Dana 16. rujna 1893. rođen je Albert Szent-Györgyi, mađarski dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu. Rodio se u Budimpešti, glavnom gradu Ugarske, koja je u to vrijeme bilo u sastavu Austro-Ugarske. Bio je potomak plemićke obitelji iz Transilvanije (Erdelja). Obitelj se u punom obliku zvala Szent-Györgyi de Nagyrápolt.
Po obrazovanju je Albert Szent-Györgyi bio biokemičar. Obrazovanje mu je prekinuo Prvi svjetski rat. Zgađen užasima rata, Szent-Györgyi si je ispalio metak u ruku te tvrdio da ga je pogodio neprijateljski metak. To je bio rizičan potez jer je samoranjavanje kako bi se izbjeglo ratnu službu bilo kažnjivo smrću. Nije razotkriven, pa se mogao vratiti studiju te ga 1917. završiti. Nakon rata radio je na više sveučilišta u nekoliko zemalja, a stekao je i potporu Rockefellerove fondacije.
Došao je do važnih otkrića na području stanične kemije. Zaslužan je za izolaciju vitamina C (askorbinske kiseline), prvog vitamina kojeg je čovječanstvo uspjelo umjetno sintetizirati. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobio je 1937. godine. Sav novac koji je dobio uz nagradu donirao je 1940. Finskoj, koja se tad našla na meti sovjetske agresije. U Drugom svjetskom ratu bio je član antifašističkog pokreta otpora. Nakon rata, nezadovoljan komunističkom vlašću, emigrirao je u SAD, gdje se bavio istraživanjem mišića i uzročnika karcinoma. Protestirao je protiv Vijetnamskog rata tako da je odbijao plaćati porez te pozvao druge da slijede njegov primjer. Umro je u SAD-u 1986. godine.
----------
Mihail Ilarionovič Kutuzov, ruski vojskovođa koji se osobito proslavio u vrijeme Napoleonskih ratova rođen je 16. rujna 1745. godine. Kutuzov je dosegao čin ruskog maršala, a najpoznatiji je po svojoj ulozi u doba Bitke kod Borodina, gdje se ogledao s Napoleonom Bonaparteom na bojnom polju.
Rođen je kao sin generala i plemkinje. Ipak, još od doba Petra Velikog morali su mladi ruski aristokrati u vojsci napredovati od nižih časničkih činova i tek se s vremenom uspinjati na više položaje. U kasnim dvadesetim godinama Kutuzov je kao časnik na bojnom polju ranjen dok je predvodio napad na Osmanlije kod Očakova u današnjoj Ukrajini. Tane ga je pogodilo u lijevu sljepoočnicu, a izašlo je pokraj njegovog desnog oka. To je vrlo lako mogla biti smrtonosna rana, no Kutuzov se s vremenom oporavio. Desno oko ostalo mu je trajno oštećeno, a imao je i niz drugih tegoba zbog te rane.
S vremenom je Kutuzov promaknut u generala, a proučavajući strategiju Georgea Washingtona ustvrdio je da zapovjednici ne moraju nužno pobjeđivati u bitkama da bi dobili rat. Jedno je vrijeme bio upravitelj na Krimu, a kasnije je veleposlanik u Istanbulu i Berlinu, te guverner Sankt-Peterburga.
U doba kad je Napoleon napao Rusko Carstvo Kutuzov je imao 67 godina. Tijekom rata protiv Francuza držao je položaj glavnog zapovjednika ruske carske vojske. Njegove odluke u pogledu vođenja rata protiv Napoleona bile su kritizirane, no na kraju je francuska vojska ipak pobijeđena. Kutuzov je nagrađen titulom kneza od Smolenska.
Maršal Kutuzov umro je ubrzo nakon Napoleonovog povlačenja iz Rusije. Naime, francuska se vojska povukla tijekom zime 1812. na 1813. godinu, a Kutuzov je umro već u proljeće 1813. godine. U Rusiji je postao nacionalni junak tako da ga je, primjerice, Tolstoj idealizirao u romanu Rat i mir. U vrijeme Drugog svjetskog rata sovjetska je vlada prema njemu nazvala jedno od najviših vojnih odlikovanja, koja se dodijeluje za vješto izbjegavanje protivničkih napada i uspješne protunapade. Odlikovanje se i danas dijeli u Rusiji kao druga najprestižnija vojna nagrada, odmah iza Reda Žukova.
--------
Armenac Šavarš Karapetjan postao je pravi junak kad je od utapanja spasio 20 ljudi iz potonulog trolejbusa na dnu jezera 16. rujna 1976. godine. Karapetjan je u to doba bio natjecateljski sportaš u disciplini plivanja s perajama. Bio je svjetski prvak u tom sportu i višestruki obarač rekorda. Toga je dana trenirao na jezeru koje se nalazi u armenskom glavnom gradu Erevanu. Preplivao je svojih uobičajenih 20 kilometara, kad je čuo prasak i vidio kako trolejbus pada s obale jezera u vodu. Zaplivao je prema mjestu nesreće.
Trolejbus je završio na dnu jezera, oko 25 metara od obale, na dubini od 10 metara. U trolejbusu su bila zarobljena 92 putnika i Karapetjan je znao da mora djelovati brzo da bi ih spasio. Unatoč lošoj vidljivosti zbog mulja koji se podigao, uspio je razbiti stražnje staklo i počeo je vaditi ljude van. Vidljivost je u vodi bila gotovo jednaka nuli. Unatoč njegovom ogromnom trudu, bilo je premalo vremena da sve spasi. Preživjelo je 20 ljudi, premda ih je on više izvukao na obalu.
Od napuklog stakla Karapetjan je zadobio rane koje su se inficirale zbog kanalizacijskog otpada prisutnog u vodi. Osim toga, stradala su mu pluća i pothlađen je, te je na kraju 45 dana bio u nesvijesti. Ostale su mu trajne posljedice, zbog čega je morao odustati od daljnje sportske karijere. Postao je poznatim junakom, a po njemu je nazvan i jedan asteroid.
---------
Njemački aristokrat i vojskovođa markgrof Leopold Wilhelm od Baden-Badena rođen je 16. rujna 1626. godine. Pripadao je znamenitoj dinastiji Zähringen, jednoj od najstarijih feudalnih dinastija u Europi. U srednjem je vijeku ta dinastija vladala, osim područjem Badena, još i velikim dijelom područja koje danas pokriva Švicarska.
Otac markgrofa Leopolda Wilhelma bio je vladar države Markgrofovija Baden-Baden, koja se u to doba prostirala između rijeke Rajne i Vojvodstva Württemberg, a prijestolnica joj je bila u gradu Baden-Badenu (kasnije je premještena u Rastatt). Osim toga, posjedovali su markgrofovi od Baden-Badena i niz teritorija na širem rajnskom području, kao i na području Luksemburga.
Markgrof Leopold Wilhelm ušao je u habsburšku vojnu službu, a postao je i carskim feldmaršalom.Feldmaršal Leopold Wilhelm sudjelovao je u znamenitoj Bitki kod Svetog Gottharda, u kojoj je habsburška vojska porazila Osmansko Carstvo 1664. godine. Za hrvatsku je povijest zanimljivo da je Leopold postao zapovjednikom Varaždinskog generalata, važne vojno-organizacijske jedinice u Vojnoj krajini. Upravo je u Varaždinu 1671. godine markgrof i preminuo, u 45. godini.
----------
Dana 16. rujna 1701. godine umro je posljednji katolik koji je vladao Velikom Britanijom – kralj James II. iz dinastije Stuart. Svrgnuli su ga još 1688. godine u tzv. Slavnoj revoluciji (engl. Glorious Revolution), a na njegovo je mjesto došao protestanski prvak Vilim Oranski, koji je već od prije bio vladar Nizozemske. James II. sa svojom je obitelji morao pobjeći u Francusku, a sklonio se kod poznatog kralja Luja XIV.
U Francuskoj je Luj XIV. dobro ugostio Jamesa II. – dodijelio mu je dvorac Saint-Germain-en-Laye, smješten nedaleko od Pariza. To je doista bio kraljevski smještaj (i sam Luj XIV. rođen je u tom dvorcu, a on mu je prije Versaillesa služio i kao glavna rezidencija). James II. imao je pravu dvorsku organizaciju u Saint-Germain-en-Layeu, s dvorjanicima i kraljevskom obitelji. Jamesa II. u Francuskoj su oslovljavali kao legitimnog britanskog kralja, kao da nikada i nije svrgnut.
James II. mogao se iz Saint-Germain-en-Layea lako družiti s francuskim kraljem Lujom XIV. jer je ovaj imao privatni ekskluzivni dvorac u Marlyju – samo nekoliko kilometara od Saint-Germain-en-Layea. U Marly je Luj XIV. zalazio da bi se udaljio od užurbanosti mnogo većeg Versaillesa.
-----------
Dana 16. rujna 1380. godine umro je kralj Karlo V. od Francuske, poznat i pod nadimkom Mudri (fr. le Sage). Pripadao je dinastiji Valois, a vladao je Francuskom od 1364. do 1380. godine. Karlo V. Mudri osobito je zanimljiv po tome što je bio prvi pripadnik francuske kraljevske obitelji koji je prije stupanja na prijestolje nosio titulu dofena (fr. Dauphin). Ta je titula zatim korištena tijekom otprilike 500 godina za francuske prijestolonasljednike, slično kao što je titula princa od Walesa upotrebljavana u Engleskoj. Titulu dofena dobio je Karlo V. već u ranoj mladosti jer mu je otac nabavio pokrajinu zvanu Dauphiné, kojom je ranije vladala dinastija la Tour-du-Pin. Inače, titula dofena dobila je naziv po delfinu koji se nalazio na grbu vladara spomenute pokrajine (na francuskom jeziku riječ dauphin znači delfin).
Karlo V. od Francuske postao je dofenom već 1350. godine, kad mu je bilo samo 12 godina. Pokrajina Dauphiné, kojom je zavladao, nalazila se između Alpa i rijeke Rhône, a obuhvaćala je gradove Grenoble, Valence, Vienne i Briançon. Na sjeveru je pokrajina Dauphiné dopirala otprilike do područja grada Lyona, a na jugu do okolice Avignona. Kraljem je Karlo V. Mudri postao 1364. godine, u dobi od 26 godina. Tijekom Stogodišnjeg rata uvelike je ratovao protiv Engleza, i to sa znatnim uspjehom. Ipak, njegovog su sina i nasljednika – Karla VI. – Englezi i Burgunđani ujedinjenim snagama gotovo potpuno porazili, tako da je na kraju Francusku spasila sv. Ivana Orleanska.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
