Moja glasna razmisljanja

[Peace]

Kao da mi vec dva dana od nekud dodje miris Rasimovog bureka.
Nocas mi dodjose i brojna sjecanja.
Ljetne noci na terasi u Starom Gradu, dok iz Dansija dopire zvuk gitare i pjesme, uzivo.
Prozima te zima, hladne su tu noci cak i ljeti, trebas nesto da pregnes preko ramena, al da to i nemas, opet ti se ne ide kuci, radije ces zebsti, jer lijepo ti je, opusteno i veselo.
Pa ces kuci pjeske, tako si i dosao, i jos ces poci najduzim putem, ma kako da si umoran.
Setaces polahko pored rijeke, dok se na njoj mirnoj i tihoj ogledju ulicna svjetla.
Na jednoj ces klupi posjediti, s uzivanjem slusati muziku sto dopire s druge strane, gore malo s brijega, sa Banje.
I ne znas da li bolje da odes gore ili da si tu…
Toliko je sigurno, da mozes tu rahat i zaspati. Toliko si i opusten da ti malo treba.

U nekoj drugoj noci ces se dogovoriti s konom da podjes u dzamiju, na aksam.
Niste utvrdile da li cete u Atik, Pavlovacku ili carsijsku, pa se usput dogovarate…
Ako cete u carsijsku, morat cete malo pozuriti, do nje vam je 8 min hoda.
Od nje do kuce, necete tako brzo stici.. Na izlazu cete upoznati ljude koji mogu biti iz bilo kojeg dijela BiH, pa cete s njima razgovarati..
Usput cete naici na Bajrinu pekaru. Vrata su im sirom otvorena, 24/7. Miris vruceg peciva siri se bar 100 metara u krug, ne moze se to samo proci..
Srest ce se i po koje dijete, koje se biciklom vraca kuci s nekog treninga, samo, i sigurno…Jedina opasnost po njega su neoprezni vozaci.
Nesto vruce iz pekare nosite za sve komsije, sad cete ih pozvat vama za sto, ili ce oni vas njima..

Srijedom je pijaca, poci cete pjese sa vasim konama.
Vec vas svi ljudi na pijaci poznaju. Neki znaju vase roditelju, uvijek vas pitaju za njih…Od svakog kupujete, da ljudi pazare. Raduju vam se, i cijene sto kupujete kod njih.
Uvijek vam nesto ubace u vrecicu sto niste ni platili. I onaj s medom, svake godine. Cisto osjetite zadnje srijede da im je zao sto idete.
Sretnetu tu mnogo poznata svijeta, sa svakim porazgovarate, zovu vas da im svratite ako budete ikada u blizini njihova doma.
Iza podne sjednete na quad. Sipate gorivo da kraja, i jos uvijek razmisljate u kojem bi smjeru posli.
U kojem god da podjete, necete pogrijesiti. Vozate se do noci. Skidate kacike cim se maknete s asfalta, hocete da uzivate potpuno…Po povratku uvijek stajete na krizu, da bacite pogled na miran, utihli i sad vec osvijetljen grad. Petsko god star samostan je posebno lijep nocu, tacnu mu stojite nasuprot.
Spustite se kuci, komsiju cuju zvuk quada, izlaze na balkon, pitaju vas da li ste gladni, ima u njih nesto da se pojede…

Sutradan cete roditeljima. Kupili ste svasta. Kako se zacuje autu, babo zureci ide prema kapiji i otvara je.
Mama s keceljom radosno pred vratima ceka…
Sta ste ovo ovoliko donijeli, ruzi nas babo, ali ipak mu drago da ih pazimo, vidi se na licu. Avlija mirise, mama je skuhala sve sto volimo.
Komsije ce pristojno sacekati da rucamo, a onda ce doci, vec s puta vicuci - je li to zet dosooo…
Donesemo uvijek lubenicu, hladi se u koritu vani dok mi rucamo, nju cemo s susjedima pojesti.
Dok muskarci sjede, ja i mama cemo otici do njenog vrta. Tu je blizu i famijarno mezarje, primaci cu se da proucim fatihu.
Pa cemo proci kroz selo, taj donji dio. Moja prva skola. Svi ce susjedi izaci iz kuca da me vide, i sebi zovu. Obecam da cu doci, kad budem konacila kod mame, a tako i bude.
Kad polazimo kuci, imamo ponijeti koliko smo i donijeli.
Rekla sam da volim jabuke, pa je babo nabro dvije vrecice. Mama je spakovala sir, mlijeko, buter, jogurt, kajmak, krompir, grah, mrkvu, luk, blitvu, salatu…Kolace, nek kaze imas, svijet ce ti dolaziti, a ti nemas vremena praviti…
Ako jos nije kasno, stajemo kod muzevog brata. Kafa na panju.
Prolaze auti, zastaju, pitaju - jesu li to amerikanci?
Izlaze da se pozdrave, iskreno radosni sto te vide, zovu te da im dodjes…
Po dolasku kuci zoves roditelje, samo da im javis da si hajirli stigo kuci…ko da si dolazio opet preko okeana…
Brat te zove drugu noc, hoce doc na kafu..
Nose pola lubenice, potrefila se slatka, pa da je podijele s nama. Snaha nosi tortu, ne znam kad je napravila, zena radi…
Oh sta ces sa lubenice, eno i tvoja se hladi u koritu tekuce vode koja tece izmedju tebe i komsije..
Zoves i komsije da je pojedete.

Pa ces s mamom kod njene prijateljice, snajderice. Kod nje sav grad nesto prijkraja, kod nje dosta mozes i o gradjnima saznati…

Onaj ce se iz tehnickog uvijek mrstiti sto si mu bas danas dovezo auto.
Ona ce te u osiguranju ugostiti ko da si joj kuci doso.
Mesar ce ponuditi da ti on plati kaznu za parkiranje koji si dobio dok si caskom stao da kod njega kupis meso. Mozes ti odbiti, ali covjek ti ubacuje u vrecicu kg mesa vise.
Kod Rasima ces jesti burek, i samo kod njega. On ce ti drage volje i kuci dostavljati kad god hoces, a ti hoces kad god goste imas…
U posti se svi znaju i veselo ispituju sa svima koji ulaze.
Nekad su ti kafa, sladoled, rucak placeni a da ti pojma nemas dok ne dodje do trazis racun.
U opstini znaju cija si kcerka. U pekari cija si dajdzinica. U supermarketu cija si tetka. Na koncertu do tebe sjedi neko ko vec zna cija si sestra..

Muz je tek u procesu za naturalizaciju. Ne znam hoce li sve biti zavrseno na vrijeme da otputujemo ovog ljeta.