Moja glasna razmisljanja

[Coolio]

Imati takav osecaj za druge ljude je krasno. Narocito u danasnjem vremenu gde gotovo svako gleda samo sebe. Sve je vise ljudi koji ni prema svojim najblizima nemaju osecaj.

Inace imati mir u sebi je neprocenjivo

[Peace]

Na nekom predavanju cujem danas rijec - obezvrijediti. Nisam predugo cula ovam izraz.
Mislilo se uglavnom na odnos izmedju ljudi, ono sto jedni drugim kazemo, planski kad covjeka idemo obezvrijediti.
Mozda se moze rece da te bez tvog dustenja niko ne moze obezvrijediti, ali da li znamo kako stoji ta druga strana, kojoj uputimo rijec koja obezvrijedjuje?
Odakle u covjeku uopce potreba da obezvrijedi, ili bar pokusa, drugo zivo bice?
Sta je to u tebi sto te tjera?

[Peace]

Ovih dana, s obzirom da je Ramazan, o postu i navikama ljudi.

Mama mi jucer govori sta jede za sehur, iznenadila se.
To je obrok ko vecera, moze dva dana poslije toga da ne jede.

Onda mi frencica salje kako ona svega pripremi na sto, bas da se nadoknadi sto se u tomu dana nije jelo.

Ljudi se neki cak udebljaju, zamijenu noc za dan, nocu su budni i jedu, dalju spavaju. Ustaju par sati pred iftar.

Sve to nije poenta.
Potrebno je da osjetimo glad, da smrsamo, da se uzdrzimo od ruznog govora, lagani obroci, posebno lagani sehuri.
Ramazan je dat, pricitah ovih dana u Kur’anu, da bude preporod ljudima. I koristan je, sva nauka se slaze da je post zdrav.
I vjerujem da nam je zato. naredjen - da se tijelo preporodi.
I zao mi je vidjeti kako to ljudi rade, dovode se u situaciju da moze biti stetan.
Jer ne moze nikako biti dobro da prepunis stomak u 4 ili 5 ujutro pa odes spavati.
Ili prepunis navecer, pa jos dodajes, dokle god si budan.

[Vjetar]

Govoriš li im to?

[Peace]

Govoriš li im to?

Da. Biranim rijecima, al ne pije vodu.

[Vjetar]

Govoriš li im to?

Da. Biranim rijecima, al ne pije vodu.

Nemoj

[Peace]

Govoriš li im to?

Da. Biranim rijecima, al ne pije vodu.

Nemoj

Necu, vise.
Ali stalo mi je do njih. Posebno do mame.
Zelim da im post bude korisan, ne stetan.

[Coolio]

@Peace
Možda samo nemamo vremena, uživati u lijepim stvarima
Biti sretni u trenutku.
Uvijek razmišljamo kako želimo biti sretni a život prolazi jer, eto, svaki put nam nešto fali za tu sreću.
Do nas je, uvijek!

Svaki trenutak je pravo vrijeme, svako vrijeme je pravo vrijeme.
Ako cekamo vikend, odmor, praznik, propustamo radost.
Mislim da treba osvijesti zahvalnost.
Zahvalnost i radost su dvije usko povezane stvari, ko prst i nokat.
Bez pravog osjecaja zahvalnosti nema ni pravog osjecaja radosti.

Ja kad legnem u krevet pomislim - wow, imam toplu i mehku postelju, imam toplu kucu, imam krov nad glavom…
Ima i ljepsih krovova, ali ovaj je moj.
Ujutro kada se probudim - hvala Bogu, ja se probudila. Svaki sat u svijetu umire oko 7000 ljudi. Dok sam ja spavala, u svijetu je umrlo oko 56,000 ljudi..
Ulazim u kupatilo, voda, topla i hladna, tus, toalet. Milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, da ne govorimo o kupatilu.
Kad prolazim pored bolnice, sjetim se da sad neko lezi na operacionom stolu, a neko u hodniku drhti i ceka tuzne vijesti.
Mozda cu i ja jednom to biti, ali danas nisam, i zahvalna sam, pa samim tim i radosna.

Sjecam se Dezire tvoje slike, noc, ponoc u Banja Luki, ti je napravila. Pitam te - zar smijes biti vani u ta doba? Kazes mi smijem, siguran je grad.
Takvog grada nema citav Americki kontinent, vjeruj mi. Vjerovatno ni Africki, mozda ni Azijski. Koja je to sreca, svaki dan mozes biti radosna. Mozes pjese odlaziti na svoj posao, u zemlji si gdje je zena slobodna i u gradu gdje je sigurna.

Svaki se dan svako od nas treba potsjecati na ono sto imamo, s tim zapoceti i zavrsiti dan. Utisati one koji nam govore sta nije u redu.
Najbolje je potpuno ih ugasiti, oni ne rade za nasu korist vec za svoju platu.

Zamisli kakva bi promjena dosla na svijet kada bi svako od nas, svaki dan, iz svog doma na posao kretao zahvalan, umjesto zabrinut…
Mi to mozemo!


Razgovarala s mamom danas. Kaze mi da su gledali neki snimak iz 1998, bio neki dogadjaj i jedan covjek snimao tada.
Ljudi su na tom snimku bili veseli i opusteni. To je bilo znaci samo 3 god nakon rata.
Nisu bili sredjeni ko danas, i kuce su izgledale siromasno, i s vana i unutra.
Pa kako je moguce, pitam se, da su ljudi tada i sa puno manje bilo radosniji?
Nisu imali interneta, i straha koji je posijan putem njega.

Koliko si sve ovo lepo napisala. Mada to je standardno kada si ti u pitanju. Imas neverovatan dar da sve pojasnis na jednostavan nacin. Vec vise puta rekoh da bih ja voleo da ti napises neku knjigu, prvi bih je kupio. Ne znam da li si razmisljala o tome?!

Ja cu dati odgovor na ovo sto si razgovarala sa mamom. Logicno je da su tada ljudi bili srecniji. Nije bilo tehnologije koja je razdvajala ljude i ispirala im mozgove. Svesna si da danas petoro izadju zajedno u kafic/kafanu i ako ne svi,cetvoro su na telefonu. Drugo, sva ta tehnologija je na vecinu uticala naopako i ona im nije pomogla u razmisljanju vec im je mozak isprala. Evo i sada ta AI. Ljudi nisu ni svesni koliko ce to biti pogubno po ljude. Sve vise njih je to instaliralo na telefone i za sve sto im treba pitaju taj neki CHAT GPT ili kako se vec zove. Dakle teraju narod da ne razmislja jer zasto bi, imaju taj CHAT, on ce da im kaze. I svaka nadolazeca generacija ce sve vise ici ka robotizaciji,digitalizaciji u prevodu zatupljenosti. Vodice se iz tudje glave, bice fakticki dresirani. Stoji da tu ima poneka dobra stvar ali preterano koriscenje toga je pogubno. I zato sve manje ljudi zna da uziva, zna da razmislja, lako ga je nahuskati pricama o ratu,lako gube osecaj za druzenje pa cak i najmilije. Tu ti lezi svo objasnjenje draga Peace.

[Peace]

Simpaticno mi je kako djeca odjednom pocnu voditi racuna o novcu kad svojim placaju
Sinu nije nista bilo skupo dok nije radio, al sad kad ima svoju platu, dobro razmisli da li mu nesto treba.

Imao je plan da ide u Ikeu, neki desk za computer htio, ali odgadja dva vikenda, htjeli smo zajedno a ja nisam mogla.
Helem sinoc predlozim da idemo danas, a on veli - ma nisam lud mama da placam desk $400. I ovaj moj je jos u dobrom stanju.

Kupio neki aparat za kafu, i kako ga nije koristio, odluci ga vratiti, i uzet pare nazad.

Vidim u kupatili ne stizu stvari dok se stare ne potrose do kraja, to mu nije bila praksa dok je sve islo na mamim i babin racun.

Pa i jede sad cesce kod kuce. Mi obezbijedimo da kuci imas sve, ali ako hoces pored toga, to sam sebi placaj.
Sad sam predlaze jela koje voli kuci.

[Vjetar]

@Peace
Možda samo nemamo vremena, uživati u lijepim stvarima
Biti sretni u trenutku.
Uvijek razmišljamo kako želimo biti sretni a život prolazi jer, eto, svaki put nam nešto fali za tu sreću.
Do nas je, uvijek!

Svaki trenutak je pravo vrijeme, svako vrijeme je pravo vrijeme.
Ako cekamo vikend, odmor, praznik, propustamo radost.
Mislim da treba osvijesti zahvalnost.
Zahvalnost i radost su dvije usko povezane stvari, ko prst i nokat.
Bez pravog osjecaja zahvalnosti nema ni pravog osjecaja radosti.

Ja kad legnem u krevet pomislim - wow, imam toplu i mehku postelju, imam toplu kucu, imam krov nad glavom…
Ima i ljepsih krovova, ali ovaj je moj.
Ujutro kada se probudim - hvala Bogu, ja se probudila. Svaki sat u svijetu umire oko 7000 ljudi. Dok sam ja spavala, u svijetu je umrlo oko 56,000 ljudi..
Ulazim u kupatilo, voda, topla i hladna, tus, toalet. Milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, da ne govorimo o kupatilu.
Kad prolazim pored bolnice, sjetim se da sad neko lezi na operacionom stolu, a neko u hodniku drhti i ceka tuzne vijesti.
Mozda cu i ja jednom to biti, ali danas nisam, i zahvalna sam, pa samim tim i radosna.

Sjecam se Dezire tvoje slike, noc, ponoc u Banja Luki, ti je napravila. Pitam te - zar smijes biti vani u ta doba? Kazes mi smijem, siguran je grad.
Takvog grada nema citav Americki kontinent, vjeruj mi. Vjerovatno ni Africki, mozda ni Azijski. Koja je to sreca, svaki dan mozes biti radosna. Mozes pjese odlaziti na svoj posao, u zemlji si gdje je zena slobodna i u gradu gdje je sigurna.

Svaki se dan svako od nas treba potsjecati na ono sto imamo, s tim zapoceti i zavrsiti dan. Utisati one koji nam govore sta nije u redu.
Najbolje je potpuno ih ugasiti, oni ne rade za nasu korist vec za svoju platu.

Zamisli kakva bi promjena dosla na svijet kada bi svako od nas, svaki dan, iz svog doma na posao kretao zahvalan, umjesto zabrinut…
Mi to mozemo!


Razgovarala s mamom danas. Kaze mi da su gledali neki snimak iz 1998, bio neki dogadjaj i jedan covjek snimao tada.
Ljudi su na tom snimku bili veseli i opusteni. To je bilo znaci samo 3 god nakon rata.
Nisu bili sredjeni ko danas, i kuce su izgledale siromasno, i s vana i unutra.
Pa kako je moguce, pitam se, da su ljudi tada i sa puno manje bilo radosniji?
Nisu imali interneta, i straha koji je posijan putem njega.

Nema napretka bez nezadovoljstva

[Ina]

Bajram Šerif Mubarek Olsun

[Peace]

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Allah Razi Olsun.

Znaj da neizmjerno cijenim i primjecujem da svake god ovdje ostavis tu poruku.
I @Vjetar je svake predhodne ostavljao u pm.
Naviknemo covjeka pa se primijeti ako izostane

Neplanski sam zadnji dan iftar docekala na putu, i prvi dan bajrama.
Muz je poslom trebao u Penslivaniju (10 sati voznje u jednom smjeru, i morao je autom) pa sam na njegovu molbu posla s njim, da razgovaramo, da mu se samom ne prispava.
Tako smo otisli u cetvrtak oko 5 pm, i vratili se sinoc oko 9 pm.
Znaci u nekih 27 sati imali smo 20 sati voznje. Otislo je 4-5 za obavljanje posla zbog kojeg smo otisli, i neka 2 sata za sipanje goriva i protezanje.
Preskocili spavanje. Ja sam stigla tu i tamo povrsno kunjati.
Usput i tonu nekih stvari elektronski obavila, mijenjala osiguranja za auta..

Zateknem sinoc bogat buket ruze pred vratima.
Pretpostavljam od rodjaka.

I svejedno zbog ne prospavane noci, evo ustala bez alarma rano ko za sehur.
Danas cu prvu bajramsku kafu da pijem

[Peace]

Rekla sam da cu vam prenijeti utiske koje je meni kcerkica prenijela iz Tokia.

Vratila se cura, ja mislim u utorak, ali tek je nakon par dana smogla snage da prica.
Od NYC do Tokija je 14 sati avionske voznje. Nakon toliko sati, znaju ono koji su putovali preko oceana, smorite se, i trebate 2-3 dana za odmor. Ali cure nisu imale te dane, otisle su na 7 dana, i htjele su svaki dan maximalno iskoristiti.
Avio kartka ju je kostala $800, to je bio odlicna cijena.
Njena best frendica je putovala iz Atlante, a karta odavde kosta $2000. Sreca je da cura ima frenda koji radi nesto za Deltu, u on je dodao nju i svoju zenu na listu putnika koji mogu putovati besplatno, ali samo ako ima slobodno sjediste. Imala je sjediste i odputovala je u Tokio i nazad bez dolara za kartu.

Ja sam prvi put doznala koliko je Tokio velik, grad ima 37-38 miliona ljudi
I NYC je, kaze mi cura, malen u poredjenju s njim. A NYC je bas metropola.
Mama, kaze mi, taj grad je, i pored tolike populacije, toliko cist, da ti svo vrijeme imas osjecaj da je sve napravljeno tek prosle sedmice.
Tamo je vidjela najcisce ulice na svijetu.
Putovala je mnogo, ali tamo su, kaze, najljubazniji ljudi na svijetu. Ni jednu, ni najmanju, neugodnost nisu imale.
Sto je bitno, kaze, ljudi su prirodno ljubazni. Svi. Svaki je ljubazniji od najljubaznijeg zapadnjaka. I tek kod njih, kaze, skontas koliko su amerikanci zapravo lazno ljubazni, natjerani, ali nije im to prirodno stanje.
Na ulicama se u Tokiu ne pusi, postoje tu i tamo neke “kutije” i tu se sklones ako moras pusiti.
Ljudi su toliko sredjeni, tako da kaze, mora ih staviti na #1 u svijetu. Sredjeni su u Parizu, i NYC, ali oni ipak idu iza Tokia.
I ne samo mladi, vec je vidjela i ljude u 50 pa je za njihove outfite mislila - wow, i ja bi to nosila.
Nema beskusnika po ulicama, nema ugojenih ljudi.
Istina je ono da se Japanci i kad pjesace, strikno drze svoje strane.
Vozovi, iako uvijek krcati, su nevjerovatno tihi i cisti, ni nalik NYC, kaze. Mada sam ih ja i u NYC dozivjela tihim, pa sad mogu misliti kako je tamo.
Oni za sve imaju neke svoje app, tako se najbolje unapred informisati kako i sta vam od toga moze koristiti.
Kreativnost, kaze, nigdje takvu nije vidjela. S toliko mnogo paznje i detalja sve rade.
Ljubazno se na mnogim mjestima blako nakloniti.
Toaleti su svi japanski, kaze, sve neko autofunksionisanje.
Iako grad s toliko ljudi, saobracaj nije tezak, valjda sto mnogi ljudi koriste vozove.
Na nocne izlaske nisu isle, jer su bile premorene od dnevnih, pa bi umorne zaspala do 10pm.
Ali ono sto bi i do tih sati vidjele, bilo je cool, mnogo svijeta, a u isto vrijeme opet kulturno i tiho.
Hrana, najvise morska, i ukusna.
Po povratku u NYC dozivjela je blagu depresiju. Javljala su joj prvih dana pitanja - gdje ja ovo zivim. A zivi milju od centra Manhatna koji spada u jedan od naskupljih kvartova na kontinentu.
Rekla je jos - Amerika je 100 godina iza Japana mama.
I ovo - mislila sam kako se jedan japanac osjeca kad prvi put dodje u USA. O toj zemlji i njenoj moci mnogo je slusao na tv, ali kad dodje vjerovatno se razocara, i jedva ceka da se vrati kuci.

[Ina]

Bogato iskustvo. Drago mi je zbog M.

Imala sam menadžerku iz Japana. I to o ljubaznosti je istina. Nije im vještačke podloge ili uvježbane.A čak i kad ti imaju nešto "neveselo" za reći.. u stanju su naći prave riječi..
Fantastična žena. Sve uvezi njih mi je jako zanimljivo.

[Coolio]

I ja poznajem par njih koji su posetili Japan i vratili se odusevljeni. Ja imam zelju posetiti Tokio

[Capri]

Baš sam maloprije pročitala da je Japan najsigurnija zemlja za posjetiti sada i narednih par mjeseci ako se neko plaši od rata. Japan mi je na listi želja samo ne znam šta bih jela tamo.

[Coolio]

Pa pretpostavljam da imaju i druge kuhinje, ne samo svoje ukoliko nisi ljubitelj japanskih jela...

[Peace]

Bogato iskustvo. Drago mi je zbog M.

Imala sam menadžerku iz Japana. I to o ljubaznosti je istina. Nije im vještačke podloge ili uvježbane.A čak i kad ti imaju nešto "neveselo" za reći.. u stanju su naći prave riječi..
Fantastična žena. Sve uvezi njih mi je jako zanimljivo.

Ja sam vise puta ovdje pisala o ljudima istocna Azije.
Radila sam u cetvrti koju oni mahom naseljavaju.
I kad radite u javnom servisu, nema boljih od tih ljudi.
Kultura, uctivost i odmjerenost koju nemaju ostali ljudi nase planete

[Peace]

Danas smo bili rasporedjeni da posjetimo dva centra, nas dvoje.
Nakon prvog, negdje oko 1h, kolega upita - volis li sa mnom raditi?
Stvarno volim, kazem.
Veselo nam je, i mnogo razgovaramo. Covjek je radio razne poslove, i pun je zivotnog iskustva, ali ono relax je skroz.
Stvarno? Pita.
Stvarno, velim.
Pa hajde kaze sad ti idi sama u taj drugi centar, a ja ode zavristi nesto sto nisam stigo jucer, u drugom centru
Ali nemoj, rece jos, spominjati nasem menageru.
I tako je u drugom sama, na vrat na nos, bas mi bilo gusto.
Da bi on nazvo oko 5pm, da pita treba li i on doci
I usput da me potsjeti da nista menageru ne spominjem.

I necu. Drag je cojek. Ali gdje je on iso sam Bog zna
Jer htio je i on meni izaci u susret. Bilo je dana kad sam bila “teska”, i on bi sam predlago da idem kuci, niko ne bi znao…
Ipak nisam, durala sam.

Nadam se da se i sa njim ovo nece ponavljati

[Peace]

Ne mogu u kucu, cekam da mi donesu kljuc.
Jedan me covjek dovezo kuci, drugi ce mi donijeti kljuc od moje kuce.
Nije to ni jedan moj cojek. Moj je osto nesto nekom trecem cojeku zavrsiti, zurilo mu se.plahu.
Ali nisam htjela o tome pisati.
Otisla jutros s cojekom (mojim) nesto obaviti. Nekako smo sve uradili na moje ime, pa nam sada lakse da idem kad treba, nego da sve prebacimo.
Usput morali stati kod prijatelja.
To oni sto imaju unukicu od 7 god, koja me “sredi”, nasminka, poceslja, i nokte nalakira kad im dodjem.
Ja sam joj najbolja frendica
Helem, za uzvrat, ja njoj uvijek nesto ponesem.
Zadnji put sam joj ponijela ovaj dole rusacic.
Curica je nesto tada rekla, sto nisam bas razumila, u vezi tog rusacica, pa sam mislila plod neke djecije maste.
Danas mi njena mama kaze - hajde da ti vratim onaj rusacic, pa ga mozes vratiti u store, da ti ne propadnu pare… Jer znas to je nesto sejtansko…nesto je jos govorila, nepovezano. Ili ja mozda nisam vise povezivala.
Majke djevojcice nosi hojab. I sama je kao dijete, pahuljica.
Nisam zamjerila.
Muz je bio sokiran, kako ce rusacic biti sejtanski…
Stvarno nismo imali komentar.

[Vjetar]

Udje li u kuću?

[Peace]

Do sad sam ja skontala i da cu imat negdje izvan kuce sakriven kljuc. Nije mi ovo prvi put.
Pa sam i googlala sto je ovaj lik s rusaka sejtanski.
Smijesno, kakve sve info sam nasla. Cak je u nekoj zemlji bilo zabranjeno prodavati bilo sta s tim likom.
Roditelji prijavili da im djecu opsjedaju sejtani

[Peace]

Aktivni smo pa mi ne nedostaje da ovdje sta upisem.
Ali ipak ovo od danas hocu.

U Sam’s Clubu sam. Trgovina s velikim pakiranjima.
Ne kupujem tu mnogo, jer je nas troje.
Ali vodu, da. I hladne cajeve, muz pije, i poneku jos stvar.
Kod njih jedino ne mogu da platim sa apple pay, jednostavno nece da dopuste kako bi ljude privolili da uzmu njihovu karticu.
I tu jedino vadim novcanik iz torbe.
Vadeci ga danas povucem sa njim dnevni ulozak, i pade mi na pod. Upakiran je u najlonski pink omot. Prije nego sto sam se ja snasla, covjek/radik, koji se tu nasao, sageo se i dohvatio mi ga.
Kazem - I'm so embarrassed.
Covjek, bez imalo pretvaranja i glume rece - There's nothing to be ashamed of.
Bas kao da mi je podigao olovku s poda.

Mislila sam poslije kako ce mi ovi ljudi jednom nedostajati ako se vratimo.

[Coolio]

Prica koja ce mi zauvek ostati u secanju koja je nazalost sa tuznim krajem...

Vracam se u 2021-u godinu. Kvalifikacije za svetsko prvenstvo i utakmica Srbija - Portugalija koja se igrala u Beogradu, poslednji minut utakmice, Kristijano Ronaldo postize regularan gol koji sudija ponistava. Vidno iznerviran, Ronaldo baca svoju kapitensku traku na travu i napusta teren. Vatrogasac koji je bio u blizini, uzeo je kapitensku traku. Nakon meca, upravo taj vatrogasac stavlja kapitensku traku na aukciju koju na kraju zbog najvece ponude ( 7. 500. 010 dinara iliti otprilike 63.000 eura tada ) dobija Mozzart kladionica. Sav novac bio je uplacen u dobrotvorne svrhe za lecenje malenog Gavrila.

"Taj trenutak kada sam uzeo traku bio je već poseban, istog momenta sam znao šta želim da uradim s njom. Pitao sam kolege i pretpostavljene i svi su se složili sa tim. Bukvalno sam gledao traku na travi i video u njoj tračak nade da pomognemo Gavrilu", rekao je ovaj humani vatrogasac za Kurir.

Kapitenska traka prodata je na licitaciji za 7 500 000 dinara, a novac će biti prosleđen za lečenje malenog Gavrila.


Nazalost, cetri godine kasnije maleno dete je preminulo

[Peace]

Dosla je s nama raditi mlada zena, Yoselyn. ima 24 god
Njeni su porijeklom latinci, ali ona je rodjena i odrasla u US.
Vec je udata. Samo unazad 30ak god ne bi za ove godine govorili - vec je. Vec to bi bio pravo vakat, ako ne i kasno po misljenju nekih ljudi.
Odrasla je u Texasu, zadnje dvije god je u GA.
Danas smo radile same, razgovarale smo, i ne mogu da izbacim iz glave.
Morala je, kaze, iseliti se iz kuce sa 18 god. Majka je tako htjela. Nije, rece mi, zensko dijete mnogo cijenjeno u njenoj kulturi, do muska se drzi.
Pomogle su joj poslije toga malo sestre, koje su bile malo starije od nje, a koje su ista tako morale napustiti kucu kad su stekle punoljetnost.
Pitam - kako je tvoj otac gledao na to?
Ne znam ga, kaze.
Kako ne znas?
Napustio nas je kad sam ja imala 6 mjeseci. Od tada nas nikada nije trazio niti se ikako brinuo.
Znam mu ime i prezime, googlala sam ga, zivi u Georgiji.
Na neke momente pozelim da ga kontaktiram, ali nervozna sam, ne znam kako ce to ici.
Yoselyn se naradila do sada. Za fakultet nije imala ni novca ni vremena.
I dalje nema. Imaju racune, i mora raditi. Planiraju da se usele u kucu kod muzevih roditelja. Ovi ce im dati jednu sobu za $700 mjesecno.
Ima ih sestero btace i sestara, s vise oceva. Bilo mi nezgodno da pitam sa koliko…
Vratila sam se kuci tuzna.

Dijete da trazi oca preko interneta…
Pa nije dijete macka, pa da moze nesto i uloviti i spavati pod autom ili terasom… Pa i o njoj se ljudi brinu.
Upitah se, sta ce covjek koji se nije brinuo za svoje dijete naci kao izgovor jednom pred Bogom.
Mi druge mozemo pomoci, i lijepo je, ali da se staras o dijetu - to je tvoja duznost….Zasto nisi izvrsavo svoju duznost?
I kako majka da ti trazi da napustis kucu? Bez novca, bez auta, bez znanja i zvanja…? I kad sve to imas, opet nije lahko, brutalna je Amerika, nemilosrdna.

I ovako ovdja zivi dobar dio populacije. Ne mogu reci procentualno, ali sigurno vise od pola porodica tako se promece. Ne poznaje se cesto roditelj…Cuo si da imas polubracu i polusestre, to je sve.