Biologija

Sve teme vezane za edukaciju, formalnu i neformalnu, obrazovni sistem, nastava, udžbenici
User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Biologija

Post by kreja »

Pčele imaju pet očiju, dva velika oka koja im služe za vid i tri manja čija je primarna funkcija orijentacija i navigacija.

• Zmije imaju dva para očiju: jedan im služi za vid, a drugi za detektiranje topline i pokreta. Vilin konjic zahvaljujući očima preživljava: čak 30.000 leća koje ima u očima omogućava mu detektiranje pokreta u blizini, čime se brani od mnogih predatora.

• Dupini spavaju s jednim okom otvorenim.

• Crv nema oči, a škorpion ih može imati čak 12.

• Deve, pak, imaju tri kapka koje im u pustinji štite oči od pijeska.

• Bogomoljka s dva velika i tri manja oka ima četiri puta više fotoreceptora od ljudskog oka, pa može vidjeti i ultraljubičasto svjetlo.

• Golubovi vide milijune različitih nijansi i pripadaju među životinje koje vide najviše boja.

• Tigrovi noću vide šest puta bolje nego ljudi.

• Konj ima najveće oči među sisavcima. Konj i zebra vide bočno te im je periferni vid toliko razvijen da gotovo mogu vidjeti iza sebe. No, istodobno imaju slijepu točku točno ispod nosa.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Fotografije očiju raznih životinja, koje vrijedi pogledati.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Dobar vid na oba oka omogućava sovi da precizno ocijeni udaljenost kada napada.

Mačke u mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustini receptora što ćelije mrežnjače čini posebno osjetljivim na svjetlo, dok im je dnevni vid lošiji od noćnog.

Foka ima oci smještene na prednjem dijelu glave. Oci koje gledaju napred korisne su za procjenu daljine, cime je olakšano lovljenje
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Čulo dodira


Čulo vida podrazumjeva prijem svjetlosnih zraka, dok su čula dodira i sluha mehanička i koriste senzorske ćelije. Kod nekih životinja dodir je primarno čulo. Morž, koji kopa po zamućenoj vodi, tražeći školjke, oslanja se na osjetljivost kože njuške i svojih 450 dlačica u "brkovima". Brkovi su mu povezani sa mrežom nervnih vlakana koji prenose mozgu skoro "vizuelnu" sliku morskog dna. Sisari sa bujnim brkovima na licu koje imaju mnogi sisari, od mačaka do dugonga, veoma su osjetljivi receptori dodira. Mogu da budu toliko osjetljivi da će reagovati čak i na vazdušna strujanja. Dlake kod mnogih životinja igraju sličnu ulogu. Insekti osjećaju dodir preko osjetljivih dlačica klješta na pipcima. Kod primata vrhovi prstiju su dodirna oblast. Kod puževa receptori dodira se nalaze na vrhovima pokretljivih pipaka. Barske ptice imaju mnoštvo receptora na vrhu svog isturenog kljuna.

Image

Africki slon ima na surli dvije izrasline nalik na prste, koje su posebno osjetljive na dodir.

Image

Foka se oslanja na čulo dodira kada traži hranu, koristeći svoje brkove
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image

Zečevi imaju velike spoljne uši koje koriste kao satelitske antene za prikupljanje zvučnih talasa. Oni mogu da vrte svako uho posebno da bi otkrili zvuk iz svih pravaca.

Image

Gušteri uopšte nemaju spoljnih ušiju. Njihovi slušni organi nalaze se u glavi i povezani su sa spoljašnjim svijetom preko membrane bubnjića.

Image

Prosječna dužina ušiju afričkog slona je 120-125 cm, dok im prečnik može doći i do 2 m. Slonovi nemaju znojne žlijezde i ne znoje se, pa im uši služe za rashlađivanje. Slonovi mogu da registruju dublje frekvencije, odnosno frekvencije u infrazvuku.

Image

Slijepi miševi mogu registrovati znatno veće frekvencije nego čovjek, tj. frekvencije u ultrazvuku. Kroz nos ili usta oni proizvode piskavi zvuk visokog tona, a potom koriste svoje velike uši da uhvate odjek koji im se vraća. Na osnovu toga oni stvore sliku o okolini i zatim se velikom brzinom upućuju prema insektima u letu, čak i po mrklom mrak

Slijepi miš posjeduje ekstremnu ojsetljivost na visoke frekvencije. Većina slijepih miševa se kreće pomoću zvuka, emituje neprekidan tok visokh tonova pucketanja procjenjuje blizinu prepreka i plijena pomoću eha koji reflektuje. Što je veća visina pulsa to je sistem efikasniji. Interesantno je da uši mnogih noćnih leptira imaju sposobnost da reaguju na ovaj ultrazvučni puls. Slijepi miševi su njihovi najveći neprijatelji, ali je prednost noćnih leptira što mogu da ih čuju kada dolaze.

Neke životinje nemaju prave uši, već osjećaju vibracije koje se kreću kroz čvrste materijale. Zmija je gluva, ali može da prepozna vibraciju koraka koji se prenose preko tla pomocu kosti celjusti i lobanje.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image
Zmije imaju račvast jezik koji koriste za kušanje vazduha. Vršci viljuške su uvučeni u organ na vrhu usta. Ovaj organ je povezan s nosem, pa se hemikalije koje jezik prikupi identifikuju velikom osjetljivošcu.


Image

Vukovi imaju izvrsno čulo mirisa i ukusa. Oni sa članovima čopora i sa rivalskim čoporima komuniciraju pomocu njuha odnosno mirisa, kao dijela složenog niza društvenih ponašanja.

Image

Ljudi koriste sposobnost kučića da nanjuše mirise i dresiraju ih da bi uhvatili prenosioce droga.

Najizraženije čulo kod psa je čulo mirisa, odnosno njuh. Mnogo je razvijenije nego kod čovjeka i omogućava psu da na znatnoj udaljenosti razlikuje stvari i bića ponaosob, razlikujući, pri tome, njihove mirise.

Image

Mužjak svilene bube može osjetiti seksualni feromon koga ispušta ženka svilene bube u nevjerovatno niskim koncentracijama, odnosno može da pronađe ženku na udaljenosti od čak 10 km.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image

Ribe u jatu koriste receptore dodira da bi izbegli prepreke
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image


Žiivotinje aktivno traže hranu pa im je potreban složen sistem za kretanje: sa odgovarajućim mišićima unutar kojih rade sićušni molekularni pogonski strojevi, sa odgovarajućim skeletom na koji se prenosi sila mišića te sa nervnim sistemom koji upravlja kretanjem i koji je uvijek izvrsno prilagođen djelovanju u vodi, na kopnu ili u vazduhu.

Image

Progoneći plijen gepard može kraće vrijeme trčati brzinom većom od 100 km/h. To mu omogućuva veoma elastična kičma, dugačke noge, zglobovi i mišići koje odlikuje velika radna sposobnost.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Kretanje se definira kao neovisno kretanje pojedinca s jednog mjesta na drugo i zajednička je karakteristika svih životinja. Kako životinje, za razliku od biljaka, ne mogu koristiti sunčevu svjetlost za izgradnju vlastitog organizma, prisiljene su tražiti hranu

Image

Zato divlje svinje kopaju po šumskom tlu tražeći hranu; poljski miševi pretražuju polja u potrazi za travom i sjemenkama; ptice grabljivice vrebaju plijen iz vazduha. Osim toga, životinje izbjegavaju opasnost kretanjem i pronalaze odgovarajućeg seksualnog partnera. Međutim, bez obzira kada i kako se životinja kreće, uvijek mora savladati 3 fizičke prepreke: inerciju, trenje i gravitaciju. Neophodnu pokretačku snagu daju mišići, a njima obično upravlja složen nervni sistem. Stiskanjem mišića stvara se sila koja se prenosi na pokretni kostur.

Image

Skelet može biti spoljašnji ili unutrašnji. Imamo dobar primjer vanjskog skeleta kod insekata, tzv egzoskelet izgrađen od hitina. On obavija i štiti meke dijelove tijela kao viteški oklop. Da bi životinja bila pokretna, podijeljena je na nekoliko dijelova međusobno povezanih zglobovima.

Osim za insekte karakterističan je i za pauke, škorpione i rakove. Untrašnji skelet građen je od hrskavice i koštane mase. Pokretjivost kostiju omogućavaju zglobovi (laktovi, kolena...). Kosti su obavijene mišićima i za njih vezane elastičnim tetivama.

Image
MIŠIĆNO-KOŠTANI SISTEMI prvobitno razvijeni kod životinja u okeanima i prilagođeni djelovanju u vodi. Kako je gustina morske vode približno jednaka gustini životinjskog tijela, ona praktički pluta u vodi i ne smeta previše u borbi protiv utjecaja gravitacije.

Plivač, međutim, mora savladati otpor strujanju vode, koji zavisi od brzine njegovog kretanja, gustine i viskoznosti vode i površine na kojoj se plivač suprotstavlja toku vode. Kako bi se smanjila otpornost na vodu, brzi plivači kao što su delfini, ajkule, tune i drugi razvili su hidrodinamičke oblike tijela neovisno jedan o drugom. Razvoj je trajao nekoliko miliona godina, a mi to nazivamo konvergencijom (evolucijski paralelizam).

Tijelo im je zašiljeno naprijed-nazad, slično vretenu, pa im voda teče tik uz kožu, a spori vodeni vrtlozi gotovo da i ne nastaju. Tako njihovo tijelo klizi kroz vodu bez trošenja više energije.

Zamahom perja životinje potiskuju vodu natrag i tako stvaraju potreban potisak za kretanje. Kada se potisak održava odgovarajućim hidrodinamičkim oblikom tijela, dolazi do velikih ubrzanja: lepezasta sabljarka (Istiophorus platypterus) reže vodu brzinom od gotovo 100 km/h, gurana udarcima velikog srpastog repnog peraja.

Vodene životinje razvile su toliko različitih načina kretanja da uvijek iznenade inženjere: morski demon (Manta birostris) doslovno leti kroz more širom otvorenih krila, a murine elegantno vijugaju kroz vodu. Meduze i sipe koriste potisak za kretanje.

Da bi to postigla, sipa koristi snažne mišiće kako bi istisnula vodu iz šupljine plašta kroz otvor lijevka. Nastali impuls ih doslovno gura naprijed. Na taj se način gigantske lignje kreću brzinom od 40 km/h kroz vodu.

Image

Građa tijela mnogih morskih životinja optimalno je prilagođena protoku vode, pa služi kao uzor tehničkim stručnjacima.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Ne samo ljudi – i životinje mogu da budu kratkovide. I mada zvuči neverovatno:
ponekad u pomoć mora da uskoči optičar. Neki psi u određenim prilikama moraju
da nose naočare, neki čak i sočiva...

Image

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Miris može da nosi moćnu seksualnu poruku i mnoge ženke koriste takve signale da bi privukle mužjake. Poznati kao feromoni,ove hemikalije su često efikasne na velikim razdaljinama, nošene vetrom, da bi ih osetili mužjaci, udaljeni kilometrima. Ženka svilenog moljca, npr.,emituje feromon bombikol koji primaju receptori na antenama mužjaka. Oni su precizno opremljeni da mogu da reaguju na prave hemikalije i ako postoji i najmanji njihov trag u vazduhu,mužjak leti uz vetar prateći trag mirisa do njegovog izvora

Image
Pčela izlaže Nasonovu žleždu (belo na vrhu trbuha) oslobađajući feromon kako bi privukla roj u praznu košnicu
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Elektomagnetska cula

Neke životinje koriste sistem čula o kome mi možemo samo da nagađamo. Ajkula u lovu se, uglavnom oslanja na svoje istančano čulo mirisa, ali kada se približi svom plijenu osjeti slabe električne signale koje proizvode titrajuća nervna vlakna prestrašene žrtve. Baterija receptora, ispunjenih želatinastom masom na glavi ajkule, registruje signale. Kod nekih manjih vrsta ovi organi mogu da proizvedu izlive struje koji zbunjuju velike ajkule, dok se keću u namjeri da ih ubiju.

Postoji, takođe, dokaz da ajkule koriste ovaj sistem za navigaciju po okeanu, na neki način povezan sa magnetskim poljem zemlje. Kitovi skoro sigurno imaju ovakav tip navigacije, ako pogreše jato kitova može da se nasuče na obalu. Vjeruje se da je tako i sa pticama selicama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

JEDNA OD RETKIH ŽIVOTINJA koje se u sva tri medijuma (voda, vazduh, tlo) osećaju kao kod kuće je leteća žaba (Rhacophorus pardalis). Taj vodozemc živi u prašumama Bornea, a zna se penjati, skakati i plivati. Tokom evolucije ugurao se čak i među letače.

Image

Veliku plivaću kožicu u slučaju potrebe može rasprostreti kao padobran i zajedriti s drveta prema tlu u 50-metarsku dubinu. Pritom je u stanju usmeravati let slično kao pilot padobranske jedrilice te mekano sleteti na tlo.

Ali kad stigne jednom na zemlju, leteća žaba ne može više poleteti u visinu nego hodajući savladava naporan uspon u potrazi za zaklonom među granjem prašumskog drveća.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Agame (lat. Agamidae) su familija guštera koji imaju češljolike kožne nabore duž tijela i u obliku kragne oko vrata. Neke vrste su razvile visoko specijalizovane adaptacije kao npr. leteći gušter (Draco) jedini gušter koji može da leti (planerni let) ili Agama stellio koji može da se uspravi i trči na zadnje 2 noge. Za razliku od pravih guštera (fam. Lacertidae), agame nemaju spobnost autotomije, odnosno, odbacivanja repa kada im je život ugrožen.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Lažne koralne zmije (Aniliidae) je porodica bezopasnih zmija sa primitivnim karakteristikama kao što su zakržljali karlični pojas.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Istraživanje larvi koje se ponašaju kao kameleon naučno je dokazano da one „vide“ ne samo očima.
Biberasti moljci majstori su kamuflaže. U stadijumu larve mogu da menjaju boju svoje kože kako bi se stopili sa okolinom –čak iako ne vide tu okolinu, otkriva se jednim novim istraživanjem.

Posle uzgajanja više od 300 larvi biberastog moljca britanski istraživači nekima od njih zasenili su vid crnom farbom (koju su larve kasnije odbacile i ostale nepovređene). Larve su bile smeštene u kutije sa belim, zelenim, smeđim ili crnim štapićima i dato im je vreme da se prilagode. Kad su istraživači otvorili kutije, ustanovili su da su sve gusenice, sa vidom ili bez, promenile boju u skladu sa bojom štapića u kutiji.

Istraživači su potom premestili gusenice u nove kutije sa štapićima dve različite boje. Osamdeset posto insekata izabralo je da počiva na štapićima koji su se slagali sa bojom njihovog tela.

Istraživači tvrde da njihova otkrića pružaju jak dokaz o tome da su larve biberastog moljca sposobne da vrše dermalnu fotorecepciju – odnosno da gledaju kožom.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Baš kao i mi, životinje se saosećaju s tuđom patnjom i mogu doživeti stres. Međutim, nije utvrđeno da životinje mogu da “rone suze” kao ljudi, čak ni one vrste koje imaju suzne kanale i žlezde koje im to omogućavaju.

Naučnici tvrde, da pojava suza u očima životinja nije odraz snažnih osećanja, već način da se spreči sušenje očiju i isperu čestice prašine.

Kada je reč o biljakama, one nemaju suzne kanale, a ni oči i zbog toga ne plaču.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Što su vodozemci. Vodozemac. Znakovi vodozemaca: dvoličnost kao dar

(Amphibia), klasa kopnenih kralježnjaka (tetrapoda). Zauzimaju srednji položaj između riba i viših kralježnjaka. Vodozemci su evoluirali od drevnih riba s režnjevim perajima u 2. polovici devona (prije oko 375 milijuna godina). Najstariji vodozemac je ihtiostega (Ichthyostega), koja doseže duljinu od 1 m; imao kratke udove, repnu peraju, male koštane ljuske u koži repa, rudimente škržnih poklopaca.
U 1. polovici karbona pojavile su se različite skupine primitivnih vodozemaca - stegocefala, koji su bili podijeljeni u 2 glavna evolucijska debla - labirintodonti i lepospondili, koji su se razlikovali po građi zuba i kralježnice. Među njima su bili oblici s dobro razvijenim udovima, prilagođeni životu na kopnu. Pitanje podrijetla modernih vodozemaca (kombinirani su u skupinu lissamphibija, Lissamphibia) - od labirintodonta ili od lepospondilnih stegocefala - ostaje diskutabilno. Moderni vodozemci uključuju više od 4000 vrsta koje pripadaju trima reda: anurane, vodozemce bez nogu i repaste vodozemce. Fosilni predstavnici bezrepih vodozemaca poznati su iz ranog trijasa, beznoga i repa iz rane i srednje jure.
Organizacija vodozemaca zadržava značajke naslijeđene od riba, uključujući nisku brzinu metabolizma i varijabilnost tjelesne temperature (određene temperaturom vanjskog okoliša). Vodozemci tijekom života imaju više ili manje blizak odnos s vodenim okolišem; njihova jajašca (kavijar) su lišena embrionalnih membrana, pa se razvoj velike većine vodozemaca događa u rezervoarima.
Duljina tijela vodozemaca je od manje od 1,2 cm (na primjer, kubanski patuljak, Sminthhillus limbatus) do 150 cm ili više (divovski daždevnjaci). Boja je raznolika. Koža sadrži mnoge žlijezde; često njihova tajna može biti otrovna za druge organizme. Lubanja (široka, niska i spljoštena) je pokretno zglobljena s dva okcipitalna kondila s kralježnicom. U potonjem se razlikuju cervikalni (s 1 kralješkom), trup, sakralni i repni dijelovi. Rebra su kratka (ne dopiru do prsne kosti), ne formiraju prsa. U većine vodozemaca udovi su opremljeni prstima i prilagođeni su za kopneno kretanje. Zubi imaju takozvanu pedicelarnu (pedikularnu) građu: sastoje se od baze (noga) nalik na pedicel i krune povezane fleksibilnim, nekalcificiranim gustim vezivnim tkivom. Kostur zadržava puno hrskavice.
Prednji dio mozga čini otprilike polovicu njegove ukupne mase. Mali mozak je malen. Organi njuha i dodira su dobro razvijeni. Rožnica oka je konveksna; u šarenici i cilijarnom tijelu postoje glatki mišići; akomodacija oka se provodi pokretima leće. Sluh u zraku razvijen je samo kod vodozemaca bez repa, koji imaju ne samo unutarnje, nego i srednje uho s bubnjićem. Pomični jezik (ima svoje mišiće); njegove žlijezde izlučuju ljepljivu sluz koja pomaže uhvatiti mali plijen. Žlijezde slinovnice se prvi put pojavljuju u vodozemaca. Bezrepe vodozemce karakterizira sposobnost guranja bolusa hrane iz usta u jednjak uz sudjelovanje očnih jabučica koje se, kada se progutaju, mišići uvlače u usnu šupljinu. Probavni trakt je kratak, završava kloakom.
Dišni organi u ličinki vodozemaca i kod nekih repatih vodozemaca koji stalno žive u vodi predstavljeni su vanjskim škrgama, kod većine odraslih oblika drugih vodozemaca - plućima. Ventilacija pluća provodi se zbog pokreta sublingvalnog aparata, koji ima ulogu injekcijske pumpe. To ne osigurava učinkovito uklanjanje CO 2 iz pluća. Stoga je kod svih vodozemaca plućno disanje nadopunjeno kožnim disanjem; kod mnogih postaje još važnije od pluća, a kod bezplućnih daždevnjaka pluća su potpuno izgubljena. Kožno disanje postaje moguće jer se koža vodozemaca neprestano vlaži sekretom brojnih kožnih žlijezda. Srce se u pravilu sastoji od klijetke i dvije pretklijetke, venskog sinusa (utječe u desni atrij) i arterijskog konusa koji se proteže od klijetke. Oksigenirana krv iz pluća ulazi u lijevi atrij, a iz kože (preko sustava šupljih vena) ne samo venska, već i arterijska krv ulazi u desni atrij. Ti se krvotok više ili manje miješa u ventrikulu. Dakle, u srcu vodozemaca nema potpunog odvajanja venske i arterijske krvi.
Bubrezi trupa (mezonefrični); izvodni kanali spolnih žlijezda i bubrega otvaraju se u kloaku. Glavni krajnji proizvod metabolizma proteina je urea. Potreba da se koža održava vlažnom ograničava distribuciju vodozemaca na kopnu do vlažnih staništa. Istodobno, visoka propusnost kože za vodu sprječava život vodozemaca u moru, budući da u slanoj vodi postoji opasnost od dehidracije tijela kao posljedica osmotskih procesa. No, određene vrste vodozemaca (na primjer, žaba koja jede rakove, Capa cancrivora) prilagodile su se životu u bočaćoj vodi ušća.
Oplodnja je vanjska (kod anurana i najprimitivnijih repatih vodozemaca) ili unutarnja. Većina vodozemaca je jajorodna; nekoliko vrsta je živorodno. Jaja se razvijaju u vodi; neke vrste vodozemaca razvile su prilagodbe za razvoj jaja izvan vodenih tijela (u jazbinama, posebna "gnijezda" nastala od sluznih izlučevina kožnih žlijezda roditelja, na tijelu majke itd.). Životni ciklus uključuje stadij vodene ličinke koju karakterizira riboliko tijelo s repnom perajem, jedan krug krvotoka, glavi (pronefrični) bubrezi itd. Kao i ribe, imaju organe bočne linije (oni su očuvane u odraslih vrsta koje trajno žive u vodi). Ličinke se metamorfozom pretvaraju u stadij odrasle osobe. Kod nekoliko vodozemaca koji se mrijeste na kopnu (na primjer, lisne žabe, Eleutherodactylus), razvoj je izravan, bez metamorfoze. Neki repasti vodozemci, na primjer, meksički ambistoma (Ambystoma texicanum), alpski triton (Triturus alrestris), mogu se razmnožavati u stadiju ličinke (neotenium).
Odrasli vodozemci su grabežljivci, hrane se raznim beskralježnjacima i, u manjoj mjeri, kralježnjacima. Vodozemci su važna komponenta prirodnih ekosustava (reguliraju brojnost mnogih vrsta beskralježnjaka i služe kao hrana drugim kralježnjacima). U nizu zemalja, neke vrste vodozemaca ljudi koriste za hranu. Neke vrste vodozemaca su klasične laboratorijske životinje.
Lit.: Plemeniti G. K. Biologija vodozemca. 3. izd. Glouchester, 1962.; Fiziologija vodozemaca. N.Y.; L., 1974-1976. Vol. 1-3; Ključ za vodozemce i gmazove faune SSSR-a. M., 1977; Život životinja. 2. izd. M., 1985. T. 5: Vodozemci. gmazovi; Duellman W. E., Trueb L. Biologija vodozemaca. N.Y., 1986.; Carroll R. Paleontologija i evolucija kralježnjaka. M., 1992. T. 1; Zug G. R., Vitt L. J., Caldwell J. P. Herpetologija. 2. izd. San Diego, 2001.; herpetologija. Upper Saddle River, 2004.
Koža je bila prekrivena ljuskama, na repu je bila plivačka oštrica, ostaci škržnog poklopca. Međutim, već su imali udove s pet prstiju, uz pomoć kojih su povremeno mogli puzati na kopno i kretati se po njemu.
Prvi vodozemci pojavili su se na Zemlji sredinom paleozojske ere. Ti su bili ihtiostegi. Od njih je došao stegocefalus- opsežna skupina drevnih vodozemaca od kojih su nastali moderni vodozemci.
Predstavnici klase Vodozemci su kralježnjaci koji vode vodeno-kopneni način života. Preci modernih vodozemaca u procesu evolucije prvi su sletjeli na kopno.
U vezi s razvojem novog okoliša zemlja-zračni od strane vodozemaca, njihova vanjska i unutarnja struktura postala je složenija. Udovi suvremenih vodozemaca sastoje se od tri dijela, koji su pokretno povezani jedan s drugim, što pridonosi aktivnom kretanju. Vodozemci dišu pluća i mokra koža Stoga žive samo na vlažnim mjestima. Vodozemci trokomorni srce. Krvožilni sustav ima dva kruga cirkulacije krvi.
Tijekom dugog povijesnog razvoja nastale su moderne vrste vodozemaca. Manje ih je nego u drugim klasama kralježnjaka - oko 4 tisuće.
Koža
Koža vodozemaca je gola, bogata žlijezdama. Žlijezde izlučuju puno sluzi, koja smanjuje trenje pri plivanju, a na kopnu štiti tijelo od isušivanja. Koža igra važnu ulogu u disanju. Kroz mrežu kapilara smještenih u njemu, krv je zasićena kisikom i oslobođena od ugljičnog dioksida. Otrovne kožne žlijezde štite mnoge vodozemce od grabežljivaca.
Jezik
Većina vodozemaca ima ljepljiv jezik koji služi za hvatanje malih životinja (kukci, crvi, puževi).
Oči
Prilikom gutanja, očne jabučice pomažu gurnuti bolus hrane u jednjak.
Oči vodozemaca su zaštićene od isušivanja i kontaminacije s dva kapka. Površina oka vlaži se sekretom suzne žlijezde. Rožnica očiju je konveksna (a ne ravna, kao kod riba), leća je u obliku bikonveksne leće (a ne okrugla, kao kod riba), pa vodozemci vide dalje od riba.
Kostur
U kralježnici vodozemaca oblikovala su se dva nova odjeljka - cervikalni i sakralni. Time se osigurava pomična artikulacija glave s tijelom.
Prednji ud se sastoji od tri dijela: ramena, podlaktice i šake. Natrag - od bedra, potkoljenice i stopala. Snažni mišići pričvršćeni su na kosti udova, omogućujući vodozemcima da se aktivno kreću po kopnu.
Dah
U kopnenim uvjetima odrasli vodozemci dišu plućima (slabo su razvijeni) i kožom. U vodi potpuno prelaze na disanje kože.
Krvožilni sustav
Srce vodozemaca je trokomorno, sastoji se od ventrikula i dva atrija. Krv se kreće u dva kruga krvotoka: malom i velikom. U malom krugu krv teče iz klijetke u pluća, gdje se obogaćuje kisikom i vraća u lijevu pretklijetku, a odatle u ventrikulu. U velikom krugu krv iz ventrikula dostavlja kisik i hranjive tvari svim organima životinje, te iz njih uzima ugljični dioksid i produkte metabolizma. Krv tada ulazi u desnu pretkomoru, a zatim prelazi u ventrikul. Tako je kod vodozemaca krv u srcu pomiješana.
Metabolizam
Zbog slabog razvoja pluća i kretanja miješane krvi po tijelu, razina metabolizma kod vodozemaca je niska. Stoga jesu hladnokrvnoživotinje. Njihova tjelesna temperatura odgovara temperaturi okoline. U uvjetima hlađenja, aktivnost vodozemaca se smanjuje i oni padaju u stupor. Vodozemci hiberniraju u skloništima na kopnu ili u plitkim vodenim tijelima
Živčani sustav i osjetilni organi
Živčani sustav i osjetilni organi postaju složeniji kod vodozemaca. Prednji mozak je dobro razvijen u mozgu.
Organ sluha je u stanju percipirati zvukove u zraku. U vodozemaca se formira srednje uho s bubnjićem i slušnom košicom, koji pojačavaju zvučne vibracije.
Svi vodozemci imaju odvojene spolove. Gnojidba je često vanjska. Ženke mrijeste kavijar sličan ribljem kavijaru u vodu, koju mužjak zalijeva mlijekom. Nakon nekog vremena iz jaja se izlegu ličinke - punoglavci koji imaju mnogo zajedničkih značajki s ličinkama riba. U roku od nekoliko mjeseci punoglavci prolaze kroz faze individualnog razvoja i pretvaraju se u odrasle vodozemce.
Među bezrepim vodozemcima postoje vrste s izravnim razvojem. To su antilske i karipske lisne žabe. Polažu jaja na zemlju na vlažnim mjestima. Već u jajetu embrij više liči na žabu nego na punoglavca. Rađaju se potpuno formirani.
Najbrojnija skupina vodozemaca su predstavnici reda bez repa. Neki od njih stalno žive u blizini vodenih tijela ( jezero, ribnjak, crno-pjegave žabe). Drugi se mogu udaljavati od vode na velike udaljenosti ( močvar, obična žaba, krastača) ili žive na drveću (žabe).
Žaba, najtipičniji predstavnik vodozemaca, predmet je mnogih laboratorijskih pokusa, zbog čega joj je podignut spomenik na području Sveučilišta Sorbonne (Pariz). Još jedan spomenik žabi nalazi se u Tokiju.materijal sa stranice
Većina članova odreda bez nogu ( cher-vyaga) žive u vlažnom tlu na dubini do 60 cm. daždevnjaci, tritoni, protei, sirene.
Vodozemci zauzimaju istaknuto mjesto u lancima ishrane vodenih i kopnenih ekosustava. Vodozemci se hrane kukcima i njihovim ličinkama, kao i paucima, mekušcima i ribljim mlađima. Među kukcima kojima se hrane žabe i krastače veliki je broj štetnika poljoprivrede i šumarstva. Jedna žaba tijekom ljeta može pojesti više od tisuću štetnih insekata. Vodozemci se hrane mnogim ribama, pticama, zmijama, ježevima,
Vodozemci su klasa primitivnih hordata. Vodozemci u evolucijskoj liniji su između vodenih i kopnenih stvorenja, budući da se rođenje i sazrijevanje odvijaju u vodi, a zrela životna aktivnost odvija se na kopnu. U drugom razredu škole upoznajemo se s vodozemcima. Navedite (2. razred, udžbenik "Svijet oko") predstavnike razreda vodozemaca: krastače, žabe, tritone i daždevnjake. Morate dodati crva na popis.
Znanost svrstava ove životinje u redove:

žabe i krastače su bez repa;
tritoni i daždevnjaci su repi;
crvi su bez nogu.

Danas je poznato 7711 vrsta vodozemaca, koje su rasprostranjene na svim kontinentima, s izuzetkom Antarktika.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

=>
Podrijetlo i evolucija

Image
U devonskom razdoblju (prije 400 milijuna godina) na zemlji su se stvorili svi uvjeti za razvoj kopna ribama. Vruća i vlažna klima, obilje zaliha hrane omogućilo je plućnim ribama da dođu na obalu. Kasnije su evoluirali u ihtiostegide, koji su evolucijska poveznica između riba s režnjevima i vodozemaca.
Na kopnu životinje mijenjaju peraje u šape. Škrge nestaju i nastaju pluća. Istodobno se razvijaju i drugi sustavi tijela, što konačno dovodi do pojave klase vodozemaca. U karbonu se pojavljuje drevni podrazred lepospondila. Vodozemci su se pojavili u mezozoiku. U procesu evolucije, životinje su se više puta vraćale u vodeni okoliš i gubile udove. Kao rezultat toga, nastala je takva raznolikost vrsta.
Opće karakteristike i znakovi

Image

Svi predstavnici vodozemaca imaju tanku i glatku kožu, što pridonosi difuziji zraka kroz kožu. Koža vodozemaca sastoji se od korija i površinske epiderme. Ima veliki broj žlijezda koje luče sluz, što potiče samoobranu i disanje. Sluz može pokriti cijelo tijelo. Tijelo se sastoji od glave, trupa, udova (nema kod crva) i, kod nekih predstavnika, repa (daždevnjaci i tritoni). Ovisno o vrsti, životinja ima od sedam do dvjesto kralježaka. Vodozemci imaju segmentirane mišiće trupa.
Većina predstavnika klase ima pluća, ali mogu disati i kroz kožu, a punoglavci imaju škrge. Ova bića su hladnokrvna, imaju sce s tri komore, zatvoreni krvožilni sustav i 2 kruga krvotoka. Svi vodozemci su grabežljivci koji se hrane kukcima i pržima. Hrana se guta cijela, budući da zubi obavljaju samo funkciju hvatanja. Love uz pomoć jezika, kojim pucaju u žrtvu.
Razvijen živčani sustav rezultat je kopna. Poznata je činjenica da je mozak vodozemaca 4 puta veći od mozga ribe, kod nekih vrsta - 10 puta. Oči vodozemaca po građi su bliske očima riba, ali su prilagođene zemljinoj atmosferi i imaju razlike. Neke vrste imaju kapke i vid u boji. Imaju razvijen slušni aparat.

Image

Image

Image

Reprodukcija vodozemaca
Vodozemci su dvospolne životinje koje se razmnožavaju u vodi. Ženka baca jaja u vodeni okoliš, a mužjak se oplodi. Jaje se razvija tijekom 1 do 3 tjedna. Nakon toga pojavljuje se ličinka, koja po strukturi podsjeća na riblje mlade. Daljnji razvoj punoglavca također se događa u rezervoaru. Sljedeća faza je transformacija u odraslu osobu i pristup zemljištu. Neke vrste polažu jaja na tlo, druge ih nose na sebi.

Moderne vrste vodozemaca
Među vodozemcima razlikuju se sljedeće vrste:
Image

Prvi kopneni stanovnici su vodozemci, koji zauzimaju važnu nišu u zemaljskom ekosustavu. Uništavaju ogroman broj štetnih insekata, a sami su hrana za mnoge životinje. Koliko jedna krastača uništava štetočine? Nekoliko tisuća tijekom godine. Bez obzira na pristranost u pogledu vodozemaca, mora se imati na umu da su oni vrlo korisni za ljude. Također se često koriste u laboratorijima kao uzorci. U mnogim zemljama ta su stvorenja zaštićena: to se dogodilo zahvaljujući izvješćima i izvješćima znanstvenika.
Vodozemci su izravni potomci riba s režnjevima. Pojavili su se prije 380 milijuna godina i potom su doveli do klase gmazova. Kako izgledaju vodozemci? Po čemu se razlikuju od ostalih životinja i kakav život vode?

Vodozemac - što je to?
Prema uobičajenoj verziji, ribe s perajima bile su prvi stanovnici akumulacija koji su uspjeli ići na kopno. Ovladavajući novim prostorom i prilagođavajući se drugim uvjetima, postupno su se počeli mijenjati, dajući nova stvorenja - vodozemce.
"Vozemac" je starogrčka riječ koja se prevodi kao "dvije vrste života". U biologiji se odnosi na životinje koje žive i na kopnu i u vodi. U ruskoj terminologiji sve je jasnije, budući da su vodozemci vodozemci.
Prije je koncept uključivao i tuljane i vidre, ali kasnije je počeo uključivati ​​samo četveronožne kralježnjake, koji ne pripadaju amniotima. Moderna klasa vodozemaca uključuje samo daždevnjake, cecilije, tritone i žabe. Ukupno ima od 5 do 6,7 tisuća vrsta.
Kratak opis razreda
Vodozemci su kralježnjaci koji u životinjskom carstvu zauzimaju srednje mjesto između riba i gmazova. Mnogi predstavnici izmjenjuju razdoblja života u vodi i na kopnu. Razmnožavanje i početni razvoj u većini se odvija u vodi, a odrastajući, oni vode kopneni način života. Neke vrste žive samo u vodi.
Većina vodozemaca ne podnosi hladnoću, preferiraju topla i vlažna mjesta, ali mogu živjeti i u sušnim područjima. Kada se pojave nepovoljni uvjeti, mogu hibernirati ili promijeniti vrijeme aktivnosti, na primjer, iz noći u dan. Međutim, neke vrste su se naselile daleko na sjeveru, na primjer, sibirski daždevnjak.
Vodozemci se naseljavaju u blizini slatkovodnih tijela, a ponekad se ličinke polažu čak i u duboke lokve. Samo nekoliko vrsta živi u morskoj vodi. Razvoj, u pravilu, prate četiri faze: jaje (kavijar), ličinka, metamorfoza i odrasla osoba. Daždevnjaci također imaju živorođene.
Svi predstavnici klase imaju slab metabolizam, pa ne mogu apsorbirati biljnu hranu. Vodozemci su grabežljivci i hrane se kukcima, malim beskralješnjacima, a ponekad i vlastitom braćom. Veliki pojedinci jedu mladu ribu, piliće i glodavce. Biljke se hrane samo ličinkama iz reda anurasa.
Kako izgledaju?
Vanjska struktura vodozemaca je vrlo različita. Grupa kaudata, koja uključuje tritone i daždevnje, izgledom podsjeća na guštere. Narastu do 20 centimetara. Tijelo im je izduženo i završava dugim repom. Vrat, stražnji i prednji udovi su kratki.

Žabe su vodozemci bez repa. Imaju široko, blago spljošteno tijelo i kratak vrat. Rep je prisutan samo u fazi punoglavaca. Njihovi udovi su izduženi i savijeni, ispravljaju se u trenutku skakanja i plivanja (glavne metode kretanja). Prsti žaba i daždevnjaka povezani su kožnom membranom.
Crvi su vodozemci iz reda "bez nogu". Izvana izgledaju poput crva ili zmija. Njihove se veličine kreću od deset centimetara do jednog metra. Crvi nemaju udove, a rep je skraćen. Tijelo im je prekriveno vapnenačkim ljuskama i obojeno je tamnocrnim ili smeđim tonovima, ponekad s mrljama ili prugama.
Image

Strukturne značajke
Koža ovih kralježnjaka je višeslojna, ali prilično tanka. Sadrži žlijezde koje luče sluz koja prekriva cijelo tijelo. Kroz njega se djelomično provodi disanje. Na površini, vodozemci koriste pluća za disanje, dok vrste koje žive prvenstveno u vodi imaju škrge.
Srce vodozemaca je trokomorno, dvije komore su uočene samo u daždevnjaka. Postoje dva kruga cirkulacije: mali i veliki. Tjelesna temperatura nije konstantna i ovisi o vanjskom okruženju.
Image
Mozak vodozemaca je veći od mozga riba i kreće se od 0,30% (u repovima) do 0,73% (u anuranima) tjelesne težine. Njihova vizija je u stanju razlikovati boje. Oči su prekrivene prozirnim donjim i kožnim gornjim kapcima. Slabo razlikuju okus i mogu odrediti samo slano i gorko.
Koža je glavni organ dodira i sadrži mnogo živčanih završetaka. Kod punoglavaca i vodenih vrsta od riba je sačuvana bočna linija koja je zaslužna za orijentaciju u prostoru.
U brojnim anuranima sluz na koži sadrži otrov. U većini slučajeva nije štetan za ljude i služi za dezinfekciju površine. Međutim, otrov nekih tropskih vrsta može biti opasan. Dakle, jedna je od njih mala žuta žaba (vidi sliku iznad) strašna lisnato oko
Vodozemci, ili vodozemci (od grčkog amphi - dva i bios - život), životinje su koje vode dvostruki stil života. Mnogi od njih su se prilagodili životu i na kopnu i u vodi. Vodozemci se rađaju uglavnom u vodi u obliku punoglavaca i dišu škrgama. Tada se odvija proces koji se naziva metamorfoza i punoglavci postaju odrasle životinje koje su već sposobne za život na kopnu.
Žabe, drvene žabe (ili drvene žabe) i krastače čine najveću i najpoznatiju skupinu vodozemaca. Mogu se naći u sparnim tropskim prašumama, kao iu hladnim sjevernim močvarama. Neke vrste žive i u polupustinjama.
Druga najvažnija skupina su dugorepi, gušteri slični daždevnjaci i tritoni, koji se uglavnom nalaze u hladnijim predjelima sjeverne hemisfere. Skrivaju se ispod kamenja i srušenog drveća kako im se tanka koža ne bi osušila.
I posljednja skupina su crvi koji žive u tropima, koji se općenito ne uklapaju u ideje o vodozemcima. Ova tajanstvena stvorenja nalik crvima uglavnom žive pod zemljom.
daždevnjaci
Tritoni i daždevnjaci ne mogu proizvoditi zvukove. Ali svoju vrstu prepoznaju jednako pouzdano kao žabe i krastače. Vid, dodir i miris zamjenjuju njihov glas. Mnogi od njih imaju razrađene rituale udvaranja. Savijanje tijela, mahanje repom, jedno drugo njuškanje dio su složenog plesa koji vodi do parenja.
Iako su mnogi daždevnjaci sivi i neugledni, neki su, poput žutopjegave ambistome, šaroliki. Među najsjajnijim su europski tritoni. Mužjaci, ukrašeni leđnim grebenom, izgledaju poput malih raznobojnih zmajeva.
Daždevnjaci se također značajno razlikuju u svom načinu života. Odrasle jedinke većine vrsta žive na kopnu. Danju se skrivaju na mračnim, vlažnim mjestima, a noću izlaze u potrazi za hranom. Mnogi provode cijeli život u vodi, a neke vrste zadržavaju pernate vanjske škrge. Konačno, nekoliko slijepih, neobojenih vrsta živi u vječnom mraku špilja. Raznolikost u veličini ovih nedostižnih vodozemaca je nevjerojatna. Najmanji ne prelaze 5 cm duljine, a američki kriptogil doseže 70 cm. Ali golijat među vodozemcima su gigantski daždevnjaci koji žive u planinskim rijekama Kine, Japana, koji dosežu jedan i pol metar dužine i 23 kg u težina.

Image
Kako dišu vodozemci?
Punoglavci dišu škrgama; Neki vodeni daždevnjaci zadržavaju škrge čak i kod odraslih osoba. Žabe i krastače imaju pluća, ali većinu kisika udišu kroz svoju vlažnu kožu. Kisik lako prodire u krvne kapilare blizu površine tijela. Kožno je disanje toliko učinkovito da više od polovice odraslih vrsta daždevnjaka nema ni pluća.
Što jedu vodozemci?
Punoglavci žaba i krastača su vegetarijanci, dok se ličinke daždevnjaka hrane sitnim vodenim životinjama. Ali svi odrasli vodozemci su mesožderi. Većina vrsta ima dug, uvučen jezik koji strši munjevitom brzinom, hvatajući svaku malu životinju koja joj se približi. Prednjim šapama grabe veći plijen. Glavni jelovnik većine vodozemaca su kukci, ali mnoge vrste hvataju sve, od glista i pauka do riba i rakova. Poznato je da američke žabe bikovi jedu male miševe.
Da li krastače izazivaju bradavice?
Unatoč bradavičastom izgledu krastača, one ne uzrokuju bradavice. Ali mnogi vodozemci luče otrove koji malo nadražuju ljudsku kožu. Krastače često imaju uočljive žlijezde otrovnice iza očiju, a neki daždevnjaci ih imaju na repu kao obranu od grabežljivaca. Jarko obojene južnoameričke žabe otrovnice su najpoznatije. Bezbrojne generacije Indijanaca izvlačile su otrov iz ovih životinja. Dovoljna je samo kap takvog otrova na vrhu strijele da trenutačno paralizira malu pticu ili majmuna.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Jeti kraba ili dlakava kraba (Kiwa)

Ova životinja je otkrivena 2005. godine u južnom Pacifičkom okeanu. Veličine je oko 15 cm i ima plave čekinje (podsećaju na krzno), koje prekrivaju njegove nožice. Zanimljivo je da se na dlakavim klještima nalaze filamentozne bakterije koje dlakava kraba koristi za detoksikaciju otrovnih materija iz vode.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image

(Phyllium celebicum) s jugoistoka Azije čije je osnovno oružje u borbi za opstanak prikrivanje. Osim što oblikom i bojom oponaša lišće, poprimio je i način njihovog pomeranja: ako se grana na kojoj se nalazi zatrese, i on će se zanjihati stopljen sa okolinom.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Image

Vrste poput antilopa i konja pokušavaju pobeći grabljivcima upuštajući se u dug, iscrpljujući trk. U tu svrhu su im se razvile dugačke tetive, a njima se služe kao elastičnim vučnim konopcima. U određenom delu kretanja, dok se pri izvođenju koraka rastežu,tetive se ponašaju poput gumenih kanapa.

Veoma promišljeno deluje konstrukcija tetiva u valabija, kada skoči njihovi mišići moraju obaviti samo malo mehaničkog rada - tetive uštede mišiću pri svakom skoku između 60 i 96 % uloženog rada.

Skaču i majmuni, zečevi, žabe i skakavci: da bi savladali prepreke pred sobom, ulovili plen ili što brže se sklonili na sigurno. Zanimljivi su, međutim, rezultati koje ostvaruju buve. Te životinje iako velike samo 1,5 mm u stanju su skočiti sto puta više u vazduh. Kada bi prosečno visok čovek hteo postići srazmerno isti rezultat, morao bi se vinuti 180 m u vis.

Image

Kako je za takav rezultat neophodno veliko ubrzanje, jasno je da ga sami mišići ne mogu proizvesti. Buve, međutim, raspolažu još jednim značajnim pomoćnim sredstvom: u njihovim zadnjim nogama nalazi se neka vrsta katapulta napravljena od vrlo elastičnih belančevinastih vlakana koja se mogu oblikovati poput gume. Srazmerno polagano pokretanje mišića može ih skupiti te tako stvarati energiju. Čim se buva pripremi za skok,vlakna se opuste i u trenu je izbace u vis.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Novo istraživanje UC Riverside pokazuje da su gljive i bakterije koje su sposobne preživjeti megapožare u šumama zapadne Amerike mikrobni "rođaci" koji se često povećavaju u izobilju nakon što osjete plamen.

Požari neviđene veličine i intenziteta, zvani megapožari, postaju sve češći. Na Zapadu, klimatske promjene uzrokuju porast temperatura i ranije otapanje snijega, produžavajući sušnu sezonu kada su šume najosjetljivije na gorenje vatre. Iako su neki ekosustavi prilagođeni za manje intenzivne požare, malo se zna o tome kako biljke ili s njima povezani mikrobiomi tla reagiraju na megapožare, osobito u kalifornijskim šumama.

"Nije vjerojatno da se biljke mogu oporaviti od velikih požara bez korisnih gljiva koje opskrbljuju korijenje hranjivim tvarima ili bakterija koje transformiraju dodatni ugljik i dušik u tlu nakon požara", rekao je Sydney Glassman, mikolog UCR-a i glavni autor studije. "Razumijevanje mikroba ključno je za svaki pokušaj restauracije."

Osim ispitivanja učinaka megapožara na mikrobe u šumi, studija je neobična iz još jednog razloga. Uzorci tla uzeti su s istih parcela prije i neposredno nakon požara Soberanes 2016. u okrugu Monterey. Tim nije bio iznenađen otkrivši da je požar Soberanes imao ogroman utjecaj na bakterijske i gljivične zajednice, s čak 70% padom broja vrsta mikroba. Iznenadilo ih je što su neki kvasci i bakterije ne samo preživjeli požar, već su se povećali u izobilju.

Bakterije koje su se povećale uključivale su aktinobakterije, koje su odgovorne za pomoć pri razgradnji biljnog materijala. Tim je također otkrio povećanje količine Firmicutes, poznatog po promicanju rasta biljaka, pomaganju u kontroli biljnih patogena i uklanjanju teških metala u tlu.

U kategoriji gljivica, tim je otkrio ogroman porast kvasca Basidioascus otpornog na toplinu, koji je u stanju razgraditi različite komponente u drvu, uključujući lignin, čvrsti dio biljnih staničnih stijenki koji im daje strukturu i štiti ih od napada insekata.

Neki od mikroba možda su koristili nove strategije za povećanje svog broja u tlu zahvaćenom požarom. "Penicillium vjerojatno iskorištava hranu oslobođenu iz nekromase, ili 'mrtvih tijela', a neke vrste bi također mogle jesti drveni ugljen", rekao je Glassman.

Možda je najznačajniji nalaz tima da se čini da su gljive i bakterije - i one koje su preživjele megapožar i one koje nisu - genetski povezane jedna s drugom. "Imaju zajedničke adaptivne osobine koje im omogućuju da reagiraju na vatru, a to poboljšava našu sposobnost predviđanja koji će mikrobi reagirati, bilo pozitivno ili negativno, na ovakve događaje", rekao je Glassman.

Općenito, malo se zna o gljivama i punom opsegu njihovog utjecaja na okoliš. Imperativ je da studije poput ovih nastave otkrivati ​​načine na koje mogu pomoći okolišu da se oporavi od požara.

"Jedan od razloga zašto se tako malo razumije gljive je taj što ima tako malo mikologa koji ih proučavaju", rekao je Glassman. "Ali oni doista imaju važne utjecaje, posebno nakon velikih požara koji se samo povećavaju u učestalosti i jačini, kako ovdje, tako i diljem svijeta."
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Istraživači InBio (bivši Indoor Biotechnologies), biotehnološke tvrtke u Virginiji, izvještavaju o napretku na putu razvoja hipoalergene mačke - ili barem liječenja pacijenata s alergijama na domaću mačku.

Oko 15 posto populacije pati od alergija na domaće mačke, za što su istraživači ranije pokazali da se uvelike može pripisati onome što se zove "opasan mali protein" - alergen zvan Fel d 1 koji izlučuju sve mačke. U novoj studiji, Nicole Brackett i kolege iz InBio izveli su bioinformatičku analizu gena Fel d 1 od 50 domaćih mačaka kako bi odredili očuvana područja kodiranja prikladna za CRISPR uređivanje. Daljnje usporedbe s genima u osam egzotičnih vrsta mačaka otkrile su visok stupanj varijacija, što sugerira da Fel d 1 nije bitan za mačke. Istraživači su koristili CRISPR-Cas9 da poremete Fel d 1 s visokom učinkovitošću.

"Naši podaci pokazuju da je Fel d 1 i racionalan i održiv kandidat za brisanje gena, što može biti od velike koristi osobama koje pate od alergije na mačke uklanjanjem glavnog alergena na izvoru", pišu autori. Studija utire put za daljnje eksperimente koji istražuju upotrebu CRISPR-a kao potencijalne genetske terapije za zaustavljanje oslobađanja mačjih alergena.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Biologija

Post by kreja »

Dugotrajno istraživanje havajskih vrsta koralja pruža iznenađujuće optimističan pogled na to kako bi mogli preživjeti toplije i kiselije oceane kao rezultat klimatskih promjena. Istraživači su otkrili da su tri proučavane vrste koralja doživjele značajnu smrtnost u uvjetima simuliranim na približne temperature oceana i kiselost koja se očekuje u budućnosti - do otprilike polovice nekih vrsta je umrlo.

Ali činjenica da nijedan od njih nije u potpunosti izumro - a neki su zapravo uspjeli do kraja studije - pruža nadu u budućnost koralja, rekao je Rowan McLachlan, koji je vodio studiju kao doktorant znanosti sa Sveučilišta Ohio State.

"Pronašli smo iznenađujuće pozitivne rezultate u našoj studiji. Ne dobivamo puno toga u području istraživanja koralja kada je riječ o učincima zagrijavanja oceana", rekao je McLachlan, koji je sada postdoktorski istraživač na Sveučilištu Oregon State.

Iako su nalazi optimistični, oni su i realističniji od prethodnih studija, rekla je autorica studije Andréa Grottoli, profesorica znanosti o zemlji na Sveučilištu Ohio. Studija je trajala 22 mjeseca, što je puno dulje od većine sličnih istraživanja, koja često traju od dana do pet mjeseci, rekla je Grottoli.

"Postoje aspekti biologije koralja za koje je potrebno dugo vremena da se prilagode. Može doći do pada kada su suočeni sa stresorima, ali nakon dovoljno vremena koralji se mogu ponovno kalibrirati i vratiti u normalno stanje", rekla je Grottoli. "Studija koja traje pet mjeseci vidi samo dio luka odgovora."

Rastuće razine ugljičnog dioksida u atmosferi dovele su do toplijih oceana i oko četvrtine ugljičnog dioksida u zraku otapa se u oceanu, uzrokujući da postane kiseliji. I rastuća kiselost i temperature prijete koraljima, rekla je Grottoli.

U ovoj studiji znanstvenici su prikupili uzorke tri najčešće vrste koralja na Havajima: Montipora capitata, Porites compressa i Porites lobata. Uzorci su smješteni u spremnike s četiri različita uvjeta: kontrolni spremnik s trenutnim oceanskim uvjetima; stanje zakiseljavanja oceana (-0,2 pH jedinice); stanje zagrijavanja oceana (+2 stupnja Celzijusa); i stanje koje je kombiniralo zagrijavanje i zakiseljavanje.

Rezultati su pokazali da će zagrijavanje oceana naštetiti vrstama koralja: 61% koralja izloženih uvjetima zagrijavanja je preživjelo, u usporedbi s 92% izloženih trenutnim temperaturama oceana. Dvije vrste Porites bile su otpornije od M. capitata u uvjetima kombiniranog zagrijavanja i zakiseljavanja. Tijekom studije, stope preživljavanja bile su 71% za P. compressa, 56% za P. lobata i 46% za M. capitata.

"Od koralja koji su preživjeli, posebno vrste Porites, dobro su se nosili, čak su i napredovali", rekao je McLachlan. "Mogli su se prilagoditi natprosječnoj temperaturi i kiselosti." Na primjer, preživjeli Porite mogli su održati normalan rast i metabolizam.

Grottoli je rekla da bi M. capitata mogla bolje proći u stvarnom svijetu nego u ovoj studiji. Vrsta se uvelike oslanja na zooplankton kao izvor hrane kada je pod stresom, a možda nisu imale toliko dostupnih zooplanktona u uvjetima istraživanja kao u oceanu.

"Možda smo podcijenili njihovu sposobnost otpornosti u ovoj studiji. Možda je veća na grebenima", rekla je Grottoli. Međutim, na većinu načina ova studija je bila bolja od većine u stvaranju uvjeta u stvarnom životu, rekli su istraživači.

Koralji su stavljeni u vanjske spremnike dizajnirane da oponašaju oceanske grebene uključujući pijesak, kamenje, morske zvijezde, ježince, rakove i ribe. Ovi spremnici također su omogućili prirodnu varijabilnost u temperaturi i pH razinama tijekom svakog dana i tijekom godišnjih doba, kao što bi koralji imali u oceanu.

Nalazi u vezi s dvije vrste Porites mogu pružiti posebnu nadu za koralje diljem svijeta. Porite su dio roda koralja koji je uobičajen u cijelom svijetu i koji ima ključnu ulogu u izgradnji grebena, pa je njihova otpornost u ovoj studiji dobar znak, rekla je Grottoli. Iako ova studija dovodi do razloga za optimizam, to ne znači da se koralji ne suočavaju s prijetnjom klimatskim promjenama.

"Ne znamo kako će koralji proći ako promjene temperature i kiselosti budu drastičnije od onoga što smo koristili u ovoj studiji", rekao je McLachlan. "Naši rezultati daju određenu nadu, ali smrtnost od približno 50% koju smo vidjeli kod nekih vrsta u ovoj studiji nije mala stvar."
Studija također nije uključivala lokalne stresne faktore poput onečišćenja i prekomjernog izlova koji bi mogli imati dodatne negativne utjecaje na koralje u nekim područjima, navodi Grottoli.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

Post Reply