Moja glasna razmisljanja
Re: Moja glasna razmisljanja
Direktor ne placa nikoga da nam cisti radni prostor, sami to odradjujemo.
Zamolim Leilu da usisa, a ona mene da joj pokazem kako funkcionise usisivac.
Kontam usisivaci se razlikuju, trebam joj pokazati ovaj, ali ne…Nije se ona prije susretala sa usisivacem.
Zanimljivo mi bjese.
Posjetila je dobar dio Evrope, dva puta USA prije ovog preseljenja, dva puta je bila u Dubaiju, vidjela je znaci svijeta vise nego 95% amerikanaca….Pa se morate iznenaditi kad cujete da prvi put koristi usisivac.
Nekako to ne ide zajedno.
Impresionarana je Leila kako stvari u USA funkcionisu, kako je citav sistem uredjen da vam olaksa i da vas sto prije osposobi da mozete sebi zaradjivati za zivot. Gdje god je dosla udarala je na ljude koji su se do kraja trudili da zavrse to po sto je dosla.
Razumije, kaze, zasto ljudi nemaju potrebu za korupcijom. Ne treba vam pola godine da zavrsite stvar koje se moze srediti za dan-dva.
Zanimljivo je koliko su ljudi koji tek dodju upuceni u neke stvari/mjesta.
To je pouzdan dokaz da su tamo, kod kuce, imali mnogo slobodnog vremena.
Za neka mjesta/desavanja u Atlanti, Leila bolje zna od svih mojih frendica.
I iako ne zna kako radi usisivac, vrlo je upucena u brandirane stvari. Cak bolje od mene.
Zamolim Leilu da usisa, a ona mene da joj pokazem kako funkcionise usisivac.
Kontam usisivaci se razlikuju, trebam joj pokazati ovaj, ali ne…Nije se ona prije susretala sa usisivacem.
Zanimljivo mi bjese.
Posjetila je dobar dio Evrope, dva puta USA prije ovog preseljenja, dva puta je bila u Dubaiju, vidjela je znaci svijeta vise nego 95% amerikanaca….Pa se morate iznenaditi kad cujete da prvi put koristi usisivac.
Nekako to ne ide zajedno.
Impresionarana je Leila kako stvari u USA funkcionisu, kako je citav sistem uredjen da vam olaksa i da vas sto prije osposobi da mozete sebi zaradjivati za zivot. Gdje god je dosla udarala je na ljude koji su se do kraja trudili da zavrse to po sto je dosla.
Razumije, kaze, zasto ljudi nemaju potrebu za korupcijom. Ne treba vam pola godine da zavrsite stvar koje se moze srediti za dan-dva.
Zanimljivo je koliko su ljudi koji tek dodju upuceni u neke stvari/mjesta.
To je pouzdan dokaz da su tamo, kod kuce, imali mnogo slobodnog vremena.
Za neka mjesta/desavanja u Atlanti, Leila bolje zna od svih mojih frendica.
I iako ne zna kako radi usisivac, vrlo je upucena u brandirane stvari. Cak bolje od mene.
Re: Moja glasna razmisljanja
Tri velika televizora imamo na poslu, sva tri okrenuta prema klijentima, i na njima konstantno ide advertising u vezi naseg poslovanja.
Kontam kako bi bilo korisno i za nas uposlene i za klijente da bar na jednom pustaju sta ljudi trebaju imati spremno da zavrse neku stvar.
Tako bi svi postedili stresa. Klijenti bi vec dok cekaju u redu znali da li jesu ili nisu dosli spremni.
Sada oni gube vrijeme u redu, i tek kad se s nama suoce onda doznaju da im treba to i tooo…
A onda da ne gube jos vremena zovu kuci - partnere, roditelje, one za koje to obavljaju, te tako trose i nase vrijeme i vrijeme ljudi koji cekaju iza njih. I svi su na koncu u nekoj nervozi zbog takvog stanja..
Ali u kapitalizmu je vazno prodati, ko ce i koliko zivaca da pogubi na tom putu, najmanje je bitno.
Kontam kako bi bilo korisno i za nas uposlene i za klijente da bar na jednom pustaju sta ljudi trebaju imati spremno da zavrse neku stvar.
Tako bi svi postedili stresa. Klijenti bi vec dok cekaju u redu znali da li jesu ili nisu dosli spremni.
Sada oni gube vrijeme u redu, i tek kad se s nama suoce onda doznaju da im treba to i tooo…
A onda da ne gube jos vremena zovu kuci - partnere, roditelje, one za koje to obavljaju, te tako trose i nase vrijeme i vrijeme ljudi koji cekaju iza njih. I svi su na koncu u nekoj nervozi zbog takvog stanja..
Ali u kapitalizmu je vazno prodati, ko ce i koliko zivaca da pogubi na tom putu, najmanje je bitno.
Re: Moja glasna razmisljanja
Spominjah vec vise puta djevojku iz Pakistana koja sa mnom radi. Zavoljeh je pravo. I ona mene. Pa tako podijelimo osim slatkisa i zivot iz kuce.
Pisah da su dosli unazad nekoliko mjeseci, pa ko i svako drugi, nakon nekoliko mjeseci se pokajase.
Njima, ko ni drugima, nije bilo moguce objasniti da zapad nije sjajan i bajan kako se cini na tv.
Otac njen je u Pakistanu vodio svoje dvije firme, imali su svoju vlastitu kucu ( sto je za njihovu zemlju velika stvar, jer obicno po 2-3 famelije zive u jednoj) imali su svog vozaca, i poslugu u kuci.
Zivjeli su dobro iznad prosjeka u toj sredini.
Kucu su prodali da obezbijede sebi dolazak i start ovdje. A sada postaju svjesni zivota kakav jeste ovdje.
Vratili bi se kuci u Pakistan, ali bar da imaju novca da kupe kucu kakvu su imali.
U isto vrijeme se tjeraju da izdrze do green carte.
Zanimljivo je, otac misli da je green card zapravo udica njegovih kcerkci. Na nju ce se upacati bogati momci u Pakistanu, oni koji imaju bisnise i 4-5 kuca, a koji zele da se domognu Amerike.
Ponekad uz razgovor pitam djevojku - sta ti mislis? Sta ti zelis? Sta ti osjecas? Da li ti zelis stupiti u brak s nekim ko ce te uzeti zbog nekog interesa?
Ali oni su odgajani da misle da je za njih najbolje ono sto njihovi roditelji misle da je najbolje.
Ona bi volila ostati i zavrsiti colege ovdje, ali u njihovoj kulturi nije dopustivo da djevojke ostanu same.
Pisah da su dosli unazad nekoliko mjeseci, pa ko i svako drugi, nakon nekoliko mjeseci se pokajase.
Njima, ko ni drugima, nije bilo moguce objasniti da zapad nije sjajan i bajan kako se cini na tv.
Otac njen je u Pakistanu vodio svoje dvije firme, imali su svoju vlastitu kucu ( sto je za njihovu zemlju velika stvar, jer obicno po 2-3 famelije zive u jednoj) imali su svog vozaca, i poslugu u kuci.
Zivjeli su dobro iznad prosjeka u toj sredini.
Kucu su prodali da obezbijede sebi dolazak i start ovdje. A sada postaju svjesni zivota kakav jeste ovdje.
Vratili bi se kuci u Pakistan, ali bar da imaju novca da kupe kucu kakvu su imali.
U isto vrijeme se tjeraju da izdrze do green carte.
Zanimljivo je, otac misli da je green card zapravo udica njegovih kcerkci. Na nju ce se upacati bogati momci u Pakistanu, oni koji imaju bisnise i 4-5 kuca, a koji zele da se domognu Amerike.
Ponekad uz razgovor pitam djevojku - sta ti mislis? Sta ti zelis? Sta ti osjecas? Da li ti zelis stupiti u brak s nekim ko ce te uzeti zbog nekog interesa?
Ali oni su odgajani da misle da je za njih najbolje ono sto njihovi roditelji misle da je najbolje.
Ona bi volila ostati i zavrsiti colege ovdje, ali u njihovoj kulturi nije dopustivo da djevojke ostanu same.
Re: Moja glasna razmisljanja
ako su tamo živili toliko bolje od ostatka čemu srljanje na zapad?
Re: Moja glasna razmisljanja
I Leila, koju spominjah vec, a koja dolazi iz Mozambika je imala sluzavku u kuci.
To je jedna od najsiromsnijih zemalja na svijetu i porodice tamo imaju sluzavke.
Tamo ako dobro stojite, placate da sve neko drugi za vas odradjuju. Leila kaze da su njima ljudi sve u kuci i oko kuce obavljali. I da je to vjerovatno razlog zasto oni sami nista ne znaju.
Zanimljivo je ove kad gledate iz USA. Amerikanci su “uradi sam” nacija. Uglavnom bolesni, iznemogli i extremno bogati ljudi placaju da im neko drugi radi u kuci i oko kuce.
Pravnici i doktori npr, sigurno ovdje zaradjuju vise nego igdje na svijetu, ali opet im je luskuz imati sluzavke, plate da im jednom mjesecno neko dodje nesto odraditi.
Stvar je u tome, objasnjavala mi je Leila, sto tamo ima mnogo siromasnih ljudi, bez nekog ikakvog znanja i zvanja, oni pristaju raditi bilo sta, za malo para.
Zamislite koliko je njima onda neobicno biti ovdje. Koliko to mora biti i psihicki tesko, dosli ste u bogatu i razvijenu zamlju i sad bash tu sami sve morate raditi.
Mozda se zato bas i hoce odmah kuci vratiti
Treba uvijek imati ovo na umu - veoma uredjeni sistemi/zemlje su uredjeni bash zato sto se tamo puno radi.
Nista, nikad, nigdje nije bilo dovedeno u red bez rada.
To je jedna od najsiromsnijih zemalja na svijetu i porodice tamo imaju sluzavke.
Tamo ako dobro stojite, placate da sve neko drugi za vas odradjuju. Leila kaze da su njima ljudi sve u kuci i oko kuce obavljali. I da je to vjerovatno razlog zasto oni sami nista ne znaju.
Zanimljivo je ove kad gledate iz USA. Amerikanci su “uradi sam” nacija. Uglavnom bolesni, iznemogli i extremno bogati ljudi placaju da im neko drugi radi u kuci i oko kuce.
Pravnici i doktori npr, sigurno ovdje zaradjuju vise nego igdje na svijetu, ali opet im je luskuz imati sluzavke, plate da im jednom mjesecno neko dodje nesto odraditi.
Stvar je u tome, objasnjavala mi je Leila, sto tamo ima mnogo siromasnih ljudi, bez nekog ikakvog znanja i zvanja, oni pristaju raditi bilo sta, za malo para.
Zamislite koliko je njima onda neobicno biti ovdje. Koliko to mora biti i psihicki tesko, dosli ste u bogatu i razvijenu zamlju i sad bash tu sami sve morate raditi.
Mozda se zato bas i hoce odmah kuci vratiti
Treba uvijek imati ovo na umu - veoma uredjeni sistemi/zemlje su uredjeni bash zato sto se tamo puno radi.
Nista, nikad, nigdje nije bilo dovedeno u red bez rada.
Re: Moja glasna razmisljanja
Radna mi subota.
Sa danasnjim danom to ce biti blizu 100 radnih sati za dvije sedmice.
Takvi su decembri.
Svakog decembra kazem sebi sljedeci ne zelim raditi u istoj firmi.
I eto me, treci radim.
Putovat cu sutra. I vratiti se u srijedu. Direktor ne voli da se uzimaju slobodni dani u decembru.
Zapravo on ne voli da se uzimaju slobodni dani i bez decembra.
Uvijek ide na isti fazon - ja nisam godinama uzeo slobodan dan i radni mi je svaki praznik.
Nikako mi se ne da, a bas zelim da mu kazem da je njegov interes drukciji. Tu mu radi i sin i zena, i svako od njih sigurno ima vecu platu bar za pet puta od najskuplje placenog radnika.
Radnik na plati kod njega moze da provodi na poslu svih 58 radnih sati ( koliko je centar otvoren) i opet nece moci napraviti nikakvu razliku u zivotu. Sta vise, napravit ce da mu je gore. Jer vam ne ostaje energije ni za sto vise. Sta i vrijede novci, vama poslije 10 radnih sati nije ni do cega sto se s novcem moze.
Samo vam je do odmora i tisini. Znaci crpite se za novac, da biste na koncu jedino mogli radili stvari za koje vam novac ne treba.
Muz posluje s porodicom, imaju trucking poslovanje.
I oni bi, veli mi, najsrecniji bili kad vozaci nikad ne bi isli kuci. Da su uvijek na putu, da voze, voze, voze..
Sto se vise ima, to se vise treba.
Sa danasnjim danom to ce biti blizu 100 radnih sati za dvije sedmice.
Takvi su decembri.
Svakog decembra kazem sebi sljedeci ne zelim raditi u istoj firmi.
I eto me, treci radim.
Putovat cu sutra. I vratiti se u srijedu. Direktor ne voli da se uzimaju slobodni dani u decembru.
Zapravo on ne voli da se uzimaju slobodni dani i bez decembra.
Uvijek ide na isti fazon - ja nisam godinama uzeo slobodan dan i radni mi je svaki praznik.
Nikako mi se ne da, a bas zelim da mu kazem da je njegov interes drukciji. Tu mu radi i sin i zena, i svako od njih sigurno ima vecu platu bar za pet puta od najskuplje placenog radnika.
Radnik na plati kod njega moze da provodi na poslu svih 58 radnih sati ( koliko je centar otvoren) i opet nece moci napraviti nikakvu razliku u zivotu. Sta vise, napravit ce da mu je gore. Jer vam ne ostaje energije ni za sto vise. Sta i vrijede novci, vama poslije 10 radnih sati nije ni do cega sto se s novcem moze.
Samo vam je do odmora i tisini. Znaci crpite se za novac, da biste na koncu jedino mogli radili stvari za koje vam novac ne treba.
Muz posluje s porodicom, imaju trucking poslovanje.
I oni bi, veli mi, najsrecniji bili kad vozaci nikad ne bi isli kuci. Da su uvijek na putu, da voze, voze, voze..
Sto se vise ima, to se vise treba.
Re: Moja glasna razmisljanja
Putovali smo u New York. Kcerka ce tu zivjeti koliko bude potrebno. Mozda to bude 3 mjeseca, mozda, 6, mozda 12. Pomogli smo joj sa stvarima, sve cetvero smo isli, ja i muz smo se vratili autom, a sin je ostao sa s njom i nocas ce se vratiti avionom.
Prvi put sam bila u New Yorku. Njen stan pripada Brooklynu, nekih 4-5 milja od centra Manhatana.
To je zapravo condo, za nesto malo vise od $3000 mjesecno.
U centru Manhattana cijena prosjecnog stana iznosi oko $5000.
Ne moze se kupiti condo ispod milion dolara.
Usli smo u New York nekim autoputem, kroz industrisjku zonu.
Toliko je cigle i toliko betona. Meni je to horor.
Potpuno drukcija Amerika od one koju sam prije upoznala.
I sav New York je zapravo betoniran. Drugo ime za grad je Concrate Jungle (betonirana dzungla)
Plakala sam, ne toliko zbog daljine koliko zbog toga sto nisam zeljela da mi dijete ostane zivjeti u tom betonskom gradu.
Nema zelene povrsine, ili morate otici u park da je vidite.
Sve je pod betonom. Nema tako stabala. Zamislite koji to sok mora nekome ko zivi u gradu koji je jos poznat i kao city in a forest (grad u sumi)
Atlanta ima toliko zelene povrsine i toliko sume, to cini grad prelijepim. Jesen je carobna ovdje. Srne nam pasu u dvosritima, vjeverice su ko domace zivotinja, a jutra su rajska zbog pjesama ptica. Nebo je plavo, imamo ogromno prostranstvo.
U ulice Manhattana sunce ne moze da prodre. Toliko je visokih zgrada da blokiraju sunce. Mislila sam da moze ljeti, kad je sunce na sred neba, na nekoliko sati, ali googlala sam, grad je zapravo tako smjesten da im sunce nije nikad iznad glava. U godini imaju nekoliko dana, i taj fenomen zovu Manhattanhenge. Zanimljivo je, progoglajte. To je velika stvar za njih, da sunce zadje kroz ulice.
Oni sto zivi na najvisljim sprtaovima zgrada vjerovatno vide izlaske i zalaske sunca, a to ih kosta $10,000-$25,000.
Znaci nemate sunca, nemate tako plavog nema, nemate stabala, nemate zelene povrsine, nemate ptica, ni prirode uopce, imate toliko betona…i u isto vrijeme tolike cijene stanova.
Ja, koja sam toliko vezana uz prirodu, to ne mogu razumiti.
Ne mogu razumiti zasto bi iko tu zivio, pogotovo zasto bi placo toliko puno da tu zivi…
I da li tomoguce voliti ako ste zivjeli u drukcijim uvjetima. Da li se tu uopce moguce navici…
Da li je bolje da imam shopinge…ili sunce, vjetar, stabla, zelenilo.
Nema tako plavusa, ko na jugu, blistavih, zdravih i rumenih obraza od juznjackog sunca…
Stanovnici su stopljeni s gradom, potamnili, ko i gradski trgovi.
A saobracaj, to je tek za pricu.
Pravilo ne postoji. To nisam nigdje drugo vidjela. Ono za sto nas u GA kaznjavaju, u New Yorku prolazi. Ili ovako da kazem - tu svako krsi pravilo, i tu bi svakome trebalo svaki dan ispostaviti kaznu.
Auti su, bar 70% njih, okomani i izgrebani. So koja se sipa na puteve, pa se zadrzava na autima, pomaze da sve jos izgleda sablasnije.
Ljudi ne drze distancu, jedni drugima se primicu na razmak od 10ak centimetara. Malo ih je sa neostecenim blatobranima, neki ga uopce i nemaju. Tu ako drzite distancu od pola metra, neko ce se pokusati ugurat ispred vas.
Svake secunde neko stisce rukom sirenu. Konstantno idu sirene.
Takav je zastoj, svaki dan, da se pjesaci mnogo brze krecu od vozila.
Njujorcani zapravo koriste voz, velika vecina njih, ali turisti, i ti rijetki koji se odlice na svoj auto, naprave to uzasno stanje.
Vidjela sam kad je jedan putnik, suvozac izasao iz auto i vratio se nakon 20 ak minuta. Obavio shoping cojek, za to vrijeme njegov vozac se pomjerio za neka dva metra napred.
I dok ste tako zaglavljeni, ispred vas snjiraju pjesaci i biciklisti.
Policija radi na biciklima. Oni kazne tu ne pisu nikome, jer prosto ne znate ni odakle bi poceli, tu su nekad samo da preusmjere kolone vozila.
Vidjela sam kad se 6 auta pokusava utrpati u isto vrijeme u 4 trake.
To je jedna ludnica. Prava pravcata.
Jedan je zaglavil na pola semafora, ali i drugi krece, vrlo svjesan da ne moze proci i da ce tu docekati crveno svjetlo. Ali ako on to ne uradi, uradit ce oni sto dolaze s lijeve ili desne strane, tako da necete nikad proci…
Holland tunel razdvaja New York od New Jerseya, zanimljivo je, cim izadjete iz tunela, sav sabracaj se odvija normalno, i pitate se je li ovo moguce.
Bacite iz New Jerseya zadnji pogled na Manhattan, i ako je noc, a nama je bila, imate fasinantan pogled, bash ovaj
I tako, ko i sve drugo valjda, sve s distance izgleda sjajno, kad se vi k tome priblizite, vidite pravu sliku.
Ja sam vidjelu pravu sliku grada o kojem milijarde ljudi sanja da vidi.
Hilkade mladih i uspjesnih amerikanaca sanja da se tamo preseli i zivi, ja placem, nakon sto sma vidjela, sto je moje dijete moralo…
Lijepo je ako sanjate da dodjete, ako nista drugo, cijenit cete tu gdje zivite. Znam da vecina ima za cilj New York pri pomilsi na posjetu USA.
Mozda biste i manje zalili svijet, kad vidite k cemu tezi…
Mozda biste i shvatili svu ovu bjelosvjetsku bijedu kad vidite za sto se veze svijet.
Prvi put sam bila u New Yorku. Njen stan pripada Brooklynu, nekih 4-5 milja od centra Manhatana.
To je zapravo condo, za nesto malo vise od $3000 mjesecno.
U centru Manhattana cijena prosjecnog stana iznosi oko $5000.
Ne moze se kupiti condo ispod milion dolara.
Usli smo u New York nekim autoputem, kroz industrisjku zonu.
Toliko je cigle i toliko betona. Meni je to horor.
Potpuno drukcija Amerika od one koju sam prije upoznala.
I sav New York je zapravo betoniran. Drugo ime za grad je Concrate Jungle (betonirana dzungla)
Plakala sam, ne toliko zbog daljine koliko zbog toga sto nisam zeljela da mi dijete ostane zivjeti u tom betonskom gradu.
Nema zelene povrsine, ili morate otici u park da je vidite.
Sve je pod betonom. Nema tako stabala. Zamislite koji to sok mora nekome ko zivi u gradu koji je jos poznat i kao city in a forest (grad u sumi)
Atlanta ima toliko zelene povrsine i toliko sume, to cini grad prelijepim. Jesen je carobna ovdje. Srne nam pasu u dvosritima, vjeverice su ko domace zivotinja, a jutra su rajska zbog pjesama ptica. Nebo je plavo, imamo ogromno prostranstvo.
U ulice Manhattana sunce ne moze da prodre. Toliko je visokih zgrada da blokiraju sunce. Mislila sam da moze ljeti, kad je sunce na sred neba, na nekoliko sati, ali googlala sam, grad je zapravo tako smjesten da im sunce nije nikad iznad glava. U godini imaju nekoliko dana, i taj fenomen zovu Manhattanhenge. Zanimljivo je, progoglajte. To je velika stvar za njih, da sunce zadje kroz ulice.
Oni sto zivi na najvisljim sprtaovima zgrada vjerovatno vide izlaske i zalaske sunca, a to ih kosta $10,000-$25,000.
Znaci nemate sunca, nemate tako plavog nema, nemate stabala, nemate zelene povrsine, nemate ptica, ni prirode uopce, imate toliko betona…i u isto vrijeme tolike cijene stanova.
Ja, koja sam toliko vezana uz prirodu, to ne mogu razumiti.
Ne mogu razumiti zasto bi iko tu zivio, pogotovo zasto bi placo toliko puno da tu zivi…
I da li tomoguce voliti ako ste zivjeli u drukcijim uvjetima. Da li se tu uopce moguce navici…
Da li je bolje da imam shopinge…ili sunce, vjetar, stabla, zelenilo.
Nema tako plavusa, ko na jugu, blistavih, zdravih i rumenih obraza od juznjackog sunca…
Stanovnici su stopljeni s gradom, potamnili, ko i gradski trgovi.
A saobracaj, to je tek za pricu.
Pravilo ne postoji. To nisam nigdje drugo vidjela. Ono za sto nas u GA kaznjavaju, u New Yorku prolazi. Ili ovako da kazem - tu svako krsi pravilo, i tu bi svakome trebalo svaki dan ispostaviti kaznu.
Auti su, bar 70% njih, okomani i izgrebani. So koja se sipa na puteve, pa se zadrzava na autima, pomaze da sve jos izgleda sablasnije.
Ljudi ne drze distancu, jedni drugima se primicu na razmak od 10ak centimetara. Malo ih je sa neostecenim blatobranima, neki ga uopce i nemaju. Tu ako drzite distancu od pola metra, neko ce se pokusati ugurat ispred vas.
Svake secunde neko stisce rukom sirenu. Konstantno idu sirene.
Takav je zastoj, svaki dan, da se pjesaci mnogo brze krecu od vozila.
Njujorcani zapravo koriste voz, velika vecina njih, ali turisti, i ti rijetki koji se odlice na svoj auto, naprave to uzasno stanje.
Vidjela sam kad je jedan putnik, suvozac izasao iz auto i vratio se nakon 20 ak minuta. Obavio shoping cojek, za to vrijeme njegov vozac se pomjerio za neka dva metra napred.
I dok ste tako zaglavljeni, ispred vas snjiraju pjesaci i biciklisti.
Policija radi na biciklima. Oni kazne tu ne pisu nikome, jer prosto ne znate ni odakle bi poceli, tu su nekad samo da preusmjere kolone vozila.
Vidjela sam kad se 6 auta pokusava utrpati u isto vrijeme u 4 trake.
To je jedna ludnica. Prava pravcata.
Jedan je zaglavil na pola semafora, ali i drugi krece, vrlo svjesan da ne moze proci i da ce tu docekati crveno svjetlo. Ali ako on to ne uradi, uradit ce oni sto dolaze s lijeve ili desne strane, tako da necete nikad proci…
Holland tunel razdvaja New York od New Jerseya, zanimljivo je, cim izadjete iz tunela, sav sabracaj se odvija normalno, i pitate se je li ovo moguce.
Bacite iz New Jerseya zadnji pogled na Manhattan, i ako je noc, a nama je bila, imate fasinantan pogled, bash ovaj
I tako, ko i sve drugo valjda, sve s distance izgleda sjajno, kad se vi k tome priblizite, vidite pravu sliku.
Ja sam vidjelu pravu sliku grada o kojem milijarde ljudi sanja da vidi.
Hilkade mladih i uspjesnih amerikanaca sanja da se tamo preseli i zivi, ja placem, nakon sto sma vidjela, sto je moje dijete moralo…
Lijepo je ako sanjate da dodjete, ako nista drugo, cijenit cete tu gdje zivite. Znam da vecina ima za cilj New York pri pomilsi na posjetu USA.
Mozda biste i manje zalili svijet, kad vidite k cemu tezi…
Mozda biste i shvatili svu ovu bjelosvjetsku bijedu kad vidite za sto se veze svijet.
Re: Moja glasna razmisljanja
Na putu kuci svratili smo na planinu u North Carolini, Beach Mountain.
Tu su zimovali prijatelji, pa su nas molili da im svratimo.
Pripremili su grah, i tako nam je dobro doslo da pojedemo neko kuhanje.
Prosetali smo s njima planinom, bilo je snijega, grudvali se malo..Tek ono da ti ozebu rule i da te to sjeti na djetinjstvo.
Poslije smo nalozili vatru vani i sjedili oko nje, a uvece se zaputili kuci.
Imam lijepih fotkih s ovog puta, podijelit cu nekada.
Tu su zimovali prijatelji, pa su nas molili da im svratimo.
Pripremili su grah, i tako nam je dobro doslo da pojedemo neko kuhanje.
Prosetali smo s njima planinom, bilo je snijega, grudvali se malo..Tek ono da ti ozebu rule i da te to sjeti na djetinjstvo.
Poslije smo nalozili vatru vani i sjedili oko nje, a uvece se zaputili kuci.
Imam lijepih fotkih s ovog puta, podijelit cu nekada.
Re: Moja glasna razmisljanja
Nesto slika iz New Yorka
Re: Moja glasna razmisljanja
Povazdan se kroz posao zagledam ljudima u vozacke dozvole. Jucer je ispred mene bio par, on je rodjen 1931, ona 1950. Rodjeni su u Columbiji, ne pricaju engleski a s njima je dosla jedna mladja zena, pretpostavljam kcerka, prevodila im je.
Covjek je bio pravi pravcati angel, predugo me nije ispunila tako neka milina iznutra ko jucer u njegovom prisustvu.
I s toliko godina, posve pravo stoji i hoda, ne drhte mu ruke, koza mu nije uopce poguzvana, i nema ni jedan jedini zdrv problem.
Sredjivali su neke dokumente, zbog nekih benificija moraju drzavi priloziti da nisu u radnom odnosu
Razmisljala sam, ovaj covjek je imao zdrav start. Tih godina kada se on rodio, nije se imao cim trovati.
Ni hranom ni vijestima.
Covjek je bio pravi pravcati angel, predugo me nije ispunila tako neka milina iznutra ko jucer u njegovom prisustvu.
I s toliko godina, posve pravo stoji i hoda, ne drhte mu ruke, koza mu nije uopce poguzvana, i nema ni jedan jedini zdrv problem.
Sredjivali su neke dokumente, zbog nekih benificija moraju drzavi priloziti da nisu u radnom odnosu
Razmisljala sam, ovaj covjek je imao zdrav start. Tih godina kada se on rodio, nije se imao cim trovati.
Ni hranom ni vijestima.
Re: Moja glasna razmisljanja
Na jednom portalu ima dosta finog sadrzaja, posebno ukoliko covjek zeli raditi na sebi.
Preporucila bih ga. Ovom prilikom posebno temu Ukradena paznja
https://nova-akropola.com/filozofija-i- ... na-paznja/
Evo zasto mi to dodje.
Unazad nekoliko mjeseci pojavio se snimak, neki youtuber ga je radio…Covjek, mlad, mrsavan, u nekom betoniranom podrumu, neki kauc tu ima, a on tako ozebo, mrsav i napacen prica kako nije jeo nista 4-5 dana…
Ljudi su dijelili taj video snimak, na portalima, forumima, drustvenim mrezama….A citatelji, ko i uvijek, opleli po drzavi, jer eto takav pacenik zivi u nasoj zemlji.
Mozda je neko od vas koji citate gledao, i mozda ce se sjetiti videa.
Kad smo radili na kuci u Bosni, ovaj covjek je radio kod nas. Na kraju dana smo mu isplacivali dnevnice, a on bi do kuce sve potrosio - u alkohol i kocku.
On je bio na radu kod nekog bliskog s muzeve strane.
Dali su mu krov nad glavom, i hranu, a kako su skontali da svaki dan potrosi ono sto zaradi, odlucili su da ga “spasu” pa su mu davali samo za osnove, a platu su mu davali na kraju mjeseca.
On kada primi platu, vise ne bi dolazio na posao dok je svu ne potrosi. Sva je odlazila na cigare, alkohol i kocku.
Bilo je mnogo svijeta koji su pokusali sa ga izvedu iz blata u koje se zaglibio, ali ne mozete vi spasiti covjeka od njega samog.
Slucaj iz Karaule, kod Travnika, otac koji je ubio ubicu svog sina….
Prenijeli mediji, opet citaoci opleli po upravi, po sudstvu ( jer je sada ubijeni covjek bio osudjen samo na 3 god) po drzavi. Procitah negdje komentare, ljudi su podrska ocu koji je ubio, cude se kako je i toliko dugo (10 god) cekao…
Da li se i koliko ljudi u ovoj prici upitalo - cekaj, da li je ovo sto su mediji prenijeli kompletna prica/istina?
Da li ja znam sve detalje ovog desavanja, pa sad mogu da stanem uz jednu stranu?
Eto zbog cega mi na um dodje ovaj text s ukradenom paznjom.
Zbilja nas toliko zasipaju informacijama, da imas osjecaj da vise niko ne zastane da razmisli imalo svojom glavom…Samo uzmes, sve, ko potpunu istinu.
U islamu je cak zabranjeno da prepricavamo tudje nepravde, dopusteno je da pricas samo o onoj koja je tebi ucinjena.
To je sigurno zato sto mi nikad ne mozemo imati pravi uvid u ono sto se drugom desava.
I prepricavajuci samo stvaramo sumnje i sijemo strah kod ljudi.
Negdje sam procitala da danas prosjecan covjek u jednom danu primi vise informacije nego sto je covjek unazad nekoliko godina primao za 6 sedmica. Nekada je prirodno stanje covjeka bilo meditativno, zato su valjda i mogla nastajati djela, iz svih oblasti, kakva mi danas ne mozemo vise stvarati.
I to, te tolike informacije, cine da ljudi postaju neuroticni. Previse im je. Uopce nemaju vremena za odmor svog uma. Zato je meditacija bitna danas, da skroz ne poludimo.
Ako vec nismo.
Preporucila bih ga. Ovom prilikom posebno temu Ukradena paznja
https://nova-akropola.com/filozofija-i- ... na-paznja/
Evo zasto mi to dodje.
Unazad nekoliko mjeseci pojavio se snimak, neki youtuber ga je radio…Covjek, mlad, mrsavan, u nekom betoniranom podrumu, neki kauc tu ima, a on tako ozebo, mrsav i napacen prica kako nije jeo nista 4-5 dana…
Ljudi su dijelili taj video snimak, na portalima, forumima, drustvenim mrezama….A citatelji, ko i uvijek, opleli po drzavi, jer eto takav pacenik zivi u nasoj zemlji.
Mozda je neko od vas koji citate gledao, i mozda ce se sjetiti videa.
Kad smo radili na kuci u Bosni, ovaj covjek je radio kod nas. Na kraju dana smo mu isplacivali dnevnice, a on bi do kuce sve potrosio - u alkohol i kocku.
On je bio na radu kod nekog bliskog s muzeve strane.
Dali su mu krov nad glavom, i hranu, a kako su skontali da svaki dan potrosi ono sto zaradi, odlucili su da ga “spasu” pa su mu davali samo za osnove, a platu su mu davali na kraju mjeseca.
On kada primi platu, vise ne bi dolazio na posao dok je svu ne potrosi. Sva je odlazila na cigare, alkohol i kocku.
Bilo je mnogo svijeta koji su pokusali sa ga izvedu iz blata u koje se zaglibio, ali ne mozete vi spasiti covjeka od njega samog.
Slucaj iz Karaule, kod Travnika, otac koji je ubio ubicu svog sina….
Prenijeli mediji, opet citaoci opleli po upravi, po sudstvu ( jer je sada ubijeni covjek bio osudjen samo na 3 god) po drzavi. Procitah negdje komentare, ljudi su podrska ocu koji je ubio, cude se kako je i toliko dugo (10 god) cekao…
Da li se i koliko ljudi u ovoj prici upitalo - cekaj, da li je ovo sto su mediji prenijeli kompletna prica/istina?
Da li ja znam sve detalje ovog desavanja, pa sad mogu da stanem uz jednu stranu?
Eto zbog cega mi na um dodje ovaj text s ukradenom paznjom.
Zbilja nas toliko zasipaju informacijama, da imas osjecaj da vise niko ne zastane da razmisli imalo svojom glavom…Samo uzmes, sve, ko potpunu istinu.
U islamu je cak zabranjeno da prepricavamo tudje nepravde, dopusteno je da pricas samo o onoj koja je tebi ucinjena.
To je sigurno zato sto mi nikad ne mozemo imati pravi uvid u ono sto se drugom desava.
I prepricavajuci samo stvaramo sumnje i sijemo strah kod ljudi.
Negdje sam procitala da danas prosjecan covjek u jednom danu primi vise informacije nego sto je covjek unazad nekoliko godina primao za 6 sedmica. Nekada je prirodno stanje covjeka bilo meditativno, zato su valjda i mogla nastajati djela, iz svih oblasti, kakva mi danas ne mozemo vise stvarati.
I to, te tolike informacije, cine da ljudi postaju neuroticni. Previse im je. Uopce nemaju vremena za odmor svog uma. Zato je meditacija bitna danas, da skroz ne poludimo.
Ako vec nismo.
Re: Moja glasna razmisljanja
Upoznadoh covjeka, amerikanac, sa zenom se preselio zivjeti u Sloveniju, neko selo kod Maribora.
Radio je za US vojsku i bio je kod nas kad je srusen Stari Most.
Dugo se kaze razmisljali gdje da pocnu zivot u penziji, obisli su citavu Evropu.
Razmisljali su o Francuskoj, ali zena njegova dozivljava francuze nekulturnim. Svidjela im se Italija, ali zena nece da zivi na tlu koje je podlozno zemljotresima.
Zeljeli su BiH, ali nije jos u EU, i komplikovano je, kaze, doci do nekretnine ukoliko niste drzavljanin.
Tako je izbor pao na Sloveniju. Proputovali su sve te nase zemlje nastala raspadom Jugoslavije.
Pokazivao mi je slike iz BiH. Od njeg doznadoh da je RS preimenovala Bosanski Novi u Novi Grad.
Odusevljeni su hranom. Odlaze na pijace i kupuju organsko uzgojene proizvode.
Imaju i sami svoju bastu. Nisu kaze imali nikad ni jedan problem.
Malo im je tesko uciti jezik, s obzirom da su u 60im.
Djeca su im ostala ovdje, i dodju in posjetiti. I njih dvoje moraju jednom u godini napustoti Sloveniju, zbog vise. Tada dodju ovdje na tri mjeseca.
Toliko su ugrizli u nase proizvode i kuhanje, da i kad su ovdje, odlaze u bosanske pekare po hljeb i druga peciva.
Eto ti… jedan par pravih pravcatih amerikanaca se odluci poceti tako daleko od rodne zemlje, gdje ne poznaju nista, u godinama u kojim se sve sporije uci, a mi se nesto plasimo vratiti svojim korijenima…
Unazad svije godine dobili smo gitt card od firme za bozic. Neki mizeran iznos, ali hajde, sjetili su se.
Prosle god su donijeli pizze. Nisu platili dostavu, vec su oni dostavili pizze, pa su stigle do nas posve hladne, a samim tim i neukusne. Ali hajde, sjetili se.
Ove godine nista.
Sjecali su se sigurno, al’ im zao.
Radio je za US vojsku i bio je kod nas kad je srusen Stari Most.
Dugo se kaze razmisljali gdje da pocnu zivot u penziji, obisli su citavu Evropu.
Razmisljali su o Francuskoj, ali zena njegova dozivljava francuze nekulturnim. Svidjela im se Italija, ali zena nece da zivi na tlu koje je podlozno zemljotresima.
Zeljeli su BiH, ali nije jos u EU, i komplikovano je, kaze, doci do nekretnine ukoliko niste drzavljanin.
Tako je izbor pao na Sloveniju. Proputovali su sve te nase zemlje nastala raspadom Jugoslavije.
Pokazivao mi je slike iz BiH. Od njeg doznadoh da je RS preimenovala Bosanski Novi u Novi Grad.
Odusevljeni su hranom. Odlaze na pijace i kupuju organsko uzgojene proizvode.
Imaju i sami svoju bastu. Nisu kaze imali nikad ni jedan problem.
Malo im je tesko uciti jezik, s obzirom da su u 60im.
Djeca su im ostala ovdje, i dodju in posjetiti. I njih dvoje moraju jednom u godini napustoti Sloveniju, zbog vise. Tada dodju ovdje na tri mjeseca.
Toliko su ugrizli u nase proizvode i kuhanje, da i kad su ovdje, odlaze u bosanske pekare po hljeb i druga peciva.
Eto ti… jedan par pravih pravcatih amerikanaca se odluci poceti tako daleko od rodne zemlje, gdje ne poznaju nista, u godinama u kojim se sve sporije uci, a mi se nesto plasimo vratiti svojim korijenima…
Unazad svije godine dobili smo gitt card od firme za bozic. Neki mizeran iznos, ali hajde, sjetili su se.
Prosle god su donijeli pizze. Nisu platili dostavu, vec su oni dostavili pizze, pa su stigle do nas posve hladne, a samim tim i neukusne. Ali hajde, sjetili se.
Ove godine nista.
Sjecali su se sigurno, al’ im zao.
Re: Moja glasna razmisljanja
Malo kasnim ali sretna ti nova godina. Da budeš zdrava I sretna. 
Re: Moja glasna razmisljanja
Hvala Inuska 
I ja vama zelim lijepo godinu.
Navrati cesce, obraduj nas.
I ja vama zelim lijepo godinu.
Navrati cesce, obraduj nas.
Re: Moja glasna razmisljanja
Hvala. 
Hoću.. mada me čeka malo narednih dana i "turbolentan" Januarski period..
Hoću.. mada me čeka malo narednih dana i "turbolentan" Januarski period..
Re: Moja glasna razmisljanja
Sinoc pogledam documentarac, Papua Nova Gvinaje.
Nesto mi se vazdan vracale u glavu te slike, nastade zelja da vise doznam, pa sam svaki slobodan trenutak na poslu googla ime te drzave, jedva cekala da docekam svoje slobodno vrijeme uvece pa da goglam jos.
Ta zemlja ima zlato, sumu, naftu, bakar, i u isto vrijeme extremno siromastvo.
Iskreno, ja ni znala nisam da izvan Afrike postoji takvo siromastvo.
Vecina stanovnistva zivi od poljoprivrede
Tu zivi vise od hiljadu razlicitih etnickih grupa, govore preko 700 jezika.
Nisu rijetki ni plemenski ratovi. Nisu rijetki ni potresi.
U nekim plemenima nije stran ni kanibalizam.
Nekada se tamo srusio avion u kojem je bio Bidenov ujak. Biden je izjavio da su ga ovi vjerovatno pojeli.
Smatra se jednom od najnesigurnih zemalja za posjetiti.
Ulice su prljave i smeca je svugdje.
Sto mi je bilo posebno zanimljiivo, ljudi koji su bili u pratnji autora ovog dokumentarca, nosili su brandiranu odjecu. I smart telefone. Kako je to neobicno vidjeti s ovim neredom i siromastvom.
Pije se alkohol mnogo.
U jednom momentu autor se nasalio - da li ste ovdje ikada trijezni?
Nesto mi se vazdan vracale u glavu te slike, nastade zelja da vise doznam, pa sam svaki slobodan trenutak na poslu googla ime te drzave, jedva cekala da docekam svoje slobodno vrijeme uvece pa da goglam jos.
Ta zemlja ima zlato, sumu, naftu, bakar, i u isto vrijeme extremno siromastvo.
Iskreno, ja ni znala nisam da izvan Afrike postoji takvo siromastvo.
Vecina stanovnistva zivi od poljoprivrede
Tu zivi vise od hiljadu razlicitih etnickih grupa, govore preko 700 jezika.
Nisu rijetki ni plemenski ratovi. Nisu rijetki ni potresi.
U nekim plemenima nije stran ni kanibalizam.
Nekada se tamo srusio avion u kojem je bio Bidenov ujak. Biden je izjavio da su ga ovi vjerovatno pojeli.
Smatra se jednom od najnesigurnih zemalja za posjetiti.
Ulice su prljave i smeca je svugdje.
Sto mi je bilo posebno zanimljiivo, ljudi koji su bili u pratnji autora ovog dokumentarca, nosili su brandiranu odjecu. I smart telefone. Kako je to neobicno vidjeti s ovim neredom i siromastvom.
Pije se alkohol mnogo.
U jednom momentu autor se nasalio - da li ste ovdje ikada trijezni?
Re: Moja glasna razmisljanja
Na jednom portalau sam nasla vijest da su zene ubijela svoju musku novorodjencad kako bi zaustavile nasilje uzrokovano osvetama 
Re: Moja glasna razmisljanja
Upoznadoh zenu, u 50im, njeni roditelji su hrvati, dosli u USA kad je ona bila dijete.
Sad ona sanja da ode zivjeti u Hrvatsku.
Upoznadoh jucer mladog muskarca, njegovi su dosli iz Poljske, prije njegovog rodjenja.
On sada zeli da ode u Evropu.
Upoznadoh muskarca iz S Koreje, njegovi su dosli kad je on bio dijete. On se sada odlucio vratiti u S. Koreju.
Zavrsih nesto sa zenom, neka sitna usluga, prvo je pitala koliko ce to kostati…
Rekoh $17.
Toliko i imam na racunu, odgovori mi.
Sutradan je trebala na sud, zbog razvoda
Jedno nikako ne moze da se prometne s $2000 mjesecno, i to da podijelite s nekim rezije, kako li ce ona sa njenih $17 pitam se…
Afroamerikance uopce nije ni sramota reci da nemaju para, to je uglavnom prirodno stanje.
Ponekad zavrsim nesto s nekim, i ta osoba mora cekati da joj neko prebaci novac da bi mogla platiti.
Sve to je normalno u USA.
Ima dana u kojim se pitam - gdje i sta ovaj i ovoliki svijet radi?
Nekada je toliko tesko da ljudi shvate posve obicnu stvar, da se moram pitati sta li rade u zivotu?
Sad kad imamo smart telefone, mozemo goglati bilo sta.
Imala sam jedan dan namjeru da pisem kako su amerikanci kulturni u javnom zivotu.
A onda je Anne ( zena koja radi s nama) donijela kutiju cokolada i sama sve pojela.
Jela pred nama i nikad nas dvije nije ponudila.
Ja nikad nisam donijela cokolade ako nisam imala i za njih dvije.
Isto i djevojka iz Pakistana.
Sad ona sanja da ode zivjeti u Hrvatsku.
Upoznadoh jucer mladog muskarca, njegovi su dosli iz Poljske, prije njegovog rodjenja.
On sada zeli da ode u Evropu.
Upoznadoh muskarca iz S Koreje, njegovi su dosli kad je on bio dijete. On se sada odlucio vratiti u S. Koreju.
Zavrsih nesto sa zenom, neka sitna usluga, prvo je pitala koliko ce to kostati…
Rekoh $17.
Toliko i imam na racunu, odgovori mi.
Sutradan je trebala na sud, zbog razvoda
Jedno nikako ne moze da se prometne s $2000 mjesecno, i to da podijelite s nekim rezije, kako li ce ona sa njenih $17 pitam se…
Afroamerikance uopce nije ni sramota reci da nemaju para, to je uglavnom prirodno stanje.
Ponekad zavrsim nesto s nekim, i ta osoba mora cekati da joj neko prebaci novac da bi mogla platiti.
Sve to je normalno u USA.
Ima dana u kojim se pitam - gdje i sta ovaj i ovoliki svijet radi?
Nekada je toliko tesko da ljudi shvate posve obicnu stvar, da se moram pitati sta li rade u zivotu?
Sad kad imamo smart telefone, mozemo goglati bilo sta.
Imala sam jedan dan namjeru da pisem kako su amerikanci kulturni u javnom zivotu.
A onda je Anne ( zena koja radi s nama) donijela kutiju cokolada i sama sve pojela.
Jela pred nama i nikad nas dvije nije ponudila.
Ja nikad nisam donijela cokolade ako nisam imala i za njih dvije.
Isto i djevojka iz Pakistana.
Re: Moja glasna razmisljanja
Leila, zena iz Mozabika koji spomnjah, nije vise s nama.
Sporo je teklo njeno ucenje, presporo.
Ponekad sam u jenom satu morala da joj ukazem 3 puta na istu gresku.
Izbjegavala sam svaki odgovor na direktorov upit za nju, i trazila joj jos vremena. Vjerovatno je pogledao cameru, i nije je stavio na raspored.
Jucer imadoh zenu kojoj je Leila pomogla da zavrsi nesto, no dio usluge joj nije naplatila.
Zena je otisla, ali nije se osjecala dobro zbog toga, pa se vratila, objasnila sta se desila, i rekla da zeli platiti u potpunosti nasu uslugu.
Helem, zaboravila sam za to, ne mogu sve pamtiti, ali jucer mi ona spomenu to da je ona ta zena koja se vratila i platila.
Na koncu joj dam neki popust na ono sto je jucer zavrsila, ko neki vid zahvalnosti.
Dirnuta je bila, pa mi kaze - vecina ljudi zaboravi dobro koje ste im ucinili i ne vrate nicim.
I djevojka iz Pakistana mi jedan prica da je roditelji savjetuju kako ne treba biti pretjerano dobra, jer ce ljudi ionako zaboraviti i nicim joj nece uzvratiti.
Izgleda mi da svi ljudi razmisljaju na slican nacin.
A kaze neka mudrost - ako date, a ocekujete nesto zauzvrat, niste vi dali, vi ste prodali.
Razumijem da nismo prosvijetljeni sad ko Isus i Muhammed sto su bili, ali ocekivati za svako dobro neku uslugu nazan, vodi ka razocarenju.
Razmisljala sam od jucer kako ja stojim po pitanju toga.
Pa dobra sam, bar trenutno u to vjerujm.
Nista, bas nista ni od koga ne ocekujem.
Svako dobro koje uradim, uradim jer cini da se ja osjecam dobro.
A ako se mi osjecamo dobro cineci neke dobro, pa sta jos treba…
Sporo je teklo njeno ucenje, presporo.
Ponekad sam u jenom satu morala da joj ukazem 3 puta na istu gresku.
Izbjegavala sam svaki odgovor na direktorov upit za nju, i trazila joj jos vremena. Vjerovatno je pogledao cameru, i nije je stavio na raspored.
Jucer imadoh zenu kojoj je Leila pomogla da zavrsi nesto, no dio usluge joj nije naplatila.
Zena je otisla, ali nije se osjecala dobro zbog toga, pa se vratila, objasnila sta se desila, i rekla da zeli platiti u potpunosti nasu uslugu.
Helem, zaboravila sam za to, ne mogu sve pamtiti, ali jucer mi ona spomenu to da je ona ta zena koja se vratila i platila.
Na koncu joj dam neki popust na ono sto je jucer zavrsila, ko neki vid zahvalnosti.
Dirnuta je bila, pa mi kaze - vecina ljudi zaboravi dobro koje ste im ucinili i ne vrate nicim.
I djevojka iz Pakistana mi jedan prica da je roditelji savjetuju kako ne treba biti pretjerano dobra, jer ce ljudi ionako zaboraviti i nicim joj nece uzvratiti.
Izgleda mi da svi ljudi razmisljaju na slican nacin.
A kaze neka mudrost - ako date, a ocekujete nesto zauzvrat, niste vi dali, vi ste prodali.
Razumijem da nismo prosvijetljeni sad ko Isus i Muhammed sto su bili, ali ocekivati za svako dobro neku uslugu nazan, vodi ka razocarenju.
Razmisljala sam od jucer kako ja stojim po pitanju toga.
Pa dobra sam, bar trenutno u to vjerujm.
Nista, bas nista ni od koga ne ocekujem.
Svako dobro koje uradim, uradim jer cini da se ja osjecam dobro.
A ako se mi osjecamo dobro cineci neke dobro, pa sta jos treba…
Re: Moja glasna razmisljanja
Upisah na drugoj temi - jucer nam snijeg pao. Svi krenuli u isto vrijeme s posla. Stvorila se uzasna guzva.
Umjesto za 15ak minuta, kuci sam stigla za dva sata. Malo proklizivala, ali mojom greskom, htjela sam doci kuci prije pa sam krenula manjim ulicama, a tuda se slabo vozilo pa je bio led na cesti.
Direktor je isto proklizivo. Parkiro auto i nastavio pjese. Upo, i slomio rebro.
Kolega je isto proklizivo. Parkiro auto i nastavio pjese. Upo, i nije nista slomio, srecom. Ali dobro se udario, i na minut je izgubio svijest.
Neka se vise niko u mom prisustvu ne sali kako su muskarci bolji vozaci od zena
Ove smo zime imali snijeg u dva navrata. To se nije desilo u zadnjih 20 god.
I treci put sam ga iskusila u New Yorku.
A hladnih dana je bilo i bez snijega. Bas su se mogli ocejifiti kaputi, cizme, salovi, kapice, rukavice
Ocejifila se i vatra. I zimski specijaliteti
A imala sam brigu kako cu izdurati kratke dana i duge noci
Bilo je lijepo.
Kazem bilo je, jer sljedeci mjesec ce vec izmamiti behar.
Umjesto za 15ak minuta, kuci sam stigla za dva sata. Malo proklizivala, ali mojom greskom, htjela sam doci kuci prije pa sam krenula manjim ulicama, a tuda se slabo vozilo pa je bio led na cesti.
Direktor je isto proklizivo. Parkiro auto i nastavio pjese. Upo, i slomio rebro.
Kolega je isto proklizivo. Parkiro auto i nastavio pjese. Upo, i nije nista slomio, srecom. Ali dobro se udario, i na minut je izgubio svijest.
Neka se vise niko u mom prisustvu ne sali kako su muskarci bolji vozaci od zena
Ove smo zime imali snijeg u dva navrata. To se nije desilo u zadnjih 20 god.
I treci put sam ga iskusila u New Yorku.
A hladnih dana je bilo i bez snijega. Bas su se mogli ocejifiti kaputi, cizme, salovi, kapice, rukavice
Ocejifila se i vatra. I zimski specijaliteti
A imala sam brigu kako cu izdurati kratke dana i duge noci
Bilo je lijepo.
Kazem bilo je, jer sljedeci mjesec ce vec izmamiti behar.
Re: Moja glasna razmisljanja
Od inaguracije sam pogledala samo 2-3 minute Muskovog govori. Bolje da nisam ni to. Bacilo me u brigu.
On meni djeluje/ponasa se ko pravi manijak.
Ljudi onom covjeku aplaudiraju.
Toliko je toga da se prepadnes za buducnost.
Frendica moja misli da je svijet neporavljiv, i misli da bi svjetski/atomski rat zapravo trebalo da se desi…Jer mi nazad ne mozemo krenuti, a i napred idemo u propast.
Danas zavrsila nesto s momkom s Kosova. Zapravo to je bila usluga za drugog momka s Kosova koji je tek pristigo u US na skolovanje, neki community college u Nebraskoj.
Ima nesto u ponasanju muskaraca s nasih prostora sto mi se ne svidja.
Mnogo se razlikuje od amerikanaca, i od ljudi koji su napustili to podneblje.
Ima neke usiljenosti, neke gordosti, arogancije, vaznosti, vaznosti, vaznosti... Ove osobine uglavnom nalazim i kod rusa.
Medju novopristiglim nalazim da ove osobine “ne krase” jedino duboko religiozne ljude.
Prosjecan amerikanac se ne pravi vazan. Nije usiljen. Nema kome biti. U tv emisijama sjedi pristojno.
Ovdje niko ne obraca paznju kakav vam je auto, telefon, da li vam je brandirana odjeca.
To svako moze, moze biti da je to razlog zasto nikom nije ni zanimljivo.
A mozda ja ne obracam, pa mi se cini da niko ne obraca
Zbilja mi izgleda da se s tim stvarima ponose uglavnom ljudi s manjkom inteligencije.
On meni djeluje/ponasa se ko pravi manijak.
Ljudi onom covjeku aplaudiraju.
Toliko je toga da se prepadnes za buducnost.
Frendica moja misli da je svijet neporavljiv, i misli da bi svjetski/atomski rat zapravo trebalo da se desi…Jer mi nazad ne mozemo krenuti, a i napred idemo u propast.
Danas zavrsila nesto s momkom s Kosova. Zapravo to je bila usluga za drugog momka s Kosova koji je tek pristigo u US na skolovanje, neki community college u Nebraskoj.
Ima nesto u ponasanju muskaraca s nasih prostora sto mi se ne svidja.
Mnogo se razlikuje od amerikanaca, i od ljudi koji su napustili to podneblje.
Ima neke usiljenosti, neke gordosti, arogancije, vaznosti, vaznosti, vaznosti... Ove osobine uglavnom nalazim i kod rusa.
Medju novopristiglim nalazim da ove osobine “ne krase” jedino duboko religiozne ljude.
Prosjecan amerikanac se ne pravi vazan. Nije usiljen. Nema kome biti. U tv emisijama sjedi pristojno.
Ovdje niko ne obraca paznju kakav vam je auto, telefon, da li vam je brandirana odjeca.
To svako moze, moze biti da je to razlog zasto nikom nije ni zanimljivo.
A mozda ja ne obracam, pa mi se cini da niko ne obraca
Zbilja mi izgleda da se s tim stvarima ponose uglavnom ljudi s manjkom inteligencije.
Re: Moja glasna razmisljanja
Ipak moram dodati - i najbolje ljude, najljepsa ponasanja, najvece karaktere, nasla sam u ljudima s nasih prostora. U manjini su, izgleda mi, ali postoje.
Re: Moja glasna razmisljanja
Zasto je ovako tesko pronaci odgovarajuci grudnjak 
Nadam se da necu zvucati vulgarno pisuci o ovome.
Izgleda da mi je lakse izabrati namjestaj nego grudnjak.
Kod grudnjaka se mora gledati na toliko mnogo stvari.
Vjerujem da vecina zena ima problem s pronalaskom odgovarajuceg.
Dnevno ga nosimo 10-15 sati, potrebno je da bude udoban isto kao obuca ljudima koji su na nogama toliki broj sati.
Ja ne mogu da nosim one sa jastucicima. Ne mogu sa zicom. U neke stavljaju komadice plastike u onaj dio sto dolazi ispod pazuha. Ta me plastika jednom tako zuljala, morala se kuci vratiti s posla, da ga zamijenem za drugi. A modrice sam nosila nekoliko narednih dana.
Treba paziti da je fino i sa prednje strane zatvoren, tj da ga ne drzi samo ta povezica ispod, da grudi ne ispadaju tokom saginjanja.
Trega paziti da tregercici nisu tanki i losi, ako jesu, veoma brzo ce da popuste.
Ne valja kad je grudnjak predebeo, znojite se od njega.
Ne valja ni kada je pretanak, desi se ako vam je hladno da se ugledaju bradavice…Sto se meni skoro desilo u gostina, pa sam morala sjediti u kaputu neko vrijeme.
Treba paziti i na materijal.
I desi se evo ko danas da sve ovo nadjem u jednom grudnjaku, ali ipak nije odgovarajuca velicina.
U potragu za mojim grudnjacima moram poceti dok stari jos dobro valjaju, jer ta potraga obicno traje 2-3 mjeseca.
Nadam se da necu zvucati vulgarno pisuci o ovome.
Izgleda da mi je lakse izabrati namjestaj nego grudnjak.
Kod grudnjaka se mora gledati na toliko mnogo stvari.
Vjerujem da vecina zena ima problem s pronalaskom odgovarajuceg.
Dnevno ga nosimo 10-15 sati, potrebno je da bude udoban isto kao obuca ljudima koji su na nogama toliki broj sati.
Ja ne mogu da nosim one sa jastucicima. Ne mogu sa zicom. U neke stavljaju komadice plastike u onaj dio sto dolazi ispod pazuha. Ta me plastika jednom tako zuljala, morala se kuci vratiti s posla, da ga zamijenem za drugi. A modrice sam nosila nekoliko narednih dana.
Treba paziti da je fino i sa prednje strane zatvoren, tj da ga ne drzi samo ta povezica ispod, da grudi ne ispadaju tokom saginjanja.
Trega paziti da tregercici nisu tanki i losi, ako jesu, veoma brzo ce da popuste.
Ne valja kad je grudnjak predebeo, znojite se od njega.
Ne valja ni kada je pretanak, desi se ako vam je hladno da se ugledaju bradavice…Sto se meni skoro desilo u gostina, pa sam morala sjediti u kaputu neko vrijeme.
Treba paziti i na materijal.
I desi se evo ko danas da sve ovo nadjem u jednom grudnjaku, ali ipak nije odgovarajuca velicina.
U potragu za mojim grudnjacima moram poceti dok stari jos dobro valjaju, jer ta potraga obicno traje 2-3 mjeseca.
Re: Moja glasna razmisljanja
Muz ima prijatelja. Bas prijatelja. Izgleda mi da ga prvi put ima u zadnjih 25 god.
Izuzetan covjek. Posten, nije zavidan, na njega uvijek mozete racunati, kulturno duhovit, bez ikakvih adikcija, dosta je i religiozan. Obican je, toliko obican da niko ko to ne zna, ne bi vjerovao da je i tezak nekoliko miliona.
Nije samo da je muz srecan sto ga ima, i ja sam. Stima mi jer vidim da ta njegova zdrava psiha na muza djeluje pozitivno.
Ranije je imao ljude koje nisu bili prijatelji. Koji su zapravo vise bili neprijatelji.
Ali nisam se mijesala u njegov izbor.
Desilo se da se s jednim od tih ljudi muz sastao ove sedmice, pa mi zbog nekog njegovog akta veli - zar sam se ja druzio s ovim covjekom?
Jesi, kazem. I jos s trojicom takvih.
To su ljudi s kojim sjedite iako znate da o vama pricaju lose cim vam ledja okrenu.
Ali ako nema boljih, valjda se covjek mora zadovoljiti i s takvim.
Mozda je i potrebno imati i dobro i lose u zivotu, samo tako ces moci da prepoznas razliku.
Ako imate prave prijatelje, ili uopce oko sebe ljude zdrave psihe, budite zahvalni na njima.
To nema svako, i to se tesko pronalazi.
Ti ljudi nam pomazu vise nego sto smo svjesni.
Izuzetan covjek. Posten, nije zavidan, na njega uvijek mozete racunati, kulturno duhovit, bez ikakvih adikcija, dosta je i religiozan. Obican je, toliko obican da niko ko to ne zna, ne bi vjerovao da je i tezak nekoliko miliona.
Nije samo da je muz srecan sto ga ima, i ja sam. Stima mi jer vidim da ta njegova zdrava psiha na muza djeluje pozitivno.
Ranije je imao ljude koje nisu bili prijatelji. Koji su zapravo vise bili neprijatelji.
Ali nisam se mijesala u njegov izbor.
Desilo se da se s jednim od tih ljudi muz sastao ove sedmice, pa mi zbog nekog njegovog akta veli - zar sam se ja druzio s ovim covjekom?
Jesi, kazem. I jos s trojicom takvih.
To su ljudi s kojim sjedite iako znate da o vama pricaju lose cim vam ledja okrenu.
Ali ako nema boljih, valjda se covjek mora zadovoljiti i s takvim.
Mozda je i potrebno imati i dobro i lose u zivotu, samo tako ces moci da prepoznas razliku.
Ako imate prave prijatelje, ili uopce oko sebe ljude zdrave psihe, budite zahvalni na njima.
To nema svako, i to se tesko pronalazi.
Ti ljudi nam pomazu vise nego sto smo svjesni.
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 88 Replies
- 14661 Views
-
Last post by Ptica bijela
-
- 122 Replies
- 656 Views
-
Last post by Skitnica
-
- 412 Replies
- 42513 Views
-
Last post by Coolio
