Zašto je većini lakše kritikovati, nego pohvaliti?

[Skitnica]

Primjetila sam ( a i vi sigurno )da je svima lakše i brže kritikovati nego pohvaliti..

Kada je nešto loše, svi imaju nešto za reći, a kada je dobro onda niko ne kaže ništa .

Zašto se primjećuju vise greške od dobrih stvari?Zašto su pohvale manje važne od kritike, a zar ne bi trebalo biti obrnuto..

Jesmo li nam to zaista prešlo u normalnu reakciju da tražimo ono sto nije OK, i da reagujemo samo na to..

Vi ? Je li primjecujete također da ima vise kritika od pohvala? Vodite li računa o tome?

[Coolio]

Ti se bas dala u otvaranje novih tema

Ja ne radim do ponedeljka pa imam vremena da sve propratim

Nesto neobjasnjivo za mene ali jeste tako. Kada god se uradi nesto, hajde da kazem naopako stvori se gomila znalaca sa kritikom. Kada ucinis nesto dobro, retko ko to i pohvali.

Ali opet se vracamo na tehnologiju koja je postala i krivac na neki nacin sto su ljudi isuvise hladni, mnogi postali iskompleksirani...Sva ta takmicenja da na internetu prikazes sebe u sto boljem izdanju ima uticaja na to sto danas zapravo oko sebe imamo veoma malo normalnih ljudi, mozes ih prebrojati na prstima jedne ruke.

[Skitnica]

I bez društvenenih mreža smo narod koji je uvijek više kritikovao, nego hvalio, a tek drustvene mreze su dodatno to pojačale ..Ljudi misle da uvijek kritikom “pomažu “/ dok dobro smatramo nepotrebnim za pohvaliti ( jer je normalno).



Neke osobe su u okruženju gdje se više ukazuju greške nego pohvale tako da im je to prešlo u normalu i nisu ni svjesni toga.

A ima i onih koji kritikom misle da ce time pokazati da su vise inteligentni..

Svi mi ponekad kritikujemo, samo neki to čine češće ..

[Coolio]

Tacno tako. Verovali ili ne i u familiji ima takvih

[Peace]

Svaki bi pojedinac trebao to da osvijesti kod sebe. Trebalo bi se analizirati nakon svake konverzacije, pisane ili usmene, da se vidi sta od toga nije trebalo reci ili napisati. Moze se desiti ako sam ne uocavas greske koje pravis stalno, da ce ti neko oko tebe pokusati ukazati na njih.

Vjerujte silno se trudim, i svjesna sam kad god to uradim. Prekorim se.
Nadat se je da ce vrijeme donijeti rezultate.

Zasto ne pohvalimo? Cesto ce i to naici na kritiku, tipa - vidi ulizice.
Neko i ne zeli davati ljudima do znanja da primjecuje i cijeni tu njegovu osobinu, da se kao ne umislis.
Neko nece iz nekih osobnih osjecaja koji ih trenutno prozimaju.
A svakome je drago da cuje nesto lijepo o sebi. Istina je da previse toga moze voditi u umisljenost, ali lijepo dozirano moze slati pozitvne signale - primijetim, i cijenim…I samom onom kojem se to daje na znanje, moze biti motivacija da nastavis tim putem jace.

[Peace]

Lijepa je tema

[Peace]

Primjecujem kod frendice kako raste i nadolazi. I drago mi.
Mnoge sam stvari primjecivala kod nje s kojim se nisam slagala, ali strpila sam se.
Drukciji su nam putevi bili, pa samim tim i drukciji nacini spoznaje nekih istih stvari.

Mislim nesto, kritika je uvijek gotovo pokusaj da se nekome da do znanja da si u nekim stvarima bolji ili vise znas..I grub nacin da se nekome kaze - odrasti/shvati/promijeni se/nauci.
Ma samo ga pusti, cekaj i gledaj. I radi najbolje sto mozes sa sobom. On ce odrastati, pored ostalog i od tebe uceci ako budes sjajan primjer.

[Skitnica]

Primjecujem kod frendice kako raste i nadolazi. I drago mi.
Mnoge sam stvari primjecivala kod nje s kojim se nisam slagala, ali strpila sam se.
Drukciji su nam putevi bili, pa samim tim i drukciji nacini spoznaje nekih istih stvari.

Mislim nesto, kritika je uvijek gotovo pokusaj da se nekome da do znanja da si u nekim stvarima bolji ili vise znas..I grub nacin da se nekome kaze - odrasti/shvati/promijeni se/nauci.
Ma samo ga pusti, cekaj i gledaj. I radi najbolje sto mozes sa sobom. On ce odrastati, pored ostalog i od tebe uceci ako budes sjajan primjer.

Vrlo često kritika izgleda kao pokušaj da se nametne vlastita superiornost ili kao grub zahtjev za promjenom.... Mislim da postoji razlika između konstruktivne kritike, koja želi pomoći , i destruktivne kritike, koja moze da povrijedi i ponizi......Mislim da i sa prijateljima trebamo biti jako pažljivi u nacinu komunikacije i vrstom kritike..

[Peace]

Nekad moras biti iskren, a to se mozda nece dopasti strani kojoj to govoris.
Ali treba uvijek imati na umu onu Mesinu - svak svoju istinu ima.
Mislim da covjek oduvijek i zauvijek treba teziti pravicnosti. Da nikad ne budes vodjen osjecijama koji te drze trenutno naspram neke persone ili situacije. Jer ti trenutni osjecaji mogu da se mijenjaju. Tada ce ti ljudi vjerovati i kad ih kritiziras.

Frendica govori - kcerka im se ofarbala u crnu, pa pitala njih, svoje roditelje - kako mi je?
Oni su rekli lijepo je. Ali kad su ostali sami, slozili su se da joj uopce nije lijepo. Nisu joj to htjeli reci da je ne povrijede.
Ali to se isto moze reci a da se druga strana na povrijedi. Da ne bude kritika.
Ja bih npr rekla - znas boja koju si prije imala meni se mnogo vise svidjala.
Tako se, kontam, stice i povjerenje. Druga strana, koja s tobom ima posla, znat ce da ces joj ti saopciti uvijek svoju istinu ali na bezbolan nacin, i vjerovat ce ti.

[Ina]

Mislim da ima sposobnih ljudi kojim uopšte nije teško uvažiti nekome onu blistavu stranu ljudskosti (bila ta strana fizička ili psihička ili sve ujedno).. dati iskrene komplimente, pohvale..
A i konstruktivne kritike.. koje u svoj mah zahtjevaju hrabrost i energiju. I koje drugoj strani mogu poslužiti kao korisni pomak.
Ili i nama samima.

A imam počesto i dojam kako je ljudima u mnogim okruženjima lakše tek tako reći super si! pućipući, u pravi si, divan, divna si.. ili tako je... nego ući u duboku, potencijalno neugodnu raspravu (ne mislim na vrijeđanja ili random hejt) o tome zašto nešto nije dobro.

[Vjetar]

I to kritikovanje je obično na sceni "iza leđa". Čini mi se da su skloniji ljudi povlađivati u lice a kritikovati iza leđa.

[Most]

Nema potrebe ni za hvaljenjem, osim u nekoliko očiglednih izuzetaka. Ako ti je osoba koju hvališ bliska (ili rod) i znaš da tvoje hvaljenje pomaže njenom samopouzdanju, naravno da ima smisla u hvaljenju, i za tebe i za tu osobu. Nekad se i to nedosljedno primjenjuje, ili se pretjeruje, pa može imati i neke negativne posljedice. Da ne širim tu priču dalje.

Što se tiče kritiziranja, u engleskom jeziku postoji jasna distinkcija između dvije vrste kritiziranja. Riječi su slične. Nisam siguran da u našem jeziku postoji slična distinkcija, barem ne na ovakav način.

To critique - objektivno i konstruktivno analizirati, evaluirati, itd., sa osvrtom i na dobre i loše strane onoga što analiziraš

To criticize - subjektivno se fokusirati isključivo na negativne strane nečega

[Most]

Ono što sam želio zaključiti, a nisam jer sam brzoplet je da su i hvaljenje i kritika (u smislu criticism) zaustavljači konstruktivne diskusije oko bilo čega, u skoro svakom slučaju.

Kritika (u smislu critique) služi da obogati diskusiju, da je proširi, odvede u novim pravcima, itd.

[dezire]

Nisam baš neki kritičar (osim politike kod nas). Previše puta sam bila kritikovana zbog svog razmišljanja, stavova.....da ja to ne želim raditi.
S vremenom, kritike me ne dotiču!

Mogu dati savjet ali i to onako, ,,suptilno,, i to ,samo ako sugovornik to traži ili očekuje od mene. Pohvalu lako izgovorim ali samo ako neko zaslužuje. Pohvala osobi daje ,,vjetaru leđa,,. Pohvala je pozitivna !

E sad, zašto je više kritike....Ljudi se osjećaju moćnije/pametnije ako nekoga kritiziraju (ovo je u većini slučajeva). A zapravo, upravo ti veliki kritičari, uglavnom, ne vide sebe.