Rečenice koje su vam se dopale

[Banshee]

"Čovekov duh sačinjen je od njegovih izbora."

"Pre ili kasnije, morate odustati od nade za boljom prošlošću."

[Peace]

Dijete na farmi vidi avion kako leti iznad glave i sanja o letenju.

No, pilot u avionu vidi farmu na tlu i sanja o povratku kući.

To je život! Uživajte u svom.

Ako je bogatstvo tajna sreće, bogati bi ljudi trebali plesati na ulicama.

Ali to čine samo siromašna djeca.

Ako moć jamči sigurnost, dužnosnici bi se trebali kretati bez tjelohranitelja.

No, samo oni koji žive jednostavno, čvrsto spavaju.

Ako ljepota i slava donose idealne odnose, slavne bi osobe trebale imati najbolje brakove.

Živite jednostavno.

Hodajte ponizno i volite iskreno!

I sve dobro će vam se vratiti!

[Peace]

“Velika sreća i sloboda dječja je u tome što ona stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo dijete živi danas pa se ispava – pa živi sutra – pa se ispava i nije svjesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno kvare ljude, upropaštavaju živote i ne daju nam da živimo svakoga dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života upropastimo zbog neke male prednosti. Starci su opet na kraju života i nemaju što postići pa samim tim nemaju ni cilja. Kada nema velikih ciljeva i male stvari postaju važne.”

[Peace]

„Zašto je patnja toliko prisutna u ljudskom životu?“, upitao je student. Učitelj je odgovorio:

„Postoji mnogo razloga za patnju. Jedan od njih je spriječiti čovjeka u nastojanju da nauči više o drugima nego o samome sebi. Bol u konačnici potiče čovjeka da se upita: ‘Djeluje li u mom životu načelo uzroka i posljedice? Jesu li moje nevolje posljedica mojega pogrešnog razmišljanja?“

[Peace]

„Ne bavite se nedostacima drugih ljudi.“, rekao je Učitelj. „Umjesto toga upotrijebite pastu za poliranje vlastite mudrosti kojom ćete besprijekorno očistiti i ulaštiti svoj um i misli. Vaš će primjer nadahnuti ostale da i oni očiste svoje.“

[Peace]

„Um je poput konja. Moraš ga privezati da ne odluta.“

[Peace]

Dugo sam iskreno vezbao samoposmatranje, izrazito bolan pristup mudrosti.
Bezstedno samoispitivanje i neumorno posmatranje sopstevnih misli covjeku moze da uzdrma i same temelje.
To je ono sto pretvara u prah i najsnazniji ego.

[Peace]

Uvijek imamo izbor između stajanja i kretanja. Međutim, to ne znači da je jedno
vrijednije od drugog. Ponekad u životu valja stati, odmoriti, napra-
viti refleksiju i napuniti fizičke, mentalne i duhovne “baterije”. Iako,
ako predugo stojimo, svi ti naši fizički, mentalni i duhovni kapaci-
teti počnu atrofirati, sve se više bojimo, sve se manje usudimo i
sve postaje teško i nezamislivo. S druge strane, ako smo stalno u
pokretu i ne dopuštamo si “stati”, pretvaramo se u bezglavo čudo-
vište koje juri i samome sebi grize suštinu. Kao kad pas sam sebi
grize rep konstantno se vrteći u krug, tako i mi otkidamo svo-
jom jurnjavom komad po komad svoje životne supstance gubeći
polako tlo pod nogama. Problem i u jednom i drugom stanju je
isti: kuhamo se toliko polako da ne shvaćamo da smo se skuhali.

[Peace]

Jednom su novinari pitali slavnoga Einsteina kako se dolazi do otkrića, tko je za to podoban i što je za to potrebno.

On im je odgovorio:

− Oh, to je jednostavno. Najprije se sazove skup poizbor učenjaka i istraživača. Oni se sastanu da bi uskladili, povezali i provjerili sva dotadašnja dostignuća znanosti. Kad obave taj posao, onda se ustreme na zaključak kojim će reći što je moguće prihvatiti, a što ne.

Međutim, dogodi se da netko od učenjaka zakasni na skup.

On zbog toga ne sazna što je moguće, a što je nemoguće i, ne saznavši to, dođe do otkrića.

Iz životopisa Alberta Einsteina

[Peace]

Jadan je onaj ko se plaši da se izloži opasnostima. Jer, on se možda nikada ne vara, nikad
ne razočarava, niti pati poput onih koji slede neki svoj san. Ali, kada se osvrne za sobom, a
svi se mi uvek osvrćemo za sobom, začuće glas svoga srca kako mu govori: „Šta si učinio sa
čudima koje je Bog posejao duž tvojih dana? Šta si učinio sa sposobnostima koje ti je tvoj
Učitelj poverio? Zakopao si ih duboko u neku jamu iz straha da ih ne izgubiš. Dakle, to je
tvoje jedino nasleđe: izvesnost da si proćerdao svoj život

[Peace]

Sve slicno voli sebi slicno. Zato da niste ludi, ne biste se smijali ludosti.

[Peace]

Tesko je biti blizu mirisne ruze ili smrdljiva tvora a da to ne utjece na vas, rekao je ucitelj.
Zato je bolje druziti se sa ljudima ruzama.

[Peace]

Kakav bi bio vaš život da ste znali da ste uvijek vođeni?

[Peace]

Tražiti promjenu u svijetu, a pritom ne mijenjati vlastite paradigme, predstavlja osnovni problem unutar razmišljanja modernog čovjeka

[Peace]

Kada vas netko isprovocira na ljutnju, jedini razlog vašeg bijesa je u tome što se držite za svoje mišljenje kakav bi netko trebao biti. Vi ste u negiranju stvari kakve jesu. Tada ćete uvidjeti da su očekivanja vašeg uma ta koja vam život pretvaraju u pakao! Kada postanete frustrirani (jer nešto nije onako kako ste zamislili), promotrite i misli koje su tomu prethodile – ne samo konkretnu stvar koja vas je izbacila iz takta. Uvidjet ćete da je veliki dio emocionalne patnje stvoren po modelu kojeg ste sami stvorili u projekcijama kakav bi trebao biti univerzum, kao i zbog vaše nesposobnosti da dopustite univerzumu da bude takav kakav jest.”

[Peace]

Ljubav je beskrajno slojevita, nikad nije jedna energija, jedna tvar, osjećaj ili jedno lice. Ipak, mi smo jako nestrpljivi da je suzimo u nešto oku obuhvatno, rukom opipljivo. Doista smo spremni na sve da bi je objasnili, oteli, zadržali i prisvojili! To je onda kao da kanticom grabimo more, pa ga prolijevamo u jezero u pustinji tisućama kilometara daleko, uvjereni da smo odvojili vodu na dva. A onda dođe Svjetlo i Ljubav se samo transformira, nevidljivo ishlapi, tvori novu vodu i sve to skupa sobom ispire u novu raznolikost, novo iskustvo, znanje i svijest.

Knjiga je čovjek, a Ljubav univerzum. To su dva kraja jedne svijesti, a u sredini je tiho znanje o tome kako da spoznamo, prvo svoju ljudskost, a onda i prepoznamo svoju veličinu, a sve to kroz jednu nit – nit Ljubavi. I to je onaj apstraktni sadržaj između dva kraja, poput paučine razapete između grana niz koju se cijede kapi rose. One se čvrsto za nju drže, a ova ih povezuje, spaja, objašnjava, ona im je sve! I zaista, kad kažemo da je nešto sve, onda to može biti samo Ljubav. A ostalo su samo priključci, dah života što se za nju drži i putuje svojim iskustvima, životnim pravcima u nepoznatom smjeru.

[Peace]

Gdje god je bijes, uvijek se ispod njega krije bol.

[Peace]

Postojanje neke mane znači da nedostaje neka vrlina.

[Peace]

“Jesi li oduvjek bio čarobnjak?” pitao je Arthur.

“Kako bi to moglo biti?” odgovorio je Merlin. “Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekog čovjeka, sve što sam vidio bio je oblik od krvi i mesa. Međutim, nakon nekog vremena primjetio sam da ljudi žive u kući koja je veća od tijela – nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u uređenim kućama. To je bilo jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim kuću u kojoj netko živi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila.

Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se vizija još više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš kako ih treba gledati. ” Počeo sam promatrati energiju kojom svaki čovjek zrači.
Tada je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće.” (Put čarobnjaka)

[Peace]

Prauzrok svih uzroka je ljubav, odnosno nedostatak ljubavi. Svi ljudski problemi su proizišli iz manjka ljubavi. Sva ljudska ostvarenja su proizišla iz ljubavi prema nečemu ili nekomu.

[Peace]

“Ljubav se, nažalost, sve više poistovjećuje s pohotom. Ljubav je kada volimo čovjeka onakvog kakav jest i ne trudimo ga se mijenjati. U ljubavi najviše trebamo tražiti od sebe, ne od drugog. Trebamo više razmišljati kako se odnosimo prema voljenoj osobi i ona će se isto tako odnositi prema nama. To je uzajamno i s voljenom osobom i s djecom i s roditeljima, prijateljima. A, događa se suprotno.

Tražimo za sebe, ne dajemo, prigovaramo onome pored nas da nam ne daje ono što mislimo da nam pripada i dolazi do razlaza. Ako znamo da je i Bog između dvoje ljudi koji se vole, onda je ljubav, po mom mišljenju potpuna”, poručuje otac Arsenije.

[Peace]

Sada na covjecanstvo gledam kao na jednu veliku biljku kojoj je za vrhunsku srecu potrebna samo ljubav, zdrav zivot u priroda i intelektualno ukrstenje i odabiranje.
U svom zivotu imao sam prilike da vidim tako cudesan napredak evolucije biljaka da sa optimizmom ocekujem zdrav i srecan svijet cim njegova djeca nauce principe jednostavnog i prirodnog zivota.
Moramo se vratiti prirodi i Bogu prirode.

[Peace]

S ljubavlju koju drugima dajemo i koju od njih primamo, nikada se nećemo morati od njih oprostiti, jer naša je ljubav vječna i zauvijek će živjeti u našoj duši.
Kada se naše tijelo vrati u ruke ljubavi majke Zemlje, a naš duh uzleti prema Ocu Nebu, ova ljubav u našoj duši vodit će nas do naših voljenih koji su otišli prije nas.

Ljubav je jedina energija koja nas povezuje s dušama drugih. To mogu biti ljudi, životinje ili bilo što u čemu duh živi. Ako postoji ljubavna veza nikada se neće odvojiti od nas.

‘Prvi narodi’ nemaju riječ za zbogom na svom jeziku, ali su nas naši preci naučili da svojim voljenima govorimo – ‘dok ne budemo ponovno zajedno, u ovom životu ili u slijedećem.

[Peace]

Istina je daleko sveobuhvatnija nego što um to ikada može pojmiti. Niti jedna misao ne može da sažme Istinu.

[Peace]