Drugacije kulture i obicaji
Re: Drugacije kulture I obicaji
Donga je tradicionalan način na koji muškarci pokušavaju da impresioniraju žene svog plemena.
I dok njima krv lije niz bicipise one plješću rukama i govore: Neka pobijedi najjači..
Re: Drugacije kulture I obicaji
Da, da.
Cudo je to kako se je tesko odmaci od obicaja tvog naroda. Gledam i nas ovdje. Kako neko stari sve je vise ono sto je bio u rodjenom mu domu, ono sto su ga roditelji ucili/ono sto su i oni cinili. To se u uvijek cini ispravnim.
Cudo je to kako se je tesko odmaci od obicaja tvog naroda. Gledam i nas ovdje. Kako neko stari sve je vise ono sto je bio u rodjenom mu domu, ono sto su ga roditelji ucili/ono sto su i oni cinili. To se u uvijek cini ispravnim.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Čini.. ali ako nije (kao primjer ovo) trebali bismo se usmjeriti revidiranju i poboljšanju..
Doduše ovdje su plemena u pitanju..
I njima tako godi..
Doduše ovdje su plemena u pitanju..
I njima tako godi..
Re: Drugacije kulture I obicaji
Jao, ovo ću pre spavanja da isčitam 
Re: Drugacije kulture I obicaji
Inspirisani prirodom - neverovatni portreti članova plemena Suri
Uglavnom poznati po običajima koji su izuzetno bolni za članove plemena: žene izbijaju dva donja zuba kako bi u donju usnu stavile glineni tanjir, dok muškarci praktikuju surovu borbu štapovima, članovi plemena Suri, sa druge strane, veoma su "nežni" prema prirodi.
Krave su im veoma bitne, neguju ih i čuvaju, a jedu veoma retko - samo u nekim posebnim prlikama. Poznati su i po tome što telo koriste kao platno, i veoma su talentovani za ukrašavanje kože (iako i to nekada može biti veoma bolno - kada zarad lepote prave ožiljke).
Uglavnom poznati po običajima koji su izuzetno bolni za članove plemena: žene izbijaju dva donja zuba kako bi u donju usnu stavile glineni tanjir, dok muškarci praktikuju surovu borbu štapovima, članovi plemena Suri, sa druge strane, veoma su "nežni" prema prirodi.
Krave su im veoma bitne, neguju ih i čuvaju, a jedu veoma retko - samo u nekim posebnim prlikama. Poznati su i po tome što telo koriste kao platno, i veoma su talentovani za ukrašavanje kože (iako i to nekada može biti veoma bolno - kada zarad lepote prave ožiljke).
Re: Drugacije kulture I obicaji
Ne sviđa mi se ovo pleme Suri nikako nešto.
Eto trebaju da znaju
Eto trebaju da znaju
Re: Drugacije kulture I obicaji
Re: Drugacije kulture I obicaji
U divljini Amazonije: Život izolovanih plemena prikazan neverovatnim fotografijama
Brazilski fotograf Rikardo Stakert već godinama živi i radi sa autohtonim zajednicma u Amazoniji, fotografišući njihovu neobičnu svakodnevnicu. Sada je odlučio da objavi zbirku svojih fotografija u knjizi koju je nazvao “Brazilski Indijanci”.
Brazilski fotograf Rikardo Stakert već godinama živi i radi sa autohtonim zajednicma u Amazoniji, fotografišući njihovu neobičnu svakodnevnicu. Sada je odlučio da objavi zbirku svojih fotografija u knjizi koju je nazvao “Brazilski Indijanci”.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Narod koji živi do 120 godina, a rađa i u 65.
Stari narod Hunza smješten na granici Pakistana i Indije, a poznati su po tome što žive između 110 i 120 godina. Njihova domovina baš zbog tog podatka naziva se i oazom mladosti. Oni gotovo nikada nisu bolesni, a uz duži životni vijek još i izgledaju jako mladoliko.
Koji je životni stil ovoga naroda?
Kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule, a postoje i slučajevi da sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. U jednom periodu života ne jedu ništa što je poznato kao “gladno proljeće”. Voće je tada još uvijek nezrelo pa piju isključivo sok od suhih marelica u periodu od od 2 do 4 mjeseca!
Škotski liječnik Mac Harrison proveo je eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, prerađeni šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava i vitalna. Postoji i knjiga “Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Bircher u kojoj su opisane osnovne karakteristike njihove ishrane koje su ključne za zdrav život.
Vegetarijanski način prehrane, velika količina sirovih namirnica; dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve kemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši se ne konzumiraju; poštuje se redovan period gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu stručnjaci su izjavili kako u tom narodu nikada nije postojao slučaj raka. Uz zdravu prehranu svakodnevno šeću 20 km i planinare provodeći sto više vremena u prirodi.
Budimo zdravi, hranimo se zdravo, šetajmo što više i uživajmo u životu. Narod Hunza primjer je za sve nas kako izgleda zdrav i vitalan život!
Stari narod Hunza smješten na granici Pakistana i Indije, a poznati su po tome što žive između 110 i 120 godina. Njihova domovina baš zbog tog podatka naziva se i oazom mladosti. Oni gotovo nikada nisu bolesni, a uz duži životni vijek još i izgledaju jako mladoliko.
Koji je životni stil ovoga naroda?
Kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule, a postoje i slučajevi da sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. U jednom periodu života ne jedu ništa što je poznato kao “gladno proljeće”. Voće je tada još uvijek nezrelo pa piju isključivo sok od suhih marelica u periodu od od 2 do 4 mjeseca!
Škotski liječnik Mac Harrison proveo je eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, prerađeni šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava i vitalna. Postoji i knjiga “Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Bircher u kojoj su opisane osnovne karakteristike njihove ishrane koje su ključne za zdrav život.
Vegetarijanski način prehrane, velika količina sirovih namirnica; dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve kemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši se ne konzumiraju; poštuje se redovan period gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu stručnjaci su izjavili kako u tom narodu nikada nije postojao slučaj raka. Uz zdravu prehranu svakodnevno šeću 20 km i planinare provodeći sto više vremena u prirodi.
Budimo zdravi, hranimo se zdravo, šetajmo što više i uživajmo u životu. Narod Hunza primjer je za sve nas kako izgleda zdrav i vitalan život!
Re: Drugacije kulture I obicaji
Jos malo fotografija naroda Hunza.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Narod Murong i njihovi običaji: Kako izgleda život izolovanih plemena u brdima Bangladeša?
Spavaju na podu u kućama bez nameštaja i struje, žrtvuju kravu pre početka žetve, žene preuzimaju najveći deo posla oko kuće dok muškarci piju pivo koje sami pravi – ovo je samo deo svakodnevnog života izolovanog plemena u jugoistočnom delu Bangladeša.
Duboko u brdima Bangladeša, izolovana plemena ne odustaju od svog tradicionalnog načina života. Fotograf Rehman Asad proveo je nekoliko nedelja u distriktu Bandarban, jednom od tri distrikta naseljenim plemenima u području Chittagong Hill, u jugoistočnom delu Bangladeša gde je sreo neke od skrivenih plemena.
Posetio je pet sela koja su dom 11 grupa urođenika uključujući narod Murong, četvrto najveće pleme.
Članovi ovog plemena žive kao siromašni farmeri i jedu tigrove, pse, koze, svinje, krave i još mnoge druge životinje.
Njihova poslastica je nappi napravljena od fermentisane masti ribe, žabe, jelena ili svinje pomešana s pirinčem, piše Daily Mail.
SPAVAJU NA PODU U KUĆAMA BEZ NAMEŠTAJA I STRUJE
„Njihov dom je napravljen od bambusa i drvenih krovova koji su poznati kao Machang Ghar. Svaka kuća ima tri ili više soba i mali balkon ispred kuće. Sobe su korišćene za krevete, kuhinju, sobe za skladište i gostinske sobe. Nemaju nameštaj i struju. Neki ljudi koriste male solarne panele. Spavaju na podu koristeći otirač koji sami prave da im posluži kao krevet i spavaju svi zajedno“, rekao je Asad.
ŽRTVOVANJE KRAVE: TRADICIJA FESTIVALA KUMLANG
Kada je posetio malo selo Chomipara naseljeno narodom Murong, Asad se uverio da ovo pleme urođenika slavi festival Kumlang, u kojem tradicionalno ubijaju kravu pre žetve.
Legenda kaže da su preci Muronga slali kravu kod velikog duha Torai da traže pomoć kada su shvatili da druga plemena imaju pisani jezik i pravila života.
Torai im je napisao pravila na listovima banana, ali ga je životinja pojela, ostavljajući narod Mru siromašnim. Krava se otada žrtvuje u sećanje na ovu priliku.
Tokom festivala, oni se mole za bogate useve u narednoj godini i zajedno jedu, piju i igraju kako bi obeležili ovu svečanost.
Dok muškarci piju pivo koje su sami napravili i prave flaute od bambusa, žene plešu u šarenim tradicionalnim haljinama i pratećim ukrasima.
Većina Muronga su budisti iako su neki i hrišćani.
Oni su i dalje animisti i obožavaju prirodu i poštuju Thurai kao tvorca univerzuma.
ŽENE NAJVIŠE RADE
„Muškarci malo rade za porodicu. Uglavnom love životinje. Žene mnogo rade. Skupljaju vodu iz brdskih potoka, reka i jezera rano ujutru i pripremaju hranu. Rade sve kućne poslove. Idu u brda da gaje usebe i sakupljaju drva. Za to vreme, deca ostaju kod kuće i igraju se sa komšijama. Nemaju obrazovne insitucije, tako da su lišeni obrazovanja“, objašnjava Asad kako izgledaju dani ovog plemena i dodaje da se nada će svojim fotografijama na pravi način preneti život, kulturu i tešku svakodnevnu borbu ovog urođeničkog plemena.
Spavaju na podu u kućama bez nameštaja i struje, žrtvuju kravu pre početka žetve, žene preuzimaju najveći deo posla oko kuće dok muškarci piju pivo koje sami pravi – ovo je samo deo svakodnevnog života izolovanog plemena u jugoistočnom delu Bangladeša.
Duboko u brdima Bangladeša, izolovana plemena ne odustaju od svog tradicionalnog načina života. Fotograf Rehman Asad proveo je nekoliko nedelja u distriktu Bandarban, jednom od tri distrikta naseljenim plemenima u području Chittagong Hill, u jugoistočnom delu Bangladeša gde je sreo neke od skrivenih plemena.
Posetio je pet sela koja su dom 11 grupa urođenika uključujući narod Murong, četvrto najveće pleme.
Članovi ovog plemena žive kao siromašni farmeri i jedu tigrove, pse, koze, svinje, krave i još mnoge druge životinje.
Njihova poslastica je nappi napravljena od fermentisane masti ribe, žabe, jelena ili svinje pomešana s pirinčem, piše Daily Mail.
SPAVAJU NA PODU U KUĆAMA BEZ NAMEŠTAJA I STRUJE
„Njihov dom je napravljen od bambusa i drvenih krovova koji su poznati kao Machang Ghar. Svaka kuća ima tri ili više soba i mali balkon ispred kuće. Sobe su korišćene za krevete, kuhinju, sobe za skladište i gostinske sobe. Nemaju nameštaj i struju. Neki ljudi koriste male solarne panele. Spavaju na podu koristeći otirač koji sami prave da im posluži kao krevet i spavaju svi zajedno“, rekao je Asad.
ŽRTVOVANJE KRAVE: TRADICIJA FESTIVALA KUMLANG
Kada je posetio malo selo Chomipara naseljeno narodom Murong, Asad se uverio da ovo pleme urođenika slavi festival Kumlang, u kojem tradicionalno ubijaju kravu pre žetve.
Legenda kaže da su preci Muronga slali kravu kod velikog duha Torai da traže pomoć kada su shvatili da druga plemena imaju pisani jezik i pravila života.
Torai im je napisao pravila na listovima banana, ali ga je životinja pojela, ostavljajući narod Mru siromašnim. Krava se otada žrtvuje u sećanje na ovu priliku.
Tokom festivala, oni se mole za bogate useve u narednoj godini i zajedno jedu, piju i igraju kako bi obeležili ovu svečanost.
Dok muškarci piju pivo koje su sami napravili i prave flaute od bambusa, žene plešu u šarenim tradicionalnim haljinama i pratećim ukrasima.
Većina Muronga su budisti iako su neki i hrišćani.
Oni su i dalje animisti i obožavaju prirodu i poštuju Thurai kao tvorca univerzuma.
ŽENE NAJVIŠE RADE
„Muškarci malo rade za porodicu. Uglavnom love životinje. Žene mnogo rade. Skupljaju vodu iz brdskih potoka, reka i jezera rano ujutru i pripremaju hranu. Rade sve kućne poslove. Idu u brda da gaje usebe i sakupljaju drva. Za to vreme, deca ostaju kod kuće i igraju se sa komšijama. Nemaju obrazovne insitucije, tako da su lišeni obrazovanja“, objašnjava Asad kako izgledaju dani ovog plemena i dodaje da se nada će svojim fotografijama na pravi način preneti život, kulturu i tešku svakodnevnu borbu ovog urođeničkog plemena.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Super su priče Peace 
Gdje ih samo nalaziš
Gdje ih samo nalazišI'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust
Re: Drugacije kulture I obicaji
Najvose sam ih nasla na Nacionalna Geografija Srbija
Re: Drugacije kulture I obicaji
GANVIE: SELO NA JEZERU NOKOUÉ
Ganvie je veliko naselje izgrađeno na jezeru Nokoué koje se nalazi jedan sat sjeverno od grada Cotonou, najvećeg grada Republike Benin (zapadna Afrika). S populacijom od oko 20.000 stanovnika, ovo je vjerovatno i najveće selo na jezeru u Africi i kao takvo vrlo je popularno među turistima.
U selu već generacijama žive pripadnici etničke skupine Tofinu u jednostavnim kućama od bambusa podignutim na jezeru, a većina njih se oslanja na samo nekoliko zabodenih stubova u dno jezera. Zbog ovakvog načina života, stanovnici Ganvie se često nazivaju Vodeni narod Benina, a njihovo selo Afrička Venecija na Štulama.
Vjeruje se da je selo prvi put naseljeno u šesnaestom ili sedamnaestom stoljeću, a njegovi stanovnici su ga izgradili na sredini jezera kako bi pobjegli od plemena Fon. U to vrijeme, pripadnici moćnog zapadnoafričkog plemena Fon su prodavali robove iz drugih plemena Portugalu. Tofinu su uskoro shvatili da pripadnici plemena Fon iz religijskih razloga ne smiju ući u vodu, niti napadati ljude koji žive na njoj, pa su tako odlučili da temelje svog novog naselja podignu na sredini jezera.
Sve kuće, trgovine i restorani u selu su izgrađeni na drvenim stupovima, obično nekoliko metara iznad vode. Ganvie također ima plutajuću pijacu, ali i jedan kompletan komad zemlje na kojem je izgrađena škola. U selu se većina stanovnika bavi ribarstvom i turizmom. Neki seljani uzgajaju i nekoliko pripitomljenih kopnenih životinja koje žive na malenim parcelama trave što izviru iz vode.
Ganvie je veliko naselje izgrađeno na jezeru Nokoué koje se nalazi jedan sat sjeverno od grada Cotonou, najvećeg grada Republike Benin (zapadna Afrika). S populacijom od oko 20.000 stanovnika, ovo je vjerovatno i najveće selo na jezeru u Africi i kao takvo vrlo je popularno među turistima.
U selu već generacijama žive pripadnici etničke skupine Tofinu u jednostavnim kućama od bambusa podignutim na jezeru, a većina njih se oslanja na samo nekoliko zabodenih stubova u dno jezera. Zbog ovakvog načina života, stanovnici Ganvie se često nazivaju Vodeni narod Benina, a njihovo selo Afrička Venecija na Štulama.
Vjeruje se da je selo prvi put naseljeno u šesnaestom ili sedamnaestom stoljeću, a njegovi stanovnici su ga izgradili na sredini jezera kako bi pobjegli od plemena Fon. U to vrijeme, pripadnici moćnog zapadnoafričkog plemena Fon su prodavali robove iz drugih plemena Portugalu. Tofinu su uskoro shvatili da pripadnici plemena Fon iz religijskih razloga ne smiju ući u vodu, niti napadati ljude koji žive na njoj, pa su tako odlučili da temelje svog novog naselja podignu na sredini jezera.
Sve kuće, trgovine i restorani u selu su izgrađeni na drvenim stupovima, obično nekoliko metara iznad vode. Ganvie također ima plutajuću pijacu, ali i jedan kompletan komad zemlje na kojem je izgrađena škola. U selu se većina stanovnika bavi ribarstvom i turizmom. Neki seljani uzgajaju i nekoliko pripitomljenih kopnenih životinja koje žive na malenim parcelama trave što izviru iz vode.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Hunza su mi zanimljivi i njih već lajkam..
Eto neka i oni znaju
Eto neka i oni znaju
Re: Drugacije kulture I obicaji
I ja lajkam Hunzu narod. Jesi li pogledala video? Tu je prikazano kako do njih doci i kako izgledaju njihovi specijsliteti, te kakvu muziku vole.
Zanimljivo je.
Zanimljivo je.
Re: Drugacije kulture I obicaji
VENECIJA BLISKOG ISTOKA: PLUTAJUĆE KUĆE U IRAČKOJ MOČVARI
Iako nije previše poznato u svijetu, u Iraku postoji fascinantno mjesto, močvara oko rijeka Tigris i Eufrat koja je u jednom trenutku zauzimala više od 14.000 kvadratnih kilometara. Ovo područje je kontinuirano naseljeno već 5.000 godina, a na svom vrhuncu ovdje je življelo oko pola miliona ljudi poznatih kao Ma’dan.
Ma’dani su kombinacija nekoliko plemena koja su razvila prekrasnu eko-friendly kulturu koja je hiljadama godina živjela od prirodnih resura koje nudi močvara. Ono što se posebno izdvaja u njihovom načinu života jesu plutajuće kuće u cijelosti izrađene od trstike. Ma’dani naprave ovakvo jedno arhitektonsko čudo za samo tri dana, i to bez upotrebe eksera ili drva, a za njih čak naprave i maleni otok od blata i granja.
Močvara je stoljećima bila utočište za robove i kmetove, što je u konačnici i dovelo do propasti ove jedinstvene zajednice. Iako su Ma’dan građevinske metode stare hiljadama godina, antička arhitektura je nažalost nestala u posljednjih nekoliko godina, te je u opasnosti da bude zauvijek izgubljena. U ranim 1990-im močvara je postala utočište za ljude koji su bili proganjani od strane vlade Saddama Husseina, a nakon ustanka 1991. godine vlada je naredila potpuno pražnjenje močvare kako bi se kaznili Ma’dani koji su štitili pobunjenike.
No, isušivanje tako ogromne močvare nije mala stvar, ali iračka vlada je ipak uspjela uništiti veliki dio. Ma’dani su uskoro došli u velike probleme. Nestanak močvare je za njih značio i nestanak hrane, njihova sela su spaljena, a njihov 5.000 godina star dom je pretvoren u neplodnu pustoš. Porodice koje su generacijama živjele u močvari su bile prisiljene da je napuste…
ipak, stvari za Ma’dane izgledaju malo bolje. Od 2003. godine u močvari živi oko 1500 ljudi, i to u svojim tradicionalnim plutajućim kućama, a kako stvari izgledaju, ovaj broj se stalno povećava. Brane koje su bile postavljene na rijekama Tigris i Eufrat kako bi isušile močvaru su uništene i već se četvrtina stare močvare vratila.
Ekosistem močvare će trebati još dosta godina da vrati prvobitnu slavu, ali mnogi Ma’dani su odlučni da se vrate i ožive svoja stara tradicionalna naselja.
Iako nije previše poznato u svijetu, u Iraku postoji fascinantno mjesto, močvara oko rijeka Tigris i Eufrat koja je u jednom trenutku zauzimala više od 14.000 kvadratnih kilometara. Ovo područje je kontinuirano naseljeno već 5.000 godina, a na svom vrhuncu ovdje je življelo oko pola miliona ljudi poznatih kao Ma’dan.
Ma’dani su kombinacija nekoliko plemena koja su razvila prekrasnu eko-friendly kulturu koja je hiljadama godina živjela od prirodnih resura koje nudi močvara. Ono što se posebno izdvaja u njihovom načinu života jesu plutajuće kuće u cijelosti izrađene od trstike. Ma’dani naprave ovakvo jedno arhitektonsko čudo za samo tri dana, i to bez upotrebe eksera ili drva, a za njih čak naprave i maleni otok od blata i granja.
Močvara je stoljećima bila utočište za robove i kmetove, što je u konačnici i dovelo do propasti ove jedinstvene zajednice. Iako su Ma’dan građevinske metode stare hiljadama godina, antička arhitektura je nažalost nestala u posljednjih nekoliko godina, te je u opasnosti da bude zauvijek izgubljena. U ranim 1990-im močvara je postala utočište za ljude koji su bili proganjani od strane vlade Saddama Husseina, a nakon ustanka 1991. godine vlada je naredila potpuno pražnjenje močvare kako bi se kaznili Ma’dani koji su štitili pobunjenike.
No, isušivanje tako ogromne močvare nije mala stvar, ali iračka vlada je ipak uspjela uništiti veliki dio. Ma’dani su uskoro došli u velike probleme. Nestanak močvare je za njih značio i nestanak hrane, njihova sela su spaljena, a njihov 5.000 godina star dom je pretvoren u neplodnu pustoš. Porodice koje su generacijama živjele u močvari su bile prisiljene da je napuste…
ipak, stvari za Ma’dane izgledaju malo bolje. Od 2003. godine u močvari živi oko 1500 ljudi, i to u svojim tradicionalnim plutajućim kućama, a kako stvari izgledaju, ovaj broj se stalno povećava. Brane koje su bile postavljene na rijekama Tigris i Eufrat kako bi isušile močvaru su uništene i već se četvrtina stare močvare vratila.
Ekosistem močvare će trebati još dosta godina da vrati prvobitnu slavu, ali mnogi Ma’dani su odlučni da se vrate i ožive svoja stara tradicionalna naselja.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Pleme Dani
Fotograf Te Han Lin iz Singapura zavirio je unutar jednog od najkarakterističnijih plemena na svetu, koje krase duga tradicija i neobični običaji.
Visoko u planinama Zapadne Nove Gvineje u Indoneziji živi jedno od najizolovanijih plemena na svetu.
Poznati su kao narod Dani, a otkrio ga je američki filantrop Ričard Arhbold nakon ekspedicije 1938. godine.
Od sredine XX veka, pleme Dani je postalo poznato po jedinstvenim običajima, jakim osećajem identiteta i očuvanjem tradicije.
Jedan od neobičnih običaja jeste i nošenje unikatnog komada donjeg veša za muškarce. U pitanju je koteka.
Fotograf Te Han Lin iz Singapura zavirio je unutar jednog od najkarakterističnijih plemena na svetu, koje krase duga tradicija i neobični običaji.
Visoko u planinama Zapadne Nove Gvineje u Indoneziji živi jedno od najizolovanijih plemena na svetu.
Poznati su kao narod Dani, a otkrio ga je američki filantrop Ričard Arhbold nakon ekspedicije 1938. godine.
Od sredine XX veka, pleme Dani je postalo poznato po jedinstvenim običajima, jakim osećajem identiteta i očuvanjem tradicije.
Jedan od neobičnih običaja jeste i nošenje unikatnog komada donjeg veša za muškarce. U pitanju je koteka.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Narod Mari, poslednji pagani Evrope
Daleko u šumama Rusije, a 850 kilometara istočno od Moskve, žive neka od najstarijih plemena naroda Mari, koja potiču iz V veka.
Iako su mnogi pripadnici ovog naroda prihvatili hrišćanstvo tokom sovjetske ere, jedan deo naroda Mari ostao je veran starim bogovima. Vodeći se svojim običajima, ovaj narod je počeo da praktikuje neobične rituale po kojima su postali poznati širom sveta.
Paganska vera ovih plemena zasniva se na bliskosti čoveka i prirode, koja se smatra izvorom svega dobrog i dokle god je u potpunosti prigrljena biće naklonjena Marijima.
Ovaj narod veruje i u keremetse - ljude za koje se misli da su polubogovi, a mitologija i folklor puni su priča o harmoničnom odnosu sa raznim vrstama životinja, od kojih se neke smatraju svetim, dok se druge (najčešće veće) često žrtvuju bogovima.
Najstarija plemena ovog naroda potiču iz petog veka, dok neki arheolozi tvrde da se tragovi njihove kulture mogu naći i pre ovog perioda.
Daleko u šumama Rusije, a 850 kilometara istočno od Moskve, žive neka od najstarijih plemena naroda Mari, koja potiču iz V veka.
Iako su mnogi pripadnici ovog naroda prihvatili hrišćanstvo tokom sovjetske ere, jedan deo naroda Mari ostao je veran starim bogovima. Vodeći se svojim običajima, ovaj narod je počeo da praktikuje neobične rituale po kojima su postali poznati širom sveta.
Paganska vera ovih plemena zasniva se na bliskosti čoveka i prirode, koja se smatra izvorom svega dobrog i dokle god je u potpunosti prigrljena biće naklonjena Marijima.
Ovaj narod veruje i u keremetse - ljude za koje se misli da su polubogovi, a mitologija i folklor puni su priča o harmoničnom odnosu sa raznim vrstama životinja, od kojih se neke smatraju svetim, dok se druge (najčešće veće) često žrtvuju bogovima.
Najstarija plemena ovog naroda potiču iz petog veka, dok neki arheolozi tvrde da se tragovi njihove kulture mogu naći i pre ovog perioda.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Aman poguzije.. Gotov čitav video proveo žvakajući i gutajući, a vrhunac haman dotak'o u pola, grizeci jabuku..
Svidio mi se onaj tanjir gdje je bilo grožđe..
Muzika mami na mrdanje ramena..
Hunza volim vas! Usvojite me! Obećavam, bit' ću fina
Eto, čekam odgovor.
Unaprijed zahvalna
Vaša obožavateljka
Ina Inić
Svidio mi se onaj tanjir gdje je bilo grožđe..
Muzika mami na mrdanje ramena..
Hunza volim vas! Usvojite me! Obećavam, bit' ću fina
Eto, čekam odgovor.
Unaprijed zahvalna
Vaša obožavateljka
Ina Inić
Re: Drugacije kulture I obicaji
Istina, stalno je nesto jeo
A fino je sve izgledalo, frisko, ko da nije vidilo frizidera.
I caj njihov mi je zanimljiv, ima boju nase kafe u koju je dodano mlijeko.
Ti narodi imaju posebne cajeve, od nekoliko sastojska.
A fino je sve izgledalo, frisko, ko da nije vidilo frizidera.
I caj njihov mi je zanimljiv, ima boju nase kafe u koju je dodano mlijeko.
Ti narodi imaju posebne cajeve, od nekoliko sastojska.
Re: Drugacije kulture I obicaji
Najlepše fotografije života u plemenu Mentavi do danas
Poznati i kao Mentavaji i Mentaveji, pripadnici ovog plemena urođenici su lanca ostrva Mentavaji u indonežanskoj provinciji Zapadna Sumatra. Žive polunomadskim životom i spadaju u najpoznatije lovce-sakupljače današnjice.
Mohamed Saleh bin Dolah proveo je izvesno vreme na ostrvima na kojima Mentavi žive kako bi dokumentovao situacije u kojima se svakodnevno nalaze. Njegove fotografije oslikavaju odnos ovih ljudi prema prirodi i način na koji je oni koriste. Zanimljivo, veliki broj ovih snimaka otkriva porodične odnose u plemenu Mentavi u jednostavnim situacijama: oca koji kupa bebu, zajednički lov, dojenje, porodično pravljenje predmeta za svakodnevnu upotrebu od prirodnih materijala, pecanje...
Procenjuje se da u Indoneziji živi oko 64 hiljade pripadnika ovog plemena, i to u tradicionalnim kolibama ( uma ) koje se prave od bambusa, trave i dasaka.
Jedini komad odeće kod muškaraca je parče tkanine obavijeno oko kukova čiji jedan kraj prekriva genitalije, dok žene pored toga nose i kratke prsluke. Najpoznatiji su po činjenici da oštre zube iz estetskih razloga – smatraju da oštri zubi doprinose lepoti, a praktikuju i oslikavanje tela tetovažama.
Tetoviranje ima izuzetno važnu ulogu u plemenu Mentavi: ovi crteži gotove mnogo o identitetu plemena i pojedinca i odraz su odnosa plemenskog čoveka prema prirodi.
Muškarci obično love divlje svinje, jelene i primate, dok žene i deca skupljaju batat i sličnu hranu. Pripadnice plemena Mentavi, takođe, učestvuju u lovu, ali su one zadužene za sitnije životinje.
Poznati i kao Mentavaji i Mentaveji, pripadnici ovog plemena urođenici su lanca ostrva Mentavaji u indonežanskoj provinciji Zapadna Sumatra. Žive polunomadskim životom i spadaju u najpoznatije lovce-sakupljače današnjice.
Mohamed Saleh bin Dolah proveo je izvesno vreme na ostrvima na kojima Mentavi žive kako bi dokumentovao situacije u kojima se svakodnevno nalaze. Njegove fotografije oslikavaju odnos ovih ljudi prema prirodi i način na koji je oni koriste. Zanimljivo, veliki broj ovih snimaka otkriva porodične odnose u plemenu Mentavi u jednostavnim situacijama: oca koji kupa bebu, zajednički lov, dojenje, porodično pravljenje predmeta za svakodnevnu upotrebu od prirodnih materijala, pecanje...
Procenjuje se da u Indoneziji živi oko 64 hiljade pripadnika ovog plemena, i to u tradicionalnim kolibama ( uma ) koje se prave od bambusa, trave i dasaka.
Jedini komad odeće kod muškaraca je parče tkanine obavijeno oko kukova čiji jedan kraj prekriva genitalije, dok žene pored toga nose i kratke prsluke. Najpoznatiji su po činjenici da oštre zube iz estetskih razloga – smatraju da oštri zubi doprinose lepoti, a praktikuju i oslikavanje tela tetovažama.
Tetoviranje ima izuzetno važnu ulogu u plemenu Mentavi: ovi crteži gotove mnogo o identitetu plemena i pojedinca i odraz su odnosa plemenskog čoveka prema prirodi.
Muškarci obično love divlje svinje, jelene i primate, dok žene i deca skupljaju batat i sličnu hranu. Pripadnice plemena Mentavi, takođe, učestvuju u lovu, ali su one zadužene za sitnije životinje.