Jesu li ocjene motivacija ili stres?

[deksametazon]

Ja sam za, a i ostajem za.. neke reforme pogotovo od početka osnovne.. ne za vječno ukidanje ocjena.

O obrazovanju može svako pričati iskustveno jer je svako prošao taj proces duži ili kraći. Reforme bi trebali biti konstanta jer se i zahtjevi promijene radikalno za 50, a tek za 100 godina. Ali nije nužno svaka reforma dobra. Idemo mijenjati da bi mijenjali, ali šta i zašto? Od rata pa do danas u Bosni smo prošli razne promjene. Ukida se osmogodišnje i uvodi devetogodišnje po trijadama pa i djeca kreću u školu ne više sa 7 nego sa 6 godina zbog čega se uvodi obavezno predškolsko. Problem te reforme što smo uletjeli grlom u jagode pa su djeca u drugoj trijadi obrađivala gradivo, a nisu postojali još udžbenici za treću trijadu i niko nije znao šta će se učiti kroz 3-4 godine. Roditelji to nisu prošli iskustveno pa im je bilo otežano pomagati u nužnom 'pedagoškom trouglu'. Ta generacija je blago oštećena mada su profesori pripremali djecu jer su znali da će imati problem u trećoj trijadi u nadogradnji znanja. Ako ne savlada tablicu množenja u početku druge trijade šta može sa njim raditi na kraju osnovnog obrazovanja? U stranom jeziku ako ne savlada širi vokabular i gramatiku kako će napisati pismenu vježbu u 9. razredu? A tek kako ga progovoriti? Onda je išao par godina 'step by step' pilot projekat, izbacuj klupe iz učionice i donesi ćilime (iz džamije jer nije bilo sredstava planiranih od strane ministarstva za to) da djeca rade na podu kako šta požele pa logično propao. Sada je akcenat na ishodima. Manje priče, rasterećenje učenika 'nepotrebnim', sa fokusom na primjenu usvojenog. Pa su i tu teoretičari na seminarima pretjerivali da ako se taj čas radilo o higijeni pa učenik ako ide do korpe za smeće i onda se sagne i usputno pokupi papirić da ga se mora vrednovati dobrom ocjenom. I u visokom obrazovanju je bila stresna promjena sa Bolonjskim procesom i tek sada kada imamo svršenike i poredimo ih sa svršenicima četvorogodišnjih fakulteta ne vidimo da smo dobili uočljivo kvalitetniji kadar. Master danas i magistar prije, nije isto.

Vrednovanje učenika i studenata ocjenom je nužnost. Bila je rasprava da se prve tri godine osnovnog obrazovanja ili prva trijada djeca ocjenjuju opisno i nakon par godina takve prakse zadržano samo za prvačiće i njih se ne smije ocijeniti ocjenom "ne zadovoljava" da ne bi djetetu ubili samopouzdanje. Zadržano je jedino da prve tri godine ne može ponavljati razred što je po meni OK. Osnovno obrazovanje najbitnije jer kako dijete stekne navike u tom uzrastu tako nastavlja i dalje jer u srednjem i visokom obrazovanju niko se ne bakće tehnikama učenja da što više njih usvoji znanje. Tu je već...hoćeš...nećeš...ne moraš.