).
Premda je bio dugogodišnji član Mussolinijevog fašističkog režima, maršal Badoglio na određeni se način iskupio 1943. godine, kad je kao član Fašističkog velikog vijeća glasovao za Mussolinijevu smjenu. Talijanski kralj imenovao ga je tada novim premijerom, a Mussolini je uhićen. Badogliova je vlada napustila suradnju s nacističkom Njemačkom i priklonila se Saveznicima, što je bio prijelomni događaj u Drugom svjetskom ratu.
Maršalu Badogliju nikad nije suđeno za ratne zločine, premda su akcije talijanskih snaga iz njegovog vremena bile zloglasne, osobito u Africi. Preminuo je 1956. u svom rodnom gradu. Njegovi memoari važan su izvor za povijest Italije u Drugom svjetskom ratu.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Bitka kod Pákozda, između Mađara i snaga pod vodstvom hrvatskog bana Josipa Jelačića (koji je ujedno bio i general u vojsci Habsburške Monarhije) dogodila se 29. rujna 1848. godine. Mađarska revolucionarna vojska sukobila se sa snagama pod Jelačićevim vodstvom otprilike na pola puta između jezera Balaton i Budima, u trokutu omeđenom mađarskim naseljima Pákozd, Sukoró i Pátka.
Bojno polje kod Pákozda nalazilo se otprilike deset kilometara sjeveroistočno od grada Székesfehérvára (Stolnog Biograda, znamenitog krunidbenog mjesta srednjovjekovnih ugarskih kraljeva). Ban Josip Jelačić prethodno je vršio prodor iz smjera Hrvatske u načelnom smjeru Budima i Pešte, a Mađarska revolucionarna vojska pomicala se s njemu suprotne (sjeverne) strane jezera Balaton.
Ishod bitke bio je načelno neodlučen, no obje strane tvrdile su da je pobjeda pripala njima. Među glavnim zapovjednicima Mađarske revolucionarne vojske u toj bitki bili su János Móga, Richard Guyon i Mór Perczel. Nakon bitke Jelačić se s vojskom uputio prema Beču, gdje je odigrao znatnu ulogu u gušenju tamošnjeg ustanka.
__________
Poznati njemački političar Walther Rathenau rođen je 29. rujna 1867. godine kao sin jednog od najbogatijih njemačkih Židova, osnivača i vlasnika kompanije AEG ( Allgemeine Elektrizitäts-Gesellschaft). Njegovo židovsko porijeklo i njegovo bogatstvo predstavljali su veliku opasnost u doba antisemitizma. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je jedan od Židova koji su dali poticaj njemačkom ratnom naporu.
Nakon rata postao je njemački ministar vanjskih poslova. Bio je njemački nacionalist i zalagao se za integraciju Židova u njemačko društvo, jer je vjerovao da će na taj način nestati antisemitizam. Unatoč svemu tomu, mrzili su ga ultranacionalisti, jednostavno zato što je bio Židov. Ubili su ga 1922. u atentatu. Budući da se svakog dana vozio automobilom od svoje kuće do radnog mjesta, pratili su ga te pucali na njegov automobil iz drugog automobila i ubacili u njega ručnu bombu, te se zatim brzo odvezli s mjesta zločina.
___________
Iz života Miguela de Cervantesa manje je poznato da je određeno vrijeme bio profesionalni vojnik i da se borio u jednoj od najpoznatijih pomorskih bitaka u povijesti, onoj kod Lepanta. Bio je pripadnik elitne postrojbe Infanteria de Marina (hrv. mornaričko pješaštvo), kao naoružani vojnik na galiji. Na dan bitke imao je groznicu, no nije htio ostati u krevetu u potpalublju, nego se radije išao boriti zajedno s kolegama. Sukobili su se s osmanskim galijama i pobijedili. Kod Lepanta je ostvarena jedna od najvećih kršćanskih pobjeda nad Osmanlijama.
Cervantes je zadobio tri rane, dvije u prsa i jednu koja mu je onesposobila lijevu ruku. Morao je ostati u bolnici 6 mjeseci prije nego se oporavio. Uvijek je s velikim ponosom gledao na svoje sudjelovanje u bitki koja je utjecala na oblikovanje europske povijesti. U jednoj od sljedećih bitaka bio je zarobljen, pa je proveo pet godina kao rob u Alžiru, sve dok ga nije otkupila njegova obitelj i redovnici. Zanimljivo je da je UNESCO Međunarodnim danom knjige proglasio upravo dan na koji se obilježava Cervantesova smrt (23. travnja).
___________
Italija je objavila rat Osmanskom Carstvu 29. rujna 1911. godine, čime je započeo Talijansko-osmanski rat (trajao je od 1911. do 1912. godine). Upravo je taj rat predstavljao uvod u Balkanske ratove, ponajviše zbog toga što su balkanske države uvidjele da je Italija razmjerno lako uspjela poraziti osmansku vojnu silu. U tom je smislu Talijansko-osmanski rat bio i prethodnica Prvog svjetskog rata, koji je izbio svega nekoliko godina kasnije. Dodatni je povijesni značaj ovog rata u tome što je u njemu prvi put upotrijebljen zrakoplov u vojne svrhe, kako za izviđanje, tako i za bombardiranje neprijateljskih položaja.
U doba izbijanja rata na čelu Osmanskog Carstva bio je sultan Mehmed V. (pretposljednji sultan u povijesti Osmanskog Carstva). U Italiji je vladao kralj Viktor Emanuel III., a talijanski je premijer bio Giovanni Giolitti. Italija je u ratu pobijedila i uspjela je osvojiti područje Libije (nekadašnji osmanski vilajet Tripolitaniju). Libija je time postala talijanskom kolonijom.
Osim Libije, osvojila je Italija i otočje Dodekanez, smješteno nedaleko od obala Male Azije. Radilo se o skupu otoka koji su imali veliko povijesno značenje još u starom vijeku. Među tim otocima bili su Rod, Patmos, Kos, Karpatos i mnogi drugi.
Talijani su izvršili znatan utjecaj na osvojenim osmanskim područjima, pa se na tim teritorijima još i danas mogu vidjeti ostatci talijanske arhitekture. Prvi balkanski rat, u kojem su Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka napale Osmansko Carstvo, započeo čak i prije nego je Talijansko-osmanski rat okončan.
__________
Dana 29. rujna 1850. godine obnovljeno je nakon nekoliko stotina godina ustrojstvo katoličke hijerarhije u Engleskoj. Naime, u Engleskoj nije bilo katoličkih biskupa sve od smrti posljednjeg biskupa postavljenog u doba katoličke kraljice Marije I. Tudor još u 16. stoljeću. Tijekom vladanja njene sestre, protestantske kraljice Elizabete I., katoličanstvo je bilo progonjeno u Engleskoj i dotadašnje biskupije dane su pripadnicima Anglikanske crkve. Kraljica Elizabeta I. smatrala se vrhovnom poglavaricom Anglikanske crkve, po uzoru na svoga oca Henrika VIII. koji je prvi raskinuo s Rimom. Od vremena Elizabete I. engleski je monarh imao u Anglikanskoj crkvi zapravo sličnu ulogu kakvu je papa imao u Katoličkoj crkvi. Vladaru, kao glavi Anglikanske crkve, bili su podređeni anglikanski biskupi, najviši od kojih je bio nadbiskup od Canterburyja. Katolici, s druge strane, od tada nisu imali svojih biskupa u Engleskoj.
Papa Pio IX. ponovno je uveo katoličke biskupije u Engleskoj bulom Universalis Ecclesiae, izdanom u Rimu. Tom su bulom uspostavljene katoličke dijeceze i provincije u Engleskoj. Točnije, osnovana je jedna nadbiskupija, kojoj je kao metropoliji podređeno 12 biskupija. Ta jedna nova nadbiskupija bila je Westminster i time je nadbiskup Westminstera zapravo postao najviši prelat Katoličke crkve u Engleskoj, što je ostao i do danas. Ta njegova pozicija potvrđena je i činjenicom da je svaki nadbiskup Westminstera od 1850. do danas bio ujedno i imenovan kardinalom, a osim toga nadbiskupi Westminstera uobičajeno su i predsjednici Biskupske konferencije Engleske.
Potrebno je napomenuti da je papa pri tom rekreiranju biskupija u Engleskoj bio prilično obziran. Naime, on nije obnovio biskupije pod nazivima koje su imale u srednjem vijeku (Canterbury, York, Bath itd.) jer su biskupije s tim nazivima sada držali anglikanski biskupi. Da je postavio katoličkog nadbiskupa Canterburyja, to bi dovelo do sukoba s Anglikanskom crkvom, jer bi postojala dva konkurentska biskupa iste biskupije.
___________
Jedan od ljudi koji su najzaslužniji za britansko osvajanje Indije bio je Robert Clive, rođen 29. rujna 1725. godine. Naime, potrebno je znati da sve do polovice 18. stoljeća Britanci nisu bili najjača europska sila u Indiji. Jaki su bili Nizozemci, Portugalci i Francuzi, a čak su i Danci imali kolonije u Indiji. Osim toga, i domaći indijski vladari prije su imali znatnu moć.
Britanski posjed u Indiji rastao je polagano. Kao prvo, potrebno je objasniti da britanske kolonije u Indiji nisu bile pod direktnom vlasti države, tj. krune, nego su bile zapravo vlasništvo jednog dioničarskog društva. To je bila slavna Britanska istočnoindijska kompanija (engl. East India Company – EIC), koja će s vremenom postati najveće poduzeće na čitavom svijetu. Ona je osnovana još 1600. godine kao relativno malo dioničko društvo. Zvala se istočnoindijska kompanija jer se u to doba razlikovalo Zapadnu Indiju (današnji karipski otoci u Americi) od Istočne Indije (današnja Indija u Aziji).
Robert Clive bio je zaposlenik Britanske istočnoindijske kompanije. Isprva je imao funkciju sličnu pisaru ili prodavaču u trgovini u jednom mjestu u Indiji. Zanimljivo je da je EIC imala čak i vlastitu vojsku, dakle svojevrsnu privatnu armiju. Kad su u Indiji počeli ratovi između EIC-a i slične francuske kompanije, Clive se prebacio u EIC-ovu vojsku, jer nije želio besposleno gledati rat. Njegovo prebacivanje u vojni sektor EIC-a zapravo je smatrano korakom niže u hijerarhiji kompanije, no Clive se ubrzo u vojsci proslavio hrabrošću. Zbog toga je napredovao u činovima i dobivao sve viša zapovjedništva. Pobijedio je Francuze, a zatim i lokalne indijske vladare. Ključna je bila Bitka kod Plasseya u Bengalu, gdje se Clive sa samo 750 britanskih vojnika i 2.200 saveznika suprotstavio indijskoj domorodačkoj vojsci sa 35.000 pješaka i 18.000 konjanika. Indijci su imali čak i oklopljene borbene slonove, no Clive je ipak pobijedio.
Cliveovi vojni uspjesi u Indiji donijeli su mu ogromno bogatstvo, jer je kao zapovjednik mogao zakonito za sebe uzeti dio veliki ratnog plijena. Imao je čin generala i vrhovnog zapovjednika u Indiji. Vratio se u Englesku kao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena. Britanski kralj dao mu je titulu baruna Clivea od Plasseya (po njegovoj slavnoj pobjedi), čime je on postao lord Clive. Kupio je dvorac Claremont u Engleskoj i luksuzno ga uredio. Međutim, prerano je umro, u dobi od samo 49 godina.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 29. rujna 1982. godine umrla je 12-godišnja djevojčica Mary Kellerman iz predgrađa Chicaga nakon što je popila kapsulu lijeka Tylenol. Uskoro su se javili i drugi slučajevi iznenadnih smrti od tih kapsula, svi u okolici Chicaga. Istražitelji su ubrzo povezali sva ta umorstva s Tylenolom, pa je hitno izdano upozorenje ljudima da ne piju taj lijek. Emitirane su poruke o opasnosti pijenja Tylenola, a čikaška je policija vozila predgrađima i razglasima upozoravala ukućane.
Ukupno je zabilježeno 7 smrti osoba koje su uzele kapsule Tylenola. Pokazalo se da njih nije ubio sam lijek, nego je netko zamijenio sadržaj kapsula sa cijankalijem, jakim otrovom. Budući da su bočice smrtonosnih kapsula bile proizvedene u različitim tvornicama, istražitelji su zaključili da do umetnja otrova nije došlo prilikom proizvodnje, nego kasnije. Svi umrli su bili iz okolice Chicaga, pa je zaključeno da je netko uzeo lijekove iz lokalnih trgovina, napunio ih cijankalijem i vratio na police. Naime, Tylenol je lijek protiv bolova, vrlo popularan u SAD-u. U američkim trgovinama lijekovima dobar dio supstanci može se kupiti na samoposlužnom dijelu. Tako je ubojica vjerojatno uzeo Tylenol s polica, na skrivenoj lokaciji otvorio kapsule i napunio ih otrovom, i zatim bočice vratio na police.
Reakcija kompanije Johnson and Johnson, koja je proizvodila lijek, bila je adekvatna. Izdali su upozorenja u medijima. Povukli su oko 31 milijun bočica Tylenola, što im je nanijelo štetu od oko 100 milijuna dolara. Ponudili su nagradu od 100.000 dolara onome tko pronađe krivca. Interesantno je da je kompanija na kraju od cijelog incidenta čak i izvukla korist jer se ljude dojmila njihova dobra reakcija u kriznoj situaciji, naročito to što ništa nisu željeli zataškati.
__________
Obitelj Rockefeller vjerojatno potječe od francuske obitelji Roquefeuil. Oni su kao protestanti pobjegli iz Francuske, naselili se u Njemačkoj i germanizirali prezime prvo u Rockenfeller, a zatim u Rockefeller. Otamo su došli u državu New York, u kojoj se rodio John Davison Rockefeller, u prilično siromašnoj obitelji, kao sin prodavača eliksira. Otac mu je često izbivao iz kuće i nije bio tradicionalnog morala, no pobožna se majka jako brinula za odgoj sina.
U dobi od 16 godina John je dobio svoj prvi posao, kao pomoćni knjigovođa, s plaćom od 50 centa na dan. Otpočetka je davao oko 6 % svojih prihoda u dobrotvorne svrhe, a s 20 godina povećao je to na 10 % i tako zadržao ostatak života. Ušao je s partnerima u posao trgovine na veliko i svake godine zarađivao sve više. Zatim se počeo baviti naftom, koja je dovela do njegovog bogatstva. Slijedio je maksimu “Stekni sve što možeš, uštedi sve što možeš i daj sve što možeš”. Obilno je donirao, osobito škole, zdravstvene ustanove i crkvu.
Dana 29. rujna 1916. godine američke novine New York Times objavile su da Rockefellerovo bogatstvo prelazi milijardu dolara. Nakon te objave vrijednosti njegovih dionica dodatno su porasle za otprilike 8 milijuna dolara.
Računa se da je Rockefeller u dobrotvorne svrhe tijekom života podijelio čak oko 550 milijuna dolara. Unatoč takvoj darežljivosti, umro je s bogatstvom od 1,4 milijarde dolara.
__________
Dana 29. rujna 1804. godine umro je Michael Hillegas, čovjek koji je podrijetlom bio etnički Nijemac, a postao je prvim rizničarom SAD-a. Hillegas je rođen u američkom gradu Philadelphiji još 1729. godine, kad je to područje pripadalo britanskom kolonijalnom imperiju.
Još uoči potpisivanja Deklaracije nezavisnosti imenovan je Michael Hillegas rizničarom kolonija koje su se pobunile protiv britanske vlasti. Nakon službenog proglašenja nezavisnosti SAD-a postao je Hillegas rizničarom nove samostalne države. Zanimljivo je da je on osobno bio bogat pa je navodno vlastitim sredstvima nadopunjavao riznicu. Ostao je rizničarom sve do 1789. godine.
Amerikanci su se kasnije odužili Hillegasu stavivši njegov portret na novčanicu zlatnog certifikata od 10 dolara. Hillegas je umro u Philadelphiji u 76. godin. Do danas je službu rizničara SAD-a vršilo četrdesetak ljudi, a osobito je zanimljivo da su od 1949. godine na tu dužnost postavljane isključivo žene, njih čak 15-ak zaredom.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 29. rujna 1982. godine umrla je 12-godišnja djevojčica Mary Kellerman iz predgrađa Chicaga nakon što je popila kapsulu lijeka Tylenol. Uskoro su se javili i drugi slučajevi iznenadnih smrti od tih kapsula, svi u okolici Chicaga. Istražitelji su ubrzo povezali sva ta umorstva s Tylenolom, pa je hitno izdano upozorenje ljudima da ne piju taj lijek. Emitirane su poruke o opasnosti pijenja Tylenola, a čikaška je policija vozila predgrađima i razglasima upozoravala ukućane.
Ukupno je zabilježeno 7 smrti osoba koje su uzele kapsule Tylenola. Pokazalo se da njih nije ubio sam lijek, nego je netko zamijenio sadržaj kapsula sa cijankalijem, jakim otrovom. Budući da su bočice smrtonosnih kapsula bile proizvedene u različitim tvornicama, istražitelji su zaključili da do umetnja otrova nije došlo prilikom proizvodnje, nego kasnije. Svi umrli su bili iz okolice Chicaga, pa je zaključeno da je netko uzeo lijekove iz lokalnih trgovina, napunio ih cijankalijem i vratio na police. Naime, Tylenol je lijek protiv bolova, vrlo popularan u SAD-u. U američkim trgovinama lijekovima dobar dio supstanci može se kupiti na samoposlužnom dijelu. Tako je ubojica vjerojatno uzeo Tylenol s polica, na skrivenoj lokaciji otvorio kapsule i napunio ih otrovom, i zatim bočice vratio na police.
Reakcija kompanije Johnson and Johnson, koja je proizvodila lijek, bila je adekvatna. Izdali su upozorenja u medijima. Povukli su oko 31 milijun bočica Tylenola, što im je nanijelo štetu od oko 100 milijuna dolara. Ponudili su nagradu od 100.000 dolara onome tko pronađe krivca. Interesantno je da je kompanija na kraju od cijelog incidenta čak i izvukla korist jer se ljude dojmila njihova dobra reakcija u kriznoj situaciji, naročito to što ništa nisu željeli zataškati.
__________
Obitelj Rockefeller vjerojatno potječe od francuske obitelji Roquefeuil. Oni su kao protestanti pobjegli iz Francuske, naselili se u Njemačkoj i germanizirali prezime prvo u Rockenfeller, a zatim u Rockefeller. Otamo su došli u državu New York, u kojoj se rodio John Davison Rockefeller, u prilično siromašnoj obitelji, kao sin prodavača eliksira. Otac mu je često izbivao iz kuće i nije bio tradicionalnog morala, no pobožna se majka jako brinula za odgoj sina.
U dobi od 16 godina John je dobio svoj prvi posao, kao pomoćni knjigovođa, s plaćom od 50 centa na dan. Otpočetka je davao oko 6 % svojih prihoda u dobrotvorne svrhe, a s 20 godina povećao je to na 10 % i tako zadržao ostatak života. Ušao je s partnerima u posao trgovine na veliko i svake godine zarađivao sve više. Zatim se počeo baviti naftom, koja je dovela do njegovog bogatstva. Slijedio je maksimu “Stekni sve što možeš, uštedi sve što možeš i daj sve što možeš”. Obilno je donirao, osobito škole, zdravstvene ustanove i crkvu.
Dana 29. rujna 1916. godine američke novine New York Times objavile su da Rockefellerovo bogatstvo prelazi milijardu dolara. Nakon te objave vrijednosti njegovih dionica dodatno su porasle za otprilike 8 milijuna dolara.
Računa se da je Rockefeller u dobrotvorne svrhe tijekom života podijelio čak oko 550 milijuna dolara. Unatoč takvoj darežljivosti, umro je s bogatstvom od 1,4 milijarde dolara.
__________
Dana 29. rujna 1804. godine umro je Michael Hillegas, čovjek koji je podrijetlom bio etnički Nijemac, a postao je prvim rizničarom SAD-a. Hillegas je rođen u američkom gradu Philadelphiji još 1729. godine, kad je to područje pripadalo britanskom kolonijalnom imperiju.
Još uoči potpisivanja Deklaracije nezavisnosti imenovan je Michael Hillegas rizničarom kolonija koje su se pobunile protiv britanske vlasti. Nakon službenog proglašenja nezavisnosti SAD-a postao je Hillegas rizničarom nove samostalne države. Zanimljivo je da je on osobno bio bogat pa je navodno vlastitim sredstvima nadopunjavao riznicu. Ostao je rizničarom sve do 1789. godine.
Amerikanci su se kasnije odužili Hillegasu stavivši njegov portret na novčanicu zlatnog certifikata od 10 dolara. Hillegas je umro u Philadelphiji u 76. godin. Do danas je službu rizničara SAD-a vršilo četrdesetak ljudi, a osobito je zanimljivo da su od 1949. godine na tu dužnost postavljane isključivo žene, njih čak 15-ak zaredom.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 30. rujna 1227. godine rođen je budući papa Nikola IV., prvi pripadnik franjevačkog reda koji je postao papom. Ime mu je bilo Girolamo Masci i rođen je u gradiću Liscianu u srednjotalijanskoj pokrajini Marche. Franjevački red bio je tada relativno nov. Naime, sv. Franjo Asiški umro je samo godinu dana prije Girolamovog rođenja.
Girolamo je ušao u franjevački red i postao je pobožan i miroljubiv fratar koji nije imao nikakvih ambicija osim Crkve. Godine 1274. postao je generalni ministar Franjevačkog reda (naziva za osobu na čelu Franjevačkog reda). Na tom je položaju naslijedio slavnog sv. Bonaventuru, poznatog franjevačkog crkvenog učitelja.
Godine 1288. kardinali su izabrali Girolama za papu. Taj papinski izbor trajao je gotovo godinu dana i bio je najsmrtonosniji u povijesti. Naime, za vrijeme zasjedanja umrlo je 6 kardinala. Uzrok njihovih smrti bila je vjerojatno malarija. Naime, Rim je bio tijekom povijesti uvelike izložen napadima malarije, jer se nalazio u nizinskom području rijeke Tibera, s dosta komaraca. Nekad se vjerovalo da malariju uzrokuje loš zrak koji dolazi iz močvara. I sama riječ malarija dolazi od mala aria što na srednjovjekovnom talijanskom znači zli zrak.
Kao papa Girolamo je uzeo ime Nikola IV. i uglavnom je birao srednji put između frakcija u Crkvi. Poznat je po tome što je poslao franjevca Ivana od Montecorvina u misiju u daleku Kinu. Bilo je to doba Marka Pola, kad je dolazilo do većeg povezivanja Europe i istočne Azije. Navedeni franjevački misionar Ivan od Montecorvina postao je i katolički nadbiskup u Pekingu.
Papa Nikola IV. umro je u Rimu u 65. godini. Kasnije u povijesti još su samo tri franjevca postala papama: Siksto IV., Siksto V. i Klement XIV.
____________
Dana 30. rujna 1791. konačno je tijekom Francuske revolucije zaključeno zasjedanje znamenite Ustavotvorne skupštine, one iste koja je osnovana 1789. godine, na samom početku revolucije (u doba napada na Bastilju). Ustavotvorna skupština odradila je velik dio posla oko ukidanja starog feudalnog sustava u Francuskoj (tzv. Ancien Régime). Primjerice, ukinula je plemstvo, uvela jednakost građana pred zakonom itd.
Jedan od najpoznatijih članova Ustavotvorne skupštine bio je Maximilien Robespierre. Na njegov prijedlog Ustavotvorna je skupština usvojila odredbu po kojoj nijedan od njenih članova nije mogao biti izabran u budući francuski parlament. Takve samozatajne odredbe vrlo su rijetke, jer političari obično nastoje učiniti upravo suprotno – osigurati sebi unaprijed položaje u budućnosti. Robespierreu su dali nadimak Nepotkupljivi (franc. L’Incorruptible). Tim ga je epitetom pozdravila i Ustavotvorna skupština na svojem zadnjem zasjedanju.
I doista, nakon što je Ustavotvorna skupština raspuštena, nitko od njenih članova nije se mogao kandidirati za parlament. To je dovelo do neobične situacije da je Zakonodavna skupština bila sastavljena većinom od neiskusnih ljudi. Kasnije je Nepotkupljivi Robespierre uveo i teror u Francuskoj. Naime, premda je osobno možda bio besprijekoran, bio je i prilično nemilosrdan prema drugima.
____________
Dana 30. rujna 1715. godine rođen je znameniti francuski filozof Condillac, jedan od najpoznatijih mislilaca prosvjetiteljskog doba, a smatra ga se i jednim od utemeljitelja moderne ekonomske znanosti.
Condillac je dobio visok položaj odgojitelja unuka kralja Luja XV. – princa Ferdinanda od Bourbon-Parme. Za mladog je princa napisao djelo Cours d’études pour l’instruction du Prince de Parme (hrv. Udžbenik za poduku princa od Parme). Taj je udžbenik imao čak 16 svezaka s pregledom svih područja znanja: povijesti, književnosti, gramatike…
Condillac je bio prijatelj Jeana-Jacquesa Rousseaua, poznatog mislioca prosvjetiteljstva. Također, bio je u kontaktu s krugovima oko enciklopedista Denisa Diderota. U vrijeme prosvjetiteljstva enciklopedisti i filozofi zazirali su od katoličkih svećenika, ali upravo je Condillac primjer da njihove razlike nisu bile nepomirljive.
Condillac je preminuo 1780. godine, a posmrtno mu je izašlo djelo Logika i nezavršeno Jezik računanja.
_____________
Dana 30. rujna 1520. godine službeno zasjeo na prijestolje najslavniji i najduže vladajući turski sultan, Sulejman I. Veličanstveni. Njegovo ime Sulejman zapravo je arapska varijanta imena Salomon, prema biblijskom kralju Salomonu kojeg muslimani štuju kao proroka (još su neka arapska imena preuzeta iz hebrejskog npr. Ibrahim = Abraham, Musa = Mojsije itd.). Sulejman je vladao Osmanskim Carstvom u doba njegovog najvećeg uspona i teritorijalne ekspanzije. Tada su Osmanlije istodobno bili u Europi na domak Beča, dok su u Aziji opsjedali indijske luke u Gujaratu, a u Africi Tunis i Alžir. Sulejmanov nadimak bio je Kanuni, što znači zakonodavac.
Sam je sebe smatrao nasljednikom rimskih careva (jer je vladao iz Carigrada). Oženio se djevojkom iz harema Rokselanom, slavenskog porijekla, kćerkom ukrajinskog pravoslavnog svećenika. Ona je u harem dovedena kao zarobljenica, i Sulejman je prekršio dvije stotine godina dugu tradiciju kad se njome zakonski oženio (dotada su bivše zarobljenice mogle biti samo konkubine). Sulejman je umro prilikom opsade Sigeta, nešto prije nego je Nikola Šubić Zrinski sa svojim vojnicima prodro iz grada. Veliki vezir Mehmed-paša Sokolović tajio je pod Sigetom sultanovu smrt kako bi spriječio raspad vlasti. Objavio je vijest o smrti tek 48 dana nakon što je sultan umro. Sulejman je pokopan u džamiji Sulejmaniji, jednoj od najveličanstvenijih u Carigradu.
______________
Poznati američki glumac James Dean poginuo je u automobilskoj nesreći 30. rujna 1955. godine. Tog je dana išao cestom Route 466 u Kaliforniji na automobilsko natjecanje u svom sportskom Porscheu 550 Spyder. S njim je u automobilu bio njegov mehaničar. Policija ih je 15 sati i 30 minuta kaznila zbog vožnje brzinom 105 km/h, što je bilo 16 km/h više od dozvoljenog. Nastavili su dalje prema zapadu i kad su došli do gradića Cholame u Kaliforniji dogodila se sudbonosna nesreća. Automobil iz suprotnog smjera, kojim je upravljao 23-godišnji student, napravio je lijevo skretanje na raskršću ne primijetivši Deanov Porsche.
Došlo je do frontalnog sudara. Budući da je Porsche bio bez krova Dean je izletio naprijed i udario u prednju rešetku studentovog Forda. Slomio je vrat, čeljust, ruke i noge. Pretpostavlja se da je umro desetak minuta nakon sudara. Kad ga je ambulanta dovezla u bolnicu već je bio mrtav. Deanov mehaničar je preživio, uz slomljenu čeljust i druge ozljede. Vozač iz suprotnog smjera samo je lakše ozlijedio čelo i nos. Nije proglašen krivim za nesreću.
Poisljednje rriječi Jamesa Deana, nakon što ga je suvozač upozorio da uspori zbog auta koji skreće bile su: “Taj mora stati… Vidjet će nas.” Dean se u svojoj kratkoj karijeri proslavio s tri filma: Istočno od raja, Buntovnik bez razloga i Div. Bio je prvi glumac koji je posthumno nominiran za nagradu Oscar.
_____________
Na današnji dan 1835. rodio se sovjetski maršal Aleksandar Vasiljevski, budući ministar obrane SSSR-a i načelnik Glavnog stožera Crvene armije. Rodio se kod mjesta Vičuge, sjeveroistočno od Moskve. Zanimljivo je da su mu oba djeda bili svećenici. Vojni časnik postao je Vasiljevski već tijekom Prvog svjetskog rata, u vremenu kad je još uvijek postojalo Rusko Carstvo. U međuratnom razdoblju bio je profesionalni časnik, a školovao se za zapovjedne položaje na najvišim vojnim učilištima. Godine 1937. postao je članom Glavnog stožera Crvene armije, a počeo se sastajati i sa Staljinom. Navodno mu je upravo Staljin savjetovao da obnovi veze sa svojom obitelji, koja je bila, kako je spomenuto, pravoslavnog svećeničkog podrijetla. Nakon što je započeo Drugi svjetski rat Vasiljevski je kao vojni profesionalac odigrao veliku ulogu u obrani Moskve od njemačkih napada. Godine 1942. postao je Vasiljevski načelnikom Glavnog stožera tj. šefom Generalštaba Crvene armije, zamijenivši na tom položaju maršala Šapošnjikova. Na tom je važnom položaju ostao sve do pred kraj Drugog svjetskog rata, a sudjelovao je praktički u svim sovjetskim strateškim planiranjima (uključujući Staljingrad). Već je 1943. godine bio promaknut u čin maršala Sovjetskog Saveza. Tijekom rata nekoliko je puta bio ranjen. Bio je nakon maršala Žukova drugi sovjetski maršal koji je dobio vrlo rijetko odlikovanje Reda pobjede (dobio ga je čak prije Staljina), a kasnije mu je dodijeljen i drugi primjerak tog odlikovanja (to su postigli još samo Žukov i Staljin). Vasiljevski je primio i dva odlikovanja Zlatne zvijezde heroja Sovjetskog Saveza te osam odlikovanja Reda Lenjina. Preminuo je u Moskvi čak 33 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata. Umro je 1977. godine u visokoj starosti.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 30. rujna 1681. nekadašnji slobodni carski grad Strasbourg priključen je Kraljevini Francuskoj. Radilo se o razdoblju osvajačkih ratova francuskog kralja Luja XIV., poznatog i pod nadimkom Kralj Sunce, koji je osobito ekspanzivno nastupao u smjeru rajnskog područja.
Strasbourg je stoljećima bio slobodni carski grad u sastavu Svetog Rimskog Carstva. U tom je smislu imao suverenitet praktički jednak nezavisnoj državi, jer je spomenuto Carstvo funkcioniralo kao skup suverenih teritorija. Francuski kralj Luj XIV. osvojio je Strasburg i uklopio ga u Kraljevinu Francusku, što je kasnije potvrđeno i međunarodnim ugovorima. Doduše, kralj je potvrdio tom gradu njegove stare povlastice, no Strasbourg je ipak prestao biti suverenim gradom-državom i nije više potpadao pod Sveto Rimsko Carstvo (njemački gradovi poput Nürnberga, Frankfurta i Kölna ostali su slobodnim carskim gradovima sve do ukidanja tog carstva u razdoblju Napoleonskih ratova).
Stjecanje Strasbourga bilo je važno za Francusku zbog prometnog, gospodarskog i kulturnog značenja tog grada, koji je postao važno pogranično uporište te države. Već iduće godine počela je izgradnja velikog obrambenog sustava. Tijekom idućih nekoliko desetljeća u gradu su izrađene i vojna bolnica, guvernerova palača, zgrada arsenala i ljevaonica topova. Od 1730. počele su se graditi i brojne plemićke rezidencije te promenade (nakon Francuske revolucije rezidencije su preinačene u zgrade javnih službi). Danas Strasbourg posjeduje ujedno i veliko značenje za Europu u cjelini (ondje se nalaze sjedišta Europskog parlamenta, Vijeća Europe i mnogih drugih europskih institucija).
__________
Dana 30.rujna 1888. godine pronađena su u londonskoj četvrti Whitechapel tijela dvaju ubijenih žena, na lokacijama udaljenima međusobno oko 12 minuta hoda. Tijela su otkrivena u razmaku manjem od jednog sata, a pretpostavlja se da je žene ubio isti napadač. Njegov je identitet do danas ostao misterijem, a nazvan je u medijima Jackom Trbosjekom (engl. Jack the Ripper). Pripisuje mu se u načelu ukupno pet ubojstava, s time da su se dva dogodila unutar mjesec dana prije spomenutog dvostrukog ubojstva, a još jedno oko mjesec dana nakon njega.
Dvije ubijene žena zvale su se Elizabeth Stride i Catherine Eddowes, a imale su 44, odnosno 46 godina. Obje su preminule od uboda oštricom, s time da je prva žrtva – Elizabeth Stride – bila mnogo manje izmrcvarena nego što je bio slučaj kod ostalih žrtava koje se pripisuju Jacku Trbosjeku. Neki su tu činjenicu pokušali objasniti mogućnošću da je ubojica bio prekinut u svom činu pa nije uspio obaviti mrcvarenje tijela kakvo je bilo prisutno kod svih ostalih žrtava (djelomično ili potpuno vađenje utrobe). Inače, druga žrtva te noći – spomenuta Catherine Eddowes – ubijena je najbliže središtu Londona od svih žrtava Jacka Trbosjeka. Naime, tijelo joj je pronađeno na udaljenosti od samo 500 metara od poznatog londonskog Towera.
___________
Dana 30. rujna 1832. rođen je Frederick Sleigh Roberts, britanski vojni zapovjednik poznat ponajviše kao Lord Roberts. Bio je posljednji vrhovni zapovjednik cjelokupnih Britanskih vojnih snaga, jer je kasnije ta funkcija ukinuta i zamijenjena funkcijom načelnika Glavnog stožera.
Frederick Sleigh Roberts rodio se u Indiji, gdje je njegov otac bio britanski kolonijalni zapovjednik (general sir Abraham Roberts). U mladosti se Frederick Sleigh Roberts školovao u Europi za vojnog časnika, a ubrzo je zatim počeo sudjelovati u oružanim sukobima diljem Britanskog kolonijalnog imperija. Već u dobi od 25 godina odlikovan je najvišim britanskim vojnim odlikovanjem za hrabrost, Viktorijinim križem (engl. Victoria Cross). U to je vrijeme bio po činu još samo poručnik, a akcija za koju je odlikovan dogodila se u Indiji.U dobi od 46 godina promaknut je u čin generala, a sa 62 postao je feldmaršalom, čime je dosegao najviši čin dostupan u Britanskoj vojsci.
Službovao je u Britanskim ekspedicijama protiv Etiopije (1863. i 1867. – 1868.) i u Burmi (1871. – 1872.) i u Drugom englesko-afganistanskom ratu (1878. – 1881.). Nakon 41 godine službe u Indiji prebačen je na čelo britanskih snaga u Irskoj, gdje je napisao memoare o svojim ratnim iskustvima. Tijekom Drugog burskog rata (1899. – 1902.) postavljen je feldmaršal Roberts za vrhovnog zapovjednika britanskih snaga u Južnoj Africi. Nakon britanske pobjede u tom ratu dodijeljena mu je aristokratska titula grofa (earl) Robertsa pa je od tada oslovljavan kao feldmaršal lord Roberts (svi britanski earlovi imaju pravo na oslovljavanje s naslovom lorda).
Roberts je bio jedan od najodlikovanijih britanskih vojnika viktorijanskog doba. Osim spomenutog Viktorijinog križa, postao je i vitezom Reda podvezice te Reda sv. Patrika, a dobio je i odlikovanja Velikog križa Reda kupelji (engl. Order of the Bath), Velikog zapovjednika Reda britanske zvijezde te Velikog zapovjednika Reda Indijskog Carstva.
https://povijest.hr
Dana 30. rujna 1681. nekadašnji slobodni carski grad Strasbourg priključen je Kraljevini Francuskoj. Radilo se o razdoblju osvajačkih ratova francuskog kralja Luja XIV., poznatog i pod nadimkom Kralj Sunce, koji je osobito ekspanzivno nastupao u smjeru rajnskog područja.
Strasbourg je stoljećima bio slobodni carski grad u sastavu Svetog Rimskog Carstva. U tom je smislu imao suverenitet praktički jednak nezavisnoj državi, jer je spomenuto Carstvo funkcioniralo kao skup suverenih teritorija. Francuski kralj Luj XIV. osvojio je Strasburg i uklopio ga u Kraljevinu Francusku, što je kasnije potvrđeno i međunarodnim ugovorima. Doduše, kralj je potvrdio tom gradu njegove stare povlastice, no Strasbourg je ipak prestao biti suverenim gradom-državom i nije više potpadao pod Sveto Rimsko Carstvo (njemački gradovi poput Nürnberga, Frankfurta i Kölna ostali su slobodnim carskim gradovima sve do ukidanja tog carstva u razdoblju Napoleonskih ratova).
Stjecanje Strasbourga bilo je važno za Francusku zbog prometnog, gospodarskog i kulturnog značenja tog grada, koji je postao važno pogranično uporište te države. Već iduće godine počela je izgradnja velikog obrambenog sustava. Tijekom idućih nekoliko desetljeća u gradu su izrađene i vojna bolnica, guvernerova palača, zgrada arsenala i ljevaonica topova. Od 1730. počele su se graditi i brojne plemićke rezidencije te promenade (nakon Francuske revolucije rezidencije su preinačene u zgrade javnih službi). Danas Strasbourg posjeduje ujedno i veliko značenje za Europu u cjelini (ondje se nalaze sjedišta Europskog parlamenta, Vijeća Europe i mnogih drugih europskih institucija).
__________
Dana 30.rujna 1888. godine pronađena su u londonskoj četvrti Whitechapel tijela dvaju ubijenih žena, na lokacijama udaljenima međusobno oko 12 minuta hoda. Tijela su otkrivena u razmaku manjem od jednog sata, a pretpostavlja se da je žene ubio isti napadač. Njegov je identitet do danas ostao misterijem, a nazvan je u medijima Jackom Trbosjekom (engl. Jack the Ripper). Pripisuje mu se u načelu ukupno pet ubojstava, s time da su se dva dogodila unutar mjesec dana prije spomenutog dvostrukog ubojstva, a još jedno oko mjesec dana nakon njega.
Dvije ubijene žena zvale su se Elizabeth Stride i Catherine Eddowes, a imale su 44, odnosno 46 godina. Obje su preminule od uboda oštricom, s time da je prva žrtva – Elizabeth Stride – bila mnogo manje izmrcvarena nego što je bio slučaj kod ostalih žrtava koje se pripisuju Jacku Trbosjeku. Neki su tu činjenicu pokušali objasniti mogućnošću da je ubojica bio prekinut u svom činu pa nije uspio obaviti mrcvarenje tijela kakvo je bilo prisutno kod svih ostalih žrtava (djelomično ili potpuno vađenje utrobe). Inače, druga žrtva te noći – spomenuta Catherine Eddowes – ubijena je najbliže središtu Londona od svih žrtava Jacka Trbosjeka. Naime, tijelo joj je pronađeno na udaljenosti od samo 500 metara od poznatog londonskog Towera.
___________
Dana 30. rujna 1832. rođen je Frederick Sleigh Roberts, britanski vojni zapovjednik poznat ponajviše kao Lord Roberts. Bio je posljednji vrhovni zapovjednik cjelokupnih Britanskih vojnih snaga, jer je kasnije ta funkcija ukinuta i zamijenjena funkcijom načelnika Glavnog stožera.
Frederick Sleigh Roberts rodio se u Indiji, gdje je njegov otac bio britanski kolonijalni zapovjednik (general sir Abraham Roberts). U mladosti se Frederick Sleigh Roberts školovao u Europi za vojnog časnika, a ubrzo je zatim počeo sudjelovati u oružanim sukobima diljem Britanskog kolonijalnog imperija. Već u dobi od 25 godina odlikovan je najvišim britanskim vojnim odlikovanjem za hrabrost, Viktorijinim križem (engl. Victoria Cross). U to je vrijeme bio po činu još samo poručnik, a akcija za koju je odlikovan dogodila se u Indiji.U dobi od 46 godina promaknut je u čin generala, a sa 62 postao je feldmaršalom, čime je dosegao najviši čin dostupan u Britanskoj vojsci.
Službovao je u Britanskim ekspedicijama protiv Etiopije (1863. i 1867. – 1868.) i u Burmi (1871. – 1872.) i u Drugom englesko-afganistanskom ratu (1878. – 1881.). Nakon 41 godine službe u Indiji prebačen je na čelo britanskih snaga u Irskoj, gdje je napisao memoare o svojim ratnim iskustvima. Tijekom Drugog burskog rata (1899. – 1902.) postavljen je feldmaršal Roberts za vrhovnog zapovjednika britanskih snaga u Južnoj Africi. Nakon britanske pobjede u tom ratu dodijeljena mu je aristokratska titula grofa (earl) Robertsa pa je od tada oslovljavan kao feldmaršal lord Roberts (svi britanski earlovi imaju pravo na oslovljavanje s naslovom lorda).
Roberts je bio jedan od najodlikovanijih britanskih vojnika viktorijanskog doba. Osim spomenutog Viktorijinog križa, postao je i vitezom Reda podvezice te Reda sv. Patrika, a dobio je i odlikovanja Velikog križa Reda kupelji (engl. Order of the Bath), Velikog zapovjednika Reda britanske zvijezde te Velikog zapovjednika Reda Indijskog Carstva.
https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 1. listopada 1863. godine u newyoršku je luku uplovila eskadra ruskih brodova pod zapovjedništvom admirala Lesovskog. Stanovnici New Yorka prijateljski su dočekali ruske brodove priredivši im svečanost. Ta je posjeta, usred američkog građanskog rata, bila dio kompliciranog ruskog diplomatskog manevra koji je trebao obeshrabriti Britance i Francuze od napada na Rusiju. Naime, u Rusiji je u to vrijeme trajao ustanak Poljaka u borbi za samostalnost, a Velika Britanija i Francuska namjeravale su pomoći Poljacima.
Rusi su poslali svoju mornaricu u američku luku New York, kako bi ona od tamo (s leđa) predstavljala prijetnju engleskoj i francuskoj prekomorskoj trgovini. Ruski potez je odgovarao i Amerikancima, točnije Sjeveru. Naime, u to su doba Britanci i Francuzi podržavali Jug do te mjere da su već namjeravali ući u rat na strani Konfederacije. Rusija je bila jedna od rijetkih država koja je podržala Sjever. Njeni brodovi u sjevernjačkim lukama značili su prijetnju i za Jug i za Britaniju i Francusku i bili su jedan od ključnih čimbenika zbog kojih su Britanci i Francuzi odustali od ulaska u rat na strani Juga. Nekoliko dana nakon uplovljavanja u New York još je jedna ruska eskadra ušla i u San Francisco, doplovivši iz Vladivostoka. Ruski su brodovi ostali u New Yorku i San Franciscu gotovo godinu dana, sve dok nije ugušen ustanak Poljaka u Rusiji i dok Sjever nije stekao konačnu prednost pred Jugom.
________________
Dana 1. listopada 1827. godine vojne postrojbe Ruskog Carstva zauzele su Erevan, današnji glavni grad Armenije. Teritorij koji su naseljavali Armenci dugo je vremena ležao na dodirnom području triju velikih sila – Ruskog Carstva, Osmanskog Carstva i Perzije. Upravo je od Perzijanaca uspjelo Rusko Carstvo osvojiti Erevan, današnju jezgru Armenije. Napomenimo da je armensko etničko područje nekoć bilo mnogo šire od prostora koji danas pokriva država Armenija (obuhvaćalao je dobar dio današnje Republike Turske, kao i drugih susjednih država).
Rusko osvajanje Erevana predvodio je general Ivan Fjodorovič Paskjevič (kasniji feldmaršal), koji je bio kozačkog podrijetla. Taj ugledni vojskovođa uspio je postati general već u dobi od oko 30 godina, za vrijeme Napoleonskih ratova. U doba Rusko-perzijskog rata dobio je vrhovno zapovjedništvo na kavkaskom području i uspio je nanijeti poraz Perzijancima. Kao nagradu za osvajanje Erevana, kao i za druge uspjehe u ratu protiv Perzije, dobio je od ruskog cara titulu grofa od Erevana.
---------------
Dana 1. listopada 1960. godine nezavisnost je dobila Nigerija, današnja najmnogoljudnija država u Africi. Stanovništvo Nigerije premašilo je već brojku od 180.000.000 milijuna, čime je ona sedma najmnogoljudnija država na svijetu (ispred Ruske Federacije, Meksika i Japana). U Nigeriji se svake godine broj stanovnika poveća za otprilike 4.800.000 milijuna pa će ona uskoro imati više od 200.000.000 stanovnika.
Od svih svjetskih država s više od sto milijuna stanovnika Nigerija ima daleko najveći prirast. Do 2025. godine trebala bi prestići Brazil i Pakistan te postati petom najmnogoljudnijom državom na svijetu. Dapače, do 2050. godine po sadašnjim projekcijama Nigerija bi mogla po broju stanovnika postati konkurentna SAD-u i natjecati se s njim za treće mjesto na svijetu (odmah iza Indije i Kine). Svojom površinom Nigerija se toliko ne ističe, jer u Africi postoji čak 13 država većih od nje. Nezavisnost je spomenutog 1. listopada 1960. godine Nigerija dobila od Velike Britanije, pod čijom je kolonijalnom vlasti do tada bila.
Posljednji britanski generalni guverner Nigerije bio je Sir James Wilson Robertson. Britanci su tijekom kolonijalne vlasti u Nigeriji koristili domaće lokalne vladare kao svoje vazale za tzv. indirektnu vlast (sličan su obrazac koristili i u Indiji, koristeći maharadže i navabe). U Nigeriji su primjere takvih lokalnih vladara pod britanskim vrhovništvom predstavljali sultan Sokota (na sjeverozapadu Nigerije) i emir Kana (na središnjem dijelu sjeverne Nigerije).
______________
Vitez Gerard de Ridefort, maršal Jeruzalemskog Kraljevstva, ušao je u Templarski red nakon što je prebolio jednu tešku bolest. Postao je veliki meštar Reda u doba jeruzalemskog kralja Baldwina IV. Gubavca. Sudjelovao je u obrani Jeruzalemskog Kraljevstva od vojske muslimanskog napadača Saladina. Tako se u jednoj bitki, raspolažući sa svojih stotinu templara i s nešto ivanovaca, suprotstavio muslimanskoj vojsci od preko 5.000 ratnika.
Gotovo svi kršćani su izginuli, no Gerard je preživio, premda ranjen. U istoj je bitki poginuo i veliki meštar ivanovaca Roger de Moulins. Saladin je zauzeo Jeruzalem i veći dio križarskog teritorija. Gerard mu se sa svojim templarima suprotstavio još jednom kod grada Akre 1. listopada 1189. godine. Zarobljen je i ubijen.
__________
Dana 1. listopada 1946. godine objavljene su presude glavnim nacističkim ratnim zločincima u jednom od najpoznatijih sudskih procesa u povijesti – Nürnberškom procesu. Na tom procesu suđeno je samo dvadesetčetvorici najviših nacističkih dužnosnika. Od njih 24 troje je oslobođeno: Hitlerov vicekancelar Franz von Papen, ministar gospodarstva Dr. Hjalmar Schacht i nacistički novinar Hans Fritzsche. Najblažu kaznu (10 godina) dobio je veliki admiral Karl Dönitz. Petnaest godina dobio je ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath, a dvadeset vođa Hitlerjugenda Baldur von Schirach i ministar naoružanja Albert Speer (glavni arhitekt Reicha).
Doživotne zatvore dobili su veliki admiral Erich Raeder, zamjenik Führera Rudolf Hess i predsjednik Reichsbanke Walther Funk. Ostalih 12 osuđeno je na smrt, među njima Reichsmarschall Hermann Göring, Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann, šef diplomacije Joachim von Ribbentrop, feldmaršal Wilhelm Keitel (vrhovni zapovjednik njemačke vojske) i SS-Obergruppenführer Ernst Kaltenbrunner (najviši pripadnik SS-a koji je preživio kraj rata). Jedan od osuđenika ubio se još prije početka suđenja, a jedan nije bio zdravstveno sposoban za suđenje (industrijalac Gustav Krupp).
____________
Dana 1. listopada 1978. godine nezavisnost od Velike Britanije dobila je država Tuvalu u Tihom oceanu. Unatoč postignutoj nezavisnosti, Tuvalu je ipak i dalje ostao dijelom Commonwealtha, a britanska kraljica Elizabeta II. još je i danas kraljica Tuvalua (kao i 15 drugih država članica Commonwealtha). Tuvalu je površinom i brojem stanovnika najmanja od svih država koje danas priznaju Elizabetu II. za svoju vladaricu (površinom je među tih 16 najveća Kanada).
Tuvalu ima površinu od samo 26 četvornih kilometara, što znači da su od svih država na svijetu od njega manji samo Vatikan, Monako i Nauru (susjedna otočna država u Tihom oceanu). Zanimljivo je da su od Europljana Tuvalu prvi otkrili Španjolci, još u 16. stoljeću. Jedan od njegovih otoka nazvali su Isla de Jesús (hrv. Isusov otok). Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti Tuvalu se zvao Otočje Ellice po britanskom političaru Edwardu Elliceu.
Tuvalu nema velike prihode od turizma zbog svoje razmjerno velike udaljenosti od svjetskih središta naseljenosti. Ipak, zanimljivo je da Tuvalu ostvaruje znatne prihode od internetske domene .tv koja mu pripada. Navodno godišnji prihodi od toga dosežu i desetak posto ukupnih prihoda tamošnje vlade.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 1. listopada 1539. godine rođen je Petar Vuk od Rosenberga, posljednji muški pripadnik nekoć vrlo bogate i moćne češke obitelji Rosenberg (na češkom jeziku prezime te obitelji glasilo je z Rožmberka). Rodio se u golemom dvorcu Český Krumlov, najvećem dvorcu u cijeloj Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu. Obitelj Rosenberg posjedovala je velika zemljišta u Češkoj te cijeli niz dvoraca (Purschitz, Hohenfurth, Zvíkov, Sobieslau, Lainsitz, Blankenberg, Wittingau, Rosenberg, Strakonitz, Seltschan, Gratzen, Raudnitz, Bechin, Winterberg i Libeň). Upravo je Petar Vuk od Rosenberga bio posljednji muški član te obitelji, a spomenuti golemi dvorac Český Krumlov nakon njegove smrti dobila je kneževska obitelj Eggenberg, koja je jedan silno veliki dvorac imala i kod Graza u Štajerskoj. Napomenimo, češka obitelj Rosenberg vjerojatno nije imala nikakve rodbinske veze s također moćnom austrijskom obitelji Orsini-Rosenberg.
Zanimljivo je da se sestra Petra Vuka od Rosenberga – Eva – udala za znamenitog hrvatskog bana Nikolu Zrinskog, koji je junački poginuo kod Sigeta u borbi protiv Turaka Osmanlija (poznat je i pod imenom Nikola Šubić Zrinski). S Evom je Zrinski imao sina Ivana, koji je trebao naslijediti goleme češke posjede Petra Vuka od Rosenberga (svog ujaka). Ipak, Ivan Zrinski preminuo je samo nekoliko mjeseci nakon Petra Vuka od Rosenberga, i to bez vlastite djece, tako da ta linija nasljeđivanja nije zaživjela.
__________
Povjesničar, publicist i političar Tadija Smičiklas rodio se 1. listopada 1843. godine u Rešetovu Žumberačkom. Za svoje dugogodišnje plodne karijere obnašao je dužnosti predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), rektora Zagrebačkog sveučilišta te predsjednika Matice hrvatske. Proglašen je i počasnim građaninom Grada Zagreba.
Nakon završene gimnazije u Zagrebu, radi kao profesor povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. Zatim se posvećuje studiju povijesti i zemljopisa u Pragu i Beču gdje je i diplomirao. U Beču radi kao suradnik na Institutu za proučavanje austrijske povijesti, a od 1873. predaje na Velikoj gimnaziji u Zagrebu, gdje se uključio u rad Matice Ilirske, te je jedan od inicijatora promjene imena u Maticu hrvatsku. Zatim je imenovan redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio i dekan.
__________
Znamenita njemačka kompanija Siemens utemeljena je 1. listopada 1847. godine. Osnivači su joj bili Werner von Siemens i Johann Georg Halske, a osnovana je u gradu Berlinu, koji je u to doba bio glavni grad Pruskog Kraljevstva (Njemačka je u to vrijeme još uvijek bila razlomljena na velik broj država, a ujedinila se tek dvadesetak godina kasnije).
Izvorno se kompanija Siemens zvala Telegraphen-Bauanstalt von Siemens & Halske, a bavila se telegrafima. Telegrafi su u to doba bili sustavi za komunikaciju na velike udaljenosti pomoću žica kroz koje su prolazili električni impulsi oblikovani većinom po Morseovom kodu. Novost koju je Siemens uveo na to područje bili su telegrafi koji su pomoću pokretne igle pokazivali slovo na koje je signal upućivao.
Sljedeće godine nakon osnivanja, Siemensovi su stručnjaci postavili prvu telegrafsku liniju velikog dosega u Europi. Radilo se o telegrafskoj vezi Berlin – Frankfurt, dugoj oko 500 kilometara. Već 1867. godine Siemensovi su ljudi radili na izgradnji izvanredno duge telegrafske linije koja se protezala od Londona do Calcutte u Indiji. Siemens se proširio na električnu industriju, a do Prvog svjetskog rata postao je jedna od najvećih kompanija u Njemačkoj.
U 20. stoljeću kompanija Siemens uključila se u razne visokotehnološke grane, npr. nuklearnu energiju (bili su izvođači svih 17 nuklearnih centrala u Njemačkoj). Bavili su se i mobilnim telekomunikacijama (Siemens Mobile) i računalima (Fujitsu Siemens). Bavili su se i medicinskom dijagnostikom, što im danas čini važnu izvoznu granu. Danas čitava kompanija Siemens ima oko 400.000 zaposlenika.
________
Dana 1. listopada 1949. godine proglasio je Mao Zedong utemeljenje današnje kineske države. Dali su joj ime Narodna Republika Kina, koje se i danas koristi. Proglašenje je svečano obavljeno u Pekingu, i to na poznatom trgu Tiananmenu. Svečanosti je prisustvovalo oko 300.000 ljudi. Mao je u to doba bio vođa Kineske komunističke partije, a zatim je dobio i državničke funkcije u Narodnoj Republici Kini (nazivi položaja najviših dužnosnika u komunističkoj Kini prilično su složeni i mijenjali su se tijekom vremena).
Proglašenje Narodne Republike Kine bilo je plod načelne pobjede komunista nad nacionalističkim Kuomintangom. Doduše, i u vrijeme spomenutog proglašenja NR Kine pripadnici Kuomintanga držali su još uvijek vlast u nekim kineskim krajevima, no s vremenom su protjerani (sklonili su se na Tajvan).
___________
Na današnji dan 1273. godine izabran je Rudolf Habsburški za njemačkog kralja i vladara Svetog Rimskog Carstva. Radilo se o prijelomnom događaju, jer je time dinastija Habsburg prvi put u povijesti došla na njemačko prijestolje. Rudolf Habsburški prije tog je izbora bio samo grof, a dolazak na prijestolje omogućio mu je da svojoj obitelji Habsburg osigura vlast nad Austrijom, koja je kasnije postala jezgrom i uporištem te dinastije.
Rudolf Habsburški imao je u trenutku izbora za kralja 55 godina. Radilo se o razdoblju nakon propasti nekoć moćne dinastije Hohenstaufen, kad su manje moćne obitelji pokušavale doći na vrh vlasti u Njemačkoj. Rudolfa Habsburškog smatra se prvim od tzv. grofovskih kraljeva (njem. Grafenkönige) tj. grofova koji su birani za vladare Svetog Rimskog Carstva. Izbor Rudolfa za kralja održan je u Frankfurtu na Majni, tradicionalnom mjestu za takve izbore. Rudolf je već dvadesetak dana kasnije okrunjen u katedrali u Aachenu za njemačkog kralja.
=>
Dana 1. listopada 1539. godine rođen je Petar Vuk od Rosenberga, posljednji muški pripadnik nekoć vrlo bogate i moćne češke obitelji Rosenberg (na češkom jeziku prezime te obitelji glasilo je z Rožmberka). Rodio se u golemom dvorcu Český Krumlov, najvećem dvorcu u cijeloj Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu. Obitelj Rosenberg posjedovala je velika zemljišta u Češkoj te cijeli niz dvoraca (Purschitz, Hohenfurth, Zvíkov, Sobieslau, Lainsitz, Blankenberg, Wittingau, Rosenberg, Strakonitz, Seltschan, Gratzen, Raudnitz, Bechin, Winterberg i Libeň). Upravo je Petar Vuk od Rosenberga bio posljednji muški član te obitelji, a spomenuti golemi dvorac Český Krumlov nakon njegove smrti dobila je kneževska obitelj Eggenberg, koja je jedan silno veliki dvorac imala i kod Graza u Štajerskoj. Napomenimo, češka obitelj Rosenberg vjerojatno nije imala nikakve rodbinske veze s također moćnom austrijskom obitelji Orsini-Rosenberg.
Zanimljivo je da se sestra Petra Vuka od Rosenberga – Eva – udala za znamenitog hrvatskog bana Nikolu Zrinskog, koji je junački poginuo kod Sigeta u borbi protiv Turaka Osmanlija (poznat je i pod imenom Nikola Šubić Zrinski). S Evom je Zrinski imao sina Ivana, koji je trebao naslijediti goleme češke posjede Petra Vuka od Rosenberga (svog ujaka). Ipak, Ivan Zrinski preminuo je samo nekoliko mjeseci nakon Petra Vuka od Rosenberga, i to bez vlastite djece, tako da ta linija nasljeđivanja nije zaživjela.
__________
Povjesničar, publicist i političar Tadija Smičiklas rodio se 1. listopada 1843. godine u Rešetovu Žumberačkom. Za svoje dugogodišnje plodne karijere obnašao je dužnosti predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), rektora Zagrebačkog sveučilišta te predsjednika Matice hrvatske. Proglašen je i počasnim građaninom Grada Zagreba.
Nakon završene gimnazije u Zagrebu, radi kao profesor povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. Zatim se posvećuje studiju povijesti i zemljopisa u Pragu i Beču gdje je i diplomirao. U Beču radi kao suradnik na Institutu za proučavanje austrijske povijesti, a od 1873. predaje na Velikoj gimnaziji u Zagrebu, gdje se uključio u rad Matice Ilirske, te je jedan od inicijatora promjene imena u Maticu hrvatsku. Zatim je imenovan redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio i dekan.
__________
Znamenita njemačka kompanija Siemens utemeljena je 1. listopada 1847. godine. Osnivači su joj bili Werner von Siemens i Johann Georg Halske, a osnovana je u gradu Berlinu, koji je u to doba bio glavni grad Pruskog Kraljevstva (Njemačka je u to vrijeme još uvijek bila razlomljena na velik broj država, a ujedinila se tek dvadesetak godina kasnije).
Izvorno se kompanija Siemens zvala Telegraphen-Bauanstalt von Siemens & Halske, a bavila se telegrafima. Telegrafi su u to doba bili sustavi za komunikaciju na velike udaljenosti pomoću žica kroz koje su prolazili električni impulsi oblikovani većinom po Morseovom kodu. Novost koju je Siemens uveo na to područje bili su telegrafi koji su pomoću pokretne igle pokazivali slovo na koje je signal upućivao.
Sljedeće godine nakon osnivanja, Siemensovi su stručnjaci postavili prvu telegrafsku liniju velikog dosega u Europi. Radilo se o telegrafskoj vezi Berlin – Frankfurt, dugoj oko 500 kilometara. Već 1867. godine Siemensovi su ljudi radili na izgradnji izvanredno duge telegrafske linije koja se protezala od Londona do Calcutte u Indiji. Siemens se proširio na električnu industriju, a do Prvog svjetskog rata postao je jedna od najvećih kompanija u Njemačkoj.
U 20. stoljeću kompanija Siemens uključila se u razne visokotehnološke grane, npr. nuklearnu energiju (bili su izvođači svih 17 nuklearnih centrala u Njemačkoj). Bavili su se i mobilnim telekomunikacijama (Siemens Mobile) i računalima (Fujitsu Siemens). Bavili su se i medicinskom dijagnostikom, što im danas čini važnu izvoznu granu. Danas čitava kompanija Siemens ima oko 400.000 zaposlenika.
________
Dana 1. listopada 1949. godine proglasio je Mao Zedong utemeljenje današnje kineske države. Dali su joj ime Narodna Republika Kina, koje se i danas koristi. Proglašenje je svečano obavljeno u Pekingu, i to na poznatom trgu Tiananmenu. Svečanosti je prisustvovalo oko 300.000 ljudi. Mao je u to doba bio vođa Kineske komunističke partije, a zatim je dobio i državničke funkcije u Narodnoj Republici Kini (nazivi položaja najviših dužnosnika u komunističkoj Kini prilično su složeni i mijenjali su se tijekom vremena).
Proglašenje Narodne Republike Kine bilo je plod načelne pobjede komunista nad nacionalističkim Kuomintangom. Doduše, i u vrijeme spomenutog proglašenja NR Kine pripadnici Kuomintanga držali su još uvijek vlast u nekim kineskim krajevima, no s vremenom su protjerani (sklonili su se na Tajvan).
___________
Na današnji dan 1273. godine izabran je Rudolf Habsburški za njemačkog kralja i vladara Svetog Rimskog Carstva. Radilo se o prijelomnom događaju, jer je time dinastija Habsburg prvi put u povijesti došla na njemačko prijestolje. Rudolf Habsburški prije tog je izbora bio samo grof, a dolazak na prijestolje omogućio mu je da svojoj obitelji Habsburg osigura vlast nad Austrijom, koja je kasnije postala jezgrom i uporištem te dinastije.
Rudolf Habsburški imao je u trenutku izbora za kralja 55 godina. Radilo se o razdoblju nakon propasti nekoć moćne dinastije Hohenstaufen, kad su manje moćne obitelji pokušavale doći na vrh vlasti u Njemačkoj. Rudolfa Habsburškog smatra se prvim od tzv. grofovskih kraljeva (njem. Grafenkönige) tj. grofova koji su birani za vladare Svetog Rimskog Carstva. Izbor Rudolfa za kralja održan je u Frankfurtu na Majni, tradicionalnom mjestu za takve izbore. Rudolf je već dvadesetak dana kasnije okrunjen u katedrali u Aachenu za njemačkog kralja.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Karlo VI., otac Marije Terezije i vladar Svetog Rimskog Carstva, rođen je 1. listopada 1685. godine. On je bio posljednji muški pripadnik moćne dinastije Habsburg. Naime, ta je dinastija s njime izumrla u muškom koljenu, a nastavila se kasnije u obliku Lotarinške dinastije, nazvane i Habsburško-lotarinškom dinastijom (već je sin Marije Terezije – car Josip II. – pripadao toj dinastiji).
Car Karlo VI. imao je prilično dinamičan život, do te mjere da bismo ga mogli nazvati avanturističkim. Naime, već je u mladosti bio proglašen kraljem Španjolske, u koju se doista fizički i uputio iz Beča. Jedno je vrijeme vladao iz Barcelone, no na kraju je pobijedila francuske frakcija, tako da je za kralja Španjolske priznat unuk francuskog kralja Luja XIV. iz dinastije Bourbon.
Karlo VI. naslijedio je 1711. godine, unatoč neuspjehu u Španjolskoj, od svog brata vlast nad Austrijom, Češkom, Ugarskom i Hrvatskom. Izabran je i za njemačkog kralja te cara Svetog Rimskog Carstva. Kao naknadu za izgubljenu Španjolsku dobio je južnu Italiju i Lombardiju te područje današnje Belgije. Radilo se o važnim posjedima jer je Lombardija (sa sjedištem u Milanu) bila financijski moćna, područje današnje Belgije bilo je gospodarski razvijeno, a Napulj u južnoj Italiji bio je jedan od najvećih gradova u tadašnjoj Europi (veći od Beča, Berlina i Madrida). Car Karlo VI. proširio je posjede svoje dinastije i na Parmu, Piacenzu, Guastallu, Siciliju, Sardiniju, Toskanu, Kraljevinu Srbiju (privremeno otrgnutu Osmanskom Carstvu) te na znatan dio današnje Rumunjske. Beč je time postao središtem imperija s izrazitim multietničkim sastavom stanovništva.
____________
Dana 1. listopada 1920. godine zakonom je višestruko povećan teritorij Berlina. Taj je pravni dokument nosio naziv Zakon o formiranju nove gradske općine Berlin (njem. Gesetz über die Bildung einer neuen Stadtgemeinde Berlin), a kolokvijalno je poznat kao Zakon o Velikom Berlinu (njem. Groß-Berlin-Gesetz). Površina gradskog teritorija povećana je 13 puta, sa 66 na 883 četvorna kilometra.
Osim dotadašnjeg berlinskog gradskog središta, Velikom Berlinu pripalo je sedam susjednih gradova: Charlottenburg, Köpenick, Lichtenberg, Neukölln, Schöneberg, Spandau i Wilmersdorf. Stanovništvo Berlina kao gradske općine time se više od dva puta povećalo, s 1.900.000 na gotovo 4.000.000 stanovnika. Status gradskih četvrti dobila su i najveća sela u okolici Berlina: Pankow, Reinickendorf, Steglitz, Tempelhof, Treptow, Weißensee i Zehlendorf.
Berlin je sve do danas, uz minimalne izmjene, zadržao svoje samoupravno gradsko područje u načelno istim granicama kakve su uvedene 1920. godine. Berlin danas u Saveznoj Republici Njemačkoj ima jednak status kao savezne države (njem. Bundesländer), što od gradova imaju još samo Hamburg i Bremen. Na čelu gradske uprave Berlina nalazi se u današnje vrijeme vladajući gradonačelnik (njem. Regierender Bürgermeister), koji ima jednak rang kao ministri-predsjednici njemačkih saveznih država. Danas unutar granica Velikog Berlina živi oko 3.470.000 stanovnika, nešto manje nego spomenute 1920. godine.
______________
Dana 1. listopada 1588. godine mučeničkom su smrću umrla dva svećenika Katoličke crkve u Engleskoj. Bilo je to doba takve vjerske netolerancije u Engleskoj da se katoličanstvo nije smjelo javno izraziti, a zbog njega se mogao lako i izgubiti život.
Dvojica svećenika ubijenih svećenika bili su bl. Edward James i bl. Ralph Crockett. Oni su bili uhićeni još dvije godine ranije na moru kad su brodom pokušali doploviti do Engleske. Po engleskim zakonima katolički svećenici nisu smjeli ući u zemlju, pa su stavljeni u zatvor. Čekali su preko dvije godine u zatvoru bez da im je suđeno.
Povod za smaknuće svećenika dala je 1588. godine poznata Španjolska armada. Bio je to napad katoličke španjolske flote na Englesku. Naime, španjolski kralj Filip II., poznat kao žestoki katolik, želio je preuzeti englesko prijestolje na koje je stavljao pravo po svojoj ženidbi s kraljicom Marijom Tudor, kćeri Henrika VIII. Međutim, Englezi su uspjeli svladati Nepobjedivu armadu i odbiti španjolski napad. Odlučili su se osvetiti katolicima zbog napada putem zatvorenih svećenika. Održano je suđenje na koje su stavljena ukupno četiri svećenika – spomenuta dva blaženika te još John Oven i Francis Edwardes. Svi su osuđeni na smrt zbog toga što su kao katolički svećenici pokušali ući u Englesku.
Međutim, jedan od svećenika – John Oven – odlučio se prikloniti Anglikanskoj crkvi. Položio je prisegu kraljici kao vrhovnom glavaru Crkve, pa je pošteđen smrti. Ostala trojica su odvezena na stratište, no tada se još jedan, Francis Edwardes, odrekao katoličanstva i on je također pošteđen. Preostala dvojica, bl. Edward James i bl. Ralph Crockett, odbila su se odreći katoličanstva, pa su smaknuti, nakon što su se međusobno odriješili od grijeha.
___________
Dana 1. listopada 1964. godine uvedeni su brzi Shinkansen vlakovi u Japanu, kao revolucionarna novost u željezničkom prijevozu. Naziv Shinkansen u prijevodu s japanskog jezika znači otprilike nova glavna linija, a spomenutim je brzim vlakovima dan i nadimak Dangan Ressha tj. Vlak metak.
Prva linija Shinkansen mreže povezivala je Tokyo i Osaku, a nosila je naziv Tōkaidō Shinkansen. Bila je duga više od 500 kilometara, a vlakovi su na njoj uobičajeno vozili brzinom većom od 200 kilometara na sat, što je predstavljalo svjetsku revoluciju. Spomenuto otvaranje prve linije 1. listopada 1964. godine namjerno je bilo usklađeno s početkom Ljetnih olimpijskih igara u Tokyju, koje su otvorene 10. listopada iste godine. Prve vlakove za liniju Tōkaidō Shinkansen proizvele su kompanije Hitachi, Nippon Sharyo, Kawasaki Sharyo i Kinki Sharyo. S vremenom su uvođeni i moderniji vlakovi, koji su mogli postizati sve veće brzine.
Danas je linija Tōkaidō Shinkansen po broju prevezenih putnika daleko najprometnija brza željeznička linija na svijetu (preveze više od 5.000.000.000 putnika godišnje). U međuvremenu je brzina vlakova na toj liniji toliko porasla da je za put između Tokyja i Osake, dvaju najvećih japanskih gradova, u današnje vrijeme potrebno samo dva sata i dvadeset minuta.
____________
Jedan od najvećih trijumfa Aleksandra Velikog dogodio se 1. listopada 331. godine pr.Kr. u glasovitoj Bitci kod Gaugamele kada je njegova vojska potpuno razbila mnogobrojnije perzijanske snage predvođene Velikim kraljem Darijem III. Ova bitka označila je kraj Perzijskog Carstva, a Aleksandru je otvorila put prema istoku.
Prije spomenute bitke Aleksandar je već u dva navrata porazio Perzijance otevši im dio teritorija, a u međuvremenu je osvojio i Egipat. Nakon toga je odlučio dokrajčiti Perzijsko Carstvo, iako mu je Darije III. ponudio polovicu carstva u zamjenu za mir.
Saznavši da je makedonsko – grčka vojska krenula prema srcu njegova Carstva Veliki kralj okupio je golemu vojsku od oko 240.000 ljudi, koju su većinom činili pripadnici podjarmljenih naroda. Darije je sam izabrao teren gdje će dočekati neprijatelja odlučivši se za ravnicu Gaugamelu, blizu grada Tel Gomela, u današnjem sjevernom Iraku, koju je dao dodatno izravnati da omogući manevriranje svojim bojnim kolima s oštricama na kotačima te ratnim slonovima. S druge strane Aleksandar je raspolagao s oko 47.000 vojnika koji su bili mnogo bolje obućeni te veterani brojnih bitaka.
Bitka kod Gaugamele započela je ujutro, iako je Darije očekivao napad noću, i u njoj se pokazalo zašto se Aleksandra Velikog smatra za jednog od najvećih vojskovođa u povijesti. Njegova falanga, pješaštvo i elitna konjica koju je osobno predvodio potpuno je razbila protivnikove redove probivši se do samog Darija kojeg su čuvali njegovi legendarni ratnici zvani besmrtnici (njih 10.000). Tada se Darije s dijelom trupa dao u bezglavi bijeg, a Aleksandar ga nije gonio već je priskočio u pomoć svom lijevom krilu koje je pucalo pod napadom Perzijanaca. Spasio je svoju vojsku i porazio Perzijance. Izvori govore da je poginulo do 40.000 perzijskih vojnika, a da su Makedonci izgubili samo 4.000 vojnika.
Nekoliko dana nakon bitke Aleksandar je ušao u Babilon, a Darije je ubijen u savezničkom kraljevstvu Baktrija, najvjerojatnije izdan od svojih zapovjednika.
https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 2. listopada 1919. tadašnji američki predsjednik Thomas Woodrow Wilson doživio je težak moždani udar, koji ga je gotovo potpuno onesposobio. Naime, Wilsonu je ostala paralizirana lijeva strana tijela, a izgubio je i vid na lijevom oku. Bio je to vjerojatno najteži slučaj predsjedničke onesposobljenosti u čitavoj povijesti SAD-a. Međutim, ljudi oko Wilsona nastojali su prikriti njegovo loše stanje pred javnosti. Naime, Wilsonu je mandat trajao još oko godinu i pol dana nakon udara, a kroz to su vrijeme njegova supruga, liječnik, tajnik i bliske osobe de facto upravljale državom umjesto njega, skrivajući pred drugima činjenicu da je predsjednik u vrlo teškom stanju.
U vrijeme te Wilsonove onesposobljenosti SAD još nije imao jasne zakone o postupcima u takvim slučajevima. Naime, još nije bilo definirano tko ima ovlasti proglasiti predsjednika nesposobnim za obavljanje službe. Tek je 1967. putem 25. amandmana na Ustav SAD-a propisan postupak u takvim slučajevima. Naime, po tom amandmanu koji vrijedi i danas, potpredsjednik i većina članova kabineta mogu proglasiti predsjednika nesposobnim za obavljanje službe, a u tom slučaju potpredsjednik preuzima predsjedničke funkcije kao tzv. vršitelj dužnosti predsjednika (engl. Acting President).
Za pravo stanje predsjednika Wilsona, kao i za navedenu prijevaru u vezi toga, saznalo se u javnosti tek nakon njegove smrti (umro je oko tri godine nakon isteka predsjedničkog mandata
__________________
Svoje slavno vozilo napravio je Cugnot 1770. godine,a imalo je masu od čak dvije i pol tone. Po konstrukciji je bilo slično velikim drvenim kolima, ali je na prednjem kraju imalo parni stroj koji je zamjenjivao konje.
Dana 2. listopada 1804. godine umro je znameniti francuski izumitelj Nicolas-Joseph Cugnot. On je konstruirao prvo vozilo u povijesti na pogon strojem, a koje je moglo prevoziti ljude i teret. Cugnot je bio vršnjak poznatog Giacoma Casanove, a živio je u Francuskoj kojom su vladali kraljevi Luj XV. i Luj XVI. Zatim je doživio i Francusku revoluciju pa i dolazak Napoleona Bonapartea na vlast.
Svoje slavno vozilo napravio je Cugnot 1770. godine, upravo za vrijeme vladavine Luja XV. Cugnotovo vozilo imalo je masu od čak dvije i pol tone. Po konstrukciji je bilo slično velikim drvenim kolima, ali je na prednjem kraju imalo parni stroj koji je zamjenjivao konje.
Vozilo se kretalo razmjerno sporo – ne mnogo brže od čovječjeg hoda. Ipak, moglo je prevoziti znatan teret i nekoliko osoba. Kralj Luj XV. nagradio je Nicolasa-Josepha Cugnota za taj izum godišnjom rentom od 600 srebrnih livri. U vrijeme Francuske revolucije Cugnot je pobjegao u Bruxelles, a vratio se tek za vrijeme vladavine Napoleona Bonapartea.
__________
Francuski maršal Ferdinand Foch, rođen 2. listopada 1851. godine, bio je jedan od najtalentiranijih vojnih zapovjednika u povijesti. Imao je originalne ideje, pa je tako u jednoj bitki tijekom Prvog svjetskog rata jurio od rova do rova u svom sportskom automobilu i slao pojačanja na potrebna mjesta, pazeći da linija obrane nigdje ne popusti. Na početku Prvog svjetskog rata nije bio na visokom položaju u francuskoj vojsci, no tijekom rata se svojim idejama i uspjesima sve više i više uzdizao da bi napokon postao vrhovni saveznički zapovjednik. Bio je vrlo samouvjeren pa je u jednoj bitki telegrafski izjavio: “Jako sam pritisnut na desnom krilu. Centar mi popušta. Nemoguće je manevrirati. Situacija je izvrsna. Napadam.”
Na položaju vrhovnog zapovjednika savezničkih trupa Foch je primio predaju Njemačke u svom privatnom željezničkom vagonu. Taj poraz predstavljao je za Nijemce veliko poniženje. Za mir koji je sklopljen nakon Prvog svjetskog rata Foch je rekao: “To nije mir. To je 20-godišnje primirje.” Bio je u pravu, jer je Drugi svjetski rat počeo 20 godina i 65 dana kasnije. Kad je Hitler osvojio Francusku natjerao je Francuze da potpišu kapitulaciju u tom istom Fochovom vagonu. Time se Hitler osvetio za poniženje naneseno Njemačkoj.
____________
Dana 2. listopada 1768. godine rođen je William Carr Beresford, britanski vojskovođa koji je postao čak i maršalom Portugala te markizom i grofom u toj zemlji. Godine 1806. uspio je Beresford okupirati Buenos Aires u Argentini, a kasnije je postao vrhovnim zapovjednikom portugalske vojske. Dobio je čin portugalskog maršala te titule grofa od Trancosa (port. Conde de Trancoso) i markiza od Campo Majora (port. Marquês de Campo Maior). U Velikoj Britaniji dobio je titule baruna i vikonta Beresforda pa ga se ondje obično oslovljavalo s lord Beresford. Po svojoj je godini rođenja (1768.) Beresford bio gotovo vršnjak Napoleona Bonapartea i Arthura Wellesleya (znamenitog vojvode od Wellingtona s kojim se borio protiv Napoleona). Sva su trojica tih vojskovođa – Bonaparte, Wellington i Beresford – rođena u razmaku manjem od godinu dana (između listopada 1768. i kolovoza 1769. godine).
_______________
Dana 2. listopada 1869. godine rođen je jedan od najkarizmatičnijih državnika 20. stoljeća – slavni Mahatma Gandhi. Premda ga se danas najčešće označava imenom Mahatma, potrebno je znati da mu je to zapravo titula tj. nadimak koji znači Velika duša. Gandhi je zapravo rođen pod imenom Mohandas Karamchand Gandhi, u gradu Porbandaru na obali Indijskog oceana, točnije na području Gujarata. Po kastinskoj pripadnosti, Gandhi je bio brahman. Brahmani su najviša kasta, kojoj je namijenjeno svećeničko zanimanje. Zanimljivo je da su Gandhijev djed, stric i otac svi vršili svojedobno visoku funkciju premijera (dewan) prinčevske državice Porbandar. Dakle, Gandhi je prilično visokog i uglednog porijekla.
Na religiozno i moralno formiranje malog Gandhija jako je utjecala njegova majka koja je simpatizirala džainističku vjeru. Ta indijska vjera naglasak stavlja na nenasilje prema svim živim bićima. Osim toga, džainisti su skloni asketizmu, pacifizmu i vegetarijanstvu. Neki pripadnici te vjere nose čak gazu preko usta da ne bi slučajno progutali koju mušicu i tako je ubili.
Zanimljivo je da se Gandhi oženio kad mu je bilo samo 13 godina. Mladenka se zvala Kasturba i bilo joj je samo 14 godina. Taj je brak bio dogovoren od strane njihovih roditelja. Ipak, Gandhi i Kasturba proživjeli su zajedno u monogamnom braku zatim više od 60 godina. Prvo dijete dobili su kad je Gandhiju bilo samo 15 godina, no živjelo je svega nekoliko dana. Ipak, kasnije su Kasturba i Gandhi dobili još četiri sina koji su odrasli.
_____________
Kardinal Franjo Šeper, jedan od najutjecajnijih Hrvata u povijesti Katoličke Crkve, rođen je 2. listopada 1905. godine u Osijeku. Naime, kardinal Šeper bio je jedini Hrvat koji je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere i to gotovo 14 godina u važno doba nakon Drugog vatikanskog koncila, kad su u Crkvi provođene mnoge reforme.
Kongregacija za nauk vjere (lat. Congregatio pro Doctrina Fidei) najstarija je od 9 kongregacija Katoličke Crkve i jedna od najaktivnijih. Ta Kongregacija sve do 1904. godine nazivala se Inkvizicijom. Ona ima i svojevrsno prvenstvo među svim kongregacijama, a kardinal koji joj je na čelu ima titulu prefekta i uživa ugled jednog od najutjecajnijih članova Crkve. Šeper je bio prvi prefekt te kongregacije (prije njega sami su pape držali položaj prefekta stotinama godina, zbog važnosti te Kongregacije za Crkvu). Nakon kardinala Šepera novim je prefektom postao kardinal Joseph Ratzinger (kasnije izabran za papu kao Benedikt XVI.).
Kardinal Franjo Šeper, jedan od najutjecajnijih Hrvata u povijesti Katoličke Crkve, rođen je 2. listopada 1905. godine u Osijeku. Naime, kardinal Šeper bio je jedini Hrvat koji je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere i to gotovo 14 godina u važno doba nakon Drugog vatikanskog koncila, kad su u Crkvi provođene mnoge reforme.
Kongregacija za nauk vjere (lat. Congregatio pro Doctrina Fidei) najstarija je od 9 kongregacija Katoličke Crkve i jedna od najaktivnijih. Ta Kongregacija sve do 1904. godine nazivala se Inkvizicijom. Ona ima i svojevrsno prvenstvo među svim kongregacijama, a kardinal koji joj je na čelu ima titulu prefekta i uživa ugled jednog od najutjecajnijih članova Crkve. Šeper je bio prvi prefekt te kongregacije (prije njega sami su pape držali položaj prefekta stotinama godina, zbog važnosti te Kongregacije za Crkvu). Nakon kardinala Šepera novim je prefektom postao kardinal Joseph Ratzinger (kasnije izabran za papu kao Benedikt XVI.).
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 2. listopada 1626. godine umro je Diego Sarmiento de Acuña, grof od Gondomara. Značajan je po tome što je bio španjolski veleposlanik u Velikoj Britaniji za vrijeme kralja Jamesa I. iz dinastije Stuart. Grof od Gondomara rođen je u gradu Gondomaru na području Španjolske 1567. godine. Naslijedio je velike posjede i grofovsku titulu.
Grof od Gondomara stekao je znatan utjecaj na britanskom dvoru kralja Jamesa I., kao veleposlanik Španjolske (u to je doba Španjolska bila vodeća europska sila, a i jedna od najmoćnijih država na svjetskim morima općenito).
U vrijeme grofovog boravka u Engleskoj postojao je problem odnosa između protestanata i katolika. Grof je kao španjolski aristokrat bio katolik, a dominantna vjera u Engleskoj bio je anglikanizam (protestantizam). Grof od Gondomara inicirao je nastojanja da se španjolska princeza (infantkinja) Marija Ana uda za britanskog prijestolonasljednika Karla I., no ta ženidba na kraju nije ostvarena.
Na britanskom dvoru grof od Gondomara imao je saveznike među nekim engleskim aristokratima, naročito među obitelji Howard. Ta je obitelj slovila za jednu od najuglednijih u Engleskoj, a tradicionalno je bila katolička, unatoč većinskom protestantskom okruženju. Howardi su posjedovali visoku titulu vojvoda od Norfolka, danas hijerarhijski najvišu među svim aristokratskim titulama u Velikoj Britaniji.
Nakon uspješne diplomatske karijere u Engleskoj grof od Gondomara umro je svojoj domovini Španjolskoj. U trenutku smrti bio je u 59. godini.
_______________
Dana 2. listopada 1452. rođen je engleski kralj Rikard III., vjerojatno najzloglasniji vladar u engleskoj povijesti. Naime, Rikarda III. smatrali su krivim za otimanje prijestolja od svog mladog nećaka, kao i za ubojstva svojih rođaka.
Rikard III. bio je mlađi brat nekadašnjeg engleskog kralja Eduarda IV. iz dinastije York. Kad je taj brat preminuo, naslijedio ga je 12-godišnji sin Eduard V., a Rikard je imenovan lordom zaštitnikom (engl. Lord Protector). Međutim, prije nego je mladi Eduard V. mogao biti okrunjen, proglašen je brak njegovog oca i majke nevažećim, čime je mladić postao nezakonitim sinom (time nije mogao biti kralj). Rikard III. tada je proglašen novim kraljem pa je, sukladno tome, okrunjen. Eduard V. i njegov još mlađi brat Rikard, obojica Rikardovi nećaci, misteriozno su nestali.
Ta je intrigantna priča ovjekovječena, između ostaloga, u Shakespeareovoj drami Rikard III., gdje je Rikard prikazan kao grbavac. Danas je teško točno razlučiti koliko je istine u spomenutim prikazima Rikarda III., kako u tjelesnom pogledu, tako i u djelima.
Godine 2012. ekshumirano je mrtvo tijelo za koje se može sa znatnom pouzdanošću tvrditi da je pripadalo Rikardu III., a zatim je podvrgnuto analizi. Zaključeno je da je ta osoba imala prilično izraženu skoliozu kralježnice, što je do neke mjere moglo uzrokovati različitu visinu lijevog i desnog ramena. Ipak, ne radi se o deformaciji koja se ne bi mogla prikriti odjećom, tako da je Shakespeareov prikaz Rikarda III. u fizičkom pogledu bio uvelike pretjeran.
___________
Dana 2. listopada 1800. rođen je knez Felix zu Schwarzenberg, ministar-predsjednik Austrijskog Carstva u razdoblju od 1848. do 1852. godine. Rodio se u golemom dvorcu Český Krumlov, drugom najvećem u Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu. Potjecao je iz vrlo ugledne i moćne obitelji. Felixov mlađi brat Friedrich zu Schwarzenberg postao je kardinalom, nadbiskupom Salzburga i nadbiskupom Praga. Felixov stric Karl zu Schwarzenberg bio je jedan od vodećih vojskovođa Habsburške Monarhije tijekom Napoleonskih ratova. Zanimljivo je da je Felix zu Schwarzenberg bio i šogor feldmaršala kneza Alfreda zu Windisch-Graetza, gušitelja spomenute revolucije.
Felix zu Schwarzenberg započeo je karijeru u diplomaciji kao proteže poznatog kancelara Klemensa von Metternicha. Postao je austrijskim ministrom-predsjednikom i ministrom vanjskih poslova revolucionarne 1848. godine, nekoliko mjeseci nakon Metternichovog odstupa s kancelarskog položaja. Upravo je tijekom Schwarzenbergovog boravka na položaju ministra-predsjednika Franjo Josip postao novim austrijskim carem. Schwarzenberg je raspustio ustavotvornu skupštinu i 1849. nametnu ustav koji je Habsburšku Monarhiju pretvorio u apsolutističku, unitarističku i centraliziranu državu, ukinuvši gotovo sve privilegije pojedinih zemalja pod Habsburškom krunom. Na vanjskopolitičkom se planu zalagao za ujedinjenje njemačkih i habsburških zemalja u jednu državu, ali bez uspjeha.
Knez Felix zu Schwarzenberg ostao je na položaju ministra-predsjednika Austrijskog Carstva sve do svoje iznenadne smrti 1852. godine.
____________
Dana 2. listopada 1782. godine umro je general Charles Lee – konkurent poznatom Georgeu Washingtonu za mjesto vrhovnog zapovjednika američke vojske u Ratu za nezavisnost. Lee je rođen u Engleskoj i to iste godine kad i George Washington (1732). Tijekom svoje vojne karijere Charles Lee ratovao je čak i u Poljskoj i Portugalu. Na kraju se trajno preselio u Sjevernu Ameriku i pristao je uz američke pobunjenike koji su poveli rat protiv Velike Britanije.
Charles Lee očekivao je da će ga Amerikanci postaviti na čelo svoje vojske, jer je bio vjerojatno najiskusniji časnik među njima. Ipak, Amerikanci su odabrali Georgea Washingtona, a Leeju su dali mjesto ispod njega. Lee se s omalovažavanjem odnosio prema Washingtonu, premda mu je ovaj bio nadređen. Čak je i naknadno pokušavao nagovoriti američke političare da Washingtona zamijene njime, no to mu nije uspjelo.
Na kraju su Lee i Washington ušli u takav međusobni sukob da je Leeju suđeno pred vojnim sudom. Smijenjen je s položaja, no ni to ga nije spriječio da i dalje napada Washingtonov autoritet.
_____________
Dana 2. listopada 1930. Henry Ford položio je kamen temeljac automobilske tvornice u njemačkom gradu Kölnu. Premda je američka kompanija Ford već ranije imala manje pogone u Njemačkoj za sklapanje automobila uvezenih iz Amerike, donijeta je odluka o izgradnji prave tvornice u Kölnu. Poticaj za to bila je General Motorsova kupnja Opela, čime je Fordov glavni američki konkurent u velikom opsegu ušao u njemačku automobilsku industriju. Za lokaciju Fordove tvornice odabran je Niehl, predgrađe Kölna smješteno neposredno uz rijeku Rajnu.
Zemljište za gradnju tvornice nabavljeno je u suradnji s tadašnjim gradonačelnikom Kölna, znamenitim Konradom Adenauerom (koji je oko dvadeset godina kasnije postao njemačkim kancelarom). Polaganju kamena temeljca u Niehlu prisustvovali su osobno Henry Ford i Konrad Adenauer. Isprva je tvornica uglavnom samo sastavljala automobile, no s vremenom je sve veći udio rada u njoj predstavljala vlastita proizvodnja vozila.
U njemačkoj tvornici proizvodili su se specifični Fordovi modeli prilagođeni njemačkom tržištu (npr. bez V-8 motora karakterističnih za SAD). Njemački modeli dobivali su i prepoznatljiva njemačka imena (npr. Ford Köln, Ford Rheinland). Oko 1938. Ford je dosegao četvrto mjesto u Njemačkoj po proizvodnji automobila, iza Opela, Mercedes-Benza i DKW-a. Godine 1939. pušten je u prodaju model Ford Taunus, čije je ime kasnije uspješno korišteno tijekom niza generacija.
=>
Dana 2. listopada 1626. godine umro je Diego Sarmiento de Acuña, grof od Gondomara. Značajan je po tome što je bio španjolski veleposlanik u Velikoj Britaniji za vrijeme kralja Jamesa I. iz dinastije Stuart. Grof od Gondomara rođen je u gradu Gondomaru na području Španjolske 1567. godine. Naslijedio je velike posjede i grofovsku titulu.
Grof od Gondomara stekao je znatan utjecaj na britanskom dvoru kralja Jamesa I., kao veleposlanik Španjolske (u to je doba Španjolska bila vodeća europska sila, a i jedna od najmoćnijih država na svjetskim morima općenito).
U vrijeme grofovog boravka u Engleskoj postojao je problem odnosa između protestanata i katolika. Grof je kao španjolski aristokrat bio katolik, a dominantna vjera u Engleskoj bio je anglikanizam (protestantizam). Grof od Gondomara inicirao je nastojanja da se španjolska princeza (infantkinja) Marija Ana uda za britanskog prijestolonasljednika Karla I., no ta ženidba na kraju nije ostvarena.
Na britanskom dvoru grof od Gondomara imao je saveznike među nekim engleskim aristokratima, naročito među obitelji Howard. Ta je obitelj slovila za jednu od najuglednijih u Engleskoj, a tradicionalno je bila katolička, unatoč većinskom protestantskom okruženju. Howardi su posjedovali visoku titulu vojvoda od Norfolka, danas hijerarhijski najvišu među svim aristokratskim titulama u Velikoj Britaniji.
Nakon uspješne diplomatske karijere u Engleskoj grof od Gondomara umro je svojoj domovini Španjolskoj. U trenutku smrti bio je u 59. godini.
_______________
Dana 2. listopada 1452. rođen je engleski kralj Rikard III., vjerojatno najzloglasniji vladar u engleskoj povijesti. Naime, Rikarda III. smatrali su krivim za otimanje prijestolja od svog mladog nećaka, kao i za ubojstva svojih rođaka.
Rikard III. bio je mlađi brat nekadašnjeg engleskog kralja Eduarda IV. iz dinastije York. Kad je taj brat preminuo, naslijedio ga je 12-godišnji sin Eduard V., a Rikard je imenovan lordom zaštitnikom (engl. Lord Protector). Međutim, prije nego je mladi Eduard V. mogao biti okrunjen, proglašen je brak njegovog oca i majke nevažećim, čime je mladić postao nezakonitim sinom (time nije mogao biti kralj). Rikard III. tada je proglašen novim kraljem pa je, sukladno tome, okrunjen. Eduard V. i njegov još mlađi brat Rikard, obojica Rikardovi nećaci, misteriozno su nestali.
Ta je intrigantna priča ovjekovječena, između ostaloga, u Shakespeareovoj drami Rikard III., gdje je Rikard prikazan kao grbavac. Danas je teško točno razlučiti koliko je istine u spomenutim prikazima Rikarda III., kako u tjelesnom pogledu, tako i u djelima.
Godine 2012. ekshumirano je mrtvo tijelo za koje se može sa znatnom pouzdanošću tvrditi da je pripadalo Rikardu III., a zatim je podvrgnuto analizi. Zaključeno je da je ta osoba imala prilično izraženu skoliozu kralježnice, što je do neke mjere moglo uzrokovati različitu visinu lijevog i desnog ramena. Ipak, ne radi se o deformaciji koja se ne bi mogla prikriti odjećom, tako da je Shakespeareov prikaz Rikarda III. u fizičkom pogledu bio uvelike pretjeran.
___________
Dana 2. listopada 1800. rođen je knez Felix zu Schwarzenberg, ministar-predsjednik Austrijskog Carstva u razdoblju od 1848. do 1852. godine. Rodio se u golemom dvorcu Český Krumlov, drugom najvećem u Češkoj nakon kraljevskog dvorca u Pragu. Potjecao je iz vrlo ugledne i moćne obitelji. Felixov mlađi brat Friedrich zu Schwarzenberg postao je kardinalom, nadbiskupom Salzburga i nadbiskupom Praga. Felixov stric Karl zu Schwarzenberg bio je jedan od vodećih vojskovođa Habsburške Monarhije tijekom Napoleonskih ratova. Zanimljivo je da je Felix zu Schwarzenberg bio i šogor feldmaršala kneza Alfreda zu Windisch-Graetza, gušitelja spomenute revolucije.
Felix zu Schwarzenberg započeo je karijeru u diplomaciji kao proteže poznatog kancelara Klemensa von Metternicha. Postao je austrijskim ministrom-predsjednikom i ministrom vanjskih poslova revolucionarne 1848. godine, nekoliko mjeseci nakon Metternichovog odstupa s kancelarskog položaja. Upravo je tijekom Schwarzenbergovog boravka na položaju ministra-predsjednika Franjo Josip postao novim austrijskim carem. Schwarzenberg je raspustio ustavotvornu skupštinu i 1849. nametnu ustav koji je Habsburšku Monarhiju pretvorio u apsolutističku, unitarističku i centraliziranu državu, ukinuvši gotovo sve privilegije pojedinih zemalja pod Habsburškom krunom. Na vanjskopolitičkom se planu zalagao za ujedinjenje njemačkih i habsburških zemalja u jednu državu, ali bez uspjeha.
Knez Felix zu Schwarzenberg ostao je na položaju ministra-predsjednika Austrijskog Carstva sve do svoje iznenadne smrti 1852. godine.
____________
Dana 2. listopada 1782. godine umro je general Charles Lee – konkurent poznatom Georgeu Washingtonu za mjesto vrhovnog zapovjednika američke vojske u Ratu za nezavisnost. Lee je rođen u Engleskoj i to iste godine kad i George Washington (1732). Tijekom svoje vojne karijere Charles Lee ratovao je čak i u Poljskoj i Portugalu. Na kraju se trajno preselio u Sjevernu Ameriku i pristao je uz američke pobunjenike koji su poveli rat protiv Velike Britanije.
Charles Lee očekivao je da će ga Amerikanci postaviti na čelo svoje vojske, jer je bio vjerojatno najiskusniji časnik među njima. Ipak, Amerikanci su odabrali Georgea Washingtona, a Leeju su dali mjesto ispod njega. Lee se s omalovažavanjem odnosio prema Washingtonu, premda mu je ovaj bio nadređen. Čak je i naknadno pokušavao nagovoriti američke političare da Washingtona zamijene njime, no to mu nije uspjelo.
Na kraju su Lee i Washington ušli u takav međusobni sukob da je Leeju suđeno pred vojnim sudom. Smijenjen je s položaja, no ni to ga nije spriječio da i dalje napada Washingtonov autoritet.
_____________
Dana 2. listopada 1930. Henry Ford položio je kamen temeljac automobilske tvornice u njemačkom gradu Kölnu. Premda je američka kompanija Ford već ranije imala manje pogone u Njemačkoj za sklapanje automobila uvezenih iz Amerike, donijeta je odluka o izgradnji prave tvornice u Kölnu. Poticaj za to bila je General Motorsova kupnja Opela, čime je Fordov glavni američki konkurent u velikom opsegu ušao u njemačku automobilsku industriju. Za lokaciju Fordove tvornice odabran je Niehl, predgrađe Kölna smješteno neposredno uz rijeku Rajnu.
Zemljište za gradnju tvornice nabavljeno je u suradnji s tadašnjim gradonačelnikom Kölna, znamenitim Konradom Adenauerom (koji je oko dvadeset godina kasnije postao njemačkim kancelarom). Polaganju kamena temeljca u Niehlu prisustvovali su osobno Henry Ford i Konrad Adenauer. Isprva je tvornica uglavnom samo sastavljala automobile, no s vremenom je sve veći udio rada u njoj predstavljala vlastita proizvodnja vozila.
U njemačkoj tvornici proizvodili su se specifični Fordovi modeli prilagođeni njemačkom tržištu (npr. bez V-8 motora karakterističnih za SAD). Njemački modeli dobivali su i prepoznatljiva njemačka imena (npr. Ford Köln, Ford Rheinland). Oko 1938. Ford je dosegao četvrto mjesto u Njemačkoj po proizvodnji automobila, iza Opela, Mercedes-Benza i DKW-a. Godine 1939. pušten je u prodaju model Ford Taunus, čije je ime kasnije uspješno korišteno tijekom niza generacija.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Car i kralj Franjo Josip I. prvi je put posjetio Zagreb 2. listopada 1852. godine.Bilo je to doba kada je u Habsburškoj Monarhiji uveden centralistički apsolutizam pa je vladar krenuo na put po državi da stekne široku društvenu potporu i simpatije naroda svom režimu.
Do Zagreba je došao kočijom preko Varaždina, a cijelim putem bili su podignuti slavoluci okićeni carskim i hrvatskim zastavama. Putem ga je pozdravljao mnogobrojni narod diveći se mladom caru uz burno klicanje. Pred Zagrebom je izašao iz kočije i na konju ujahao u grad. U današnjem Maksimiru dočekali su ga ban Josip Jelačić i generalitet s plemstvom.
Franjo Josip prošao je ispod tri trijumfalna slavoluka sagrađena njemu u čast na putu do gradske vijećnice. Kod vijećnice ga je dočekao Janko Kamauf – prvi gradonačelnik ujedinjenog grada Zagreba (ranije su postojali odvojeni Gradec i Kaptol), a zatim je odjahao do Kaptola gdje ga je pozdravilo svečenstvo na čelu s nadbiskupom Haulikom koji je odslužio svečani Te deum. Franjo Josip zatim je na glavnom zagrebačkom trgu obavio smotru vojske. Navečer je posjetio kazalište na Gornjem gradu gdje je pozdravljen himnom na narodnom jeziku te odgledao Bellinijevu operu Lucrezia Borgia. Sljedećih dana obavio je audijencije, a 4. listopada proslavio je i svoj imendan. Car je u Zagrebu razgledao i javne zgrade: Akademiju, Bansku vladu, vojarne, vojnu bolnicu i Narodni muzej.
Nakon boravka u Zagrebu Franjo Josip zaputio se u Karlovac i Rijeku.
__________
Dana 2. listopada 1950. godine umro je John Francis Fitzgerald, djed znamenitog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Srednje ime Fitzgerald dobio je Kennedy upravo po prezimenu svoga djeda, koje je ujedno bilo i djevojačko prezime predsjednikove majke. John Francis Fitzgerald bio je rimokatolik, a rođen je u Bostonu 1863. godine. Po toj je svojoj godini rođenja bio vršnjak Henryja Forda, Williama Randolpha Hearsta i Richarda Warrena Searsa, redom bogatih američkih poduzetnika.
John Francis Fitzgerald bio je irskog podrijetla, kao i obitelj Kennedy u koju se udala njegova kći Rose (majka predsjednika Johna F. Kennedyja). Zanimljivo je da je 1906. godine John Francis Fitzgerald izabran za gradonačelnika Bostona, i to kao prvi katolik irskog podrijetla na toj funkciji. U starosti je John Francis Fitzgerald pomogao svom unuku Johnu F. Kennedyju pri prvoj kampanji za ulazak u Kongres. Zanimljivo je da je kasnije Kennedy predsjedničku jahtu nazvao Honey Fitz, u čast svog djeda čiji je to bio nadimak. John Francis Fitzgerald nije doživio da njegov unuk postane predsjednik. Naime, umro je na današnji dan 1950. godine, u prilično visokoj 88. godini života.
__________
Dana 2. listopada 2006. godine 32-godišnji Charles Carl Roberts IV. došao u amišku školu u jednom zaseoku u Pennsylvaniji, uzeo tamošnje amiške djevojčice za taoce i na kraju upucao 10 djevojčica (u dobi od 6 do 10 godina) od čega je 5 umrlo. Ubojica je bio vozač mljekarskog kamiona iz okolice, oženjen i otac troje djece. Dovozio je mlijeko nekima od obitelji žrtava. Svoju je akciju unaprijed planirao, ostavivši samoubilačka pisma supruzi i djeci. Prije nego je policija uspjela ući u školu sam se ubio. Amiška zajednica iznenadila je svijet time što je odmah po ubojstvima javno oprostila počinitelju. Amiši su i pohodili suprugu i rođake ubojice i tješili ih, te čak uspostavili dobrotvorni fond za pomoć ubojičinoj obitelji. Trideset Amiša bilo je na sprovodu ubojice, a ubojičina supruga je čak bila na sprovodu jedne od žrtava. Ona se javno zahvalila Amišima na oproštenju, milosrđu i potpori. Ubojičini motivi ostali su do danas misteriozni.
__________
Drugog listopada 1847. godine rođen je Paul von Hindenburg, njemački feldmaršal i predsjednik. Puno ime i prezime glasilo mu je Paul Ludwig Hans Anton von Beneckendorff und von Hindenburg, a rodio se u pruskom gradu Posenu (današnji Poznań u Poljskoj). Taj se grad u doba Hindenburgovog rođenja nalazio u sastavu Kraljevine Pruske, kojom je vladao Fridrik Vilim IV. iz dinastije Hohenzollern. Hindenburgova je obitelj po muškoj strani pripadala najuglednijim pruskim plemićkim lozama, i Paul je bio predodređen za vojnički poziv.
U trenutku kad je 1871. godine proglašeno ujedinjenje Njemačke pod dinastijom Hohenzollern (Njemačko Carstvo) imao je mladi Hindenburg samo 23 godine. Generalski čin dobio je 1897. godine, a tijekom Prvog svjetskog rata postao je nacionalnim junakom, osobito zbog pobjede nad ruskom carskom vojskom u Bitki kod Tannenberga. Već u studenom 1914. godine dobio je čin feldmaršala, najviši u njemačkim vojnim snagama.
Godine 1916. postao je zapovjednikom njemačkog Vrhovnog vojnog zapovjedništva (njem. Oberste Heeresleitung), zamijenivši na vodećoj poziciji Ericha von Falkenhayna. Hindenburg i njegov mlađi kolega Ludendorff bili su u posljednjim godinama Prvog svjetskog rata najvažnije osobe u Njemačkoj, moćnije od civilnih vlasti pa čak i od samog cara. Nakon rata neko se vrijeme umirovio, no 1925. godine izabran je za njemačkog predsjednika, a 1933. formalno je predao vlast nacistima davši Hitleru mandat kancelara. Na predsjedničkom položaju ostao je sve do svoje smrti 1934. godine.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Car i kralj Franjo Josip I. prvi je put posjetio Zagreb 2. listopada 1852. godine.Bilo je to doba kada je u Habsburškoj Monarhiji uveden centralistički apsolutizam pa je vladar krenuo na put po državi da stekne široku društvenu potporu i simpatije naroda svom režimu.
Do Zagreba je došao kočijom preko Varaždina, a cijelim putem bili su podignuti slavoluci okićeni carskim i hrvatskim zastavama. Putem ga je pozdravljao mnogobrojni narod diveći se mladom caru uz burno klicanje. Pred Zagrebom je izašao iz kočije i na konju ujahao u grad. U današnjem Maksimiru dočekali su ga ban Josip Jelačić i generalitet s plemstvom.
Franjo Josip prošao je ispod tri trijumfalna slavoluka sagrađena njemu u čast na putu do gradske vijećnice. Kod vijećnice ga je dočekao Janko Kamauf – prvi gradonačelnik ujedinjenog grada Zagreba (ranije su postojali odvojeni Gradec i Kaptol), a zatim je odjahao do Kaptola gdje ga je pozdravilo svečenstvo na čelu s nadbiskupom Haulikom koji je odslužio svečani Te deum. Franjo Josip zatim je na glavnom zagrebačkom trgu obavio smotru vojske. Navečer je posjetio kazalište na Gornjem gradu gdje je pozdravljen himnom na narodnom jeziku te odgledao Bellinijevu operu Lucrezia Borgia. Sljedećih dana obavio je audijencije, a 4. listopada proslavio je i svoj imendan. Car je u Zagrebu razgledao i javne zgrade: Akademiju, Bansku vladu, vojarne, vojnu bolnicu i Narodni muzej.
Nakon boravka u Zagrebu Franjo Josip zaputio se u Karlovac i Rijeku.
__________
Dana 2. listopada 1950. godine umro je John Francis Fitzgerald, djed znamenitog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Srednje ime Fitzgerald dobio je Kennedy upravo po prezimenu svoga djeda, koje je ujedno bilo i djevojačko prezime predsjednikove majke. John Francis Fitzgerald bio je rimokatolik, a rođen je u Bostonu 1863. godine. Po toj je svojoj godini rođenja bio vršnjak Henryja Forda, Williama Randolpha Hearsta i Richarda Warrena Searsa, redom bogatih američkih poduzetnika.
John Francis Fitzgerald bio je irskog podrijetla, kao i obitelj Kennedy u koju se udala njegova kći Rose (majka predsjednika Johna F. Kennedyja). Zanimljivo je da je 1906. godine John Francis Fitzgerald izabran za gradonačelnika Bostona, i to kao prvi katolik irskog podrijetla na toj funkciji. U starosti je John Francis Fitzgerald pomogao svom unuku Johnu F. Kennedyju pri prvoj kampanji za ulazak u Kongres. Zanimljivo je da je kasnije Kennedy predsjedničku jahtu nazvao Honey Fitz, u čast svog djeda čiji je to bio nadimak. John Francis Fitzgerald nije doživio da njegov unuk postane predsjednik. Naime, umro je na današnji dan 1950. godine, u prilično visokoj 88. godini života.
__________
Dana 2. listopada 2006. godine 32-godišnji Charles Carl Roberts IV. došao u amišku školu u jednom zaseoku u Pennsylvaniji, uzeo tamošnje amiške djevojčice za taoce i na kraju upucao 10 djevojčica (u dobi od 6 do 10 godina) od čega je 5 umrlo. Ubojica je bio vozač mljekarskog kamiona iz okolice, oženjen i otac troje djece. Dovozio je mlijeko nekima od obitelji žrtava. Svoju je akciju unaprijed planirao, ostavivši samoubilačka pisma supruzi i djeci. Prije nego je policija uspjela ući u školu sam se ubio. Amiška zajednica iznenadila je svijet time što je odmah po ubojstvima javno oprostila počinitelju. Amiši su i pohodili suprugu i rođake ubojice i tješili ih, te čak uspostavili dobrotvorni fond za pomoć ubojičinoj obitelji. Trideset Amiša bilo je na sprovodu ubojice, a ubojičina supruga je čak bila na sprovodu jedne od žrtava. Ona se javno zahvalila Amišima na oproštenju, milosrđu i potpori. Ubojičini motivi ostali su do danas misteriozni.
__________
Drugog listopada 1847. godine rođen je Paul von Hindenburg, njemački feldmaršal i predsjednik. Puno ime i prezime glasilo mu je Paul Ludwig Hans Anton von Beneckendorff und von Hindenburg, a rodio se u pruskom gradu Posenu (današnji Poznań u Poljskoj). Taj se grad u doba Hindenburgovog rođenja nalazio u sastavu Kraljevine Pruske, kojom je vladao Fridrik Vilim IV. iz dinastije Hohenzollern. Hindenburgova je obitelj po muškoj strani pripadala najuglednijim pruskim plemićkim lozama, i Paul je bio predodređen za vojnički poziv.
U trenutku kad je 1871. godine proglašeno ujedinjenje Njemačke pod dinastijom Hohenzollern (Njemačko Carstvo) imao je mladi Hindenburg samo 23 godine. Generalski čin dobio je 1897. godine, a tijekom Prvog svjetskog rata postao je nacionalnim junakom, osobito zbog pobjede nad ruskom carskom vojskom u Bitki kod Tannenberga. Već u studenom 1914. godine dobio je čin feldmaršala, najviši u njemačkim vojnim snagama.
Godine 1916. postao je zapovjednikom njemačkog Vrhovnog vojnog zapovjedništva (njem. Oberste Heeresleitung), zamijenivši na vodećoj poziciji Ericha von Falkenhayna. Hindenburg i njegov mlađi kolega Ludendorff bili su u posljednjim godinama Prvog svjetskog rata najvažnije osobe u Njemačkoj, moćnije od civilnih vlasti pa čak i od samog cara. Nakon rata neko se vrijeme umirovio, no 1925. godine izabran je za njemačkog predsjednika, a 1933. formalno je predao vlast nacistima davši Hitleru mandat kancelara. Na predsjedničkom položaju ostao je sve do svoje smrti 1934. godine.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 3. listopada 1795. godine započeo je niz događaja koji je doveo mladog Napoleona Bonapartea do statusa francuskog nacionalnog junaka. Naime, Napoleonu je uspjelo obraniti francusku revolucionarnu vlast od napada rojalista koji su prijetili potpunim ukidanjem tekovina Revolucije.
Poznato je da Francusku revoluciju nisu podržavali svi Francuzi. Jedan dio ostao je odan monarhiji i nazivan je rojalistima. Također, strane su sile pokušale ugušiti Revoluciju. Godine 1795. iskrcao se vođa rojalista – sam brat kralja Luja XVIII. (nazivan grof od Artoisa) – na obalu Francuske potpomognut od Britanaca. Ujedinjena rojalistička i britanska vojska krenula je prema Parizu da uništi revolucionare. Na taj poticaj digli su se i u samom Parizu rojalisti, grupirani u četvrti Le Peletier. Oni su navalili na revolucionarnu skupštinu, Konvent, pokušavajući tako uništiti središte revolucionarne vlasti u Parizu. Konvent je za svoju obranu imenovao na današnji dan mladog generala Bonapartea, starog samo 26 godina. Napoleon je hitro reagirao. Poslao je potporučnika Joachima Murata (kasnijeg Napoleonovog najslavnijeg maršala, koji je čak postao i kralj) po topove i organizirao obranu.
Napoleonove trupe napunile su topove posebnim punjenjem od mnoštva sitnijih zrna (slično metalnim grozdovima). Takvi pucnjevi rasprskavali su veliki broj zrna u širem području i bili su vrlo učinkoviti protiv pješačkog napada. Kad su pariški rojalisti napali, Napoleon je naredio da se puca po njima. Došlo je do pravog masakra rojalista. Na pariškim ulicama ostalo je ležati možda i do 600 mrtvih tijela. Napoleonova pobjeda bila je potpuna, postao je nacionalnim junakom i za koji mjesec dano mu je zapovjedništvo nad francuskom vojskom u Italiji.
______________
Dana 3. listopada 1611. godine umrla je španjolsko-portugalska kraljica Margareta, rodom iz Štajerske. Osobito je zanimljiva po tome što je bila kći nadvojvode Karla Habsburškog, po kome je nazvan grad Karlovac u Hrvatskoj (njemačko ime tog grada glasilo je Karlstadt). Margareta je rođena u Grazu, štajerskoj prijestolnici, iz koje je njen otac vladao nad tzv. Unutrašnjom Austrijom (Štajerska, Koruška, Kranjska i još neki teritoriji, koje je glavna grana dinastije Habsburg prepustila Karlu). Nadvojvoda Karlo ostavio je iza sebe izvanredan trag, osobito putem svojih potomaka, Naime, osim što mu je kći Margareta postala kraljicom Španjolske, još su mu dvije kćeri postale kraljicama Poljske, a sin Ferdinand postao je čak i carem Svetog Rimskog Carstva. Dva su mu mlađa sina postala biskupima Katoličke Crkve.
Margareta je postala kraljicom Španjolske 1599. godine udajom za kralja Filipa III. iz španjolske grane dinastije Habsburg. Filip III. bio je ujedno i portugalski kralj, pa je i Margareta postala također i kraljicom Portugala. Tijekom braka rodila je budućeg kralja Španjolske Filipa IV., buduću francusku kraljicu Anu, buduću caricu Mariju Anu, kao i budućeg kardinala Ferdinanda Habsburškog. Po spomenutoj kćeri Ani postala je Margareta bakom znamenitog francuskog kralja Luja XIV. iz dinastije Capet-Bourbon.
Kraljica Margareta preminula je u veličanstvenoj španjolskoj palači Escorial, tijekom poroda svog najmlađeg sina Alfonsa. U trenutku smrti imala je Margareta samo 26 godina, tako da se radilo o tragediji za španjolski kraljevski dvor. Njen suprug Filip III. poslije se nije više nikada ženio, premda je u trenutku kad je postao udovcem imao samo 33 godine.
_______________
Dana 3. listopada 1903. završio je višednevni sastanak između ruskog cara Nikole II. i austro-ugarskog vladara Franje Josipa u štajerskom lovačkom dvorcu Mürzssteg. Ruski car bio je u posjetu Austro-Ugarskoj Monarhiji, a u spomenutom dvorcu bio je kod cara Franje Josipa gost u lovu. Lovački dvorac Mürzssteg nalazio se u privatnom posjedu dinastije Habsburg-Lotaringija, a bio je izgrađen carevim novcem tijekom druge polovine 19. stoljeća.
Danas taj dvorac služi kao ljetna rezidencija austrijskih predsjednika i nije otvoren javnosti. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 780 metara u austrijskoj pokrajini Štajerskoj. Spomenuti sastanak u povijesnom je smislu bio značajan jer su na njemu dvojica careva raspravljala o budućnosti Balkana, osobito o području Makedonije. U tom su smislu potpisali i tzv. Protokol iz Mürzstega, kojim su pokušali definirati sudbinu kršćanima naseljenih makedonskih područja u Osmanskom Carstvu.
____________
Trećeg listopada 1932. godine Irak je dobio punu neovisnost od Ujedinjene Kraljevine, kolonijalne sile koja je prethodno imala mandat od međunarodne zajednice za upravu nad tom zemljom. Posljednji britanski visoki povjerenik za Irak bio je Sir Francis Henry Humphrys, koji je nakon spomenutog ostvarenja iračke nezavisnosti postao prvim britanskim veleposlanikom u toj državi.
Prvi kralj nezavisnog Iraka bio je Faisal I. iz hašemitske dinastije, sin šerifa od Meke. Faisal je prethodno kraće bio vrijeme kralj Sirije, a nekoć je surađivao sa znamenitim Lawrenceom od Arabije (T. E. Lawrence) tijekom Arapskog ustanka protiv Osmanskog Carstva. Ista hašemitska dinastija vladala je istovremeno i u Jordanu (Transjordaniji), gdje je na položaju emira bio Faisalov stariji brat Abdulah (kasniji kralj Jordana).
I nakon proglašenja pune iračke nezavisnosti Britanci su zadržali vojne baze u Iraku, a uvelike su se nastojali upletati i u tamošnju politiku. Irak je u to vrijeme bio gospodarski zanimljiv zbog nafte, a ta sirovina obilježila je i kasniju povijest Iraka, osobito njegove međunarodne odnose. Irak je kraljevinom ostao sve do 1958. godine, kad je pučem ondje srušena monarhija i uspostavljena republika.
______________
Dana 3. listopada 1226. godine umro je sv. Franjo Asiški, osnivač znamenitog Franjevačkog reda. Sveti Franjo dočekao je kraj svoga života pokraj crkvice zvane Porcijunkula (tal. Porziuncola) smještene kod Assisija, njegovog rodnog mjesta. Ta je crkvica postala izrazito popularnom među vjernicima, a kasnije je ugrađena u baziliku Blažene Djevice Marije od Anđela. Uz Porcijunkulu vezan je znameniti potpuni oprost od grijeha, koji se i danas dodjeljuje. Grobnica svetog Franje danas se nalazi u znamenitoj Papinskoj bazilici svetog Franje Asiškog u Assisiju.
Sv. Franjo Asiški prema predaji je umro uvečer i to uz riječi Psalma 142 iz Biblije.
___________
Dana 3. listopada 1611. godine umro je Charles od Lotaringije, vojvoda od Mayennea i posljednji vođa Katoličke lige u Francuskoj. Ta je liga imala ključnu ulogu tijekom vjerskih ratova u Francuskoj u 16. stoljeću jer je predstavljala borbenu katoličku stranu, nasuprot hugenotima (protestantima kalvinističkog usmjerenja). Prije Charlesa od Lotaringije vođe Katoličke lige bili su njegov otac i brat, obojica nosioci titule vojvode od Guisea. Charles je kao mlađi sin imao spomenutu titulu vojvode od Mayennea, koja je dodjeljivana sporednim granama dinastije Lotaringija-Guise.
Nekoć krvavi vjerski ratovi u Francuskoj došli su do svog kraja upravo u vrijeme spomenutog vojvode od Mayennea. Naime, premda su radikalni članovi Katoličke lige željeli da se on osobno proglasi kraljem Francuske, vojvoda se priklonio umjerenijoj struji, koja je bila za izmirenje s protestantima. I doista, postignut je sporazum s protestantskim vođom – Henrikom od Bourbona – koji je ionako imao nasljedno pravo na francusko prijestolje. Henrik je pristao na obraćenje na katolicizam, a zatim je priznat za kralja Francuske pod imenom Henrika IV. (bio je djed znamenitog Luja XIV. i predak svih kasnijih kraljeva iz dinastije Bourbon). Vojvoda od Mayennea preminuo je 1611. godine u francuskom gradu Soissonsu, sjeveroistočno od Pariza. U trenutku smrti bio je u 58. godini života.
___________
Nakon atentata u beogradskoj Skupštini u lipnju 1928. godine kralj Aleksandar Karađorđević je poslije bezuspješnih konzultacija s vodećim političarma kako smiriti stanje, pogotovo odnose Srba i Hrvata, u državi 6. siječnja 1929. ukinuo Ustav, raspustio Skupštinu i uveo osobnu diktaturu. Uskoro su zabranjene i sve političke stranke, a 3. listopada 1929. godine kralj objavljuje Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja.
Zakonom je dotadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju da bi se pokazalo jedinstvo naroda u državi. Aleksandar je tako proklamirao geslo: „Jedan narod, jedan kralj, jedna država“. Ukinute su sve nacionalne posebnosti, a stvorena je umjetna jugoslavenska nacija sa jugoslavenskim jezikom kao službenim.
Kraljevina je podijeljena na 9 banovina, umjesto dotadašnje podjele na oblasti, i grad Beograd. Novoosnovane banovine bile su: Dravska (sa sjedištem u Ljubljani), Savska (Zagreb), Vrbaska (Banja Luka), Primorska (Split), Drinska (Sarajevo), Zetska (Cetinje), Vardarska (Skoplje), Moravska (Niš) i Dunavska (Novi Sad). Banovine su zamišljene kao jedinice na koje je prenesena vlast iz nadležnosti centralnih organa, ali u zbilji sva vlast ostala je koncentrirana u osobi kralja i njegovih najbližih suradnika.
Prostor bivše Kraljevine Hrvatske (Slavonija i Dalmacija), Međimurje i Kastav bio je podijeljen na dvije banovine – Savsku i Primorsku, s tim da su neki krajevi (Srijem, Zemun, Dubrovačko područje…) uključeni u druge banovine. S druge, pak, strane, neka područja koja nisu bila u sastavu Kraljevine Hrvatske dodana su spomenutim banovinama – Črnomelj s Metlikom, područje zapadne Hecegovine…
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Francisco Morazán, čovjek koji je tijekom svoje političke karijere postao predsjednikom čak četiriju država, rođen je 3. listopada 1792. godine . Naime, bio je predsjednik Hondurasa, Salvadora i Kostarike, a za vrijeme postojanja federacije srednjoameričkih država bio je predsjednik Savezne Republike Srednje Amerike (španj. República Federal de Centroamérica).
Morazán se rodio u gradu Tegucigalpi, na području današnjeg Hondurasa. Tegucigalpa je u doba Morazánovog rođenja pripadala španjolskom kolonijalnom imperiju, i to Potkraljevini Novoj Španjolskoj.
Politički utjecaj počeo je Morazán stjecati u svojim ranim 30-im godinama, u razdoblju srednjoameričkog osamostaljenja od španjolske kolonijalne vlasti. Isprva je postao političkim vođom na području rodnog Hondurasa, a 1830. godine postao je predsjednikom spomenute Savezne Republike Srednje Amerike, koja se sastojala od današnjih država Kostarike, Hondurasa, Gvatemale, Salvadora i Nikaragve (osim toga, obuhvaćala je i manji teritorij današnjeg Meksika). Na čelu te velike države bio je od 1830. do 1834. te od 1835. do 1839. godine. Nakon raspada tog saveza bio je još i predsjednik Salvadora i Kostarike. Upravo je u Kostarici Morazán smaknut 1842. godine, nakon svrgavanja s vlasti. U trenutku kad je strijeljan imao je 50 godina.
________
Dana 3. listopada 1157. zapisan je prvi do danas sačuvani spomen titule markgrofa od Brandenburga. Tom je titulom oslovljen tadašnji feudalni gospodar Brandenburga Albert, koji je pripadao dinastiji Askanijevaca, a imao je nadimak Medvjed (njem. Albrecht der Bär). U njemačkom feudalnom poretku markgrofovi su izvorno vladali tzv. markama, graničnim teritorijima koji su u prosjeku bili veći od grofovija u unutrašnjosti države.
Brandenburška marka ime je dobila po gradu Brandenburgu na rijeci Havel, smještenom oko 60 kilometara zapadno od Berlina. To je područje poslužilo kao jezgra iz koje se Brandenburška marka pod dinastijom Askanijevaca proširila na širu okolicu Berlina i na znatan dio sjeverne Njemačke. Na vrhuncu teritorijalnog uspona, Brandenburška marka prostirala se od središnjeg dijela sjeverne Njemačke pa sve do duboko u unutrašnjost današnje Poljske. U povijesnom je smislu Brandenburška marka postala važnom jer je poslužila kao jezgra iz koje je pod dinastijom Hohenzollern nastala Kraljevina Pruska, a zatim i Njemačko Carstvo.
____________
Trećeg listopada u Njemačkoj se slavi Dan njemačkog jedinstva (njem. Tag der Deutschen Einheit) jer je tog dana 1990. godine u točno 00.00 sati po srednjoeuropskom vremenu došlo do ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke.
Istočnonjemački režim počeo se rušiti još u proljeće 1989., kad je Mađarska otvorila granicu prema Austriji i tako napravila rupu u Željeznoj zavjesi. Od tada su Nijemci iz Istočne Njemačke mogli preko Mađarske i Austrije otići na Zapad. U jesen iste godine, točnije 9. studenog 1989., došlo je do pada Berlinskog zida, čime su otvorene granice između dvije Njemačke.
Premda rušenje Berlinskog zida ima veliko simboličko značenje u njemačkoj povijesti, datum rušenja nije uzet za službeni praznik, jer se na isti dan dogodio Hitlerov pivnički puč iz 1923., kao i zloglasna Kristalna noć iz 1938. u kojoj su nacisti izvršili nasilje nad njemačkim Židovima.
_____________
Najstrašnija kazna u srednjem vijeku bila je rezervirana za veleizdajnike, tj. osobe koje su se pobunile protiv vladara. Osuđenika bi dovukli na stratište privezanog za konja, zatim bi ga vješali do polumrtvog stanja. Nadalje bi ga kastrirali, izvadili mu utrobu i spalili je, te odsjekli glavu. Ostatak tijela bi raščetvorili, a dijelove bi poslali u različite krajeve kraljevstva da vise na javnim mjestima i tako upozoravaju ljude na kaznu koja slijedi u slučaju izdaje vladara.
Među poznatim osobama koje su smaknute na takav način bio je i William Wallace. Dana 3. listopada 1283. godine smaknut je najstrašnijom kaznom prvi plemić u Velikoj Britaniji. Bio je to Dafydd ap Gruffydd, princ od Walesa, kojeg je dao smaknuti engleski kralj Edward I. Dugonogi. Dafydd ap Gruffydd bio je posljednji narodni princ od Walesa. Nakon njegove smrti engleski kralj je za princa postavio svog sina. Taj običaj da sinovi engleskih vladara budu prinčevi od Walesa održao se od tada sve do danas.
Spomenuti najokrutniji način smaknuća u Engleskoj je ukinut tek 1870., a veleizdaja je prestala biti razlogom smrtne kazne tek 1998. godine. Zbog obzira prema javnom moralu, žene koje su bile osuđene zbog veleizdaje bile bi jednostavno spaljene na lomači.
____________
Dana 3. listopada 1955. godine održani su u Brazilu predsjednički izbori na kojima je pobijedio Juscelino Kubitschek. On je do danas ostao zapamćen kao jedan od najznačajnijih predsjednika u brazilskoj povijesti uopće. Upravo je njegova vlada donijela odluku o izgradnji Brasílije kao nove planski sagrađene prijestolnice. Napomenimo, prethodno je Rio de Janeiro bio glavni grad Brazila tijekom dugog razdoblja od 1763. do 1960. godine.
Kubitschek bio češkog podrijetla. Naime, djed njegove majke doselio se iz Češke i zvao se Jan Nepomuscký Kubitschek (Ivan Nepomuk Kubitschek), a bio je dijelom i romskog podrijetla.
Juscelino Kubitschek bio je po struci liječnik. Predsjednikom je postao kad su mu bile 53 godine. Izgradnja novog glavnog grada započeta je odmah sljedeće godine nakon njegovog stupanja na dužnost. Radilo se o velikom pothvatu, jer je Brasília sagrađena usred prašume, duboko u unutrašnjosti Brazila (čak oko 1.000 kilometara od obale Atlantskog oceana). Zanimljivo je da je glavni arhitekt pri gradnji Brasílije bio Oscar Niemeyer – Brazilac njemačkog podrijetla.
https://povijest.hr
Francisco Morazán, čovjek koji je tijekom svoje političke karijere postao predsjednikom čak četiriju država, rođen je 3. listopada 1792. godine . Naime, bio je predsjednik Hondurasa, Salvadora i Kostarike, a za vrijeme postojanja federacije srednjoameričkih država bio je predsjednik Savezne Republike Srednje Amerike (španj. República Federal de Centroamérica).
Morazán se rodio u gradu Tegucigalpi, na području današnjeg Hondurasa. Tegucigalpa je u doba Morazánovog rođenja pripadala španjolskom kolonijalnom imperiju, i to Potkraljevini Novoj Španjolskoj.
Politički utjecaj počeo je Morazán stjecati u svojim ranim 30-im godinama, u razdoblju srednjoameričkog osamostaljenja od španjolske kolonijalne vlasti. Isprva je postao političkim vođom na području rodnog Hondurasa, a 1830. godine postao je predsjednikom spomenute Savezne Republike Srednje Amerike, koja se sastojala od današnjih država Kostarike, Hondurasa, Gvatemale, Salvadora i Nikaragve (osim toga, obuhvaćala je i manji teritorij današnjeg Meksika). Na čelu te velike države bio je od 1830. do 1834. te od 1835. do 1839. godine. Nakon raspada tog saveza bio je još i predsjednik Salvadora i Kostarike. Upravo je u Kostarici Morazán smaknut 1842. godine, nakon svrgavanja s vlasti. U trenutku kad je strijeljan imao je 50 godina.
________
Dana 3. listopada 1157. zapisan je prvi do danas sačuvani spomen titule markgrofa od Brandenburga. Tom je titulom oslovljen tadašnji feudalni gospodar Brandenburga Albert, koji je pripadao dinastiji Askanijevaca, a imao je nadimak Medvjed (njem. Albrecht der Bär). U njemačkom feudalnom poretku markgrofovi su izvorno vladali tzv. markama, graničnim teritorijima koji su u prosjeku bili veći od grofovija u unutrašnjosti države.
Brandenburška marka ime je dobila po gradu Brandenburgu na rijeci Havel, smještenom oko 60 kilometara zapadno od Berlina. To je područje poslužilo kao jezgra iz koje se Brandenburška marka pod dinastijom Askanijevaca proširila na širu okolicu Berlina i na znatan dio sjeverne Njemačke. Na vrhuncu teritorijalnog uspona, Brandenburška marka prostirala se od središnjeg dijela sjeverne Njemačke pa sve do duboko u unutrašnjost današnje Poljske. U povijesnom je smislu Brandenburška marka postala važnom jer je poslužila kao jezgra iz koje je pod dinastijom Hohenzollern nastala Kraljevina Pruska, a zatim i Njemačko Carstvo.
____________
Trećeg listopada u Njemačkoj se slavi Dan njemačkog jedinstva (njem. Tag der Deutschen Einheit) jer je tog dana 1990. godine u točno 00.00 sati po srednjoeuropskom vremenu došlo do ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke.
Istočnonjemački režim počeo se rušiti još u proljeće 1989., kad je Mađarska otvorila granicu prema Austriji i tako napravila rupu u Željeznoj zavjesi. Od tada su Nijemci iz Istočne Njemačke mogli preko Mađarske i Austrije otići na Zapad. U jesen iste godine, točnije 9. studenog 1989., došlo je do pada Berlinskog zida, čime su otvorene granice između dvije Njemačke.
Premda rušenje Berlinskog zida ima veliko simboličko značenje u njemačkoj povijesti, datum rušenja nije uzet za službeni praznik, jer se na isti dan dogodio Hitlerov pivnički puč iz 1923., kao i zloglasna Kristalna noć iz 1938. u kojoj su nacisti izvršili nasilje nad njemačkim Židovima.
_____________
Najstrašnija kazna u srednjem vijeku bila je rezervirana za veleizdajnike, tj. osobe koje su se pobunile protiv vladara. Osuđenika bi dovukli na stratište privezanog za konja, zatim bi ga vješali do polumrtvog stanja. Nadalje bi ga kastrirali, izvadili mu utrobu i spalili je, te odsjekli glavu. Ostatak tijela bi raščetvorili, a dijelove bi poslali u različite krajeve kraljevstva da vise na javnim mjestima i tako upozoravaju ljude na kaznu koja slijedi u slučaju izdaje vladara.
Među poznatim osobama koje su smaknute na takav način bio je i William Wallace. Dana 3. listopada 1283. godine smaknut je najstrašnijom kaznom prvi plemić u Velikoj Britaniji. Bio je to Dafydd ap Gruffydd, princ od Walesa, kojeg je dao smaknuti engleski kralj Edward I. Dugonogi. Dafydd ap Gruffydd bio je posljednji narodni princ od Walesa. Nakon njegove smrti engleski kralj je za princa postavio svog sina. Taj običaj da sinovi engleskih vladara budu prinčevi od Walesa održao se od tada sve do danas.
Spomenuti najokrutniji način smaknuća u Engleskoj je ukinut tek 1870., a veleizdaja je prestala biti razlogom smrtne kazne tek 1998. godine. Zbog obzira prema javnom moralu, žene koje su bile osuđene zbog veleizdaje bile bi jednostavno spaljene na lomači.
____________
Dana 3. listopada 1955. godine održani su u Brazilu predsjednički izbori na kojima je pobijedio Juscelino Kubitschek. On je do danas ostao zapamćen kao jedan od najznačajnijih predsjednika u brazilskoj povijesti uopće. Upravo je njegova vlada donijela odluku o izgradnji Brasílije kao nove planski sagrađene prijestolnice. Napomenimo, prethodno je Rio de Janeiro bio glavni grad Brazila tijekom dugog razdoblja od 1763. do 1960. godine.
Kubitschek bio češkog podrijetla. Naime, djed njegove majke doselio se iz Češke i zvao se Jan Nepomuscký Kubitschek (Ivan Nepomuk Kubitschek), a bio je dijelom i romskog podrijetla.
Juscelino Kubitschek bio je po struci liječnik. Predsjednikom je postao kad su mu bile 53 godine. Izgradnja novog glavnog grada započeta je odmah sljedeće godine nakon njegovog stupanja na dužnost. Radilo se o velikom pothvatu, jer je Brasília sagrađena usred prašume, duboko u unutrašnjosti Brazila (čak oko 1.000 kilometara od obale Atlantskog oceana). Zanimljivo je da je glavni arhitekt pri gradnji Brasílije bio Oscar Niemeyer – Brazilac njemačkog podrijetla.
https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 4. listopada 1966. godine nezavisnost je postigla država Lesoto. Riječ je o kraljevstvu na jugu Afrike, u potpunosti okruženom teritorijem Južnoafričke Republike. Zanimljivo je da je Lesoto jedina nezavisna država na svijetu koja u potpunosti leži iznad 1.000 metara nadmorske visine. Najniža točka države Lesoto nalazi se na nadmorskoj visini od 1.400 metara, što je rekord u svijetu (druga na svijetu u tom je smislu Ruanda, s 950 metara).
Zanimljivo je da su kralj i kraljica Lesota – Letsie III. i ‘Masenate Mohato Seeiso – po vjeri rimokatolici. Katolici čine oko 45 % stanovništva Lesota. Državu Lesoto lako je zamijeniti s nedalekom državom Svazi, koja također nema izlaz na more i koja je po obliku ustroja također kraljevstvo. Ipak, Lesoto je površinom čak oko 7 2% veći od Svazija, a ima i gotovo dva puta više stanovnika. Velik problem u Lesotu predstavlja AIDS, kao i inače u južnom dijelu Afrike.
__________
Izvorna ruta Orient Expressa započinjala je u Parizu i nastavljala preko Strassbourga, Münchena, Beča i Budimpešte do grada Giurgiua na Dunavu (na granici Rumunjske i Bugarske). Tamo su putnici trajektom prelazili Dunav, da bi zatim drugim vlakom nastavili do grada Varne na obali Crnog mora i zatim opet brodom do Istanbula.
Kasnije je uvedena direktna željeznička ruta do Istanbula, bez presjedanja na brodove. Linija je zatim produžena na zapad do Londona.
Danas Orient Express vozi u vagonima iz 20-ih i 30-ih godina na liniji London – Venecija, s povremenim vožnjama do drugih odredišta. Cijena puta na dužim udaljenostima može iznositi i nekoliko tisuća eura po osobi, što uključuje nekoliko noćenja u vlaku.
_________
Keith Moore optužen je, a zatim i osuđen na zatvor od 6 godina, za financijske spletke u kojima je oštetio svog klijenta za otprilike 6 milijuna funti. Moore je bio Stingov financijski savjetnik tijekom 15 godina. Bez Stingovog znanja ulagao je njegov novac u razne pothvate, primjerice pokušaj preuređenja ruskih transportnih zrakoplova u velike putničke zrakoplove.
Moore je mnogo novca potrošio za sprečavanje svog vlastitog bankrota, u dva slučaja. Sting nije bio svjestan prijevare, jer su njegovi financijski poslovi vođeni pomoću čak 108 različitih bankovnih računa. Tek je anonimnom dojavom obaviješten o prijevari. Zanimljivo je da Sting nije potpuno neiskusan u financijama, jer je jedno vrijeme radio i kao poreznik.
_________
Uvođenje novog kalendara, koji koristimo i danas, papa Grgur XIII. izvršio je bulom Inter gravissimas izdanom 24. veljače 1582. godine. Ta bula propisuje da 1582. godine nakon datuma 4. listopada ima slijediti datum 15. listopada, dakle 10 dana je jednostavno preskočeno. Grgura XIII. pri promjeni kalendara savjetovali su astronom Christopher Clavius i fizičar i astronom Aloysius Lilius.
O čemu se zapravo radi i zašto je provedena reforma kalendara? Naime, problem je kod svakog računanja vremena u tome što Zemlja ne obiđe Sunce točno za 365 dana, nego postoji još neki ostatak. Taj ostatak iznosi 5 sati, 48 minuta i približno 45 sekundi. Stari julijanski kalendar rješavao je taj problem uvođenjem prijestupne godine, čime se dobiva jedan puni dan svake četvrte godine. Problem je što je time godina korigirana na dužinu od 365 dana i 6 sati, što je previše za 11 minuta i 15 sekundi.
Tih 11 minuta i 15 sekundi nagomilavalo se svake godine tijekom korištenja julijanskog kalendara, pa je do 1582. nastao znatan višak dana, koji se čak primijetio i u pomicanju godišnjih doba. Cilj gregorijanske reforme kalendara bilo vratiti datume na ono stanje kakvo je postojalo 325. godine u doba Prvog nicejskog koncila. Budući da 1582 manje 325 iznosi 1257 godina, potrebno je pomnožiti te godine s navedenih 11 minuta i 15 sekundi. Time se dobiva otprilike 10 dana. Tih 10 dana jednostavno je preskočeno.
Reformirani kalendar odmah su prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španjolska, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Zemlje krune sv. Stjepana, kojima je tada pripadao najveći dio Hrvatske, prešle su na gregorijanski kalendar 1587. godine. Protestantske zemlje prešle su na gregorijanski kalendar mnogo kasnije, a pravoslavne tek u 20. stoljeću. Stari julijanski kalendar danas još upotrebljavaju Antiohijska, Gruzijska, Crnogorska, Makedonska, Ruska i Srpska pravoslavna crkva, Jeruzalemski patrijahart te neki samostani na Svetoj gori Atos u Grčkoj.
_______________
Nezavisna Kraljevina Belgija proglašena je četvrtog listopada 1830. godine. Belgija je do tada uvijek bila pod vlašću susjeda ili stranih vladara (doduše, postojao je pokušaj osamostaljenja za vrijeme Francuske revolucije). Neposredno prije proglašenja nezavisnosti 1830. godine, Belgija je bila u sastavu Kraljevine Nizozemske.
Nizozemci su pokušali vojnom silom spriječiti odvajanje Belgije, no to im nije uspjelo. Belgijske pobunjenike podržala je Francuska, u kojoj je od kolovoza te godine kralj bio Luj-Filip iz dinastije Orléans. Belgijanci su za kralja svoje novoproglašene nezavisne države izabrali francuskog princa Luja, sina spomenutog kralja Luja-Filipa. Taj je princ u Francuskoj nosio titulu vojvode od Nemoursa, a u to doba bilo mu je samo 16 godina. Ipak, kralj Luj-Filip odbio je da mu sin postane belgijskim kraljem, navodno po savjetu Britanaca.
Na kraju su Belgijanci, u skladu s dogovorom velikih sila, za kralja izabrali njemačkog princa Leopolda iz dinastije Sachsen-Coburg-Gotha. On je postao belgijskim kraljem pod imenom Leopold I. i vladao je zatim sve do 1865. godine (više od 34 godine).
_____________
U noći na 4. listopad 1582. godine umrla je sv. Terezija Avilska, znamenita katolička mističarka i utemeljiteljica Reda bosonogih karmelićana. Datum njene smrti izvanredno je zanimljiv jer je upravo tih dana u Španjolskoj uvođena reforma kalendara pape Grgura XIII. tj. izvršen je prijelaz s julijanskog na gregorijanski kalendar. Prema papinskoj buli Inter gravissimas iza 4. listopada 1582. godine slijedio je 15. listopada, kako bi se nadoknadio zaostatak od 10 dana koji je julijanskim kalendarom nastao tijekom stoljeća. Dakle, te 1582. godine nisu postojali datumi od 5. do 14. listopada.
Budući da je sv. Terezija Avilska umrla u večernjim satima ili u noći s 4. na 15. listopada, nju Katolička crkva slavi 15. listopada. Naime, nekoć se smatralo da novi dan započinje zalaskom sunca, a ne u ponoć. Danas, međutim, vrijeme računamo drugačije pa se u svjetskim enciklopedijma kao datum smrti sv. Terezije Avilske navodi 4. listopada.
Sv. Terezija Avilska izvršila je golem utjecaj na Katoličku crkvu i na svjetsku povijest. Papa Pavao VI. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom, kao prvu ženu s takvom titulom u Katoličkoj crkvi. Sveta Terezija Avilska zaštitnica je, između ostaloga, Španjolske, grada Požege i bolesnika.
_______________
Prva namjenski izgrađena kazališna zgrada u Zagrebu, Stankovićevo kazalište (nazivano iStaro kazalište ili Kazalište na Markovu trgu), svečano je otvorena 4. listopada 1834. godine. Podignuta je na Gornjem gradu između Markova trga te ulica Ćirilometodske i Freudenreichove, a u očuvanom dijelu zgrade danas je sjedište Gradske skupštine Grada Zagreba.
Kazališnu zgradu dao je dao je sagraditi dobrostojeći zagrebački trgovac i poduzetnik Kristofor Stanković, i to novcem dobivenim zgoditkom na bečkoj lutriji. Radilo se o 30.000 dukata koje je Stanković uložio u gradnju kazališta, a zemljište su mu poklonile gradske vlasti. Projekte za Stankovićevu kazališnu zgradu izradili su Christofor i Anton Cragnolini, arhitekti talijanskog podrijetla, u neoklasicističkom stilu. Zgrada je posjedovala i plesnu dvoranu, a oko gledališta bila su tri reda loža, a kazalište je moglo primiti više od 750 posjetitelja. Orkestar je bio smješten u razini s publikom.
Na otvorenju izvedena je predstava na njemačkom jezikuNiklas Graf von Zriny Theodora Körnera. U kazalištu su većinom nastupale su njemačke i talijanske družine uz rijetke predstave na hrvatskom jeziku. Od 1860., protjerivanjem njemačkih glumaca, bile su izvođene samo hrvatske predstave, a kazalište dobiva ime Zemaljsko kazalište.
Stanković je zgradu iznajmljivao raznim zakupcima u kazališne ali i druge svrhe, tako je, naprimjer, u njoj neko vrijeme 1848. godine zasjedao i Hrvatski sabor. Napokon 1851. na inicijativu bana Jealčića zgradu je otkupila hrvatska vlada. Zgrada je bila oštećena u potresu 1880., a 1881. u Hrvatskom saboru prihvaćen je zakon o gradnji novoga kazališta. Posljednja predstava bila je održana 16. VI. 1895. nakon čega je kazalište premješteno u novosagrađenu zgradu na tadašnjem Sajmištu (danas Trg maršala Tita) gdje se nalazi i danas.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 4. listopada 1824. Meksiko je organiziran kao federacija suverenih država. Učinjeno je to nakon ukidanja Meksičkog Carstva, prihvaćanjem novog Meksičkog ustava kojim je država ustrojena kao Sjedinjene Meksičke Države (španj. Estados Unidos Mexicanos). Meksiko je po tom ustavu, zvanom Savezni ustav Sjedinjenih Meksičkih Država (španj. Constitución Federal de los Estados Unidos Mexicanos) imao devetnaest saveznih država i četiri savezna teritorija.
Najveća od devetnaest saveznih država zvala se Coahuila y Texas (punim imenom Estado Libre y Soberano de Coahuila y Texas tj. Slobodna i suverena država Coahuila i Texas), a imala je površinu od oko 800.000 četvornih kilometara (uključivala je i područje današnjeg Teksasa). Među spomenuta četiri savezna teritorija bili su Colima, Nuevo México, Baja California i Alta California (daleko najveća od svih tadašnjih meksičkih saveznih jedinica, smještena na području na kojem se danas nalazi nekoliko saveznih država SAD-a).
Meksičke savezne države imale su svoje guvernere i zakonodavne skupštine, nazivane kongresima. Sve u svemu, radilo se o ustroju prilično sličnom Sjedinjenim Američkim Državama. Do danas se broj meksičkih saveznih država povećao na čak 31 (njima se pridodaje i jedan savezni distrikt, koji obuhvaća Ciudad de México). Danas je površinom najveća savezna država Chihuahua, smještena uz granicu sa SAD-om.
______________
Dana 4. listopada 1851. godine umro je španjolski državnik Manuel de Godoy, višestruki princ i vojvoda. Od 1792. do 1797. te od 1801. do 1808. godine bio je svojevrsni španjolski prvi ministar (premijer), upravo u razdoblju kad je u Europi trajala Francuska revolucija. a zatim i Napoleonski ratovi. Manuel de Godoy rodio se u španjolskoj regiji Ekstramaduri, nedaleko od granice s Portugalom.
Od španjolskog kralja Karla IV. dobio je brojne pompozne titule. Tako je 1792. proglašen vojvodom od la Alcudije, a 1804. godine i vojvodom od Suece. Vojvodske titule bile su i ostale najvišim regularnim aristokratskim titulama u Španjolskoj, no Manuel de Godoy dobio je čak i neke još više, specijalne titule. Tako je 1795. godine dobio titulu kneza (princa), kakva se inače u Španjolskoj nije dodjeljivala plemićima, nego je bila rezervirana samo za nasljednika prijestolja (koji je tradicionalno nosio titulu princa od Asturije). Godoyeva je titula glasila Príncipe de la Paz (doslovno: princ od mira), pri čemu se mislilo na mirovni ugovor s neprijateljskom Francuskom. Kasnije je od pape Manuel de Godoy dobio i titulu kneza od Bassana, koja se odnosila na grad Bassano Romano pokraj Rima.
___________
Dana 4. listopada 1965. prvi je put u povijesti papa stupio na tlo Sjedinjenih Američkih Država. Naime, tog je dana papa Pavao VI. doputovao u SAD na svoj pastoralni pohod. Podsjetimo, papa Pavao VI. (Giovanni Battista Montini) bio je prvi papa koji je putovao izvan Europe za vrijeme pontifikata, a bio je i prvi papa koji je putovao zrakoplovom.
Papa je u SAD-u ostao svega 14 sati. Sastao se s tadašnjim američkim predsjednikom Lyndonom B. Johnsonom, koji je dvije godine ranije naslijedio ubijenog Johna F. Kennedyja (Johnson je bio Kennedyjev potpredsjednik i po tom ga je pravu naslijedio nakon atentata). Papa je predsjedniku poklonio veliku sliku nazvanu Uskrsli Krist, a ovaj mu je poklonio zlatni globus i sliku sebe u srebrnom okviru i s potpisom. Papa je zatim s oko 100.000 vjernika okupljenih na poznatom Yankee Stadiumu održao misu za mir u svijetu.
Inače, to nije bio prvi sastanak nekog pape i američkog predsjednika. Naime, već su se ranije s papama sastajali Woodrow Wilson, Dwight D. Eisenhower i John F. Kennedy, ali ne u SAD-u, nego u Vatikanu. Dapače, s Johnom F. Kennedyjem (jedinim američkim predsjednikom koji je bio katolik) sastao se upravo papa Pavao VI., i to samo oko četiri i pol mjeseca prije atentata na Kennedyja.
__________
Dana 4. listopada 1841. godine rođena je Marija Sofija od Bavarske, sestra znamenite austrijske carice Elizabete (Sissi). Udajom za Franju od Bourbona postala je Marija Sofija kraljicom Kraljevstva Dviju Sicilija, s prijestolnicom u Napulju. To je kraljevstvo obuhvaćalo južnu Italiju, a zanimljivo je da je upravo Marija Sofija od Bavarske bila posljednja kraljica te države. Osim carice Elizabete (Sissi) imala je Marija Sofija još tri sestre, od kojih se jedna udala za kneza Thurn und Taxisa, druga za francuskog vojvodu od Alençona, a treća za grof od Tranija – polubrata spomenutog kralja Franje od Dviju Sicilija.
Marija Sofija od Bavarske bila je od svoje sestre Sissi mlađa oko četiri godine. Obje su sestre smatrane ljepoticama. Kraljicom je Marija Sofija postala u svibnju 1859. godine, kad je njen suprug naslijedio prijestolje od svog preminulog oca. U tom je trenutku Marija Sofija imala samo 17 godina, tako da je bila izrazito mlada kraljica. Već sljedeće godine (1860.) Kraljevstvo Dviju Sicilija preplavile su trupe Giuseppea Garibaldija, s namjerom ukidanja te države i njenog priključenja ujedinjenoj Italiji. Marija Sofija i njen suprug Franjo morali su napustiti Napulj, a ona je pokazala izrazitu odlučnost pri obrani Gaete, kad je stekla nadimak kraljice-ratnice (tada joj je bilo samo 19 godina). Garbaldijeve su trupe ipak pobijedile pa su Marija Sofija i Franjo izgubili prijestolje. Sklonili su se u Rim, koji je još uvijek bio u sastavu Papinske Države. Nakon što je i Rim pao, Marija Sofija boravila je neko vrijeme u rodnoj Bavarskoj, a zatim u Parizu. Preminula je u Münchenu 1925. godine, u prilično visokoj 84 godini života. Svoj sestru Sissi nadživjela je za gotovo 27 godina.
____________
Dana 4. listopada 1749. umro je jedan od najpoznatijih, ali i najzloglasnijih vojskovođa koji su ikada vodili hrvatsku vojsku – Franjo Trenk. Trenkov otac bio je pruski časnik u austrijskoj carskoj službi. Franjo je rođen na neobičnom mjestu – na samom jugu Italije, u gradu Reggio di Calabria, gdje mu je otac kao vojnik privremeno bio stacioniran.
U Slavoniji je Franjo imao velike zemljišne posjede. Naime, bilo je to doba neposredno nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija, kad su habsburški carevi u Beču široke ruke dijelili zemlju u Slavoniji uglavnom zaslužnim stranim osobama. Tako su u Slavoniji ogromne posjede stekle obitelji Hilleprand-Prandau (Nijemci), Folch de Cardona (Katalonci), Odescalchi (Talijani) i mnoge druge. Baruni Trenk također su stekli posjede, među njima Pleternicu, Brestovac, Pakrac i Veliku u Požeškoj županiji, kao i Nuštar u Srijemskoj županiji.
Barun Franjo Trenk bio je vrlo specifične naravi. Navodi se da je tijekom života čak 102 puta izašao na dvoboj. Dva puta osuđen je na smrtnu kaznu, no oba puta ju je izbjegao, a 14 puta je bio ranjen u ratu. Najpoznatiji je postao po svojim Trenkovim pandurima, svojevrsnoj poluprivatnoj vojsci koju je regrutirao u Slavoniji. Na njenom čelu borio se za kraljicu Mariju Tereziju u doba rata s moćnim pruskim kraljem Fridrikom Velikim.
Trenkovi panduri bili su zloglasni po svojoj okrutnosti, no to im je donosilo i određenu prednost na bojnom polju. Ipak, nasilja na bojnom polju, kao i sumnje da je primao plaću za nepostojeće vojnike, na kraju su Trenka dovele pred sud. Osuđen je na smrt, ali je kraljica Marija Terezija smrtnu kaznu preinačila u zatvorsku. Trenk je zatvoren u dvorac Spielberg u moravskom gradu Brnu gdje je imao prilično dobre uvjete u zatvoru, s dovoljno komfora. Tijekom zatvoreništva napisao je i autobiografiju.
______________
Četvrtog listopada 1079. godine pokazala se korist od papinske zaštite Hrvatskog Kraljevstva. Naime, kad se istarski markgrof Vecelin II. spremao napasti Hrvatsku kralja Zvonimira, papa je Vecelina pismeno opomenuo da to ne čini jer će ga inače kazniti prokletstvom. Zanimljive su točne papine riječi u pismu Vecelinu. Papa kaže: “Ako se ne pokaješ za svoju drskost…znaj pouzdano da ćemo protiv tvoje drzovitosti trgnuti mač sv. Petra…”
Spomenuti Vecelin II. bio je istarski markgrof od 1070. do 1079. godine. Bio je vazal tadašnjeg pape Grgura VII., upravo kao i hrvatski kralj Zvonimir. Istra je u to doba bila markgrofovija u sastavu Svetog Rimskog Carstva. Papa je bio izrazito moćan i uzimao je kršćanske vladare pod svoju zaštitu kao vazale. Oni su njemu polagali prisegu vjernosti, a on im je zauzvrat davao zaštitu. Markgrof doista nije udario na Hrvatsku nakon papine opomene.
Moć pape Grgura VII. bila je tako velika da je pod njom pokleknuo i sam car Svetog Rimskog Carstva Henrik IV., koji je bio u sukobu s papom. Naime papa i car sukobljavali su se oko pitanja investiture tj. oko toga tko ima pravo imenovati biskupe. Car je isprva bio ratoboran, ali kasnije se pokorio papi i izveo znamenito pokajanje u Canossi. Naime, u pokorničkoj odjeći, bez znakova vlasti, došao je pred grad Canossu gdje je papa boravio i molio za oproštenje. Sv. Grgur VII. mu je na kraju oprostio i dopustio da ponovno zavlada Carstvom. I danas se kaže “ići u Canossu” kad netko moli za oproštenje. Taj slavni događaj dogodio se 1077., svega dvije godine prije papinog pisma Vecelinu u obranu kralja Zvonimira.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 4. listopada 1824. Meksiko je organiziran kao federacija suverenih država. Učinjeno je to nakon ukidanja Meksičkog Carstva, prihvaćanjem novog Meksičkog ustava kojim je država ustrojena kao Sjedinjene Meksičke Države (španj. Estados Unidos Mexicanos). Meksiko je po tom ustavu, zvanom Savezni ustav Sjedinjenih Meksičkih Država (španj. Constitución Federal de los Estados Unidos Mexicanos) imao devetnaest saveznih država i četiri savezna teritorija.
Najveća od devetnaest saveznih država zvala se Coahuila y Texas (punim imenom Estado Libre y Soberano de Coahuila y Texas tj. Slobodna i suverena država Coahuila i Texas), a imala je površinu od oko 800.000 četvornih kilometara (uključivala je i područje današnjeg Teksasa). Među spomenuta četiri savezna teritorija bili su Colima, Nuevo México, Baja California i Alta California (daleko najveća od svih tadašnjih meksičkih saveznih jedinica, smještena na području na kojem se danas nalazi nekoliko saveznih država SAD-a).
Meksičke savezne države imale su svoje guvernere i zakonodavne skupštine, nazivane kongresima. Sve u svemu, radilo se o ustroju prilično sličnom Sjedinjenim Američkim Državama. Do danas se broj meksičkih saveznih država povećao na čak 31 (njima se pridodaje i jedan savezni distrikt, koji obuhvaća Ciudad de México). Danas je površinom najveća savezna država Chihuahua, smještena uz granicu sa SAD-om.
______________
Dana 4. listopada 1851. godine umro je španjolski državnik Manuel de Godoy, višestruki princ i vojvoda. Od 1792. do 1797. te od 1801. do 1808. godine bio je svojevrsni španjolski prvi ministar (premijer), upravo u razdoblju kad je u Europi trajala Francuska revolucija. a zatim i Napoleonski ratovi. Manuel de Godoy rodio se u španjolskoj regiji Ekstramaduri, nedaleko od granice s Portugalom.
Od španjolskog kralja Karla IV. dobio je brojne pompozne titule. Tako je 1792. proglašen vojvodom od la Alcudije, a 1804. godine i vojvodom od Suece. Vojvodske titule bile su i ostale najvišim regularnim aristokratskim titulama u Španjolskoj, no Manuel de Godoy dobio je čak i neke još više, specijalne titule. Tako je 1795. godine dobio titulu kneza (princa), kakva se inače u Španjolskoj nije dodjeljivala plemićima, nego je bila rezervirana samo za nasljednika prijestolja (koji je tradicionalno nosio titulu princa od Asturije). Godoyeva je titula glasila Príncipe de la Paz (doslovno: princ od mira), pri čemu se mislilo na mirovni ugovor s neprijateljskom Francuskom. Kasnije je od pape Manuel de Godoy dobio i titulu kneza od Bassana, koja se odnosila na grad Bassano Romano pokraj Rima.
___________
Dana 4. listopada 1965. prvi je put u povijesti papa stupio na tlo Sjedinjenih Američkih Država. Naime, tog je dana papa Pavao VI. doputovao u SAD na svoj pastoralni pohod. Podsjetimo, papa Pavao VI. (Giovanni Battista Montini) bio je prvi papa koji je putovao izvan Europe za vrijeme pontifikata, a bio je i prvi papa koji je putovao zrakoplovom.
Papa je u SAD-u ostao svega 14 sati. Sastao se s tadašnjim američkim predsjednikom Lyndonom B. Johnsonom, koji je dvije godine ranije naslijedio ubijenog Johna F. Kennedyja (Johnson je bio Kennedyjev potpredsjednik i po tom ga je pravu naslijedio nakon atentata). Papa je predsjedniku poklonio veliku sliku nazvanu Uskrsli Krist, a ovaj mu je poklonio zlatni globus i sliku sebe u srebrnom okviru i s potpisom. Papa je zatim s oko 100.000 vjernika okupljenih na poznatom Yankee Stadiumu održao misu za mir u svijetu.
Inače, to nije bio prvi sastanak nekog pape i američkog predsjednika. Naime, već su se ranije s papama sastajali Woodrow Wilson, Dwight D. Eisenhower i John F. Kennedy, ali ne u SAD-u, nego u Vatikanu. Dapače, s Johnom F. Kennedyjem (jedinim američkim predsjednikom koji je bio katolik) sastao se upravo papa Pavao VI., i to samo oko četiri i pol mjeseca prije atentata na Kennedyja.
__________
Dana 4. listopada 1841. godine rođena je Marija Sofija od Bavarske, sestra znamenite austrijske carice Elizabete (Sissi). Udajom za Franju od Bourbona postala je Marija Sofija kraljicom Kraljevstva Dviju Sicilija, s prijestolnicom u Napulju. To je kraljevstvo obuhvaćalo južnu Italiju, a zanimljivo je da je upravo Marija Sofija od Bavarske bila posljednja kraljica te države. Osim carice Elizabete (Sissi) imala je Marija Sofija još tri sestre, od kojih se jedna udala za kneza Thurn und Taxisa, druga za francuskog vojvodu od Alençona, a treća za grof od Tranija – polubrata spomenutog kralja Franje od Dviju Sicilija.
Marija Sofija od Bavarske bila je od svoje sestre Sissi mlađa oko četiri godine. Obje su sestre smatrane ljepoticama. Kraljicom je Marija Sofija postala u svibnju 1859. godine, kad je njen suprug naslijedio prijestolje od svog preminulog oca. U tom je trenutku Marija Sofija imala samo 17 godina, tako da je bila izrazito mlada kraljica. Već sljedeće godine (1860.) Kraljevstvo Dviju Sicilija preplavile su trupe Giuseppea Garibaldija, s namjerom ukidanja te države i njenog priključenja ujedinjenoj Italiji. Marija Sofija i njen suprug Franjo morali su napustiti Napulj, a ona je pokazala izrazitu odlučnost pri obrani Gaete, kad je stekla nadimak kraljice-ratnice (tada joj je bilo samo 19 godina). Garbaldijeve su trupe ipak pobijedile pa su Marija Sofija i Franjo izgubili prijestolje. Sklonili su se u Rim, koji je još uvijek bio u sastavu Papinske Države. Nakon što je i Rim pao, Marija Sofija boravila je neko vrijeme u rodnoj Bavarskoj, a zatim u Parizu. Preminula je u Münchenu 1925. godine, u prilično visokoj 84 godini života. Svoj sestru Sissi nadživjela je za gotovo 27 godina.
____________
Dana 4. listopada 1749. umro je jedan od najpoznatijih, ali i najzloglasnijih vojskovođa koji su ikada vodili hrvatsku vojsku – Franjo Trenk. Trenkov otac bio je pruski časnik u austrijskoj carskoj službi. Franjo je rođen na neobičnom mjestu – na samom jugu Italije, u gradu Reggio di Calabria, gdje mu je otac kao vojnik privremeno bio stacioniran.
U Slavoniji je Franjo imao velike zemljišne posjede. Naime, bilo je to doba neposredno nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija, kad su habsburški carevi u Beču široke ruke dijelili zemlju u Slavoniji uglavnom zaslužnim stranim osobama. Tako su u Slavoniji ogromne posjede stekle obitelji Hilleprand-Prandau (Nijemci), Folch de Cardona (Katalonci), Odescalchi (Talijani) i mnoge druge. Baruni Trenk također su stekli posjede, među njima Pleternicu, Brestovac, Pakrac i Veliku u Požeškoj županiji, kao i Nuštar u Srijemskoj županiji.
Barun Franjo Trenk bio je vrlo specifične naravi. Navodi se da je tijekom života čak 102 puta izašao na dvoboj. Dva puta osuđen je na smrtnu kaznu, no oba puta ju je izbjegao, a 14 puta je bio ranjen u ratu. Najpoznatiji je postao po svojim Trenkovim pandurima, svojevrsnoj poluprivatnoj vojsci koju je regrutirao u Slavoniji. Na njenom čelu borio se za kraljicu Mariju Tereziju u doba rata s moćnim pruskim kraljem Fridrikom Velikim.
Trenkovi panduri bili su zloglasni po svojoj okrutnosti, no to im je donosilo i određenu prednost na bojnom polju. Ipak, nasilja na bojnom polju, kao i sumnje da je primao plaću za nepostojeće vojnike, na kraju su Trenka dovele pred sud. Osuđen je na smrt, ali je kraljica Marija Terezija smrtnu kaznu preinačila u zatvorsku. Trenk je zatvoren u dvorac Spielberg u moravskom gradu Brnu gdje je imao prilično dobre uvjete u zatvoru, s dovoljno komfora. Tijekom zatvoreništva napisao je i autobiografiju.
______________
Četvrtog listopada 1079. godine pokazala se korist od papinske zaštite Hrvatskog Kraljevstva. Naime, kad se istarski markgrof Vecelin II. spremao napasti Hrvatsku kralja Zvonimira, papa je Vecelina pismeno opomenuo da to ne čini jer će ga inače kazniti prokletstvom. Zanimljive su točne papine riječi u pismu Vecelinu. Papa kaže: “Ako se ne pokaješ za svoju drskost…znaj pouzdano da ćemo protiv tvoje drzovitosti trgnuti mač sv. Petra…”
Spomenuti Vecelin II. bio je istarski markgrof od 1070. do 1079. godine. Bio je vazal tadašnjeg pape Grgura VII., upravo kao i hrvatski kralj Zvonimir. Istra je u to doba bila markgrofovija u sastavu Svetog Rimskog Carstva. Papa je bio izrazito moćan i uzimao je kršćanske vladare pod svoju zaštitu kao vazale. Oni su njemu polagali prisegu vjernosti, a on im je zauzvrat davao zaštitu. Markgrof doista nije udario na Hrvatsku nakon papine opomene.
Moć pape Grgura VII. bila je tako velika da je pod njom pokleknuo i sam car Svetog Rimskog Carstva Henrik IV., koji je bio u sukobu s papom. Naime papa i car sukobljavali su se oko pitanja investiture tj. oko toga tko ima pravo imenovati biskupe. Car je isprva bio ratoboran, ali kasnije se pokorio papi i izveo znamenito pokajanje u Canossi. Naime, u pokorničkoj odjeći, bez znakova vlasti, došao je pred grad Canossu gdje je papa boravio i molio za oproštenje. Sv. Grgur VII. mu je na kraju oprostio i dopustio da ponovno zavlada Carstvom. I danas se kaže “ići u Canossu” kad netko moli za oproštenje. Taj slavni događaj dogodio se 1077., svega dvije godine prije papinog pisma Vecelinu u obranu kralja Zvonimira.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 5. listopada 1914. godine dogodila se na nebu iznad Francuske prva zračna bitka u povijesti u kojoj je mecima oboren protivnički zrakoplov, pri čemu je stradao pilot. Radilo se o početnim mjesecima Prvog svjetskog rata, kad su u sjevernoj Francuskoj sile Antante i Centralne sile uspostavile rovovsku pat poziciju. Zrakoplovi su bili u to doba još uvijek nov i egzotičan način ratovanja.
Francuz Louis Quenault napao je iz svog zrakoplova njemačkog pilota. Zapravo, radilo se o tome da je iz svoje letjelice pucao pomoću strojnice na Nijemca. Uspio ga je oboriti u području iznad grada Reimsa u francuskoj pokrajini Šampanji.
Time su zapravo rođeni zračni dvoboji, u kojima su piloti pucali jedni na druge iz strojnica, a s razvojem tehnologije i iz drugih oružja. Već tijekom Prvog svjetskog rata tehnike zračnih dvoboja toliko su se razvile da je nastala zasebna klasa pilota – tzv. zračni asovi (piloti koji su uspjeli oboriti znatan broj neprijateljskih letjelica, obično više od pet). Jedan od najpoznatijih zračnih asova iz Prvog svjetskog rata bio je Manfred von Richthofen, poznat i kao Crveni barun.
___________________________________________________________________________
Krunidba bizantskog cara Heraklija, posljednjeg koji je vladao cjelokupnim Egiptom i Levantom, održana je 5. listopada 610. godine. Upravo u doba cara Heraklija (vladao je od 610. do 641. godine) osvojili su Arapi Palestinu i Siriju te pomaknuli kršćansko-muslimansku granicu sve do područja današnje Turske. Tako se Heraklijevo veliko carstvo, koje je nekoć obuhvaćalo Egipat, veliki dio sjevernoafričke obale (od današnje Libije do Maroka), dio današnje Španjolske, Sinaj, Malu Aziju, veliki dio Armenije, gotovo cijeli Balkanski poluotok, pa čak i veliki dio Italije, smanjilo otprilike na polovinu nekadašnjeg teritorija. Bizantsko Carstvo, koje je na vrhuncu Heraklijeve moći obuhvaćalo velike teritorije na tri kontinenta – Europi, Aziji i Africi, svelo se potkraj njegovog života uglavnom na europski i maloazijski dio.
Heraklije je, unatoč navedenim gubicima koje je doživio potkraj života, smatran moćnim i uspješnim carem. Naime, uspio je pobijediti Perzijance, a u njegovo je vrijeme uspješno obranjen Carigrad od napada Avara i Slavena. Ipak, muslimanski munjeviti prodor 630-ih godina bilo je gotovo nemoguće zaustaviti, tako da je potkraj Heraklijevog života kršćansko-muslimanska granica bila samo oko 200 kilometara udaljena od današnjeg turskog glavnog grada Ankare.
_________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1939. godine rođen je poduzetnik Walter Wolf, ponajviše poznat po cigaretama koje nose njegovo ime. Rođen je u Grazu, a djetinjstvo je proveo u Mariboru (majka mu je bila Slovenka). Nakon rata preselio se u Zapadnu Njemačku, a zatim u Kanadu, gdje je dobio državljanstvo.
U Kanadi je Walter Wolf napravio uspješnu poduzetničku karijeru. S vremenom se obogatio na nafti, a uključio se i u Formulu 1. Financirao je momčad Walter Wolf Racing, koja se proslavila time što je odmah na svom prvom nastupu u Formuli 1 pobijedila. Naime, Walter Wolfov vozač Jody Scheckter osvojio je prvo mjesto na Velikoj nagradi Argentine 1977. godine. Spomenimo da je za momčad Walter Wolf Racing vozio i Keke Rosberg (danas poznati Nico Rosberg njegov je sin), te svjetski prvak James Hunt. Walter Wolf je krajem 1970-ih trošio po milijun dolara mjesečno na svoju momčad Formule 1.
Cigarete Walter Wolf dobile su taj naziv jer je Tvornica duhana Rovinj 1990. godine prihvatila to ime, kao i logo Walter Wolf Racinga (vuk u crvenom slovu W) kao svoj brand. Današnja Adris Grupa nastavlja proizvoditi te cigarete. Napomenimo da poduzetnik Walter Wolf svoje ime nije sam izmislio kao umjetničko.
Walter Wolf bio je povezan s poznatim aferama oko finske tvrtke Patria. Afere s Patrijom oko nabave vojnih oklopnih vozila postojale su kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj.
________________________________________________________________________
Na današnji dan rodila se ljepotica Marie-Anne de Mailly-Nesle, ljubavnica francuskog kralja Luja XV. Zanimljivo je da su čak četiri sestre Mailly-Nesle bile ljubavnice tog kralja, što je bila jedna od najneobičnijih ljubavnih avantura u francuskoj kraljevskoj povijesti. Spomenuta Marie-Anne bila je najmlađa i najljepša od četiriju sesatara. Kralj se najprije zaljubio u njenu najstariju sestru Louisu, koja mu je bila vršnjakinja. Louise je postala kraljeva ljubavnica kad su njoj i kralju bile 22 godine.
Zatim se kralj zaljubio u sljedeću sestru po starosti – 2 godine mlađu Paulinu. S njim je zatrudnila nakon čega ju je oženio za markiza de Vintimillea. Međutim, ona je umrla pri porodu. Kraljev ministar Richelieu htio je pronaći kralju novu ljubavnicu, pa je doveo najmlađu sestru – Marie-Anne, koja je bila 7 godina mlađa od kralja. Ona je bila najljepša od sestara, ali i najambicioznija. Nije isprva pristala na vezu s kraljem, jer je već imala ljubavnika – mladog vojvodu d’Agénois. Međutim, ministar Richelieu bio je vojvodin ujak i smislio je poseban plan. Poslao je jednu lijepu djevojku da zavede vojvodu. Kad je Marie-Anne doznala da joj je ljubavnik bio nevjeran, pristala je biti kraljeva ljubavnica, ali je zauzvrat zatražila vojvodsku titulu za sebe i godišnji prihod od 80 000 livri.
___________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1805. godine umro je britanski general Charles Cornwallis, jedan od najpoznatijih britanskih časnika iz Američkog rata za nezavisnost. Charles Cornwallis bio je aristokratskog podrijetla, sin lorda Cornwallisa i unuk lorda Townshenda. Njegov stric Frederick Cornwallis bio je nadbiskup Canterburyja (najviša crkvena funkcija u Anglikanskoj crkvi nakon kralja). Charlesova majka bila je nećakinja prvog britanskog premijera, Sir Roberta Walpolea.
Charles Cornwallis pohađao je Eton i Cambridge, a zatim se školovao za vojnog časnika. Godine 1762. naslijedio je očevu titulu Earl Cornwallis (titula earla u Engleskoj otprilike odgovara tituli grofa u ostatku Europe), čime je postao pravim lordom i članom gornjeg doma Britanskog parlamenta. Godine 1775. imenovan je generalom, a zatim je poslan u Sjevernu Ameriku, kako bi predvodio britanske trupe u Američkom ratu za nezavisnost. Nakon čak pet godina napornih bitaka, Cornwallis je na kraju izgubio i morao se predati Georgeu Washingtonu.
Unatoč porazu u SAD-u, karijera Charlesa Cornwallisa tj. lorda Cornwallisa doživjela je kasnije velik uspon. Bio je poslanik na dvoru pruskog kralja Fridrika Velikog, a 1786. godine postao je potkraljem Indije. Na tom je visokom kolonijalnom položaju ostao čak sedam godina, s time da je paralelno vršio i dužnost vrhovnog zapovjednika britanske vojske u Indiji. U Indiji je u više navrata ratovao s lokalnim vladarima, učvršćujući britansku kolonijalnu moć.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Švedski diplomat Raoul Wallenberg zaslužan je za spašavanje desetina tisuća Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mađarski su Židovi tijekom većeg dijela rata bili pošteđeni stradanja. Međutim, pred kraj su rata Nijemci odlučili uništiti posljednju veliku židovsku zajednicu u Europi – onu budimpeštansku, koja je brojila oko 700.000 pripadnika. U tu su svrhu poslali zloglasnog Adolfa Eichmanna, SS-Obersturmbannführera, koji je bio potpuno opsjednut idejom uništenja Židova.
U pokušaju da spase budimpeštanske Židove, zapadnjaci su poslali Raoula Wallenberga. On je kao švedski poslanik u Budimpešti izdavao Židovima zaštitne putovnice ili ih je smještao u zgrade koje su smatrane švedskim (neutralnim) teritorijem. Kad je Crvena armija zauzela Moskvu, sovjeti su priveli Wallenberga pod optužbom da je strani špijun. Završio je u sovjetskim zatvorima i više se na Zapadu nikad ništa sigurno nije doznalo o njegovoj sudbini. Vjerojatno je bio u zloglasnom moskovskom zatvoru Lubjanka, a zatim je možda premješten u Sibir.
Do danas je ostao misterij kamo su sovjeti sve premještali Wallenberga i kada je umro. Petog listopada 1981. godine proglašen je počasnim građaninom SAD-a, kao tek drugi čovjek kojem je ukazana takva čast u povijesti (prvi je bio Winston Churchill). Učinjeno je to na prijedlog kongresmena Toma Lantosa, jednog od Židova koje je Wallenberg spasio.
_________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1946. godine umro je grof István Bethlen, mađarski aristokrat i političar. Od 1921. do 1931. godine vršio je Bethlen funkciju mađarskog premijera tj. predsjednika vlade. Tijekom cijelog tog razdoblja mađarski šef države bio je regent (namjesnik) Miklós Horthy, nekadašnji austrougarski admiral. Napomenimo, admiral Horthy bio je u međuratnom razdoblju mađarski šef države, dok je grof István Bethlen bio šef vlade (imenovan od strane Horthyja).
Grof István Bethlen rodio se 1874. godine u mjestu Gernyeszeg u Transilvaniji (Erdelju). Bethlen je pripadao grofovskoj obitelji podrijetlom iz Transilvanije. Na položaju mađarskog premijera bio je čak oko deset godina, što je bilo razmjerno dugo razdoblje. Horthy ga je na kraju smijenio i na njegovo mjesto 1931. godine postavio grofa Gyulu Károlyija. Bethlen je od tada bio u političkoj sjeni, a protivio se navodno ulasku Mađarske u savez s Hitlerovom Njemačkom.
Grofa Istvána Bethlena uhitili su sovjeti nakon osvajanja Mađarske pri kraju Drugog svjetskog rata. Odveden je u Moskvu, gdje je na današnji dan 1946. godine preminuo u 72. godini života.
________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1685. godine osnovana je brandenburška kolonija na afričkom otoku Arguinu, neobično njemačko kolonijalno uporište. Otok Arguin nalazi se uz obalu današnje Mauretanije, samo nekoliko kilometara od kopna, na suhom području krajnjeg zapadnog dijela pustinje Sahare. Od Berlina, nekadašnjeg glavnog grada Brandenburga, udaljen je Arguin čak oko 4.400 kilometara zračnom linijom, a pomorskim putem još je znatno udaljeniji.
U trenutku osnivanja spomenute kolonije na Arguinu vladar Brandenburga bio je Fridrik Vilim von Hohenzollern, koji je imao titule markgrofa od Brandenburga, kneza-izbornika Svetog Rimskog Carstva i vojvode u Pruskoj. Zbog svoje velike moći dobio je Fridrik Vilim nadimak Veliki knez-izbornik (njem. der Große Kurfürst). U njegovo se doba Brandenburg s prijestolnicom u Berlinu toliko uzdigao da je već njegov sin uzeo titulu pruskog kralja (kasnije su njegovi nasljednici iz dinastije Hohenzollern postali čak i carevima Njemačkog Carstva, kojem je Berlin postao glavnim gradom).
Osim kolonije na otoku Arguinu osnovane su tijekom vladavine Fridrika Vilima i brandenburške kolonije na području afričke Zlatne Obale (obalni dio današnje Gane) te na području Kariba u Americi. Arduin je tijekom određenog razdoblja bio važan centar za afričku trgovinu robovima, a brandenburškom kolonijom ostao je sve do 1721. godine, kad su taj otok zauzeli Nizozemci.
__________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1857. godine osnovali su njemački doseljenici poznati grad Anaheim u Kaliforniji. Danas je Anaheim slavan po tome što se u njemu nalazi Disneyland, jedan od najvećih zabavnih parkova na svijetu, kojeg godišnje posjeti oko 16 milijuna ljudi. Anaheim se danas nalazi na širem velegradskom području Los Angelesa i udaljen je oko 40 kilometara od središta tog milijunskog grada.
Anaheim je osnovalo 50 njemačkih obitelji koje su se doselile u Kaliforniju s područja današnje Bavarske, točnije iz grada Rothenburg ob der Tauber u Franačkoj. Te su se obitelji bavile pretežito uzgojem vinove loze i u Kaliforniju su donijele njemačko iskustvo iz vinarstva. Samo ime Anaheim očigledno je njemačkog postanka i dolazi od imena Ana (po obližnjoj rijeci Santa Ana) i od njemačkog nastavka –heim što označava dom, tj. domovinu. Susjedni Španjolci nazivali su Anaheim Campo Alemán, što na španjolskom znači njemačko polje.
Kad je bolest vinove loze 1880-ih uništila vinarsku industriju u Anaheimu, stanovnici su se prebacili na uzgoj oraha, limuna, naranči te ostalog voća i povrća za prodaju. Mnogo ljudi dobilo je posao kad je ondje Walt Disney otvorio svoj slavni Disneyland 1955. godine. Disney je ispočetka želio sagraditi zabavni park odmah do svojih filmskih studija u Burbanku pokraj Hollywooda, no uvidio je da tamo neće imati dovoljno prostora. Stoga je kupio zemljište od 650.000 kvadratnih metara u Anaheimu i sagradio na njemu Disneyland za otprilike godinu dana.
________________________________________________________________________
Na Sajmu automobila u Parizu 5. listopada 1955. predstavljen je Citroën DS, jedan od najuspješnijih modela 20. stoljeća. Radilo se o revolucionarnom automobilu u pogledu tehničkih i voznih osobina, a veliku je upečatljivost postigao i svojim dizajnom. Citroën DS bio je i prvi masovno proizvedeni automobil s disk-kočnicama u povijesti. Osobitu specifičnost kod njega predstavljao je hidropneumatski ovjes, koji je omogućavao regulaciju visine automobila u odnosu na cestu. Osim toga, u Citroënu DS pomoću pneumatskog sustava riješeno je bilo i okretanje kotača (servo-volan), pritiskanje kočnica (servo-kočnice) pa čak i mijenjanje brzina (servo-mjenjač). U trenutku kad je lansiran 1955. godine Citroën DS bio je ispred svog vremena.
Premda je Citroën DS bio razmjerno velik i skup automobil, postigao je veliku popularnost, što je rezultiralo i uspješnom prodajom. Proizvedeno je gotovo milijun i pol primjeraka tog vozila.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Švedski diplomat Raoul Wallenberg zaslužan je za spašavanje desetina tisuća Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mađarski su Židovi tijekom većeg dijela rata bili pošteđeni stradanja. Međutim, pred kraj su rata Nijemci odlučili uništiti posljednju veliku židovsku zajednicu u Europi – onu budimpeštansku, koja je brojila oko 700.000 pripadnika. U tu su svrhu poslali zloglasnog Adolfa Eichmanna, SS-Obersturmbannführera, koji je bio potpuno opsjednut idejom uništenja Židova.
U pokušaju da spase budimpeštanske Židove, zapadnjaci su poslali Raoula Wallenberga. On je kao švedski poslanik u Budimpešti izdavao Židovima zaštitne putovnice ili ih je smještao u zgrade koje su smatrane švedskim (neutralnim) teritorijem. Kad je Crvena armija zauzela Moskvu, sovjeti su priveli Wallenberga pod optužbom da je strani špijun. Završio je u sovjetskim zatvorima i više se na Zapadu nikad ništa sigurno nije doznalo o njegovoj sudbini. Vjerojatno je bio u zloglasnom moskovskom zatvoru Lubjanka, a zatim je možda premješten u Sibir.
Do danas je ostao misterij kamo su sovjeti sve premještali Wallenberga i kada je umro. Petog listopada 1981. godine proglašen je počasnim građaninom SAD-a, kao tek drugi čovjek kojem je ukazana takva čast u povijesti (prvi je bio Winston Churchill). Učinjeno je to na prijedlog kongresmena Toma Lantosa, jednog od Židova koje je Wallenberg spasio.
_________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1946. godine umro je grof István Bethlen, mađarski aristokrat i političar. Od 1921. do 1931. godine vršio je Bethlen funkciju mađarskog premijera tj. predsjednika vlade. Tijekom cijelog tog razdoblja mađarski šef države bio je regent (namjesnik) Miklós Horthy, nekadašnji austrougarski admiral. Napomenimo, admiral Horthy bio je u međuratnom razdoblju mađarski šef države, dok je grof István Bethlen bio šef vlade (imenovan od strane Horthyja).
Grof István Bethlen rodio se 1874. godine u mjestu Gernyeszeg u Transilvaniji (Erdelju). Bethlen je pripadao grofovskoj obitelji podrijetlom iz Transilvanije. Na položaju mađarskog premijera bio je čak oko deset godina, što je bilo razmjerno dugo razdoblje. Horthy ga je na kraju smijenio i na njegovo mjesto 1931. godine postavio grofa Gyulu Károlyija. Bethlen je od tada bio u političkoj sjeni, a protivio se navodno ulasku Mađarske u savez s Hitlerovom Njemačkom.
Grofa Istvána Bethlena uhitili su sovjeti nakon osvajanja Mađarske pri kraju Drugog svjetskog rata. Odveden je u Moskvu, gdje je na današnji dan 1946. godine preminuo u 72. godini života.
________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1685. godine osnovana je brandenburška kolonija na afričkom otoku Arguinu, neobično njemačko kolonijalno uporište. Otok Arguin nalazi se uz obalu današnje Mauretanije, samo nekoliko kilometara od kopna, na suhom području krajnjeg zapadnog dijela pustinje Sahare. Od Berlina, nekadašnjeg glavnog grada Brandenburga, udaljen je Arguin čak oko 4.400 kilometara zračnom linijom, a pomorskim putem još je znatno udaljeniji.
U trenutku osnivanja spomenute kolonije na Arguinu vladar Brandenburga bio je Fridrik Vilim von Hohenzollern, koji je imao titule markgrofa od Brandenburga, kneza-izbornika Svetog Rimskog Carstva i vojvode u Pruskoj. Zbog svoje velike moći dobio je Fridrik Vilim nadimak Veliki knez-izbornik (njem. der Große Kurfürst). U njegovo se doba Brandenburg s prijestolnicom u Berlinu toliko uzdigao da je već njegov sin uzeo titulu pruskog kralja (kasnije su njegovi nasljednici iz dinastije Hohenzollern postali čak i carevima Njemačkog Carstva, kojem je Berlin postao glavnim gradom).
Osim kolonije na otoku Arguinu osnovane su tijekom vladavine Fridrika Vilima i brandenburške kolonije na području afričke Zlatne Obale (obalni dio današnje Gane) te na području Kariba u Americi. Arduin je tijekom određenog razdoblja bio važan centar za afričku trgovinu robovima, a brandenburškom kolonijom ostao je sve do 1721. godine, kad su taj otok zauzeli Nizozemci.
__________________________________________________________________________
Dana 5. listopada 1857. godine osnovali su njemački doseljenici poznati grad Anaheim u Kaliforniji. Danas je Anaheim slavan po tome što se u njemu nalazi Disneyland, jedan od najvećih zabavnih parkova na svijetu, kojeg godišnje posjeti oko 16 milijuna ljudi. Anaheim se danas nalazi na širem velegradskom području Los Angelesa i udaljen je oko 40 kilometara od središta tog milijunskog grada.
Anaheim je osnovalo 50 njemačkih obitelji koje su se doselile u Kaliforniju s područja današnje Bavarske, točnije iz grada Rothenburg ob der Tauber u Franačkoj. Te su se obitelji bavile pretežito uzgojem vinove loze i u Kaliforniju su donijele njemačko iskustvo iz vinarstva. Samo ime Anaheim očigledno je njemačkog postanka i dolazi od imena Ana (po obližnjoj rijeci Santa Ana) i od njemačkog nastavka –heim što označava dom, tj. domovinu. Susjedni Španjolci nazivali su Anaheim Campo Alemán, što na španjolskom znači njemačko polje.
Kad je bolest vinove loze 1880-ih uništila vinarsku industriju u Anaheimu, stanovnici su se prebacili na uzgoj oraha, limuna, naranči te ostalog voća i povrća za prodaju. Mnogo ljudi dobilo je posao kad je ondje Walt Disney otvorio svoj slavni Disneyland 1955. godine. Disney je ispočetka želio sagraditi zabavni park odmah do svojih filmskih studija u Burbanku pokraj Hollywooda, no uvidio je da tamo neće imati dovoljno prostora. Stoga je kupio zemljište od 650.000 kvadratnih metara u Anaheimu i sagradio na njemu Disneyland za otprilike godinu dana.
________________________________________________________________________
Na Sajmu automobila u Parizu 5. listopada 1955. predstavljen je Citroën DS, jedan od najuspješnijih modela 20. stoljeća. Radilo se o revolucionarnom automobilu u pogledu tehničkih i voznih osobina, a veliku je upečatljivost postigao i svojim dizajnom. Citroën DS bio je i prvi masovno proizvedeni automobil s disk-kočnicama u povijesti. Osobitu specifičnost kod njega predstavljao je hidropneumatski ovjes, koji je omogućavao regulaciju visine automobila u odnosu na cestu. Osim toga, u Citroënu DS pomoću pneumatskog sustava riješeno je bilo i okretanje kotača (servo-volan), pritiskanje kočnica (servo-kočnice) pa čak i mijenjanje brzina (servo-mjenjač). U trenutku kad je lansiran 1955. godine Citroën DS bio je ispred svog vremena.
Premda je Citroën DS bio razmjerno velik i skup automobil, postigao je veliku popularnost, što je rezultiralo i uspješnom prodajom. Proizvedeno je gotovo milijun i pol primjeraka tog vozila.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 2 Replies
- 39 Views
-
Last post by Peace
-
- 42 Replies
- 6796 Views
-
Last post by biljka
-
- 12 Replies
- 1549 Views
-
Last post by Peace
