Tragovi

[Ina]

Bio je lijep dan, poput većine prethodnih. Sunčan, što je ipak bilo neobično za dato godišnje doba.

​Otišla je.

​Prvo je sletjela na obližnje drvo. Malo razgledala uokolo, a poslije: addio. Bar sam tako mislila u tom trenutku.
Svom snagom je zamahnula, kao da je bila svjesna totalne slobode i gladne želje za novim saznanjima i svjetovima.

Radovalo me biti nekako dio toga i gledati njenu sreću, i tu prirodu traženja sebi sličnih.. ako uopće postoje, jer svi smo različiti i jedinstveni, pa i ptice.
​Dan poslije sam izašla na isto mjesto.
Nije došla.
Nekoliko sati nakon toga, malo prije samog mraka opet, ali samo onako, da uživam u mirisu i dolasku jesenje tame, jer i svjetlost i mrak imaju čar, bez obzira na vrijeme.

I baš tad je i doletjela, pravo prema meni.
Nahranila se po običaju, s dlana.
Ovaj put nije izbacivala iz ruke ono što joj nije godilo.
Poslije je zaronila kljunom i u vodu, poput strastvenog plivača.

​Ostavila sam je u otvorenom, ali i zaštićenom kavezu na drvetu, s hranom i vodom, kao dio selektivne brige (a najviše ljubavi), koju čuvam i prema svim ostalim krilatim stvorenjima.
Samo što je ona, za razliku od ostalih, dobila i kavez, uz opravdane razloge. Kažem opravdane, bar po mom sagledavanju cjelokupnog dešavanja.

Na kraju početka svega toga, za mene je bilo vrijeme i za addio. A za nju možda opet arrivederci, dok stvarno ne nauči (postepeno) kako se sama snaći.
I do onog trenutka kad (ako ikad) navrati samo da pozdravi, bez pukog životinjskog instinkta preživljavanja i ostalih potreba.
Kako god da u budućnosti bude, ništa joj ne zamjerim. A ni sebi.

[Ina]

Sve što vrijedi ne može se dobiti odma, a ni lahko..

[Coolio]

Sve što vrijedi ne može se dobiti odma, a ni lahko..

Jel ovo tvoje delo? Savrseno je...

Bas si talentovana za ovo ukoliko se ovim bavis...

[Ina]

Jeste moj crtež samo što sam stavila preko stile pastello s mobitela. Zanimalo me kako bi izašlo u boji.

Ma ne bavim.. samo mi onako opuštajuća zabava i užitak ponekad

[Coolio]

Jeste moj crtež samo što sam stavila preko stile pastello s mobitela. Zanimalo me kako bi izašlo u boji.

Ma ne bavim.. samo mi onako opuštajuća zabava i užitak ponekad

Trebalo bi da se bavis...Bas imas talenta za to...Savrseno izgleda

Radis li portrete mozda?

[Peace]

Sve što vrijedi ne može se dobiti odma, a ni lahko..

Ova je kao one slike tipa- sta prvo ugledate otkriva vas karakter.

Predivno. Znala sam za tvoj knjizevni talent, ali ovo je ipak nesto novo.

Je li se tak razvilo, ili samo nisi pokazivala?

Ja ocekujem da cemo ovdje i citati

[Ina]

Coolio.. gajim vjerovatno neke fine baze, i pogotovo ljubavi za olovku.. i u ovoj formi.. samo što imam još punoo više za naučiti..
Za portrete sam ti već negdje odgovorila


Peace.. sjećaš li se kako sam vas nekad zamišljala? tako da nije skroz novost..
A još u srednjoj, s jednom drugaricom od tad, (ona je na kraju završila likovnu akademiju ) švrljale po svesci.
Onda je bilo godina i godina "zaborava".. pa poslednjih nekoliko "ispliva na površinu" malo češće.
A da.. znaš da su mi slova prva i najjača strast ipak..
Mada je i to nekako u strani..

[Ina]

A evo. nju sam malo pokušala završiti (ako se uopšte primijeti razlika) I ovo je trebala biti neka vrsta portreta..
Možda joj "ispravim" i oči, nos i uho.. nekad

[Ina]

Mali patuljci u velikim ljudima
nisu kovali zlato, niti oštre sjekire. Nisu bili sposobni glumiti ljubaznost, prijateljstvo, ljubav ili strast.

Umjesto usta imali su srce.
Umjesto dva uha, dva srca.
Umjesto očiju, dva srca.
Umjesto nosa srce.
Umjesto ruku srce. Umjesto nogu srce.
Čak im je i ono između bilo opet srce.
Mozak nisu imali, (što opet ne znači da ga nisu uopšte posjedovali) jer im nije ni trebao pored srca.
Svo znanje bilo im je pohranjeno u pulsiranju i povezanosti bezbrojnih srca.
Sve što su gledali, slušali, njuškali, ljubili bilo je opet od srca.

Ne možeš živjeti bez razuma! vikali su neki.. pokušavajući da im presade male kamene mozgove koje su napravili po uzoru na svoje.

Moraš govoriti glasno i puno da bi te čuli! savjetovali su drugi.. pokušavajući da im uguraju metalne usne.

Moraš željeti zlato i moć! šaputali su pohlepni, nudeći im teške, hladne ruke za grabljenje..


Kada bi pokušali da im stave kameni mozak, Patuljak bi svojim srčanim očima i dugim mekanim rukama osjetio hladnoću i prazninu.. i blagim uzdahom Srca ga vratio. Kamen bi se jednostavno otkotrljao.


​Kada bi im ponudili usne od metala, ili lažnog zlata Patuljak bi, u dodiru svojim Srčanim ustima brzo rastopio metalnu strukturu.. pretvarajuci je u mlaku suzu.


Mnogi su vjekovima pokušavali..
ali niko im nije mogao nametnuti drugačije Srce.





Pošto mala voli i patuljke, prije praznika smo ih pravile od plastike potrošenog deterdženta i čarapa.. nekoliko puta.
Tako je priča i naišla. Dobili su i imena.
Srceko i Srceka

[Peace]

Hvala ti sto ovo dijelis s nama.

Od ka

[Coolio]

A evo. nju sam malo pokušala završiti (ako se uopšte primijeti razlika) I ovo je trebala biti neka vrsta portreta..
Možda joj "ispravim" i oči, nos i uho.. nekad

Koji si ti talenat...Svaka cast

[Ina]

Hvala ti sto ovo dijelis s nama.

Od ka

Bila ti je nedavno želja.. a i meni naišla

[Ina]

Gotov svi su pecali žene ili muškarce (iskrenošću, lažima, govoreći svakoj isto, patetikom, nježnošću, inteligencijom.
Kako bi ko i stig'o, ili kako je navikao.
Njega su zvali: Ribac

A strasti mu uopšte nisu imale odjek te masovne veze spomenutih manija.
Nikad u životu nikoga nije jurio, ni žene ni muškarce, u bilo kakvom smislu.
Niti je nalazio tu neku satisfakciju čekanja i planiranog zajeba da vidi u mreži, ili na udici, nešto tako sitno upored samog sebe.
Vodio se nekim univerzalnim zakonima.
I nije ih kršio, ne iz straha, nego prejake jačine hranjena integritetom.
Volio je i svoju barkicu i zvuk valova. Miris soli.
Odsjaj sunca i rasute boje tokom zalaska ili zore.
Ponekad je u barkici mogao na kratko i da zaspi (a njemu se uvijek činilo puno) i da se trgne na zalutale kapljice valova.. znajući da je voda i mir a i konstantna nepredvidivost.
Pričao je i s pticama.. katkad na glas a češće u sebi. A svakako bi ga čule. I one vodene.
Pojedini ljudi su govorili i da se on uopšte ni ne druži s nekim.. ko nije od soli, vode ili krila.

Toliko i tako je većinom provodio svoje oaze tišina. I opet uvijek u svemu, i iz svega.. nalazio spontan sklad.

[Peace]

Je li lik stvarno postojeci?

[Ina]

Sve osobe o kojim inače ovako pišem postoje.. ili su postojale..

[Ina]

Već neko vrijeme pokušavam nešto riješiti, i ne ide, pa ne ide.
Odem danas do jedne radnje nadajući se da imaju bar približnu soluciju.
Ili neku sugestiju.
U datim situacijama većina kaže: nemam(o) to, ili: non saprei, mi spiace A kamoli da te upute u neku drugu radnju.

Ne znam da li je imao više od 50 godina.. ili tu negdje.. A dalo se primijetiti po rukama, vratu, kosi, (posijeda, gusta, preko ramena u pletenici) načinu pričanja, i nazorima.
Energijom koja se ne može odglumiti ili naučiti na nekom kursu transakcija.
Na moja glupa pitanja nije se ponašao superiornije.
Nije suosjećao samo pasivno (s onim: mi spiace), već se usmjeravao na konkretno djelovanje, kako bi pomogao.
I jeste.
Sviđaju mi se inače takve i slične osobe.

Žao mi je samo što sam otišla a nisam uzela ništa.. mada vjerujem da, onakvom kakav je, nije ni zasmetalo.




Ovaj je prvi što sam nacrtala.. Ostale neke možda druge prilike.

[Ina]

Flora ima dar da probudi svaku i polumrtvu biljku.
Podsjeća na zemlju i na jagodicama nosi miris ružmarina.
Naizgled često krhka.. ali njeno korijenje može da probije i asfalt..
Blaga i strpljiva. Ne bježi od oluja, nego ih prihvata. I iako se može i slomiti, njeno sjeme ostaje.
Rumenih je obraza i pije sok od ruža i nosi lagane duge haljine.

Fauna je instinkt koji preživljava. Odzavanja ubrzanim otkucajima, poput prirodnog maratonca.
Ona može da predosjeti nevrijeme.. i potraži zaklon, i sebi i drugima.
Mijenja boju očiju ovisno o svjetlu i ni mark joj nije prepreka dobrom vidu.
U torbici nosi flastere, a ptice joj same dolaze pod prozor.

Humana je kreacija.. škrinja osjećaja i svijesti.
Može da štiti i obnavlja.
Čuvar duše koji osjeća težinu postojanja a i ljepotu stvaranja. I ne kuha samo da bi se najela. Miriše na stare knjige i nosi list u džepu koji joj je Flora poklonila. I perku od Faune.


I koliko god da su slične.. a i različite..
Nijedna od njih tri ne mogu biti potpuno svoje.. bez onih drugih.










Floru i Humanu sam već imala.
A Fauna je iz ovih dana.

[Peace]

Sve tri su lijepe, ali ova srednja je wowww
Tu si sigurno vise vremena ostavila.

[Coolio]

Flora ima dar da probudi svaku i polumrtvu biljku.
Podsjeća na zemlju i na jagodicama nosi miris ružmarina.
Naizgled često krhka.. ali njeno korijenje može da probije i asfalt..
Blaga i strpljiva. Ne bježi od oluja, nego ih prihvata. I iako se može i slomiti, njeno sjeme ostaje.
Rumenih je obraza i pije sok od ruža i nosi lagane duge haljine.

Fauna je instinkt koji preživljava. Odzavanja ubrzanim otkucajima, poput prirodnog maratonca.
Ona može da predosjeti nevrijeme.. i potraži zaklon, i sebi i drugima.
Mijenja boju očiju ovisno o svjetlu i ni mark joj nije prepreka dobrom vidu.
U torbici nosi flastere, a ptice joj same dolaze pod prozor.

Humana je kreacija.. škrinja osjećaja i svijesti.
Može da štiti i obnavlja.
Čuvar duše koji osjeća težinu postojanja a i ljepotu stvaranja. I ne kuha samo da bi se najela. Miriše na stare knjige i nosi list u džepu koji joj je Flora poklonila. I perku od Faune.


I koliko god da su slične.. a i različite..
Nijedna od njih tri ne mogu biti potpuno svoje.. bez onih drugih.










Floru i Humanu sam već imala.
A Fauna je iz ovih dana.

Prelepo INA.

Koliko je Peace talentovana za pisanje toliko si ti talentovana za crtanje/slikanje. Svaki tvoj rad je savrsen

[Ina]

Ništa ne umire.. sve se transformira..