O cemu trenutno mozgate iliti razmisljate

[Ina]

Inače u određenim periodima neka polja budu puna galebova.
Ali značajno manje ove godine.
Kao da su pokupili fore golubova i sve prisutniji po Buranu, u blizini restorana.
Samo što, na razliku od golubova, galebovi se ne daju lahko pripitomiti.

Dođu blizu, ali opet na određenoj distanci.
Nije da je nemoguće, ali je skroz malo teorije
da će ti jesti s dlana.
Ako ih pitaš rukom, uzmu zalogaj u letu. I Arrivederci.
Tih istih ruku i prstiju što su vijekovima (sa)gradile većinom potrebno sebi.
Da ti slete na rame, još je manje mogućnosti.
Ne padaju na kao ljudski obzir jer znaju da je većinom iz samozadovoljavajućih razloga.

Na neka mjesta nastanili su aironi. To su one bijele ptice dugog vrata i nogu.
A u području spajanja mora i Lagune ima i fenicotteri rosa. Krilata ružičasta stvorenja.
Daju se sresti i cavalieri d'italia (ime samo govori) Dugih crvenih nogu, k'o čačkalice.

Pogotovo u proljeće svaki njihov i sitni detalj priključa na površinu, proizlazeći iz procesa cjelokupnog postojanja.
Jednostavna magija prirode.
I ne mora se biti ni vješti posmatrači da bi se uočilo.

[Skitnica]

Da sam danas bas usporena …

[Ina]

Kako volim svog amidzu.
Život ga uopšte nije mazio. I unatoč svemu.. s godinama se formirao u sve bolju i bolju osobu.

[Peace]

Kako volim svog amidzu.
Život ga uopšte nije mazio. I unatoč svemu.. s godinama se formirao u sve bolju i bolju osobu.

Meni izgleda da dobri s godinama postaju samo bolji.

[Mina]

Koliko sam (smo) preokupirani poslom i koliko nam života oduzima. Rekla bih živimo da bismo radili i da se kao odmaramo malo posle. Svejedno volimo li svoj posao ili ne, najznačajnija je stavka u našim životima. Ne zato što to želimo...

[Vjetar]

Skoro sam slušao nekog filozofa koji priča o diktaturama i o odnosima vlasti prema podanicima, hijerarhijskoj sili, bespomoćnosti podređenih u odnosu na nadređene i nametnutosti jednoumlja bez ikakve mogućnosti da se suprotstaviš, u suprotnom ti slijede sankcije.

I onda je to sve fino povezao sa skoro svakim poslom današnjice, koji je u biti mini autokratska država, diktatura, sa vlasnikom/direktorom koji određuje na svoju ruku sve odnose u firmi i ne postoji mogućnost da radnik išta tu na svoju ruku promijeni. Tvoje je da igraš kako ti se svira, brutalno ćeš biti kažnjen ako nećeš, ne postoji nikakva demokratija u tom odnosu, nego samo jednoumlje i jedan interes kojem su svi ispod prinudno podređeni prosto da bi preživjeli.

[Peace]

Koliko sam (smo) preokupirani poslom i koliko nam života oduzima. Rekla bih živimo da bismo radili i da se kao odmaramo malo posle. Svejedno volimo li svoj posao ili ne, najznačajnija je stavka u našim životima. Ne zato što to želimo...

Na temi “moja glasna razmisljanjs” pisala sam vise puta o ovome.
Oduzima nam vrijeme i energiju. Na koncu sve i da ti ostane para, nije ti vise ni do cega sto mozes s parama.
Ljudi su umorni i nesrecni, o bilo kakvom poslu da se radi, bilo kakva da je plata u pitanju.
Sve vise upoznajem onih koji razmisljanju/zele da nesto golemo promijenu. Da pocnu nesto posve iz pocetka, mozda negdje ns kraj svijeta.
Jucer jedan mlad covjek rece - zelim se preseliti na Filipine. Jednostavno jer je tamo zivot jednostavniji, manje radis, manje imas, ali imas vise vremena za sebe, za porodicu, za opustanje.

Tako da ipak, mozemo nesto mijenjati. Ali plasimo se poceti nesto posve iz pocetka i drukcije.

Sinoc o ovome razgovarah s kcerkom. Kazem joj kako smatram da je kasno da pocinjem nesto novo, i zamislite, ona u 20im, kaze meni - i ona misli da je njoj kasno da pocinje nesto drukcije.

Upoznala sam ljude koji pocinju negdje drugo, nesto drugo u 60im i 70im.
Dakle nije kasno ako smo u 30im i 40im, nije ni u 50im.

[Vjetar]

Ja od dvadesetih hoću da nešto mijenjam i počnem ispočetka na neki svoj način

[Peace]

Ali nije dovoljno samo zeljeti. Mora se krenuti u realizaciju.
Kaze neka mudrost - ne plasimo se mi nepoznatog, plasimo se izgubiti poznato.
Drzi nas mjesto. Mozda strah da necemo uspjeti.
Mislim da kada covjek ima jako zelju, sve moze postici. I sve nauciti.

[Vjetar]

Računa li se i forum?

[Peace]

Sve se racuna. Kad si odlucio da zivnes forum, uspjelo je.

Na poslu neki dan, zavrsih nesto s mladim doktorom. Tek poceo da radi. Na njegovom licu nema radosti, samo vidis zabrinutost i umor.

Mi koji smo progurali pola radnog vijeka, jos smo i srecni. Oni koji su sada u penziji, zapamtili su radosnija vremena, pa i sada znaju zivjeti radosno.

Mladih mi je najvise zao. Malo je za radosti ostalo.
Mozes haman reci da se vise niko i ne zna radovati.

[Vjetar]

Pa ne znam, zašto bi se mladi žalili? Ako ništa, imaju vremena pred sobom da nešto i ostvare. Barem tu prednost imaju.

Mada ne mislim da je ikada kasno za promjene, iako jeste teže kako vrijeme odmiče, ali nije nemoguće.

[Peace]

Pa nije vise u pitanju ni promjena. Nama nedostaje radosti u zivotu. Mislim da citav zivot bude radost.
Mi radimo neke sitnice da se usrecimo, a onda se opet vracamo sebi.
Ne znas ni gdje bi je trazio. Nedostaju ljudima ljudi i obicne zivotne radosti. Nasi su roditelji imali svega manje, ali toga su imali vise.
Ko da je danas sve gluma.

[Bella]

I onda je to sve fino povezao sa skoro svakim poslom današnjice, koji je u biti mini autokratska država, diktatura, sa vlasnikom/direktorom koji određuje na svoju ruku sve odnose u firmi i ne postoji mogućnost da radnik išta tu na svoju ruku promijeni. Tvoje je da igraš kako ti se svira, brutalno ćeš biti kažnjen ako nećeš, ne postoji nikakva demokratija u tom odnosu, nego samo jednoumlje i jedan interes kojem su svi ispod prinudno podređeni prosto da bi preživjeli.

.. jesi li bar malo razmislio. kako bi radnici odgovorili/radom..da im se pusti na volju da rade.ali , s nekim smjernicama koje se neophodne.

..na svoju volju.. pa na chuju che njegova ideja . njegov ulog. i treba da pusti nekom zutokljuncu..da sam odluchi. kad che neshto zavrshiti..

. nije problem, ni firma. ni direktor/ menadjer. problem je radnik/ njegovo duhovno stane/ mentalno zdravlje..
vidjam npr radnice u jednoj prodavnici. Sephora.. . svi su izgleda malo otkacheni. ne znash ni kojeg su pola. ima i par starijih // ali svi. veseli, prilaze da pomognu/ .i kupac je samim tim ,motivisan da potroshi. zadrzi se tu.. .dobro za biznis .i za radnike. mada, mislim da tu satnica nije visoka..
..

.

[Vjetar]

I onda je to sve fino povezao sa skoro svakim poslom današnjice, koji je u biti mini autokratska država, diktatura, sa vlasnikom/direktorom koji određuje na svoju ruku sve odnose u firmi i ne postoji mogućnost da radnik išta tu na svoju ruku promijeni. Tvoje je da igraš kako ti se svira, brutalno ćeš biti kažnjen ako nećeš, ne postoji nikakva demokratija u tom odnosu, nego samo jednoumlje i jedan interes kojem su svi ispod prinudno podređeni prosto da bi preživjeli.

.. jesi li bar malo razmislio. kako bi radnici odgovorili/radom..da im se pusti na volju da rade.ali , s nekim smjernicama koje se neophodne.

..na svoju volju.. pa na chuju che njegova ideja . njegov ulog. i treba da pusti nekom zutokljuncu..da sam odluchi. kad che neshto zavrshiti..

. nije problem, ni firma. ni direktor/ menadjer. problem je radnik/ njegovo duhovno stane/ mentalno zdravlje..
vidjam npr radnice u jednoj prodavnici. Sephora.. . svi su izgleda malo otkacheni. ne znash ni kojeg su pola. ima i par starijih // ali svi. veseli, prilaze da pomognu/ .i kupac je samim tim ,motivisan da potroshi. zadrzi se tu.. .dobro za biznis .i za radnike. mada, mislim da tu satnica nije visoka..
..

.

A slažem se ja da su ljudi većinom bagra i da to ne bi tako moglo funkcionisati. Ali, da jeste diktatura, sistem bez ikakvih prava i zasnovan na sprezi prisile i nužde - jeste
Ima primjera firmi koje puno humaniji pristup koriste a ostvaruju i bolje rezultate nego klasične robovlasničke. A opet ne rade na principu daj radnicima da rade šta hoće i kako hoće.

[biljka]

Pa ne znam, zašto bi se mladi žalili?

Veća očekivanja, starije generacije sa traumama koje su prenijeli na nas. Borba od trenutka kad se odseliš, u smislu da si prije živio sa roditeljima do ženidbe i onda ti se još i žena useli tu s vama svima. Ne kažem da je nešto pozitivno, ali danas od 18. maltene moraš da gradiš sve sam i da gledaš na život puno ozbiljnije nego što se to radilo prije

[Vjetar]

Pa ne znam, zašto bi se mladi žalili?

Veća očekivanja, starije generacije sa traumama koje su prenijeli na nas. Borba od trenutka kad se odseliš, u smislu da si prije živio sa roditeljima do ženidbe i onda ti se još i žena useli tu s vama svima. Ne kažem da je nešto pozitivno, ali danas od 18. maltene moraš da gradiš sve sam i da gledaš na život puno ozbiljnije nego što se to radilo prije

Pa na šta konkretno se onda žališ? Imaš vremena napretek pred sobom da to i ostvariš. Daleko bolja situacija nego da ti je to pred tobom u 40-oj

[biljka]

Pa ne znam, zašto bi se mladi žalili?

Veća očekivanja, starije generacije sa traumama koje su prenijeli na nas. Borba od trenutka kad se odseliš, u smislu da si prije živio sa roditeljima do ženidbe i onda ti se još i žena useli tu s vama svima. Ne kažem da je nešto pozitivno, ali danas od 18. maltene moraš da gradiš sve sam i da gledaš na život puno ozbiljnije nego što se to radilo prije

Pa na šta konkretno se onda žališ? Imaš vremena napretek pred sobom da to i ostvariš. Daleko bolja situacija nego da ti je to pred tobom u 40-oj

Prerano si pod teretom, i fizički i psihički. Žuriš opet da stigneš sve i da svi budu zadovoljni. Nije bolja situacija jer ostaneš zakinut za najbolje godine života koje provedeš u brizi za egzistenciju i za balans između svega (posla-faksa-socijalnog života-stambenog pitanja-računa), a sa 20 godina prije ne bi brinuo o tome. I super, svi smo mi odgovorniji, ali gdje ti je život na kraju? Opet ćeš doći u te 40-te, ali istrošen bukvalno

[Vjetar]

Veća očekivanja, starije generacije sa traumama koje su prenijeli na nas. Borba od trenutka kad se odseliš, u smislu da si prije živio sa roditeljima do ženidbe i onda ti se još i žena useli tu s vama svima. Ne kažem da je nešto pozitivno, ali danas od 18. maltene moraš da gradiš sve sam i da gledaš na život puno ozbiljnije nego što se to radilo prije

Pa na šta konkretno se onda žališ? Imaš vremena napretek pred sobom da to i ostvariš. Daleko bolja situacija nego da ti je to pred tobom u 40-oj

Prerano si pod teretom, i fizički i psihički. Žuriš opet da stigneš sve i da svi budu zadovoljni. Nije bolja situacija jer ostaneš zakinut za najbolje godine života koje provedeš u brizi za egzistenciju i za balans između svega (posla-faksa-socijalnog života-stambenog pitanja-računa), a sa 20 godina prije ne bi brinuo o tome. I super, svi smo mi odgovorniji, ali gdje ti je život na kraju? Opet ćeš doći u te 40-te, ali istrošen bukvalno

Ne razumijem takvo gledanje na stvari. Ja nisam rekao, kao ti u kontekstu nekadašnjih mladih, da je mladima danas lakše u odnosu na nas u tim godinama. Naprotiv. Ja samo kažem da biti mlad znači bolju poziciju od biti star i pokušavati napraviti promjene u svom životu

Isto tako, genneralizuješ okolnosti sada i nekada. Ja vidim dosta mladih kojima je doslovno sve na pladnju dostavljeno i iz puno bolje pozicije startaju nego nekada što se startalo. Roditelji, ti sadašnji stari, dosta često osiguraju i smještaj i pomognu oko posla ili auto ili ne znam šta svojoj djeci. Što recimo i nije baš često bilo nekada. Zato i jesu nekada većinom bili primorani da žive sa roditeljima u njihovim kućama i da se teže osamostale jer jednostavno nije bilo uslova.

U današnje vrijeme je dosta drugačija situacija i po tom pitanju.

[biljka]

Ne razumijem takvo gledanje na stvari. Ja nisam rekao, kao ti u kontekstu nekadašnjih mladih, da je mladima danas lakše u odnosu na nas u tim godinama. Naprotiv. Ja samo kažem da biti mlad znači bolju poziciju od biti star i pokušavati napraviti promjene u svom životu

Aha. Ali mislim da je pozicija u 5 deka, doduše ako nemaš djecu. Pri tom govorim o mladima koji su samostalni. Jednaki su tereti sa svih strana, samo je drugačiji broj godina. A sa 40 je veća šansa da realno imaš stabilniji, organizovaniji i mirniji život, pa imaš i više prostora da tu neku unutrašnju promjenu napraviš

Isto tako, genneralizuješ okolnosti sada i nekada. Ja vidim dosta mladih kojima je doslovno sve na pladnju dostavljeno i iz puno bolje pozicije startaju nego nekada što se startalo. Roditelji, ti sadašnji stari, dosta često osiguraju i smještaj i pomognu oko posla ili auto ili ne znam šta svojoj djeci. Što recimo i nije baš često bilo nekada. Zato i jesu nekada većinom bili primorani da žive sa roditeljima u njihovim kućama i da se teže osamostale jer jednostavno nije bilo uslova.

To stoji, ali zavisi i od pozicije roditelja i do pozicije djeteta. Ako se dijete rano odselilo veća je šansa da je prepušteno samo sebi ili da jednostavno ima pritisak da završi sve što se traži od njega u nekom roku, pogotovo ako je finansijska situacija roditelja gora. A ovdje govorimo o nekoj unutrašnjoj promjeni, preporodu, šta god, što bi iziskivalo neki mir i stabilnost. U haosu nemaš baš vremena da se baviš sobom

[Vjetar]

Ne razumijem takvo gledanje na stvari. Ja nisam rekao, kao ti u kontekstu nekadašnjih mladih, da je mladima danas lakše u odnosu na nas u tim godinama. Naprotiv. Ja samo kažem da biti mlad znači bolju poziciju od biti star i pokušavati napraviti promjene u svom životu

Aha. Ali mislim da je pozicija u 5 deka, doduše ako nemaš djecu. Pri tom govorim o mladima koji su samostalni. Jednaki su tereti sa svih strana, samo je drugačiji broj godina. A sa 40 je veća šansa da realno imaš stabilniji, organizovaniji i mirniji život, pa imaš i više prostora da tu neku unutrašnju promjenu napraviš

Isto tako, genneralizuješ okolnosti sada i nekada. Ja vidim dosta mladih kojima je doslovno sve na pladnju dostavljeno i iz puno bolje pozicije startaju nego nekada što se startalo. Roditelji, ti sadašnji stari, dosta često osiguraju i smještaj i pomognu oko posla ili auto ili ne znam šta svojoj djeci. Što recimo i nije baš često bilo nekada. Zato i jesu nekada većinom bili primorani da žive sa roditeljima u njihovim kućama i da se teže osamostale jer jednostavno nije bilo uslova.

To stoji, ali zavisi i od pozicije roditelja i do pozicije djeteta. Ako se dijete rano odselilo veća je šansa da je prepušteno samo sebi ili da jednostavno ima pritisak da završi sve što se traži od njega u nekom roku, pogotovo ako je finansijska situacija roditelja gora. A ovdje govorimo o nekoj unutrašnjoj promjeni, preporodu, šta god, što bi iziskivalo neki mir i stabilnost. U haosu nemaš baš vremena da se baviš sobom

Griješiš. Obaveze i okolnosti starijih su jednako stresne i možda tek od penzije počinje ići silaznom putanjom ta stavka. Kad stigneš u srednje godine biće ti jasno o čemu govorim. Iz tog razloga kažem da je bolja pozicija u startu se pametno opredijeliti i odrediti životni put, nego u nekim poznijim godinama pokušavati promijeniti smjer, jer je teže.

[biljka]

Ne razumijem takvo gledanje na stvari. Ja nisam rekao, kao ti u kontekstu nekadašnjih mladih, da je mladima danas lakše u odnosu na nas u tim godinama. Naprotiv. Ja samo kažem da biti mlad znači bolju poziciju od biti star i pokušavati napraviti promjene u svom životu

Aha. Ali mislim da je pozicija u 5 deka, doduše ako nemaš djecu. Pri tom govorim o mladima koji su samostalni. Jednaki su tereti sa svih strana, samo je drugačiji broj godina. A sa 40 je veća šansa da realno imaš stabilniji, organizovaniji i mirniji život, pa imaš i više prostora da tu neku unutrašnju promjenu napraviš

Isto tako, genneralizuješ okolnosti sada i nekada. Ja vidim dosta mladih kojima je doslovno sve na pladnju dostavljeno i iz puno bolje pozicije startaju nego nekada što se startalo. Roditelji, ti sadašnji stari, dosta često osiguraju i smještaj i pomognu oko posla ili auto ili ne znam šta svojoj djeci. Što recimo i nije baš često bilo nekada. Zato i jesu nekada većinom bili primorani da žive sa roditeljima u njihovim kućama i da se teže osamostale jer jednostavno nije bilo uslova.

To stoji, ali zavisi i od pozicije roditelja i do pozicije djeteta. Ako se dijete rano odselilo veća je šansa da je prepušteno samo sebi ili da jednostavno ima pritisak da završi sve što se traži od njega u nekom roku, pogotovo ako je finansijska situacija roditelja gora. A ovdje govorimo o nekoj unutrašnjoj promjeni, preporodu, šta god, što bi iziskivalo neki mir i stabilnost. U haosu nemaš baš vremena da se baviš sobom

Griješiš. Obaveze i okolnosti starijih su jednako stresne i možda tek od penzije počinje ići silaznom putanjom ta stavka. Kad stigneš u srednje godine biće ti jasno o čemu govorim. Iz tog razloga kažem da je bolja pozicija u startu se pametno opredijeliti i odrediti životni put, nego u nekim poznijim godinama pokušavati promijeniti smjer, jer je teže.

Ali ne govorimo o "opredijeljenju u startu", već o mijenjanju puta. Znači mora da postoji put koji si odabrao i između 20 i 30 trebaš da ga mijenjaš. Zamisli samo banalno da se upišeš na jedan fakultet, ideš dvije godine, pa vidiš da ne ide i da želiš da promijeniš. Kako bi sredina reagovala, kako bi roditelji reagovali, da li bi imao hrabrosti uopšte mijenjati? I tu govorimo samo o fakultetu, a znam da bi bio "propalitet"

[Bella]

I onda je to sve fino povezao sa skoro svakim poslom današnjice, koji je u biti mini autokratska država, diktatura, sa vlasnikom/direktorom koji određuje na svoju ruku sve odnose u firmi i ne postoji mogućnost da radnik išta tu na svoju ruku promijeni. Tvoje je da igraš kako ti se svira, brutalno ćeš biti kažnjen ako nećeš, ne postoji nikakva demokratija u tom odnosu, nego samo jednoumlje i jedan interes kojem su svi ispod prinudno podređeni prosto da bi preživjeli.

.. jesi li bar malo razmislio. kako bi radnici odgovorili/radom..da im se pusti na volju da rade.ali , s nekim smjernicama koje se neophodne.

..na svoju volju.. pa na chuju che njegova ideja . njegov ulog. i treba da pusti nekom zutokljuncu..da sam odluchi. kad che neshto zavrshiti..

. nije problem, ni firma. ni direktor/ menadjer. problem je radnik/ njegovo duhovno stane/ mentalno zdravlje..
vidjam npr radnice u jednoj prodavnici. Sephora.. . svi su izgleda malo otkacheni. ne znash ni kojeg su pola. ima i par starijih // ali svi. veseli, prilaze da pomognu/ .i kupac je samim tim ,motivisan da potroshi. zadrzi se tu.. .dobro za biznis .i za radnike. mada, mislim da tu satnica nije visoka..
..

.

A slažem se ja da su ljudi većinom bagra i da to ne bi tako moglo funkcionisati. Ali, da jeste diktatura, sistem bez ikakvih prava i zasnovan na sprezi prisile i nužde - jeste
Ima primjera firmi koje puno humaniji pristup koriste a ostvaruju i bolje rezultate nego klasične robovlasničke. A opet ne rade na principu daj radnicima da rade šta hoće i kako hoće.

.o kakvim pravima mislish... moje zapazanje je..da radnicima nikad bolje nije bilo..
.zavisi od vrste posla..ali dopushteno im je shtoshta.. shto je nekad bilo nezamislivo.. od dress coda. do ponasanja .. uzimanja slobodih minuta..itd..
i menadjeri se prolagodjavaju. novim prirashtajem.. moraju...

.. npr posao u Starbucksu ili bilo kojem slichnom objktu.. ti radnici, ako upadnu u shpicu. nemaju minute da odu do wc..to zna trajati satima... i to ne moze svako izdrzati
vidjam iste klince. i po godinu dana da se zadrze.. zadovoljni

. kancelarijski poslovi.. vishe shkole... e tu je vechi stres... vecha plata. puno se gubi,ako nisi u kontroli. i respektu radnog mjesta..

.. jedino robovlasnishtvo je izgleda u Bosni . nevjerovatno.koja mrznja prema poslodavcu...

[Vjetar]

Aha. Ali mislim da je pozicija u 5 deka, doduše ako nemaš djecu. Pri tom govorim o mladima koji su samostalni. Jednaki su tereti sa svih strana, samo je drugačiji broj godina. A sa 40 je veća šansa da realno imaš stabilniji, organizovaniji i mirniji život, pa imaš i više prostora da tu neku unutrašnju promjenu napraviš

To stoji, ali zavisi i od pozicije roditelja i do pozicije djeteta. Ako se dijete rano odselilo veća je šansa da je prepušteno samo sebi ili da jednostavno ima pritisak da završi sve što se traži od njega u nekom roku, pogotovo ako je finansijska situacija roditelja gora. A ovdje govorimo o nekoj unutrašnjoj promjeni, preporodu, šta god, što bi iziskivalo neki mir i stabilnost. U haosu nemaš baš vremena da se baviš sobom

Griješiš. Obaveze i okolnosti starijih su jednako stresne i možda tek od penzije počinje ići silaznom putanjom ta stavka. Kad stigneš u srednje godine biće ti jasno o čemu govorim. Iz tog razloga kažem da je bolja pozicija u startu se pametno opredijeliti i odrediti životni put, nego u nekim poznijim godinama pokušavati promijeniti smjer, jer je teže.

Ali ne govorimo o "opredijeljenju u startu", već o mijenjanju puta. Znači mora da postoji put koji si odabrao i između 20 i 30 trebaš da ga mijenjaš. Zamisli samo banalno da se upišeš na jedan fakultet, ideš dvije godine, pa vidiš da ne ide i da želiš da promijeniš. Kako bi sredina reagovala, kako bi roditelji reagovali, da li bi imao hrabrosti uopšte mijenjati? I tu govorimo samo o fakultetu, a znam da bi bio "propalitet"

Okej, razumijem te. A možeš li ti sagledati posljedice i težinu promjene nekoga u srednjim godinama? Postavljaš stvari kao da ne postoje problemi ili su minorni u odnosu na probleme dvadesetogodišnjaka... Tu jednostavno griješiš.

Imaš život i do dvadesetih, neko nastavi bezbrižno i u skladu sa svojim afinitetima i tako ode putem koji se na kraju ispostavi kao loš. Zašto ne razmišljati na vrijeme o promjeni koja će ti odrediti budućnost? To isto se odnosi i na ljude u srednjim godinama. Tada je teže

[Vjetar]

.. jesi li bar malo razmislio. kako bi radnici odgovorili/radom..da im se pusti na volju da rade.ali , s nekim smjernicama koje se neophodne.

..na svoju volju.. pa na chuju che njegova ideja . njegov ulog. i treba da pusti nekom zutokljuncu..da sam odluchi. kad che neshto zavrshiti..

. nije problem, ni firma. ni direktor/ menadjer. problem je radnik/ njegovo duhovno stane/ mentalno zdravlje..
vidjam npr radnice u jednoj prodavnici. Sephora.. . svi su izgleda malo otkacheni. ne znash ni kojeg su pola. ima i par starijih // ali svi. veseli, prilaze da pomognu/ .i kupac je samim tim ,motivisan da potroshi. zadrzi se tu.. .dobro za biznis .i za radnike. mada, mislim da tu satnica nije visoka..
..

.

A slažem se ja da su ljudi većinom bagra i da to ne bi tako moglo funkcionisati. Ali, da jeste diktatura, sistem bez ikakvih prava i zasnovan na sprezi prisile i nužde - jeste
Ima primjera firmi koje puno humaniji pristup koriste a ostvaruju i bolje rezultate nego klasične robovlasničke. A opet ne rade na principu daj radnicima da rade šta hoće i kako hoće.

.o kakvim pravima mislish... moje zapazanje je..da radnicima nikad bolje nije bilo..
.zavisi od vrste posla..ali dopushteno im je shtoshta.. shto je nekad bilo nezamislivo.. od dress coda. do ponasanja .. uzimanja slobodih minuta..itd..
i menadjeri se prolagodjavaju. novim prirashtajem.. moraju...

.. npr posao u Starbucksu ili bilo kojem slichnom objktu.. ti radnici, ako upadnu u shpicu. nemaju minute da odu do wc..to zna trajati satima... i to ne moze svako izdrzati
vidjam iste klince. i po godinu dana da se zadrze.. zadovoljni

. kancelarijski poslovi.. vishe shkole... e tu je vechi stres... vecha plata. puno se gubi,ako nisi u kontroli. i respektu radnog mjesta..

.. jedino robovlasnishtvo je izgleda u Bosni . nevjerovatno.koja mrznja prema poslodavcu...

Imam osjećaj da govoriš ne iz pozicije radnika, već poslodavca