Džamija Aja Sofija

[Vjetar]

Nakon 86 godina klanjana prva džuma u Aja Sofiji, prisustvovao i Erdogan

Prvi džuma-namaz nakon 1935. godine održan je u istanbulskoj Aja Sofiji. Bivša crkva i muzej, po novom ponovo i džamija, privukla je hiljade vjernika, a među njima bio je i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan.
Prije klanjanja džuma-namaza Fatihu je proučio i sam Erdogan, što možete pogledati na snimku CNN Turk.

Turske vlasti su 10. jula poništile odluku nekadašnje vlade te zemlje kojom je 24. novembra 1934. godine Aja Sofiji dodijeljen status muzeja. Činom poništenja pomenute odluke Aja Sofiji je vraćen status džamije.

Prvi imam ponovo otvorene džamije postao je Ferruh Muštuer koji je porijeklom Bošnjak. Inače džamija će imati ukupno tri imama.

Tokom bogate prošlosti Aja Sofija je 916 godina bila crkva, a od 1453. godine je pretvorena u džamiju. Kao jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u gradu na Bosforu, Aja Sofija je od 1985. godine uvrštena na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

(klix.ba)

Šta mislite?

[carobnjak_N]

To treba dati jedno duže obrazloženje, koje se tiče istorije Turske, da bi se razumjelo kako je riječ o Erdoganovom
tjeranju inata sa EU i manipulacije religijom, iza koje se krije njegova težnja da postane "sultan" , odnosno
doživotni vladar , pa i poslije njega da to bude neko koga on odredi, po mogućnosti njegov sin.
Sve to ima duboke reperkusije sa nama , bosanskim muslimanima, jer političke vođe (Sda) je pod snažnim
utjecajem Erdogana i njegove političke vizije i ambicije.
Kad budem imao vremena, pokušam pojasniti svoje viđenje (nadam se objektivno) istorijata Turske i Aja Sofije.

[Mina]

Sad će biti besplatno

[carobnjak_N]

Nije se potrebno vraćati toliko nazad u vrijeme kad je Mehmed Fatih osvojio Carigrad jer taj
kontekst vremena i nije toliko važan , osim što je carigradska patrijaršija u to vrijeme bila neka vrsta
centralne Crkve pravoslavlja. Pravoslavlje nema isti hijerarhijski poredak kao katoličanstvo, crkve su
autokefalne i ne postoji njihov Vatikan, pa da bi sam pad Konstantinopola u ruke Osmanlija predstavljao
toliko značenje , pogotovo nakon ovoliko vremena. Riječ je o simbolici i kulturno-pravoslavnom naslijeđu.

Već barem jedan vijek prije prvog svijetskog rata, Otomanska imperija je "bolesnik na Bosforu" , odnosno
društvo koje je još feudalnog ustroja, ekonomski propada i slabi, gubi dijelove zapadnih i istočnih teritorija,
među kojima je i BiH , a kasnije tokom ww1 , gubi sveta mjesta Meku i Medinu, arapski poluotok i Palestinu.
Za to vrijeme u Evropi se dešava industrijalizacija, ukidanje kmetstva i modernizacija društava.
Arapski poluotok je prešao na stranu zapadnih saveznika , dugo nezdaovoljin otomanskom upravljanjem,
potpirivani od strane Britanije, koja je kasnije preuzela upravu nad Palestinom.
Nije to više bilo ono uređeno i za to vrijeme prilično tolerantno carstvo iz vremena Sulejmana Zakonodavca
(Veličanstvenog) , koji je još tad uradio djelimično razdvajanje vjerskih i svjetovnih zakona.

Svrstavanjem na stranu gubitnika u ww1 , dolazi do konačnog kraha Otomanske imperije, a u jednoj
od odlučnih bitaka za sprijačavanje ulaska zapadnih sila , bitci kod Galipolja, rađa se nacionalni
heroj Mustafa Kemal. Tada još neisprofilisana nacija dobija svog "turskog babu" , ili Ataturka.
On uspijeva konsolidovati vojsku i teritorij koji ima današnja Turska. Potpisuje mirovne sporazume sa Britancima,
kasnije s Grčkom, Sovjetima , pa su neko vrijeme bili i saveznici sa Kraljevinom SHS protiv fašističke Italije.
Tokom stvaranja granica Turske , radi i velike zločine i etnička čišćenja.
Okreće se drastičnoj sekularizaciji i deotomanizaciji novostovrene turske nacije. Prijestolnicom proglašava
Ankaru, a Istambul sa svojim otomanskim rezidencijama pretvara u muzeje. Između ostalog i Aja Sofiju.
Ukida zabranu alkohola ,zabranjuje nošenje feredže i fesa, kao i hidžaba u javnim ustanovama.
Napredak Turske vidi u okretanju ka industrijalizaciji i demokraciji.
Međutim, demokaracija u turskom društvu nije nikad zaživjela.
U nekoliko pokušaja otvaranja turskog društva ka demokaraciji, počinju se javljati partije koje su željele
vratiti religiju nazad u javne ustanove .
Ataturk se okreće svojevrsnoj diktaturi, smatrajući da tursko društvo nije još zrelo za demokratiju, te u
amanet vojsci Turske, ostavlja čuvanje sekularnog poretka.
(nastaviće se )

[carobnjak_N]

Vojska tako postaje glavni stub autoritativnog i strogo sekularnog društva , te nakon smrti Ataturka, nekoliko
puta vrše vojne udare , svaki put kad bi vladajući političari otišli sa tog pravca.
Tako je i Redžep Tajib Erdogan, završio u zatvoru čini mi se osamdesetih.
Erdoan, percepiran od zapada kao neko ko želi demokratizirati tursko društvo, dobija potporu.
S druge strane, vjerski učenjak, Fethulah Gulen, radi na otvaranju mnogih humanitarnih ustanova
i obrazuje kadrove, koji se vremenom infiltriraju sve pore turskog društva.
Njih dvojica skupa i uz potporu zapada, postepeno preuzimaju vlast .
Erdogan postaje gradonačelnik Istambula, a kasnije i premijer.
Zapad , a prvenstveno Njemačka, u njemu vide nekog ko će stvoriti neko demokratsko-islamsko društvo,
a on se predstavlja Njemačkoj kao islamski pandan evropskim demokršćanima (Merkelova je demokršćanka).
Daju mu velike i povoljne kredite, investicije se slijevaju u Tursku i ona doživljava ekonomski bum.
Kreću veliki infrastrukturni projekti , rast zapošljavanja, turizam cvijeta, a Turska počinje ozbiljno
razmišljati o pristupu EU.
Međutim, prema procjeni EU , Erdoan nije demokratizovao društvo i iskoristio je uvođenje demokratije
samo za promicanje vjerskih sloboda, koje često graniče sa nametanjem (zabrana točenja alkohola nakon 23h),
a ostale segmente kao što su prava manjinskih naroda, lgbt populacije , korupcija (za koju i njegovo porodicu
optužuju da se enormno obogatila) , ne ispunjava.
Optužuju ga da pod krinkom povratka religije islama u javni život, želi sebe uspostaviti kao doživotnog
vladara, da krade izbore i da je prevario Evropu predstavljajući se kao lažni demokrata, a u stvari želi
da uspostavi jak utjecaj na bivše teritorije Otomanske imperije, preko islama kao zajedničke religije.

Erdogan to predstavlja ili možda čak tako i vidi, kao napad kršćansko-evropskih zemalja na islam.
Naročito nakon što su mu jasno dali do znanja da Turska kao takva neće ući u EU.
Par godina kasnije dešava se i pokušaj vojnog puča, odnosno zadnji trzaji vojske da vrati Tursku na
sekularne kemalističke principe . Erdogan, popularan kod naroda zbog ekonomski bolje situacije ali i zbog
populističkog manipulisanja religijom, poziva pristaše da se suprotsave puču i ubrzo postaje jasno
da je vojska izgubila svoju moć.
On počinje čistke, koristeći nastalu situaciju optužuje i Fethualaha Gulena za suradnika vojnog udara
(iako to vjerovatno nije tačno ali iskorištava situaciju da se riješi bilo kakve jake figure , i da ostane neprikosnoveni vladar), vrši istragu gulenovih pristaša, zatvara novinare, intelektualce i sve sumnjive.
U kontekstu svega navednog, dolazi i njegova sadašnja odluka o Aja Sofiji, čisto kao guranje prsta u oko
i tjeranja inata.
Međutim, zbog prestanka priliva zapadnih investicija, Turska ekonomski slabi, a slabi i podrška Erdoganu.
Tako na zadnjim izborima gubi Istambul, kao i važne primorske , turističke gradove.

Kakve to ima posljedice na naše društvo , vidljivo je iz diplomatskog incidenta prilikom posjete Istambulskog
gradonačelnika Sarajevu, (koji je pobijedio Erdoganovu Akp partiju) . Abdulah Skaka po instrukcijama Sda
odbija se susresti sa njim.
Erdoganova vizija guranja otomanskog utjecaja na bivše zemlje te imperije, najviše se kulturološki vidi
kod Bošnjaka. Naš identitet tako postaje ovisan o otomanskom naslijeđu i o odnosima Erdogana sa EU.
Također, vidljivo je i kopiranje Erdoganove "demokratije" , odnosno vođenje tzv "minder politike"
u kojoj se ignorišu državne institucije i demokratski odabir društva, a politika se vodi u uskom krugu
ljudi koji se ideološki slažu sa Erdoganom.
Radi se na preuzimanju medija, mnoge novine i televizije su direktno finasirane od strane Sda , a neki čak
direktno od Erdoganove partije (tipa Stav ili Saff ).
Kakve će reperkusije takva politika imati na naše društvo, ostaje da vidimo.
Primjetno je "hlađenje" zadnjeg visokog predstavnika od bonskih ovlasti, za razliku od prijašnjih koji se
nisu libili kažnjavati antidržavne politike u BiH.
Naročito kad imamo u vidu da mi geografski živimo daleko od Turske i u okruženju zapadne demokršćanske
kulture, koja je jasno odbila prihvatiti takav odnos islama i demokratije.
Možemo mi to smatrati islamofobijom ali je činjenica da mi želimo pristupiti njima, i da oni nisu samo
ekonomski , već i svjetonazorski savez , tzv evropskih civilizacijskih vrijednosti, u kojem postoje vjerske slobode
ali i slobode i poštovanje manjina , zabrana govora mržnje, naročito antisemitizma i homofobije , koji su u našem
društvu u zaletu.

[Kamilica]

Kroz historiju je mijenjala svoje namjene i vjerovatno je uvijek bilo reakcija.
Da li ovakva odluka ima ili nema dugoročnu korist a možda i štetu za Tursku, politički gledano, ne znam i lično me se ne tiče.
Jedina šteta po meni bi bila da građevina od velike kulturne i historijske važnosti ostane zatvorena za turiste.

[Osman]

Kakav će formalno pravni status imati Aya Sofija, isključivo je unutarnje pitanje Turske i pitanje njenog suvereniteta.

Ljudi su skloni određivati se prema zatečenom stanju, ne ulazeći nimalo dublje u povijest.

Niko ne postavlja pitanje sa kojim pravom, pod kojim uslovima i pod kakvim pritiscima je Kemal paša Aya Sofiju proglasio muzejom. Niko ne preispituje tu odluku.

Tayip Erdoan je samo poništio takvu odluku i Aya Sofiji vratio njen stari status.

Po meni, posve opravdano i sa ciljem dokazivanja suvereniteta. Ništa više ni manje od toga.

Ništa se bitno neće promijeniti, osim što će Turci dokazati da ne moraju nikoga pitati kako će kategorisati neku građevinu na svojoj teritoriji, pa makar to bila i Aya Sofija.

Građevina i dalje ostaje pod zaštitom UN i ostaje otvorena za posjetioce, s tom razlikom da će od sada ulaz biti besplatan.

[gripen]

Ovdje imamo neke od odgovora i pojasnjenja
vezano za temu.
Ne ulazim u te pravne zavrzlame,Erdo ide sredinom.
Dok se dize prasina oko toga,veliki demokratski svjet mudro i hinjski suti,kao i uvjek
o nestanku Palestine sa GOGLA.

https://avaz.ba/globus/svijet/584015/er ... pokleknuti

[Kuduz]

Ne znam nemam ništa protiv. Znam da je poskupa bila ulaznica. Meni rodica išla i nije ulazila kaze skupo joj bilo Sad se neće moći obilaziti onaj centralni dio jer će se tu klanjati. Ostalo će ostati isto i neće posjetioci ni izgubiti time nista