Na današnji dan
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 16. rujna 1893. rođen je Albert Szent-Györgyi, mađarski dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu. Rodio se u Budimpešti, glavnom gradu Ugarske, koja je u to vrijeme bilo u sastavu Austro-Ugarske. Bio je potomak plemićke obitelji iz Transilvanije (Erdelja). Obitelj se u punom obliku zvala Szent-Györgyi de Nagyrápolt.
Po obrazovanju je Albert Szent-Györgyi bio biokemičar. Obrazovanje mu je prekinuo Prvi svjetski rat. Zgađen užasima rata, Szent-Györgyi si je ispalio metak u ruku te tvrdio da ga je pogodio neprijateljski metak. To je bio rizičan potez jer je samoranjavanje kako bi se izbjeglo ratnu službu bilo kažnjivo smrću. Nije razotkriven, pa se mogao vratiti studiju te ga 1917. završiti. Nakon rata radio je na više sveučilišta u nekoliko zemalja, a stekao je i potporu Rockefellerove fondacije.
Došao je do važnih otkrića na području stanične kemije. Zaslužan je za izolaciju vitamina C (askorbinske kiseline), prvog vitamina kojeg je čovječanstvo uspjelo umjetno sintetizirati. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobio je 1937. godine. Sav novac koji je dobio uz nagradu donirao je 1940. Finskoj, koja se tad našla na meti sovjetske agresije. U Drugom svjetskom ratu bio je član antifašističkog pokreta otpora. Nakon rata, nezadovoljan komunističkom vlašću, emigrirao je u SAD, gdje se bavio istraživanjem mišića i uzročnika karcinoma. Protestirao je protiv Vijetnamskog rata tako da je odbijao plaćati porez te pozvao druge da slijede njegov primjer. Umro je u SAD-u 1986. godine.
----------
Mihail Ilarionovič Kutuzov, ruski vojskovođa koji se osobito proslavio u vrijeme Napoleonskih ratova rođen je 16. rujna 1745. godine. Kutuzov je dosegao čin ruskog maršala, a najpoznatiji je po svojoj ulozi u doba Bitke kod Borodina, gdje se ogledao s Napoleonom Bonaparteom na bojnom polju.
Rođen je kao sin generala i plemkinje. Ipak, još od doba Petra Velikog morali su mladi ruski aristokrati u vojsci napredovati od nižih časničkih činova i tek se s vremenom uspinjati na više položaje. U kasnim dvadesetim godinama Kutuzov je kao časnik na bojnom polju ranjen dok je predvodio napad na Osmanlije kod Očakova u današnjoj Ukrajini. Tane ga je pogodilo u lijevu sljepoočnicu, a izašlo je pokraj njegovog desnog oka. To je vrlo lako mogla biti smrtonosna rana, no Kutuzov se s vremenom oporavio. Desno oko ostalo mu je trajno oštećeno, a imao je i niz drugih tegoba zbog te rane.
S vremenom je Kutuzov promaknut u generala, a proučavajući strategiju Georgea Washingtona ustvrdio je da zapovjednici ne moraju nužno pobjeđivati u bitkama da bi dobili rat. Jedno je vrijeme bio upravitelj na Krimu, a kasnije je veleposlanik u Istanbulu i Berlinu, te guverner Sankt-Peterburga.
U doba kad je Napoleon napao Rusko Carstvo Kutuzov je imao 67 godina. Tijekom rata protiv Francuza držao je položaj glavnog zapovjednika ruske carske vojske. Njegove odluke u pogledu vođenja rata protiv Napoleona bile su kritizirane, no na kraju je francuska vojska ipak pobijeđena. Kutuzov je nagrađen titulom kneza od Smolenska.
Maršal Kutuzov umro je ubrzo nakon Napoleonovog povlačenja iz Rusije. Naime, francuska se vojska povukla tijekom zime 1812. na 1813. godinu, a Kutuzov je umro već u proljeće 1813. godine. U Rusiji je postao nacionalni junak tako da ga je, primjerice, Tolstoj idealizirao u romanu Rat i mir. U vrijeme Drugog svjetskog rata sovjetska je vlada prema njemu nazvala jedno od najviših vojnih odlikovanja, koja se dodijeluje za vješto izbjegavanje protivničkih napada i uspješne protunapade. Odlikovanje se i danas dijeli u Rusiji kao druga najprestižnija vojna nagrada, odmah iza Reda Žukova.
--------
Armenac Šavarš Karapetjan postao je pravi junak kad je od utapanja spasio 20 ljudi iz potonulog trolejbusa na dnu jezera 16. rujna 1976. godine. Karapetjan je u to doba bio natjecateljski sportaš u disciplini plivanja s perajama. Bio je svjetski prvak u tom sportu i višestruki obarač rekorda. Toga je dana trenirao na jezeru koje se nalazi u armenskom glavnom gradu Erevanu. Preplivao je svojih uobičajenih 20 kilometara, kad je čuo prasak i vidio kako trolejbus pada s obale jezera u vodu. Zaplivao je prema mjestu nesreće.
Trolejbus je završio na dnu jezera, oko 25 metara od obale, na dubini od 10 metara. U trolejbusu su bila zarobljena 92 putnika i Karapetjan je znao da mora djelovati brzo da bi ih spasio. Unatoč lošoj vidljivosti zbog mulja koji se podigao, uspio je razbiti stražnje staklo i počeo je vaditi ljude van. Vidljivost je u vodi bila gotovo jednaka nuli. Unatoč njegovom ogromnom trudu, bilo je premalo vremena da sve spasi. Preživjelo je 20 ljudi, premda ih je on više izvukao na obalu.
Od napuklog stakla Karapetjan je zadobio rane koje su se inficirale zbog kanalizacijskog otpada prisutnog u vodi. Osim toga, stradala su mu pluća i pothlađen je, te je na kraju 45 dana bio u nesvijesti. Ostale su mu trajne posljedice, zbog čega je morao odustati od daljnje sportske karijere. Postao je poznatim junakom, a po njemu je nazvan i jedan asteroid.
---------
Njemački aristokrat i vojskovođa markgrof Leopold Wilhelm od Baden-Badena rođen je 16. rujna 1626. godine. Pripadao je znamenitoj dinastiji Zähringen, jednoj od najstarijih feudalnih dinastija u Europi. U srednjem je vijeku ta dinastija vladala, osim područjem Badena, još i velikim dijelom područja koje danas pokriva Švicarska.
Otac markgrofa Leopolda Wilhelma bio je vladar države Markgrofovija Baden-Baden, koja se u to doba prostirala između rijeke Rajne i Vojvodstva Württemberg, a prijestolnica joj je bila u gradu Baden-Badenu (kasnije je premještena u Rastatt). Osim toga, posjedovali su markgrofovi od Baden-Badena i niz teritorija na širem rajnskom području, kao i na području Luksemburga.
Markgrof Leopold Wilhelm ušao je u habsburšku vojnu službu, a postao je i carskim feldmaršalom.Feldmaršal Leopold Wilhelm sudjelovao je u znamenitoj Bitki kod Svetog Gottharda, u kojoj je habsburška vojska porazila Osmansko Carstvo 1664. godine. Za hrvatsku je povijest zanimljivo da je Leopold postao zapovjednikom Varaždinskog generalata, važne vojno-organizacijske jedinice u Vojnoj krajini. Upravo je u Varaždinu 1671. godine markgrof i preminuo, u 45. godini.
----------
Dana 16. rujna 1701. godine umro je posljednji katolik koji je vladao Velikom Britanijom – kralj James II. iz dinastije Stuart. Svrgnuli su ga još 1688. godine u tzv. Slavnoj revoluciji (engl. Glorious Revolution), a na njegovo je mjesto došao protestanski prvak Vilim Oranski, koji je već od prije bio vladar Nizozemske. James II. sa svojom je obitelji morao pobjeći u Francusku, a sklonio se kod poznatog kralja Luja XIV.
U Francuskoj je Luj XIV. dobro ugostio Jamesa II. – dodijelio mu je dvorac Saint-Germain-en-Laye, smješten nedaleko od Pariza. To je doista bio kraljevski smještaj (i sam Luj XIV. rođen je u tom dvorcu, a on mu je prije Versaillesa služio i kao glavna rezidencija). James II. imao je pravu dvorsku organizaciju u Saint-Germain-en-Layeu, s dvorjanicima i kraljevskom obitelji. Jamesa II. u Francuskoj su oslovljavali kao legitimnog britanskog kralja, kao da nikada i nije svrgnut.
James II. mogao se iz Saint-Germain-en-Layea lako družiti s francuskim kraljem Lujom XIV. jer je ovaj imao privatni ekskluzivni dvorac u Marlyju – samo nekoliko kilometara od Saint-Germain-en-Layea. U Marly je Luj XIV. zalazio da bi se udaljio od užurbanosti mnogo većeg Versaillesa.
-----------
Dana 16. rujna 1380. godine umro je kralj Karlo V. od Francuske, poznat i pod nadimkom Mudri (fr. le Sage). Pripadao je dinastiji Valois, a vladao je Francuskom od 1364. do 1380. godine. Karlo V. Mudri osobito je zanimljiv po tome što je bio prvi pripadnik francuske kraljevske obitelji koji je prije stupanja na prijestolje nosio titulu dofena (fr. Dauphin). Ta je titula zatim korištena tijekom otprilike 500 godina za francuske prijestolonasljednike, slično kao što je titula princa od Walesa upotrebljavana u Engleskoj. Titulu dofena dobio je Karlo V. već u ranoj mladosti jer mu je otac nabavio pokrajinu zvanu Dauphiné, kojom je ranije vladala dinastija la Tour-du-Pin. Inače, titula dofena dobila je naziv po delfinu koji se nalazio na grbu vladara spomenute pokrajine (na francuskom jeziku riječ dauphin znači delfin).
Karlo V. od Francuske postao je dofenom već 1350. godine, kad mu je bilo samo 12 godina. Pokrajina Dauphiné, kojom je zavladao, nalazila se između Alpa i rijeke Rhône, a obuhvaćala je gradove Grenoble, Valence, Vienne i Briançon. Na sjeveru je pokrajina Dauphiné dopirala otprilike do područja grada Lyona, a na jugu do okolice Avignona. Kraljem je Karlo V. Mudri postao 1364. godine, u dobi od 26 godina. Tijekom Stogodišnjeg rata uvelike je ratovao protiv Engleza, i to sa znatnim uspjehom. Ipak, njegovog su sina i nasljednika – Karla VI. – Englezi i Burgunđani ujedinjenim snagama gotovo potpuno porazili, tako da je na kraju Francusku spasila sv. Ivana Orleanska.
Po obrazovanju je Albert Szent-Györgyi bio biokemičar. Obrazovanje mu je prekinuo Prvi svjetski rat. Zgađen užasima rata, Szent-Györgyi si je ispalio metak u ruku te tvrdio da ga je pogodio neprijateljski metak. To je bio rizičan potez jer je samoranjavanje kako bi se izbjeglo ratnu službu bilo kažnjivo smrću. Nije razotkriven, pa se mogao vratiti studiju te ga 1917. završiti. Nakon rata radio je na više sveučilišta u nekoliko zemalja, a stekao je i potporu Rockefellerove fondacije.
Došao je do važnih otkrića na području stanične kemije. Zaslužan je za izolaciju vitamina C (askorbinske kiseline), prvog vitamina kojeg je čovječanstvo uspjelo umjetno sintetizirati. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobio je 1937. godine. Sav novac koji je dobio uz nagradu donirao je 1940. Finskoj, koja se tad našla na meti sovjetske agresije. U Drugom svjetskom ratu bio je član antifašističkog pokreta otpora. Nakon rata, nezadovoljan komunističkom vlašću, emigrirao je u SAD, gdje se bavio istraživanjem mišića i uzročnika karcinoma. Protestirao je protiv Vijetnamskog rata tako da je odbijao plaćati porez te pozvao druge da slijede njegov primjer. Umro je u SAD-u 1986. godine.
----------
Mihail Ilarionovič Kutuzov, ruski vojskovođa koji se osobito proslavio u vrijeme Napoleonskih ratova rođen je 16. rujna 1745. godine. Kutuzov je dosegao čin ruskog maršala, a najpoznatiji je po svojoj ulozi u doba Bitke kod Borodina, gdje se ogledao s Napoleonom Bonaparteom na bojnom polju.
Rođen je kao sin generala i plemkinje. Ipak, još od doba Petra Velikog morali su mladi ruski aristokrati u vojsci napredovati od nižih časničkih činova i tek se s vremenom uspinjati na više položaje. U kasnim dvadesetim godinama Kutuzov je kao časnik na bojnom polju ranjen dok je predvodio napad na Osmanlije kod Očakova u današnjoj Ukrajini. Tane ga je pogodilo u lijevu sljepoočnicu, a izašlo je pokraj njegovog desnog oka. To je vrlo lako mogla biti smrtonosna rana, no Kutuzov se s vremenom oporavio. Desno oko ostalo mu je trajno oštećeno, a imao je i niz drugih tegoba zbog te rane.
S vremenom je Kutuzov promaknut u generala, a proučavajući strategiju Georgea Washingtona ustvrdio je da zapovjednici ne moraju nužno pobjeđivati u bitkama da bi dobili rat. Jedno je vrijeme bio upravitelj na Krimu, a kasnije je veleposlanik u Istanbulu i Berlinu, te guverner Sankt-Peterburga.
U doba kad je Napoleon napao Rusko Carstvo Kutuzov je imao 67 godina. Tijekom rata protiv Francuza držao je položaj glavnog zapovjednika ruske carske vojske. Njegove odluke u pogledu vođenja rata protiv Napoleona bile su kritizirane, no na kraju je francuska vojska ipak pobijeđena. Kutuzov je nagrađen titulom kneza od Smolenska.
Maršal Kutuzov umro je ubrzo nakon Napoleonovog povlačenja iz Rusije. Naime, francuska se vojska povukla tijekom zime 1812. na 1813. godinu, a Kutuzov je umro već u proljeće 1813. godine. U Rusiji je postao nacionalni junak tako da ga je, primjerice, Tolstoj idealizirao u romanu Rat i mir. U vrijeme Drugog svjetskog rata sovjetska je vlada prema njemu nazvala jedno od najviših vojnih odlikovanja, koja se dodijeluje za vješto izbjegavanje protivničkih napada i uspješne protunapade. Odlikovanje se i danas dijeli u Rusiji kao druga najprestižnija vojna nagrada, odmah iza Reda Žukova.
--------
Armenac Šavarš Karapetjan postao je pravi junak kad je od utapanja spasio 20 ljudi iz potonulog trolejbusa na dnu jezera 16. rujna 1976. godine. Karapetjan je u to doba bio natjecateljski sportaš u disciplini plivanja s perajama. Bio je svjetski prvak u tom sportu i višestruki obarač rekorda. Toga je dana trenirao na jezeru koje se nalazi u armenskom glavnom gradu Erevanu. Preplivao je svojih uobičajenih 20 kilometara, kad je čuo prasak i vidio kako trolejbus pada s obale jezera u vodu. Zaplivao je prema mjestu nesreće.
Trolejbus je završio na dnu jezera, oko 25 metara od obale, na dubini od 10 metara. U trolejbusu su bila zarobljena 92 putnika i Karapetjan je znao da mora djelovati brzo da bi ih spasio. Unatoč lošoj vidljivosti zbog mulja koji se podigao, uspio je razbiti stražnje staklo i počeo je vaditi ljude van. Vidljivost je u vodi bila gotovo jednaka nuli. Unatoč njegovom ogromnom trudu, bilo je premalo vremena da sve spasi. Preživjelo je 20 ljudi, premda ih je on više izvukao na obalu.
Od napuklog stakla Karapetjan je zadobio rane koje su se inficirale zbog kanalizacijskog otpada prisutnog u vodi. Osim toga, stradala su mu pluća i pothlađen je, te je na kraju 45 dana bio u nesvijesti. Ostale su mu trajne posljedice, zbog čega je morao odustati od daljnje sportske karijere. Postao je poznatim junakom, a po njemu je nazvan i jedan asteroid.
---------
Njemački aristokrat i vojskovođa markgrof Leopold Wilhelm od Baden-Badena rođen je 16. rujna 1626. godine. Pripadao je znamenitoj dinastiji Zähringen, jednoj od najstarijih feudalnih dinastija u Europi. U srednjem je vijeku ta dinastija vladala, osim područjem Badena, još i velikim dijelom područja koje danas pokriva Švicarska.
Otac markgrofa Leopolda Wilhelma bio je vladar države Markgrofovija Baden-Baden, koja se u to doba prostirala između rijeke Rajne i Vojvodstva Württemberg, a prijestolnica joj je bila u gradu Baden-Badenu (kasnije je premještena u Rastatt). Osim toga, posjedovali su markgrofovi od Baden-Badena i niz teritorija na širem rajnskom području, kao i na području Luksemburga.
Markgrof Leopold Wilhelm ušao je u habsburšku vojnu službu, a postao je i carskim feldmaršalom.Feldmaršal Leopold Wilhelm sudjelovao je u znamenitoj Bitki kod Svetog Gottharda, u kojoj je habsburška vojska porazila Osmansko Carstvo 1664. godine. Za hrvatsku je povijest zanimljivo da je Leopold postao zapovjednikom Varaždinskog generalata, važne vojno-organizacijske jedinice u Vojnoj krajini. Upravo je u Varaždinu 1671. godine markgrof i preminuo, u 45. godini.
----------
Dana 16. rujna 1701. godine umro je posljednji katolik koji je vladao Velikom Britanijom – kralj James II. iz dinastije Stuart. Svrgnuli su ga još 1688. godine u tzv. Slavnoj revoluciji (engl. Glorious Revolution), a na njegovo je mjesto došao protestanski prvak Vilim Oranski, koji je već od prije bio vladar Nizozemske. James II. sa svojom je obitelji morao pobjeći u Francusku, a sklonio se kod poznatog kralja Luja XIV.
U Francuskoj je Luj XIV. dobro ugostio Jamesa II. – dodijelio mu je dvorac Saint-Germain-en-Laye, smješten nedaleko od Pariza. To je doista bio kraljevski smještaj (i sam Luj XIV. rođen je u tom dvorcu, a on mu je prije Versaillesa služio i kao glavna rezidencija). James II. imao je pravu dvorsku organizaciju u Saint-Germain-en-Layeu, s dvorjanicima i kraljevskom obitelji. Jamesa II. u Francuskoj su oslovljavali kao legitimnog britanskog kralja, kao da nikada i nije svrgnut.
James II. mogao se iz Saint-Germain-en-Layea lako družiti s francuskim kraljem Lujom XIV. jer je ovaj imao privatni ekskluzivni dvorac u Marlyju – samo nekoliko kilometara od Saint-Germain-en-Layea. U Marly je Luj XIV. zalazio da bi se udaljio od užurbanosti mnogo većeg Versaillesa.
-----------
Dana 16. rujna 1380. godine umro je kralj Karlo V. od Francuske, poznat i pod nadimkom Mudri (fr. le Sage). Pripadao je dinastiji Valois, a vladao je Francuskom od 1364. do 1380. godine. Karlo V. Mudri osobito je zanimljiv po tome što je bio prvi pripadnik francuske kraljevske obitelji koji je prije stupanja na prijestolje nosio titulu dofena (fr. Dauphin). Ta je titula zatim korištena tijekom otprilike 500 godina za francuske prijestolonasljednike, slično kao što je titula princa od Walesa upotrebljavana u Engleskoj. Titulu dofena dobio je Karlo V. već u ranoj mladosti jer mu je otac nabavio pokrajinu zvanu Dauphiné, kojom je ranije vladala dinastija la Tour-du-Pin. Inače, titula dofena dobila je naziv po delfinu koji se nalazio na grbu vladara spomenute pokrajine (na francuskom jeziku riječ dauphin znači delfin).
Karlo V. od Francuske postao je dofenom već 1350. godine, kad mu je bilo samo 12 godina. Pokrajina Dauphiné, kojom je zavladao, nalazila se između Alpa i rijeke Rhône, a obuhvaćala je gradove Grenoble, Valence, Vienne i Briançon. Na sjeveru je pokrajina Dauphiné dopirala otprilike do područja grada Lyona, a na jugu do okolice Avignona. Kraljem je Karlo V. Mudri postao 1364. godine, u dobi od 26 godina. Tijekom Stogodišnjeg rata uvelike je ratovao protiv Engleza, i to sa znatnim uspjehom. Ipak, njegovog su sina i nasljednika – Karla VI. – Englezi i Burgunđani ujedinjenim snagama gotovo potpuno porazili, tako da je na kraju Francusku spasila sv. Ivana Orleanska.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Kompanija General Motors, drugi najveći proizvođač automobila na svijetu (nakon Toyote), osnovana je 16. rujna 1908. godine. U vlasništvu General Motorsa trenutno su marke Buick, Cadillac, Chevrolet, GMC, Holden i Wuling. Nekoć je General Motors bio vlasnik i marki Opel, Saab, Saturn, Vauxhall, Daewoo, Oakland i dr.
Osnivač General Motorsa bio je William Durant, koji se prije toga bavio proizvodnjom kočija. S vremenom je postao najveći proizvođač kočija u SAD-u, s godišnjom proizvodnjom od preko 100.000 komada. Godine 1904. kupio je automobilsku kompaniju Buick, koja je do tada proizvela samo 37 komada automobila i unio je u nju svoje iskustvo iz industrije kočija. Nakon sudjelovanja na aizložbi automobila u New Yorku već je imao narudžbe za 1.108 automobila
Ubrzo je pretvorio Buick u vodećeg proizvođača automobila u SAD-u. Godine 1908. osnovao je General Motors kao holding kompaniju za Buick i za druge marke koje je počeo okupljati u svom vlasništvu. Kupio je Cadillac, Oldsmobile i Oakland (kasniji Pontiac), no onda je zapao u krizu zbog prezaduživanja, pa je izbačen iz GM-a. Tada je ušao u posao s Louisom Chevroletom i kroz tu kompaniju uspio je povratiti udio u GM-u.
Godine 2009. izvorna kompanija General Motors objavila je stečaj te je osnovana nova tvrtka General Motors Company LLC koja je kupila većinu imovine starog GM-a, uključujući i naziv General Motors.
---------
Najteži teroristički čin u SAD-u do tog vremena dogodio se 16. rujna 1920. godine. Tada je eksplozija bombe u newyorškom Wall Streetu ubila 38 ljudi, a ranila još oko 400. Bomba je sadržavala oko 45 kg dinamita i vremenski upaljač. Većina žrtava bili su mladi stenografi, brokeri i glasnici iz okolnih ureda i ulica. Eksplozija se dogodila u podne u najprometnijem dijelu financijske četvrti.
Počinitelji nikada nisu pronađeni, ali sumnja se na anarhiste, koji su udarom na Wall Street kao središte burze i banaka vjerojatno željeli izraziti protivljenje kapitalističkom poretku.
-----------
Šesnaestog rujna 1620. godine isplovio je znameniti brod Mayflower prevozeći engleske iseljenike prema obali Sjeverne Amerike. Brod Mayflower ima gotovo mitsko značenje za nastanak SAD-a, jer je postao simbolom dolaska ranih doseljenika u novu postojbinu, kao i tamošnjeg formiranja samoupravnih vlasti. Primjerice, poznati američki običaj slavljenja Dana zahvalnosti (engl. Thanksgiving Day) povezuje se upravo s doseljenicima koji su došli brodom Mayflower.
Na Mayfloweru su bili većinom ljudi koji su iz Velike Britanije emigrirali iz vjerskih razloga. Radilo se o tzv. Separatistima, vrsti protestanata koja nije prihvaćala stajališta službene Anglikanske crkve u Engleskoj. Brodom Mayflower krenula su u Ameriku ukupno 102 doseljenika. Tijekom putovanja rodilo se i jedno dijete. Radilo se o dječaku, kojem je zbog toga što je rođen na oceanu dano ime Oceanus.
Nakon više od dva mjeseca plovidbe, brod je pristao na obali današnje američke savezne države Massachusetts, kod poznatog rta zvanog Cape Cod.
Osnivač General Motorsa bio je William Durant, koji se prije toga bavio proizvodnjom kočija. S vremenom je postao najveći proizvođač kočija u SAD-u, s godišnjom proizvodnjom od preko 100.000 komada. Godine 1904. kupio je automobilsku kompaniju Buick, koja je do tada proizvela samo 37 komada automobila i unio je u nju svoje iskustvo iz industrije kočija. Nakon sudjelovanja na aizložbi automobila u New Yorku već je imao narudžbe za 1.108 automobila
Ubrzo je pretvorio Buick u vodećeg proizvođača automobila u SAD-u. Godine 1908. osnovao je General Motors kao holding kompaniju za Buick i za druge marke koje je počeo okupljati u svom vlasništvu. Kupio je Cadillac, Oldsmobile i Oakland (kasniji Pontiac), no onda je zapao u krizu zbog prezaduživanja, pa je izbačen iz GM-a. Tada je ušao u posao s Louisom Chevroletom i kroz tu kompaniju uspio je povratiti udio u GM-u.
Godine 2009. izvorna kompanija General Motors objavila je stečaj te je osnovana nova tvrtka General Motors Company LLC koja je kupila većinu imovine starog GM-a, uključujući i naziv General Motors.
---------
Najteži teroristički čin u SAD-u do tog vremena dogodio se 16. rujna 1920. godine. Tada je eksplozija bombe u newyorškom Wall Streetu ubila 38 ljudi, a ranila još oko 400. Bomba je sadržavala oko 45 kg dinamita i vremenski upaljač. Većina žrtava bili su mladi stenografi, brokeri i glasnici iz okolnih ureda i ulica. Eksplozija se dogodila u podne u najprometnijem dijelu financijske četvrti.
Počinitelji nikada nisu pronađeni, ali sumnja se na anarhiste, koji su udarom na Wall Street kao središte burze i banaka vjerojatno željeli izraziti protivljenje kapitalističkom poretku.
-----------
Šesnaestog rujna 1620. godine isplovio je znameniti brod Mayflower prevozeći engleske iseljenike prema obali Sjeverne Amerike. Brod Mayflower ima gotovo mitsko značenje za nastanak SAD-a, jer je postao simbolom dolaska ranih doseljenika u novu postojbinu, kao i tamošnjeg formiranja samoupravnih vlasti. Primjerice, poznati američki običaj slavljenja Dana zahvalnosti (engl. Thanksgiving Day) povezuje se upravo s doseljenicima koji su došli brodom Mayflower.
Na Mayfloweru su bili većinom ljudi koji su iz Velike Britanije emigrirali iz vjerskih razloga. Radilo se o tzv. Separatistima, vrsti protestanata koja nije prihvaćala stajališta službene Anglikanske crkve u Engleskoj. Brodom Mayflower krenula su u Ameriku ukupno 102 doseljenika. Tijekom putovanja rodilo se i jedno dijete. Radilo se o dječaku, kojem je zbog toga što je rođen na oceanu dano ime Oceanus.
Nakon više od dva mjeseca plovidbe, brod je pristao na obali današnje američke savezne države Massachusetts, kod poznatog rta zvanog Cape Cod.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 17. rujna 1854. godine rođen je u Škotskoj David Dunbar Buick, osnivač američke automobilske marke Buick. To je danas najstarija postojeća marka automobila u Sjedinjenim Američkim Državama (potječe još iz 1899. godine). Buick pripada General Motorsu, a pozicioniran je u luksuznom segmentu (iznad svih ostalih GM-ovih marki osim Cadillaca). U prvom desetljeću 20. stoljeća Buick je bio ujedno i najveći proizvođač automobila u SAD-u.
David Dunbar Buick rodio se u škotskom gradu Arbroathu, a već u dobi od dvije godine doselio se s obitelji u SAD. Naselili su se u gradu Detroitu, a mladi je Buick postao izumiteljem. Kad su se u svijetu pojavila prva vozila pokretana motorima s unutarnjim izgaranjem, David Dunbar Buick počeo je eksperimentirati na tom području i razvijati tehnologiju tih vozila. Njegova prva kompanija, imena Buick Auto-Vim and Power Company, isprva se trebala baviti motorima za poljoprivredna vozila, no ubrzo se Buick prebacio na izradu kompletnih automobila.
Izgleda da je zbog velikog ulaganja u razvoj tehnologije Buick financijski loše poslovao. Godine 1906. kompaniju je preuzeo William C. Durant, koji je na njenom temelju ubrzo izgradio divovski General Motors. Unutar Durantovog GM-a Buick je ostao jednom od automobilskih marki. David Dunbar Buick bavio se u posljednjem dijelu života raznim drugim poslovima, a preminuo je 1929. godine.
------
Dana 17. rujna 1550. godine rođen je Camillo Borghese, kasniji papa Pavao V. (bio je papa u razdoblju od 1605. do 1621. godine). Rodio se u Rimu, u obitelji Borghese, koja je potjecala iz talijanskog grada Siene. Mladi je Camillo studirao pravo, a nakon niza utjecajnih pravnih i Crkvenih funkcija imenovan je 1596. godine kardinalom.
Početkom 17. stoljeća bio je na čelu Rimske inkvizicije, a određeno je vrijeme bio i generalni vikar Rima (ta pozicija, nazivana i kardinalom-vikarom, označavala je Crkvenog velikodostojnika koji je zamjenjivao papu na biskupskim dužnostima u Rimu, jer je papa uvijek ujedno i rimski biskup). Za papu je izabran 1605. godine na konklavi na kojoj je sudjelovao 61 kardinal. Tijekom svojeg je 16-godišnjeg pontifikata papa Pavao V. imenovao čak 60 kardinala. Godine 1606. zbog sukoba s venecijanskom vlastelom ekskomunicirao je cjelokupnu upravu Mletačke Republike i stavio Veneciju pod interdikt.
Ime pape Pavla V. trajno je ovjekovječeno na glavnom pročelju znamenite bazilike sv. Petra u Vatikanu u obliku natpisa na latinskom jeziku IN HONOREM PRINCIPIS APOST PAVLVS V BVRGHESIVS ROMANVS PONT MAX AN MDCXII PONT VII (hrv. U čast prvog među apostolima Pavao V. Borghese Rimljanin papa godine 1612. i 7. svoga pontifikata). Papa Pavao V. preminuo je u Kvirinalskoj palači u Rimu u 69. godini.
---------
,Sedamnaestog rujna 1908. godine poginuo je američki poručnik Thomas Selfridge, kao prva žrtva avionske nesreće u povijesti uopće. Taj 26-godišnji pripadnik američke vojske stradao je kad se srušio zrakoplov braće Wright, kojim je pilotirao Orville Wright osobno. Na zrakoplovu su bila samo njh dvojica, a Orville je uspio preživjeti nesreću.
Taj kobni let dogodio se manje od pet godina nakon povijesnog prvog leta braća Wright iz prosinca 1903. godine. Podsjetimo, na prvom letu zrakoplovom je pilotirao također Orville Wright, no letio je sam. Kasnije su braća dodala još jedno sjedište, tako da su dvije osoba mogle sjediti jedna do druge, slično kao u današnjim automobilima na prednjim sjedalima.
Poručnik Thomas Selfridge imao je nesreću da je pri padu zrakoplova glavom udario u drvenu konstrukciju, tako da mu je napukla lubanja. Pokušali su izvršiti operaciju na njemu, no on je umro već potkraj istog dana. Spomenuta nesreća dogodila se u neposrednoj blizini slavnog groblja Arlington pokraj američkog glavnog grada Washingtona. Pretpostavlja se da Selfridge ne bi poginuo da je nosio neku vrstu zaštitne kacige (one su tek kasnije uvedene).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
U nacističkoj Njemačkoj postojao je plan za invaziju Britanije pod nazivom operacija Morski lav (njem. Seelöwe). Plan je predviđao iskrcavanje na obalu Engleske koja je bila najbliže Francuskoj, sa 260.000 ljudi u tri dana. Bilo je zamišljeno da tako stvorenih jedanaest divizija osvoji Britaniju za mjesec dana. Tada bi došao SS s popisom od 2.700 ljudi koje bi trebalo uhititi. Trebalo bi eliminirati svaku opoziciju, uključujući čak i mlade izviđače, koji su smatrani produženom rukom obavještajne službe. Međutim, preduvjet za pokretanje operacije Morski lav bila je pobjeda Luftwaffe nad britanskim zračnim snagama. Britanci su imali sreću što su uspjeli sačuvati dovoljan broj aviona iz bitke za Francusku.
Naime, zračni maršal Dowding, zapovjednik lovačke komande RAF-a, nije htio poslati u Francusku sve avione koje su Francuzi tražili kao pomoć. To se kasnije pokazalo odlučujućim za ishod cijele bitke za Britaniju jer je RAF imao dosta aviona da se odupre Göringovoj Luftwaffi. Druga važna prednost Britanaca bilo je korištenje radara, koje Nijemci nisu prepoznali kao ključno. Sve u svemu, Njemačka nije uspjela steći premoć u zraku pa je zbog toga Hitler 17. rujna 1940. godine odustao od planirane invazije. Nakon toga, više nikada neće dobiti bolju priliku, jer će sljedeće godine zaratiti istodobno is sa SSSR-om i sa SAD-om.
-----------
Dana 17. rujna umro je Spiro Agnew – američki političar koji je u doba Richarda Nixona bio potpredsjednik SAD-a. Budući da je Richard Nixon dao 1974. godine ostavku na predsjedničku funkciju, Spiro Agnew bi ga automatski naslijedio, samo da nije i sam zbog korupcijskog skandala dao deset mjeseci ranije ostavku na mjesto potpredsjednika. Umjesto njega, Nixona je naslijedio Gerald Ford, koga je sam Nixon imenovao na mjesto potpredsjednika nakon ostavke Spira Agnewa (u slučaju da potpredsjednik SAD-a da ostavku, predsjednik ima pravo sam odabrati njegovog nasljednika bez općih izbora).
Spiro Agnew bio je Amerikanac grčkog podrijetla. Prezime Agnew nastalo je skraćivanjem grčkog Anagnostopoulos. Potpredsjednikom SAD-a postao je nakon što su Nixon i on pobijedili na izborima 1968. godine. Dapače, 1972. opet su izabrani, i to nakon izrazito nadmoćne pobjede nad kandidatima Demokratske stranke – McGovernom i Shriverom.
Razlog ostavke Spira Agnewa bila je činjenica da su ga optužili za uzimanje mita u vrijeme dok je još bio guverner Marylanda. U pogledu sudskog postupka, Agnew je postigao nagodbu s tužilaštvom, ne priznavši, ali ni ne zanijekavši krivnju.
--------
Dana 17. rujna 1730. godine rođen je jedan od Nijemaca koji su najviše pomogli u ostvarivanju nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država – znamenitiFriedrich Wilhelm von Steuben, poznat i kaobarun von Steuben. On je rođen u njemačkom gradu Magdeburgu, na području vlasti pruskog kralja. Postao je pruski vojni časnik, vremenom napredovavši do čina kapetana. Radio je u generalštabu najslavnijeg njemačkog kralja-vojnika –Fridrika Velikog. Tamo je stekao neprocjenjivo iskustvo funkcioniranja pruskog generalštaba (glavnog stožera). Naime, koncept generalštaba bio je u to doba u svijetu malo poznat, a pruska vojska je ostvarivala velike uspjehe na bojištima.
Nakon što je u pruskoj vojsci došlo do smanjivanja kadra, von Steuben je ostao nezaposlen. Počeo se lažno nazivati barunom, premda nije imao pravo na tu titulu. Imao je sreću da je predstavljen francuskom ministru obrane, koji je prepoznao njegov potencijal. Naime, u to je vrijeme Francuska bila saveznica novoproglašenog SAD-a koji se borio protiv Britanaca za samostalnost. Francuski ministar procijenio je da bi pruski stožerni časnik dobro došao mladoj i neiskusnoj američkoj vojsci, pa je upoznao von Steubena s Benjaminom Franklinom, tadašnjim američkim poslanikom u Francuskoj. Amerikanci su bili zadovoljni i von Steuben je uskoro brodom krenuo u Ameriku.
U SAD-u ga je generalGeorge Washington, glavni zapovjednik američke vojske, korisno upotrijebio. Von Steuben je obučavao američke vojnike i časnike. Zaslužan je za mnoge reforme u vojsci. Primjerice, naučio ih je koristiti bajunete u borbi, pa se pobjeda Amerikanaca u Bitki kod Stony Pointa pripisuje upravo von Steubenu. Naime, u toj su bitki dobro obučeni američki vojnici uspjeli nenabijenih pušaka svladati neprijatelja samo ubodima bajuneta. Von Steben je bio nemilosrdan u obučavanju vojnika. Primjerice, budući da nije znao engleski jezik, zaposlio je jednog časnika da umjesto njega na engleskom jeziku psuje na američke vojnike koji nisu zadovoljavali stroga mjerila.
George Washington počastio je von Steubena visokom službom glavnog inspektora američke vojske. Primio je i američko državljenstvo. Umro je u dobi od 64 godine u američkoj saveznoj državi New York.
---------
Nakon pobjeda nad sjevernjačkom vojskom, konfederacijski general Robert E. Lee odlučio je izvršiti invaziju Sjevera i prenijeti rat s teritorija Konfederacije na teritorij Unije. Prodro je s 55.000 vojnika na teritorij sjevernjačke države Maryland i počeo osvajati gradove. Neki od južnjačkih vojnika tada su dezertirali, jer su smatrali da to više nije obrambeni rat u koji su vjerovali, nego agresivni napad na Sjever. Ipak, Lee je bilježio uspjehe na sjevernjačkom teritoriju. Tada mu se, 17. rujna 1862. godine, suprotstavila sjevernjačka vojska kod potoka Antietama. Došlo je do najkrvavije jednodnevne bitke u cijeloj američkoj povijesti.
Sjevernjački general McClellan raspolagao je dvostruko brojnijom vojskom, no zbog opreza je poslao u bitku manje od tri četvrtine svojih vojnika. Time je general Lee dobio priliku za izjednačeni uspjeh. Ukupno je poginulo oko 23.000 vojnika. Rezultat je bio neriješen. McClellan nije uspio uništiti južnjačku armiju, no Lee je morao prekinuti invaziju Sjevera i povući se u Virginiju. Predsjednik Lincoln mogao je sada najaviti proglašenje oslobođenja robova u odmetnutim državama. Britanija i Francuska tim su ishodom bile odvraćene od priznavanja Konfederacije kao nezavisne države.
-------
Dana 17. rujna 1630. godine imenovan je američki grad Boston, jedan od najvažnijih gradova za ranu povijest SAD-a. Boston su utemeljili doseljenici iz Engleske, a ime Boston dali su mu puritanci, pripadnici engleske protestantske skupine kalvinističkog usmjerenja.
Zanimljivo je da su ime odabrali prema imenu grada Bostona u engleskoj grofoviji Lincolnshire, odakle je u Ameriku dospjelo nekoliko utjecajnih doseljenika. Engleski grad Boston postoji i danas, a nalazi se oko 160 kilometara sjeverno od Londona, gotovo točno na nultom meridijanu (kao i Greenwich). Engleski Boston nalazi se oko 7 kilometara od obale Sjevernog mora, a danas ima oko 40.000 stanovnika. Američki Boston u međuvremenu je postao velegradom na čijem širem području živi više od 4.500.000 stanovnika.
-----------
Prva bitka kod Breitenfelda, jedan od najvećih vojnih okršaja u 17. stoljeću dogodila se 17. rujna 1631. godine. Radilo se o razdoblju Tridesetogodišnjeg rata, u kojem su se protestantske države Švedska i Saska borile protiv katoličke Habsburške Monarhije. Bitka se dogodila kod mjesta Breitenfelda oko sedam kilometara od središta Leipziga.
Švedski kralj Gustav II. Adolf nadmoćno je pobijedio, čime je ostvario prvu značajnu protestantsku pobjedu u Tridesetogodišnjem ratu. Zapovjednik habsburških trupa tj. trupa Svetog Rimskog Carstva bio je feldmaršal grof Johann Tserclaes von Tilly, aristokrat s područja današnje Belgije. U Prvoj bitki kod Breitenfelda pod zapovjedništvom grofa Tillyja bile su i trupe s teritorija današnje Hrvatske.
Švedski kralj Gustav II. Adolf pripadao je dinastiji Vasa, a na prijestolju je bio još od 1611. godine. Nakon pobjede kod Breitenfelda postao je najuglednijim protestantskim vojskovođom u Europi. Njegova postignuća na bojnim poljima zatim su ga toliko proslavila da su ga vojni povjesničari smatrali čak i ocem modernog načina ratovanja. Ipak, slavni niz pobjeda kralja Gustava II. Adolfa nije dugo potrajao jer je već sljedeće godine (1632.) poginuo u Bitki kod Lützena iako su njegove snage pobijedile svoje protivnike.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 17. rujna 1899. godina umro je bogati poduzetnik Charles Alfred Pillsbury – vlasnik svojedobno najvećeg mlinarskog poduzeća na svijetu. Pillsbury je u američkom gradu Minneapolisu podigao najveći svjetski paromlin. U njegovo je doba Minneapolis bio najveće mlinarsko središte na cijelom svijetu, a na drugom mjestu bila je Budimpešta (tada u sastavu Austro-Ugarske). Naime, Mađari su svojedobno uspjeli postići da se žito iz gotovo cijele prostrane Panonske nizine slijeva u Budimpeštu gdje se od njega mljelo brašno.
Pillsburyjev ujak bio je guverner Minnesote – američke savezne države čiji je Minneapolis najveći grad. Premda ga je ujak uveo u mlinarsku industriju, Charles je vlastitim idejama unaprijedio proizvodnju brašna i doveo je na novu razinu. Uveo je vlastitu marku brašna Pillsbury’s Best. To je smatrano najboljim brašnom na svijetu. Mljeveno je pomoću tada modernih čeličnih valjaka, a ne zastarjelog kamena.
Grad Minneapolis postao je divovsko mlinarsko središte uvelike zbog rijeke Mississippi na kojoj se nalazi vodopad Saint Anthony. Na tom je vodopadu bio sagrađen niz mlinova pokretanih snagom vode. Charles Alfred Pillsbury sagradio je na rijeci Mississippi golem mlin nazvan Pillsbury A. To je tijekom čak 40 godina bio najveći mlin na svijetu. Imao je dva vodenička kola, od kojih je svako davalo navodno po 1.200 konjskih snaga (bez premca u vodeničkim mlinovima). Taj je mlin mogao proizvoditi čak 890.000 kilograma brašna na dan, od čega se moglo napraviti preko milijun štruca kruha.
Pillsburyjev ujak bio je guverner Minnesote – američke savezne države čiji je Minneapolis najveći grad. Premda ga je ujak uveo u mlinarsku industriju, Charles je vlastitim idejama unaprijedio proizvodnju brašna i doveo je na novu razinu. Uveo je vlastitu marku brašna Pillsbury’s Best. To je smatrano najboljim brašnom na svijetu. Mljeveno je pomoću tada modernih čeličnih valjaka, a ne zastarjelog kamena.
Grad Minneapolis postao je divovsko mlinarsko središte uvelike zbog rijeke Mississippi na kojoj se nalazi vodopad Saint Anthony. Na tom je vodopadu bio sagrađen niz mlinova pokretanih snagom vode. Charles Alfred Pillsbury sagradio je na rijeci Mississippi golem mlin nazvan Pillsbury A. To je tijekom čak 40 godina bio najveći mlin na svijetu. Imao je dva vodenička kola, od kojih je svako davalo navodno po 1.200 konjskih snaga (bez premca u vodeničkim mlinovima). Taj je mlin mogao proizvoditi čak 890.000 kilograma brašna na dan, od čega se moglo napraviti preko milijun štruca kruha.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Središnja obavještajna agencija (engl.Central Intelligence Agency – CIA) osnovana je 18. rujna 1947. kao civilna sigurnosno-obavještajna služba sa zadaćom prikupljanja podataka i informacija koje se odnose na obranu i državnu sigurnost. Osnovao ju je američki Kongres kao nasljednicu Ureda strateških službi (engl.Office of Strategic Services), utemeljenog 1942. u doba Drugog svjetskog rata. Agencija obuhvaća više odjela koji se bave obavještajno-analitičkim radom, tajnim operacijama, vojnim poslovima i slično.
Prvim direktorom CIA-e imenovan je kontraadmiral Roscoe Hillenkoetter (1947. – 1950.), a njega je naslijedio Walter Bedell Smith, Eisenhowerov šef stožera iz Drugog svjetskog rata. Treći direktor bio je Allen Dulles. CIA je bila uključena u više državnih udara i pokušaja nasilne smjene vlasti širom svijeta (Iran 1953., Gvatemala 1954., Kuba 1961., Čile 1973. itd.). Nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. Agencija je bila izložena žestokim kritikama što je rezultiralo reorganizacijom cijele obavještajne zajednice. CIA je nakon toga uklopljena u Nacionalnu Siguronosnu Agenciju / Središnju sigurnosnu službu (engl.National Security Agency / Central Security Service, NSA / CSS), koja koordinira rad 16 američkih obavještajnih službi.
----------
Dana 18. rujna 1931. ubila se Hitlerova nećakinja Geli Raubal u njegovom stanu u Münchenu. Hitler u to vrijeme još nije bio kancelar Njemačke, ali je bio političar u usponu. Geli je bila kći Hitlerove polusestre Angele (Hitler i Angela imali su istog oca, ali različite majke jer je Angelina majka preminula, a otac se zatim oženio Hitlerovom majkom Klarom Pölzl). Adolf Hitler volio je i svoju polusestru Angelu (spominje je i u Mein Kampfu) i njenu kćer Geli (Geli je skraćenica od Angela).
Hitler je polusestru Angelu postavio za voditeljicu svog kućanstva, budući da je bio neoženjen. Mlada nećakinja Geli također je živjela s njima, od 18. godine. Kasnije je Hitler polusestru postavio za kućepaziteljicu svoje poznate kuće za odmor u Berchtesgadenu. Naime, malo je poznato da je tu vilu Hitler koristio još znatno prije nego je došao na vlast u Njemačkoj. Geli je, u dobi od 21 godinu, došla živjeti s Hitlerom u njegovom stanu u Münchenu, gdje je započela studij medicine.
Hitler i Geli bili su vrlo bliski, pa su se javile priče o incestuoznoj vezi njih dvoje. Ipak, za to nema dokaza, pa je moguće da su to bila samo nagađanja zlonamjernih političkih protivnika. Izgleda da je Hitler zapravo imao posesivni patronizirajući odnos prema Geli. Kad je saznao da je ona u vezi s njegovim vozačem Emilom Mauriceom, dao mu je otkaz i nasilno prekinuo tu vezu. Držao je Geli gotovo u zarobljeništvu, strogo nadzirući kuda se kreće.
Kad je Geli željela otići u Beč učiti pjevanje, Hitler joj je zabranio i žestoko su se posvađali oko toga. On je istog dana otišao u Nürnberg, a kad se vratio zatekao ju je mrtvu u svom stanu. Ubila se Hitlerovim pištoljem. Hitler je pao u depresiju i otišao na jedno bavarsko jezero pokraj Münchena žalovati. S vremenom se oporavio i tek onda se počeo viđati s Evom Braun. Hitler je kasnije izjavio da je Geli bila jedina žena koju je ikada volio. Zanimljivo je da se na kraju Drugog svjetskog rata ubio u svom bunkeru navodno istim tim pištoljem kojim se ubila Geli.
----------
Dana 18. rujna 1946. godine uhićen je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, kasniji kardinal i blaženik, a danas kandidat za sveca. Uhititi su ga dale tadašnje komunističke jugoslavenske vlasti, a zatim su pokrenule protiv njega montirani sudski proces. Alojzije Stepinac uhićen je oko 5 sati i 30 minuta ujutro na području Nadbiskupskog dvora na Kaptolu, u vrijeme kad se pripremao služiti Svetu Misu.
Montirani sudski proces protiv Alojzija Stepinca pokrenut je 30. rujna iste godine tj. 12 dana nakon uhićenja. Dana 3. listopada Stepinac je na sudu održao znameniti govor. Već 11. listopada donesena je presuda, po kojoj je osuđen na čak 16 godina zatvora zbog suradnje sa ustaškim režimom. Osam dana nakon donošenja presude zatočili su ga u zatvoru u Lepoglavi.
U Lepoglavi je Alojzije Stepinac proveo više od 5 godina (sve do 1951. godine), a zatim je premješten u kućni pritvor u rodnom Krašiću. Godine 1953. imenovao je Alojzija Stepinca papa Pio XII. kardinalom. Alojzije Stepinac umro je u Krašiću 10. veljače 1960. godine, oko 13 i pol godina nakon uhićenja.
----------
Léon Foucault, francuski znanstvenik po kojem se zove znamenito Foucaultovo njihalo, rođen je 1819. godine u Parizu. Isprva je studirao medicinu, no prebacio se na fiziku zbog straha od krvi. Kao fizičar istaknuo se s više radova, no najveću je slavu doživio upravo sa svojim njihalom. Širokoj je publici Foucaultovo njihalo zanimljivo jer na jednostavan i zoran način dokazuje vrtnju Zemlje oko njene osi.
Prvo njihalo predstavio je Léon Foucault javnosti u Pariškom opservatoriju 1851. godine. Nekoliko tjedana kasnije napravljeno je golemo Foucaultovo njihalo u pariškom Pantheonu. Radilo se o njihalu obješenom na nit dužine čak 67 metara i s utegom težine 28 kilograma. Od 1995. godine kopija Foucaultovog njihala njiše se trajno u Pantheonu, osim u razdobljima obnove zgrade.
S vremenom su u raznim dijelovima svijeta napravljene brojne kopije Foucaultovog njihala. Léon Foucault umro je u rodnom Parizu 1868. godine, u 49. godini, a pokopan je na groblju na Montmartreu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 18. rujna 1793. položen je kamen temeljac znamenite zgrade Capitola, sjedišta američkog Kongresa. Svečanosti je prisustvovao osobno i tadašnji predsjednik SAD-a George Washington, koji je s osmoricom drugih slobodnih zidara obučenih u masonsku odjeću izvršio polaganje kamena temeljca. Nakon obavljene ceremonije zaklan je i ispečen vol koji je težio oko 230 kilograma.
Prepoznatljiv dio odjeće masona činile su tzv. masonske pregače, kojima se opasivao struk, a koje su dosezale do iznad koljena. Washingtonova masonska pregača, koju je taj američki predsjednik nosio pri polaganju kamena temeljca zgrade Capitola, sačuvala se sve do danas. Sačuvao se i zidarski alat korišten pri toj ceremoniji, koji je bio sastavni dio masonske simbolike, uključujući zidarsku žlicu i čekić.
Zgrada Capitola dovršena je 1800. godine u dovoljnoj mjeri da započne njeno korištenje, no već 1814. spalili su je Britanci koji su te godine uspjeli osvojiti američki glavni grad Washington (tada je spaljena i Bijela kuća tj. predsjednička rezidencija). Obnova Capitola započela je 1815. godine, u dijelom preinačenom obliku.
Kasnije je zgrada uvelike nadograđena, a 1860-ih godina dovršena je znamenita kupola na njenom vrhu, tako da je građevina dosegla današnju visinu od 88 metara. Zgrada Capitola danas sadrži oko 600 prostorija, tako da joj ukupna površina iznosi oko 140.000 četvornih metara. Najveća dimenzija (duljina) te građevine iznosi 229 metara, a ukupno se na njoj nalazi 658 prozora.
---------
Dana 18. rujna 1765. rođen je Bartolomeo Alberto Cappellari, koji je 1831. izabran za 254. papu. Uzeo je ime Grgur XVI. i ostao je do danas posljednji papa s imenom Grgur. Rodio se u gradiću Belluno u talijanskim Alpama. Već u mladosti ušao je u Red kamaldoljana, gdje je uzeo ime Mauro. Kamaldoljani su ogranak benediktinaca, a dobili su naziv po gradu Camaldoli u Italiji.
Grgur XVI. bio je posljednji čovjek koji uoči izbora za papu još nije bio biskup. Svi kasniji pape birani su iz redova biskupa. Grgur XVI. bio je uoči izbora za papu svećenik, ali i kardinal (nekoć kardinali nisu morali biti biskupi, pa ni svećenici).
Pontifikat Grgura XVI. trajao je više od 15 godina. On je bio prvi i zasad jedini član Reda kamalodoljana koji je posto papom. U svom apostolskom pismu In Supremo Apostolatus osudio je ropstvo i trgovinu robovima (u to je doba institucija ropstva u južnim dijelovima SAD-a još uvijek bila uvelike na snazi). Ustanovio je i ugledni papinski viteški Red sv. Grgura Velikog koji se i danas dodjeljuje. Poticao je rad misionara diljem svijeta.
Papa je privukao i kritiku zbog svojih rigidno konzervativnih stavova i opoziciji demokratskim i modernizirajućim reformama, koje je povezivao s revolucionarnom ljevicom. Protivio se primijeni novih tehnologija poput plinskih svjetiljaka i željeznice u Papinskoj Državi, smatrajući da će one ojačati moć bogatog građanstva nasuprot tradicionalnih plemićkih i crkvenih struktura. Socijalni nemiri često su nasilno gušeni, što je papu unčinilo prilično nepopularnim u vlastitoj državi.
----------
Dana 18. rujna 1932. godine proglašeno je osnivanje kraljevine Saudijske Arabije. Ime je dobila po vladarskoj dinastiji Saud, koja danas ima oko 7.000 članova. Osnivač Saudijske Arabije bio je Abdul-Aziz, koji je prvo stekao vlast nad područjem Rijada, današnje prijestolnice, a zatim je sve više proširivao vlast, postavši sultan, a naposljetku i prvi kralj Saudijske Arabije.
Prijestolje u obitelji Saud ne prelazi s oca na sina, nego potomci Abdul-Aziza među sobom biraju kralja, najčešće idući po redu starosti, tako da prijestolje obično prelazi sa starijeg na mlađeg brata. Nakon smrti Abdul-Aziza pet njegovih sinova po redu starosti su do sada bili kraljevi. Peti je Abdullah, trenutno vladajući kralj. Pretpostavljeni nasljednik ima titulu krunskog princa i to je trenutno Abdullahov brat Sultan. Obitelj Saud ima veliko značenje u muslimanskom svijetu, ne samo zbog naftnog bogatstva, nego i zato što vladaju nad Mekom i Medinom.
Nakon vladajuće kraljevske obitelj Saud, najmoćnija obitelj u Saudijskoj dinastiji je dinastija bin Laden, kojoj je pripadao i Osama bin Laden. Bin Ladeni su vlasnici i najveće sudijske građevinske tvrtke Saudi Binladin Group, koja gradi nevjerojatne tornjeve u najsvetijem gradu islama – Meki. Primjerice, monstruozni kompleks Abraj Al-Bait, sagrađen je tik do hodočasničkog središta Meke sa znamenitom Kabom, koja za muslimane predstavlja centar svijeta. Taj kompleks gradila je tvrtka Saudi Binladin Group, a glavni toranj ima visinu od preko 600 metara.
----------
U pomorskoj bitci kod Makarske, koja se dogodila 18. rujna 887. godine, neretljasko brodovlje nanijelo je težak poraz mletačkog floti. Bitku, nazvanu Mucules, opisao je mletački kroničar Ivan Đakon koji piše da je u njoj poginuo i sam dužd. Desetljećima nakon ovog poraza Mlećani su hrvatskom knezu Branimiru i Neretljanskoj kneževini morali plaćati danak za slobodnu plovidbu istočnom obalom Jadrana (tzv. tributum pacis). Od 1991. u spomen na ovu pobjedu 18. rujna se obilježava kao Dan Hrvatske ratne mornarice.
Naime, Mletačka Republika željela je zavladati cijelom jadranskom obalom što im je bilo onemogućeno učestalim napadima hrvatskih brodova još od doba kneza Domagoja. Krajem 9. stoljeća isto im se događalo s hrvatskim pomorcima i gusarima iz područja kneževine Neretve. Ona je u 9. stoljeću obuhvaćala područje između Cetine i Neretve sa jezgrom u nepristupačnoj delti Neretve i obližnjim otocima Mljetom, Korčulom, Bračom i Hvarom.
U takvoj situaciji novoizabrani mletački dužd Petar I. Kandijan krenuo je u kaznenu ekspediciju prema Neretljanima s 12 brodova. Došavši do Biokova, iskrcao se kod današnje Makarske i napao Neretljane. Mletačka vojska ih je natjerala u bijeg, mnogi su pobijeni, a pet neretljanskih brodova je uništeno sjekirama. No, Neretljani su se ubrzo reorganizirali te krenuli u snažan protuudar u kojem su u potpunosti razbili mletačke snage na kopnu i moru. U okršaju je ubijen dužd i sedam njegovih vojnika, dok su se ostali razbježali.
Duždevo tijelo ostalo je kod Neretljana, a Mlećani su ga morali ukrasti da ga mogu pokopati u atriju crkve u mjestu Grado.
---------
Dana 18. rujna 53. rođen je rimski car Trajan za čijeg je vladanja Rimsko Carstvo doseglo najveći opseg u svojoj povijesti. Naime, prostiralo se od Velike Britanije do Perzijskog zaljeva, te od Sjeverne Afrike do Kaspijskog mora. Rođeno ime cara Trajana bilo je Marko Ulpije Trajan (lat. Marcus Ulpius Traianus).
Trajan je rođen na području današnje Španjolske, u gradu Italici u tadašnjoj rimskoj provinciji zvanoj Hispania Baetica. Zbog spomenutog mjesta rođenja ponekad ga se naziva prvim provincijskim carem Rimskog Carstva.
Na prijestolju je naslijedio svog poočima Nervu i vladao je od 98. do svoje smrti 117. godine. Svoju vlast temeljio je na vojnoj sili i osiguranju granica, osobito istočnih. U brojnim vojnim pohodima zauzeo je Daciju, Nabatejsko Carsvo u Arabiji, Armeniju te Mezopotamiju sve do Perzijskoga zaljeva.
Suvremenici su ga slavili kao utemeljitelja zlatnog doba. Za njegova carevanja u Rimu su podignute mnoge građevine (Trajanov forum, vodovod…) i ustanovljene zaklade za siromašne i siročad Po Italiji i u provincijama bili su utemeljeni novi gradovi i kolonije, izgrađene luke, ceste te mostovi. Pravna i ekonomska sigurnost u Rimskom Carstvu omogućile su procvat književnosti, znanosti i umjetnosti.
Trajan je bio popularan i u Senatu u kojem je nakon njegove smrti postala popularna izreka: “Budi sretniji od Augusta i bolji od Trajana”. Trajan je za svoj nasljednika odredio Hadrijana.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Intrigantna epizoda u povijesti Dubrovačke Republike dogodila se 19. rujna 1512. kada je u grad potajice stigao Pietro Soderini doživotni gonfalonijer (zastavnik pravde, tj. svojevrsni predsjednik) grada – države Firence.
Naime, Soderini je morao pobjeći iz rodnog grada zbog zajedničke intervencije pape Julija II. i španjolskog kralja Ferdinanda Aragonskog uz čiju je pomoć u Firenci ponovno uspostavljena vlast obitelji Medici, zbačene s vlasti 1502. Soderini je pred papinim progoniteljima pobjegao u Anconu odakle se dubrovačkim brodom inkognito prebacio u Dubrovnik, najvjerojatnije uz pomoć svog bliskog prijatelja dubrovačkog vlastelina Lovre Ranjina. Stigavši do grada gonfalonijer je prenoćio na brodu, a sljedećeg dana predstavio se službenicima zdravstvenog nadzora pravim imenom i izrazio želju da razgovara s čelnicima vlasti.
Prema odluci Vijeća umoljenih razgovor su istog dana obavila tri vijećnika. Iako je Soderini bio bjegunac pred moćnim neprijateljima Vijeće mu je odobrilo privremeni azil u skladu s drevnim običajima. Ipak, lukavi su Dubrovčani našli formulu da se ne zamjere ni moćnim Soderinijevim neprijateljima: kao što se Soderini iznenada pojavio, on je iz Dubrovnika iznenada i nestao – istodobno kad je iz gradske luke u nepoznatom smjeru isplovio onaj dubrovački brod što ga je dovezao iz Italije. Opravdavajući se da “ne znaju” kamo je Soderini otišao, Dubrovčani su naglasili da njihova vlast vodi računa samo o tomu tko dolazi na njihov teritorij, ali ne i o tomu kad i kamo će neki stranac otići dalje. U stvari Pietro je sakriven u dvorcu Arabovo u Orašcu dok su papine i aragonske uhode uzaludno pokušali otkriti gdje se nalazi.
U međuvremenu je umro papa Julije II., a izabran je Leon X. koji je imao podršku Soderinijevog brata Franceska, utjecajnog rimskog kardinala. Tada je odbjegli gonfalonijer pozvan u Rim gdje je i pristigao 20. travnja dubrovačkim brodom iz svog skrovišta. Iako su ga u Firenci amnestirali Pietro je do kraja života ostao u Rimu.
Obojica braće Soderini posebnim pismom zahvalila su se dubrovačkim vlastima na pruženoj pomoći obečavši im pomoć kada to zatreba. Naravno, snalažljivi Dubrovčani nisu propustili priliku da se braći obrate za pomoć kada je trebalo poduprijeti interese Dubrovačke Republike.
________________
Bitka kod Poitiersa dogodila se u Francuskoj tijekom Stogodišnjeg rata 19. rujna 1356. godine. U njoj su Englezi uspjeli zarobiti i francuskog kralja Ivana II. iz dinastije Capet-Valois, zvanog Ivan Dobri.
Englezi su u toj fazi Stogodišnjeg rata bili izrazito nadmoćni u odnosu na Francuze. Englesku vojsku predvodio je Edvard Crni princ, najstariji sin i prijestolonasljednik tadašnjeg kralja Edvarda III. Crni princ nosio je titulu princa od Walesa i vojvode od Cornwalla, a proslavio se u nizu bitaka u Francuskoj (ipak, umro je prije svog oca, tako da nikada nije postao kraljem).
Znatnu prednost Englezima na bojnom polju davali su njihovi strijelci s dugim lukovima. U Bitki kod Poitiersa strijelci su odigrali veliku ulogu, no važna je bila i engleska konjica, kao i pješaštvo, uglavnom regrutirano iz francuskih krajeva pod engleskom vlašću.
Osim kralja Ivana II. zarobljen je i njegov sin Filip (vojvoda od Burgundije), a jedan kraljev rođak je i ubijen (vojvoda od Bourbona). Zarobljenog kralja odveli su Englezi u London. Držali su ga nekoliko godina i na kraju oslobodili tek po potpisivanju za njih korisnih ugovora.
_________________________
https://povijest.hr/wp-content/uploads/ ... es2011.jpg
Dana 19. rujna 2004. godine dovršen je prijelaz vlasti s prethodnog kineskog vođeJiang Zeminana novog lideraHu Jintaoa. Na taj je dan Jiang Zemin dao ostavku na posljednju stranačku poziciju, onu predsjedavajućeg Središnje vojne komisije Komunističke partije Kine. Hu Jintao je tako postao peti po redu kineski lider, nakon Mao Zedonga, Hua Guofenga, Deng Xiaopinga i Jiang Zemina.
Za razliku od prijašnjih lidera, on je bio prvi koji nije imao revolucionarno iskustvo, pa je predstavljao prijelaz s tradicionalnih komunističkih vođa prema pragmatičnim tehnokratima. Hu Jintao je držao praktički sve najviše položaje u kineskom komunističkom sustavu: predsjednika države, predsjedavajućeg Centralnog komiteta i predsjedavajućeg Središnje vojne komisije tj. vrhovnog zapovjednika vojske. Umirovljen je 2013. godine, a naslijedio ga je Xi Jinping.
_________________
Dana 19. rujna 1796. godine objavljeno je oproštajno pismo američkog predsjednika Georgea Washingtona, u kojem je izjavio da se više neće kandidirati na predsjedničkim izborima. Washington je u to vrijeme bio pri kraju svog drugog mandata, a mogao se još neograničeni broj puta kandidirati za predsjednika. Naime, ograničenje od dva mandata uvedeno je tek 1951. godine 22. amandmanom Ustava SAD-a, a sve do tada duljina mandata američkih predsjednika nije bila limitirana (doduše, u praksi je tijekom povijesti samo Franklin Delano Roosevelt uspio dobiti više od dva mandata).
George Washington bio je u trenutku objave svog oproštajnog pisma u 65. godini života. Taj je svoj drugi predsjednički mandat odradio do kraja, a sišao je s vlasti 4. ožujka 1797. godine, kad je za novog predsjednika zaprisegnuo John Adams. George Washington preminuo je oko dvije i pol godine nakon napuštanja predsjedničke funkcije, u prosincu 1799. godine.
___________________
Najstarija prirodno sačuvana mumija u Europi otkrivena je 19. rujna 1991. godine. Dobila je nadimak Ötzi, prema mjestu otkrivanja u Ötztalskim Alpama. Ötzija su otkrili na mjestu koje se nalazi gotovo točno na granici između Austrije i Italije. Isprva je postojalo mišljenje da je otkriven na austrijskom tlu, a tek je naknadno mjerenjem ustanovljeno da je nalazište bilo smješteno oko 90 metara unutar talijanskog teritorija (granica na tom planinskom području nije bila jasno označena). Mumiju su slučajno otkrili turisti koji su onuda prolazili, na otprilike 3.210 metara nadmorske visine.
Analizom Ötzijevih ostataka ustanovljeno je da se radilo o muškarcu starom oko 45 godina i visokom otprilike 165 centimetara. Mumija je datirana u 4. tisućljeće prije Krista, a najvjerojatnije je da je Ötzi preminuo između 3239. i 3105. godine prije Krista. Za usporedbu, velike piramide u Gizi sagrađene su između 2560. i 2510. godine prije Krista, tj. 600-tinjak godina nakon Ötzijeve smrti. U vrijeme kad je Ötzi živio nastajale su na području Egipta i Mezopotamije prve velike civilizacije u ljudskoj povijesti.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Premda se proslavio snimanjem filmova u SAD-u, Charlie Chaplin je po rođenju Englez. Tek se u odrasloj dobi preselio u SAD i tamo dobio državljanstvo. Međutim, američke su vlasti u McCarthyjevo doba, u ranim pedesetima, sumnjale da je Chaplin protuamerički raspoložen, a možda i komunist. FBI je imao opsežan dosje o Chaplinu, a i sam šef FBI-a J. Edgar Hoover nastojao je oko toga da ga se istjera iz zemlje. Kad je Chaplin otišao u London na premijeru svog filma, ukinuta mu je dozvola za povratak u SAD.
Chaplin se nastanio u gradiću Corsier-sur-Vevey u Švicarskoj, gdje je u isto vrijeme živio i poznati pisac Graham Green, Chaplinov prijatelj. Tek dvadeset godina kasnije (1972.) Chaplin se vratio nakratko u SAD da primi počasnog Oscara. U međuvremenu, posljednje je filmove snimio u Londonu. Umro je u Švicarskoj 1977. godine, te je ondje i pokopan.
_______________
Dana 19. rujna 1846. godine dogodila su se ukazanja Blažene Djevice Marije kod mjesta La Salette u Francuskoj. Blaženu Djevicu Mariju vidjelo je dvoje djece, 11-godišnji dječak Maximin Giraud i 15-godišnja djevojka Melanie Calvat. Papa blaženi Pio IX. odobrio je štovanje tog ukazanja, a kasnije je to potvrdio i papa Leon XIII.
Mjesto La Salette nalazi se u francuskim Alpama, oko 40 kilometara jugoistočno od Grenoblea. Djeca koja su vidjela ukazanje čuvala su krave, a Blaženu Djevicu vidjeli su u liku prekrasne mlade žene. Ona im je dala zasebne poruke, u kojima su najavljene teškoće. Smatra se da su se te teškoće odnosile na tešku zimu koja se dogodila na prijelazu u sljedeću godinu. Doista, u nekim dijelovima Europe izbila je tada glad.
Katolička crkva komisijski je istraživala fenomen iz La Salettea i priznala je njegovu vjerodostojnost. Priznato je ubrzo i jedno čudesno izliječenje. Djevojka-vidjelica Melanie Calvat postala je katoličkom časnom sestrom pod imenom sestre Marije od Križa. Umrla je u Italiji 1904. godine, u 74. godini života. Dječak-vidioc Maximin Giraud umro je u 40. godini života u rodnom kraju kod La Salettea. Danas ondje postoji svetište Gospe Salettske, smješteno u prekrasnom alpskom okruženju.
____________
Dana 19. rujna 1870. pruska vojska započela je opsadu Pariza tijekom Francusko-pruskog rata. Radilo se o najtežoj opsadi u pariškoj povijesti, ukoliko se gledaju ukupne ljudske žrtve i materijalne štete učinjene gradu granatiranjem.
Opsada je trajala od 19. rujna 1870. pa sve do 28. siječnja 1871. godine, tj. oko 130 dana, a započela je nakon što je glavnina carske vojske Napoleona III. poražena u sudbonosnoj Bitki kod Sedana početkom rujna 1870. godine. Pruske su snage nakon pobjede kod Sedana zarobile i francuskog cara, a zatim su sa svih strana okružile Pariz i započele opsadu.
Zanimljivo je da je Pariz posjedovao velik sustav obrambenih zidina i tvrđava, što je i logično s obzirom da je u to vrijeme bio jedan od najvećih gradova na svijetu. Radilo se o zidu dugom oko 33 kilometara, s 94 bastiona i s nizom satelitskih tvrđava. Za upravljanje pruskom opsadom Pariza bio je zadužen general (kasniji feldmaršal) grof Leonhardt von Blumenthal. Unatoč tome što je pruski kancelar Bismarck predlagao granatiranje Pariza, general grof von Blumenthal odbijao ga je izvršiti zbog mogućih civilnih žrtava.
Ipak, na kraju su pruske vlasti naredile granatiranje, unatoč von Blumenthalovom otporu. Ispaljeno je oko 12.000 granata tijekom zimskih noći u siječnju 1871. godine, a naposljetku su upotrijebljeni i Kruppovi opsadni topovi velikog kalibra pa se Pariz ubrzo predao
____________
Novi Zeland prva je od danas postojećih država na svijetu koja je omogućila ženama pravo glasa. Dogodilo se to 19. rujna 1893. godine. Već je prije bilo pokušaja uvođenja ograničenog prava glasa za žene. Tako su u Švedskoj u 18. stoljeću mogle glasovati žene koje su kao obrtnici bile učlanjene u cehove. Korzikanski ustav iz 1755.godine omogućavao je glasovanje neudatim ženama i udovicama. Bilo je još pokušaja tijekom 18. i 19. stoljeća u državama SAD-a, na Tihom Oceanu, u Pariškoj komuni i drugdje, no većinom su propali nakon nekog vremena ili su bili ograničeni na malo lokalno područje.
Čak su i neke europske države vrlo kasno uvele pravo glasa za žene. Tako ga je Švicarska uvela tek 1971., a Lihtenštajn tek 1984. godine. Na lokalnoj razini najtvrdokorniji je bio švicarski kanton Appenzell Innerrhoden, koji je tek 1991. dao pravo glasa ženama na lokalnim izborima i to pod pritiskom sa savezne razine. Islamske države još su sporije uvodile žensko pravo glasa. Tako su Ujedinjeni Arapski Emirati uveli ograničeno pravo tek 2006., a u Saudijskoj Arabiji 2011. godine. U Bruneju i Ujedinjenim Arapskim Emiratima žene to pravo još uvijek nisu ostvarile.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 19. rujna 1941. godine stupila je u Trećem Reichu na snagu odredba o obaveznom nošenju znakova za raspoznavanje kod Židova. Odredba se odnosila na područje Njemačke, ali i na područje tzv. Protektorata Češke i Moravske (njem. Protektorat Böhmen und Mähren). Radilo se o zloglasnim žutim zvijezdama, na kojima je bilo napisano Jude. Kasnije su žute zvijezde proširene i na ostale europske zemlje koje su bile pod utjecajem Sila osovine, no ondje je riječ Jude zamijenjena odgovarajućom riječi za Židove na lokalnom jeziku (Juif u Francuskoj, Jood u Nizozemskoj itd.)
Odredbu je potpisao zloglasni Reinhard Heydrich. Taj tvrdokorni nacist bio je u to doba direktor Glavne službe sigurnosti Reicha, a usporedno je držao i funkciju predsjednika Interpola (institucije koja postoji i danas, a ima svjetsko sjedište u Lyonu). Po činu je Heydrich bio SS-Gruppenführer i general policije, a samo pet dana nakon ove odredbe unaprijeđen je u još viši čin SS-Obergruppenführera.
______________
Dana 19. rujna 1946. godine Winston Churchill u svom je govoru na Sveučilištu u Zürichu zatražio osnivanje Ujedinjenih Država Europe (engl. United States of Europe). Bilo je to doba nakon završetka Drugog svjetskog rata, dok je Europa bila još znatnim dijelom u ruševinama, a između Staljinovog SSSR-a i zapadnih saveznika pripremao se Hladni rat.
Napomenimo, Winston Churchill u doba kad je održao taj govor više nije bio britanski premijer. Naime, izgubio je izbore još u srpnju prethodne godine (1945.) tj. odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. S premijerske pozicije nakon poraza na izborima prešao je u oporbu čiji je, kao čelnik Konzervativne stranke, bio vođa.
Ujedinjene Države Europe bile su koncept koji se oslanjao na paneuropeizam potican već ranije od strane grofa Coudenhove-Kalergija, kojeg je Churchill izravno i spomenuo u govoru.
Bitno je naglasiti da Churchill nije vidio Veliku Britaniju kao dio spomenutih Ujedinjenih Država Europe. Naime, Britanija bi se držala odvojeno, orijentirana prema sjevernoatlantskim integracijama. Ujedinjene Države Europe trebala su biti kontinentalni europski projekt, predvođen prvenstveno od strane Francuske i Njemačke.
____________
Dana 19. rujna 1812. godine umro je čovjek koji je bio začetnik bogatstva vjerojatno najimućnije obitelji u svjetskoj povijesti. Ime mu je bilo Mayer Amschel Rothschild i umro je u Frankfurtu na Majni, istom gradu u kojem je i rođen 68 godina ranije. Rothschildovi su generacijama živjeli u Frankfurtu u židovskom getu poznatom po nazivu Judengasse.
Obitelj Rothschild živjela je u kući kojoj je pročelje prema ulici bilo široko samo 3,4 metra (zbog ograničenosti prostora u židovskom getu). Mayeru Amschelu Rothschildu posao je krenuo kad je postao novčarem njemačkog princa Wilhelma od Hessena. Obitelj tog princa uvelike se obogatila iznajmljujući Velikoj Britaniji plaćenike koji su se borili protiv Amerikanaca u Ratu za nezavisnost. Naime, poznato je da Britanci nikada nisu imali znatnu kopnenu vojsku (imali su samo jaku mornaricu), pa su vojnike za rat protiv Amerikanaca morali iznajmljivati. Te plaćenike protiv kojih su se borili, Amerikanci su nazivali Hessians.
Mayer Amschel Rothschild postao je s vremenom glavni bankar bogatog princa Wilhelma od Hessea i koristio je prinčev novac za velike međunarodne investicije. Prilično brzo je Rothschildovo bogatstvo nadmašilo ono od princa. Rothschild se jako obogatio kad je posuđivao novac Britancima za borbu protiv Napoleona u Portugalu.
_____________
Dana 19. rujna 86. godine rođen je rimski car Antonin Pio. Vladao je od 138. do 161. godine, tijekom razdoblja prosperiteta Rimskog Carstva. Na prijestolju je naslijedio prethodnog cara Hadrijana, kojem je bio posinak (u tom se razdoblju u Rimskom Carstvu tijekom niza generacija carska vlast prenosila na usvojene sinove careva).
Antonin Pio rodio se pokraj grada Lanuvija (lat. Lanuvium), otprilike trideset kilometara jugoistočno od Rima. Vladao je Rimskim Carstvom tijekom izvanredno mirnog razdoblja. Naime, u 22 i pol godine provedene na carskom prijestolju, Antonin Pio nijednom nije zapovijedao vojskom, a navodno nije čak ni stupio u blizinu rimskih legija. Njegova je vladavina vjerojatno bila najmirnija u cjelokupnoj povijesti Rimskog Carstva.
Izvorno ime Antonina Pija glasilo je Titus Aurelius Fulvus Boionius Arrius Antoninus, a nakon što ga je Hadrijan posvojio, promijenjeno je u Titus Aelius Caesar Antoninus. Konačno, kad je postao car uzeo je ime Caesar Titus Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius. Element Pio (Pius) u njegovom imenu na latinskom jeziku znači pobožan, vjeran ili blagoslovljen. Rimsko se Carstvo pod carem Antoninom Pijem protezalo od Škotske do južnog Egipta te od područja današnjeg Maroka do teritorija današnje Rumunjske i Gruzije.
Antonina Pija na carskom su prijestolju naslijedili njegovi posvojeni sinovi Marko Aurelije (koji mu je ujedno bio i zet) te Lucije Ver.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 19. rujna 1944. godine započela je najduža bitka na teritoriju Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Radilo se u Bitki u Hürtgenskoj šumi, nazvanoj po velikom šumskom području na granici Belgije i Njemačke. Zapovjednik njemačke obrane na području Hürtgenske šume bio je feldmaršal Walter Model, a Wehrmachtu je ondje jak obrambeni adut predstavljala činjenica da je na tom dijelu zapadne njemačke granice osobito snažno bila utvrđena tzv. Siegfriedova linija, tj. Zapadni bedem (njem. Westwall).
Američka Prva armija pokušavala je izvršiti glavni ofenzivni prodor u Hürtgenskoj šumi. Bitka u Hürtgenskoj šumi trajala je od 19. rujna 1944. do 10. veljače 1945. godine, tj. ukupno 144 dana. Savezničke snage podnijele su goleme gubitke (poginulo je ili je ranjeno oko 33.000 savezničkih vojnika). Goleme gubitke podnijeli su i Nijemci, a zaustavljanje neprijateljskog prodora na 144 dana shvaćano je u to vrijeme njihovom defanzivnom pobjedom, naročito pobjedom feldmaršala Waltera Modela.
U konačnici je takav masakr bio uzaludan, zbog čega Bitka u Hürtgenskoj šuma pruža jedan od vodećih primjera besmislenosti ratovanja. Očevidac te bitke bio je i znameniti Ernest Hemingway, kojem je dala uvid u strahote rata.
____________
Dana 19. rujna 1802. godine rođen je mađarski revolucionar Lajos Kossuth. Rodio se u mjestu Monoku u Kraljevini Ugarskoj, u tadašnjoj županiji Zemplén. Monok se nalazi na sjeveroistoku današnje Mađarske, u znamenitoj vinskoj regiji Tokaj. Lajos Kossuth pripadao je plemićkoj obitelji punog naziva Kossuth de Udvard et Kossuthfalva. Po vjeri je ta obitelj bila protestantska.
Po svojoj je godini rođenja (1802.) Lajos Kossuth bio gotovo vršnjak znamenitog hrvatskog bana Josipa Jelačića (rođeni su razmaku manjem od godinu dana). Osim toga, Kossuthovoj su generaciji pripadali i znameniti francuski književnici Honoré de Balzac, Victor Hugo i Alexandre Dumas, otac. Kossuth je nadživio većinu pripadnika svog naraštaja, jer je umro tek u 92. godini života. Smrt ga je zatekla 1894. godine u talijanskom gradu Torinu, nakon čak 44 godine provedene u egzilu (tijekom izgnanstva, u kojem je bio od propasti Mađarske revolucije 1849. godine Kossuth je boravio određeno vrijeme čak i u Osmanskom Carstvu te u Sjedinjenim Američkim Državama).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
U širokoj je javnosti slabije poznato da je brod Titanic imao dva sestrinska broda: Olympic i Britannic. Najstariji u floti bio je Olympic i po njemu je čitava klasa brodova dobila ime. U trenutku izgradnje u Belfastu Olympic je bio najveći putnički brod na svijetu.
U godini prije potapanja Titanica, Olympic je doživio sudar s britanskim ratnim brodom HMS Hawkeom 20. rujna. Prilikom mimoilaženja Hawke se zabio u Olympicov pramac, vjerojatno privučen s kursa Olympicovom velikom istisninom. Oba broda su teško oštećena, no kasnije su popravljena i nastavila su s radom. Tvrtka White Star, kojoj je Olypmic pripadao, morala je voditi dugu sudsku bitku s vladom zbog ovog incidenta. Olympic je proveo šest mjesecima na popravcima, a pritom su korišteni dijelovi Titanica, čija je izgradnja stoga odgođena.
Titanic je potonuo 1912. od udara ledenjaka, a treći brod Britannic stradao je za vrijeme Prvog svjetskog rata od plutajuće mine. To se dogodilo 1916. nedaleko od grčkog otočića Kea, kad je Britannic bio u službi kao bolnički brod. Time je Olympic postao jedini brod od svoje klase koji nije potonuo. Zanimljivo je da se Olympic nalazio relativno blizu Titanica kad je ovaj potonuo te je krenuo upomoć, ali ga je preduhitrio brod RMS Carpathia. Kako se smatralo da bi pojava broda istog izgleda kao Titanic zadalo dodatnu traumu preživjelima, odlučeno je da Olympic ipak neće pružiti dodatnu pomoć Carpathiji.
Nakon potonuća Titanica, Olympic je podvrgnut temeljitoj istrazi te je poslan na preinaku na brodogradilište. Dobio je dodatne čamce za spašavanje, ali su radnici i posada shvatili da su mnogi od njih truli i neupotrebljivi, zbog čega je došlo do pobune. Uhićeno je 54 mornara, ali su pušteni nakon što su se strasti smirile. Brodu je instalirana dvostruka ljuska.
________________
Dana 20. rujna 1519. isplovio je Ferdinand Magellan s pet brodova i otprilike 270 članova posade na ekspediciju čiji će krajnji rezultat biti prvo oplovljavanje svijeta. Isplovili su iz gradića Sanlúcar de Barrameda, na ušću rijeke Guadalaquivir u Španjolskoj. Do kraja godine došli su do Rio de Janeira, a zatim sljedeće godine nastavili put prema jugu. Otkrili su prolaz koji se danas zove Magellanov, a oni su ga nazvali Prolaz Svih Svetih, jer su njime prolazili 1. studenog 1520., dakle na dan Svih Svetih. Izbivši na drugu stranu prolaza, našli su se na oceanu kojeg su nazvali Mar Pacifico (danas Tihi ocean) u značenju mirno more.
Do ožujka 1521. preplovili su Tihi ocean i došli do Filipina (ime dobili po španjolskom kralju Filipu II.). Na Filipinima je Magellan ubijen kad je pomagao jednom lokalnom vladaru u bitki protiv njegovih neprijatelja. Pogođen je kopljem od bambusa i zatim dotučen drugim oružjima. Putovanje će nastaviti Juan Sebastian Elcano. Bitno je naglasiti da Magellanu nije bio cilj oploviti svijet, nego samo pronaći zapadni put do Azije. On je, dakle, prije smrti postigao svoj cilj.
___________________
Dana 20. rujna 1949. formiran je prvi vladin kabinet Savezne Republike Njemačke (Zapadne Njemačke). Od završetka Drugog svjetskog rata bile su tada već prošle više od četiri godine, a prethodno Njemačka nije imala vladu, nego su njome upravljale pobjedničke sile.
Savezni kancelar u novostvorenoj prvoj zapadnonjemačkoj vladi bio je znameniti Konrad Adenauer, pripadnik stranke CDU. Vicekancelarom i ministrom za poslove iz sfere Marshallovog plana postao je Franz Blücher, iz stranke FDP. Ministrom gospodarstva u toj prvoj Adenauerovoj vladi postao je Ludwig Erhard, kasniji savezni kancelar.
Adenauerova vlada isprva nije imala položaj ministra vanjskih poslova, jer je taj resor još uvijek bio pod nadležnošću Saveznika (sila koje su okupirale Njemačku nakon Drugog svjetskog rata). Ipak, 1951. uvedena je funkcija ministra vanjskih poslova, a preuzeo ju je kancelar Adenauer.
------------------
Dana 20. rujna 1934. rođena je Sophia Loren, jedna od najpoznatijih talijanskih glumica, koja je doživjela i svjetsku slavu. Rođena je pod imenom Sofia Villani Scicolone u Rimu kao vanbračno dijete. Otac joj je bio Ricardo Scicolone, građevinski inženjer plemićkog porijekla, a majka Romilda Villani, učiteljica klavira. Kako se Ricardo nije želio oženiti za Romildu, ona je prepuštena da samo odgoji Sophiju. Preselili su se u okolicu Napulja. Sophia je ranjena tijekom savezničkog bombardiranja Italije u Drugom svjetskom ratu.
Nakon oporavka počela je raditi kao konobarica u bakinoj gostioni. Već s 14 godina nastupila na izboru za Miss Italije. Premda nije pobijedila na tom natjecanju, bila je među finalisticama te joj je to poslužilo kao odskočna daska za karijeru jer ju je primijetio producent Carlo Ponti. Iste godine počela se baviti glumom. Prvi nastup bio joj je kao statistica u filmu Quo Vadis (1951.), a zatim je glumila odalisku (bjelkinju u haremu osmanskog sultana) u talijanskom filmu Era lui… sì! sì.
Umjetničko ime Sofia Loren počela je koristiti 1952. u filmu La favorita (1952.) snimljenom prema Donizettijevoj operi (prethodno je jedno vrijeme koristila i ime Sofia Lazzaro). U glavnoj ulozi pojavila se prvi put već iduće godine i to u filmu Aida, snimljenom prema Verdijevoj operi. Ubrzo je postala slavnom u Italiji, nastupajući u filmovima Napuljsko zlato (1954.), Kruh, ljubav i … (1955.) i Brak na talijanski način (1964.). Od 1957. nastupa i u stranim filmovima. Dobila je nagradu u Veneciji za film Crna orhideja (1958.) te Oskara i nagradu u Cannesu za Ciociaru (1961.).
Tijekom 1960-ih i 1970-ih glumila je uz velike glumce poput Paula Newmana, Marlona Branda, Gregoryja Pecka i Charltona Hestona u filmovima poput El Cid (1961.), Pad Rimskoga Carstva (1964.), Arabeska (1966.), Čovjek iz La Manche (1972.) itd. Istaknutu ulogu odigrala je i u talijanskom filmu Izuzetan dan (1977.). Nakon toga glumi tek povremeno.
______________
Jedan od najpoznatijih newyorških gradonačelnika u povijesti, Fiorello La Guardia, bio je sin majke iz Istre i oca Talijana. Rođen je u New Yorku, a ime Fiorello znači na talijanskom cvjetić. Kao mladić radio je u američkom ministarstvu vanjskih poslova na europskim lokacijama, jer je znao talijanski. Tako je od 1904. do 1906. radio kao konzularni predstavnik SAD-a u Rijeci i imao stan na riječkom Korzu.
Za gradonačelnika New Yorka izabran je prvi put 1933. godine, a zatim još dva puta za redom. Kao gradonačelnik surađivao je s predsjednikom Franklinom Delanom Rooseveltom u revitalizaciji New Yorka pogođenog Velikom depresijom, te u borbi protiv kriminala. Po Fiorellu La Guardiji zove se aerodrom u New Yorku, kao i jedna ulica u središtu Rijeke.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 20. rujna 1746. godine rođen je grof Móric Benyovszky, europski aristokrat iz 18. stoljeća. Benyovszky je rođen u Ugarskom Kraljevstvu u doba vladavina Marije Terezije. Bio je složenog slovačko-poljsko-mađarskog podrijetla. Služio je kao časnik u Sedmogodišnjem ratu, a kasnije je mnogo putovao po svijetu. Naime, nakon jednog zarobljavanja Rusi su ga poslali na Sibir i sve do Kamačatke. Od tamo je uspio pobjeći pa preko Aljaske i Japana doći do Tajvana. Preko portugalske luke Macao dospio je do Madagaskara, velikog otoka uz afričku obalu, a zatim sve do Francuske. U doba francuskog kralja Luja XV. imenovan je Benyovszky guvernerom Madagaskara pa se vratio na taj otok uspostavljati francusku kolonijalnu vlast.
Nakon nekoliko godina provedenih na Madagaskaru vratio se u Francusku, kojom je u međuvremenu zavladao Luj XVI. (unuk Luja XV.). Od tog kralja Benyovszky je dobio doživotnu rentu i čin generala. Móric Benyovszky vratio se zatim u Habsburšku Monarhiju, a jedno je vrijeme služio i njenoj vojsci. Pokušavao je organizirati i habsburško koloniziranje Madagaskara, no taj njegov ambiciozni plan nije ostvaren.
Móric Benyovszky otišao je čak i u Sjedinjene Američke Države u doba Rata za nezavisnost. Kasnije se opet uputio na Madagaskar u pokušaju zauzimanja kolonijalne vlasti, ovaj puta uz podrušku amerikanaca. Tom je prilikom Benyovszky na Madagaskaru i poginuo 1786. godine. U trenutku smrti bilo mu je samo 39 godina.
______________________
Zadranin Petar Zoranić dovršio je prvi hrvatski roman Planine 20. rujna 1536. godine. Roman je objavljen tek 1569. u Veneciji, nakon Zoranićeve smrti, a posvećen je ninskom kanoniku Mateju Matijeviću koji je bio autorov učitelj u mladosti.
Riječ je opastirsko-alegorijskom romanu, pisanom u prozi i stihu te podijeljenom u 24 poglavlja, s otprilike 1600 stihova.Djelo govori o sedmodnevnom putovanju pastira Zorana, tj, samog Zoranića, hrvatskim planinama koje poduzima da bi zaboravio na ljubavne jade. No, temeljna ideja romana zapravo je domoljubna, jer autor u njemu alegorijski upozorava na zanemarenost narodnog jezika te rascjepkane domovine za što su krivi Osmanlije, koji se kriju iza metaforičke oznake vuci. Tako je Zoranić tri stoljeća prije Ilirskog pokreta stao u obranu hrvatskog jezika i teritorija što je jedna od najvažnijih značajki ovog djela.
Uz to što se u Planinama opisuju stvarni lokaliteti zadarskoga zaleđa i konkretne povijesne prilike, Planine su i alegorijski roman, jer Zoranu na putovanju pomažu i neka mitska bića. To je putovanje spoznaje i očišćenja duše uz posredovanje Božje milosti. U samom djelu vidljivi su utjecaji domaćih, Marko Marulić i anonimni stvaraoci hrvatskoga nabožnoga pjesništva – tzv. začinjavci, i stranih kniževnika, Vergilija, Ovidija, sv. Jeronima, sv. Augustina, Dantea, Petrarce (Zoranić je preveo njegov sonet Pace non trovo – Mira ne nahodim) i Boccaccia.
Petar Zoranić rodio se u Zadru1508. godine, kamo je njegova obitelj doselila iz Nina. Područje Nina i Zadra bilo je u Zoranićevo doba, tj. u prvoj polovini 16. stoljeća, izloženo snažnim provalama Osmanlija. Roman Planine jedino je sačuvano Zoranićevo djelo, a poznata su još dva – Ljubvenoga lova i Vilenice, koja nisu sačuvana, a koja se spominju u Planinama.
_______________
Dana 20. rujna 1187. započela je muslimanska opsada križarskog Jeruzalema. Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin – sultan Egipta i Sirije. Njegova se vlast u to doba već prostirala otprilike od današnjeg Tunisa pa do juga Arapskog poluotoka i Indijskog oceana, a na sjeveru sve do armenskih zemalja.
Križari su u to vrijeme još uvijek držali Jeruzalem, koji su osvojili prije punih 88 godina (1099. u doba Prvog križarskog rata). Saladin je uoči opsade Jeruzalema uspio zauzeti veći dio nekoć moćnog Jeruzalemskog Kraljevstva. Naime, osvojio je od križara Akru, Nablus, Jafu, Toron, Sidon, Beirut i Aškelon.
Vođa obrane Jeruzalema bio je Balian od Ibelina. Balian je u feudalnoj hijerarhiji imao titulu gospodara od Ibelina i Nablusa. Tadašnji jeruzalemski kralj – Guido (Guy) od Lusignana – nije mogao osobno braniti grad jer ga je Saladin zarobio dva i pol mjeseca ranije u poznatoj Bitki kod Hattina.
Dakle, Baliana od Ibelina zapala je teška dužnost obrane Jeruzalema. Saladin je raspolagao znatno brojnijom vojskom, s oko 20.000 ljudi, a križari sa svega oko 5000. Muslimani su napadali jeruzalemske zidine pomoću opsadnih tornjeva te raznolikih bacača projektila. Saladin je raspolagao s katapultima, mangonelima i ostalim tipovima bacača kamenja ili zapaljivih smjesa. Grad su obasipale i muslimanske strijele odapinjane iz lukova i samostrela. Jeruzalemski su branitelji tijekom 12 dana uspjeli odolijevati opsadi. Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Muslimani su uspjeli minirati jedan dio jeruzalemskog zida i tako otvoriti prolaz u grad. Nakon krvavih borbi, križari su na kraju predali Jeruzalem Saladinu.
______________________
Dana 20. rujna 1778. rođen je Fabian Gottlieb von Bellingshausen, ruski pomorac njemačkog podrijetla. Rodio se na području današnje Estonije u plemićkoj obitelji Baltičkih Nijemaca. U doba Bellingshausenovog rođenja njegov je rodni kraj pripadao Ruskom Carstvu, koje se u to vrijeme protezalo od Europe do Kalifornije.
Već se u mladosti von Bellingshausen upisao na rusku mornaričku akademiju u Kronstadtu pokraj Sankt-Peterburga, prijestolnice moćnog Ruskog Carstva. Nakon završetka obrazovanja na toj akademiji postao je mornaričkim časnikom. U dobi od samo 24 godine uključen je u posadu prve ruske pomorske ekspedicije koja je trebala obići svijet. I doista, 1806. s tom je ekspedicijom uspješno dovršio put oko svijeta, pod vrhovnim zapovjedništvom kapetana (kasnijeg admirala) Adama Johanna von Krusensterna.
Fabian Gottlieb von Bellingshausen postao je 1819. vođom ekspedicije koja je trebala obići svijet u južnom polarnom području. Na taj pothvat potaknula su ga putovanja Jamesa Cooka, koji mu je bio velik uzor u životu. Sljedeće godine Bellingshausenova ekspedicija otkrila je Antarktiku, čime je dokazao da ipak postoji kontinent na krajnjem jugu Zemlje te stekao vječnu slavu. Godine 1821. unaprijeđen je u čin admirala, te je sudjelovao u Rusko-turskom ratu 1828. – 1829. godine. Godine 1931. izdao je knjigu o svojim antarktičkim putovanjima. Po njemu su nazvani brojni lokaliteti na Antarktici i veliki krater na Mjesecu, smješten nedaleko od južnog Mjesečevog pola.
=>
Dana 20. rujna 1746. godine rođen je grof Móric Benyovszky, europski aristokrat iz 18. stoljeća. Benyovszky je rođen u Ugarskom Kraljevstvu u doba vladavina Marije Terezije. Bio je složenog slovačko-poljsko-mađarskog podrijetla. Služio je kao časnik u Sedmogodišnjem ratu, a kasnije je mnogo putovao po svijetu. Naime, nakon jednog zarobljavanja Rusi su ga poslali na Sibir i sve do Kamačatke. Od tamo je uspio pobjeći pa preko Aljaske i Japana doći do Tajvana. Preko portugalske luke Macao dospio je do Madagaskara, velikog otoka uz afričku obalu, a zatim sve do Francuske. U doba francuskog kralja Luja XV. imenovan je Benyovszky guvernerom Madagaskara pa se vratio na taj otok uspostavljati francusku kolonijalnu vlast.
Nakon nekoliko godina provedenih na Madagaskaru vratio se u Francusku, kojom je u međuvremenu zavladao Luj XVI. (unuk Luja XV.). Od tog kralja Benyovszky je dobio doživotnu rentu i čin generala. Móric Benyovszky vratio se zatim u Habsburšku Monarhiju, a jedno je vrijeme služio i njenoj vojsci. Pokušavao je organizirati i habsburško koloniziranje Madagaskara, no taj njegov ambiciozni plan nije ostvaren.
Móric Benyovszky otišao je čak i u Sjedinjene Američke Države u doba Rata za nezavisnost. Kasnije se opet uputio na Madagaskar u pokušaju zauzimanja kolonijalne vlasti, ovaj puta uz podrušku amerikanaca. Tom je prilikom Benyovszky na Madagaskaru i poginuo 1786. godine. U trenutku smrti bilo mu je samo 39 godina.
______________________
Zadranin Petar Zoranić dovršio je prvi hrvatski roman Planine 20. rujna 1536. godine. Roman je objavljen tek 1569. u Veneciji, nakon Zoranićeve smrti, a posvećen je ninskom kanoniku Mateju Matijeviću koji je bio autorov učitelj u mladosti.
Riječ je opastirsko-alegorijskom romanu, pisanom u prozi i stihu te podijeljenom u 24 poglavlja, s otprilike 1600 stihova.Djelo govori o sedmodnevnom putovanju pastira Zorana, tj, samog Zoranića, hrvatskim planinama koje poduzima da bi zaboravio na ljubavne jade. No, temeljna ideja romana zapravo je domoljubna, jer autor u njemu alegorijski upozorava na zanemarenost narodnog jezika te rascjepkane domovine za što su krivi Osmanlije, koji se kriju iza metaforičke oznake vuci. Tako je Zoranić tri stoljeća prije Ilirskog pokreta stao u obranu hrvatskog jezika i teritorija što je jedna od najvažnijih značajki ovog djela.
Uz to što se u Planinama opisuju stvarni lokaliteti zadarskoga zaleđa i konkretne povijesne prilike, Planine su i alegorijski roman, jer Zoranu na putovanju pomažu i neka mitska bića. To je putovanje spoznaje i očišćenja duše uz posredovanje Božje milosti. U samom djelu vidljivi su utjecaji domaćih, Marko Marulić i anonimni stvaraoci hrvatskoga nabožnoga pjesništva – tzv. začinjavci, i stranih kniževnika, Vergilija, Ovidija, sv. Jeronima, sv. Augustina, Dantea, Petrarce (Zoranić je preveo njegov sonet Pace non trovo – Mira ne nahodim) i Boccaccia.
Petar Zoranić rodio se u Zadru1508. godine, kamo je njegova obitelj doselila iz Nina. Područje Nina i Zadra bilo je u Zoranićevo doba, tj. u prvoj polovini 16. stoljeća, izloženo snažnim provalama Osmanlija. Roman Planine jedino je sačuvano Zoranićevo djelo, a poznata su još dva – Ljubvenoga lova i Vilenice, koja nisu sačuvana, a koja se spominju u Planinama.
_______________
Dana 20. rujna 1187. započela je muslimanska opsada križarskog Jeruzalema. Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin – sultan Egipta i Sirije. Njegova se vlast u to doba već prostirala otprilike od današnjeg Tunisa pa do juga Arapskog poluotoka i Indijskog oceana, a na sjeveru sve do armenskih zemalja.
Križari su u to vrijeme još uvijek držali Jeruzalem, koji su osvojili prije punih 88 godina (1099. u doba Prvog križarskog rata). Saladin je uoči opsade Jeruzalema uspio zauzeti veći dio nekoć moćnog Jeruzalemskog Kraljevstva. Naime, osvojio je od križara Akru, Nablus, Jafu, Toron, Sidon, Beirut i Aškelon.
Vođa obrane Jeruzalema bio je Balian od Ibelina. Balian je u feudalnoj hijerarhiji imao titulu gospodara od Ibelina i Nablusa. Tadašnji jeruzalemski kralj – Guido (Guy) od Lusignana – nije mogao osobno braniti grad jer ga je Saladin zarobio dva i pol mjeseca ranije u poznatoj Bitki kod Hattina.
Dakle, Baliana od Ibelina zapala je teška dužnost obrane Jeruzalema. Saladin je raspolagao znatno brojnijom vojskom, s oko 20.000 ljudi, a križari sa svega oko 5000. Muslimani su napadali jeruzalemske zidine pomoću opsadnih tornjeva te raznolikih bacača projektila. Saladin je raspolagao s katapultima, mangonelima i ostalim tipovima bacača kamenja ili zapaljivih smjesa. Grad su obasipale i muslimanske strijele odapinjane iz lukova i samostrela. Jeruzalemski su branitelji tijekom 12 dana uspjeli odolijevati opsadi. Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Muslimani su uspjeli minirati jedan dio jeruzalemskog zida i tako otvoriti prolaz u grad. Nakon krvavih borbi, križari su na kraju predali Jeruzalem Saladinu.
______________________
Dana 20. rujna 1778. rođen je Fabian Gottlieb von Bellingshausen, ruski pomorac njemačkog podrijetla. Rodio se na području današnje Estonije u plemićkoj obitelji Baltičkih Nijemaca. U doba Bellingshausenovog rođenja njegov je rodni kraj pripadao Ruskom Carstvu, koje se u to vrijeme protezalo od Europe do Kalifornije.
Već se u mladosti von Bellingshausen upisao na rusku mornaričku akademiju u Kronstadtu pokraj Sankt-Peterburga, prijestolnice moćnog Ruskog Carstva. Nakon završetka obrazovanja na toj akademiji postao je mornaričkim časnikom. U dobi od samo 24 godine uključen je u posadu prve ruske pomorske ekspedicije koja je trebala obići svijet. I doista, 1806. s tom je ekspedicijom uspješno dovršio put oko svijeta, pod vrhovnim zapovjedništvom kapetana (kasnijeg admirala) Adama Johanna von Krusensterna.
Fabian Gottlieb von Bellingshausen postao je 1819. vođom ekspedicije koja je trebala obići svijet u južnom polarnom području. Na taj pothvat potaknula su ga putovanja Jamesa Cooka, koji mu je bio velik uzor u životu. Sljedeće godine Bellingshausenova ekspedicija otkrila je Antarktiku, čime je dokazao da ipak postoji kontinent na krajnjem jugu Zemlje te stekao vječnu slavu. Godine 1821. unaprijeđen je u čin admirala, te je sudjelovao u Rusko-turskom ratu 1828. – 1829. godine. Godine 1931. izdao je knjigu o svojim antarktičkim putovanjima. Po njemu su nazvani brojni lokaliteti na Antarktici i veliki krater na Mjesecu, smješten nedaleko od južnog Mjesečevog pola.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dvadesetog rujna 1792. godine vođena je jedna od najodlučnijih bitaka u čitavoj svjetskoj povijesti. Naime, u to doba Francuska revolucija bila je još relativno mlada i umjerena. Kralj Luj XVI. još je uvijek bio živ, premda u zatvoru. Europske su se sile odlučile obračunati s revolucijom i pokazati svima u Europi da se ne može samo tako svrgavati kraljeve i stavljati ih u zatvor. Europski su vladari stoga formirali vojsku koja je trebala prodrijeti u revolucionarnu Francusku, zauzeti Pariz, osloboditi Luja XVI. i vratiti ga na prijestolje. Tako bi bio obnovljen i feudalni poredak u Francuskoj i vraćena moć plemstvu.
Za vođu ujedinjene vojske koja je trebala pobijediti Francusku bio je izabran moćni njemački vojvoda od Braunschweiga, poznat kao šogor engleskog kralja Georgea III.
Vojvoda je prodro duboko u francuski teritorij s jakom vojskom sastavljenom od iskusnih pruskih i austrijskih vojnika, te od francuskih rojalističkih emigranata i hesenskih plaćenika. Zarili su se kao klin u smjeru Pariza, u kojem je nastala panika jer se već mislilo da je sve izgubljeno. Naime, revolucionarna francuska vojska u to doba bila je još nepoznanica i nije se znalo kako će se suprotstaviti neprijatelju.
________________
Jedan od najpoznatijih mečeva u povijesti tenisa održan je 20. rujna 1973. godine. Bila je to bitka spolova, jer je smisao meča bilo provjeriti igraju li bolje tenis žene ili muškarci. Ženski spol je zastupala slavna Billie Jean King, jedna od najuspješnijih tenisačica svih vremena (ukupno je osvojila 39 naslova na Grand Slam turnirima). Muški spol predstavljao je Amerikanac Bobby Riggs, svojedobno broj 1 u muškom tenisu.
Billie Jean je tada imala 29 godina i bila je na vrhuncu karijere, dok je Bobby Riggs već imao 55 godina i davno je prestao osvajati naslove. Upravo je on izazvao Billie Jean kao najbolju tenisačicu svijeta da se okuša s njim kao muškarcem. Mislio je kako će mu to obnoviti slavu i donijeti veliku popularnost, naročito ako je uspije pobijediti. Oko meča je organiziran pravi medijski spektakl. Zakupljena je ogromna dvorana Astrodome u Houstonu, s više od 30.000 mjesta. Zapravo, meču je prisustvovalo 30.472 gledatelja i po tome je do danas ostao najposjećenijim teniskim mečom u povijesti SAD-a. U dvoranu je Billie Jean ušla u velikom stilu, poput Kleopatre, a nosila su je na nosiljci 4 muškarca odjevena kao antički robovi. Riggs je zatim uveden u rikši koju su vukle izazovno odjevene manekenke. Televizijski prijenos pratilo je oko 90 milijuna gledatelja u cijelom svijetu.
Riggsu se izjalovila nada u pobjedu. Billie Jean King svladala ga je osvojivši sva tri seta i to rezultatom 6–4, 6–3, 6–3. Odnijela je nagradu od 100.000 dolara namijenjenu pobjedniku meča. Postoji krivo mišljenje da su pravila bila određena tako da idu u korist njoj. To nije istina, jer su pravila bila ista za oboje i odgovarala su standardnim teniskim pravilima.
____________
Dana 20. rujna 2000. godine raketnim bacačem napadnuta je zgrada britanske tajne službe MI6 u Londonu. Pretpostavlja se da su napad izvršili pripadnici tzv. Prave irske republikanske armije (engl. Real Irish Republican Army – RIRA). Počinitelji su ispalili projektil s lokacije udaljene oko 300 metara od spomenute zgrade tajne službe. Raketa je pogodila prozore ispod satelitskih instalacija na gornjem dijelu građevine otprilike u 21 sat i 45 minuta po lokalnom vremenu. Ustanovljeno je da se radilo o projektilu iz ručnog protutenkovskog raketnog bacača RPG-22, koji ispaljuje rakete kalibra 72.5 milimetara.
Zgrada tajne službe MI6, poznate i pod imenom Secret Intelligence Service – SIS, nalazi se neposredno uz rijeku Temzu u londonskoj četvrti Vauxhall. Riječ je o lokaciji udaljenoj samo oko 1.100 metara uzvodno od znamenite zgrade Britanskog parlamenta (Westminsterske palače), ali sa suprotne strane Temze. S obzirom na blizinu središta Londona i s obzirom na korištenje raketnog oružja, taj je napad izazvao veliku medijsku pozornost.
Inače, britanska služba MI6 zadužena je primarno za vanjske obavještajne aktivnosti, dok je MI5 (poznata i kao Security Service) u načelu zadužena za kontraobavještajno djelovanje unutar zemlje. Služba MI6 svjetski je poznatom postala i po fikcijskom liku Jamesa Bonda, korištenom u mnogim romanima i filmovima.
_________________
Dana 20. rujna 1870. godine pape su izgubili vlast nad gradom Rimom i postali su Zatvorenici Vatikana. Naime, mnogima je poznato da su pape u davnini vladali nad Papinskom Državom koja se prostirala na području srednje Italije i to na 44.000 kvadratnih kilometara. Ta je Papinska Država uspostavljena još u 8. stoljeću, pa je 1870. godine već imala tisućgodišnju tradiciju. Međutim, kako se Italija s vremenom pod savojskom dinastijom ujedinila u jedinstvenu državu, dogodilo se da su savojske čete došle i pred samu granicu papinskog teritorija.
Na čelu osvajačke talijanske vojske nalazio se general grof Raffaele Cadorna. Imao je oko 50.000 vojnika. Nasuprot njemu, tadašnji papa Pio IX. raspolagao je s vojskom od 13.157 ljudi. Bila je to Švicarska garda i tzv. Papinski Zuavi (nazvani po jednom berberskom plemenu iz sjeverne Afrike). Zapovjednik cjelokupnih papinskih snaga bio je general Hermann Kanzler, po nacionalnosti Nijemac.
Budući da su papinske snage bile malobrojnije, povukle su se unutar rimskih zidina. Talijani su napali i počeli topovima rušiti zid. Probili su zid kod vrata zvanih Porta Pia. Talijansko pješaštvo prodrlo je u grad i sukobilo se s Papinskim Zuavima. U borbi je poginulo 49 talijanskih vojnika i 19 Papinskih Zuava. Grad Rim istog se dana predao Talijanima, koji su ga okupirali i pripojili Kraljevini Italiji
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dvadesetog rujna 1792. godine vođena je jedna od najodlučnijih bitaka u čitavoj svjetskoj povijesti. Naime, u to doba Francuska revolucija bila je još relativno mlada i umjerena. Kralj Luj XVI. još je uvijek bio živ, premda u zatvoru. Europske su se sile odlučile obračunati s revolucijom i pokazati svima u Europi da se ne može samo tako svrgavati kraljeve i stavljati ih u zatvor. Europski su vladari stoga formirali vojsku koja je trebala prodrijeti u revolucionarnu Francusku, zauzeti Pariz, osloboditi Luja XVI. i vratiti ga na prijestolje. Tako bi bio obnovljen i feudalni poredak u Francuskoj i vraćena moć plemstvu.
Za vođu ujedinjene vojske koja je trebala pobijediti Francusku bio je izabran moćni njemački vojvoda od Braunschweiga, poznat kao šogor engleskog kralja Georgea III.
Vojvoda je prodro duboko u francuski teritorij s jakom vojskom sastavljenom od iskusnih pruskih i austrijskih vojnika, te od francuskih rojalističkih emigranata i hesenskih plaćenika. Zarili su se kao klin u smjeru Pariza, u kojem je nastala panika jer se već mislilo da je sve izgubljeno. Naime, revolucionarna francuska vojska u to doba bila je još nepoznanica i nije se znalo kako će se suprotstaviti neprijatelju.
________________
Jedan od najpoznatijih mečeva u povijesti tenisa održan je 20. rujna 1973. godine. Bila je to bitka spolova, jer je smisao meča bilo provjeriti igraju li bolje tenis žene ili muškarci. Ženski spol je zastupala slavna Billie Jean King, jedna od najuspješnijih tenisačica svih vremena (ukupno je osvojila 39 naslova na Grand Slam turnirima). Muški spol predstavljao je Amerikanac Bobby Riggs, svojedobno broj 1 u muškom tenisu.
Billie Jean je tada imala 29 godina i bila je na vrhuncu karijere, dok je Bobby Riggs već imao 55 godina i davno je prestao osvajati naslove. Upravo je on izazvao Billie Jean kao najbolju tenisačicu svijeta da se okuša s njim kao muškarcem. Mislio je kako će mu to obnoviti slavu i donijeti veliku popularnost, naročito ako je uspije pobijediti. Oko meča je organiziran pravi medijski spektakl. Zakupljena je ogromna dvorana Astrodome u Houstonu, s više od 30.000 mjesta. Zapravo, meču je prisustvovalo 30.472 gledatelja i po tome je do danas ostao najposjećenijim teniskim mečom u povijesti SAD-a. U dvoranu je Billie Jean ušla u velikom stilu, poput Kleopatre, a nosila su je na nosiljci 4 muškarca odjevena kao antički robovi. Riggs je zatim uveden u rikši koju su vukle izazovno odjevene manekenke. Televizijski prijenos pratilo je oko 90 milijuna gledatelja u cijelom svijetu.
Riggsu se izjalovila nada u pobjedu. Billie Jean King svladala ga je osvojivši sva tri seta i to rezultatom 6–4, 6–3, 6–3. Odnijela je nagradu od 100.000 dolara namijenjenu pobjedniku meča. Postoji krivo mišljenje da su pravila bila određena tako da idu u korist njoj. To nije istina, jer su pravila bila ista za oboje i odgovarala su standardnim teniskim pravilima.
____________
Dana 20. rujna 2000. godine raketnim bacačem napadnuta je zgrada britanske tajne službe MI6 u Londonu. Pretpostavlja se da su napad izvršili pripadnici tzv. Prave irske republikanske armije (engl. Real Irish Republican Army – RIRA). Počinitelji su ispalili projektil s lokacije udaljene oko 300 metara od spomenute zgrade tajne službe. Raketa je pogodila prozore ispod satelitskih instalacija na gornjem dijelu građevine otprilike u 21 sat i 45 minuta po lokalnom vremenu. Ustanovljeno je da se radilo o projektilu iz ručnog protutenkovskog raketnog bacača RPG-22, koji ispaljuje rakete kalibra 72.5 milimetara.
Zgrada tajne službe MI6, poznate i pod imenom Secret Intelligence Service – SIS, nalazi se neposredno uz rijeku Temzu u londonskoj četvrti Vauxhall. Riječ je o lokaciji udaljenoj samo oko 1.100 metara uzvodno od znamenite zgrade Britanskog parlamenta (Westminsterske palače), ali sa suprotne strane Temze. S obzirom na blizinu središta Londona i s obzirom na korištenje raketnog oružja, taj je napad izazvao veliku medijsku pozornost.
Inače, britanska služba MI6 zadužena je primarno za vanjske obavještajne aktivnosti, dok je MI5 (poznata i kao Security Service) u načelu zadužena za kontraobavještajno djelovanje unutar zemlje. Služba MI6 svjetski je poznatom postala i po fikcijskom liku Jamesa Bonda, korištenom u mnogim romanima i filmovima.
_________________
Dana 20. rujna 1870. godine pape su izgubili vlast nad gradom Rimom i postali su Zatvorenici Vatikana. Naime, mnogima je poznato da su pape u davnini vladali nad Papinskom Državom koja se prostirala na području srednje Italije i to na 44.000 kvadratnih kilometara. Ta je Papinska Država uspostavljena još u 8. stoljeću, pa je 1870. godine već imala tisućgodišnju tradiciju. Međutim, kako se Italija s vremenom pod savojskom dinastijom ujedinila u jedinstvenu državu, dogodilo se da su savojske čete došle i pred samu granicu papinskog teritorija.
Na čelu osvajačke talijanske vojske nalazio se general grof Raffaele Cadorna. Imao je oko 50.000 vojnika. Nasuprot njemu, tadašnji papa Pio IX. raspolagao je s vojskom od 13.157 ljudi. Bila je to Švicarska garda i tzv. Papinski Zuavi (nazvani po jednom berberskom plemenu iz sjeverne Afrike). Zapovjednik cjelokupnih papinskih snaga bio je general Hermann Kanzler, po nacionalnosti Nijemac.
Budući da su papinske snage bile malobrojnije, povukle su se unutar rimskih zidina. Talijani su napali i počeli topovima rušiti zid. Probili su zid kod vrata zvanih Porta Pia. Talijansko pješaštvo prodrlo je u grad i sukobilo se s Papinskim Zuavima. U borbi je poginulo 49 talijanskih vojnika i 19 Papinskih Zuava. Grad Rim istog se dana predao Talijanima, koji su ga okupirali i pripojili Kraljevini Italiji
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 21. rujna 1415. godine u Innsbrucku je rođen Fridrik III. Habsburški, car Svetog Rimskog Carstva. Bio je prvi pripadnik dinastije Habsburg koji je krunjen u Rimu za cara, a njegovi su nasljednici zatim držali faktički monopol na carsku krunu sve do izumrća Habsburgovaca u muškoj liniji.
Fridrik III. isprva je vladao razmjerno malim područjem u europskim mjerilima. Naime, izvorno je bio vladar samo Koruške, Kranjske i Štajerske tj. područja današnje južne Austrije i Slovenije. Iz te je svoje teritorijalne jezgre tijekom duge vladavine od preko 50 godina proširio vlast na ostatak Austrije i na Sveto Rimsko Carstvo. Ženidbom svoga sina Maksimilijana nasljednicom Burgundije osigurao je dinastiji Habsburg prvo mjesto u cijeloj Europi. I doista, njegovi su potomci postali najmoćnijim vladarima u Europi, a vjerojatno i u cijelom svijetu nakon otkrivanja Amerike i njene kolonizacije (stekli su vlast nad cijelom današnjom Španjolskom, Belgijom, Nizozemskom, Portugalom, Mađarskom, Hrvatskom, Slovačkom i Češkom, te nad velikim dijelovima Italije).
Budući da su Habsburgovci zavladali Španjolskom pripali su im i svi novootkriveni posjedi u Americi. Cijeli taj habsburški imperij imao je korijen, kako je spomenuto, u Fridrikovim jezgrenim vojvodstvima – Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj. Dapače, Fridrik III. tijekom svoje duge carske vladavine uvelike je boravio u Grazu, kao i u drugim svojim uporištima u južnoj Austriji i Sloveniji, uključujući Ljubljanu i Celje.
______________________
Dana 21. rujna 1791. godine rođen je grof István Széchenyi, mađarski aristokrat i političar. Postigao je toliku slavu među svojim sunarodnjacima da ga se uobičajeno u Mađarskoj naziva Najvećim Mađarom. Széchenyi se rodio u Beču u grofovskoj obitelji Széchenyi de Sárvár-Felsővidék, koja je posjedovala niz dvoraca. Otac mu je bio ugledni aristokrat Ferenc Széchényi, utemeljitelj Mađarske nacionalne knjižnice i Mađarskog nacionalnog muzeja. Majka Istvána Széchenyija bila je grofica Julianna Festetics, iz obitelji koja je navodno bila podrijetlom iz Turopolja u Hrvatskoj.
Veliku je popularnost grof István Széchenyi stekao kad je obećao donirati cijeli godišnji prihod svojih posjeda za podizanje Mađarske akademije znanosti. Zaslužan je i za izgradnju prvog stalnog mosta na Dunavu između Budima i Pešte – znamenitog visećeg mosta koji i danas stoji, a nosi naziv Széchenyi Lánchíd. Na početku Mađarske revolucije 1848. godine imao je funkciju ministra, no kasnije se povukao iz politike. Preminuo je 1860. godine.
____________________________
Jean-Bédel Bokassa bio je predsjednik Srednjoafričke Republike do 1976. godine, kad se proglasio carem, a svoju državu pretvorio u Srednjoafričko Carstvo. Tom je prilikom organizirao skupu i veličanstvenu krunidbenu ceremoniju, uvelike po uzoru na Napoleona Bonapartea. Pokušao je opravdati svoj postupak činjenicom da će se Carstvo isticati među ostalim afričkim državama i da će steći međunarodni ugled. Međutim, u tome se prevario, jer se nijedan strani državnik nije odazvao pozivu na krunidbu, a troškovi iste su iznosili jednu trećinu godišnjeg državnog budžeta i sav novac od francuske vanjske pomoći.
Nakon dodatnih Bokassinih ekscesa i masakra nad civilima, Francuzi su odlučili intervenirati (Srednja Afrika je bila bivša francuska kolonija). Dana 21. rujna 1979. francuski specijalci svrgnuli su Bokassu i vratili na vlast njegovog prethodnika. Carstvo je ukinuto, a Bokassa se sklonio u privatni dvorac u Francuskoj, otkuda ga nisu mogli izbaciti jer je bio pripadnik Legije časti. Kad se nakon sedam godina konačno vratio u domovinu, priveli su ga na suđenje zbog brojnih zločina. Između ostaloga bio je optužen i za kanibalizam. Osuđen je na 20 godina zatvora, no pušten je nakon samo 6 godina. Poživio je još tri godine u anonimnosti u gradu Bangui.
______________________
Francuska monarhija ukinuta je 21. rujna 1792. godine i proglašena je republika. To je izvršeno odlukom Konventa u kojem su većinu imali Žirondinci, pripadnici srednjeg građanstva. Dotadašnji francuski kralj Luj XVI. sveden je na običnog građanina i od tada je oslovljavan kao građanin Louis Capet, pri čemu je prezime uzeto od naziva kraljevske dinastije. Inače, dinastija Capet najstarija je europska kraljevska dinastija, kojoj se direktna muška linija može pratiti unatrag čak do 8. stoljeća.
Kralju Luju XVI. je nakon svrgavanja suđeno zbog urote protiv javne slobode i opće sigurnosti. U siječnju 1793. proglašen je krivim, a zatim je smaknut na giljotini 21. dana tog mjeseca u 10 sati i 22 minute na Trgu revolucije (današnji Place de la Concorde) u Parizu. Posljednje riječi su mu bile: “Opraštam onima koji su krivi za moju smrt i molim Boga da krv koju ćete proliti ne padne nikada na Francusku.”
___________________________
Današnji Belize naseljavao je narod Maja, čiji potomci još žive na tom području – dio poluotoka Yucatana. Pred kraj postojanja civilizacije živjelo je oko 400.000 Maja, a uzroci propasti oko 10. stoljeća nisu razjašnjeni. Tijekom kolonijalne povijesti područje Belizea gospodarski je bilo zanimljivo poglavito zbog mahagonija. Zanimljivo je da se stablo mahagonija danas nalazi na grbu i zastavi Belizea, a i općenito ga se smatra nacionalnim simbolom te države. Sa svojom površinom od 22.966 četvornih kilometara Belize je nešto veći od Slovenije i Izraela (kojem je prilično sličan po svom izduženom obliku u smjeru sjever-jug). Ipak, s obzirom na to da ima manje od 400.000 stanovnika, Belize je rijetko naseljen (ima najmanju gustoću naseljenosti od svih srednjoameričkih država).
Početkom 16. stoljeća na jukatanske obale stigli su Kolumbovi kapetani, a 1525. konkvistador Hernán Cortés krenuo je u osvajanje. Stanovništvo je dugo pružalo snažan otpor. U 17. stoljeću grad Tipu se čak uspio osloboditi kolonijalne vlasti i nakratko ostvariti samostalnost. U Beliezeu su se za vlast borili Španjolci i Britanci. Od 18. stoljeća u Belize dolazi sve više Europljana zbog drvne industrije i naseljavaju afričke robove. Krajem stoljeća robovi su činili 75 % ukupnog stanovništva Belizea. Ropstvo je ukinuto 1833. uslijed industijske revolucije i promjene načina rada. Britanci su de facto zavladali Belizeom iako je formalno to bio španjolski teritorij.
Nakon što su se Maje opet pobunile izbio je rat, a Belize je stekao status britanske kolonije 1871. godine i dobio naziv Britanski Honduras. Početkom 20. stoljeća rastao je otpor neeuropskih naroda protiv britanske kolonijalne vlasti. Prvi izbori na kojima su smjeli sudjelovati svi odrasli građani, bez obzira na pripadnost narodu ili kasti, održani su 1954. godine. Ipak, pod britanskom krunom Belize je ostao do današnjeg dana 1981. godine. Zanimljivo je da je čak i danas britanska kraljica Elizabeta II. ujedno kraljica Belizea, u kojem je zastupa generalni guverner (slično uređenje ima niz drugih država Commonwealtha).
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 21. rujna 1411. godine rođen je Richard Plantagenet, treći vojvoda od Yorka i glavni vođa dinastije York u početnom razdoblju Ratova ruža u Engleskoj. Bio je unuk prvog vojvode od Yorka, Edmunda od Langleyja, po kojem je dinastija York dobila ime. Ta je dinastija bila mlađi odvjetak kraljevske dinastije Plantagenet, koja je Engleskom vladala još od 1154. godine.
Dinastija York ušla je u Richardovo vrijeme u sukob s dinastijom Lancaster, kojoj je osnivač bio John od Gaunta, stariji brat spomenutog osnivača dinastije York. Iz tog je sukoba izbio Rat ruža, u kojem je dinastiju York simbolizirala bijela ruža, a dinastiju Lancaster crvena.
Tijekom mladosti Richard je ratovao u Francuskoj, a određeno vrijeme bio je namjesnik (svojevrsni guverner) zemalja okupiranih od strane Engleza. Nakon napuštanja Francuske postao je namjesnikom u Irskoj, a tijekom 1450-ih godina u tri je navrata imenovan lordom protektorom Engleske (ta je funkcija označavala osobu koja vlada kraljevstvom umjesto kralja, onesposobljenog iz nekog razloga). Richard Plantagenet naslijedio je golemo bogatstvo, osobito po majčinoj liniji. Upravo je po svojoj majci Richard postao nasljednikom prava na prijestolje vojvode od Clarencea (starijeg brata spomenutih osnivača dinastija Lancaster i York). Tim je pravom Richard teoretski nadmašivao dinastiju Lancaster, pa je pokušao na prijestolju zamijeniti svog rođaka, kralja Henrika VI. iz dinastije Lancaster. Unatoč posezanju za oružjem, to mu nikada nije uspjelo. Richard je poginuo 1460. godine u Bitki kod Wakefielda na području Yorkshirea, gdje se sukobio sa snagama dinastije Lancaster. U trenutku pogibije bio je u dobi od samo 49 godina.
__________________________
Dana 21. rujna 1558. godine umro je Karlo V. Habsburški, nekadašnji kralj Španjolske i vladar Svetog Rimskog Carstva. U trenutku smrti bio je u 59. godini života, a već je nekoliko godina ranije bio abdicirao u korist svog sina Filipa II., koji je naslijedio veći dio njegovih posjeda. Titulu cara Svetog Rimskog Carstva nakon Karlove je abdikacije naslijedio njegov mlađi brat Ferdinand Habsburški, koji je ujedno već bio i hrvatski kralj. Karlo V. spomenute je abdikacije obavio kako bi kraj života dočekao u samostanu.
_______________
Dana 21. rujna 1706. godine umrla je hrvatska redovnica službenica Božja Klara Žižić, utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne. Rođena je 1626. godine na području između Knina i Drniša. Od rođenja imala je ime Mara, a ime Klara dobila je kao redovnica.
Klara Žižić doselila se u Šibenik, gdje su ona i Serafina Burmaz započele živjeti redovnički život po pravilima Trećeg samostanskog reda sv. Franje. Nastala je tako redovnička zajednica koja je živjela skromnim i pobožnim životom karakterističnim za franjevačke redovnike (pripadnici Franjevačkog rada zavjetuju se na siromaštvo). Budući da je Klara bila prva poglavarica te zajednice naziva ju se i majkom Klarom.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 21. rujna 1411. godine rođen je Richard Plantagenet, treći vojvoda od Yorka i glavni vođa dinastije York u početnom razdoblju Ratova ruža u Engleskoj. Bio je unuk prvog vojvode od Yorka, Edmunda od Langleyja, po kojem je dinastija York dobila ime. Ta je dinastija bila mlađi odvjetak kraljevske dinastije Plantagenet, koja je Engleskom vladala još od 1154. godine.
Dinastija York ušla je u Richardovo vrijeme u sukob s dinastijom Lancaster, kojoj je osnivač bio John od Gaunta, stariji brat spomenutog osnivača dinastije York. Iz tog je sukoba izbio Rat ruža, u kojem je dinastiju York simbolizirala bijela ruža, a dinastiju Lancaster crvena.
Tijekom mladosti Richard je ratovao u Francuskoj, a određeno vrijeme bio je namjesnik (svojevrsni guverner) zemalja okupiranih od strane Engleza. Nakon napuštanja Francuske postao je namjesnikom u Irskoj, a tijekom 1450-ih godina u tri je navrata imenovan lordom protektorom Engleske (ta je funkcija označavala osobu koja vlada kraljevstvom umjesto kralja, onesposobljenog iz nekog razloga). Richard Plantagenet naslijedio je golemo bogatstvo, osobito po majčinoj liniji. Upravo je po svojoj majci Richard postao nasljednikom prava na prijestolje vojvode od Clarencea (starijeg brata spomenutih osnivača dinastija Lancaster i York). Tim je pravom Richard teoretski nadmašivao dinastiju Lancaster, pa je pokušao na prijestolju zamijeniti svog rođaka, kralja Henrika VI. iz dinastije Lancaster. Unatoč posezanju za oružjem, to mu nikada nije uspjelo. Richard je poginuo 1460. godine u Bitki kod Wakefielda na području Yorkshirea, gdje se sukobio sa snagama dinastije Lancaster. U trenutku pogibije bio je u dobi od samo 49 godina.
__________________________
Dana 21. rujna 1558. godine umro je Karlo V. Habsburški, nekadašnji kralj Španjolske i vladar Svetog Rimskog Carstva. U trenutku smrti bio je u 59. godini života, a već je nekoliko godina ranije bio abdicirao u korist svog sina Filipa II., koji je naslijedio veći dio njegovih posjeda. Titulu cara Svetog Rimskog Carstva nakon Karlove je abdikacije naslijedio njegov mlađi brat Ferdinand Habsburški, koji je ujedno već bio i hrvatski kralj. Karlo V. spomenute je abdikacije obavio kako bi kraj života dočekao u samostanu.
_______________
Dana 21. rujna 1706. godine umrla je hrvatska redovnica službenica Božja Klara Žižić, utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne. Rođena je 1626. godine na području između Knina i Drniša. Od rođenja imala je ime Mara, a ime Klara dobila je kao redovnica.
Klara Žižić doselila se u Šibenik, gdje su ona i Serafina Burmaz započele živjeti redovnički život po pravilima Trećeg samostanskog reda sv. Franje. Nastala je tako redovnička zajednica koja je živjela skromnim i pobožnim životom karakterističnim za franjevačke redovnike (pripadnici Franjevačkog rada zavjetuju se na siromaštvo). Budući da je Klara bila prva poglavarica te zajednice naziva ju se i majkom Klarom.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 22. rujna 1774. godine umro je papa Klement XIV. – posljednji papa-franjevac u dosadašnjoj povijesti Katoličke crkve. Naime, Klement XIV. bio je franjevac konventualac, s redovničkim imenom Lorenzo Francesco. Rođeno ime bilo mu je Giovanni Vincenzo Antonio Ganganelli, a podrijetlom je bio iz gradića Santarcangelo di Romagna, smještenog nedaleko od talijanske obale Jadranskog mora, pokraj Riminija i San Marina.
U doba kad je izabran za papu, Klement XIV. bio je jedini franjevac u Kardinalskom zboru. Svojedobno je među franjevcima konventualcima bio i generalni definitor.
Inače, tridesetak papa u povijesti bili su, poput Klementa XIV., članovi crkvenih redova. Razmjerno najviše bilo ih je iz Benediktinskog reda. Od franjevaca, četvorica su postala papama (osim Klementa XIV. još i Nikola IV. te Siksto IV. i Siksto V.) Nakon smrti Grgura XVI. 1846. godine, nijedan papa nije bio redovnik tijekom više od 167 godina, sve do pape Franje, koji je kao isusovac izabran 2013. godine.
__________
Dana 22. rujna 1515. godine u njemačkom gradu Düsseldorfu rođena je Ana od Klevea, kasnija četvrta supruga engleskog kralja Henrika VIII. iz dinastije Tudor. Otac joj je bio moćni vladar Ivan III. Miroljubivi iz dinastije La Marck, koji je imao titule vojvode od Klevea, Jülicha i Berga te grofa od Marka i Ravensburga. Vojvoda Ivan III. vladao je velikim teritorijem smještenim uz donji tok Rajne, na današnjem dodirnom području Njemačke i Nizozemske.
Ana i kralj Henrik VIII. vjenčali su se 6. siječnja 1540. godine, nešto više od dvije godine nakon što je kralju preminula njegova prethodna supruga Jane Seymour (koja je umrla ubrzo nakon poroda). U trenutku vjenčanja Ana od Klevea imala je 24 godine, a kralj Henrik VIII. bio je dvostruko stariji s 48 godina. Henrik se za Anu odlučio oženiti vidjevši njezin portret (koji je bio uljepšan) nadajući da bi mu mogla roditi i drugog muškog nasljednika (kraljević Eduard, jedini preživjeli Henrikov sin, bio je boležljivo dijete). Cijelu stvar oko traženja prikladne, četvrte, supruge za kralja organizirao je kancelar Thomas Cromwell. Ipak, vidjevši Anu uživo Henrik se strašno razočarao te nakon samo šest mjeseci zatražio raskid braka. Službeno objašnjenje rastave bila je nekonzumacija braka. Vjerni kraljev savjetnik Cromwell ovu epizodu platio je glavom, dvadesetak dana nakon rastave smaknut je u londonskom Toweru. Istoga dana Henrik VIII. oženio se po peti put i to za Catherine Howard.
S Anom je kralj ostao u dobrim odnosima dodijelivši joj naslov engleske princeze i jedan od kraljevskih dvoraca. Ana od Klevea preminula je 1557. godine nadživjevši Henrika i sve njegove supruge.
______________
Dana 22. rujna 1520. godine umro je otacSulejmana Veličanstvenog – slavni sultanSelim I. poznat i pod nadimkomOkrutni. Sulejmanov je otac bio moćan vladar i velik osvajač. Udvostručio je Osmansko Carstvo time što je osvojio čitav Egipat, Palestinu, Siriju i dio Arabije. Možda je najponosniji bio time što je službeno dobio titulu kalifa islama (Muhamedovog nasljednika), zajedno s Prorokovim mačem i plaštem. Osvojio je i Meku i Medinu, mjesta koja imaju najveće značenje za muslimane. Od šerifa Meke dobio je titulu Sluge (čuvara) Dvaju Svetih Mjesta (misli se na džamije u Meki i Medini).
Sulejmanov otac Selim I. Okrutni uzeo je kao svoju veličanstvenu punu tituluKralj dvaju kontinenata, Kagan dvaju oceana, Osvajač dvaju armija i Sluga Dvaju Svetih Mjesta. Umro je vjerojatno od antraksa, no postoje i glasine da ga je otrovao liječnik koji ga je liječio.
Kad mu je otac umro, Sulejman je krenuo u Carigrad preuzeti vlast (bio je do tada upravitelj jedne pokrajine Carstva). Ušavši u Carigrad, Sulejman je postao 10. sultan Osmanskog Carstva. Ovako je mladog novog sultana opisao mletački poslanikBartolomeo Contarini: “Star je 26 godina, visok, žilav i nježnog tena. Vrat mu je malo predugačak, lice usko, a nos orlovski. Ima naznaku brkova i malu bradicu. Unatoč tome, ugodne je vanjštine, premda mu je koža sklona bljedilu. Kažu za njega da je mudar gospodar i da voli učenje. Svi se nadaju dobrom od njegove vladavine.”
__________
Dana 22. rujna 1939. godine poginuo je general barun Werner von Fritsch pri njemačkoj opsadi Varšave. Bio je prvi general Wehrmachta poginuo u Drugom svjetskom ratu te drugi poginuli njemački general u tom ratu općenito (prije njega je poginuo samo general Waffen-SS-a Wilhelm Fritz von Roettig, i to također u Poljskoj). Barun Werner von Fritsch imao je visoki čin generala pukovnika (njem. Generaloberst), od kojeg je viši bio samo čin feldmaršala. Zanimljivo je da je u trenutku Fritschove pogibije još samo jedan njemački general u aktivnoj službi imao čin generala pukovnika (Wilhelm Adam).
__________________
Dana 22. rujna 1554. umro je Francisco Vásquez de Coronado, španjolski konkvistador koji je još u 16. stoljeću proputovao velik dio prostora današnjeg južnog SAD-a.
De Coronado je rođen u Salamanci na području današnje Španjolske još 1510. godine. Preko Atlantskog oceana odselio se kad mu je bilo otprilike 25 godina. Došao je u tzv. Novu Španjolsku (područje današnjeg Meksika), gdje je sudjelovao u borbama protiv pobunjenih domorodaca.
Na svoju znamenitu ekspediciju krenuo je iz Compostele, grada smještenog nedaleko od meksičke obale, s velikim brojem ljudi (oko 400 naoružanih Španjolaca i nekoliko tisuća lokalnih indijanskih saveznika). Krenuli su na sjever i ušli u područje današnjeg SAD-a. Tijekom te ekspedicije otkriven je znameniti Grand Canyon na rijeci Colorado. Između ostalog, Španjolci su pronaši i golema krda bizona na ravnici Llano Estacado u Teksasu koja se širila na sve strane poput velikog mora. Susreo je Apaše i Indijance koje je nazvao Teyas, čiji identitet nije sa sigurnošću utvrđen. Zabilježio je da su Apaši jedini Indijanci koji se nisu bojali oružja Europljana. Zatim je pronašao i rijeku Arkansas.
Izgleda da je jedan od glavnih ciljeva ekspedicije bilo pronalaženje mitskih gradova Cibole bogatih zlatom, no takve su se nade konkvistadora izjalovile. Ipak, de Coronado i njegovi suputnici prošli su kroz krajeve u kojima nitko od Europljana ranije nije bio. Prošli su kroz područja koja danas pokrivaju američke savezne država Arizona, Novi Meksiko, Teksas, Oklahoma i Kanzas. Nakon toga skrasio se u Meksiku kao upravitelj pokrajine Nueva Galicia (Nova Galicija) sa središtem u Guadalajari.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Prvi Europljani koji su došli na Aljasku bili su Rusi. Krzna morskih vidri ulovljenih na Aljaski procijenjena su kao najbolja na svijetu, pa je to potaklo daljnje naseljavanje Aljaske. Rusi su porobili aljasko domaće stanovništvo, Aleute i prisilili ih da im love životinje za krzno. CaricaKatarina Velikamorala je intervenirati i zapovjediti Rusima da pravedno postupaju s Aleutima. Samo ime Aljaska dolazi od aleutske riječi koja znači kopno.
Rusi su se s vremenom toliko proširili u Sjevernoj Americi i na Tihom oceanu da su imali jednu tvrđavu čak i uKaliforniji, te još dvije tvrđave naHavajima. Sjedinjene Američke Države su 1867. kupile Aljasku od Ruskog Carstva za 7,2 milijuna dolara. Današnji ostaci ruske vlasti na Aljasci su upotreba ćirilice i pravoslavna vjera kod dijela stanovništva te ruska prezimena nekih obitelji.
_________________
Početkom 19. stoljeća, u vrijeme napoleonskih ratova, graničarska uprava Slavonske Vojne krajine tražila je način kako da poboljša uvjete života seljacima koji su, osim rada na zemlji, gotovo cijeli (kratki) životni vijek morali ratovati za potrebe habsburških vlasti. Naime, seljaci su bili siromašni, bolesni i neuhranjeni i samim time nedovoljno motivirani da čuvaju granicu ili odlaze u vojne pohode diljem Europe.
Tako se počinje eksperimentirati s sadnjom kineske riže, uzgojem dudovog svilca te uzgojem pijavica, koje su se u to vrijeme koristile za liječenje bolesti puštanjem krvi. Svi ti eksperimenti, osim uzgoja dudovog svilca, nisu bili dugog vijeka.
Neslavno je propao i pokus s uzgojem pamuka kojeg je 1812. pokrenuo krajiški upravni časnik Seltenmayer. On je u tu svrhu angažirao više od 500 radnika i 74 lokalnih seljaka da pripreme zemljište za sadnju pamuka u brodskom Posavlju. Iako u prvim izvještajima Seltenmayer javlja da pamuk “izvrsno i bujno napreduje” 22. rujna rezignirano piše da je cijeli nasad uništio rujanski mraz. Nakon ovog neuspjeha stručni savjet provincije Slavonski Brod zaključio je da tamošnja klima ne odgovara uzgoju pamuka i od tog se nauma odustalo.
Uskoro su završili i napoleonski ratovi, a prijetnja od oslabljelog Osmanskog Carstva bila je neznatna tako da Vojna krajina gubi na značaju te se shodno tome i zaboravlja na nesretne seljake-graničare.
___________
Po francuskom revolucionarnom kalendaru 22. rujna 1792. uzimao se kao prvi dan prvog mjeseca prve godine po novom brojanju vremena. Naime, Nacionalni konvent (ustavotvorna i zakonodavna skupština) proglasio je ukidanje monarhije 21. rujna 1792., a idući dan uzima se kao početak Francuske Republike iako ona zapravo nikad nije formalno proglašena. Taj kalendar uveden je nešto više od godinu dana nakon uspostave Francuske Republike (24. listopada 1793.). Uvođenjem tog kalendara 1792. proglašena je prvom godinom nove ere (godina I – rabili su rimske brojke).
Mjera uvođenja novog kalendara imala je dvije funkcije. Prvo, trebala je ukinuti sve monarhističke i religijske utjecaje na kalendar. Drugo, bio je to dio pokušaja decimalizacije mjernih sustava. Prema novom kalendaru godina je bila podijeljena na 12 mjeseci, a svaki mjesec na tri dekade, svaka s po 10 dana. Preostalih 5 ili 6 dana dodano je na kraj godine kao blagdani. Nova godina počinjala je u ponoć na dan jesenskog ekvinocija kako ga se vidi iz pariške zvjezdarnice.
Prvi dan novog kalendara tako je postao 1. Vendémiaire (od latinskog vindemia – berba grožđa) godine I, prvi dan jeseni. Da je kalendar opstao, današnji bi dan bio 1. Vendémiaire godine CCXXVI (226).
Revolucionarni kalendar ostao je u uporabi do 1805. godine, kad ga je ukinuo Napoleon. Pokazao se nepopularnim zbog neusklađenosti s kalendarima u ostalim državama Europe (posebno zbog toga što godine nisu počinjale u isto vrijeme) i vjerskim blagdanima. Osim toga, bilo je problema oko računanja prijestupnih godina, a i radnici su se bunili jer su umjesto 1 u 7 slobodnih dana dobivali samo 1 u 10 (nisu bili zadovoljni ni kad su polovicu svakog petog dana imali slobodno). Nakratko je oživljen u vrijeme Pariške komune 1871. godine.
_______________
Dana 22. rujna 1957. godine umro je japanski admiral Soemu Toyoda – posljednji zapovjednik Japanske carske mornarice. Naime, ta je divovska mornarica formalno ukinuta nakon Drugog svjetskog rata i danas više ne postoji. Japan danas ima samo tzv. Pomorske samoobrambene snage, koje ipak nisu zanemarive (raspolažu sa stotinjak brodova i oko 46.000 časnika i mornara). Unatoč napuštanju imena Japanska carska mornarica, te pomorske snage uvelike se naslanjaju na tradiciju carske mornarice (čak im je i pomorska zastava s izlazećim suncem istovjetna onoj iz Drugog svjetskog rata).
Soemu Toyoda promaknut je u čin punog admirala (jap. Kaigun Taishō) neposredno uoči Drugog svjetskog rata. Tijekom rata držao je mnoga važna zapovjedništva. Bio je zapovjednik tzv. Kombinirane flote – najjačeg dijela carske mornarice (prethodnici na tom položaju bili su mu znameniti admirali Isoroku Yamamoto i Mineichi Koga, od kojih su obojica poginula u ratu).
Toyoda je potkraj rata preuzeo i najviši položaj u mornarici – načelnika Glavnog mornaričkog stožera. Taj stožer bio je na čelu goleme pomorske sile, koja je u ratu raspolagala flotama na širokom području od Tihog do Indijskog oceana. Admiral Toyoda bio je automatski i član Carskog glavnog stožera (taj je stožer odgovarao izravno caru) i Vrhovnog ratnog vijeća.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Prvi Europljani koji su došli na Aljasku bili su Rusi. Krzna morskih vidri ulovljenih na Aljaski procijenjena su kao najbolja na svijetu, pa je to potaklo daljnje naseljavanje Aljaske. Rusi su porobili aljasko domaće stanovništvo, Aleute i prisilili ih da im love životinje za krzno. CaricaKatarina Velikamorala je intervenirati i zapovjediti Rusima da pravedno postupaju s Aleutima. Samo ime Aljaska dolazi od aleutske riječi koja znači kopno.
Rusi su se s vremenom toliko proširili u Sjevernoj Americi i na Tihom oceanu da su imali jednu tvrđavu čak i uKaliforniji, te još dvije tvrđave naHavajima. Sjedinjene Američke Države su 1867. kupile Aljasku od Ruskog Carstva za 7,2 milijuna dolara. Današnji ostaci ruske vlasti na Aljasci su upotreba ćirilice i pravoslavna vjera kod dijela stanovništva te ruska prezimena nekih obitelji.
_________________
Početkom 19. stoljeća, u vrijeme napoleonskih ratova, graničarska uprava Slavonske Vojne krajine tražila je način kako da poboljša uvjete života seljacima koji su, osim rada na zemlji, gotovo cijeli (kratki) životni vijek morali ratovati za potrebe habsburških vlasti. Naime, seljaci su bili siromašni, bolesni i neuhranjeni i samim time nedovoljno motivirani da čuvaju granicu ili odlaze u vojne pohode diljem Europe.
Tako se počinje eksperimentirati s sadnjom kineske riže, uzgojem dudovog svilca te uzgojem pijavica, koje su se u to vrijeme koristile za liječenje bolesti puštanjem krvi. Svi ti eksperimenti, osim uzgoja dudovog svilca, nisu bili dugog vijeka.
Neslavno je propao i pokus s uzgojem pamuka kojeg je 1812. pokrenuo krajiški upravni časnik Seltenmayer. On je u tu svrhu angažirao više od 500 radnika i 74 lokalnih seljaka da pripreme zemljište za sadnju pamuka u brodskom Posavlju. Iako u prvim izvještajima Seltenmayer javlja da pamuk “izvrsno i bujno napreduje” 22. rujna rezignirano piše da je cijeli nasad uništio rujanski mraz. Nakon ovog neuspjeha stručni savjet provincije Slavonski Brod zaključio je da tamošnja klima ne odgovara uzgoju pamuka i od tog se nauma odustalo.
Uskoro su završili i napoleonski ratovi, a prijetnja od oslabljelog Osmanskog Carstva bila je neznatna tako da Vojna krajina gubi na značaju te se shodno tome i zaboravlja na nesretne seljake-graničare.
___________
Po francuskom revolucionarnom kalendaru 22. rujna 1792. uzimao se kao prvi dan prvog mjeseca prve godine po novom brojanju vremena. Naime, Nacionalni konvent (ustavotvorna i zakonodavna skupština) proglasio je ukidanje monarhije 21. rujna 1792., a idući dan uzima se kao početak Francuske Republike iako ona zapravo nikad nije formalno proglašena. Taj kalendar uveden je nešto više od godinu dana nakon uspostave Francuske Republike (24. listopada 1793.). Uvođenjem tog kalendara 1792. proglašena je prvom godinom nove ere (godina I – rabili su rimske brojke).
Mjera uvođenja novog kalendara imala je dvije funkcije. Prvo, trebala je ukinuti sve monarhističke i religijske utjecaje na kalendar. Drugo, bio je to dio pokušaja decimalizacije mjernih sustava. Prema novom kalendaru godina je bila podijeljena na 12 mjeseci, a svaki mjesec na tri dekade, svaka s po 10 dana. Preostalih 5 ili 6 dana dodano je na kraj godine kao blagdani. Nova godina počinjala je u ponoć na dan jesenskog ekvinocija kako ga se vidi iz pariške zvjezdarnice.
Prvi dan novog kalendara tako je postao 1. Vendémiaire (od latinskog vindemia – berba grožđa) godine I, prvi dan jeseni. Da je kalendar opstao, današnji bi dan bio 1. Vendémiaire godine CCXXVI (226).
Revolucionarni kalendar ostao je u uporabi do 1805. godine, kad ga je ukinuo Napoleon. Pokazao se nepopularnim zbog neusklađenosti s kalendarima u ostalim državama Europe (posebno zbog toga što godine nisu počinjale u isto vrijeme) i vjerskim blagdanima. Osim toga, bilo je problema oko računanja prijestupnih godina, a i radnici su se bunili jer su umjesto 1 u 7 slobodnih dana dobivali samo 1 u 10 (nisu bili zadovoljni ni kad su polovicu svakog petog dana imali slobodno). Nakratko je oživljen u vrijeme Pariške komune 1871. godine.
_______________
Dana 22. rujna 1957. godine umro je japanski admiral Soemu Toyoda – posljednji zapovjednik Japanske carske mornarice. Naime, ta je divovska mornarica formalno ukinuta nakon Drugog svjetskog rata i danas više ne postoji. Japan danas ima samo tzv. Pomorske samoobrambene snage, koje ipak nisu zanemarive (raspolažu sa stotinjak brodova i oko 46.000 časnika i mornara). Unatoč napuštanju imena Japanska carska mornarica, te pomorske snage uvelike se naslanjaju na tradiciju carske mornarice (čak im je i pomorska zastava s izlazećim suncem istovjetna onoj iz Drugog svjetskog rata).
Soemu Toyoda promaknut je u čin punog admirala (jap. Kaigun Taishō) neposredno uoči Drugog svjetskog rata. Tijekom rata držao je mnoga važna zapovjedništva. Bio je zapovjednik tzv. Kombinirane flote – najjačeg dijela carske mornarice (prethodnici na tom položaju bili su mu znameniti admirali Isoroku Yamamoto i Mineichi Koga, od kojih su obojica poginula u ratu).
Toyoda je potkraj rata preuzeo i najviši položaj u mornarici – načelnika Glavnog mornaričkog stožera. Taj stožer bio je na čelu goleme pomorske sile, koja je u ratu raspolagala flotama na širokom području od Tihog do Indijskog oceana. Admiral Toyoda bio je automatski i član Carskog glavnog stožera (taj je stožer odgovarao izravno caru) i Vrhovnog ratnog vijeća.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 23. rujna 1641. godine na morsko dno otišao je jedan od najbogatijih brodskih tereta u povijesti. To ogromno blago još i danas čeka da bude otkriveno i izvađeno. Radilo se o britanskom brodu imena Merchant Royal, koji je potonuo u oluji u blizini južne engleske obale. Brod je nosio nevjerojatno bogatstvo: više od 37.000 kilograma zlata, oko 500.000 srebrnjaka i još oko 400 poluga meksičkog srebra. Po današnjim cijenama, samo navedenih 37.000 kilograma zlata vrijedilo bi desetak milijardi kuna (gotovo dvije milijarde dolara), a da srebro ni ne računamo.
Brod je potonuo negdje oko britanskog rta Land’s End, što je ujedno i najzapadnija točka čitave Engleske. Taj rt nalazi se u engleskoj pokrajini Cornwall. Brod s blagom bio je na plovidbi iz španjolske luke Cadiz prema Antwerpenu, noseći plaću za vojnike koji su se ondje borili za Španjolsku. Brod je još od prije bio prilično oštećen i propuštao je vodu, što je rješavano pomoću pumpi koje su vodu izbacivale van. Međutim, dogodilo se da su pumpe prestale funkcionirati, a brod je ušao u zonu lošeg vremena. Počeo je tonuti i na kraju je završio na dnu mora. Pri potonuću je poginulo 18 osoba s broda, a 40 ih je spašeno. Zlato je bilo preteško da bi se iznijelo iz tonućeg broda, pa je izgubljeno.
Godine 2007. poduzeće Odyssey Marine Exploration organiziralo je operaciju namijenjenu pronalaženju blaga. Dosad nisu imali uspjeha u lociranju olupine Merchant Royala, ali su uspjeli izvaditi blago sa španjolskog broda Nuestra Señora de las Mercedes, vrijedno oko 500 milijuna dolara.
__________
ana 23. rujna 1862. godine Otto von Bismarck postao je pruskim premijerom tj. ministrom-predsjednikom Pruske vlade. Radilo se o prekretnici za povijest Pruskog Kraljevstva, jer je tijekom sljedećih gotovo 28 godina Bismarckova dominacija u pruskoj politici (ostao je na vlasti sve do 1890. godine) dovela tu državu na vrh moći u Europi.
Godine 1871. uvelike je njegovim djelovanjem došlo do ujedinjenja njemačkih država u Njemačko Carstvo, a upravo je Bismarck postao njegovim prvim kancelarom (paralelno je zadržao i funkciju pruskog ministra-predsjednika). Spomenute 1862. godine Bismarck je na premijerskoj poziciji zamijenio dotadašnjeg nositelja te časti, kneza Adolfa zu Hohenlohe-Ingelfingena. U novoformiranoj Bismarckovoj vladi položaj ministra unutarnjih poslova dobio je grof Eulenburg, a na položaju ministra rata zadržan je general (kasniji feldmaršal) Albrecht von Roon, Bismarckov suradnik. U listopadu iste godine Bismarck je preuzeo i funkciju pruskog ministra vanjskih poslova, zamijenivši dotadašnjeg ministra grofa Bernstorffa. Ministrom kraljevske kuće ostao je u Bismarckovoj vladi dotadašnji ministar Alexander von Schleinitz.
__________
Mađarska barunica Emma Orczy, koja je kasnije ostvarila karijeru spisateljice u Velikoj Britaniji, rođena je 23. rujna 1865. godine. Rođeno ime bilo joj je Emma Magdolna Rozália Mária Jozefa Borbála Orczy de Orczi, a imala je i mađarski nadimak Emmuska. Rođena je u mjestu Tarnaörs, gdje je njena obitelj posjedovala dvorac. Otac joj je bio barun Félix Orczy de Orczi, a majka grofica Emma Wass de Szentegyed et Czege.
Budući da su sva zakonita djeca mađarskih baruna imala automatsko pravo na barunsku titulu, Emma Orczy bila je barunica od samog rođenja. Godine 1880., kad je Emmi bilo oko 15 godina, obitelj se preselila u London. Emma je tada u Engleskoj nastavila školovanje. Udala se za Engleza imenom Montague MacLean Barstow, i rodila sina po imenu John Montague Orczy-Barstow.
Barunica Orczy postala je u Velikoj Britaniji popularnom spisateljicom. Napisala je mnogo romana, a najpoznatija je po nizu priča o Scarletu Pimpernelu, fikcionalnom engleskom barunetu koji za vrijeme Francuske revolucije pod tajnim identitetom spašava francuske plemiće od giljotine. Ime tog baruneta je sir Percy Blakeney, a nadimak Scarlet Pimpernel dobio je po cvijetu koji ostavlja kao svoj potpis, tj. zaštitni znak.
Tijekom otprilike 40 godina spisateljske karijere napisala je desetak romana o Scarletu Pimpernelu te još čitav niz drugih romana u žanru povijesne fikcije i kriminalistike. Njena su djela prikazivana u kazalištima, a mnoga su i kasnije ekranizirana. Ostvarila je znatnu zaradu od spisateljske karijere, tako da je mogla kupiti posjed u Monte Carlu. Barunica Emma Orczy umrla je u gradiću Henley-on-Thames u Engleskoj. Smrt ju je zadesila 1947. godine, kad je bila u 83. godini.
___________________
Roland Garros, po kome se zove poznati teniski turnir, bio je jedan od prvih francuskih pilota. Dana 23. rujna 1913. godine preletio je Sredozemno more od gradića Fréjus na Azurnoj obali do Bizerte u Tunisu, kao prvi čovjek kome je uspio takav pothvat. Kad je počeo Prvi svjetski rat, učlanio se u francusko vojno zrakoplovstvo. U to doba bio je problem kako pucati iz mitraljeza kroz propeler u vrtnji. Garros je doprinio rješenju tog problema stavivši trokutasti metalni deflektor na propeler na mjesto gdje se njegova putanja siječe s putanjom metka. Meci bi se odbili od tog metala pod blagim kutom, umjesto da oštete propeler ili da se odbiju prema pilotu.
Garros je bio i prvi čovjek koji je pucanjem kroz propeler oborio zrakoplov. Nakon što mu je jednom prilikom pogođen avion srušio se i poginuo u Ardenima, samo mjesec dana prije kraja Prvog svjetskog rata.
Bio je strastveni amaterski igrač tenisa, pa je teniski stadion u Parizu nakon njegove smrti prozvan po njemu. Danas se po tom stadionu zove i francuski Grand Slam turnir, premda Roland Garros nikada nije bio profesionalni tenisač.
_______________
Kompanija Nintendo 23. rujna obilježava godišnjicu svog postojanja. Osnovao ju je Japanac Fusajiro Yamauchi 1889. u Kyotu, kao kompaniju koja je proizvodila igraće karte nazvane Hanafuda (doslovce cvjetne karte). To su bile karte rađene rukom na kori od dudovog drveta i uskoro su postale vrlo popularne.
Samo ime Nintendo na japanskom znači ostaviti sreću nebu ili staviti u nebeske ruke. Tijekom 1960-ih kompanija je počela eksperimentirati s drugim poslovima, poput taksi usluga, tv-mreže, hotelijerstva i prehrambene industrije. Igračke su počeli proizvoditi 1966., a videoigre tijekom 70-ih. Na području videoigara postali su tako uspješni da su u jednom trenutku postali treća japanska kompanija po tržišnoj vrijednosti (iza Toyote i financijskog konglomerata Mitsubishi). Svjetski uspjeh postigli su nakon proboja na američko tržište zahvaljujući arkadnim igrama poput Donkey Kong, Mario Bros i Legend of Zelda. Njihov Game Boy postao je najprodavanija dlanovna igrača konzola svih vremena te je čitavo desetljeće dominirao tržištem (1989. do oko 1999.).
_______________
Dana 23. rujna 1939. godine umro je u londonskom egziluSigmund Freud. U Londonu je živio od 1938. godine, kad su nacisti došli na vlast u Austriji. Tada je morao pobjeći iz Beča u kojem je proveo većinu života. Nacisti su bili protiv njega kao Židova, a i protiv njegovih pisanih djela, koja su davali spaljivati. Freud se u vezi s time našalio: “Kakav napredak smo ostvarili. U Srednjem vijeku bi spalili mene, a danas se zadovoljavaju spaljivanjem mojih knjiga.”
Freud je dugo vremena patio od raka usne šupljine, kojeg je dobio zbog pušenja cigara. Navodno je pušio dvadeset cigara na dan. Prošao je kroz više od trideset operacija u pokušajima da ga se spasi. U rujnu 1939. stanje mu je bilo tako loše da je umro u komi izazvanoj morfijem.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 23. rujna 1938. godine rođena je Romy Schneider, znamenita austrijska glumica. Rodila se u Beču pod imenom Rosemarie Magdalena Albach, a prezime Schneider potjecalo je od njene majke. Naime, Romy je bila kći Magde Schneider i Wolfa Albach-Rettyja, austrijskog glumačkog bračnog para (Magda i Wolf glumili su u filmovima i prije i poslije rođenja njihove kćeri). Baka joj je bila Rosa Albach-Retty, austrijska kazališna i filmska glumica potekla iz tradicionalne glumačke dinastije (zabavljačke profesije u prošlosti su često bile nasljeđivane iz generacije u generaciju).
Romy Schneider i sama se uz roditelje počela vrlo rano baviti glumom (u prvom je filmu nastupila već u dobi od 15 godina, zajedno sa svojom majkom). Zanimljivo je da je Romy Schneider rođena u Beču iste godina koje je Adolf Hitler izvršio Anschluss Austrije Trećem Reichu (Anschluss se dogodio u ožujku 1938. godine, otprilike šest mjeseci prije rođenja Romy Schneider). Magda Schneider bila je Hitlerova omiljena glumica, a u trenutku spomenutog Anschlussa bila je trudna s Romy. Mnogi Židovi napustili su Austriju u razdoblju oko glumičina rođenja, uključujući Sigmunda Freuda (koji je napustio Beč 4. lipnja 1938. godine ukrcavši se na Orient Express). Znamenita glazbena obitelj von Trapp, poznata iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi, napustila je Austriju u rujnu 1938. tj. istog mjeseca kad se rodila Romy Schneider.
_____________
Dana 23. rujna 1932. godine stvorena je Kraljevina Saudijska Arabija, najveća arapska monarhija na svijetu. Ta je država nastala za vrijeme moćnog kralja Abdulaziza ibn Sauda, i to ujedinjenjem teritorija nad kojima je on otprije vladao. Naime, Abdulaziz ibn Saud prethodno je bio kralj Hedžasa (područja u kojem su gradovi Meka i Medina) i Nedžda (područja u kojem je grad Rijad). Potjecao je iz dinastije Saud, koja je dugo vremena vladala područjem u blizini današnjeg saudijskog glavnog grada Rijada.
Kraljevina Saudijska Arabija u trenutku kad je stvorena bila je jedna od najsiromašnijih kraljevina na svijetu. Naime, bila je najvećim dijelom prekrivena pustinjom, a jedini veći izvor prihoda predstavljali su joj hodočasnici u islamska sveta mjesta. Međutim, 1938. godine otkrivena je u Saudijskoj Arabiji nafta, koja je omogućila golemo bogaćenje te države rijekom ostatka 20. stoljeća. Današnji saudijski kralj Abdulah sin je spomenutog osnivača države – Abdulaziza ibn Sauda.
____________________
Dana 23. kolovoza 63. godine prije Krista rođen je Oktavijan, prvi rimski car. Za njegov uspon na vlast važna je bila rodbinska povezanost s moćnim Julijem Cezarom, rimskim diktatorom. Naime, Oktavijanovoj majci Cezar je bio ujak. Mladog je Oktavijana uvelike odgojila njegova baka – Cezarova sestra Julija. Cezar, koji nije imao zakonitih sinova, kasnije je posvojio mladog Oktavijana i učinio ga je nasljednikom većeg dijela svoje imovine.
Oktavijan je od Julija Cezara bio mlađi oko 37 godina. Cezar je ubijen u nasilnom atentatu kad je Oktavijan imao samo 18 godina. Kao njegov nasljednik uspio se zatim uspeti na vrh vlasti u Rimu kao razmjerno mlad čovjek. Primjerice, već je s 19 godina prvi put postao konzulom. Računa se da je vladarom Rima postao 27. godine prije Krista, nakon što je porazio konkurente. U trenutku kad je stekao tu vrhovnu vlast imao je 35 godina, a zatim je kao car poživio još 40 godina.
_________
Na današnji dan 1896. rodila se u Londonu norveška kraljica Maud, podrijetlom britanska princeza. Zanimljivo je da je postala prva kraljica Norveške, koja nije ujedno bila kraljica Švedske ili Danske, u gotovo šest stoljeća. Naime, Norveška je još od 14. stoljeća neprestano bila pod vlašću drugih skandinavskih država, a tek 1905. godine dobila je punu nezavisnost. Kraljica Maud rođena je u britanskoj kraljevskoj obitelji kao unuka kraljice Viktorije i kći tadašnjeg princa od Walesa (kasnijeg britanskog kralja Edwarda VII.). Godine 1896. udala se za danskog princa Carla. Budući da je on 1905. godine izabran za nezavisnog norveškog kralja, prvog u gotovo 600 godina, Maud je postala norveškom kraljicom. Za taj je izbor bilo značajno i njeno ugledno podrijetlo tj. povezanost s britanskom kraljevskom kućom. Carl je kao kralj odabrao tipično nordijsko ime Haakon VII., kako bi izašao u susret norveškoj tradiciji. On i kraljica Maud uložili su trud u uklapanje u norveško društvo, premda su oboje bili zapravo stranci (on je rođen u Danskoj, a ona u Engleskoj). Maud je postala prilično popularnom u novoj domovini, a nosila je čak i norvešku tradicionalnu odjeću te se slikala na skijama. Po kraljici Maud nazvan je norveški dio Antarktike – Zemlja kraljice Maud (norv. Dronning Maud Land, jer norveška riječ dronning označava kraljicu). Riječ je o golemom području na Antarktici, koje obuhvaća otprilike 2 700 000 četvornih kilometara tj. 270 000 000 hektara, većem i od Grenlanda, a usporedivim s površinom Argentine ili Kazahstana. Kraljica Maud preminula je 1938. godine u rodnoj Engleskoj tijekom posjeta rodbini. U trenutku smrti bila je u 69. godini života.
___________
Dana 23. rujna 855. godine povukao se u samostan car Lotar I. iz dinastije Karolinga, unuk Karla Velikog. Po njegovom sinu Lotaru II. ime je dobila cijela jedna europska regija – Lotaringija (Nijemci je nazivaju Lothringen, a Francuzi Lorraine). Lotaringija se nekada prostirala na mnogo širem području nego danas. Naime, obuhvaćala je još i cijelu današnju Nizozemsku, veći dio Belgije i veliki dio Njemačke uz rijeku Rajnu.
Lotar I. bio je najstariji sin posljednjeg vladara cjelokupnog Franačkog Carstva – Ljudevita Pobožnog (sina Karla Velikog). Naime, golemo karolinško carstvo održalo se cjelovitim samo jednu generaciju nakon Karla Velikog, a zatim je razdijeljeno između sinova spomenutog Ljudevita Pobožnog. Njegov najstariji sin – Lotar I. – naslijedio je središnji dio carstva, smješten otprilike između današnje Francuske i Njemačke. Taj se Lotarov dio prostirao od Sjevernog mora preko Alpa sve do Italije, a obuhvaćao je i nekadašnju carsku prijestolnicu Karla Velikog – Aachen.
Budući da je Lotar I. bio najstariji sin svog oca naslijedio je od njega i carsku titulu. Time je bio treći po redu car Franačkog Carstva, nakon svog djeda Karla Velikog i svog oca Ljudevita Pobožnog. Kao car polagao je pravo na cijelo nekadašnje Franačko Carstvo, no njegova mlađa braća – Ludvig Njemački i Karlo Ćelavi – suprotstavila su mu se i ostvarila su vlast nad krajnjim zapadom i istokom carstva (time su de facto nastali temelji današnjih država Francuske i Njemačke). Lotar I. abdicirao je u korist svojih sinova i povukao se u samostan Prüm, smješten nedaleko od današnje tromeđe Njemačke, Luksemburga i Nizozemske. Preminuo je samo šest dana kasnije u istom samostanu.
=>
Dana 23. rujna 1938. godine rođena je Romy Schneider, znamenita austrijska glumica. Rodila se u Beču pod imenom Rosemarie Magdalena Albach, a prezime Schneider potjecalo je od njene majke. Naime, Romy je bila kći Magde Schneider i Wolfa Albach-Rettyja, austrijskog glumačkog bračnog para (Magda i Wolf glumili su u filmovima i prije i poslije rođenja njihove kćeri). Baka joj je bila Rosa Albach-Retty, austrijska kazališna i filmska glumica potekla iz tradicionalne glumačke dinastije (zabavljačke profesije u prošlosti su često bile nasljeđivane iz generacije u generaciju).
Romy Schneider i sama se uz roditelje počela vrlo rano baviti glumom (u prvom je filmu nastupila već u dobi od 15 godina, zajedno sa svojom majkom). Zanimljivo je da je Romy Schneider rođena u Beču iste godina koje je Adolf Hitler izvršio Anschluss Austrije Trećem Reichu (Anschluss se dogodio u ožujku 1938. godine, otprilike šest mjeseci prije rođenja Romy Schneider). Magda Schneider bila je Hitlerova omiljena glumica, a u trenutku spomenutog Anschlussa bila je trudna s Romy. Mnogi Židovi napustili su Austriju u razdoblju oko glumičina rođenja, uključujući Sigmunda Freuda (koji je napustio Beč 4. lipnja 1938. godine ukrcavši se na Orient Express). Znamenita glazbena obitelj von Trapp, poznata iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi, napustila je Austriju u rujnu 1938. tj. istog mjeseca kad se rodila Romy Schneider.
_____________
Dana 23. rujna 1932. godine stvorena je Kraljevina Saudijska Arabija, najveća arapska monarhija na svijetu. Ta je država nastala za vrijeme moćnog kralja Abdulaziza ibn Sauda, i to ujedinjenjem teritorija nad kojima je on otprije vladao. Naime, Abdulaziz ibn Saud prethodno je bio kralj Hedžasa (područja u kojem su gradovi Meka i Medina) i Nedžda (područja u kojem je grad Rijad). Potjecao je iz dinastije Saud, koja je dugo vremena vladala područjem u blizini današnjeg saudijskog glavnog grada Rijada.
Kraljevina Saudijska Arabija u trenutku kad je stvorena bila je jedna od najsiromašnijih kraljevina na svijetu. Naime, bila je najvećim dijelom prekrivena pustinjom, a jedini veći izvor prihoda predstavljali su joj hodočasnici u islamska sveta mjesta. Međutim, 1938. godine otkrivena je u Saudijskoj Arabiji nafta, koja je omogućila golemo bogaćenje te države rijekom ostatka 20. stoljeća. Današnji saudijski kralj Abdulah sin je spomenutog osnivača države – Abdulaziza ibn Sauda.
____________________
Dana 23. kolovoza 63. godine prije Krista rođen je Oktavijan, prvi rimski car. Za njegov uspon na vlast važna je bila rodbinska povezanost s moćnim Julijem Cezarom, rimskim diktatorom. Naime, Oktavijanovoj majci Cezar je bio ujak. Mladog je Oktavijana uvelike odgojila njegova baka – Cezarova sestra Julija. Cezar, koji nije imao zakonitih sinova, kasnije je posvojio mladog Oktavijana i učinio ga je nasljednikom većeg dijela svoje imovine.
Oktavijan je od Julija Cezara bio mlađi oko 37 godina. Cezar je ubijen u nasilnom atentatu kad je Oktavijan imao samo 18 godina. Kao njegov nasljednik uspio se zatim uspeti na vrh vlasti u Rimu kao razmjerno mlad čovjek. Primjerice, već je s 19 godina prvi put postao konzulom. Računa se da je vladarom Rima postao 27. godine prije Krista, nakon što je porazio konkurente. U trenutku kad je stekao tu vrhovnu vlast imao je 35 godina, a zatim je kao car poživio još 40 godina.
_________
Na današnji dan 1896. rodila se u Londonu norveška kraljica Maud, podrijetlom britanska princeza. Zanimljivo je da je postala prva kraljica Norveške, koja nije ujedno bila kraljica Švedske ili Danske, u gotovo šest stoljeća. Naime, Norveška je još od 14. stoljeća neprestano bila pod vlašću drugih skandinavskih država, a tek 1905. godine dobila je punu nezavisnost. Kraljica Maud rođena je u britanskoj kraljevskoj obitelji kao unuka kraljice Viktorije i kći tadašnjeg princa od Walesa (kasnijeg britanskog kralja Edwarda VII.). Godine 1896. udala se za danskog princa Carla. Budući da je on 1905. godine izabran za nezavisnog norveškog kralja, prvog u gotovo 600 godina, Maud je postala norveškom kraljicom. Za taj je izbor bilo značajno i njeno ugledno podrijetlo tj. povezanost s britanskom kraljevskom kućom. Carl je kao kralj odabrao tipično nordijsko ime Haakon VII., kako bi izašao u susret norveškoj tradiciji. On i kraljica Maud uložili su trud u uklapanje u norveško društvo, premda su oboje bili zapravo stranci (on je rođen u Danskoj, a ona u Engleskoj). Maud je postala prilično popularnom u novoj domovini, a nosila je čak i norvešku tradicionalnu odjeću te se slikala na skijama. Po kraljici Maud nazvan je norveški dio Antarktike – Zemlja kraljice Maud (norv. Dronning Maud Land, jer norveška riječ dronning označava kraljicu). Riječ je o golemom području na Antarktici, koje obuhvaća otprilike 2 700 000 četvornih kilometara tj. 270 000 000 hektara, većem i od Grenlanda, a usporedivim s površinom Argentine ili Kazahstana. Kraljica Maud preminula je 1938. godine u rodnoj Engleskoj tijekom posjeta rodbini. U trenutku smrti bila je u 69. godini života.
___________
Dana 23. rujna 855. godine povukao se u samostan car Lotar I. iz dinastije Karolinga, unuk Karla Velikog. Po njegovom sinu Lotaru II. ime je dobila cijela jedna europska regija – Lotaringija (Nijemci je nazivaju Lothringen, a Francuzi Lorraine). Lotaringija se nekada prostirala na mnogo širem području nego danas. Naime, obuhvaćala je još i cijelu današnju Nizozemsku, veći dio Belgije i veliki dio Njemačke uz rijeku Rajnu.
Lotar I. bio je najstariji sin posljednjeg vladara cjelokupnog Franačkog Carstva – Ljudevita Pobožnog (sina Karla Velikog). Naime, golemo karolinško carstvo održalo se cjelovitim samo jednu generaciju nakon Karla Velikog, a zatim je razdijeljeno između sinova spomenutog Ljudevita Pobožnog. Njegov najstariji sin – Lotar I. – naslijedio je središnji dio carstva, smješten otprilike između današnje Francuske i Njemačke. Taj se Lotarov dio prostirao od Sjevernog mora preko Alpa sve do Italije, a obuhvaćao je i nekadašnju carsku prijestolnicu Karla Velikog – Aachen.
Budući da je Lotar I. bio najstariji sin svog oca naslijedio je od njega i carsku titulu. Time je bio treći po redu car Franačkog Carstva, nakon svog djeda Karla Velikog i svog oca Ljudevita Pobožnog. Kao car polagao je pravo na cijelo nekadašnje Franačko Carstvo, no njegova mlađa braća – Ludvig Njemački i Karlo Ćelavi – suprotstavila su mu se i ostvarila su vlast nad krajnjim zapadom i istokom carstva (time su de facto nastali temelji današnjih država Francuske i Njemačke). Lotar I. abdicirao je u korist svojih sinova i povukao se u samostan Prüm, smješten nedaleko od današnje tromeđe Njemačke, Luksemburga i Nizozemske. Preminuo je samo šest dana kasnije u istom samostanu.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 23. rujna 1193. umro je veliki meštar Templarskog reda Robert de Sablé. Bio je 11. po redu vitez na toj funkciji, a njegovo doba vladanja poklapalo se s Trećim križarskim ratom, u kojem su europski kraljevi – Rikard Lavljeg Srca i Filip II. August – pokušali vratiti Jeruzalem i Svetu Zemlju iz ruku moćnog muslimanskog vladara Saladina. Naime, Saladin je nešto ranije osvojio veći dio križarskih posjeda u Palestini, uključivši i Jeruzalem.
Robert de Sablé bio je podrijetlom Francuz iz grofovije Anjou. Većina velikih meštara Templarskog reda bili su Francuzi, počevši već od prvog – Huga de Payensa. Templarski red bio je svojedobno moćan na Bliskom istoku, s brojnim dvorcima i sa znatnim brojem vitezova. U vrijeme dok je Jeruzalem bio pod vlašću križara, templari su u tom gradu imali sjedište nedaleko od poznatog jeruzalemskog Hrama, točnije – u blizini današnjeg židovskog Zida plača i muslimanske džamije Al-Aksa.
Nakon Saladinovog osvajanja Jeruzalema, templari su svoje središte preselili nakratko u Antiohiju, a zatim u Akru – važnu luku na mjestu gdje Galileja dodiruje Sredozemno more. U doba velikog meštra Roberta de Sabléa templarsko je sjedište učvršćeno upravo u Akri, a ona je postala i de facto glavni grad ostataka nekoć moćnog Jeruzalemskog kraljevstva (koje je Saladinovim osvajanjima svedeno uglavnom na uska primorska područja).
U doba velikog meštra de Sabléa Templarski red kupio od Rikarda Lavljeg Srca otok Cipar. Tako je de Sablé postao gospodar otoka, no templari se nikad na njemu nisu uspjeli učvrstiti kao npr. vitezovi ivanovci na Rodu i Malti. Uskoro su predali Cipar Guidu od Lusignana.
__________
Dana 23. rujna 1713. godine rođen je kralj Ferdinand VI. od Španjolske, pripadnik dinastije Bourbon. Vladao je Španjolskom i njenim golemim prekomorskim posjedima od 1746. do 1759. godine. Napomenimo, španjolski kolonijalni imperij prostirao se u doba Ferdinanda VI. od područja današnjeg SAD-a pa sve do krajnjeg južnog dijela današnje Argentine. Obuhvaćao je i Filipine te znatan broj drugih otoka u Tihom oceanu.
Ferdinand VI. rodio se u Madridu u razdoblju vladavine svoga oca, Filipa V., koji je bio prvi kralj Španjolske iz dinastije Bourbon (ta je dinastije izvorno potjecala iz Francuske, a Filip V. bio je unuk moćnog francuskog kralja Luja XIV.). Glavni ministar kralja Ferdinanda VI. isprva je bio José de Carvajal y Lancaster, a velik utjecaj imao je i ministar financija Zenón de Somodevilla y Bengoechea (poznatiji kao markiz de la Ensenada). Kasnije je položaj glavnog ministra preuzeo Irac Richard Devereux-Wall (na španjolskom jeziku poznat i kao Ricardo Wall y Devereux).
Za vrijeme Ferdinanda VI. uvedene su mnoge reforme i modernizirana je španjolska ratna mornarica (na španjolskom jeziku zvana La Armada). Španjolska je u to vrijeme bila jedna od najvećih pomorskih sila na svijetu, jer je uspjela modernizirati svoju mornaricu i učiniti je konkurentnom moćnim mornaricama Velike Britanije i Francuske. Kralj Ferdinand VI. preminuo je u mjestu Villaviciosa de Odónpokraj Madrida, u dobi od samo 45 godina. Naslijedio ga je njegov polubrat Karlo III., koji je prethodno bio kralj Napulja i Sicilije.
____________
Sveučilište u Zagrebu najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Europi (najstarije hrvatsko sveučilište uopće je ono u Zadru iz 1396., no nije imalo neprekidno djelovanje).Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada je diplomom cara Leopolda I. zagrebačka Isusovačka akademija uzdignuta na status sveučilišta.Hrvatski Sabor diplomu je potvrdio na zasjedanju 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište godinu 1669. uzima kao godinu svoga utemeljenja, a 3. studenoga se obilježava Dan Sveučilišta.
Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo godine 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova.
Isusovci su upravljali zagrebačkim sveučilištem više od stotinu godina, sve do 1773., kadapapa Klement ukida taj red (obnovljen je 1814. godine).Godine 1776. Marija Terezija dekretom osniva zagrebačku Kraljevsku akademiju znanosti (lat. Regia Scientiarum Academia) s tri studija: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim.
Hrvatski je sabor na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu na znamenitom zasjedanju 1861. godine. Car Franjo Josip potpisao je godine 1869., prilikom boravka u Zagrebu, zakonski članak o Sveučilištu u Zagrebu, a pet godina kasnije izrađen je novi zakonski članak koji je zaslugom bana Ivana Mažuranića dobio vladarevu sankciju 5. siječnja 1874. godine. Na osnovi toga svečano je 19. listopada 1874. otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. Vladar je odredio da ga kod svečanosti otvorenja zastupa ban Mažuranić. Tom je prigodom izrađena Spomenica s potpisima uglednika, profesora i studenata.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 23. rujna 1193. umro je veliki meštar Templarskog reda Robert de Sablé. Bio je 11. po redu vitez na toj funkciji, a njegovo doba vladanja poklapalo se s Trećim križarskim ratom, u kojem su europski kraljevi – Rikard Lavljeg Srca i Filip II. August – pokušali vratiti Jeruzalem i Svetu Zemlju iz ruku moćnog muslimanskog vladara Saladina. Naime, Saladin je nešto ranije osvojio veći dio križarskih posjeda u Palestini, uključivši i Jeruzalem.
Robert de Sablé bio je podrijetlom Francuz iz grofovije Anjou. Većina velikih meštara Templarskog reda bili su Francuzi, počevši već od prvog – Huga de Payensa. Templarski red bio je svojedobno moćan na Bliskom istoku, s brojnim dvorcima i sa znatnim brojem vitezova. U vrijeme dok je Jeruzalem bio pod vlašću križara, templari su u tom gradu imali sjedište nedaleko od poznatog jeruzalemskog Hrama, točnije – u blizini današnjeg židovskog Zida plača i muslimanske džamije Al-Aksa.
Nakon Saladinovog osvajanja Jeruzalema, templari su svoje središte preselili nakratko u Antiohiju, a zatim u Akru – važnu luku na mjestu gdje Galileja dodiruje Sredozemno more. U doba velikog meštra Roberta de Sabléa templarsko je sjedište učvršćeno upravo u Akri, a ona je postala i de facto glavni grad ostataka nekoć moćnog Jeruzalemskog kraljevstva (koje je Saladinovim osvajanjima svedeno uglavnom na uska primorska područja).
U doba velikog meštra de Sabléa Templarski red kupio od Rikarda Lavljeg Srca otok Cipar. Tako je de Sablé postao gospodar otoka, no templari se nikad na njemu nisu uspjeli učvrstiti kao npr. vitezovi ivanovci na Rodu i Malti. Uskoro su predali Cipar Guidu od Lusignana.
__________
Dana 23. rujna 1713. godine rođen je kralj Ferdinand VI. od Španjolske, pripadnik dinastije Bourbon. Vladao je Španjolskom i njenim golemim prekomorskim posjedima od 1746. do 1759. godine. Napomenimo, španjolski kolonijalni imperij prostirao se u doba Ferdinanda VI. od područja današnjeg SAD-a pa sve do krajnjeg južnog dijela današnje Argentine. Obuhvaćao je i Filipine te znatan broj drugih otoka u Tihom oceanu.
Ferdinand VI. rodio se u Madridu u razdoblju vladavine svoga oca, Filipa V., koji je bio prvi kralj Španjolske iz dinastije Bourbon (ta je dinastije izvorno potjecala iz Francuske, a Filip V. bio je unuk moćnog francuskog kralja Luja XIV.). Glavni ministar kralja Ferdinanda VI. isprva je bio José de Carvajal y Lancaster, a velik utjecaj imao je i ministar financija Zenón de Somodevilla y Bengoechea (poznatiji kao markiz de la Ensenada). Kasnije je položaj glavnog ministra preuzeo Irac Richard Devereux-Wall (na španjolskom jeziku poznat i kao Ricardo Wall y Devereux).
Za vrijeme Ferdinanda VI. uvedene su mnoge reforme i modernizirana je španjolska ratna mornarica (na španjolskom jeziku zvana La Armada). Španjolska je u to vrijeme bila jedna od najvećih pomorskih sila na svijetu, jer je uspjela modernizirati svoju mornaricu i učiniti je konkurentnom moćnim mornaricama Velike Britanije i Francuske. Kralj Ferdinand VI. preminuo je u mjestu Villaviciosa de Odónpokraj Madrida, u dobi od samo 45 godina. Naslijedio ga je njegov polubrat Karlo III., koji je prethodno bio kralj Napulja i Sicilije.
____________
Sveučilište u Zagrebu najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Europi (najstarije hrvatsko sveučilište uopće je ono u Zadru iz 1396., no nije imalo neprekidno djelovanje).Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada je diplomom cara Leopolda I. zagrebačka Isusovačka akademija uzdignuta na status sveučilišta.Hrvatski Sabor diplomu je potvrdio na zasjedanju 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište godinu 1669. uzima kao godinu svoga utemeljenja, a 3. studenoga se obilježava Dan Sveučilišta.
Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo godine 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova.
Isusovci su upravljali zagrebačkim sveučilištem više od stotinu godina, sve do 1773., kadapapa Klement ukida taj red (obnovljen je 1814. godine).Godine 1776. Marija Terezija dekretom osniva zagrebačku Kraljevsku akademiju znanosti (lat. Regia Scientiarum Academia) s tri studija: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim.
Hrvatski je sabor na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu na znamenitom zasjedanju 1861. godine. Car Franjo Josip potpisao je godine 1869., prilikom boravka u Zagrebu, zakonski članak o Sveučilištu u Zagrebu, a pet godina kasnije izrađen je novi zakonski članak koji je zaslugom bana Ivana Mažuranića dobio vladarevu sankciju 5. siječnja 1874. godine. Na osnovi toga svečano je 19. listopada 1874. otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. Vladar je odredio da ga kod svečanosti otvorenja zastupa ban Mažuranić. Tom je prigodom izrađena Spomenica s potpisima uglednika, profesora i studenata.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
Dana 24. rujna 1857. započeo je u Stuttgartu sastanak dvaju tadašnjih europskih careva: Napoleona III., koji je bio car Francuza, i Aleksandra II., koji je u to vrijeme vladao Ruskim Carstvom. Njihov domaćin bio je kralj Vilim I. od Württemberga, koji je u Stuttgartu imao svoju kraljevsku prijestolnicu (u to je vrijeme Stuttgart bio glavni grad nezavisnog Kraljevstva Württemberg). Sestra ruskog cara – velika kneginja Olga – bila je u do doba snaha württemberškog kralja tj. supruga krunskog princa, a također je boravila u Stuttgartu i okolici. U Stuttgartu su tada boravile i nizozemska kraljica Sofija i grčka kraljica Amalija.
Zbog takve koncentracije kraljevskih i carskih gostiju postao je Stuttgart privremeno vrlo privlačnim mjestom za novinare, zabavljače i ljubitelje luksuza. Pridošlu dvojicu careva pratili su i njihovi šefovi diplomacija (ruski ministar vanjskih poslova knez Aleksandar Mihailovič Gorčakov i francuski ministar vanjskih poslova grof Alexandre Colonna-Walewski). U političkom smislu sastanak je bio važan radi zbližavanja Francuske i Rusije nakon što su te dvije sile ratovale u Krimskom ratu (završenom prethodne 1856.).
Kralj Vilim I. od Württemberga pritom je djelovao kao učinkoviti posrednik, povezan rodbinskim i ženidbenim vezama kako s Ruskim Carstvom, tako i s Francuskom (Vilim je svojedobno bio oženjen tetkom ruskog cara Aleksandra II., a ujedno je bio šogor Jérômea Bonapartea, strica cara Napoleona III. Bonapartea). Zbog pomirujuće uloge nazivali su kralja Vilima I. od Württemberga “nestorom među europskim vladarima“.
__________
Dana 24. rujna 1955. godine rođen je u Trstu poznati političar Riccardo Illy, nasljednik poznate obitelji proizvođača kave Illy. Osnivač bogatstva obitelji bio je Francesco Illy, rođen davne 1892. kao Mađar u Temišvaru u današnjoj Rumunjskoj. Rođeno ime bilo mu je Ferenc, što je mađarski oblik od Franjo (Francesco). On se doselio na jadransku obalu i počeo se baviti prženjem i prodajom kave u Trstu. Osnovao je kompaniju Illycaffè, koja je postala poznata u svijetu, naročito po espressu. Danas prodaju svoje proizvode otprilike u 140 zemalja svijeta. Sjedište kompanije još uvijek je u Trstu.
Riccardo Illy unuk je osnivača obiteljskog posla s kavom. Osim što je radio u obiteljskoj tvrtki počeo se baviti i politikom, tako da je 1993. izabran za gradonačelnika Trsta. Ponovno je izabran i 1997. godine, te je ispunio dva mandata, što je maksimum dopušten zakonom. Zatim se kandidirao na još višu poziciju, onu predsjednika talijanske regije Friuli–Venezia Giulia. Dobio je predsjednički mandat i ostao je na tom položaju sve do 2008. godine. Friuli–Venezia Giulia je jedna od 20 talijanskih regija i graniči sa Slovenijom i Austrijom. Gospodarski je to jedna od najrazvijenijih talijanskih pokrajina i njena se ekonomska moć može po veličini uspoređivati s cijelim državama, poput Hrvatske i Slovenije.
______________
Dana 24. rujna 1890. godine mormonski su vođe sastavili naputak po kojem je trebalo prekinuti praksu poligamije u njihovoj zajednici. Za naputak je bio zaslužan tadašnji predsjednik Mormonske crkve – Wilford Woodruff – kome se prethodne noći navodno javio Isus Krist s takvom porukom. Wilford Woodruff bio je četvrti po redu predsjednik Mormonske crkve (koja se službeno naziva Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana). I on sam imao je 7 ili 8 supruga tijekom života, što je razmjerno malo u usporedbi npr. s drugim predsjednikom Brighamom Youngom koji je imao čak 55 supruga.
Tim naputkom mormoni su načelno odbacili poligamiju, premda postojeći poligamni brakovi nisu raskidani. Pozitivan plod načelnog odbacivanja mnogoženstva bio je bolji stav američke vlade prema mormonima. Naime, dok je američka vlada prethodno odbacivala molbe mormona da Utah postane savezna država, nakon ovog naputka molba je prihvaćena. Utah je 1896. godine službeno postala 45. savezna država SAD-a. Dakako, mormoni i danas čine većinu stanovništva države Utah, a glavni im je grad Salt Lake City.
_____________
Dana 24. rujna 1869. godine došlo do katastrofalnog pada cijena zlata na američkom tržištu. Bila je to posljedica pretjeranog rasta u prethodnom razdoblju, koji su umjetno pokrenuli manipulatori Jay Gould i James Fisk otkupom velikih količina zlata i njegovim gomilanjem. Jay Gould, kojeg se obično naziva barunom pljačkašem bio je željeznički tajkun u doba Divljeg zapada, a James Fisk, pod nadimkom Diamond Jim, newyorški broker.
Povećanjem cijene zlata namjeravali su povećati cijenu pšenice sa Srednjeg zapada, na što bi farmeri povećali prodaju žita, što bi pak dovelo do rasta željezničkog prometa. Međutim, američka vlada odlučila prodati svoje zlato, tako da mu se vrijednost silno srušila u svega nekoliko minuta. Mnogi su investitori financijski uništeni, no Gould i Fisk uspjeli su izbjeći propast.
_____________
Franklin Clarence Mars, osnivač kompanije Mars, poznate po brojnim čokoladnim proizvodima i slatkišima, rođen je 24. rujna 1883. godine. Kompanija Mars danas je svjetski gigant u proizvodnji čokolade i slatkiša. Samo nabrajanje njenih marki uzima vremena. Naime, kompanija Mars proizvodi: čokoladice Bounty, Twix, Mars, Snickers i Milky Way, žvakače gume Orbit, Hubba Bubba, Juicy Fruit i Winterfresh, sladoled Dove te bombone M&M’s i Skittles. Osim toga, vlasnici su marki Uncle Ben’s (riža, umaci) i Dolmio. Njihovi proizvodi za kućne ljubimce obuhvaćaju Whiskas, Pedigree, Cesar, Chappi i Royal Canin.
Zapravo, obitelj Mars bila je najbogatija američka obitelj sve do 1988. godine, kad su ih prestigli Waltoni iz Wal-Marta. Danas je kompanija Mars treća najveća američka tvrtka koja je potpuno u privatnom vlasništvu (za razliku od dioničkih društava). Naime, kompanija Mars je i danas u 100 % vlasništvu obitelji Mars.
Osnivač obiteljskog bogatstva, spomenuti Franklin Clarence Mars, rođen je u gradiću Hancocku u američkoj saveznoj državi Minnesoti. Već s 19 godina je počeo prodavati slatkiše od melase, a zatim je pokrenuo proizvodnju čokoladnih pločica. Veliki uspjeh doživio je kad je 1923. prema ideji svoga sina napravio čokoladicu Milky Way. Bila je to prva punjena čokoladna pločica u širokoj prodaji i doživjela je trijumf. Prodaje se s uspjehom još i danas, premda je stara već oko 90 godina. Godine 1930. Mars je uveo i Snickers, čokoladicu s kikirikijem, nazvanu po omiljenom konju u vlasništvu obitelji Mars.
Kad se obogatio, Franklin C. Mars kupio je veliku farmu u Tennesseeju i nazvao ju je Milky Way Farm. Farma je imala 2.800 jutara i na njoj su uzgajani trkači konji i stoka. U vrijeme depresije 1930-ih godina farma je zapošljavala mnogo radnika iz okolice. Franklin C. Mars bio je dobar i velikodušan gazda, poznat i po tome što je dijelio radnicima na farmi besplatne čokoladice, kao i druge oblike pomoći (pozajmice itd.) Umro je prerano, s 50 godina, a čokoladno carstvo naslijedili su njegovi potomci, koji ga drže i danas.
________________
Dana 24. rujna 768. godine umro je franački kralj Pipin Mali, prvi pripadnik dinastije Karolinga koji je postao kraljem. Premda je već njegov otac Karlo Martel de facto vladao Francuskom, nosio je samo titulu majordoma, a kraljevi su još uvijek bili iz dinastije Merovinga. Pipin Mali također je isprva bio majordom, no uz pomoć pape postao je i formalno kraljem Franačke, umjesto posljednjeg Merovinga Hilderika III. 751. godine. Franačkom je zatim Pipin Mali kao kralj vladao tijekom 17 godina.
Pipin Mali oženio se Bertradom od Laona, aristokratkinjom visokog podrijetla. Ona je 742. godine rodila sina koji će u povijesti postati poznat kao Karlo Veliki. Pipin Mali bio je povezan s papama u Rimu, a osobito je postao značajan po tome što je papama dodijelio teritorij u Italiji koji je kasnije postao temeljem Papinske Države tj. svjetovne vlasti papa. Kralj Pipin Mali preminuo je na današnji dan 768. godine u Saint-Denisu pokraj Pariza. U trenutku smrti bio je u srednjim 50-im godinama života.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Albrecht von Wallenstein, moćni habsburški vojskovođa iz razdoblja Tridesetogodišnjeg rata, rođen je 24. rujna 1583. godine. Potjecao je iz češke plemićke obitelji Wallenstein, čije se prezime pisalo također i von Waldstein, odnosno z Valdštejna. Puno vojskovođino ime na češkom jeziku glasilo je Albrecht Václav Eusebius z Valdštejna. Rodio se u mjestu Heřmanice na sjeveru Češke, gdje je njegova obitelj posjedovala dvorac.
Tijekom Tridesetogodišnjeg rata Wallenstein je u korist katoličke (habsburške) strane regrutirao veliku vojsku i postigao znatan broj pobjeda na bojištu protiv protestanata. Dokopao se golemih posjeda u Češkoj, koje su Habsburgovci oduzeli protestantskim plemićima. Primjerice, postao je vojvodom od Friedlanda u sjevernoj Češkoj, a njegovo vojvodstvo funkcioniralo je otprilike kao autonomna država. Imao je mnogo novca, koji je posuđivao čak i samom caru, a nakon što ovaj nije mogao vratiti dugove obično bi mu bili dodjeljivani još veći posjedi. S vremenom je Wallenstein nabavio i vojvodstvo Sagan u Šleskoj, nešto sjevernije od spomenutog Friedlanda. Proglašen je i vojvodom od Mecklenburga u sjevernoj Njemačkoj, nakon svrgavanja tamošnjeg protestantskog vladara. U Pragu se i danas može vidjeti golema palača Wallenstein.
S vremenom se car Ferdinand II. Habsburški počeo bojati da bi Wallenstein mogao preuzeti vlast i njemu samome. Došlo je do Wallensteinovog pada, a 1634. godine izveden je na njega atentat u kojem je ubijen.
____________
Dana 24. rujna 1950. godine umrla je princeza Viktorija od Hessena, visokopozicionirana britanska i njemačka aristokratkinja. Bila je unuka britanske kraljice Viktorije, a udala se za princa Louisa Alexandera od Battenberga, njemačkog aristokrata koji je u Velikoj Britaniji postao admiralom flote i markizom. Po ocu je Viktorija bila potomak njemačke dinastije Hessen. Dapače, Viktorijin je otac bio veliki vojvoda od Hessena, vladar nevelike, ali prilično bogate države s prijestolnicom u Darmstadtu.
Osobito je zanimljivo da je mlađa sestra Viktorije od Hessena – princeza Alix – udajom postala caricom Ruskog Carstva. Ta je Viktorijina sestra ubijena od strane boljševika zajedno sa svojim suprugom (posljednjim ruskim carem Nikolajem II.) i djecom ubrzo nakon Oktobarske revolucije. Zanimljivo je da se Viktorija u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata nalazila upravo u Rusiji, kao gošća svoje sestre carice. Uspjela je preko Sankt-Peterburga ipak pobjeći „posljednjim brodom“ u Veliku Britaniju.
Viktorija od Hessena ujedno je bila baka današnjeg supruga britanske kraljice Elizabete II. – princa Filipa (vojvode od Edinburgha). Dapače, uvelike se kao baka skrbila za njega pri odrastanju. Viktorijin sin Louis Mountbatten, Filipov ujak, bio je admiral i posljednji britanski potkralj Indije. Viktorija je preminula u prilično visokoj 88. godini života u Londonu.
________________
Dana 24. rujna 1714. godine rođen je burmanski kralj Alaungpaya – jedan od najpoznatijih vladara u burmanskoj povijesti. Alaungpaya je bio osnivač posljednje dinastije koja je vladala Burmom. Njegova dinastija vladala je Burmom preko 133 godine, a njeni potomci i danas bi mogli pretendirati na vlast u toj zemlji.
Alaungpaya po rođenju nije bio osobito visokog statusa. Rodio se u jednom selu u unutrašnjosti Burme. Alaungpaya je ujedinio okolna sela u Burmi i započeo uspostavljati vlast na sve širem području. S vremenom je pod svojom vlasti uspio ujediniti veliko područje, praktički čitavu današnju Burmu (Mjanmar). Vodio je i ratove protiv susjednih država (Tajland i istočni dijelovi Indije).
Povijesna zasluga Alaungpaye bilo je podizanje današnjeg najvećeg grada u Burmi – Yangona, poznatog i kao Rangun (Rangoon). Taj velegrad danas ima preko četiri milijuna stanovnika, no više nije glavni grad jer su mjanmarski vlastodršci 2006. godine premjestili prijestolnicu u maleni gradić Naypyidaw, dublje u unutrašnjosti zemlje.
_______________
Dana 24. rujna 1852. izveden je u Francuskoj prvi let zračnog broda na parni pogon, koji je dizajnirao Henri Giffard. Let je bio uspješan, a pri njemu je prevaljeno oko 27 kilometara.
Giffardov zračni brod poletio je u Parizu, a sletio u mjestu Trappes, zapadno od znamenitog francuskog kraljevskog dvorca u Versaillesu. Zračni brod bio je pokretan parnim strojem s otprilike 3 konjske snage. Balon zračnog broda bio je ispunjen vrlo zapaljivim plinom vodikom, zbog čega su poduzete stroge mjere opreza. Naime, parnom je stroju ispust usmjeren prema dolje da ne bi došlo do zapaljenja balona, a postavljena je i zaštitna mrežica.
Za razliku od ranijih balona, koji su bili većinom kuglastog oblika, Giffardov zračni brod imao je izduženi balon sa šiljatim krajevima, pomalo slično kasnijim cepelinima. Ipak, za razliku od cepelina, Giffardov zračni brod nije imao kruto kućište. Radi lakšeg upravljanja imao je poveliko kormilo na stražnjem kraju.
__________
Književnik, pravnik, novinar i političar Marijan Derenčin rodio se 24. rujna 1836. u Rijeci. U rodnom gradu završio je gimnaziju, a pravo je diplomirao i doktorirao u Beču. Vrativši se u Rijeku radi kao javni bilježnik te se uključuje u politički život kao član Narodne stranke i dugogodišnji saborski zastupnik.
U vrijeme bana Ivana Mažuranića postaje odjelni predstojnik za pravosuđe (1876. do 1883.). Na toj poziciji izradio je više suvremenih zakona, a posebno se posvetio poboljšanju zatvorskog sustava. Godine 1880. pristupa Neodvisnoj narodnoj stranci protiveći se južnoslavenskoj ideji, ali i pravaškom zahtjevu za samostalnom hrvatskom državom. U mnogobrojnim polemičkim tekstovima zagovara ideju Hrvatske kao države s ograničenom samostanošću u sklopu dualistički uređene Monarhije.
Derenčin je bio i stručnjak za kazneno pravo, kriminolog i penolog. Bio je dio odvjetničkog tima na suđenju sveučilištarima ( Radić, Vidrić…) koji su 1895. godine na Trgu bana Jelačića spalili mađarsku zastavu.
Anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske, u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja. Napisao je nekoliko dramskih tekstova, većinom satira na aktualno političko stanje u kojima se obračunavao s političkim neistomišljenicima – Loubet u Alžiru, Slijepčeva žena, Primadona, Tri braka, Ladanjska opozicija, Ministerijalni savjetnik i druge. Pisao i politološka djela, a najznačajnije je Evolucija političkih ideja. Kao novinar pokrenuo je i uređivao riječki tjednik Pravnik.
=>
Albrecht von Wallenstein, moćni habsburški vojskovođa iz razdoblja Tridesetogodišnjeg rata, rođen je 24. rujna 1583. godine. Potjecao je iz češke plemićke obitelji Wallenstein, čije se prezime pisalo također i von Waldstein, odnosno z Valdštejna. Puno vojskovođino ime na češkom jeziku glasilo je Albrecht Václav Eusebius z Valdštejna. Rodio se u mjestu Heřmanice na sjeveru Češke, gdje je njegova obitelj posjedovala dvorac.
Tijekom Tridesetogodišnjeg rata Wallenstein je u korist katoličke (habsburške) strane regrutirao veliku vojsku i postigao znatan broj pobjeda na bojištu protiv protestanata. Dokopao se golemih posjeda u Češkoj, koje su Habsburgovci oduzeli protestantskim plemićima. Primjerice, postao je vojvodom od Friedlanda u sjevernoj Češkoj, a njegovo vojvodstvo funkcioniralo je otprilike kao autonomna država. Imao je mnogo novca, koji je posuđivao čak i samom caru, a nakon što ovaj nije mogao vratiti dugove obično bi mu bili dodjeljivani još veći posjedi. S vremenom je Wallenstein nabavio i vojvodstvo Sagan u Šleskoj, nešto sjevernije od spomenutog Friedlanda. Proglašen je i vojvodom od Mecklenburga u sjevernoj Njemačkoj, nakon svrgavanja tamošnjeg protestantskog vladara. U Pragu se i danas može vidjeti golema palača Wallenstein.
S vremenom se car Ferdinand II. Habsburški počeo bojati da bi Wallenstein mogao preuzeti vlast i njemu samome. Došlo je do Wallensteinovog pada, a 1634. godine izveden je na njega atentat u kojem je ubijen.
____________
Dana 24. rujna 1950. godine umrla je princeza Viktorija od Hessena, visokopozicionirana britanska i njemačka aristokratkinja. Bila je unuka britanske kraljice Viktorije, a udala se za princa Louisa Alexandera od Battenberga, njemačkog aristokrata koji je u Velikoj Britaniji postao admiralom flote i markizom. Po ocu je Viktorija bila potomak njemačke dinastije Hessen. Dapače, Viktorijin je otac bio veliki vojvoda od Hessena, vladar nevelike, ali prilično bogate države s prijestolnicom u Darmstadtu.
Osobito je zanimljivo da je mlađa sestra Viktorije od Hessena – princeza Alix – udajom postala caricom Ruskog Carstva. Ta je Viktorijina sestra ubijena od strane boljševika zajedno sa svojim suprugom (posljednjim ruskim carem Nikolajem II.) i djecom ubrzo nakon Oktobarske revolucije. Zanimljivo je da se Viktorija u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata nalazila upravo u Rusiji, kao gošća svoje sestre carice. Uspjela je preko Sankt-Peterburga ipak pobjeći „posljednjim brodom“ u Veliku Britaniju.
Viktorija od Hessena ujedno je bila baka današnjeg supruga britanske kraljice Elizabete II. – princa Filipa (vojvode od Edinburgha). Dapače, uvelike se kao baka skrbila za njega pri odrastanju. Viktorijin sin Louis Mountbatten, Filipov ujak, bio je admiral i posljednji britanski potkralj Indije. Viktorija je preminula u prilično visokoj 88. godini života u Londonu.
________________
Dana 24. rujna 1714. godine rođen je burmanski kralj Alaungpaya – jedan od najpoznatijih vladara u burmanskoj povijesti. Alaungpaya je bio osnivač posljednje dinastije koja je vladala Burmom. Njegova dinastija vladala je Burmom preko 133 godine, a njeni potomci i danas bi mogli pretendirati na vlast u toj zemlji.
Alaungpaya po rođenju nije bio osobito visokog statusa. Rodio se u jednom selu u unutrašnjosti Burme. Alaungpaya je ujedinio okolna sela u Burmi i započeo uspostavljati vlast na sve širem području. S vremenom je pod svojom vlasti uspio ujediniti veliko područje, praktički čitavu današnju Burmu (Mjanmar). Vodio je i ratove protiv susjednih država (Tajland i istočni dijelovi Indije).
Povijesna zasluga Alaungpaye bilo je podizanje današnjeg najvećeg grada u Burmi – Yangona, poznatog i kao Rangun (Rangoon). Taj velegrad danas ima preko četiri milijuna stanovnika, no više nije glavni grad jer su mjanmarski vlastodršci 2006. godine premjestili prijestolnicu u maleni gradić Naypyidaw, dublje u unutrašnjosti zemlje.
_______________
Dana 24. rujna 1852. izveden je u Francuskoj prvi let zračnog broda na parni pogon, koji je dizajnirao Henri Giffard. Let je bio uspješan, a pri njemu je prevaljeno oko 27 kilometara.
Giffardov zračni brod poletio je u Parizu, a sletio u mjestu Trappes, zapadno od znamenitog francuskog kraljevskog dvorca u Versaillesu. Zračni brod bio je pokretan parnim strojem s otprilike 3 konjske snage. Balon zračnog broda bio je ispunjen vrlo zapaljivim plinom vodikom, zbog čega su poduzete stroge mjere opreza. Naime, parnom je stroju ispust usmjeren prema dolje da ne bi došlo do zapaljenja balona, a postavljena je i zaštitna mrežica.
Za razliku od ranijih balona, koji su bili većinom kuglastog oblika, Giffardov zračni brod imao je izduženi balon sa šiljatim krajevima, pomalo slično kasnijim cepelinima. Ipak, za razliku od cepelina, Giffardov zračni brod nije imao kruto kućište. Radi lakšeg upravljanja imao je poveliko kormilo na stražnjem kraju.
__________
Književnik, pravnik, novinar i političar Marijan Derenčin rodio se 24. rujna 1836. u Rijeci. U rodnom gradu završio je gimnaziju, a pravo je diplomirao i doktorirao u Beču. Vrativši se u Rijeku radi kao javni bilježnik te se uključuje u politički život kao član Narodne stranke i dugogodišnji saborski zastupnik.
U vrijeme bana Ivana Mažuranića postaje odjelni predstojnik za pravosuđe (1876. do 1883.). Na toj poziciji izradio je više suvremenih zakona, a posebno se posvetio poboljšanju zatvorskog sustava. Godine 1880. pristupa Neodvisnoj narodnoj stranci protiveći se južnoslavenskoj ideji, ali i pravaškom zahtjevu za samostalnom hrvatskom državom. U mnogobrojnim polemičkim tekstovima zagovara ideju Hrvatske kao države s ograničenom samostanošću u sklopu dualistički uređene Monarhije.
Derenčin je bio i stručnjak za kazneno pravo, kriminolog i penolog. Bio je dio odvjetničkog tima na suđenju sveučilištarima ( Radić, Vidrić…) koji su 1895. godine na Trgu bana Jelačića spalili mađarsku zastavu.
Anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske, u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja. Napisao je nekoliko dramskih tekstova, većinom satira na aktualno političko stanje u kojima se obračunavao s političkim neistomišljenicima – Loubet u Alžiru, Slijepčeva žena, Primadona, Tri braka, Ladanjska opozicija, Ministerijalni savjetnik i druge. Pisao i politološka djela, a najznačajnije je Evolucija političkih ideja. Kao novinar pokrenuo je i uređivao riječki tjednik Pravnik.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Dogodilo se na danasnji dan
=>
Dana 24. rujna 1717. rođen je Horace Walpole, britanski aristokrat i književnik. Bio je sin prvog premijera u britanskoj povijesti, Roberta Walpolea, moćnog i bogatog političara. Horace se rodio u Londonu nekolikog godina prije nego mu je otac postao premijerom, a školovao se na uglednim učilištima u Etonu i Cambridgeu, ali nikad nije završio studij. Imao je povlašten položaj u društvu kao sin premijera (otac mu je na položaju šefa vlade bio tijekom čak 20 godina, duže od bilo kojeg drugog premijera u britanskoj povijesti i tijekom gotovo čitave Horaceove mladosti).
Za povijesni je razvoj engleskog društva Horace Walpole je važan zbog obnove interesa za gotiku. Naime, napisao je roman Dvorac Otranto, djelo koje neki smatraju prvim primjerom tzv. gotičke književnosti u povijesti. Time je postao začetnikom kasnijeg vrlo jakog književnog pravca koji je iznjedrio mnoga djela u engleskoj književnosti i književnosti ostatka svijeta. Horace Walpole sagradio je neogotički dvorac na lokaciji Strawberry Hill pokraj Londona. Taj dvorac može se vidjeti i danas, a nalazi se samo dvjestotinjak metara od rijeke Temze, između palače Hampton court i Kraljevskog botaničkog vrta.
Horace Walpole preminuo je 1797. u Londonu, u 80. godini. U stoljeću nakon Walpoleove smrti neogotička arhitektura doživjela je golem procvat i proširila se po većem dijelu Europe (i zagrebačka katedrala u drugoj polovini 19. stoljeća obnovljena je u neogotičkom stilu).
________________
Dana 24. rujna 1853. Francuska je formalno zaposjela područje Nove Kaledonije u Tihom oceanu (Melanezija). Ekspediciju koja je zaposjela to otočje predvodio je admiral Febvrier Despointes. Francuska je u to doba bila carstvo pod Napoleonom III. (nećakom Napoleona Bonapartea). Francuzi su glavni grad Nove Kaledonije nazvali Port-de-France, no danas on nosi ime Nouméa.
Zanimljivo je da su Francuzi koristili Novu Kaledoniju kao kažnjeničku koloniju, slično kao što su Britanci koristili Australiju. Taj status zadržala je do 1897., a ukupno je tamo naseljeno oko 22.000 kažnjenika. Među njima bilo je i oko 4200 političkih zatvorenika uključujući neke od pripadnika Pariške komune 1871. godine. Domorodci, poznati kao Kanaci, bili su desetljećima isključeni iz političkog života i većine zanimanja te prisiljeni raditi teške fizičke poslove.
Danas je Nova Kaledonija jedna od najneobičnijih sastavnica Francuske u administrativnom smislu. Naime, ona jedina ima status kolektiviteta sui generis, što joj daje svojevrsnu autonomiju. U budućnosti je moguće i odvajanje Nove Kaledonije od Francuske, čime bio ona postala nezavisnom državom.
Nova Kaledonija sastoji se od jednog velikog otoka (imena Grande Terre, s 16.372 četvornih kilometara) i više manjih otoka. Ukupna je površina Nove Kaledonije čak 18.576 četvornih kilometara, što znači da je veća od Crne Gore, a ne zaostaje mnogo ni za Slovenijom i Izraelom. Na njoj živi oko 270.000 ljudi raznolikog porijekla, od Kanaka preko Polinežana i stanovnika jugoistočne Azije do Europljana.
____________
Dana 24. rujna 1960. porinut je prvi nuklearni nosač zrakoplova u povijesti. Bio je to moćni USS Enterprise, ponos američke flote, takve veličine da još i danas nosi titulu najdužeg ratnog broda sa svojih 342 metra. USS Enterprise doista je bio divovski ratni brod, mase gotovo 94.000 tona i sa sposobnošću nošenja do 90 zrakoplova.
Stvar po kojoj je novoporinuti USS Enterprise bio revolucionaran bio je njegov nuklearni pogon. Na tom se brodu nalazilo čak 8 nuklearnih reaktora, koji su davali pogonsku energiju za turbine. Ukupna pogonska snaga turbinskog sustava iznosila je oko 280.000 konjskih snaga, što je činilo Enterprise najsnažnijim američkim ratnim brodom, snažnijim čak i od kasnijih modernijih nosača klase Nimitz s 260.000 konjskih snaga. Osim toga, nosači klase Nimitz imaju samo dva nuklearna reaktora, u usporedbi s Enterpriseovih osam.
Takva ogromna pogonska snaga omogućavala je Enterpriseu da unatoč težini od gotovo 100.000 tona dosegne brzinu od čak 33,6 čvorova (62,2 km/h). Po tome je bio brži od kasnijih Nimitz-nosača. Postoje urbane legende da je Enterpriseovih 8 reaktora moglo natjerati brod do čak 40 čvorova (74 km/h), no to je ipak vjerojatno samo mit. Dodatna prednost nuklearnih reaktora bila je u tome što Enterprise nije zahtijevao često punjenje gorivom, nego je mogao sa svojim zalihama urana ploviti bez punjenja čak 20-25 godina.
Na Enterpriseu se nalazila standardna posada od oko 4600 ljudi. Matična mu je luka bila mornarička baza Norfolk u Virginiji (oko 200 km od Washingtona), što je značajno jer je ta luka ujedno i sjedište glavnog zapovjedništva čitavih američkih flotnih snaga te najveća svjetska ratna luka. Enterprise je povučen iz službe 2012., nakon više od 50 godina službe.
_________________
Američki književnik Francis Scott Fitzgerald, kojeg kritičari smatraju jednim od najvažnijih pisaca 20. stoljeća, rođen je 24. rujna 1896. godine u gradu Saint Oaul u saveznoj državi Minnesota. Bio je iz imućne obitelji, a dodatno se obogatio kao pisac priča za novine i magazine što mu je omogućio razmetljiv životni stil u duhu ludih dvadesetih.Pripadao je grupi koja se zvala Izgubljena generacija, koju su činili pisci sazrijeli u doba Prvog svjetskog rata (Hemingway, Faulkner, Stein, Pound i drugi) te otišli u Pariz koji je postao veliko okupljalište pisaca zbog svoje liberalnosti i otvorenosti.
Fitzgerald je u svojim kratkim pričama i romanima pisao o sukobu između američkog sna o sreći i uspjehu te stvarnosti kao obmane koja izdaje taj san. Na tom tragu nastalo je njegovo najbolje i najpoznatije djelo roman Veliki Gatsby u kojem opisuje atmosferu doba jazza i razuzdanosti te drugu stranu mita o američkom snu. Ostala poznata djela su mu: Neobičaj slučaj Benjamina Buttona, S ove strane raja, Priče iz doba jazza, Blaga je noć, Lijepi i prokleti… Nedovršen je ostao roman Posljednji magnat.
Francis Scott Fitzgerald posljednje godine provodi u Hollywoodu gdje umire 1940. godine.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Dana 24. rujna 1717. rođen je Horace Walpole, britanski aristokrat i književnik. Bio je sin prvog premijera u britanskoj povijesti, Roberta Walpolea, moćnog i bogatog političara. Horace se rodio u Londonu nekolikog godina prije nego mu je otac postao premijerom, a školovao se na uglednim učilištima u Etonu i Cambridgeu, ali nikad nije završio studij. Imao je povlašten položaj u društvu kao sin premijera (otac mu je na položaju šefa vlade bio tijekom čak 20 godina, duže od bilo kojeg drugog premijera u britanskoj povijesti i tijekom gotovo čitave Horaceove mladosti).
Za povijesni je razvoj engleskog društva Horace Walpole je važan zbog obnove interesa za gotiku. Naime, napisao je roman Dvorac Otranto, djelo koje neki smatraju prvim primjerom tzv. gotičke književnosti u povijesti. Time je postao začetnikom kasnijeg vrlo jakog književnog pravca koji je iznjedrio mnoga djela u engleskoj književnosti i književnosti ostatka svijeta. Horace Walpole sagradio je neogotički dvorac na lokaciji Strawberry Hill pokraj Londona. Taj dvorac može se vidjeti i danas, a nalazi se samo dvjestotinjak metara od rijeke Temze, između palače Hampton court i Kraljevskog botaničkog vrta.
Horace Walpole preminuo je 1797. u Londonu, u 80. godini. U stoljeću nakon Walpoleove smrti neogotička arhitektura doživjela je golem procvat i proširila se po većem dijelu Europe (i zagrebačka katedrala u drugoj polovini 19. stoljeća obnovljena je u neogotičkom stilu).
________________
Dana 24. rujna 1853. Francuska je formalno zaposjela područje Nove Kaledonije u Tihom oceanu (Melanezija). Ekspediciju koja je zaposjela to otočje predvodio je admiral Febvrier Despointes. Francuska je u to doba bila carstvo pod Napoleonom III. (nećakom Napoleona Bonapartea). Francuzi su glavni grad Nove Kaledonije nazvali Port-de-France, no danas on nosi ime Nouméa.
Zanimljivo je da su Francuzi koristili Novu Kaledoniju kao kažnjeničku koloniju, slično kao što su Britanci koristili Australiju. Taj status zadržala je do 1897., a ukupno je tamo naseljeno oko 22.000 kažnjenika. Među njima bilo je i oko 4200 političkih zatvorenika uključujući neke od pripadnika Pariške komune 1871. godine. Domorodci, poznati kao Kanaci, bili su desetljećima isključeni iz političkog života i većine zanimanja te prisiljeni raditi teške fizičke poslove.
Danas je Nova Kaledonija jedna od najneobičnijih sastavnica Francuske u administrativnom smislu. Naime, ona jedina ima status kolektiviteta sui generis, što joj daje svojevrsnu autonomiju. U budućnosti je moguće i odvajanje Nove Kaledonije od Francuske, čime bio ona postala nezavisnom državom.
Nova Kaledonija sastoji se od jednog velikog otoka (imena Grande Terre, s 16.372 četvornih kilometara) i više manjih otoka. Ukupna je površina Nove Kaledonije čak 18.576 četvornih kilometara, što znači da je veća od Crne Gore, a ne zaostaje mnogo ni za Slovenijom i Izraelom. Na njoj živi oko 270.000 ljudi raznolikog porijekla, od Kanaka preko Polinežana i stanovnika jugoistočne Azije do Europljana.
____________
Dana 24. rujna 1960. porinut je prvi nuklearni nosač zrakoplova u povijesti. Bio je to moćni USS Enterprise, ponos američke flote, takve veličine da još i danas nosi titulu najdužeg ratnog broda sa svojih 342 metra. USS Enterprise doista je bio divovski ratni brod, mase gotovo 94.000 tona i sa sposobnošću nošenja do 90 zrakoplova.
Stvar po kojoj je novoporinuti USS Enterprise bio revolucionaran bio je njegov nuklearni pogon. Na tom se brodu nalazilo čak 8 nuklearnih reaktora, koji su davali pogonsku energiju za turbine. Ukupna pogonska snaga turbinskog sustava iznosila je oko 280.000 konjskih snaga, što je činilo Enterprise najsnažnijim američkim ratnim brodom, snažnijim čak i od kasnijih modernijih nosača klase Nimitz s 260.000 konjskih snaga. Osim toga, nosači klase Nimitz imaju samo dva nuklearna reaktora, u usporedbi s Enterpriseovih osam.
Takva ogromna pogonska snaga omogućavala je Enterpriseu da unatoč težini od gotovo 100.000 tona dosegne brzinu od čak 33,6 čvorova (62,2 km/h). Po tome je bio brži od kasnijih Nimitz-nosača. Postoje urbane legende da je Enterpriseovih 8 reaktora moglo natjerati brod do čak 40 čvorova (74 km/h), no to je ipak vjerojatno samo mit. Dodatna prednost nuklearnih reaktora bila je u tome što Enterprise nije zahtijevao često punjenje gorivom, nego je mogao sa svojim zalihama urana ploviti bez punjenja čak 20-25 godina.
Na Enterpriseu se nalazila standardna posada od oko 4600 ljudi. Matična mu je luka bila mornarička baza Norfolk u Virginiji (oko 200 km od Washingtona), što je značajno jer je ta luka ujedno i sjedište glavnog zapovjedništva čitavih američkih flotnih snaga te najveća svjetska ratna luka. Enterprise je povučen iz službe 2012., nakon više od 50 godina službe.
_________________
Američki književnik Francis Scott Fitzgerald, kojeg kritičari smatraju jednim od najvažnijih pisaca 20. stoljeća, rođen je 24. rujna 1896. godine u gradu Saint Oaul u saveznoj državi Minnesota. Bio je iz imućne obitelji, a dodatno se obogatio kao pisac priča za novine i magazine što mu je omogućio razmetljiv životni stil u duhu ludih dvadesetih.Pripadao je grupi koja se zvala Izgubljena generacija, koju su činili pisci sazrijeli u doba Prvog svjetskog rata (Hemingway, Faulkner, Stein, Pound i drugi) te otišli u Pariz koji je postao veliko okupljalište pisaca zbog svoje liberalnosti i otvorenosti.
Fitzgerald je u svojim kratkim pričama i romanima pisao o sukobu između američkog sna o sreći i uspjehu te stvarnosti kao obmane koja izdaje taj san. Na tom tragu nastalo je njegovo najbolje i najpoznatije djelo roman Veliki Gatsby u kojem opisuje atmosferu doba jazza i razuzdanosti te drugu stranu mita o američkom snu. Ostala poznata djela su mu: Neobičaj slučaj Benjamina Buttona, S ove strane raja, Priče iz doba jazza, Blaga je noć, Lijepi i prokleti… Nedovršen je ostao roman Posljednji magnat.
Francis Scott Fitzgerald posljednje godine provodi u Hollywoodu gdje umire 1940. godine.
https://povijest.hr/category/nadanasnjidan/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 2 Replies
- 39 Views
-
Last post by Peace
-
- 42 Replies
- 6796 Views
-
Last post by biljka
-
- 12 Replies
- 1548 Views
-
Last post by Peace
