Žene u književnim djelima

Prostor za ljubitelje knjževnosti. Proza i poezija, literatura bilo kojeg oblika, e-books i slično.
User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Gledam hladne bijele zidove i pod. Željela bih ponovo obući ogrtač, ali bolje da ga ne diram.
Taj Cinna, moj stilist, sigurno bi me natjerao da ga odmah skinem. Dotaknem si kosu, jedini dio
mojeg tijela koji ekipa za pripremu nije smjela dirati. Gladim svilenkastu punđu koju je majka tako
pažljivo složila. Majka. Ostavila sam njenu plavu haljinu i cipele na podu vagona, i ne pomislivši da
bih mogla sačuvati taj djelić nje, djelić doma. Da sam bar prije mislila na to

Igre gladi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

U "'Gorskom vijencu", u svom 'Istoričeskom sobitiju', Njegoš je opisao žensku ljepotu kroz jednu izuzetno uspjelu i vedru epizodu: knezovi Janko i Rogan u mrkloj noći navode Vuka Mandušića da kroz san, znači pod plaštom dopuštenog nesvjesnog, otkrije svoju tajnu ljubav prema lijepoj snahi Bana Milonjića


Ljepša mu je od vile bijele!
Živo mi je srce ponijela!
Svijet mi se oko glave vrti.
Pade kosa do niže pojasa ...;
Oči gore živje od plamena,
divne li ga oči oplakaše,
divna li ga usta ožališe ...
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih romana prve polovice dvadesetog stoljeća u kojem se odjeća i fizička različtost tematiziraju u kontekstu performansa identiteta i afirmacije je Well of Loneliness (1928) u kojem britanska autorica Radclyffe Hall opisuje život „muškobanjaste“ djevojke koju je otac nazvao Stephen, sukladno svojoj patrijarhalnoj želji za sinom. Stephen se osjeća usamljeno i drukčije od ostalih djevojaka u visokom engleskom društvu; ona samom svojojom pojavom i interesima izaziva perskriptivne rodne norme. Naime, Stephen čita knjige, bavi se mačevanjem, lovom i nosi hlače te se želi riješiti svoje duge kose. Stephen takoder izaziva nelagodu u društvu:

„Bilo je nešto u njoj što je izazivalo pritajeno neprijateljstvo, neka nesvjesna pretpostavka. Premda je
bila sramežljiva, osjećali su tu pretpostavku; smetala im je, stavljala ih u obrambeni stav. Bila je
zgodna, ali prekrupna...“ (Hall 60).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Iz romana Prokleta avlija

– U Adapazaru sam zaimao i oženio se. Dobru i pametnu sam ženu imao. Ljudi su me mnogo
poštovali i moja bojadžijska radnja bila je prva u varoši.
– Pa što ne ostade tamo?
– Eh, »što«?! Đavo me nagovori te uzeh još jednu ženu. I od tog dana sve krenu naopako. Jest
me zadovoljila prvih dana. To moram da kažem. Ali ćud što je imala! Ništa što se zavadila sa
mojom prvom ženom i što mi je od kuće napravila pakao, nego zađe tako po varoši, pa što kažu:
u jednoj ruci slama a u drugoj vatra. Gde dođe, tu svađu i omrazu stvara. Dva bi oka, što kažu,
u glavi zavadila. Braća moje prve žene stadoše da me gone. Omrznu svet na mene. I ja, videvši
da gubim ugled i mušteriju, i da ću i glavu izgubiti ako tako dalje pođe, rasprodam potajno i
budzašto ono robe i alata pa krenem opet u svet (Andrić, 2013: 13).


– E, moj bežanoviću, što ti nisi najurio tog svog otrova, nego ti da bežiš, pored tolikog svoga
dobra! – kaže promuklim glasom atletski razvijen čovek iz kruga.
– »Najurio, najurio«! Nije to tako lako. Da ti znaš kakva je to žena bila. Ne možeš da se odlepiš
od nje a vidiš da te nestaje.
– Ah, šta! Najurio bih ja nju pa sve da joj je sunce među nogama a mesec na trbuhu (Andrić,
2013: 13).


A mali čovek priča dalje kako je otišao čak u Trapezunt i tu se oženio imućnom udovicom. –
Pazila me je kao oči u glavi. Tu što sam poživeo četiri godine u svakom dobru! Ali, moja
nesreća, razboli se i umre žena, a ja od žalosti ne mognem tu ostati, nego opet rasprodam sve
i krenem u svet... (Andrić, 2013: 14).


– Imao sam ja ženu Misirku. Bila je starija od mene, i pazila me, majka rođena ne bi mogla
bolje. Dve godine smo lepo živeli. I ugled sam uživao u građanstvu. Ali šta ćeš? Jednog dana...
(Andrić, 2013: 15).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Groznica ište: Ti si ona za koju mene stvori majka?
Molitvi mojoj cilj, ikona a mojoj mašti san i bajka.



Miris lepote struji u toj kosi,
njene su usne pune slatke varke,
njene su ruke drhtave i žarke,
ponor i plamen usred srca nosi.

— Ko hladna mana misao me rosi
na njezin pokret, a ko igra barke
sećanje na te pune žene jarke
kojima struje iritre i zanosi. —

— Mrzim te oci mračne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i altar tela gde u prahu ležim;

— božanska ženo,
unuko visoke pramajke Eve,
pred tobom sam Adam,
i jer te volim, ja od tebe bežim.

Tin Ujevic
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Zločin i kazna

Veoma bitna religijska tematika romana dolazi do izražaja kroz lik Sonje, odnosno kroz njene dijaloge sa Raskoljnikom. Ona je nosilac određenih hriščanskih shvatanja koje je izraženo u ovom savetu: „Primiti patnju i iskupiti sebe njome, eto šta valja činiti“. Ovaj savet krije u sebi čitavu jednu hrićanski inspirisanu filozofiju čija je suština da je stradanje i patnja jedini put koji vodi ka sreći.

Sonja je deo i melodramskog tematskog sloja jer pripada porodici Marmeladov. Članovi ove porodice žive bedno, a jedini izvor prihoda im je Sonja koja se bavi prostitucijom. Raskoljnikov ju je upoznao pomažući ovoj jadnoj porodici da sahrani oca koji ih je svojim pijanstvom gurnuo u propast.

Sonju Petar Petrovič lažno optužuje za krađu, nakon čega sledi melodramatična scena u kojoj se utvrđuje ko je novac zaista uzeo i kako. Za lik Sonje vezuje se i sudbina bespomoćne devojke, a u tom smislu ne treba zaboraviti Lizu koju Raskoljnikov ubija, kao ni pijanu devojku koju on sreće na ulici. Moglo bi se reći da Svidrigajlov predstavlja ličnost koja je žrtva sopstvene strasti. Ne mogavši da se izbori sa njom, Svidrigajlov se ubija.

Rodion Romanovič Raskoljnikov nije žrtva sopstvene strasti, nego sopstvene ideje. I on je, kao i Svidrigajlov, autodestruktivan. Nekoliko je ličnosti koje moraju da rade protiv svoje savesti, ali je možda to najizrazitije prikazano kod Marmeladova, Sonjinog oca, koga Raskoljnikov i upoznaje tako što mu ovaj otvara dušu i priznaje da ga grize savest zbog Sonjine sudbine.

Efektne melodramske situacije su one između roditelja i dece, kada se oni rastaju ili sreću u lošim uslovima i okolnostima. Takav je susret Raskoljnikova sa majkom i sestrom, takav je susret Sonje i njene maćehe kad joj ona, shvatajući Sonjine patnje, ljubi noge. Razgovori junaka u melodrami su strasni, s ključnim rečima. Snagom i ubrzanim tempom govora junaka formira se dinamika melodrame.

Raskoljnikov i Sonja su ljubavni par koji se bori sa poteškoćama. Prva prepreka između njih je njegovo nepriznavanje zločina, a potom i njegov odlazak u zatvor.

Dakle, Sonja je žrtva koja greši samo pod pritiskom tragičnog sticaja okolnosti. Ali, uprkos tome, ona ima „čisto srce“. Iako se bavi poslom za koji se smatra da je nemoralan, ona je moralna osoba, vrlo pobožna. Njoj je bog potreban da bi mogla verovati u čudo, jer samo čudo nju može spasti teškog života i očistiti je od svega. Zato veruje u prabolu o Lazarevom vaskrsnuću.

Tako i Raskoljnikov, pod Sonjinim duhovnim vođstvom, smisao nada traži u Lazarom vaskrsenju, a u Jevanđelju vidi ne propoved, već garanciju novog života. Jedini put ispravnosti za njega sada jeste put preobražaja, tj. povratak iz sveta neobičnih u svet običnih ljudi, pa se zbog toga može reći da je Sonja jedan od faktora zbog kojih se predao policiji.


https://kultivisise.rs/zlocin-i-kazna/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

(…) Prođi me se, mila moja majko!
Velika se meni dogodila,
Mila moja, ne čudi se, majko,
što ja svu noć u džardinu jesam;
nit se čudi, mila moja majko,
što mi je lišce tamno i blijedo
ni što su mi oči zamućene
ni što su mi kose rasprhane:
kad sam sinoć u džardine došla,
ja se penjem žute u naranče
za utrgat’ žut’jeh naranača,
od naranče odlomi se grana,
fati mi se grla i đerdana
i svilen mi kavad zakinula
i zlaćani đerdan prekinula,
prospe mi se travi po zelenoj;
svu noć n’jesam sanka boravila,
neg’ sam svu noć jadna preplakala,
čekala sam mila moja majko,
da osvane i ograne sunce,
da pokupim po travi đerdane.
O sna mi je lišce potamnjelo,
ča od plača oči zamućene;
naranča i kose rasprhala.
S tez’jem mlada šeta u kamare
i uzimlje vode od ružice
i umiva b’jelo lišce svoje
da je njome b’jelo i rumeno,
stavi lišce svoje u bjelilo,
u bjelilo i u rumenilo (…).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

U toj sreći, ona kao da je zaboravila na svoju osobu, ona nije ni opazila da se je razvila u savršenu ljepotu, da je iz njenog lica blistao čar proljetne prirode, da je cijelo njezino tijelo odisalo mirisnim, bujnim životom poput rascvjetalog ružinog grma. Ona nije sve to vidjela, jer je njoj sav svijet bio lijep, toli lijep da ona u toj duševnoj ljepoti nije ni opažala svoje tjelesne ljepote. Ona nije ni znala da živi, a to je vrhunac ljudske sreće (Tena).
1
1 Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

U šesnaestoj svojoj godini bila je uzrasla i tanka, kao da je iz vode iskočila, i činilo se, da će biti preveć visoka, pa su joj drugarice već počele prišivati kojekakova nelijepa imena. Lice joj bilo ponešto mrko, sa onom neizrazitom bojom, kadano se još nije moglo znati, hoće li biti blijeda crnka, ili rumeno-bijela. Takova nerazvijena, nije se u prvi čas nikom osobito sviđala; nu tko ju je pomnije promotrio, vidio je da joj je lice pravilno u svakom potezu, nos ravan i sitan, čelo slično srpu, istom se počelo u gornjoj polovici bjelasati, donji dio lica pružio se ponešto u duljinu i tek se počeo zaobljivati, nijedna kost, nijedna crta nije mutila nježnog, pravilnog sklada cijelog obličja. Nu lice bilo samo još mrtvo, bez oživljujućega daha; samo mrke sjajne oči kao da su prerano sazorjele, poput mirisa u poluzelene voćike, te odavale, da će one pravilne crte, dok se ispune, dok se izravnaju i ožive bojom prve mladosti, stvoriti ljepotu, kakovom narav zna uresiti samo rijetke žene. Tko ju je vidio zažarenu od žege ili posla, taj je bez dugog razmišljanja rekao da će biti ljepotica; a tko ju je opet zatekao ozeblu i pomodrjelu, taj ju je sažalnim okom pogledao, kao da gleda tešku bolesnicu. Nije bila od onih preranih ljepota, nego od onih, koje se pokasno razvijaju, ali tim savršenije. Mati joj bila boležljiva, pa je jedva čekal (Tena)
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Image

Sikće, ponaša se kao kobra, duga je oko metra, ali je potpuno bezopasna. Poznata pod znanstvenim imenom Heterodon predstavlja rod zmija endemičnih na području sjeverne Amerike. Kad osjeti prijetnju, zmije mogu spljoštiti dio tijela i podići ga pa izgledaju jako slične kobrama. Tada počnu siktati i laicima izgledaju identično otrovnim zmijama. Osim toga, imaju povećane kutnjake pa izgledaju doista opasno. Međutim, ugriz zmije je potpuno bezopasan zato što nema žlijezde otrovnice. Slina je blago toksična i u rijetkim situacijama kada i ugrize čovjeka, najgori zabilježeni simptomi su svrab i blago oticanje kože na mjestu ugriza. Apsolutno najzanimljivija i jedinstvena među zmijama je po tome što radi ako siktanje i maskiranje u kobru ne uspije otjerati opasnost. Ona se pretvara da je mrtva. Okrene se na leđa, postane nepokretna, a neke vrste idu tako daleko da počnu ispuštati neugodan miris. Najčešće se mogu naći u na jugoistoku SAD-a, ali zbog pješčane boje i naizgled agresivnog ponašanja često ju zamijene s čegrtušom. Zbog toga je česta žrtva ljudskih napada, a posebno po pustinjskim dijelovima Amerike.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Prateći sudbine junakinja shvatamo da nas u djetinjstvu muči nerazumijevanje svijeta, u mladosti more ljubavne čežnje a u starosti unesrećuje ružnoća i nečistoća. Koliko je teško biti žena pokazuje Anika koja ne zna kud bi sa prokletom ljepotom nego pod nož. Verbalno zlostavljana Anica primjer je kako sredina kažnjava one hrabre. Nesrećna Mara Milosnica se pita otkud toliko zlo, ali odgovor ne dobija. Mlada, raskošna Rifka Papo utapa se pogođena nedozvoljenom ljubavlju. One su uzroci nemira i uzbuđenja. Ljepotom mame ljude, odvajajući ih od poslova, dovode ih do potpune moralne i materijalne propasti. Ali su sve posebne, specifične i snažne. Svaka u sebi nosi jedinstvenu ljudsku dramu. Andrić opisuje orijentalne žene iz prošlosti, ali one nisu opis postojanja bosanske žene nekada, već posesivna vizija muškog sna o ženi.

Anica, stasita i snažna. Boji se da pokaže svoju ljepotu, obara oči pred tuđim pogledom. Skromna, udaje se za Andriju Zekovića. Činilo joj se da je on dobar čovjek. Međutim, njena ljepota kao da u njemu budi sve najgore sklonosti. Oni naizgled žive u harmoničnom braku. Osjećanja muža prema njoj označena su sujetom i radošću posjedovanja a ne pravom ljubavlju. Gazda Andrija kaže:

„Sve je ovo moje, od kose pa do nožnih prstiju, moje i ničije više!“

Anica biva verbalno zlostavljana. Andrija se šepuri izmišljenim pričama o svojim sposobnostima i uspjesima, a nju tretira kao glupo stvorenje koje ne može ništa da shvati. Služila mu je kao publika koju nikad nije imao. Anica zna da ne može više da izdrži, da nije u stanju da sluša muževljeve monologe ali ipak ostaje godinama, sve dok se jednog dana iznenada ne odluči na bjekstvo. Međutim, njeno bjekstvo nema optimističan kraj. Ona radi u velikoj robnoj kući bez prijatelja i s porodicom koja je se odrekla. Tako sredina kažnjava hrabrost, želju za slobodom i normalnim životom. Niko ne može da shvati zašto je napustila tako pristojnog i društveno podobnog čovjeka. Anica zauzvrat dobija sivilo, živi mršava i blijeda, a nedjelje provodi sama u svojoj sobici.

Anikina teška sudbina

Pojava lijepe žene u maloj zajednici dovodi do masovne histerije. Anika je jedna od onih žena koje su kobne za sredinu i muškarca, a najviše za sebe same. Ona posjeduje moć nad duhom muškarca. Anika je izazivala sudbinu, precjenjujući svoje snage, ali nije mogla da izdrži borbu protiv reda i ravnoteže u životu. Isuviše se nadnijela nad ambis nereda i tako je izgubila život. Andrić posebno voli da opisuje žene na prelasku iz djetinjstva u odraslu dob. Tako opisuje i Aniku:

„Tako je živela Krnojelčeva ćerka, sva obuzeta mislima o sebi, ćudljiva, ravnodušna prema svima i bivala svakim danom sve krupnija i lepša“.

Upravo to tijelo koje svakim danom postaje sve ljepše, vremenom počinje da prijeti da će kasabu okrenuti naglavačke. Ona je ćutljiva žena. Ćutanje je izraz suštine njenog bića. Jedan važan preduslov da se Anika razvije u punoj ljepoti i snazi jeste ona potpuna izlovanost. Nije slučajno što su joj roditelji mrtvi i što ju je jedini brat, čudni Lale, napustio. Kad se pojavi Mihailo, jedini čovjek kojeg je voljela, pokreće se drama. On je poznat kao muškarac koji nema puno posla sa ženama. Privlačnost je uzajamna ali kad treba da dođe odlučujući trenutak, kada se susretne sa njenim pogledom koji zahtijeva djelanje on oklijeva i odustaje. Za njega su žena i seksualnost neraskidivo povezani sa zločinom, jer je jednom prilikom slučajno prisustvovao sceni kada je njegova ljubavnica Kristinica ubila svoga muža. Taj doživljaj je krivac što prema Aniki ne mogu da mu pomognu ni jaka osjećanja. Andrić piše:

„Jer, zanesen i srećan zbog Anike, on je u isto vreme strepeo od Kristinice u sebi“.

Anikina samodestruktivna osveta počinje onog trenutka kada se Mihailo povlači od nje. Tada se survava lavina na kasabu, a okončava se njenim ubistvom koji je jedan oblik samoubistva. Anika shvata da je najbolje da umre. Kasaba je kune:

„Smrt željela i smrt te ne htjela“.

I Lale i Mihailo su patili zbog njenog haranja po gradu. Obojica bili vezani za nju i obojica su, u odnosu na većinu muškaraca u gradu, bili čisti prema njoj. Anika umire onako kako je i živjela. Ona izaziva neobuzdanu pohot, ali se opisuje i njena druga strana privlačnosti, naime estetičarevo vrjednovanje ljepote predstavljeno u liku kajmakama:

„Kajmakam, koji je u životu video mnogo žena, i bez velikog izbora, osetio je odmah da je ovo nešto drugo. Otkako se zakopala kasaba i otkako se svet rađa i ženi, nije bilo ovakvog tela sa ovakvim hodom i pogledom. Ono se nije rodilo i izraslo u vezi sa onim što ga okružuje. Ono se dogodilo.“
Tragična Mara Milosnica

Mara je Anikina suprotnost. Bezočno nasilje učinjeno je nad mladom Marom. Silovana djevojčica trpi bol i osude. Da Mara nije podigla pogled baš u tom trenutku, da Velipaša i njegova pratnja nisu bili prinuđeni da se na nekoliko sekundi zaustave ispred pekare možda ništa ne bi bilo. Slučajnosti nam presuđuju. Pogled je važna prekretnica u životu. Velipaša pripada istom tipu kao kajmakam, vrjednuje ženu kao lijepog konja. U opisu Mare predstavlja nam se žena dijete:

“Paša se nije prevario. To je bila ta vrsta ženska koju je on uvijek tražio, i naročito cijenio, i koja ga je jedino još privlačila. Imala je nepunih šesnaest godina“.

Marija je za Velipašu samo prijatna dokolica, i kada se nemiri i pobunjeničko raspoloženje prošire do Sarajeva on mora da je napusti. Mara nije prkosna kao Anika. Za njih obje izlaz je smrt, ali dok Anika djeluje kao da sama bira svoju sudbinu Marina smrt je tužna. Njena sudbina opterećena je krivicom. Pravoslavno stanovništvo naziva je milosnicom jednog Turčina. Ta mala riječ koju tetka Anđa izgovara u kući Pamukovića, gdje se Mara sakrila za vrijeme nemira, zadaje posljednji udarac koji ju odvodi u ludilo. Kada Austrijanci ulaze u grad, Mara se porađa, te ona i neželjeno Velipašino dijete umiru. Austrijanci su donijeli novo vrijeme u Bosnu, ali Mara nije bila dovoljno jaka da preboli stare rane.

Na granici starog i novog u Bosni

Gospođa Davil predstavlja važnu granicu između starog i novog u Bosni. Strankinja, snažna, tiha žena. Ona je suočena sa svojim čudnim, nesigurnim mužem i njegovim književnim ambicijama, pa na prvu djeluje pomalo bezlično. Ali uskoro iz njene ličnosti probija velika snaga. Ona za razliku od muža ima stav, čvrsto stoji na zemlji i ništa je ne uspijeva pomjeriti. Ona nije sanjalica, niti prepuštena idealima. Svjesna je svijeta oko sebe. Njen život je bio posvećen strpljivoj službi kući i porodici. Radila je bez žalbi uprkos praktičnim teškoćama i uspijevala da tu mračnu kuću pretvori u francuski dom. Svoju ogromnu snagu ona želi da korsiti samo u krugu porodice. Kada je djeci lijepo, kada se cvijeće diže ispod njenih ruku i kada treba muža da podrži u teškim situacijama. Samo tada je srećna.

Pad Rajke Radaković

Rajka Radaković posjeduje demonsku strast. To je škrtost i štedljivost. Ona je prije svega razumna. Život ju je preplašio svojim nepreglednim mogućnostima i zahtjevima. Stoga, braneći se, stvara tvrđavu da bi unutar nje uspostavila svoja načela i pravila o redu. Ništa drugo je ne zanima. Andrić pokušava na početku da objasni zašto je ona takva. To nam predočava odnosom Rajke Radaković i njenog oca. Kada Rajkin otac, njen idol, ode u stečaj i razboli se moli svoju jedinicu da mu obeća da se nikad neće opušteno i dobrodušno ponašati prema novcu i ljudima. Nakon očeve smrti, Rajka postaje neprepoznatljiva sredini. Uvijek u crnom, nijema, stroga, razumna, štedljiva, nikom na usluzi. Međutim, ni ona takva ne uspijeva da se sto posto osigura. Na njenoj tvrđavi stvaraju se pukotine. Već starija žena, Rajka Radaković, pada na čari šarmantnog mladića. Daje mu novac i sve što ima. Zbog njega doživljava pad pred svim onim što je nekad davno prognala iz svog života. A to su lakomislenost, životna radost, rasipništvo. Kad se pojavi taj Ratko Ratković ona gubi svu svoju prisebnost što on iskorištava. Kao da nam pisac prikazuje da na razum žene koja se bavi muškom djelatnosću utiče nesvjesna muškost, vidljiva za njenu okolinu ali ne i za nju. Povremeno je to prava demonska strast koja iritira muskarce.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Moja baka

Ako sretneš moju baku
na ulici il sokaku
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.

Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka sporo ide.

A kada baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će – sva u sreći –
mnogo lijepa meni reći.

Ratko Zvrko
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Pesma ženi

Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
moja reč u šumu; moj korak i bludnja;
samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost, neka
tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo – stvorili smo sami.

Jovan Dučić
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Kurva

Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute.

Kurva mi dade sve što joj tražih
Sve slasti jedne žene
I nikad ne pokuša da mi ukrade
Ni delić uspomene

Uvek je volela da me nađe
Okružena čašama vina
I nikad ne pokuša da se snađe
Da bi sa mnom dobila sina

Za ženu priznajem samo kurvu,
poštene neka se ne naljute…

Segej Jesenjin
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Jednoj prolaznici

Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;

Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?

Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.


Šarl Bodler
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Legla sam na krevet i zatvorila oči, pitajući se kako li će Nina izgledati posle ovoliko vremena. Sama je ponavljala da je kraj mladosti onda kada tvoj broj godina predje tvoj broj cipela. Obema nam se to desilo ove godine. Ja sam nosila broj 38... Napunivši 39 celi niz novih problema se sručio na mene. Odjedanput sam se osetila izgubljenom. Navikla sam da sam mlada, a onda sam se lepo osećala u treidesetim. Veselo i srećno, a tada, naglo, baš kada smo proslavili moj 39-ti rodjendan u predivnom venecijanskom hotelu Ca dei Konti sve se sručilo na mene.

Strah od četrdesetih , neugodnost prelaska na drugu stranu života, činjenica da bi sada trebalo da pronadjem novi način funkcionisanja u saglasju sa svojim telom. Mislila sam da se to ne dešava ženama koje su udate za starije muškarce, ali djavola. Potpuno sam promenila misli i brige. Hvatale su me nesanice, drhtavice, buljila sam u svoje bore i butine satima bez nekog posebnog straha ili brige već zbog činjenice da moj duh teško shvata pealnost približavanja nove decenije i moje pozicije u njoj.

Nikada deca ni ne slute koliko se odrasli loše snalaze u svojim matorim ulogama. Nina je verovatno imala bolje odgovore na to kako izdržati četrdesete, a onda pedesete i , ako Bog da, šezdesete, i na kraju kako glamurozno dočekati starost i smrt...

Isidora Bjelica –Dama iz Monaka
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Selma je mnogo razmisljala, a malo govorila, ali njena sutnja bijase muzika koja je sugovornika uznosila u daleke prostore snova, koja ga je tjerala da osluskuje otkucaje vlastitoga srca, da promatra himere svojih misli i vlastite osjecaje uspravljene pred njegovim ocima. Imala je svojstvo koje je naglasavalo njene vrline i poput zlatnih ogrlica isticalo njenu prirodu, duboku sjetu sto je naprosto ranjavala. Ta sjeta bijase poput cudesne lente kojom se odijevala, te je isticala zanosnu ljepotu njenoga tijela. Njena sjetna dusa tocila se u eter podsjecajuci na obrise procvala stabla u jutarnjoj izmaglici. Ta sjeta je medju nasim dusama uspostavila bliskost, jer je svako od nas u licu onog drugog vidjelo nesto sto njegovo srce osjeca, i u njegovom glasu culo je jeku osjecaja stvorenih u vlastitim grudima, jer kao da su bozanstva svakog od nas ucinila polovinom onog drugog za koga se cestitoscu vezuje i tako potpunim bicem postaje, a kada se od njega odvoji, osjeca manjkavost vlastite duse. Ojadjena i bolna dusa smiruje se u zagrljaju s drugom dusom koja joj nalikuje osjecajima, koja ih s njom dijeli, kao tudjinac s tudjincem sto besjedi u zemlji daleko od zavicaja. Srca koja zblizava bol stradanja ne moze rastaviti bljesak radosti, jer povezivanje tugom jace je u dusama od veza ostvarenih u bezbriznosti i radostima. Ljubav koja se umiva suzama ostaje cista, zanosna i vjecna.

Halil Dzubran - Slomljena Krila
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Nije ovo nikakav početak, ali počeću. Zvala se. Bila je kći nekog oficira, poštara ili železničara, neke uniforme u svakom slučaju. Sećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeći svojom tankom belom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće, i koja je bila obučena u rukav nekakve uniforme. Mislim da se doselila pre rođenja. Rodila se tek kasnije. Dugo nisam znao ništa o njoj. Slučajno sam je video petnaest godina nakon rođenja, a dvadeset nakon što se doselila. Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti- oblačila belu haljinicu prepunu nekakvih šljokica, nekakvih čipkica, nekakvih volančića i ostalih deminutiva. Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset. Stanovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi beše natpis, nekakva nečitka firma, nešto kao M. Petrović & sinovi. Samo mi je to ostalo u sećanju. I to da je svirala klavir, sudeći po tome nije bila kći železničara već oficira. Oficiri vole vojnu muziku. Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao železnicom. Tako, neka bude tako. Imala je prekrasne oči. Pričali su mi da su prekrasne. Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči. Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja, veoma smelih momaka, oni su mi pričali sve: i to da nedeljom oblači belu haljinu, da ima mladež na bradi, da ima plave oči. Ne bih sada, da im nisam verovao, smeo sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči. A opet, njene su mi oči mnogo značile. Naši susreti? Nisam siguran u pogledu naših susreta. Treba biti ja, pa sve to nazvati susretima, a to je prilično teško. Viđao sam je retko: uvek nedeljom, samo u snu, uvijek s leđa. Sanjao sam, ne znam zašto, najčešće sredom, da je nedelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pričama. Ja bih, u snu naravno, stajao ispred poslastičarnice, čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu, a kada bi mi se približila, ja sam kukavički obarao pogled. Pa ipak, ti su mi susreti mnogo značili. U to vreme, ako je to neke uteha, snovi su bili malo stvarniji.

Svetislav Basara - Peking by night
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve što je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi nježno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se čudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj više nikada ništa grubo reći
Ja ću jednom, jednom još, preko svega preći

Nemoj više nikada da odeš od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prišla bliže
Znali smo život tužan i gorak i hladno jutro što stiže

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi ćemo putem ponovo sresti sve što nas dijeli i spaja.

Arsen Dedić
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Kletva

Zelena je trava,
Moma na njoj spava,
Vijer vetar pirnu,
U suknju joj dirnu,
Suknjica se širi
A nožica viri,
Ao nono bela,
Voda te odnela
Pa – meni donela

Branko Radičević
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Neukrotiv duh junakinja iz književnih djela uvijek je bio privlačan i zavodljiv, ističe Alis Marić, kreatorica bloga Čitaj knjigu. Kompleksni ženski likovi, osim što su predmet okupacije čitatelja, oni su im i uzor, a pojedina djela napisana čak i prije više stotina godina aktualna su i danas zbog teme – položaja i uloge žena koju obrađuju.

S vremenom se karakterizacija lika žene u književnim djelima mijenjala, a psihologinja Dunja Jurić Vukelić objašnjava da je s ostvarivanjem ženskih prava i sam prikaz ženskog lika postao kompleksniji, s potencijalom svestranog razvoja.

Snaga ženskih likova u književnosti može se mjeriti njihovom sposobnošću da privuku pozornost čitatelja”, kaže Marić, a u brojnim se književnim djelima pojavljuje lik fatalne žene – zanosne i tajanstvene junakinje koja je uzrok brojnim zapletima.

Jurić Vukelić ističe da su likovi fatalnih žena iznimno kompleksni, a nije lako reći jesu li fatalne žene pozitivni ili negativni likovi.

Jedna od fatalnih žena svjetske književnosti je Emma, glavna junakinja romana “Gospođa Bovary” Gustavea Flauberta. Odrasla je u samostanu, čitala ljubavne romane i maštala o strastvenoj ljubavi, a nakon što je postala supruga seoskog liječnika, doživljava razočaranje jer joj je brak bio nezanimljiv. Njezino je nezadovoljstvo raslo iz dana u dan. Sreću je pokušala naći u ljubavnicima, a poslije i u rasipništvu, ali naposljetku, nezadovoljna, ispija otrov i umire.

“Emma nije ostala samo lik francuskog realizma koji nam govori kako se nekad živjelo”, ističe Dunja Gusić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Objasnila je da Emma predstavlja svaku ženu današnjice koja smatra da će se njezina potpuna sreća ostvariti u instituciji braka, što se nerijetko ne pokaže točnom pretpostavkom.

Usko je povezano s Flaubertovom temom djelo norveškog dramatičara Henrika Ibsena, u kojem glavna junakinja Nora napušta muža i djecu kako bi pronašla vlastito “ja”. I to je djelo jedna od omiljenih srednjoškolskih lektira koja je iz godine u godinu na popisu obveznih naslova koje školarci moraju čitati.

“U razdoblju formiranja vlastitog identiteta, Ibsenova drama mladima može dati dobru lekciju“, kaže Gusić. Objašnjava da se ženama uporno dodjeljuju uloge supruge i majke, a posljedično i domaćice te čuvarice “ognjišta”, a razne institucije i mediji zagovaranjem tradicionalnih vrijednosti stvaraju pogrešnu predodžbu o tome kako bi život žene trebao izgledati. Stoga knjige i likovi poput Ane Karenjine, Danteove Beatrice, ili već spomenutih Nore i Emme, poručuju da postoji i drugi životni put.

Beatrice Portinari bila je Danteova nepresušna inspiracija, a “priča o Danteu koji je svoj život posvetio samo jednoj ženi i o kojoj je napisao brojne stihove, tinejdžerima danas djeluje kao znanstvena fantastika”, opisuje profesorica.

Za Beatrice i Dantea već svi znaju, ali je manje poznato da je Dante bio oženjen Gemmom, s kojom je imao četvero djece i koja, za razliku od Beatrice, nije bila “fatalna”. Teže li djevojke danas biti poput fatalne Beatrice ili su sklonije krenuti Gemminim stopama, supruge, majke i kućanice, individualna je odluka, no među srednjoškolcima i mladima prevladava mišljenje da je današnjim djevojkama uzor fatalna Beatrice, žena koja je Dantea “motala oko malog prsta”.

Još jedan mladima neshvatljiv “rob ljubavi” je bio i Francesco Petrarca koji je cijeli svoj život pisao o zlatnim uvojcima Laure de Noves koju je samo jednom vidio. U tom kontekstu Gusić kaže da bi mlade trebalo upozoriti na to da je ljubav nešto zbog čega vrijedi dati dio sebe i da nas ona naposljetku čini boljim osobama.

Osim što su sami autori nerijetko patili zbog svojih ljubavi, gotovo da nema djela u kojem nema motiva nesretne ljubavi. Najbolji primjer toga je Werther iz Goetheova romana “Patnje mladog Werthera“, a još stariji primjer vežemo još za antiku i Homerov ep “Ilijada” koji opisuje Trojanski rat nastao upravo zbog žene, slavne Helene.

Psihologinja Jurić Vukelić smatra da književna djela treba čitati tako da se stave u kontekst vremena u kojem su djela nastala.

“Osim što je uvjet uspješne komunikacije pa tako i odnosa s drugim ljudima, čitanje omogućuje i širenje svjetonazora, razvoj empatije, ali i razumijevanje vlastitih emocija”, ističe psihologinja Jurić Vukelić, a slično mišljenje dijeli i Alis Marić.

“Protagonisti moraju imati nešto posebno što osvaja čitatelja, snažan karakter i osobine koje očaravaju”, napominje blogerica. Jedan od takvih likova je Antigona, glavna junakinja Sofoklove istoimene tragedije. Antigona se u životu vodila moralnim načelima pa je tako unatoč zakonu i kraljevoj volji, sa svim počastima pokopala svog brata koji je proglašen izdajnikom domovine.

Taj ju je čin na kraju koštao i života. Njezino hrabro istupanje i borba protiv nepravde karakteristike su koje čitatelja trebaju inspirirati pa tako Gusić kaže da i danas postoje Antigone, koje usprkos svemu stoje iza svojih stavova i koje se žrtvuju za neki viši cilj.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Hasanaginica

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;

nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.

Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruča vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"

Kad kaduna r'ječ razumjela,
još je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobježe Hasanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendžere.

Za njom trču dvije
ćeri djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša,
nije ovo babo Hasan-aga,
već daidža, Pintorović beže!"

I vrati se Hasanaginica,
ter se vješa bratu oko vrata.
"Da, moj brate, velike sramote,
gdi me šalje od petero dice!"

Beže muči, ne govori ništa,
već se maša u džepe svione,
i vadi njoj knjigu oprošćenja,
da uzimlje potpuno vjenčanje,
da gre s njime majci uzatrage.

Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sina u čelo ljubila,
a dv'je ćeri u rumena lica:
a s malahnim u bešici sinkom,
od'jeliti nikako se ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sinkom rastavio,
ter je meće k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
da najveće imotski kadija.

Kaduna se bratu svomu moli:
"Ah, tako te ne želila, braco!
Nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajući sirotice svoje!"

Ali beže ne hajaše ništa,
već nju daje imotskom kadiji.

Još kaduna bratu se moljaše,
da njoj piše listak, b'jele knjige,
da je šalje imotskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljaše,
a u knjizi l'jepo te moljaše,
kad pokupiš gospodu svatove,
dug polduvak nosi na djevojku,
kada bude agi mimo dvor,
nek' ne vidi sirotice svoje!"

Kad kadiji b'jela knjiga dođe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati došli po djevojke,
i zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
dvi je ćerce s pendžera gledahu,
a dva sina prid nju izhođahu:
tere svojoj majci govorahu:
"Svrati nam se, mila majko naša,
da mi tebi užinati damo!"

Kad to čula Hasanaginica,
starišini svatov' govorila:
"Bogom brate, svatov' starišina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje!"

Ustaviše konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku nazve pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane;
a malomu u bešici sinku,
njemu šalje u bošči haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas,
majka vaša srca kamenoga!"

Kad to čula Hasanaginica,
b'jelim licem u zemlju udrila,
uput se je s dušom rastavila,
od žalosti, gledajuć' sirota!
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

"Nije se udala, udali su je. Nekoliko dana prije moga dolaska. Da sam manje spavao, da sam i noću putovao, da je bilo manje umora, da su bile manje ravnice i niža brda koja je trebalo pregaziti, došao bih na vrijeme, ona se ne bi udala za Emina, a ja možda ne bih otišao iz sela. I ničeg ne bi bilo od ovog što me boli... Ni Harunove smrti, ni ove noći, posljednje. A možda bi i bilo, jer neka noć mora biti posljednja, i nešto mora biti što boli, uvijek."
Meša
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

PESMA ŽENI

Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami

Jovan Dučić
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Žene u književnim djelima

Post by kreja »

Ja snevam o ženi, većoj no sve žene,
Čija će lepota biti tajna svima,
Što je kao božji dah u prostorima,
Koji ne dotače nikog osim mene.

NJen čar da je moje veliko otkriće;
Da mirno prisustvo te čudesne žene
Ne razume više niko osim mene,
Osim moje večno očarano biće.

I pred čijom gordom lepotom od sviju
Samo ja otvorih oči očarane,
I srce kô crni cvet iz gluhe strane,
Nevidljive kapi dok na njega liju.

I njena lepota, tako nedogledna,
Neobeščašćena hvalama glupakâ,
Da obiđe tiho, kao snoplje zraka,
Sve tamne puteve duše, samo jedne.

I ja ključar čudne lepote, da s tajnom
Srećom vidim jasno da je ova žena
Od istoga svetlog tkiva načinjena
Od koga i bolni moj san o beskrajnom

Jovan Dučić
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

Post Reply