"PRAVO vs PRAVDA"

[optimist]

[/img]
"Ja rekoh ti sudi!"

[laganini]

..e sad si opravda nick..

[optimist]

..e sad si opravda nick..

Ak o Ti tako kažeš?!

[biljka]

Zanima me šta vi mislite o odnosu prava i pravde? Da li pravda treba da prevagne i kada nije utemeljena na pravu i zakonu ili ste čisti legalisti?

Pisala sam jednom esej na ovu temu i uvijek mi je zanimljivo to shvatanje pravde kod ljudi, kao da je neka univerzalna vrijednost. Meni nema neke konkretne linije između to dvoje, a napisat ću svoje mišljenje čim dobijem inspiraciju (i kad vidim šta vi mislite)

[Vjetar]

Ne može biti apsolutno izjednačeno, mada moralo bi biti povezano jedno sa drugim, koliko god je moguće.

Nemajuisti doživljaj različite kulture pravde i ono što je jednima nepravda, drugima ne mora biti. A opet, nekako je i pravda povezana sa logikom i trebala bi biti univerzalna, samo što očito svi nisu logičnih razmišljanja. I imaš onda i vrijeme, epohu, i nije pravda ista sad kao prije 200 godina i više. Mada bi opet trebala biti Sa mozgom uključenim.

[biljka]

Pa ja baš zbog tog subjektivnog doživaljaja pravde nekad više prevagnem na stranu da pravo nije tu da bi bilo pravedno. Koliko god kontradiktorno zvučalo. Mi ljudi volimo trivijalno da koristimo riječ "pravda", ali u suštini baš kako si rekao meni je pravedno nešto što tebi nije i obrnuto. I nikada, ali nikada to neće biti univerzalna vrijednost, niti može da bude sa različitim osobnostima svih nas. Pravda je više sociološki pojam nego pravni.

A sa druge strane jedan od razloga zbog kojih sam se udaljila od prava jeste to što te kao pravnika kroz cijeli život treba voditi norma, ne ono što je iza norme, ne ono što je "ispravno za uraditi" već samo ono što je na papiru. Brutalno zvuči i brutalno i jeste. Postoji toliko sivih zona gdje neki od nas nikada ne bismo mogli zauzeti stranu i voditi se pravom. Pri tom ne uzimam u obzir ekstremne primjere poput onog koji ljudi često koriste "Da li bi ikad mogla braniti čovjeka za kojeg znaš da je ubica" (iako je za mene odgovor jednostavno ne).

Mislim više na neke ratne teme. Za mene je ubistvo nenaoružanoh civila, čak i kada se pravo pravda time da je kolateralna šteta u svrhu ispunjavanja nekog vojnog cilja, uvijek siva zona (vidim profesora Međunarodnog humanitarnog prava kako odmahuje glavom). Bombardovanje Jugoslavije npr. mi je također siva zona. Sa jedne strane imaš nešto čime je zaustavljen rat i žrtve koje bi dao rat, a sa druge strane imaš bombardovanjem izgubljene živote. Bez obzira na to da se možda (veliko možda) moralno može opravdati, pravno ne može. I toliko u ratnim okolnostima postoji takvih situacija, gdje ne možeš zauzeti stranu, ne možeš napraviti razliku između pravednog i nepravednog, a kamoli toga da li je (ne)pravda prevagnula nad pravom, da ne možeš označiti situaciju ni kao crnu, ni kao bijelu, niti se staviti na bilo koju stranu.

A što se tiče nekog filozofskog pogleda na pravo i pravdu zanimljiv mi je pogled Kelsena, čike koji je "arhitekta" austrijskog Ustava:

According to Kelsen, laws are scattered in the society which creates ambiguity in the source of the law. There are a variety of laws and regulations which have created inequality among the class. There is a kind of confusion in the legal system. Therefore, Kelsen went to develop his pure principle of law to achieve uniformity.

According to him a theory of law should be uniform. It should be applicable at all times and in all places.

Kelsen’s theory of law must be free from all social sciences viz., ethics, history, politics, sociology, economics, etc. In other words, It must be in pure form and completely divorced from other social sciences.

He defined law as normative science and not a natural science. Basically, the theory of Kelsen is about the concept of norms. According to him, Knowledge of the law is a Knowledge of “norms’ ‘. Norm is a rule forbidding a certain behavior. His theory is based on the pyramid structure of the hierarchy of norms which derives their validity from the basic norm which is known as Grundnorm. In this superior norms have control over the norms subordinate to them. He rejected Austin’s view that ‘law is a command’ because Austin introduces subjective consideration whereas he wanted it as an objective