Najbolji postovi

[Vjetar]

Ovdje kvotate post nekog forumaša, koji vas je baš nasmijao, smatrate ga dobro poentiranim, ili kakav god već kriterij imali zašto vam je dobar Bez svojih postova.

Sad se ne mogu fkt sjetiti ničega, a znam da mi je sto puta bilo da je neki post baš vrh

Pa da ubuduće ne bude otišlo u zaborav, evo tema za to.

[biljka]

Sad se ne mogu fkt sjetiti ničega, a znam da mi je sto puta bilo da je neki post baš vrh

Da ti pomognem da se sjetiš - svaki moj?

[Vjetar]

Kad ga bude neko tako doživio, dobrodošao je ovdje

[Vjetar]

Pa ne, ozbiljno, ako se sjetite nekog posta, ili u trrenutku vam neki takav bude, hajmo napraviti bazu takvih ovdje.

[biljka]

Sve sto se ne opere ja ne smatram čistim …. Koliko god se brisalo …

Evo ovaj mi je dobar

NAPOMENA-ADMINISTRATOR

Ne moramo govoriti da nam je dobar, dok smo ga postavili znači da nam je to
Da smanjimo priču već samo dobri postovi ovdje idu i to je to

[Vjetar]

Krik crnog gavrana u crnoj noći (pomislih da je negdje tu i crni kamen sa crnim mravom na sebi).
Gluho je i svi spavaju
Osim bolesnika koji stenju po bolničkim sobama i okreću se kao jagnjad na ražnju što su ih pojeli nekad na teferičima.
U sobi pored, rodi se novi život i on kriknu kad ga odvojiše od majke, od svega.
Žena kriknu, na sedmom spratu, svršivši.
Hodža Albanac vatreno kriknu sabahski ezan, kao da je na takmičenju učača Kur’ana, a sam Allah mu je žiri.
Dan se otkri ćuteći…
Ljudi počeše da se kreću po inerciji, jedni druge nosiše ulicama. Kao kad nose mejita na dženazi. Zagledam im se u oči, a oni se iznenade i pomalo uvrijede, kao direktor Pantić.
Ne cveta cveće ni u njihovo preduzeće, pa misle da je to u vezi toga…
A ja sam samo u potrazi za nečim zaboravljenim u njima.
Sjedoh da popijem kahvu.
Žena sa nekim krotkim muškim dobričinom kojeg je tek upoznala preko fejsbuka,
hoće da sjedne kod mene.
Ne može, rekoh.
Neću da slušam ništa konkretno dok pijem kafu. Samo žamor, sunce, sirene nervoznih vozača, i poneku zaostalu riječ prolaznika.
Dosta mi je životnih priča, sve su jednostrane i uljepšane.
Hoću da se raspem u ritam čaršije.
Hodža opet zauči podne. Ovaj to uradi poslovno i rutinski kao konobar što raznosi kahve.
Odjednom se žustro otisnuh niz rijeku u susret nečemu što mi izmiče.
Kad sam se umorio, osjetih da sam stigao.
Kao u Rumijevoj poemi, bio sam opet ono što sam tražio.
Sve ovo i ništa.
Krikovi noću kao iz podsvijesti, bolesni, griješni, strastveni, uplašeni hladnoćom odvojenosti što plaču bogu kroz albanskog hodžu. Dnevna, rutinska masa pojedinaca, svak’ sa svojom lažljivom životnom pričom, opterećeni sobom.
Sve sam i nisam istovremeno, istopim se kao sladoled
pod jezikom djeteta kad potrčim prema Suncu.

[Peace]

Postoje stvari, situacije ili ljudi od kojih se ne možeš ograditi. Jednostavno se dese povodom okolnosti, dodira, mirisa, osmijeha, pogleda, onog zajedničkog osjećaja.. već se znamo.

Moj crveni cvjetni kišobran bio je tad nedovoljan ali opet drag detalj. U torbi za svaki dan a i tačnost neredovitog voza.
Pokisla sam do potkošulje.

I noge su bile mokre, pa su poslije prsti djelovali naborano kao tokom previše provedenog vremena u moru.
Zapamtila sam pogotovo i onu vodu što je našla prolaz, i što se lila sama po licu.. zbog zauzetosti i jedne i druge ruke.
Oblaci su se prirodno i nepozvano ispražnjavali po tuđim obrazima.

I ne možeš odlučiti šta ili koga voljeti.. ali možeš odlučiti šta s tom ljubavlju.

Život je krug.
I neki gubici, a i dobici, mogu realno rezultirati kao najljepše i benefit pobjede.

[biljka]

Ne postoji opravdanje ni za jedan neugodan miris..

Bilo da je bolest u pitanju, radni dan… prekomjerno znojenje, neoprano dupe… životinjski smek..

Postoje kuce gdje ima kućnih ljubimaca i koje su čistije od onih gdje ih nema…

Hodanje u obuci po kući, mi je prljavije od maca i cuka koje svoje potrebe rade na mjestu gdje ti neophodno…

Bakterije koje se unose obućom u kući su nevidljive…

Tako da…ko hoce i vodi računa nema opravdanja …

[biljka]

priznaj da si ti.. ona za ono

Priznaj da si ti On Za No One

Sorry Bella, al meni je ovo presmiješno

[Skitnica]

Mislim, šalio sam se, mada bih rado tako ozbiljno

I hajd sad znaj je li se opet šali ili misli ozbiljano, nakon