Dana 25. listopada 1973. godine umro je poznati etiopski trkač Abebe Bikila. Slavan je po tome što je 1960. godine osvojio zlatnu olimpijsku medalju pobijedivši na maratonu kojeg je pretrčao bosonog. Dapače, na sljedećoj Olimpijadi 1964. godine ponovno je pobijedio na maratonu, postavši tako prvi čovjek u povijesti kojem je uspjelo dva puta za redom pobijediti na olimpijskom maratonu.
Zanimljiv je razlog zašto je 1960. godine Bikila bosonog trčao maraton. Naime, on je u to doba bio član etiopske carske tjelesne straže (u to je vrijeme etiopski car bio poznati Haile Selasije). Bikilu su u posljednji trenutak dodali na popis etiopskih sudionika na Olimpijskim igrama koje su se održavale te godine u Rimu. Zbog toga je došao na natjecanje nedovoljno opremljen. Kompanija koja je osiguravala tenisice za trkače – Adidas – izgleda da nije imala odgovarajući broj za njega. Tenisice koje je dobio nisu mu pristajale pa je uoči maratona odlučio trčati bos.
Ne samo da je uspješno otrčao taj maraton, nego je i pobijedio. Dapače, postao je prvi dobitnik zlatne olimpijske medalje iz Afrike južno od Sahare.
Na sljedećim Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Bikila je opet pobijedio, i to postavivši novi svjetski rekord u trčanju maratona. Zanimljivo je da nakon te utrke čak nije izgledao ni iscrpljen, a kasnije je izjavio da bi bio mogao trčati još deset dodatnih kilometara.
________________________________________________________________________
Dana 25. listopada 1888. godine rođen je američki admiral Richard E. Byrd, jedan od najslavnijih polarnih istraživača svih vremena. Znamenit je po tome što je izveo prvi ljudski let preko Južnog pola. Taj pothvat na Antarktici ostvario je 1929. godine zrakoplovom Ford Trimotor, razmjerno velikom letjelicom raspona krila od preko 23 metra. Ford Trimotor bio je opremljen s tri 9-cilindrična motora zvjezdastog rasporeda, s ukupno 1.260 konjskih snaga.
Byrdov let preko Južnog pola izazvao je veliku senzaciju, a on je oko tri tjedna kasnije promaknut u čin admirala. Time je postao najmlađim admiralom u povijesti američke mornarice. Inače, Byrd je pokušao preletjeti i Sjeverni pol, oko tri godine prije spomenutog leta na Antarktici. U njegovo se doba smatralo da je i taj let preko Sjevernog pola bio uspješan, a on je za njega nagrađen čak i američkim najvišim vojnim odlikovanjem – znamenitom Medaljom časti (engl. Medal of Honor). Svojevremeno su ga, dakle, smatrali prvom osobom koja je preletjela oba pola planeta Zemlje. Ipak, kasnije su pronađeni prilično jaki dokazi da Sjeverni pol Byrd vjerojatno nikada nije dosegao. S druge strane, njego let preko Južnog pola ostao je neupitan.
_______________________________________________________________________
Američka vojska dobila je prvog afroameričkog generala u svojoj povijesti 25. listopada 2940. godine. Bio je to događaj od povijesnog značenja, naročito ako se poznaje činjenica da je u to doba još postojala jaka segregacija u južnim državama SAD-a, gdje crnci još dugo vremena kasnije nisu smjeli sjediti u prednjem dijelu autobusa.
Prvi afroamerički general bio je Benjamin O. Davis, rođen u američkom glavnom gradu Washingtonu. On se kao mladić priključio američkoj dobrovoljačkoj vojsci, a s 24 godine postao je časnik. Nakon služenja u konjici dobio je posao predavača vojne znanosti i taktike na sveučilištu. Dugo vremena bio je sveučilišni profesor, sve dok 1938. godine, uoči Drugog svjetskog rata, nije postavljen za zapovjednika jedne pukovnije američke vojske.
Navedenog datuma O. Davis unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Dobio je zapovjedništvo nad 4. brigadom 2. konjičke divizije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao pomoćnik glavnog inspektora američke vojske. Bio je i na europskom bojištu tijekom rata.
Umirovljen je nakon časno odsluženih 50 godina vojne službe. Pokopan je na najslavnijem američkom groblju Arlington pokraj Washingtona. Zanimljivo je da je njegov sin također postao general. Zvao se kao i otac – Benjamin O. Davis – i postao je prvi crnački general u američkom zrakoplovstvu, a napredovao je čak i do čina generala s 4 zvjezdice (otac mu je bio general s jednom zvjezdicom).
_________________________________________________________________________
Slavni slikar Pablo Picasso rođen je u andaluzijskom gradu Malagi 25. listopada 1881. godine. Na krštenju mu je dano ime Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad, prema svecima zaštitnicima. Prezime Picassovog oca bilo je Ruiz, a bio je aristokratskog porijekla.
Prezime Picasso dobio je Pablo zapravo od svoje majke. Manje je poznato da je Picasso bio komunist. Naime, 1944. se učlanio u Francusku komunističku partiju i ostao je u njoj do smrti. Salvador Dali je to komentirao riječima: “Picasso je slikar, ja također; Picasso je Španjolac, ja također; Picasso je komunist, ja nisam.
Nakon što je partija je kritizirala njegov portret Staljina kao nedovoljno realističan, Picasso je ohladio prema komunizmu. Budući da je Picasso već od 1920-ih mogao skupo prodavati svoja djela, mogao si je priuštiti da većinu djela zadrži u svom vlasništvu, tako da je u vrijeme smrti posjedovao oko 50.000 vlastitih djela.
Ona su nakon njegove smrti prešla u vlasništvo Francuske i njegovih nasljednika. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda Picasso je bio najplodniji umjetnik u povijesti. Računa se da je proizveo oko 13.500 slika, 100.000 otisaka i grafika, 34.000 ilustracija za knjige i 300 skulptura. Ukupna vrijednost svih njegovih djela računa se u milijardama eura.
_____________________________________________________________________
Eduard Einstein bio je sin genijalnog znanstvenika Alberta Einsteina i Mileve Marić, srpske matematičarke i fizičarke. Mileva Marić rođena je na području današnje Vojvodine, u gradu Titelu, otprilike na pola puta između Novog Sada i Beograda.
Značajno je da je Einsteinova buduća supruga Mileva Marić pohađala kraljevsku gimnaziju u Zagrebu (današnja Gornjogradska gimnazija). Zanimljivo je da je bila jedina djevojka u toj, tada još isključivo muškoj gimnaziji (za upis joj je stoga trebalo posebno dopuštenje). Još je zanimljivije da je u Zagrebu imala najviše ocjene iz matematike i fizike.
Godine 1896. Mileva Marić upisala se u poznatu visoku školu ETH (Eidgenössische Technische Hochschule) u Zürichu, gdje je studirao i Albert Einstein. Upoznali su se, zbližili i ona je zatrudnjela 1901. godine s njegovim djetetom. Prekinula je studij i otišla u Novi Sad roditi. Sudbina tog djeteta do danas je nepoznata – ili je umrlo ili je dano na posvajanja.
Einstein i Mileva vjenčali su se tek 1903. godine. Dobili su dva sina i jednu kćer. Najmlađi sin Eduard rodio se 1910. godine. Dječak je od malena imao zdravstvenih problema.
Albert Einstein i Mileva razveli su se 1919. godine, a djeca su pripala njoj. Albert je još u vrijeme braka s Milevom ušao u vezu sa svojom bliskom rođakinjom, sestričnom Elsom (Albertu i Elsi majke su bile sestre, a očevi još k tome bratići). Iste godine kad se razveo od Mileve, Albert se oženio Elsom.
Eduard Einstein bio je dobar učenik i započeo je studirati medicinu, želeći postati psihijatar. No, kad mu je bilo 20 godina dijagnosticirana mu je shizofrenija i stavljen je u psihijatrijsku kliniku u Švicarskoj. U bolesnom stanju rekao je jednom prilikom svom ocu Albertu da ga mrzi. Nakon toga ga Albert više nikada nije posjetio.
________________________________________________________________________
Egipatski obelisk je visoki, uski stup četverokutnog presjeka s piramidalnim vrhom. Bio je obložen pločama od plemenitih kovina. Većina obeliska potječe iz Luksora i Karnaka, a nastali su tijekm 18. i 19. dinastije. Zanimljivi su zbog uklesanim hijeroglifa.
U 19. stoljeću mnoga umjetnička djela iz antičkog svijeta i s Bliskog istoka prenesena su u Europu. Tako je u Pariz prenesen i Obelisk iz Luksora, koji je stajao ispred luksorskog hrama. Ovaj je obelisk bio dar francuskom kralju Luju Filipu od osmanskog vladara Egipta, Mehmeda Ali Paše. Postavljen je na današnji dan 1836. na Place de la Concorde (Trg sloge). Od tog trga počinje Avenija Champs-Élysées koja završava kod slavoluka. Concorde je najveći trg u Parizu i drugi najveći trg Francuske. Obelisk iz Luksora visok je 23,5 metara i težak oko 230 tona. Izrađen je od jednog komada granita.Nastao je u 13. stoljeću prije Krista, u vrijeme Ramzesa II. i stajao je u gradu Tebi. Ovaj obelisk ima svog parnjaka, koji još stoji na izvornom mjestu.
Bilo je potrebno čak tri godine da se obelisk iz Luksora prenese u Pariz, a za to je bio odgovoran arheolog Jean-François Champollion. Obelisk je najprije brodom prevezen Nilom i zatim Seinom do Pariza. Njemački arhitekt Jakob Ignaz Hittorff izradio je postolje visoko pet metara. Obelisk je najstariji spomenik u Parizu. Godine 1998. francuski poduzetnik i mecena Pierre Bergé donirao je brončani piramidalni završetak s pozlatom visok 3,6 metara.
______________________________________________________________________
Dana 25. listopada 1722. godine održana je krunidba francuskog kralja Luja XV. iz dinastije Bourbon. Svečanost je održana u Reimsu, tradicionalnom mjestu za kraljevske krunidbe u Francuskoj. Obrede u znamenitoj katedrali Blažene Djevice Marije u Reimsu (fr. Notre-Dame de Reims) predvodio je tadašnji nadbiskup Reimsa princ Armand-Jules de Rohan-Guémené, pripadnik jedne od najuglednijih aristokratskih obitelji u Francuskoj (nadbiskupima Reimsa tradicionalno je pripadalo pravo krunjenja francuskih kraljeva još od srednjeg vijeka).
Uz katedrali je pri obredu kraljevskog pomazanja i krunidbe uz kralja stajao i niz najviših Crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika Francuske. Čak pet kardinala također je nazočilo obredu, među njima kardinal Armand de Rohan, biskup Strassbourga i rođak spomenutog predvoditelja svečanosti. Jedan od kardinala, Guillaume Dubois, bio je u to doba ujedno i francuski ministar vanjskih poslova (fr. Ministre français des Affaires étrangères). Kralju su uz bok s lijeve i desne strane stajali kapetani Kraljevske garde, a odmah iza kralja sjedio je na počasnom mjestu maršal Claude Louis Hector de Villars, koji je pri krunidbi vršio dužnost franuskog connétablea (vrhovnog vojnog zapovjednika). Pri krunidbama su connétablei tradicionalno držali kraljev mač pa je taj zadatak pri spomenutoj svečanosti obavljao maršal Villars (inače jedan od najslavnijih vojskovođa u francuskoj povijesti).
______________________________________________________________________
Dana 25. listopada 1945. godine umro je nacistički političar Robert Ley – jedan od najpoznatijih ljudi u Njemačkoj u doba uoči Drugog svjetskog rata. Naime, Roberta Leya postavio je Adolf Hitler na visoku funkciju šefa Njemačkog radničkog fronta (njem. Deutsche Arbeitsfront – DAF). Ta organizacija imala je zapravo ulogu sindikata u Trećem Reichu za vrijeme nacističke vlasti. Točnije rečeno, svi sindikati u državi zamijenjeni su DAF-om, kako bi se stvorila kontrola nad radnicima i poslodavcima.
DAF je bio moćna organizacija. Primjerice, od radnika su putem članarine primali godišnje čak oko 300 milijuna Reichsmaraka. U sklopu DAF-a postojala je organizacija Kraft durch Freude (KdF), što znači Snaga kroz radost. Radilo se zapravo o državnoj ustanovi za pružanje turističkih i zabavnih usluga radnicima. KdF je ubrzo postao najveći turistički operater na svijetu. Imali su čak i velike brodove za krstarenja, od kojih je jedan nosio ime upravo Robert Ley.
Spomenimo da je KdF bio važan i za nastanak poznatog Volkwagena Bube, koji se isprva trebao zvati KdF-Wagen. Također, KdF je radnicima organizirao posjete koncertima, operi i kinima, kao i izlete, planinarenje, gimnastiku itd
Robert Ley bio je skromnog podrijetla, no uspio je doktorirati na području kemije. Kao mladić u Prvom svjetskom ratu služio je u ratnom zrakoplovstvu. Jednom prilikom srušio se zrakoplov na kojem je letio, a on je ozlijeđen. Ostatak života je mucao, a imao je i probleme s ponašanjem, što neki povezuju s ozljedom pri padu zrakoplova. Ley je navodno često bio pijan, što su mu mnogi predbacivali. Ipak, Hitler je tolerirao njegove ekscese, jer mu je Ley bio potpuno odan.
_______________________________________________________________________
Znamenita Bitka kod Balaklave tijekom Krimskog rata dogodila se 25. listopada 1854. godine. Postala je epohalno poznata osobito po jurišu britanske lake konjičke brigade na ruske topove, napadu koji je bio sličan japanskim napadima kamikaza iz Drugog svjetskog rata. Taj juriš, u britanskoj historiografiji poznat kao Juriš lake brigade (engl. The Charge of the Light Brigade), uzrokovao je goleme žrtve na britanskoj strani.
Naime, laki su konjanici bez oklopa jurišali izravno prema topovima kroz izduljenu dolinu, a bili su zasipani topovskom vatrom i s obaju bokova. Takav neobičan frontalni napad bio je prouzročen krivim prenošenjem zapovijedi. Britanski vrhovni zapovjednik general lord Raglan naredio je zapovjedniku cjelokupne britanske konjice, generalu lordu Lucanu, da konjičkim napadom spriječi Ruse pri povlačenju svojih mornaričkih topova. Ta je izvorna zapovijed bila logična i opravdana, no u prijenosu je iskrivljena.
Zapovijed je prenio kapetan Nolan, kojeg je lord Lucan pitao o kojim se topovima radi, na što je ovaj širokim zamahom ruke pokazao na veliku skupinu ruskih topova na drugoj strani doline (to nisu bili topovi na koje se zapovijed izvorno odnosila). Lord Lucan izdao je zapovijed generalu bojniku lordu Cardiganu, koji je osobno poveo laku konjičku brigadu u puni frontalni napad. Došlo je do pokolja, pri kojem je kapetan Nolan poginuo već u prvoj minuti juriša. Zbog njegove pogibije kasnije je bilo nemoguće ustanoviti zašto je na krivi način prenio zapovijed. U svakom slučaju, pripadnici lake brigade uspjeli su doći do ruskih topova i napasti ih, ali su se zbog velikih gubitaka odmah povukli natrag. Prema Cardiganovom izvještaju britanskom Parlamentu od 673 konjanika, koji su sudjelovali u jurišu, trećina ih je izginula.
Cjelokupna bitka završila je bez pobjednika. Jurišom lake brigade porastao je ugled britanske konjice zbog njene odvažnosti i bespogovornog poštivanja naredbi, ali je ugled britanskog sustava zapovijedanja pao.
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
