Zanimljive životinje

[kreja]

Ružičasti vilinski oklopnik

Iza bombastičnog imena krije se mala noćna životinja, koja izgleda otprilike kao hrčak u kostimu superheroja. Vilinski oklopnik je dugačak oko 10 centimetara i može da se ukopa u zemlju za nekoliko sekundi kada se oseti ugroženo. Prirodno stanište mu je u Argentini, a hrani se crvima, insektima i korenjem.

[kreja]

Jedna od najmanjih vrsta kornjaca na svijetu i najmanja koja zivi na sjevernoj hemisferi.
Kada se izlegu, teske su 4 grama, velicine novcica. Odrasle jedinke narastu do velicine sake. Mogu da žive oko 50 godina. Danas se smatraju ugrozenom vrstom, koja je pred izumiranjem. do toga je dovelo narusavanje njihovog prirodnog stanista i ilegalna trgovina ovim kornjacama kao kucnim ljubimcima.

[Peace]

Jao sto su kornjacice slatke

[kreja]

Ova smješna vrsta pelikana može se pronaći na otocima Galapagosa, zapadnoj obali Meksika i sjevernim dijelovima Južne amerike. Nadaleko prepoznatljiva po velikim plavim stopalima, bijelim prsima i vratu te smeđe obojanom perju na leđima i krilima, posebna je i po sivo-plavoj glavi sa velikim sivkastim kljunom.

[kreja]

Einstein, najmanji konj na svijetu, koji je visok jedva pola metra, Najmanji konj na svijetu privukao je veliku pažnju svjetskih medija kada je u aprilu prošle godine rođen na farmi u New Hampshireu. Naime, konjić je po rođenju bio visok svega 35,5 cm i imao 2,7 kilograma.
Mnogi su dolazili na farmu kako bi vidjeli najmanjeg konja, koji je nekoliko mjeseci tugovao u samoći, jer na farmi nije mogao naći prijatelje. O njegovoj prvoj godini života vlasnici Charlie Cantrell i Rachel Wagner će čak objaviti i knjigu.
Danas Einstein uživa u životu na velikoj farmi, a stekao je i brojne prijatelje, među kojima su i pastuh Playboy i pas Lilly.
Einstein će tek kada napuni četiri godine, ako ne počne rasti, biti upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanji konj na svijetu.
"On jako voli djecu i djeca naravno vole njega. Naprosto se oduševe kada ga vide, jer tako malog konja sigurno nisu ranije imali prilike vidjeti", kazao je Charlie, prenosi Daily Mai

[kreja]

Mravi Myrmecia narastu i do četiri centimetra (što ih čini drugim najvećim mravima) , za razliku od brojnih svojih rođaka žive gotovo kao samci, no najpoznatiji su po svojoj agresivnosti.

Ne čekaju da ih predator napadne, nego sami kreću u akciju. A ta akcija je toliko učinkovita da nemaju prirodnih predatora. Neke zmije i ptice će se rado pogostiti njihovim jajašcima i ličinkama, ali odrasle jedinke nitko ne dira. Što i ne čudi, obzirom na to da je jedan ugriz dovoljan da ubije osjetljivog čovjeka, a 30 ugriza može ubiti i odraslog potpuno zdravog muškarca.

Između 1980. i 2000. ubili su šestoro ljudi, od čega polovica nije bila alergična. Većina je umrla 20 minuta nakon ugriza. Zadnjeg čovjeka ubili su 2003. Ipak, mnoge su i spasili – zbog divovskih čeljusti i agresivnosti u prošlosti su njihove glave su se koristile za spajanje rana umjesto šavova.

Dok većina mrava prilično slabo vidi, ova čudovišta imaju najbolje oči mravljeg svijeta i mogu vas pratiti i s metra udaljenosti. A ako mislite da ih je lako ubiti, varate se.

Još je 1845. u knjizi Svijet kao volja i predodžba" Arthur Schopenhauer opisao jednu njihovu osobinu zbog koje su na zlu glasu, kao primjer nesalomljive volje za životom. što se dogodilo osi koja nije na vrijeme iskoristila svoja krila...

“Ali buldog mravi iz Australije daju najnevjerojatniji primjer: ako se prerežu popola, počinje bitka između glave i zatka. Glava zgrabi zadak čeljustima, a rep se brani ubadajući glavu. Borba može trajati I pola sata, dok ne uginu ili ih odvuku drugi mravi. Ta borba počinje svaki puta kada se provede ovaj pokus”

I

[kreja]

Da li je moguće sakupljati od tih malih stvorenja ne samo skupljanje nektara? Pokazalo se da da. Život radne pčele toliko je težak da su dovoljno pametni da koriste fermentirani nektar kao opuštajući napitak. Ali, uporaba takvih nektara nije bez posljedica. Pijane pčele možda neće biti puštene u košnicu, a ako je pčela pijana, tada joj se noge oduzimaju

[kreja]

Filipinski orao

Ovaj grabežljivac se također naziva i harpijom koja je jela filipinske majmune. Ovo je ptica grabljivac odreda sokola. Svoje stanište smatraju tropske šume Filipina. Narod Filipina, ova ptica se smatra simbolom zemlje. Kad ubije ovog grabežljivca, osoba obično ide u zatvor 12 godina.
Dakle, u ovoj zemlji cijene ovu pticu. Ima težinu od oko 8 kilograma. Populacija ove ptice brzo opada. Ona je pod stalnom zaštitom države.

[kreja]

South American Harpy

Ovo je velika grabljiva ptica. Njena težina doseže 9 kilograma. Svoje stanište se smatra centralnom i južnom Amerikom. Uglavnom od Meksika do Brazila. Lovi u tropskim šumama, a smatra se šumskim orlom.
Ovo je nevjerojatan grabežljivac, njegova glavna hrana, smatraju se majmunima i lenjovima. Populacija harpije brzo opada. To je zbog krčenja šuma.

[kreja]

Veličina je, naravno, dobra, ali jednako je važan i raspon krila. I prvo mjesto dodjeljuju se kraljevskim i lutajućim albatrosima - kao vlasnicima najvećeg raspona krila, koji je jednak 3,7 metara. Kod ostalih ptica to je mnogo manje. Ovakva ogromna krila objašnjavaju se činjenicom da albatrosi većinu svog vremena provode leteći iznad mora, loveći ribu. To znači da ove velike ptice moraju svakodnevno prevladavati ogromne udaljenosti. Uzgred, albatros let uvijek leti



I sama su krila, osim veličine, također vrlo kruta, uska i zakrivljena. Albatrosi takođe imaju snažan kljun, savijen do kraja. Ovog šampiona možete sresti bilo gdje od obale Australije ili Amerike do Antarktika

[kreja]

Najvećom grabljivom pticom smatra se harpija. U prirodi ih postoje tri vrste. Takođe je najveća na planeti. Raspon krila Harpije može dostići 220 cm, a težina - 12 kilograma. Tu „ljepotu“ možete sresti u prašumama Amerike.



Harpija ima veoma oštre i duge kandže - dužine do 13 centimetara. Takvo oružje omogućava joj da lovi krupne životinje: lenobe, osipe, neke ptice (papige od makave, toucane). Uz to, ovi grabežljivci imaju vrlo oštar vid: na udaljenosti od 200 metara mogu primijetiti mali novčić! A brzina od 80 km / h čini ove velike ptice stvarnim mašinama za ubijanje.
Harpije su ugrožena vrsta ptica koja je zaštićena. Sada ih je vrlo malo: manje od 50 000 pojedinaca širom svijeta.

[kreja]

Stellerov morski orao predstavnik porodice jastreba smatra se jednom od najvećih grabljivih ptica na planeti. Nazvani su tako s dobrim razlogom - sve je to zbog braon-bijelog perja, zbog čega su ramena ptica zaista bijela. Njegova tjelesna težina iznosi 9 kilograma.
Stellerovog morskog orla možete sresti u sjeveroistočnoj Aziji, Japanu ili Americi. Hrani se zečevima, mladim tuljanima....

[kreja]

Gypaetus barbatus



Gotovo sve najveće ptice grabljivice na zemlji pripadaju porodici sokola. Bradati čovjek (janje) nije izuzetak. Ime je dobio zbog gomile perja koje formira malu bradu. Ali nadimak je stekao nad praznovjerjem pastira, kao da ovaj grabežljivac živi isključivo od janjadi. Ovo nije tačno, bradati muškarac preferira truplo.

Njegova težina može doseći 7 kilograma. Živi uglavnom na jugu Evrope i smatra se najrjeđim grabežljivcem na ovim zemljama. Hrani se na vrlo zanimljiv način: nakon što pronađe truplo, pokušava doći do koštane srži. A za to bradati čovjek baca kosti na stijene. Na isti način lovi kornjače

[kreja]

Ništa manje opasne injekcije otrovne igle australijske ehidne. Životinja je dobila ime po staništu, njen rodni dom je Australija. Na tijelu ehidne više od 5 hiljada igala nalaze se čak i na nogama sisara. Ova životinja drži odbranu poput ježa - zavija se u loptu i ostaje u tom položaju sve dok ne napusti onaj koji je prekršio svoj lični prostor



Nakon što neprijatelj ode, ehida se vraća u uobičajeno stanje i nastavlja voditi poznati način života. Malo je vjerovatno da se ova metoda zaštite može nazvati kukavičlukom, a ipak, dobijanje igle u šapi nije prijatna stvar

Jež riba: bodljikava lopta

Riblji jež, ili riba divljači, na prvi pogled potpuno bezopasna životinja. Igle mirno leže uz tijelo, ali samo do trenutka kada se neprijatelj pojavi, po mišljenju riba. U trenu se ovaj podvodni stanovnik pretvara u naduvanu kuglu oštrim otrovnim iglicama. To se događa na sljedeći način: gusti zidovi želuca omogućuju mu da se isteže, povećavajući se po nekoliko puta u veličini



Tokom ovog procesa, svi ostali unutrašnji organi su raspoređeni u luku duž kičme, čekajući sat vremena da se vrate na svoja mjesta. Osjetivši opasnost, morska ježkinja riba guta zrak ili vodu i odmah se povećava, pretvarajući se od slatke ribe u ogromnu šiljastu kuglu


Armadillo gušter (aka pojas).

Druga prljava životinja je armadilo gušter (naučno - mali pojas). Na repu reptila postoje oštri šiljci koji omogućavaju čak i u mirno vrijeme zaštititi ulaz u njegovu minku. Gušter mirno spava za sobom, dok muha čak ni muva ne može proći u njemu, jer rep ostavlja životinju vani, a u isto vrijeme je i unutar kuće.



Bodlje guštera su oštre, krute ploče. U trenutku opasnosti, životinja stavi rep u usta, dobivajući na taj način zaštitu od napada. Ispada da je točak u potpunosti u iglicama, kojeg se niko ne usuđuje progutati



Druga životinja koja je uhvaćena u otrovnu akupunkturu je lav škorpiona lav. Za muškarca da upada u svoje igle znači mnogo komplicirati njegov život. U najmanju ruku, bit će jaka bol, jer 18 crvenih i bijelih grebena na leđima ubrizgava otrov u kožu žrtve. Takva injekcija može završiti čak i smrću. Navodno riba zna kako vrijedi: kreće se polako, sporo. Očigledno je da se opasnost od ovog bahatog ruga ne plaši: on nije iz plašljive desetke. Pogotovo kada postoji takvo oružje



Gore razmatrane vrste životinja samo su mali dio bujne faune. Većina životinja, koje prirodno posjeduju igle na svom torzu, u slučajevima opasnosti djeluju po principu živice. Glavno je brzo zavijeti loptu, a tamo - čak i ako slonovi plešu u blizini, dok postoje iglice, ne bi se trebalo dogoditi ništa loše

[kreja]

Tenrek - čak je i bebina koža već prekrivena iglama



Gušter je moloh ili rogati đavao - niti jedan neprijatelj se ne može sakriti od svoje bodlje!



Morski jež je iglokožica koja živi na dnu. Po izgledu - atraktivan, ali vrlo drzak!

[kreja]

Predstavnik najmanjih i najljepših ptica otvara ocjenu - Rogati kolibri. Kao i sve ptice iz ove porodice ima svijetlu i privlačnu boju. Olje bakreno-zelene boje. Grlo i prednji dio vrata duboko su baršunasto crni. Trbuh je bijel. Dužina tijela jedne od najmanjih ptica na svijetu iznosi oko 12 centimetara. Živi u stepama brazilske provincije Minas Gerais

Banana pjevač | 11 cm

Ova šarmantna ptica ima dužinu od 11 centimetara. Živi u vlažnim šumama i vrtovima Srednje i Južne Amerike. Izgled pjevačice u banani je izvanredan. Leđa su siva, prsa i trbuh su svijetložuti. Na glavi mu je crni šešir. Kljun je mali i zakrivljen prema dolje. Pjevačica od banane poput hummingbirda jede nektar, bobica sok i male insekte. Za razliku od kolibri, ptica ne zna visjeti u zraku. Pjevačica banana ima dug vilicasti jezik, prekriven tanjirima, prilagođen za vađenje nektara.
Zanimljiva činjenica: ženski i muški pjevač banana, za razliku od većine drugih ptica, izgledaju potpuno isto.



Fostični cistizol dužina tijela - 10 centimetara. Rasprostranjeni svuda. Radije se nastanjuje u ne previše sušnim krajolicima u blizini vodnih tijela sa vegetacijom i poljoprivrednim zemljištem. U Indiji se ptice često mogu vidjeti na poljima riže

[kreja]

Spužve, mnogostanične životinje izgledom slične biljkama, žive sjedilački, najčešće u moru. U njihovoj građi nema organskih sustava već postoje samo funkcionalno izdiferencirane stanice. Njihova tijela imaju velik broj otvora (pora), kroz koje ulazi voda, a izlazi kroz manji broj većih otvora (oskuluma). Riječ je o hermafroditima, koji se razmnožavaju spolno i nespolno. Nespolnim razmnožavanjem ili pupanjem nastaju mladi organizmi, koji se većinom ne otkidaju od matičnoga dijela, već s njime tvore kolonije različitih oblika. Pri spolnom razmnožavanju nastaje trepetljikava ličinka, koja neko vrijeme slobodno pliva, a zatim se pričvrsti za podlogu. Hrane se bakterijama i detritusom, polurazgrađenim ostatcima uginulih organizama, čisteći time vodu.

Zanimljivo, spužve su nađene već u najstarijim slojevima paleozoika. Pretpostavlja se da su se razvile od bičaša, koji su formirali kolonije ili korme. Ostale su na niskome razvojnom stupnju te, kaotakve, predstavljaju slijepu granu na razvojnom stablu životinja – iz njih se nije razvila ni jedna druga životinjska skupina.


Obitelj spužvi nedavno je obogaćena novom vrstom. Njeni fosilni ostaci pronađenisu u kineskom okrugu Chengjiangu, a analiza je pokazala da je stvorenje bez organa i sa samo jednim tjelesnim otvorom živjelo prije pola milijarde godina. Allonnia nuda, kako su je znanstvenici nazvali, pripadala je skupini Chancelloriidae, izumrlim životinjama koje su, poput današnjih spužvi, živjele sjedilački, na morskom dnu. Tijelo im je bilo prekriveno gusto raspoređenim bodljama, što im je pružalo zaštitu od predatora, a svjetska mora nastanjivale su u razdoblju tzv. kambrijske eksplozije, kad dolazi do nagle pojave složenih višestaničnih organizama. Riječ je o najvećoj životinji iz porodice Chancelloriidae – dugačka je gotovo pedeset centimetara.

Inače, Chengjiang je već desetljećima je jedna od glavnih meka paleontologa sa svih strana svijeta. U ovome brdovitom području otkriveno je gotovo dvije stotine novih životinjskih vrsta, mahom iz razdoblja kambrijske eksplozije, što svjedoči o izvanredno brzom razvrstavanju života na Zemlji prije 530 milijuna godina, kad su nastale gotovo sve današnje skupine životinja. Kako za znanstvenike predstavlja jedinstven peleobiološki prozor, ovaj fosilni lokalitet od 2012. se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

[Kamilica]

Vrsta šumske žabe koja živi na području Arktičkog kruga posjeduje impresivnu toleranciju na smrzavanje,
Može preživjeti nekoliko sedmica dok je čak 2/3 vode u njihovom tijelu smrznuto, prestaju disati, a njihovo srce prestaje kucati. Mogu biti smrznute na temperaturi od -16 °C ali se nakon toga vrate u normalno stanje. Mogu izdržati još i niže temperature.

[kreja]

Tigrovi kornjaši velika su skupina kornjaša , iz Cicindelinae poznate porodice zbog njihovih agresivnih grabežljivih navika i brzine trčanja. Najbrža poznata vrsta tigrove bube, Cicindela hudsoni , može trčati brzinom od 9 km / h (2,5 m / s) ili oko 125 dužina tijela u sekundi.

Lophyra sp u Tanzaniji

Lophyra flexuosa

Lophyra flexuosa je vrsta tigraste bube iz roda Lophyra. Sposobna da leti, kao i većina vrsta Lophyra.

Lophyra namibica

Lophyra neglecta sublitoralis

Manticora sp. iz Mozambika

U afričkom folkloru manticore su zla stvorenja, često optuživana da su odgovorna za mnoge loše stvari. Prema legendi oni su doombringers. Neka plemena čak smrt personificiraju kao manticoru čije su mandibule ekvivalent evropskoj kosi smrti (Mareš, Lapáček, 1980)

Rijetka Salt Creek tigrova buba , Cicindela nevadica lincolniana

Cicindela aurofasciata iz Indija , s velikim očima i mandibulamai



Većina tigrovih kornjaša trči na zemlji živi na pijesku i obalama jezera

Cicindela chinensis

[kreja]

Postoje tri vrste vukova. Sivi vuk Canis lupus, Crveni vuk Canis rufus i Etiopijski vuk Canis simensis. Uz tri temeljne vrste vuka postoje i brojne podvrste sivog vuka.
Vukovi prosečno žive 8 do 9 godina ( u divljini ). U zarobljeništvu ponekad znaju doživeti i do 18 godina.
Ako kaskaju kreću se od 8 do 16 km na sat. Ako trče mogu preći i do 45 km na sat. Obično dnevno pređu oko 35 km u potrazi za hranom.
Većinom krepavaju zbog gladi, ali i u sukobima sa vukovima iz drugih čopora u borbama za teritorij. Uz ta dva glavna razloga smrtnosti manji deo spada i u mortalitet uzrokovan raznim bolestima i drugim činjenicama. U područjima gde nema uticaja čoveka, ili je on minimalan, glavni uzrok smrtnosti vukova su drugi vukovi, čak do 70% od ukupne smrtnosti.
Vukovi imaju 42 zuba.Pare se samo jednom godišnje. Psi se za razliku od njih pare dva puta godišnje.
Sezona parenja može započeti već u ranom januaru pa sve do kasnog aprila, zavisno od klimatskih uslova gde vukovi žive. Ukoliko žive u toplijim krajevima sezona parenja započinje ranije.
Graviditet ženke traje 63 dana.
Obično okoti od 4 do 6 mladunaca,i za mladunce brinu i čuvaju ih svi članovi čopora.

Vukovima je usađen prirodni instinkt za lov. Vukovi koji su rasli u zarobljeništvu za puštanje u divljinu naučeni su veštinama lova, ali im preživljavanje u prirodi zavisi o tome koliko su se naučili da se paze od se čoveka. Ali vukovi koji su rođeni u divljini svakako su učeni od strane svojih roditelja veštinama lova.
Pritisak vučje čeljusti iznosi 300 kg po cm2, što je dva puta jače od Nemačkog ovčara. Vukovi mogu smrviti velike kosti u par ugriza.
Kod nas su glavni plen vukova krupna divljač: jeleni, srne, divlje svinje, ali i ostali sitni glodavci poput zečeva.
Vukovi su društvene životinje. Zajednički život u čoporu koristi im radi lakšeg preživljavanja i pronalaženja hrane. Da bi lovili veliki plen, predatori moraju biti ili veliki skoro kao i plen (primer su zveri porodice mačaka), ali mogu biti i manji, pa loviti u grupi (vukovi, afrički divlji psi), što je i razlog njihova evolucijskog uspeha. Osim što mogu uhvatiti veći plen, zato jer su u grupi, mogu veliki plen odmah i pojesti, odnosno potpuno ga iskoristiti.
Hijerarhija u čoporu neutrališe agresivnost, smanjuje konflikte i promoviše socijalni red.

Socijalna organizacija vučjeg čopora


Glavni i na najvećem položaju su alfa par: alfa mužjak i alfa ženka. U čoporu se razmnožava samo alfa par. Beta vukovi su na nižem položaju od alfa vukova, a na najnižem položaju u čoporu se nalazi omega.
Jezgru čopora čini jedan reproduktivni par vukova, dok su svi ostali pripadnici čopora, štenad i njihova starija braća, potomci tog para roditelja. Vukovi u čoporu putuju, love, hrane se i odmaraju, to jest, zajedno su tokom cele godine. Da bi sve te aktivnosti grupa uspešno provodila, u čoporu postoji relativno složena društvena struktura. Vučji čopor je hijerarhijski organizovan, gde roditeljski par vukova drži dominantan položaj, dok ostali pripadnici čopora međusobno grade odnose nadređenosti i podčinjenosti, po muškoj i po ženskoj liniji. Dominantan vuk ili vučica odlučuje kada će čopor ići u lov, gde će biti brlog, a hijerarhijska struktura vidljiva je i kod hranjenja na plenu - podčinjeni vukovi jedu nakon nadređenih. Osim toga jaka dominacija, naročito po ženskoj liniji, onemogućava parenje podčinjenih članova, bilo međusobno ili sa jednim od dominantnih vukova. Tako u pravilu samo jedna vučica u čoporu može imati mlade, što je jedan od mehanizama samoregulacije veličine populacije ovog glavnog predatora. Ujedno je i sprečeno parenje u srodstvu.
Veličina čopora varira od veličine teritorije koju pokrivaju. Čopor može imati samo dva vuka, a može uključivati i do 20 jedinki. Najveći čopor ikada zabeležen brojao je 37 jedinki u NP Yellowstone u proleće 2002. Taj čopor podelio se je kasnije na nekoliko manjih čopora.
Vukovi često izaberu ženku za ceo život. Ukoliko jedan od partnera ugine ili strada na bilo koji drugi način ponekad ga vuk koji je izgubio partnera nadomesti drugim partnerom.
Vukovi kako se priča ne zavijaju na mesec. Zavijaju kao znak svog prisustva, nakon što su ulovili plen ili kako bi se ponovo okupili. Katkad zavijaju i u znak žalosti,kada se dogodi da ljudi poubijaju više vukova.

Vukovi komuniciraju na različite načine:
- zavijanjem
- režanjem
- cviljenjem
- lavežom
- govorom očiju
- ostavljanjem tragova (izmet, urin, grebanje po tlu).
- govorom tela
Nikada nije dokumentovan ni zabeležen napad zdravog vuka na čoveka. Vukovi su po svojoj prirodi životinje koje izbegavaju bilo kakav kontakt s ljudima. Zapravo su poprilično stidljivi.

Može reći da su današnji psi i vukovi u srodstvu. Sve pasmine pasa nastale su udomaćivanjem vuka u procesu koji je započeo oko prije 100000 godina, stime da je i kasnije dolazilo do povremenog mešanja sa vukom (Vila i sur. 1997). Tako danas smatramo da su pas (C. lupus familiaris) i vuk ista vrsta. Rod Canis još uključuje kojota (C. latrans) i dvije vrste čagljeva (C. aureus i C. mesomeles).
Neki se psi i danas ukrštaju sa vukovima pa tako postoje i hibridi između vukova i pasa. Ukrštanjem ponekad dobijemo i novu pasminu - Češkoslovački vučji pas, koji je nastao ukrštanjem Nemačkog ovčara i vuka. U današnje vreme najčešće se za ukrštanje sa vukovima koriste Sibirski haskiji i Aljaški malamuti.
Sibirski haskiji, iako su sličniji vukovima od drugih pasa, blizina njihova srodstva sa vukovima je ista kao i u drugih pasa.
Vukovi nisu krvoločne životinje to je jedna od predrasuda koja prati vuka kao prirodnog predatora koji se hrani isključivo mesom. Vuk napada i ubija svoj prirodni plen ne iz zabave, već stoga jer mu je to prirodom predodređeno za njegov opstanak.
Ljudi mrze vukove prvenstveno zbog straha. Ali i suparništva na mnogim područjima. Na primer: ukoliko uklonimo i zamenimo vučji prirodni plen (jelene, srne, divlje svinje), i na tim se područjima ljudi počnu baviti intenzivnim stočarstvom, vukovi će ubijati ovce i stoku kako bi mogli preživeti da se prehrane. A svakako je važno i suparništvo čoveka kao prirodnog predatora i lovca koji je preuzeo njegovu ulogu i počeo smatrati divljač svojim prirodnim pravom, iako to pravo pripada prvenstveno vukovima i to još od davnina. Mržnja prema vukovima se svakako usađuje već u ranom detinjstvu u pričama za decu i bajkama u kojima je vuk redovno opisivan kao krvoločna i zla životinja.




=>

[kreja]

=>







https://2img.net/h/25.media.tumblr.com/ ... o2_400.gif

[kreja]

Dlakava zaba

Neki su ovoj životinjici nadjenuli živopisno ime “Wolverine-žaba”, drugi ju pak zovu “horor-žaba”, a treći jednostavno “dlakava žaba”. Službeno latinsko ime ove vrste glasi Trichobatrachus robustus, autohtona je na području centralne Afrike.

Ono po čemu je ova vrsta žabica posebna jesu njezine karakteristike posjedovanja “dlaka” i opakih kandži koje horor-žabe mogu izbaciti iz vlastitih nožnih prstiju.



Opake kukaste kandže načinjene od vlastitih slomljenih kostiju! :O
Dlakave žabe posjeduju i kukaste kandže nalik mačjim kandžama, koje mogu prema potrebi izbacivati iz prstiju na stražnjim nogama (vjerojatno se zato netko sjetio ovim životinjama dati nadimak “Wolverine-frogs”). No, pazite sad ovo – njihove kandže nisu načinjene od keratina, kao kod većine drugih životinja, već od kostiju koje ova vrsta žaba upravo za ovo svrhu svjesno “lomi” unutar vlastitoga tijeka – da bi se kandže kasnije, u slučaju opasnosti, mogle probiti van iz njihovih nogu, prethodno probušivši kožu životinjinih nožnih prstiju.



Ovakva vrsta kandži načinjenih od čistih, nezaštićenih kostiju, kao i način njihovog izbacivanja iz tijela probijanjem kože prstiju potpuno su jedinstveni u svijetu kralježnjaka.



Iako ove žabe još nisu dovoljno istražene, znanstvenici pretpostavljaju da se njihove kandže, iako nisu vezane za kakav konkretan mišić za uvlačenje, mogu ponovno “spontano” uvući u tijelo žabe nakon općeg opuštanja mišića u žabinom stopalu, a rane koje je prouzrokovalo njihovo izbacivanje vjerojatno uspješno zacjeljuju.

Dlakave žabe također imaju i usta puna malih zubića jer su mesožderke i hrane se manjim kukcima poput paukova, skakavaca, pužića, mušica i slično.

U afričkoj državi Kamerun ove se žabe jedu, a lovci ih obično love kopljima upravo kako bi izbjegli njihove nezgodne “mačje” kandže. Vjeruje se i da jedenje ovih žaba može bračnom paru pomoći dobiti dijete.

[kreja]

Spori Loris postaje sve popularniji i popularniji kućni ljubimac. A kako i ne bi sa svojim slatkim izgledom, krupnim očima i nevjerovatno simpatičnim usporenim ponašanjem.

Ali, Spori Loris je otrovan! Ovaj jedinstveni primat ima specijalizirane žlijezde na svojim laktovima koje izlučuju toksin koji Spori Loris koristi za zaštititu i za napad. Njegova taktika je da liže otrov sa laktova, a zatim da ujede predatora, ili plijen.

Od Lorisovog otrova ljudi često padnu u anafilaktički šok, a neki čak i umru. Simptomi otrova uključuju svrab, osip, oticanje grla i nizak krvni tlak.

[kreja]

Konus je rod srednjih do velikih grabljivih morskih puževa, koji se još nazivaju i konusnim puževima. Konusni puževi su posebno loša vijest za skupljače školjki, jer njihove izgledaju jako privlačno i bezopasno.

Ne dozvolite da vas izgled zavara. Ovi puževi, koji narastu do 23 cm, imaju niz ‘otrovnih harpuna’, odnosno radula zube (naziv za nazubljenu strukturu u ustima svih mekušaca izuzev školjki) koji ispaljuju na svoje žrtve, kao i na predatore.

Otrov konusnih puževa sadrži stotine različitih spojeva, a njegov tačan sastav varira od vrste do vrste. Svaki otrov cilja određene živčane stanice ili receptore. Neki puževi također sadrže i otrov koji umanjuje bol, neki sadrže otrov sa umirujućim dejstvom, dok neki sadrže otrov koji paralizira žrtvu. Neki od ovih toksina mogu biti fatalni za ljude, a u većini slučajeva – protuotrov ne postoji.

[kreja]

Patagonijska mara je krupni glodar iz familije morskih prasića, koji naseljava Južnu Ameriku i pomalo liči na kengura. Ima duge noge i upadljive uši. Jede lišće i voće. Pari se više puta sa istim partnerom.