Dogodilo se na danasnji dan

Post Reply
User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Dana 22. listopada Nobelov institut je objavio da je dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 1964. godinu francuski filozof i književnik Jean-Paul Sartre. Međutim, Sartre je tu nagradu odbio. To je izazvalo incident u javnosti, jer je to bio prvi slučaj da je netko svojevoljno odbio Nobelovu nagradu (ona nosi i znatnu svotu novca). Kasnije je u povijesti Nobelovu nagradu svojevoljno odbio samo još jedan jedini čovjek – Vijetnamac Le Duc Tho 1973. godine.

Sartre je u francuskim novinama Le Figaro objasnio zašto je odbio nagradu. Kao prvo, naglasio je da žali što je njegov čin izazvao skandal u javnosti. Rekao je da je nagradu odbio zato što pisac mora ostati nezavisan od institucija koje ih dodjeljuju. Nije želio da ga Nobelova nagrada transformira i asocira s institucijom Švedske akademije. Napokon, Sartre je istaknuo da Nobelova nagrada ne uzima podjednako u obzir pisce svih ideologija i nacija, nego da preferira zapadnjačke obrasce.

Sartre je u svojim načelima bio dosljedan, jer je već prije toga bio odbio i članstvo u francuskoj Legiji časti, a rekao je da bi odbio i Lenjinovu nagradu od sovjeta da mu je bila ponuđena. Ipak, odluka o Nobelovoj nagradi je nepovratna, pa Nobelov odbor i danas službeno smatra Sartrea dobitnikom za 1964. godinu, unatoč njegovom kategoričkom odbijanju.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 22. listopada 1811. godine rođen je Franz Liszt, znameniti mađarski skladatelj, koji je ujedno bio i franjevac trećoredac. Rodio se u naselju Raiding na području današnjeg Gradišća u Austriji. Lisztov otac bio je glazbenik u službi bogatog kneza Nikole II. Esterházyja. Obitelj Esterházy bila je svojedobno najbogatija obitelj na području cijelog Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, a i jedna od najbogatijih u Europi općenito.

Franz Liszt bio je svojevrsno čudo od djeteta. Osim ostvarenja velike glazbene karijere, za Liszta je osobito zanimljivo da je bio franjevac trećoredac. Dapače, 1865. godine primio je tonzuru (oznaku klerika) i četiri niža crkvena reda – vratara, lektora, egzorcista i akolita. Godine 1879. proglašen je i počasnim kanonikom. Liszt je doživio 74 godine, a umro je u Bayreuthu u Njemačkoj.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 23. listopada 1456. godine umro je slavni svetac Ivan Kapistranski. Porijeklom je bio Talijan, a ime je dobio prema rodnom gradu Capestrano u središnjoj Italiji (regija Abruzzo). Sv. Ivan Kapistranski bio je član franjevačkog reda i osobito se angažirao oko obrane kršćanske europe od nadiranja Osmanlija.

Naime, bilo je to doba najžešćih osmanskih prodora, pod vodstvom sultana Mehmeda II. Osvajača. Godine 1453. taj je sultan uspio osvojiti Carigrad, jedan od najvećih europskih gradova i prijestolnicu Bizantskog Carstva. Na Balkanu sultanu je cilj bio osvojiti Beograd, snažnu tvđavu koja je smatrana ključem Ugarske.

U ljeto 1456. sultan Mehmed II. Osvajač započeo je opsadu Beograda. Papa je naredio da se u svim katoličkim kraljevstvima moli za obranu Beograda. Zapovjedništvo nad obranom grada preuzeo je jedan od najslavnijih protuosmanskih ratnika u povijesti – Janos Hunyadi (otac budućeg kralja Matije Korvina).

Ivan Kapistran organizirao je kršćane s područja Srednje Europe da dođu u pomoć opsjednutom Beogradu. Zanimljivo je da je svetac fratar tada već imao 70 godina života. Unatoč starosti s velikim je žarom poveo regrutiranu vojsku protiv Osmanlija. Kapistran i Janos Hunyadi uspjeli su poraziti napadače i spasiti grad od osvajanja.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1705. godine rođen je grof Maximilian Ulysses Browne, austrijski vojskovođa koji se proslavio u službi carice Marije Terezije. Zanimljivo je da je Browne bio podrijetlom iz Irske, kao i nemali broj drugih visokih časnika u službi katoličkih europskih vladara. Naime, mnogi irski aristokrati pobjegli su iz Irske kad su Britanci ugušili tamošnji njihov ustanak u 17. stoljeću. U službi carice Marije Terezije neki od Iraca dosegli su čak i najviši čin – onaj feldmaršala (primjerice grof Lacy).

Zanimljivo je da se Maximilian Ulysses Browne borio i protiv Osmanlija. Godine 1753. promaknut je u čin feldmaršala. Kao vojni zapovjednik, feldmaršal grof Browne smrtno je ozlijeđen tijekom Bitke kod Praga 1757. godine (Sedmogodišnji rat). Radilo se o prilično rijetkom slučaju stradavanja osobe s činom feldmaršala uslijed ranjavanja na bojištu. Teško ranjenog feldmaršala prenijeli su u Prag, gdje je preminuo 26. lipnja 1757. godine, u dobi od 51 godine.
______________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1893. godine umro je u austrijskom Grazu prvi vladar Bugarske u modernoj povijesti te zemlje. Ime mu je bilo Aleksandar Battenberg, a bugarskim knezom postao je 1879. godine na preporuku ruskog cara Aleksandra II. koji je bio njegov tetak (sestra Battenbergovog oca bila je ruska carica).
Aleksandar Battenberg imao je vrlo zanimljivo njemačko podrijetlo, slično kao i cijela ruska carska obitelj. Naime, otac Aleksandra Battenberga bio je princ njemačke državice Hessen, smještene na područjima sjeverno i južno od Frankfurta. Međutim, majka mu je bila nižeg roda. Zvala se Julia Hauke i potjecala je iz njemačko-poljske obitelji, kao kći generala grofa Johanna Moritza Haukea. Takvi brakovi između suverenih prinčeva i običnih grofova nekoć su smatrani nejednakima i morganatskima. Stoga mali Aleksandar nije bio princ od Hessena, nego mu je dodijeljena novostvorena titula princ od Battenberga, prema dvorcu Battenberg sjeverno od Marburga u području Hessena.
Aleksandar Battenberg imao je samo 22 godine kad su ga Bugari izabrali za svog kneza (u to doba bio je samo poručnik u pruskoj gardi). Mladi princ bio je neiskusan u vladanju i sve je na kraju prilično katastrofalno završilo. Godine 1886. morao je pobjeći iz Bugarske, a također je i abdicirao. Nakon njegove abdikacije na bugarsko prijestolje došla je druga dinastija – Sachsen-Coburg (također njemačkog podrijetla).
________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1812. godine Claude François de Malet pokrenuo je puč protiv Napoleona Bonapartea, koji se u tom trenutku nalazio izvan Francuske (bio je na području Ruskog Carstva, neuspješno pokušavajući pobijediti Ruse). Claude François de Malet bio je francuski general plemićkog podrijetla, koji je još u mladosti podržavao Francusku revoluciju (obitelj ga je zbog toga navodno razbaštinila). Kao rapublikanac Malet je postao protivnikom Bonapartea već u doba Napoleonovog dolaska na vlast u Francuskoj (glasovao je i protiv Napoleonovog imenovanja prvim konzulom).
Puč je imao sljedeći plan: trebalo je javnosti proglasiti da je Napoleon, koji je bio odsutan na bojištu u Rusiji, umro (to bi se ostvarilo pomoću krivotvorenih dokumenata). Zatim bi Malet pomoću jedinica žadarmerije i Nacionalne garde u Parizu preuzeo vlast. Te su naoružane jedinice trabale zatim uhititi visoke dužnosnike vjerne Napoleonu. I doista, spomenute su trupe na Maletov poticaj čak i uhitile tadašnjeg ministra policije, koji se zvao Anne Jean Marie René Savary i koji je imao titulu vojvode od Roviga.
Cijela je urota propala kad je jedan časnik, shvaćajući situaciju, uhitio Maleta. Ubrzo je Maletu suđeno pa je smaknut već oko tjedan dana nakon neuspješnog puča. Smaknuti su i neki njegovi kolege urotnici. Napoleon se ubrzano vratio iz Rusije u Pariz kad je saznao za pokušaj puča, a zapovjedništo nad vojskom prepustio je maršalu Muratu.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1958. godine prvi su put svjetlo dana ugledali Štrumfovi. Izmislio ih je jedan Belgijanac – crtač stripova Pierre Culliford – poznatiji pod umjetničkim imenom Peyo. On je u to doba crtao stripove za belgijski magazin Spirou. Peyo je bio po nacionalnosti Valonac (Valonija je južni dio Belgije, a u njoj se govori francuskim jezikom). Ideja za riječ Štrumf (franc. Schtroumpf) došla je Peyu kad je jednom prilikom objedovao na belgijskoj obali s kolegom i prijateljem Andréom Franquinom. Prilikom jela Peyo je želio zamoliti prijatelja da mu doda soljenku, no nije se mogao sjetiti riječi za nju. Stoga je izlanuo: “Passe-moi… le schtroumpf!” (hrv. “Dodaj mi… Štrumf!”). Franquin mu je dodao soljenku i u šali rekao: “Evo ti Štrumf, a kad završiš sa štrumfiranjem, vrati mi Štrumf!” Ostatak toga vikenda njih su dvojica proveli šaleći se sa riječju Štrumf i njenim izvedenicama kojih se može napraviti mnogo (npr. štrumfirati, štrumfastično itd.)

Navedeno objašnjenje o etimologiji riječi Štrumf ispričao je sam autor. Mnogi danas misle da je riječ Štrumf nastala od njemačke riječi za čarapu der Strumpf, ali za to nema dokaza. U njemačkoj je naziv za Štrumfove – die Schlümpfe. Sve u svemu, ime Štrumfovi zapravo nema neko smisleno značenje, nego je plod iznenadnog nadahnuća autora.

Peyo je novoizmišljeno ime upotrijebio za male plave likove u stripu koji je u to vrijeme radio. Radilo se o stripu Johan et Pirlouit, svojevrsnoj srednojvjekovnoj fantasy priči o glavnom junaku Johanu i njegovom patuljastom pomoćniku Pirlouitu. Ti junaci naiđu na male plave likove imena les Schtroumpfs. Dakle, Štrumfovi ispočetka nisu imali vlastiti strip nego su se pojavili kao epizodni likovi. Međutim, njihovo pojavljivanje pokazalo se kao veliki uspjeh za autora, pa je Peyo uskoro napravio i zasebni strip posvećen samo njima.
Midas - Nativno Internet oglašavanje
Do danas su Štrumfovi stekli veliku popularnost. Procjenjuje se da je prodano oko 25.000.000 stripova o njima na 25 jezika, a snimljeno je i nekoliko filmova. O popularnosti najbolje govori podatak da se samo u godinu dana prodalo oko milijun DVD-ova o Štrumfovima.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1944. godine započela je po mnogim mjerilima najveća pomorska bitka u povijesti ratovanja – Bitka kod zaljeva Leyte. Ta se bitka dogodila na pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu, a u njoj su se borili Japanci protiv udruženih američkih i australskih snaga. Po Guinnessovoj knjizi rekorda Bitka kod zaljeva Leyte najveća je pomorska bitka u povijesti po broju brodova i zrakoplova.
Zaljev Leyte nalazi se u Filipinskom otočju, a otvara se prema Filipinskom moru i Tihom oceanu. Bitka je uključivala je čak 34 američka nosača zrakoplova (osam velikih, osam lakih i 18 eskortnih). Japanci su imali znatno manja nosača u toj bitki – samo četiri, što ih je stavljalo u lošu poziciju. Na obje strane bile su u bitku uključene čak 44 krstarice i 21 bojni brod. Dakako, bojni brodovi bili su najjače oklopljeni površinski brodovi ikada proizvedeni u povijesti, a imali su i najteže topove od svih plovila.
U Bitki kod zaljeva Leyte sudjelovali su na japanskoj strani i slavni bojni brodovi Yamato i Musashi (najveći na svijetu ikada napravljeni). Divovski Musashi u toj je bitki i potopljen, unatoč svom metalnom oklopu debljine i do 65 centimetara (pogođen je s čak 19 torpeda i 17 bombi tijekom te bitke).
__________________________________________________________________________

Image

Bitka kod Filipa, jedna od najsudbonosnijih u povijesti Starog Rima, dogodila se 23. listopada 42. godine prije Krista. Naime, nakon poraza u toj bitki samoubojstvo je počinio Marko Junije Brut, urotnik uvelike odgovoran za smrt Gaja Julija Cezara, a još ranije poginuo je drugi važan urotnik Kasije. Pobjednik u ovoj bitki – Oktavijan kasnije će postati prvi rimski car August.

Nakon Cezarovog ubojstva, koje se dogodilo 15. ožujka 44. godine prije Krista, Brut je pobjegao iz Rima, slično kao i drugi urotnici koji su u Cezaru vidjeli prijetnju za Republiku. Mladi Oktavijan, Cezarov oporučni nasljednik i posinak, odlučio je osvetiti Cezarovu smrt i kazniti urotnike. Oktavijanove i Brutove legije sukobile su se kod grčkog grada Filipa oko dvije i pol godine nakon Cezarovog ubojstva. Ruševine Filipa, grada koji je ime dobio po makedonskom kralju Filipu II. (ocu Aleksandra Velikog), mogu se vidjeti i danas, a nalaze se u grčkoj administrativnoj regiji Istočnoj Maekedoniji i Trakiji, oko 120 kilometara sjeveroistočno od Soluna.

Ukupno je u Bitki kod Filipa sudjelovalo oko 36 rimskih legija, a bitka se odvijala u dva dijela, 3. listopada i spomenutog 23. listopada. Snage protivničke onima Marka Junija Bruta predvodili su kod Filipa Oktavijan i Marko Antonije. Njih su dvojica nakon te pobjede utvrdila svoju vlast nad Rimskom Republikom u tzv. Drugom trijumviratu, kojeg su činili zajedno s Markom Lepidom. Nakon Lepidove smrti, Oktavijan i Marko Antonije su se sukobili, a potonji je izgubio. Doba rimske Republike bila je prošlost.
________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1834. godine umro je Fath Ali-šah Kadžar (Qajar), vladar Perzije koji je navodno imao oko 1.000 žena. Nosio je titulu šahanšaha tj. kralja kraljeva, a bio je pripadnik dinastije Kadžar (Qajar), koja je vladala Perzijom od kraja 18. stoljeća pa sve do 1925. godine. Fath Ali-šah rodio se 1772. godine, što znači da je od Napoleona Bonapartea bio mlađi samo tri godine. Zavladao je 1797. godine (Napoleon je postao konzulom 1799. godine, a 1804. proglasio se carem), a znatno je duže ostao na prijestolju od Napoleona (čak 19 godina). Podsjetimo, Napoleon je konačno svrgnut 1815. godine, a zatim je živio u zarobljeništvu do svoje smrti 1821. godine. Fath Ali-šah Kadžar nadživio je Napoleona za 13 godina.
Osobito je poznatim Fath Ali-šah Kadžar ostao po brojnosti svojih žena i svoga potomstva. Navodi se brojka od čak 1.000 žena, što je teško točno potkrijepiti izvorima. Nadživjelo ga je navodno 57 sinova i 46 kćeri, kao i 600-tinjak unučadi.
________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1910. godine umro je kralj Rama V. – jedan od najvećih vladara u povijesti Sijama (nekadašnji naziv za Tajland). Filmskoj publici kralj Rama V. poznat je iz ekranizacija na temu britanske odgojiteljice Anne Leonowens (Anna i kralj, Kralj i ja) koja je došla u Sijam podučavati djecu kralja Mongkuta. Rama V. bio je najstariji Mongkutov sin i prijestolonasljednik, pa se u tim filmovima pojavljuje kao dječak kojeg Anna podučava.

Svog oca naslijedio je Rama V. 1868. godine, u trenutku kad je bio star samo 15 godina. Kao mlad i dobro obrazovan kralj, Rama V. želio je u zemlju uvesti reforme s ciljem modernizacije. Primjerice, ukinuo je obavezu da podanici pred kraljem u znak podložnosti moraju leći na pod (tzv. prostracija). Rama V. oženio se s čak četiri svoje polusestre, koje su bile kćeri njegovog oca Mongkuta. Te su djevojčice također bile u djetinjstvu povjerene odgoju spomenute Anne Leonowens.

Ukupno je Rama V. imao čak 96 supruga i konkubina. Današnji kralj Tajlanda Bhumibol Adulyadej (najbogatiji kralj na svijetu) unuk je Rame V. iz braka s jednom od polusestara.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image
Dana 23. listopada 1768. godine rođen je maršal Emmanuel de Grouchy, posljednji maršal proglašen u razdoblju Napoleonovog Francuskog Carstva. Naime, Grouchy je postao maršalom tek nakon Napoleonovog povratka iz progonstva na Elbi 1815. godine (ujedno je i jedini maršal Francuske proglašen u tom razdoblju tzv. Vladavine od stotinu dana). Budući da je Napoleon pobijeđen već 18. lipnja 1815. godine u znamenitoj Bitki kod Waterlooa, Grouchy je imao kratku karijeru u maršalskom statusu. Nakon Napoleonova konačnog pada pobjegao je Grouchy u Sjevernu Ameriku, a u domovinu se vratio 1821. godine. Tek 1830. vraćen mu je maršalski naslov, a preminuo je u Saint-Étienneu 1847. godine, u prilično visokoj 81. godini života. Emmanuel de Grouchy bio je posljednji od 26 maršala proglašenih u doba Napoleona. Za razliku od velikog broja ranijih Bonaparteovih maršala, Grouchy nije ujedno dobio i visoke aristokratske titule poput kneza ili vojvode (od 26 Napoleonovih maršala dvojica su postala kraljevima, petorica kneževima, a čak dvanaestorica vojvodama). U Francuskom Carstvu maršal Emmanuel de Grouchy imao je samo titulu grofa, ali mu je kasnije priznata i titula markiza (fr. marquis de Grouchy).
__________________________________________________________________________


Image

Dana 23. listopada 1942. godine rođen je Michael Crichton, američki pisac bestsellera, čija su mnoga djela ekranizirana. Crichtonovi su romani prodani u više od 200 milijuna primjeraka, a osim pisanjem bavio se i režijom te filmskom produkcijom. Crichton je diplomirao medicinu na Sveučilištu Harvard te stekao titulu doktora medicine (engl. MD). Bio je natprosječno visok rastom, oko 206 centimetara, a svojedobno je igrao košarku.
Među najpoznatijim ekraniziranim romanima Michaela Crichtona bili su Jurski park, Izlazeće sunce, Kongo, Sfera, Soj Andromeda i Trinaesti ratnik. Crichton je preminuo 2008. godine u Los Angelesu u 67. godini.
_________________________________________________________________________

Image

Zrakoplovi su prvi put upotrijebljeni u vojne svrhe u Talijansko-osmanskom ratu 1911. godine, i to za izviđanje neprijateljskih položaja. Upotrijebili su ih Talijani. Koristili su više različitih vrsta zrakoplova, a osim izviđanja postupno su ih počeli koristiti i za bombardiranje, te za fotografiranje neprijateljskih položaja.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 23. listopada 1942. godine dogodila se jedna od nesreća kakve su u zrakoplovstvu iznimno rijetke. Naime, u Kaliforniji je došlo do sudara u zraku između putničkog zrakoplova tipa Douglas DC-3 i vojnog bombardera tipa B-34 Ventura. Do sudara je došlo na 2.700 metara visine, kad je propeler bombardera uništio rep putničkog aviona. Bombarder je samo lakše oštećen i uspio se spustiti u zračnu luku, no putnički se zrakoplov srušio u pustinju i eksplodirao, pri čemu je poginulo 12 osoba.

Među putnicima je bio Oskarom nagrađeni hollywoodski skladatelj Ralph Rainger. Bio je poznat po hitovima I Wished on the Moon, June in January, Blue Hawaii, Love in Bloom

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 24. listopada 1844. rođen je Karl Lueger, bečki gradonačelnik iz razdoblja Zlatnog doba tog velegrada. Naime, Lueger je bio na čelu gradske uprave Beča od 1897. do 1910., tj. u vrijeme kad je taj austrijski grad bio među vodećim svjetskim metropolama u kulturnom, umjetničkom i znanstvenom smislu. Prije Prvog svjetskog rata Beč je imao gotovo 2 milijuna stanovnika i bio je četvrti najveći grad na svijetu, iza Londona, New Yorka i Pariza. U tom su razdoblju u Beču, između ostalih, boravili i djelovali Gustav Klimt, Sigmund Freud, Lav Trocki, Alma Mahler, Adolf Hitler, Oskar Kokoschka, Erwin Schrödinger, Ernst Mach, Robert Musil, Otto Wagner, Egon Schiele i Adolf Loos.

Karl Lueger bio je izvanredno popularan, no povijesno je ostao kontroverzan zbog svog antisemitizma. Zbog toga Lueger i danas ima negativan prizvuk, što je 2012. dovelo do preimenovanja jednog dijela bečkog ringa koji je po njemu nosio ime (Doktor-Karl-Lueger-Ring) u Universitäts-Ring. S tadašnjim carem Franjom Josipom, koji je vodio vrlo tolerantnu politiku prema Židovima, Lueger nije bio u dobrim odnosima, tako da ga je car jedno vrijeme odbijao imenovati gradonačelnikom, unatoč rezultatima izbora.
_________________________________________________________________________

Image

Jedna od najslavnijih katedrala na svijetu – katedrala Notre-Dame u francuskom gradu Chartresu posvećena je 24. listopada 1260. godine. To remek-djelo visoke gotike već više od 800 godina krasi Chartres i predstavlja pravo čudo srednjovjekovnog umijeća graditeljstva. Primjerice, južni toranj katedrale visok je 105 metara, a sagrađen je 1140-ih godina, isključivo od kamena i tada poznatih veziva.

Posvećenju katedrale u Chartresu prisustvovao je tadašnji francuski kralj. Bio je to slavni Luj IX., jedini kralj u francuskoj povijesti koji je proglašen svecem Katoličke crkve. Za vrijeme tog kralja Francuska je proživljavala svoje zlatno srednjovjekovno doba. Smatran je idealnim kršćanskim vladarom i zbog uspomene na njega mnogi su kasniji francuski kraljevi nosili ime Luj (Louis).

Katedrala u Chartresu osobito je poznata po svom labirintu, koji se nalazi na podu glavne lađe. Labirint je star oko 800 godina, ima 11 krugova i namijenjen je hodočasnicima koji su na koljenima običavali proći cijelom dužinom labirinta kao djelo pokore. Zbog mnogih zavoja cijeli put kroz labirint dugačak je oko 262 metra. Hodočasnicima je na koljenima za cijeli put navodno trebao barem jedan sat.

Zbog mnogih kipova i vitraja s biblijskim prizorima, katedralu u Chartresu nazivaju Biblijom u kamenu. Smatraju je i jednom od najboljih manifestacija cjelokupne umjetnosti srednjeg vijeka, a naročito gotičkog razdoblja.
________________________________________________________________________

Image

Jedan pripadnik Habsburške dinastije okrunjen je za kralja po prvi put u povijesti 24. listopada 1273. godine. Bio je to Rudolf Habsburški, začetnik svjetske moći te obitelji. On je porijeklom bio njemački grof, vlasnik posjeda oko obiteljskog dvorca Habsburg, po kojem je dinastije i dobila ime. Taj se dvorac i danas može vidjeti, a nalazi se u sjevernoj Švicarskoj, u kantonu Aargau, otprilike 13 kilometara od njemačke granice.

Grof Rudolf po obiteljskom naslijeđu bio je bogat i lokalno moćan na području današnje sjeverne Švicarske i istočne Francuske, no u okvirima Svetog Rimskog Carstva (njemačko-talijanske nad-države) nije bio među najmoćnijim feudalcima. Ipak, uspjelo mu je na izboru za kralja u Frankfurtu 29. rujna 1278. dobiti većinu glasova. Naime, Sveto Rimsko Carstvo bila je izborna monarhija. Vladara je biralo 7 knezova izbornika. Nakon što bi bio izabran vladar je dobivao titulu kralja Rimljana (lat. rex Romanorum), a tek bi papinskom krunidbom postajao car Svetog Rimskog Carstva. To mu je i uspjelo kasnije iste godine nakon što je papi Grguru X. obećao da će Rim ostaviti van svojih carskih ovlasti.

Postoji teorija da je Rudolf izabran za vladara jer se nije činio osobito moćnim u usporedbi s drugim kandidatima, koji su imali veće feudalne posjede. Ipak, u stvarnosti se Rudolfov uspjeh vjerojatno mora pripisati njegovoj spretnosti da uvjeri knezove izbornike, kao i spletu trenutnih okolnosti.

Rudolf je okrunjen u slavnoj katedrali u Aachenu, koja potječe još iz doba Karla Velikog, prvog vladara koji je simbolički obnovio Rimsko Carstvo. Rudolf je vrlo spretno iskoristio svoj novostečeni vladarski položaj. Prostrana vojvodstva Austriju, Štajersku i Korušku darovao je svojim sinovima. Tako će ti teritoriji ostati sljedećih 600-tinjak godina u posjedu obitelji Habsburg.
________________________________________________________________________

Image

Dana 24. listopada 1944. godine u Drugom svjetskom ratu uspjeli su Amerikanci potopiti najveći bojni brod u povijesti – japanski Musashi. Taj moćni brod pripadao je klasi Yamato i sagrađen je u Mitsubishijevom brodogradilištu u Nagasakiju. Musashi je svojedobno služio kao admiralski brod zapovjednika kombinirane japanske flote – slavnog admirala Isorokua Yamamota.
Dimenzije tog broda nikada kasnije u povijesti nisu nadmašene u klasi bojnih brodova. Dužina mu je iznosila 263 metra, a istisnina do 73.000 tona. Oklop je na mjestima dosezao debljinu od nevjerojatnih 65 centimetara čelika. Glavno oružje činilo je 9 topova kalibra 460 milimetara. Bili su to najveći topovi ikada ugrađeni u neko plovilo. Ispaljivali su granate od 1.360 kilograma (teške kao prosječni automobil srednje klase) na daljinu od 42 kilometra. Svaki od 9 topova bio je težak oko 147 tona (kao nekoliko tenkova). Paluba je bila prekrivena slojem drveta debelim 4 metra. Samo porinuće broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.

Brod je imao pogonski stroj od 150.000 konjskih snaga, što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od gotovo 27,5 čvorova (50,86 km/h). Brod Musashi jednom prilikom je posjetio i sam japanski car Hirohito. Posada broda brojila je oko 2.400 ljudi.
________________________________________________________________________

Image
Dana 24. listopada 1949. položen je kamen temeljac zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. Malo je poznato da je zgrada sagrađena na zemljištu površine oko 69.000 četvornih metara koje je UN-u darovano posredstvom obitelji Rockefeller. Izvorno su navodno Rockefelleri Ujedinjenim narodima ponudili zemljište na svom posjedu Kykuit sjeverno od New Yorka. Taj je posjed smješten oko 25 kilometara sjeverno od Manhattana, nedaleko od obale rijeke Hudson.

Lokacija kod Kyukuita ipak je odbijena, zbog prevelike udaljenosti od središta New Yorka. Tada su Rockefelleri nabavili zemljište uz East River, gdje stoji današnja zgrada UN-a i donirali ga. Na izradi projekta za sjedište UN-a sudjelovali su i znamenititi arhitekti Le Corbusier i Oscar Niemeyer. Danas zemljište na kojem stoji zgrada UN-a ima svojevrstan ekstrateritorijalni status tj. na njemu ne vrijede isti zakoni kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas su sve međunarodno priznate države izuzev Vatikana članice UN-a.
_________________________________________________________________________

Image

Tvorac Zvjezdanih staza umro je 24. listopada 1991. godine. Zanimljivo je da je on jedan od prvih ljudi na svijetu čiji su posmrtni ostaci bili u svemiru. Naime njegov je pepeo otišao u svemir sa misijom Space Shuttle Columbia STS-52, te još jednom s letjelicom Pegasus XL. Sljedeći dio njegovog pepela namjeravaju lansirati zajedno s pepelom njegove supruge Majel Barret Roddenberry (glumila je Lwaxanu Troi), Arthura Clarkea i Jamesa Doohana (inženjera Scottyja).
Prije televizijske karijere Roddeberry bio vojni pilot i da je obavio 89 zračnih misija za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata bio je civilni pilot, a zatim se priključio policiji Los Angelesa (kao i njegov otac koji je bio policajac). Za vrijeme rada u policiji počeo je pisati televizijske scenarije, od čega je kasnije napravio sjajnu karijeru.
________________________________________________________________________

Image

Osnivač automobilske kompanije Renault umro je 24. listopada pod sumnjivim okolnostima, čekajući suđenje. Naime, u to je doba u nedavno oslobođenoj Francuskoj (1944. godine) pokrenut protiv Louisa Renaulta proces zbog suradnje s Nijemcima. Njegovu kompaniju je zaplijenila i nacionalizirala francuska država. Za života su ga opisivali kao malog Napoleona automobilskog carstva. Dobio je odlikovanje Legije časti za proizvodnju tenka Renault FT-17 u Prvom svjetskom ratu. Radilo se o jednom od najuspješnijih i najrevolucionarnijih tenkova u povijesti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je desničarski orijentiran. Svog konkurenta Andréa Citroëna nazivao je “malim Židovom”. Nije objašnjeno od čega je Renault umro. Autopsija nije obavljena, a njegova je udovica tvrdila da je ubijen. Suvremeni povjesničari dvoje je li Renault svojevoljno surađivao s Nijemcima ili je bio prisiljen na to da očuva vlast nad tvornicom, koja bi mu inače bila oduzeta. Nakon Drugog svjetskog rata Renault je bila jedina francuska trajno nacionalizirana tvornica. Ostala je u vlasništvu Francuske do 1996., kad je država prodala 80 % kompanije. Renaultovi nasljednici nikada nisu dobili pravu odštetu za oduzetu imovinu.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Dana 24. listopada 1960. godine došlo je do velike katastrofe na sovjetskom raketnom testnom području Bajkonur. Eksplodirala je raketa R-16 instalirana na lansirno postolje. Radilo se o velikoj interkontinentalnoj balističkoj raketi teškoj oko 140 tona i dugačkoj preko 30 metara. Do eksplozije je došlo zbog kratkog spoja koji je neočekivano aktivirao motore drugog stupnja u vrijeme dok je raketa tek pripremana za lansiranje. Motori drugog stupnja svojim su mlazom zapalili velike spremnike goriva na prvom stupnju rakete, što je dovelo do silne eksplozije. Ljudi u blizini rakete gotovo su trenutno pretvoreni u pepeo, a oni udaljeniji stradali su od toksičnog goriva kojim je bila napunjena raketa (mješavina dimetilhidrazina, dušične kiseline i dušičnog tetroksida). Poginulo je, po svemu sudeći, preko stotinu osoba, a SSSR je čitav slučaj nastojao zataškati.

Pri eksploziji je poginuo i sovjetski maršal Mitrofan Ivanovič Nedjelin. On je stekao još u doba Drugog svjetskog rata naslov heroja Sovjetskog Saveza, a posjedovao je visok čin glavnog maršala artiljerije Sovjetskog Saveza. Taj čin dobila su samo četiri čovjeka u čitavoj povijesti SSSR-a.

Nesreću su snimile sovjetske kamere koje su se automatski uključile pri tom događaju.
_________________________________________________________________________

Image

Najstariji sin istočnorimskog cara Konstantina X. Duke i Eudokije Makrembolitisse rodio se oko 1050. godine. Zvao se Mihael i već kao dijete proglašen je sucarem (subazilejem). Zanimali su ga glazba, geometrija i filozofija te je postao vrlo obrazovan mladić.
Nakon smrti oca maloljetni Mihael i njegov brat nominalno su preuzeli vlast jer je regentica bila njihova majka i faktički vladala Carstvom. Udala se za vojskovođu Romana Diogena, koji je postao regent, a njegovi su sinovi postali sucarevi, kao i Mihaelov mlađi brat Andronik. Na to je reagirao Mihaelov ujak Ivan Duka i proglasio Mihaela 24.10.1071. jedinim vladarem. Ivan je nosio drugu najvišu titulu u Carstvu.
Mihael VII. vladao je Carstvom 1067. – 1078. Oženio se Marijom od Alanije, sestrom gruzijskog kralja Jurja II. Kao vladar bio je slab i nije mogao spriječiti Seldžuke da osvoje dijelove Male Azije 1074. U vojsci je zavladala anarhija i Carstvo je bilo pred raspadom. U pljačkaške pohode stizali su i Pečenezi. General Nikephoros Botaneiates proglasio se sucarem i umarširao u Konstantinopol. Zbog sveopćeg nezadovoljstva Mihael VII. je abdicirao u korist brata Konstancija.
Mihael VII. nosio je nadimak Parapinakes (grč. minus jedna četvrtina) zato što je donio odluku o prodaji žita prema kojoj se za istu cijenu prodavalo tri četvrtine mjere kako bi smanjio inflaciju i održao državni proračun.
_________________________________________________________________________

Image

Mir u Gulistanu, kojim je Perzija predala veliko azerbajdžansko, gruzijsko i dagestansko područje Ruskom Carstvu, sklopljen je 24. listopada 1813. godine. Zanimljivo je da je tekst mirovnog ugovora pripremio tadašnji britanski poslanik u Perziji sir Gore Ouseley. S ruske strane ugovor je potpisao general Nikolaj Fjodorovič Rtiščev, a s perzijske Mirza Abolhasan-kan Ilči, svojedobno poslanik Perzije u Velikoj Britaniji (kasnije je postao i perzijskim ministrom vanjskih poslova).

Perzija se spomenutim mirom odrekla praktički sveukupnog svog nekadašnjeg teritorija na području Kavkaza, od Groznog u današnjoj Čečeniji, preko Tbilisija pa sve do Bakua na obali Kaspijskog jezera. U tom trenutku ruski je car bio Aleksandar I., znamenit po pobjedi nad Napoleonom Bonaparteom. Inače, francuska invazija Rusije dogodila se upravo prethodne godine, a uspješno je odbijena oko 10 mjeseci prije potpisivanja Mira u Gulistanu. Rusko je Carstvo, dakle, u to vrijeme nizalo pobjede, a posjedovalo je kolonije na Aljaski i u Kaliforniji (nekoliko godina kasnije sagradili su i utvrde na Havajima). Perzijski vladar u razdoblju potpisivanja Mira u Gulistanu bio je Fath Ali-šah Kadžar, poznat po tome što je navodno imao čak oko 1000 žena.
________________________________________________________________________

Image

Dana 24. listopada 1895. godine rođen je grof Pierre de Polignac, francuski aristokrat čiji potomci danas vladaju Kneževinom Monako. Naime, on je bio otac kneza Rainera III. od Monaka, vladara te države od 1949. do 2005. godine (ujedno i supruga Grace Kelly), te djed današnjeg kneza Alberta II. od Monaka, kao i princeza Caroline te Stéphanie od Monaka. Budući da je Pierre de Polignac pripadao uglednoj francuskoj aristokratskoj lozi Polignac, danas se upravo ta dinastija nalazi na prijestolju Monaka (premda nosi prezime Grimaldi, preuzeto po ženskoj liniji).

Grof Pierre de Polignac bio je izravni muški potomak prvog vojvode od Polignaca, francuskog aristokrata iz 18. stoljeća, i njegove supruge Yolande de Polastron, omiljene družbenice kraljice Marije Antoanete. Jedan Pierreov rođak, princ Jules de Polignac, bio je francuski premijer, dok je drugi znameniti rođak, Melchior de Polignac, bio kardinal. U kneževsku dinastiju Monaka grof Pierre se zapravo priženio, ušavši u brak s princezom Charlotte Grimaldi. Tom je ženidbom on ujedno stekao pravo na titulu vojvode od Valentinoisa (fr. Duc de Valentinois), koja je korištena kao sporedna titula u vladajućoj dinastiji Grimaldi, pa je njome nadalje oslovljavan. Inače, titula vojvode od Valentinoisa ime je dobila po kraju oko francuskog grada Valencea, smještenog na rijeci Rhône, otprilike na pola puta između Lyona i Avignona. Grof Pierre de Polignac preminuo je 1964. godine pokraj Pariza, u 70. godini.
________________________________________________________________________

Image

Dana 24. listopada 1946. godine snimljene su prvi put u povijesti fotografije Zemlje iz svemira. Vrlo je zanimljivo da je to učinjeno pomoću njemačkih raketa V-2 dizajniranih u doba nacističke vlasti u Njemačkoj. Naime, Hitlerov je Treći Reich imao raketni program koji je vodio poznati znanstvenik Wernher von Braun (kasniji dugogodišnji direktor u američkoj NASA-i).

Raketa V-2 pomoću koje su uzete snimke bila je lansirana od strane Amerikanaca, koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata zaplijenili velik broj tih raketa i prateće opreme iz Trećeg Reicha (radilo se o količinama mjerenim u stotinama vagona). Rakete V-2 dovezene su iz Europe u SAD, većinom u saveznu državu Novi Meksiko, gdje se s tim raketama dalje radilo na testnom području White Sands (to je i danas najveća vojna instalacija u SAD-u, a ondje je testirana i prva svjetska nuklearna bomba u sklopu projekta Manhattan). Napomenimo da je nedaleko od mjesta White Sands sljedeće godine (1947.) prijavljeno i poznato viđenje NLO-a (tzv. Slučaj Roswell).

Fotografska oprema na raketi V-2 lansiranoj iz Novog Meksika mogla je snimati po jednu sliku svakih sekundu i pol. Raketa je dosegla maksimalnu visinu od 105 kilometara (obično se visina od 100 kilometara uzima za granicu atmosfere i svemira). Te su fotografije bile revolucionarne jer je najveća visina s kojih su snimljene prethodne rekordne snimke bila samo 22 kilometra (s jednog balona 1935. godine).
_________________________________________________________________________

Dana 24. listopada slavi se Dan Ujedinjenih naroda, jer je toga dana 1945. godine stupila na snagu Povelja kojom je UN osnovan. Povelja je potpisana u San Franciscu ranije te godine. Izvorno su Ujedinjeni narodi imali 51 članicu, od kojih je pet bilo stalnih članova Vijeća sigurnosti. Danas UN ima 193 članice.

Pojam Ujedinjeni narodi osmislio je američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, koji je među najzaslužnijima za njihovo osnivanje. Prvi vršilac dužnosti glavnog tajnika UN bio je Gladwyn Jebb, koji je taj posao obavljao do izbora prvog pravog glavnog tajnika – Norvežanina Trygve Liea. Trygve Lie je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio ministar vanjskih poslova norveške vlade u izbjeglištvu. Nakon njega glavni tajnici UN su bili Dag Hammarskjöld, U Thant, Kurt Waldheim, Javier Pérez de Cuéllar, Boutros Boutros-Ghali, Kofi Annan i Ban Ki-moon
_________________________________________________________________________

Image

Bitka kod Kobarida (ili Bitka za Caporetto) u Prvom svjetskom ratu, veliki okršaj na talijansko – austrougarskom bojištu, započela je 24. listopada 1917. godine. Alpsko mjesto Kobarid (tal. Caporetto) danas se nalazi unutar granica Republike Slovenije, na rijeci Soči te samo 4 i pol kilometra od granice s Italijom.

Naime, Talijani, pod zapovjedništvom Luigia Cardone, izvojevali su nekoliko pobjeda oko rijeke Soče u tadašnjoj sjevernoj Italiji unatoč velikim gubicima. Zapovjednik austro-ugarske vojske Arz von Straussenberg tada moli Njemačku da pošalje pojačanja što su ovi i učinili.

Centralne sile započele subitkumasovnim napadom na grad Kobaridkoji je bio najslabija točka u talijanskoj liniji duž Soče. Jak udarac ostvarile su upotrebom bojnog otrova na samom početku bitke. Već prvog dana neke su napadačke jedinice uspjele prodrijeti 25 kilometara u dubinu talijanskog teritorija.Talijani su, u pokušaju da se obrane, povlačili vojnike i postavljali ih na druga mjesta obrambene linije u cilju da zaustave druge napade, no time su samo pomagali napredovanje neprijateljske vojske.

Bitka kod Kobarida trajala je do 19. studenog, a austro-ugarske i njemačke snage teško su porazile talijansku vojsku te napredovale u dubinu od 100 kilometara u talijanski teritorij, gotovo nadomak Venecije. Talijani su imali oko 30.000 poginulih i 275.000 zarobljenih vojnika dok su Centralne sile imale ukupno 20.000 poginulih i ranjenih. Radilo se o najvećem trijumfu austro-ugarske vojske tijekom Prvog svjetskog rata. Za Talijane radilo se o jednom od najvećih poraza u cjelokupnoj nacionalnoj povijesti.

Spomenimo da je jedan od glavnih austro-ugarskih zapovjednika u Bitki kod Kobarida bio general Svetozar Borojević, kasniji feldmaršal.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 25. listopada 1973. godine umro je poznati etiopski trkač Abebe Bikila. Slavan je po tome što je 1960. godine osvojio zlatnu olimpijsku medalju pobijedivši na maratonu kojeg je pretrčao bosonog. Dapače, na sljedećoj Olimpijadi 1964. godine ponovno je pobijedio na maratonu, postavši tako prvi čovjek u povijesti kojem je uspjelo dva puta za redom pobijediti na olimpijskom maratonu.

Zanimljiv je razlog zašto je 1960. godine Bikila bosonog trčao maraton. Naime, on je u to doba bio član etiopske carske tjelesne straže (u to je vrijeme etiopski car bio poznati Haile Selasije). Bikilu su u posljednji trenutak dodali na popis etiopskih sudionika na Olimpijskim igrama koje su se održavale te godine u Rimu. Zbog toga je došao na natjecanje nedovoljno opremljen. Kompanija koja je osiguravala tenisice za trkače – Adidas – izgleda da nije imala odgovarajući broj za njega. Tenisice koje je dobio nisu mu pristajale pa je uoči maratona odlučio trčati bos.

Ne samo da je uspješno otrčao taj maraton, nego je i pobijedio. Dapače, postao je prvi dobitnik zlatne olimpijske medalje iz Afrike južno od Sahare.

Na sljedećim Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Bikila je opet pobijedio, i to postavivši novi svjetski rekord u trčanju maratona. Zanimljivo je da nakon te utrke čak nije izgledao ni iscrpljen, a kasnije je izjavio da bi bio mogao trčati još deset dodatnih kilometara.
________________________________________________________________________

Image

Dana 25. listopada 1888. godine rođen je američki admiral Richard E. Byrd, jedan od najslavnijih polarnih istraživača svih vremena. Znamenit je po tome što je izveo prvi ljudski let preko Južnog pola. Taj pothvat na Antarktici ostvario je 1929. godine zrakoplovom Ford Trimotor, razmjerno velikom letjelicom raspona krila od preko 23 metra. Ford Trimotor bio je opremljen s tri 9-cilindrična motora zvjezdastog rasporeda, s ukupno 1.260 konjskih snaga.

Byrdov let preko Južnog pola izazvao je veliku senzaciju, a on je oko tri tjedna kasnije promaknut u čin admirala. Time je postao najmlađim admiralom u povijesti američke mornarice. Inače, Byrd je pokušao preletjeti i Sjeverni pol, oko tri godine prije spomenutog leta na Antarktici. U njegovo se doba smatralo da je i taj let preko Sjevernog pola bio uspješan, a on je za njega nagrađen čak i američkim najvišim vojnim odlikovanjem – znamenitom Medaljom časti (engl. Medal of Honor). Svojevremeno su ga, dakle, smatrali prvom osobom koja je preletjela oba pola planeta Zemlje. Ipak, kasnije su pronađeni prilično jaki dokazi da Sjeverni pol Byrd vjerojatno nikada nije dosegao. S druge strane, njego let preko Južnog pola ostao je neupitan.
_______________________________________________________________________

Image
Američka vojska dobila je prvog afroameričkog generala u svojoj povijesti 25. listopada 2940. godine. Bio je to događaj od povijesnog značenja, naročito ako se poznaje činjenica da je u to doba još postojala jaka segregacija u južnim državama SAD-a, gdje crnci još dugo vremena kasnije nisu smjeli sjediti u prednjem dijelu autobusa.

Prvi afroamerički general bio je Benjamin O. Davis, rođen u američkom glavnom gradu Washingtonu. On se kao mladić priključio američkoj dobrovoljačkoj vojsci, a s 24 godine postao je časnik. Nakon služenja u konjici dobio je posao predavača vojne znanosti i taktike na sveučilištu. Dugo vremena bio je sveučilišni profesor, sve dok 1938. godine, uoči Drugog svjetskog rata, nije postavljen za zapovjednika jedne pukovnije američke vojske.

Navedenog datuma O. Davis unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Dobio je zapovjedništvo nad 4. brigadom 2. konjičke divizije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao pomoćnik glavnog inspektora američke vojske. Bio je i na europskom bojištu tijekom rata.

Umirovljen je nakon časno odsluženih 50 godina vojne službe. Pokopan je na najslavnijem američkom groblju Arlington pokraj Washingtona. Zanimljivo je da je njegov sin također postao general. Zvao se kao i otac – Benjamin O. Davis – i postao je prvi crnački general u američkom zrakoplovstvu, a napredovao je čak i do čina generala s 4 zvjezdice (otac mu je bio general s jednom zvjezdicom).
_________________________________________________________________________

Image

Slavni slikar Pablo Picasso rođen je u andaluzijskom gradu Malagi 25. listopada 1881. godine. Na krštenju mu je dano ime Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad, prema svecima zaštitnicima. Prezime Picassovog oca bilo je Ruiz, a bio je aristokratskog porijekla.

Prezime Picasso dobio je Pablo zapravo od svoje majke. Manje je poznato da je Picasso bio komunist. Naime, 1944. se učlanio u Francusku komunističku partiju i ostao je u njoj do smrti. Salvador Dali je to komentirao riječima: “Picasso je slikar, ja također; Picasso je Španjolac, ja također; Picasso je komunist, ja nisam.

Nakon što je partija je kritizirala njegov portret Staljina kao nedovoljno realističan, Picasso je ohladio prema komunizmu. Budući da je Picasso već od 1920-ih mogao skupo prodavati svoja djela, mogao si je priuštiti da većinu djela zadrži u svom vlasništvu, tako da je u vrijeme smrti posjedovao oko 50.000 vlastitih djela.

Ona su nakon njegove smrti prešla u vlasništvo Francuske i njegovih nasljednika. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda Picasso je bio najplodniji umjetnik u povijesti. Računa se da je proizveo oko 13.500 slika, 100.000 otisaka i grafika, 34.000 ilustracija za knjige i 300 skulptura. Ukupna vrijednost svih njegovih djela računa se u milijardama eura.
_____________________________________________________________________

Image

Eduard Einstein bio je sin genijalnog znanstvenika Alberta Einsteina i Mileve Marić, srpske matematičarke i fizičarke. Mileva Marić rođena je na području današnje Vojvodine, u gradu Titelu, otprilike na pola puta između Novog Sada i Beograda.

Značajno je da je Einsteinova buduća supruga Mileva Marić pohađala kraljevsku gimnaziju u Zagrebu (današnja Gornjogradska gimnazija). Zanimljivo je da je bila jedina djevojka u toj, tada još isključivo muškoj gimnaziji (za upis joj je stoga trebalo posebno dopuštenje). Još je zanimljivije da je u Zagrebu imala najviše ocjene iz matematike i fizike.

Godine 1896. Mileva Marić upisala se u poznatu visoku školu ETH (Eidgenössische Technische Hochschule) u Zürichu, gdje je studirao i Albert Einstein. Upoznali su se, zbližili i ona je zatrudnjela 1901. godine s njegovim djetetom. Prekinula je studij i otišla u Novi Sad roditi. Sudbina tog djeteta do danas je nepoznata – ili je umrlo ili je dano na posvajanja.

Einstein i Mileva vjenčali su se tek 1903. godine. Dobili su dva sina i jednu kćer. Najmlađi sin Eduard rodio se 1910. godine. Dječak je od malena imao zdravstvenih problema.

Albert Einstein i Mileva razveli su se 1919. godine, a djeca su pripala njoj. Albert je još u vrijeme braka s Milevom ušao u vezu sa svojom bliskom rođakinjom, sestričnom Elsom (Albertu i Elsi majke su bile sestre, a očevi još k tome bratići). Iste godine kad se razveo od Mileve, Albert se oženio Elsom.

Eduard Einstein bio je dobar učenik i započeo je studirati medicinu, želeći postati psihijatar. No, kad mu je bilo 20 godina dijagnosticirana mu je shizofrenija i stavljen je u psihijatrijsku kliniku u Švicarskoj. U bolesnom stanju rekao je jednom prilikom svom ocu Albertu da ga mrzi. Nakon toga ga Albert više nikada nije posjetio.
________________________________________________________________________

Image

Egipatski obelisk je visoki, uski stup četverokutnog presjeka s piramidalnim vrhom. Bio je obložen pločama od plemenitih kovina. Većina obeliska potječe iz Luksora i Karnaka, a nastali su tijekm 18. i 19. dinastije. Zanimljivi su zbog uklesanim hijeroglifa.

U 19. stoljeću mnoga umjetnička djela iz antičkog svijeta i s Bliskog istoka prenesena su u Europu. Tako je u Pariz prenesen i Obelisk iz Luksora, koji je stajao ispred luksorskog hrama. Ovaj je obelisk bio dar francuskom kralju Luju Filipu od osmanskog vladara Egipta, Mehmeda Ali Paše. Postavljen je na današnji dan 1836. na Place de la Concorde (Trg sloge). Od tog trga počinje Avenija Champs-Élysées koja završava kod slavoluka. Concorde je najveći trg u Parizu i drugi najveći trg Francuske. Obelisk iz Luksora visok je 23,5 metara i težak oko 230 tona. Izrađen je od jednog komada granita.Nastao je u 13. stoljeću prije Krista, u vrijeme Ramzesa II. i stajao je u gradu Tebi. Ovaj obelisk ima svog parnjaka, koji još stoji na izvornom mjestu.

Bilo je potrebno čak tri godine da se obelisk iz Luksora prenese u Pariz, a za to je bio odgovoran arheolog Jean-François Champollion. Obelisk je najprije brodom prevezen Nilom i zatim Seinom do Pariza. Njemački arhitekt Jakob Ignaz Hittorff izradio je postolje visoko pet metara. Obelisk je najstariji spomenik u Parizu. Godine 1998. francuski poduzetnik i mecena Pierre Bergé donirao je brončani piramidalni završetak s pozlatom visok 3,6 metara.
______________________________________________________________________

Image

Dana 25. listopada 1722. godine održana je krunidba francuskog kralja Luja XV. iz dinastije Bourbon. Svečanost je održana u Reimsu, tradicionalnom mjestu za kraljevske krunidbe u Francuskoj. Obrede u znamenitoj katedrali Blažene Djevice Marije u Reimsu (fr. Notre-Dame de Reims) predvodio je tadašnji nadbiskup Reimsa princ Armand-Jules de Rohan-Guémené, pripadnik jedne od najuglednijih aristokratskih obitelji u Francuskoj (nadbiskupima Reimsa tradicionalno je pripadalo pravo krunjenja francuskih kraljeva još od srednjeg vijeka).

Uz katedrali je pri obredu kraljevskog pomazanja i krunidbe uz kralja stajao i niz najviših Crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika Francuske. Čak pet kardinala također je nazočilo obredu, među njima kardinal Armand de Rohan, biskup Strassbourga i rođak spomenutog predvoditelja svečanosti. Jedan od kardinala, Guillaume Dubois, bio je u to doba ujedno i francuski ministar vanjskih poslova (fr. Ministre français des Affaires étrangères). Kralju su uz bok s lijeve i desne strane stajali kapetani Kraljevske garde, a odmah iza kralja sjedio je na počasnom mjestu maršal Claude Louis Hector de Villars, koji je pri krunidbi vršio dužnost franuskog connétablea (vrhovnog vojnog zapovjednika). Pri krunidbama su connétablei tradicionalno držali kraljev mač pa je taj zadatak pri spomenutoj svečanosti obavljao maršal Villars (inače jedan od najslavnijih vojskovođa u francuskoj povijesti).
______________________________________________________________________

Image

Dana 25. listopada 1945. godine umro je nacistički političar Robert Ley – jedan od najpoznatijih ljudi u Njemačkoj u doba uoči Drugog svjetskog rata. Naime, Roberta Leya postavio je Adolf Hitler na visoku funkciju šefa Njemačkog radničkog fronta (njem. Deutsche Arbeitsfront – DAF). Ta organizacija imala je zapravo ulogu sindikata u Trećem Reichu za vrijeme nacističke vlasti. Točnije rečeno, svi sindikati u državi zamijenjeni su DAF-om, kako bi se stvorila kontrola nad radnicima i poslodavcima.

DAF je bio moćna organizacija. Primjerice, od radnika su putem članarine primali godišnje čak oko 300 milijuna Reichsmaraka. U sklopu DAF-a postojala je organizacija Kraft durch Freude (KdF), što znači Snaga kroz radost. Radilo se zapravo o državnoj ustanovi za pružanje turističkih i zabavnih usluga radnicima. KdF je ubrzo postao najveći turistički operater na svijetu. Imali su čak i velike brodove za krstarenja, od kojih je jedan nosio ime upravo Robert Ley.

Spomenimo da je KdF bio važan i za nastanak poznatog Volkwagena Bube, koji se isprva trebao zvati KdF-Wagen. Također, KdF je radnicima organizirao posjete koncertima, operi i kinima, kao i izlete, planinarenje, gimnastiku itd

Robert Ley bio je skromnog podrijetla, no uspio je doktorirati na području kemije. Kao mladić u Prvom svjetskom ratu služio je u ratnom zrakoplovstvu. Jednom prilikom srušio se zrakoplov na kojem je letio, a on je ozlijeđen. Ostatak života je mucao, a imao je i probleme s ponašanjem, što neki povezuju s ozljedom pri padu zrakoplova. Ley je navodno često bio pijan, što su mu mnogi predbacivali. Ipak, Hitler je tolerirao njegove ekscese, jer mu je Ley bio potpuno odan.
_______________________________________________________________________

Image

Znamenita Bitka kod Balaklave tijekom Krimskog rata dogodila se 25. listopada 1854. godine. Postala je epohalno poznata osobito po jurišu britanske lake konjičke brigade na ruske topove, napadu koji je bio sličan japanskim napadima kamikaza iz Drugog svjetskog rata. Taj juriš, u britanskoj historiografiji poznat kao Juriš lake brigade (engl. The Charge of the Light Brigade), uzrokovao je goleme žrtve na britanskoj strani.

Naime, laki su konjanici bez oklopa jurišali izravno prema topovima kroz izduljenu dolinu, a bili su zasipani topovskom vatrom i s obaju bokova. Takav neobičan frontalni napad bio je prouzročen krivim prenošenjem zapovijedi. Britanski vrhovni zapovjednik general lord Raglan naredio je zapovjedniku cjelokupne britanske konjice, generalu lordu Lucanu, da konjičkim napadom spriječi Ruse pri povlačenju svojih mornaričkih topova. Ta je izvorna zapovijed bila logična i opravdana, no u prijenosu je iskrivljena.

Zapovijed je prenio kapetan Nolan, kojeg je lord Lucan pitao o kojim se topovima radi, na što je ovaj širokim zamahom ruke pokazao na veliku skupinu ruskih topova na drugoj strani doline (to nisu bili topovi na koje se zapovijed izvorno odnosila). Lord Lucan izdao je zapovijed generalu bojniku lordu Cardiganu, koji je osobno poveo laku konjičku brigadu u puni frontalni napad. Došlo je do pokolja, pri kojem je kapetan Nolan poginuo već u prvoj minuti juriša. Zbog njegove pogibije kasnije je bilo nemoguće ustanoviti zašto je na krivi način prenio zapovijed. U svakom slučaju, pripadnici lake brigade uspjeli su doći do ruskih topova i napasti ih, ali su se zbog velikih gubitaka odmah povukli natrag. Prema Cardiganovom izvještaju britanskom Parlamentu od 673 konjanika, koji su sudjelovali u jurišu, trećina ih je izginula.

Cjelokupna bitka završila je bez pobjednika. Jurišom lake brigade porastao je ugled britanske konjice zbog njene odvažnosti i bespogovornog poštivanja naredbi, ali je ugled britanskog sustava zapovijedanja pao.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Bitka kod Agincourta, veliki okršaj između Engleza i Francuza tijekom Stogodišnjeg rata, dogodila se 25. listopada 1415. godine. Radilo se o jednoj od najvećih srednjovjekovnih viteških bitaka na zapadnoeuropskom prostoru, a Englezi su odnijeli pobjedu unatoč brojčanoj premoći Francuza. Bitka je imala takav odjek da i danas ima neugodan prizvuk u odnosima između Velike Britanije i Francuske.

Mjesto Agincourt (poznato i kao Azincourt, prema drugom načinu pisanja) nalazi se u današnjoj sjevernoj Francuskoj, oko 60 kilometaraod lučkog grada Calaisa. Bitka se dogodila u tzv. trećoj fazi Stogodišnjeg rata nakon što je dvije godine ranije na englesko prijestolje stupio mladi Henrik V. Novi kralj želio je obnoviti pravo na francusko prijestolje te osvojiti cijelu sjevernu Francusku kao uporište. Mjesec dana prije bitke engleska vojska zauzela je luku Harfleur, ali je pretrpjela velike gubitke i morala se povući prema Calaisu. Iscrpljenu vojsku na putu su dostigli Francuzi. Henriku V. ostalo je samo 6.000 vojnika, a dostigao ga je neprijatelj koji je imao vojsku od 36.000 ljudi pod zapovjedništvom constablea Francuske Charlesa d’Albreta.S obzirom na to da mu je bila odsječena odstupnica i time vrlo ograničene zalihe, Henrik je odlučio započeti bitku uzdajući se u svoje strijelce naoružane moćnim dugim lukovima.

Upravo su strijelci odigrali odlučujuću ulogu nakon što su desetkovali francusku oklopljenu konjicu. Nakon toga Englezi su prešli u juriš, koji Francuzi, već duboko demoralizirani, nisu mogli izdržati. Na francuskoj strani došlo je do pokolja, tako da su poginuli mnogi krupni feudalci – najmanje osam grofova, tri vojvode i jedan nadbiskup. Poginuo je i vrhovni zapovjednik francuske vojske Charles d’Albret kao i francuski admiral Jacques de Châtillon.Računa se da je poginulo oko 10.000 francuskih vojnika dok ih je oko 1.500 palo u zarobljeništvo. Englezi su izgubili manje od 200 ljudi.

U Bitci kod Agincourta zauvijek je nestala francuska vojska feudalnog tipa, jer se nakon dugog razdoblja kaosa i građanskog rata počela stvarati vojska novog tipa temeljena na plaćeništvu. Stogodišnji rat nastavio se još četiri desetljeća.
______________________________________________________________________

Image

Paleontolog, geolog i antropolog Dragutin Gorjanović-Kramberger rodio se u Zagrebu 25. listopada 1856. godine. Njegovo rođeno ime bilo je zapravo Karlo Kramberger, a kasnije je svoje njemačko prezime pohrvatio u Gorjanović. Ime Karlo i inače prevodi se u Dragutin.

Mladi se Dragutin kao dječak zainteresirao za fosile riba i biljaka koje se moglo pronaći u okolici Zagreba (morski fosili na zagrebačkom području potječu iz doba kad je ovdje bilo more). Ljubav prema fosilima ostala mu je tijekom cijelog života. Studirao je paleontologiju u Zürichu i Münchenu, a doktorirao je u Tübingenu.

Bavio se paleontologijom, stratigrafijom (izvršio podjelu pliocena sjeverne Hrvatske), tektonikom (Medvednica), paleoklimatologijom, hidrografijom, primijenjenom geologijom i geološkim kartiranjem (pregledna geološka karta Hrvatske i Slavonije).

Kad su mu bile 42 godine (1899.) postigao je najveći uspjeh – otkrio je na Hušnjakovu brdu, kod Krapine, bogato nalazište pračovjeka (krapinski pračovjek). Taj nalaz bio je odlučujući dokaz o postojanju fosilnoga pleistocenskog čovjeka. U pješčenjačkim naslagama špilje nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima više desetaka pračovjeka različitog spola i životne dobi. Nađeni su i brojni fosilni ostatci mnogih životinja. Više od tisuću pronađenih komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika svjedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka. Starost ovog bogatog lokaliteta odgovara vremenu prije 130.000 godina. Zahvaljujući radovima koje je objavio o otkriću na krapinskom nalazištu i brojnim raspravama koje je vodio s europskim antropolozima Krambergera se smatra jednim od utemeljitelja svjetske paleoantropologije.

Napisao je 237 radova, iz raznih znanstvenih područja, u hrvatskim i inozemnim časopisima, od kojih je posebno značajna monografija Diluvijalni čovjek iz Krapine u Hrvatskoj. Za svoj rad stekao je mnoga priznanja. Tako je postao počasni građanin Zagreba, Krapine i Karlovca, počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, počasni član Zbora liječnika Hrvatske i Hrvatskoga prirodoslovnog društva…

Dragutin Gorjanović-Kramberger umro je 1936. godine u rodnom Zagrebu.
______________________________________________________________________

Image

Dana 24. listopada 1825. godine rođen je u Beču jedan od najpoznatijih skladatelja svih vremena, nazivan također i kraljem valcera – Johann Strauss mlađi. Svjetski je poznat po svojim djelima Na lijepom plavom Dunavu, Carski valcer, Trisch-trasch polka, te operetama Šišmiš i Ciganski barun. Otac mu je bio poznati skladatelj Johann Strauss stariji (autor Radetzky marša).

Zanimljivo je da otac nije htio da mu sin postane glazbenik kao on. Mladi je Johann potajice učio svirati violinu, a kad je otac to saznao bičevao ga je “da istjera glazbu iz njega”. Tek kad je otac napustio obitelj radi ljubavnice, mogao je sin slobodno učiti glazbeno umijeće.
________________________________________________________________________

Image

Godine 1881., na današnji dan, u andaluzijskom gradu Malagi prvi put je zaplakao jedan od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća – otac kubizma Pablo Picasso. “Dobar ukus je neprijatelj kreativnosti”,”Solidni umjetnici kopiraju, veliki umjetnici kradu”, “Inspiracija postoji, ali ona vas mora zateći dok radite”, “Naučite pravila kao profesionalac, tako da ih možete kršiti kao umjetnik”, “Nisam sve rekao, ali sam sve naslikao” samo su neke od mudrih misli čovjeka koji je mnogo rekao a još više naslikao, jednog od najplodnijih stvaralaca svih vremena. Od slikarstva na platnu i zidu, preko skulptura, grafika i keramike do scenografije, kolaža i plakata – gotovo da nema likovnog područja u kojem nije bljesnuo njegov genij. Donosimo zanimljivosti o tvorcu remek-djela “Guernica”, “Žena koja plače”, “Obitelj harlekina” i “Gospođice iz Avignona”!
  • Mogli biste polomiti jezik ako želite izgovoriti njegovo puno ime. Rođen je, naime, kao Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad Ruiz y Picasso. Bio je toliko slabašno novorođenče da je babica koja ga je porodila mislila kako je rođen mrtav. Nije se ni trudila oživjeti ga, već ga je ostavila i pobrinula se za njegovu majku. Da Pablov ujak nije slučajno primijetio kako je novorođenče živo, svijet nikad ne bi upoznao umjetničkog genija.
  • Prvu izložbu održao je kao trinaestogodišnjak, u stražnjem dijelu dućana s kišobranima. Razdoblja uspjeha u njegovom životu su se smjenjivala s danima financijskog škripca. U više je navrata pao na toliko niske grane da je palio svoja platna kako bi se ugrijao!
  • Mnogo je anegdota o Picassovoj taštini, poput one da je pred radom nekog početnika izjavio: “Ovoj slici nedostaje još nešto da bi bila istinsko umjetničko djelo”. Mladi slikar se sav pretvorio u upitnik. “Što, majstore, što joj nedostaje?” htio je znati. “Moj potpis”, nacerio se Picasso.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 26. listopada 1947. godine rođena je Hillary Rodham, američka političarka i supruga predsjednika Billa Clintona. Hillary Rodham rođena je u čikaškoj bolnici Edgewater Hospital, a odrasla je u dobrostojećoj četvrti Park Ridge, jednoj od najelitnijih u Chicagu. Obiteljska kuća u kojoj je Hillary odrastala s ocem, majkom i dvoje braće nalazi se na adresi 235 Wisner Street u Chicagu, oko 20 kilometara sjeverozapadno od središta tog grada. Prvi restoran franšize McDonald’s u povijesti koji je otvorio poduzetnik Ray Kroc, nalazio se u susjednoj čikaškoj četvrti Des Plaines, samo oko šest kilometara od doma obitelji Rodham. U trenutku otvaranja tog restorana, u travnju 1955. godine, imala je Hillary sedam godina. Pohađala je od 1953. do 1957. godine osnovnu školu Eugene Field Elementary School, smještenu oko 600 metara od svoje kuće, u istoj čikaškoj četvrti Park Ridge. Nedaleko je pohađala i srednju školu, prvo Maine East High School (samo 2.400 metara od spomenutog prvog McDonald’sovog restorana), a zatim Maine South High School. Obje se te srednje škole nalaze u četvrti Park Ridge, tako da je sve do svoje 18. godine života Hillary bila vezana gotovo isključivo uz tu četvrt. Godine 1965. upisala se na Wellesley College, jedan od najuglednijih ženskih koledža u SAD-u, smješten pokraj Bostona. Na tom su visokom učilištu svojevremeno studirale Madeleine Albright, Diane Sawyer i mnoge druge žene poznate u američkoj javnosti.
________________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1940. godine održan je prvi službeni let američkog lovca P-51 Mustang. Radilo se o jednom od najuspješnijih lovačkih zrakoplova iz Drugog svjetskog rata, proizvedenom u konačnici u više od 15.000 primjeraka. Na prvom letu Mustagom je upravljao Vance Breese, testni pilot poznat po velikim zaradama na sličnim letovima.

Mustang je postao svojevrsnom ratnom legendom, a određeni broj primjeraka tog zrakoplova je i danas u letećem stanju. Mustang se odlikovao velikim dometom, koji je mogao zahvaliti vanjskim spremnicima goriva, a čime je mogao pratiti savezničke bombardere na letovima do unutrašnjosti Njemačke (čak i do Berlina). U usporedbi sa znamenitim britanskim Spitfireom, Mustang je imao znatno veći domet, no Spitfire je vjerojatno ipak bio nešto bolji u zračnim okršajima. Mustang je mogao doseći brzinu od 700 kilometara na sat te se uspeti do visine od čak 12.800 metara. S vremenom je opremljen verzijom motora Rolls-Royce Merlin (takav je motor pokretao i Spitfire). U pojedinim izvedbama Mustanga maksimalna snaga tog motora mogla je dosezati oko 2.000 konjskih snaga.
________________________________________________________________________

Image

Američka gospel pjevačica Mahalia Jackson rodila se 26. listopada 1911. u New Orleansu. Najprije je pjevala u baptističkoj crkvi, a profesionalnu karijeru počela je u sastavu Johnson Brothers, prvom profesionalnom gospel sastavu. Nakon raspada Johnson Brothersa sredinom 30-ih godina 20. stoljeća snimila je samostalno nekoliko pjesama osrednjeg uspjeha. S vremenom je postala popularna koncertna pjevačica i nije snimala neko vrijeme. Mahalia Jackson obišla je čitav svijet na turnejama. Zatim je ponovo snimila nekoliko pjesama 40-ih godina, ali je prodaja išla slabo. Njezin proboj omogućila je pjesma Move on up a Little Higher 1948., nakon čega su njezine ploče rasprodane. Postala je poznata izvan SAD-a i dobivala strane nagrade.

S jednom od najvećih televizijskih i radijskih kuća u SAD-u Columbia Broadcasting System (CBS) dogovorila je radijsku emisiju, a 1954. sklopila je ugovor s poznatom diskografskom kućom Columbia Records. Odigrala je nekoliko uloga u filmovima, poput poznatog Imitation of Life (Imitacija života). Bila je vrlo poznata i uspješna 50-ih i 60-ih godina te je snimala ploče s velikanima poput Dukea Ellingtona. Političari su je zvali da pjeva na njihovim događanjima. Tako je pjevala prilikom prisezanja američkog predsjednika Johna F. Kennedyja.

Umrla je nakon dulje bolesti 1972. godine od srčanog infarkta, a pokopana je u Memorijalnom parku Providence u saveznoj državi Louisiani.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1909. godin ubijen je japanski princ Itō Hirobumi – prvi premijer u povijesti Japana. Naime, u Japan je funkcija premijera uvedena tek 1885. godine, za vrijeme cara Mutsuhita (poznat i kao Meiji). Taj je car ukinuo dotadašnju vlast šoguna, koji su stoljećima vladali Japanom kao vrhovni vojni zapovjednici. Car Mutsuhito preuzeo je vlast, a uveo je položaj premijera ponešto sličan onome koji je postojao u zapadnjačkim zemljama. Funkcija premijera i danas postoji u Japanu, a premijer predvodi izvršnu vlast u toj zemlji (car je samo ceremonijalni šef države).

Itō Hirobumi rođen je u samurajskoj obitelji jugozapadno od Hirošime, na jugu najvećeg japanskog otoka Honšua. Školovao sev u Engleskoj, na University Collegu u Londonu. Bio je važan promicatelj zapadnjačkih obrazaca u Japanu. Kao premijer formirao je kabinetsku vladu s ministrima, sličnu onima kakve su imale zapadne zemlje. Zbog reformi koje je provodio u Europi su ga prozvali japanskim Bismarckom.

Hirobumi je kao premijer vodio japansku carsku vladu u četiri vremenski odvojena mandata. Putovao je po SAD-u, Ruskom Carstvu, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Nakon što su Japanci podvrgnuli Koreju svojoj vlasti, Itō Hirobumi postavljen je za japanskog generalnog rezidenta u Koreji (pozicija slična kolonijalnom guverneru). Godine 1907. dobio je titulu princa – najvišu titulu u tadašnjem japanskom aristokratskom sustavu (prethodno je bio grof, pa markiz, što su niži rangovi od princa).

Princa Hirobumija u Mandžuriji jedan korejski nacionalist, jer je predstavljao japansku vlast nad Korejom. Inače, Hirobumi je bio doputovao u Mandžuriju na sastanak s ruskim ministrom grofom Kokovcovom, kasnijim premijerom u Ruskom Carstvu.
________________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1999. godine izglasao je Dom lordova britanskog parlamenta zakon po kojem su nasljedni lordovi izgubili automatsko pravo sjedenja u njemu. Naime, do 1999. godine praktički svi državljani Ujedinjenog Kraljevstva s britanskom aristokratskom titulom imali su pravo sjedenja u parlamentu. Tih aristokratskih titula postoji pet, ovim redom od najniže prema najvišoj: barun, vikont, earl (grof), markiz i vojvoda. Od njih, nosioce četiri niže titule (baruna, vikonta, earla i markiza) oslovljava se obično kao lordove, dok su vojvode još višeg statusa i jedini imaju pravo na oslovljavanje s Njegova milost (engl. His Grace). Budući da je u Velikoj Britaniji postojao razmjerno velik broj posjednika nasljednih titula, pravo na sjedenje u Domu lordova imalo je čak oko 1.330 ljudi.

Nakon uvođenja reforme 1999. godine, članstvo u Domu lordova smanjeno je na otprilike 660 osoba. Svi nosioci tzv. doživotnih lordovskih titula imaju i dalje pravo na članstvo. Radi se većinom o osobama kojima je od 1958. godine do danas dodijeljena nenasljedna titula lorda. Isključivo se radi o najnižoj tituli – dakle onoj baruna/barunice. Takve titule dodjeljuju su kao nagrada za zasluge i ne mogu se prenijeti na potomstvo nasljeđivanjem.

Da se ne bi u potpunosti izbacilo nasljedne lordove iz parlamenta, napravljen je kompromis. Naime, dopušteno je da 92 nasljedna lorda i dalje ostanu u Domu lordova, s time da njih 90 biraju njihovi kolege nasljedni lordovi. Samo dvije osobe automatski imaju nasljedno pravo na članstvo – oni koji drže nasljednu službu Earl Marshal (vojvoda od Norfolka) i Lord Great Chamberlain (u ovom trenutku markiz od Cholmondeleya).
_______________________________________________________________________

Norveška je 26. listopada 1905. postala je nezavisnam ustavna monarhija. Prije toga Norveška je godinama bila u uniji sa Švedskom, pod švedskim kraljevima iz dinastije Bernadotte. Zanimljivo je da su nakon odvajanja od Švedske Norvežani uzeli sebi kralja iz Danske. Naime, izabrali su za svog monarha danskog princa Karla iz dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, sina tadašnjeg vladajućeg danskog kralja Fridrika VIII. (taj je danski kralj bio brat ruske carice Marije Fjodorovne te britanske kraljice Aleksandre).

Kad je princ Karlo preuzeo norveško prijestolje uzeo je ime Haakon VII., jer je ime Haakon bilo staronordijskog podrijetla, a koristili su ga raniji norveški kraljevi. Doduše, to ime nije upotrijebio nijedan norveški vladar još od srednjeg vijeka (Haakon VI. umro je 1380. godine). Norveška je sve do danas ostala monarhija, a u njoj je i dalje na vlasti dinastija Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Dapače, današnji norveški kralj Harald V. unuk je spomenutog Haakona VII.
________________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1776. godine znameniti američki političar i znanstvenik Benjamin Franklin isplovio je na sudbonosnu diplomatsku misiju prema Francuskoj. Podrška koju je uspio dobiti od Francuza pokazala se kasnije jednim od ključnih čimbenika za pobjedu u Ratu za nezavisnost. Naime, Francuska je u tom ratu stala na stranu novoproglašenih Sjedinjenih Američkih Država, a protiv Velike Britanije, nekadašnjeg posjednika američkih kolonija. Budući da je kroz cijelo to vrijeme Francuska bila kraljevina na čelu s Lujem XVI. i Marijom Antoanetom, dogodila se paradoksalna situacija u kojoj se za nezavisnost i slobodu jedne demokratske države borila država starog režima s feudalnim ustrojem.

Benjamin Franklin imao je u trenutku kad je poslan u Francusku već 70 godina. Iza njega je bilo golemo iskustvo, kako na političkom području, tako i na području prirodnih znanosti. U Parizu je zbog toga postao vrlo popularan, a ostao je u Francuskoj sve do 1785. godine. S njim je boravio i njegov unuk William Temple Franklin, kojem je u trenutku dolaska u Pariz bilo samo oko 16 godina. Nastanili su se u pariškoj četvrti Passy, nedaleko od lokacije današnjeg Eiffelovog tornja. U Parizu Franklin je imao tiskaru, što je bilo vrlo važno sredstvo za širenje ideja. Nema sumnje da su Franklinove ideje utjecale i na Francuze uoči Francuske revolucije.
_________________________________________________________________________

Image

U gradiću Tombstone u Arizoni odigrao jedan od najpoznatijih obračuna u povijesti Divljeg zapada 26. listopada 1881. godine. Sukobile su se dvije skupine, koje su se borile za prevlast u Tombstoneu. Jednu su sačinjavali predstavnici zakona – braća Earp (Wyatt, Morgan i Virgil) te Doc Holliday, a drugu njihovi neprijatelji kauboji – braća Clanton i braća McLaury.

O.K. Corral je bilo ograđeno mjesto za konje u tom gradiću (O.K. je kratica za Old Kindersley). Revolveraški obračun se zapravo dogodio oko šest ulaza dalje od Corrala, pa bi točniji naziv bio obračun u blizini O.K. Coralla. Pucnjava revolverima trajala je svega 30-ak sekundi.

Ispaljeno je oko trideset metaka. Frank i Tom McLaury ubijeni su, kao i Billy Clanton. Morgan i Virgil Earp te Doc Holliday su ranjeni. Ike Clanton, vođa bande kauboja, zbog kojeg je ponajviše i došlo do obračuna, pobjegao je neozlijeđen još prije nego je pucnjava počela. Povukao se na svoj ranč i odustao od borbe za prevlast nad gradićem.
________________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1689. godine započeo je u Skoplju katastrofalan požar koji je u nekoliko dana uništio velik dio grada. Požar su izazvali kršćani predvođeni Habsburgovcima, koji su u do doba vršili prodor duboko u unutrašnjost Osmanskog Carstva. Naime, nakon neuspješne osmanske opsade Beča 1683. godine, kršćanske su snage izvršile protunapad, duboko sprodrijevši u Osmansko Carstvo

Granica Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva 1683. godine bila je nedaleko od današnje austrijsko-mađarske granice, a čak je i područje današnje Nagykanizse te južne Slovačke pripadalo Osmanlijama. Kršćanske snage uspjele su napraviti toliko dubok prodor da su doprle sve do Kosova i današnje Makedonije. U Skopju je vladala epidemije kolere pa je to bio vjerojatno jedan od razloga zašto su habsburške snage spalile grad.
_______________________________________________________________________

Dana 26. listopada 1967. izvršena krunidba iranskog šaha Muhameda Reze Pahlavija i njegove supruge, carice Farah. Šah si je stavio specijalno izrađenu krunu s 3380 dijamanata na glavu i uzeo carsko žezlo, a zatim je okrunio svoju suprugu.

Za krunidbu su upotrebljeni iranski carski dragulji, najvrjedniji na svijetu. Jedan od dragulja je ružičasti dijamant Darya-i-noor (u značenju more svjetlosti), jedan od najznačajnijih dijamanata u svjetskoj povijesti. Nekada je pripadao indijskim velikim mogulima.

Te dragulje su stoljećima skupljali perzijski šahovi u svoje riznice, a čak i danas u Republici Iran služe kao jedna od vrijednosnih podloga za iransku valutu. Mogu se vidjeti u iranskoj središnjoj banci u Teheranu, gdje su od 1990-ih izloženi javnosti.

Iranski šah imao je titulu cara i Shahanshaha (hrv. vladar nad vladarima) i smatrao je sebe vladarom najstarije monarhije na svijetu. Ta je monarhija potjecala još od perzijskog cara Kira Velikog, koji je vladao od rijeke Inda do Grčke i od Središnje Azije do Egipta.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 26. listopada 1795. uspostavljena je vlast Direktorija u Francuskoj. Radilo se o jednoj od posljednjih stadija Francuske revolucije, nakon najradikalnijih faza (npr. faze revolucionarnog terora). Francuski Direktorij predstavljao je specifični oblik vlasti pri kojem se na čelu države nalazilo pet direktora (fr. Directeurs).

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Dana 26. listopada 1854. godine rođen je cijenjeni hrvatski književnik Ksaver Šandor Gjalski. Rođeno ime bilo mu je – Ljubomil Tito Josip Franjo Babić – ili kraće – Ljubo Babić. Pseudonim Ksaver Šandor Gjalski, pod kojim je danas većinom poznat, uzeo je prema imenu djeda po majci. Naime, Ljubo Babić bio je plemićkog porijekla. Bio je potomak plemenite zagorske obitelji Babić, koja je plemstvo dobila od cara i kralja Karla VI. Habsburškog (oca Marije Terezije).

Otac malog Ljube Babića zvao se Tito Babić i bio je zagorski vlastelin i zemljoposjednik. Bio je vlasnik dvorca Gredice nedaleko od Zaboka. U tom je dvorcu Ljubo rođen na današnji dan 1854. godine. O svom je rođenju sam zapisao:

“U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: “Die Geisterstunde!” I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak – žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.”

________________________________________________________________________

Image

Dugotrajne kiše u gornjem toku rijeke Save uzrokovale su porast vodostaja rijeke, što je u noći od 25. na 26. listopada 1964. uzrokovalo najkatastrofalniju poplavu u povijesti Zagreba. Osim toga tadašnji nasipi bili su relativno slabi, a područje uz Savu gusto naseljeno. I prije je bilo izlijevanja takvog opsega, no nikad prije nije toliko ljudi živjelo na izljevnom području.

Vodeno jezero koje se stvorilo izlijevanjem bilo je dugačko oko 14 kilometara, a široko i do 4 kilometra. Poplavljeno je bilo područje od preko 6000 hektara, na kojem je živjelo 183.000 građana. Najveću pomoć u ublažavanju posljedica poplave pružale su snage JNA. Studenski domovi ispunjeni studentima bili su odsječeni od ostatka grada visokom vodom koja ih je okružila. Glavno prometno sredstvo postali su splavovi i čamci, a u poplavljenim dijelovima s nižim vodostajem bicikli. Oko 40000 ljudi moralo je napustiti svoje domove. Poplavljeno je bilo oko 15000 stambenih zgrada, od čega je oko 10000 stambenih jedinica nakon poplave ostalo neupotrebljivo za stanovanje.

Uništena je ili oštećena 81 trafostanica. Smrtno je stradalo 17 ljudi.

Poslije poplave odlučeno je da se podigne trajni nasip i uredi korito Save u onom dijelu kojem rijeka protječe kroz grad.
________________________________________________________________________

Image

Feldmaršal Erwin Rommel poznat je danas kao vjerojatno najsposobniji Hitlerov vojni zapovjednik u Drugom svjetskom ratu. Manje je poznato da je on status ratnog heroja stekao još u mladosti, u Prvom svjetskom ratu. Mladi natporučnik Erwin Rommel proslavio se na talijanskom bojištu, gdje su se sukobljavale vojske Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska) i Italije koju su potpomagale sile Antante, 26. listopada 1917. godine.

Bitka kod Kobarida jedna je od najznačajnijih u cijelom Prvom svjetskom ratu. Hrvatski vojnici sudjelovali su u njoj na strani Austro-Ugarske. Jedan od najuspješnijih austro-ugarskih zapovjednika bio je Svetozar Boroević von Bojna, koji je sam sebe smatrao Hrvatom. Zanimljivo je da je on jedini čovjek s područja Hrvatske koji je ikada postigao čin feldmaršala.
Natporučnik Erwin Rommel izveo je neobično uspješan pothvat. Njegova jedinica od oko 100 njemačkih vojnika suprotstavila se sili od oko 7000 Talijana kod planine Matajur na današnjoj granici Slovenije i Italije. Rommelove snage odnijele su pobjedu i uz minimalne gubitke uspjele su zarobiti čitavu talijansku diviziju. Mladi je Rommel (bilo mu je 25 godina) zbog tog uspjeha odlikovan najvišim pruskim vojničkim odličjem, slavnim ordenom Pour le Mérite, u žargonu poznatim kao Plavi Max. Taj orden osnovao je pruski kralj Friedrich Veliki, a među dobitnicima bili su i poznati njemački zračni asovi (Crveni barun von Richthofen, Hermann Göring itd.)

Bitka kod Kobarida bila je jedan od najvećih uspjeha Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Talijani su tako temeljito poraženi da su se morali povući gotovo do Venecije, stotinjak kilometara od Alpa. Sama riječ Caporetto (talijansko ime za gradić Kobarid u današnjoj alpskoj Sloveniji) postalo je u talijanskom jeziku sinonim za težak poraz i sramotu


https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Prema legendi, rimski car Konstantin, dan uoči odlučujuće bitke na Milvijskom mostu preko Tibera 27. listopada 312. godine doživio je ukazanje zbog kojeg je izvojevao pobjedu. Prema rimskom kroničaru Euzebiju vizija se odigrala na ovaj način: oko podneva tog dana Konstantin je vidio na nebu križ od svjetlosti i natpis In hoc signo vinces (hrv. U tom znaku ćeš pobijediti).

Isto je vidjela i njegova vojska. Konstantin nije bio siguran u značenje tog ukazanja, no iste noći u snu mu je došao Isus Krist s istim znakom i zapovijedio mu da simbol križa upotrijebi u svim sukobima s neprijateljem. Konstantin je tako postupio i pobijedio u odlučujućoj bitki kod Milvijskog mosta gdje je pobijedio nadmoćnu vojsku svog oponenta na carsko prijestolje Makscensija.

Konstantin je imao samo oko 40.000 vojnika, a Maksencije čak oko 100.000. Pobijeđeni Maksencije utopio se u rijeci Tiberu, a Konstantin je sljedećeg dana pobjedonosno ušao u Rim. U Rimu je car dao izgraditi golem kip koji ga je prikazivao kako pogleda uprtog u nebo drži labarum – vojnu zastavu u obliku kristograma, koji se sastoji od prva dva slova grčkog pisma u riječi Krist.

Sljedeće godine nakon bitke Konstantin je izdao Milanski edikt, kojim je kršćanstvo u Rimskom Carstvu postala službena vjera. Još za života suvremenici su ga prozvali Magnus, t.j. Veliki, a pravolavna crkva ga štuje kao sveca
__________________________________________________________________________

Image

Dana 27. listopada 1981. dogodio se neobičan, ali i opasan incident, kad se sovjetska podmornica S-363 nasukala na stijene na švedskoj obali. Nasukavanje se dogodilo na jugu Švedske, opasno blizu najveće švedske mornaričke baze Karlskrona. Zbog blizine te baze, Šveđani su dignuli uzbunu jer su smatrali da je možda riječ o nekoj vrsti sovjetskog pokušaja infiltracije.

Sovjetska podmornica S-363 bila je klase Whiskey po NATO klasifikaciji. Naime, za klase sovjetskih podmornica NATO je koristio slova fonetske abecede (Alfa, Bravo, Charlie, Delta,… pa sve do Zulu). U medijima je nastalo duhovito ime za incident na današnji dan: “Whiskey on the rocks” (engleski naziv za whiskey s ledom).

Podmornica nije bila malenih dimenzija. Imala je oko 80 metara dužine i 6 torpednih cijevi. Sovjeti su izradili čak 236 takvih podmornica, a planirali su još i više. U usporedbi s većim sovjetskim podmornicama, koje imaju i nuklearni pogon, S-363 je ipak bila relativno skromna. Naime, sovjetska klasa Tajfun najveće su podmornice ikada izgrađene i istisninom su čak 35 puta veće od S-363.

Šveđani su na sovjetsku podmornicu poslali nenaoružanog mornaričkog časnika da ispita o čemu se radi. Sovjetsko je objašnjenje bilo da je došlo do pogreške na navigacijskim uređajima, zbog čega je podmornica navodno izgubila smjer. To se čini prilično nevjerojatnim objašnjenjem, budući da je podmornica, da bi došla do mjesta nasukavanja, morala proći kroz čitav splet stijena i otočića.
_______________________________________________________________________

Dana 27. listopada 1881. godine katolička Njemačka stranka centra (njem. Deutsche Zentrumspartei) postala je na izborima najjačom pojedinačnom strankom u Njemačkom parlamentu (njem. Reichstagu). Time je prvi put nadmašila Nacionalnu liberalnu stranku (njem. Nationalliberale Partei – NLP), koja je na svim izborima ranije bila prva po jakosti. Njemačka stranka centra često je oslovljavana jednostavno kao Centar (njem. Zentrum).

Njemačka stranka centra na tim je izborima osvojila točno 100 zastupnika u Reichstagu, što je činilo 23,2 % od ukupnog broja mjesta. Dakako, to ni izdaleka nije bilo dovoljno za premoć u parlamentu. Dodajmo k tome podatak da čak ni eventualna većina u Reichstagu u tadašnjem Njemačkom Carstvu ne bi mnogo značila, jer Njemačka u to doba nije bila parlamentarna demokratska država. Na čelu države nalazio se car Vilim I. (Wilhelm I.) iz dinastije Hohenzollern, a na čelu vlade bio je utjecajni Otto von Bismarck kao kancelar Reicha.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 27. listopada 1904. godine otvorena je prva newyorška podzemna željeznica. Protezala se od Gradske vijećnice na južnom dijelu Manhattana (nedaleko od lokacije kasnijeg Svjetskog trgovačkog centra) pa sve do Harlema na sjeveru Manhattana. Podzemna željeznica u New Yorku građena je u načelu metodom površinskog iskopa i zatrpavanja, a ne bušenjem tunela.

Znatnu prednost predstavljala je podzemna željeznica pri problematičnom zimskom vremenu (zime u New Yorku znaju biti oštre). Zanimljivo je da je London dobio podzemnu željeznicu još 1863. godine tj. više od četiri desetljeća prije New Yorka. U doba otvaranja podzemne željeznice u New Yorku američki predsjednik bio je Theodore Roosevelt, koji je tada bio pri kraju svog prvog mandata, a gradonačelnik New Yorka bio je George B. McClellan, sin sjevernjačkog generala McClellana poznatog iz Američkog građanskog rata.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 27. listopada 1986. godine održan je na poticaj pape Ivana Pavla II. prvi zajednički molitveni sastanak različitih vjera u talijanskom gradu Assisi. Taj grad u središnjoj Italiji, u pokrajini Umbriji, poznat je kao rodno mjesto sv. Franje Asiškog.Tamo su se skupli predstavnici 12 svjetskih religija na zajedničkoj molitvi za mir u svijetu.

Između 12 svjetskih religija, svi su kršćani bili predstavljeni kao jedinstvena cjelina. Ostalih 11 zastupljenih religija bile su: islam, židovstvo, budizam, hinduizam, šintoizam, zoroastrizam, sikhizam, džainizam, bahaizam, rissho-koseikai i tradicionalne religije Afrike i Amerike. Sve te religije predstavljale su 63 osobe.

Papa je osobno dočekao i pozdravio sve uzvanike. Svi su sjeli u baziliku u Assisiju oko slavne Porcijunkule – crkvice usko vezane uz život sv. Franje. Papa Ivan Pavao II. imao je jednak stolac kao i svi ostali. Odmah lijevo do pape sjedio je Dalaj Lama, a do njega šeik Muhamed Nazir al-Abudi iz Saudijske Arabije, kao predstavnik islama. Desno do pape sjedio je metropolit Metodije kao predstavnik carigradskog patrijarhata, a do njega nadbiskup Canterburyja Robert Runcie kao najviša crkvena osoba Anglikanske crkve.
U zaključku govora papa, koji je nakon smrti proglašen svecem, zahvalio je Bogu sljedećim riječima: “Zahvaljujem Bogu, Ocu Isusa Krista, za ovaj dan milosti za svijet, za svakoga od vas, i za sebe. Činim to riječima pripisanim svetomu Franji: ‘Gospodine, učini od mene oruđe svoga mira. Gdje je mržnja, da nosim ljubav. Gdje je uvreda, da nosim oproštenje. Gdje je sumnja, da nosim vjeru. Gdje je očaj, da nosim nadu. Gdje je mrak, da nosim svjetlost. Gdje je tuga, da nosim radost.”
________________________________________________________________________

Image

Bodljikava žica obično se sastoji od dvije žice. Jedna je obavijena oko druge, a na određenim razmacima pričvršćene su dvije kratke žice koje strše i imaju oštre rubove. Služi kao ograda ili prepreka za ljude ili životinje.
Na razvoj bodljikave žice utjecalo je stočarstvo, odnosno potreba za čuvanjem stoke u Sjedinjenim Američkim Državama u drugoj polovici 19. stoljeća. Velika ravnica u Teksasu sredinom 1860-ih bila je preplavljena krdima goveda koju su uzgajali rančeri. Bizoni su već nestali, a Indijanci stavljeni u rezervate. Rančeri su tjerali krda prema klaonicama na sjeveru države. Izgradnjom željezničkih pruga nicali su gradovi, a zemlja je postajala sve traženija. Stoga su rančeri morali osigurati zemlju, pogotovo onu s dobrom ispašom.
Početak razvoja bodljikave žice poklapa se s razdobljem kad se organski materijali zamjenjuju željezom i čelikom. Tehnologija je omogućila izradu jeftinih i trajnih stvari. Više izumitelja došlo je na ideju da na žicu stave nešto poput trna, primjerice, čavle. Međutim, takve ograde nisu bile dovoljno oštre kako bi spriječile goveda da probiju ogradu.

Henry Rose osmislio je ogradu od žica i drvenih dijelova s oštrim bodljama koja je mogla zaustaviti stoku. To je bila preteča bodljikave žice i za to je prijavio patent 1873. godine. Ovaj je proizvod inspirirao farmera Josepha Farwella Gliddena na izum bodljikave žice u današnjem obliku. Patent je prijavio 27. listopada 1873. godine.

Harpija ima veoma oštre i duge kandže - dužine do 13 centimetara. Takvo oružje omogućava joj da lovi krupne životinje: lenobe, osipe, neke ptice (papige od makave, toucane). Uz to, ovi grabežljivci imaju vrlo oštar vid: na udaljenosti od 200 metara mogu primijetiti mali novčić! A brzina od 80 km / h čini ove velike ptice stvarnim mašinama za ubijanje.+

Harpije su ugrožena vrsta ptica koja je zaštićena. Sada ih je vrlo malo: manje od 50 000 pojedinaca širom svijeta.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 27. listopada 1539. godine ubijen je u Hrvatskoj Kostajnici Johann Katzianer, visoki vojni zapovjednik Habsburške Monarhije. Držao je moćne funkcije vrhovnog zemaljskog kapetana unutarnjih austrijskih pokrajina, zemaljskog kapetana Kranjske i vrhovnog zapovjednika Hrvatske i Slavonske vojne krajine. Njegovo ime u historiografiji pisano je na mnoge načine, kroatizirano je kao Ivan Kacijaner, a prezime je imalo osobito mnogo oblika (Catzianer, Cozianus, Kazianer, Kocijan, Kocyaner, Koczian).

Imao je titulu baruna i pridjevak od Katzensteina. Johann Katzianer rodio se u utvrđenom burgu Kamenu kraj Begunja, na sjeveru današnje Republike Slovenije (taj je burg udaljen manje pet kilometara od današnje slovenske granice s Austrijom).

Veći dio svoje vojne karijere proveo je u borbama protiv Osmanskog Carstva na čelu sa Sulejmanom Veličanstvenim. Godine 1529. sudjelovao je u obrani Beča od Osmanlija, a nakon osmanskih osvajanja u Slavoniji 1536. godine car i kralj Ferdinand Habsburški postavio ga je na mjesto zapovjednika pohoda na Osijek. Taj je kršćanski pohod završio potpunim neuspjehom, a Katzianer je optužen za bijeg s bojišta. Zbog toga je pao u nemilost Ferdinanda Habsburškog, pa je jedno vrijeme bio utamničen u Beču. U siječnju 1538. godine pobjegao je i skrivao se po Slavoniji. Na kraju ga je uvatio hrvatski velikaš Nikola Šubić Zrinski te ga dao pogubiti.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Država Kongo preimenovana je 27. listopada 1971. godine u Zair. Riječ Zair dolazi od riječi nzere ili nzadi, a znači rijeka koja guta sve rijeke. To je dakle drugo ime za rijeku Kongo, koja čini geografsku osovinu te države.

Preimenovanje je inicirao predsjednik Mobutu. Namjera mu je bila učiniti autentičnim kongoanska imena. Tako je i sam sebe preimenovao, odbacivši francusko osobno ime Joseph-Désiré i uzevši puno ime Mobutu Sésé Seko Nkuku Ngbendu wa Za Banga, što otprilike znači sve-osvajajući ratnik koji ide iz trijumfa u trijumf. Od tada je na zapadu poznat kao Mobutu Sésé Seko.

I drugi državljani Zaira morali su po njegovom zahtjevu uzeti autentična imena, s time da su po uzoru na Maovu Kinu prvo navodili prezime i zatim ime. Preimenovani su i gradovi. Tako je glavni grad Léopoldville preimenovan u Kinshasu, prema selu koje se nekad davno nalazilo na mjestu na kojem je nastao taj grad.

Grad Stanleyville preimenovan je u Kisangani, a Elisabethville u Lubumbashi. Nakon Mobutuova odlaska s vlasti Zair je ponovno preimenovan u Kongo, no imena gradova nisu vraćena na staro.
________________________________________________________________________

Image

Tijekom Kubanske raketne krize poginula je samo jedna osoba u izravnoj borbi. To se dogodilo 27. listopada 1962. godine, kad je američki bojnik Rudolf Anderson srušen s neba nad Kubom. On je bio američki vojni pilot koji je upravljao izviđačkom letjelicom U-2.

Taj dan je poletio iz baze na Floridi. Na njega je ispaljena raketa S-75 Dvina (NATO oznaka SA-2 Guideline) sovjetske proizvodnje. Pogođen je i usmrćen. Predsjednik Kennedy ga je posthumno odlikovao najvišim zasebnim odlikovanjem Američkog ratnog zrakoplovstva – Zrakoplovnim križem (engl. Air Force Cross). Bio je prva osoba kojoj je dodijeljeno to visoko odlikovanje.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 27. listopada 1942. godine u Trećem Reichu pogubljen 17-godišnji Helmuth Hübener, protivnik nacističkog režima. Hübener je bio jedan od najmlađih ljudi koji su u nacističkoj Njemačkoj osuđeni na smrt od strane zloglasnog prijekog suda zvanog Volksgerichtshof (hrv. Narodni sud). Taj je sud djelovao praktički izvan redovitog sustava ustava i zakona, a na njegovoj su meti bili većinom protivnici nacizma. Osobito je okrutno bilo djelovanje tog suda za vrijeme predsjedanja zloglasnog nacističkog suca Rolanda Freislera.

Mladi Helmuth Hübener bio je po vjeri mormon tj. pripadnik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Kad je Adolf Hitler 1933. godine došao na vlast u Njemačkoj, Hübeneru je bilo samo 8 godina. Premda je postao član Hitlerjugenda (to je bilo obaveza u to doba), gajio je sumnje prema nacistima. Počeo je slušati strane radio-postaje i primijetio je veliku razliku između onoga što dojavljuju one i onoga što se može čuti u njemačkim medijima.

Helmuth Hübener slušao je za vrijeme rata britanski BBC, a o stvarima koje je na njemu čuo pisao je pamflete u pokušaju da o tome obavijesti i druge Nijemce. U nacističko doba i samo slušanje stranih postaja bilo je kažnjivo, a naročito raspačavanje stranog propagandnog materijala. Stoga je Hübenera 1942. godine uhitio Gestapo. Doveden je pred navedeni Volksgerichtshof, a presuda je glasila: smrt.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 1858. godine rođen je američki predsjednik Theodore Roosevelt. Rodio se u New Yorku u uglednoj obitelji čije je prezime nizozemskog podrijetla. Theodore nije bio jedini američki predsjednik iz te obitelji. Godine 1933. na mjesto predsjednika SAD-a došao je njegov rođak Franklin Delano Roosevelt. Njih dvojica bili su rođaci u šestom koljenu (obojica su potjecala od Nicholasa Roosevelta koji je živio od 1658. do 1742. godine).

Predsjednik Theodore Roosevelt bio stric supruge spomenutog predsjednika Franklina Delana Roosevelta, koja se zvala Eleanor (Roosevelt joj je bilo i rođeno prezime i prezime po udaji). Eleanor Roosevelt postigla je značajnu karijeru neovisno o tome što je bila Prva dama SAD-a. Naime, proslavila se na području ljudskih i građanskih prava, a sudjelovala je i u nastanku Ujedinjenih naroda.

Prilično je neobična činjenica da je predsjednik Theodore Roosevelt bio izvorno republikanac, dok je njegov rođak Franklin Delano Roosevelt bio demokrat, kao i Eleanor. Unatoč toj političkoj suprotnosti, između tih dviju grana obitelji navodno nije bilo konflikata.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dan 28. listopada 1237. godine smatra se simboličkim početkom povijesti njemačkog grada Berlina. Naime, tim je nadnevkom datirano prvo spominjanje jednog od dvaju gradića iz kojih je Berlin nastao, Collna. Stoljećima su Berlin i Colln činili srednjovjekovni dvostruki grad (njem. Doppelstadt), slično zagrebačkom Gradecu i Kaptolu. Oba su se ta gradića nalazila na otocima usred rijeke Spree, s time da je Colln bio na jugozapadnom otoku, a Berlin sjeveroistočno od njega. Colln se nalazio na području današnjeg berlinskog Museuminsela i Spreeinsela, odmah do znamenite ulice Unter den Linden tj. u najstrožem centru današnjeg njemačkog glavnog grada.
Srednjovjekovni gradić Berlin bio je od Collna odvojen samo mostom, a nalazio se na području oko današnjeg Berlinskog televizijskog tornja (njem. Berliner Fernsehturm). Područje zapadno od Collna, uz ulicu Unter den Linden i sve do Brandenburških vrata, izgrađeno je u većoj mjeri tek tijekom ranog novog vijeka. Oba spomenuta srednjovjekovna gradića,nalazila su se tijekom Hladnog rata u Istočnom Berlinu.
__________________________________________________________________________

Image

Franjo Batthyány, ugarski i hrvatski aristokrat koji je bio na položaju hrvatskog bana od 1525. do 1533. godine, rođen je 28. listopada 1497. godine. Bio je sin Baltazara Batthyánya, slavonskog podbana i jajačkog bana, koji je stekao vlastelinstvo Greben na području Hrvatskog zagorja, kao i neke druge posjede u Kraljevini Slavoniji. Franjo Batthyány sudjelovao je kao hrvatski ban u sudbonosnoj Bitki na Mohačkom polju 1526. godine, u kojoj je poginuo ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelović te je bio jedan od rijetkih velikaša koji su uspjeli preživjeti tu bitku.
U prvoj polovini 16. stoljeća postala je plemićka obitelj Batthyány silno bogatom. Naime, 1524. godine Franjo Batthyány dobio je vlastelinstvo Güssing smješteno kod današnje austrijsko-mađarske granice. Na mađarskom jeziku nosio je Güssing ime Németújvár pa je obitelj Batthyány dobila pridjevak de Németújvár (u punom obliku imali su kasnije grofovski i kneževski naslov Batthyány de Németújvár). Nešto kasnije dobio je Franjo Batthyány i posjede Schlaining te Rechnitz, također u Gradišću. Zbog intenzivnih osmanskih provala na područje Slavonije i Hrvatske selio je Franjo Batthyány svoje podanike iz hrvatskih krajeva na područje današnjeg Gradišća, gdje je imao spomenute posjede. To je jedan od razloga zbog kojih to područje danas naseljava znatan broj Gradišćanskih Hrvata. Franjo Batthyány preminuo je 28. studenog 1566. godine u spomenutom Güssingu, u 70. godini.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1636. godine osnovano je najstarije sveučilište u Sjedinjenim Američkim Državama. Isprva se nazivalo New College, a 1639. preimenovano je u Harvard College, po Johnu Harvardu, dobročinitelju koji je oporučno ostavio pola svog imetka za financiranje sveučilišta. U početku je bio vjersko učilište, ali se tijekom 18. stoljeća postupno sekularizirao.

Sveučilište Harvard nalazi se u gradu Cambridgeu (nazvanom po Cambridgeu u Engleskoj) u državi Massachusetts. Harvard je najstarija institucija visokog obrazovanja u SAD-u. Danas je to vodeća akademska institucija na svijetu po novčanom zaleđu, s 34,5 milijardi dolara. Zapošljava više od 4500 znanstvenih djelatnika, a ima više od 21000 studenata. Sveučilište održava jedan od najvećih knjižničnih sustava na svijetu sa 79 knjižnica i više od 18 milijuna knjiga.

Osam američkih predsjednika završilo je Harvard, a 130 nobelovaca studiralo je ili predavalo na njemu. Usto je 60-ak živućih dolarskih milijardera studiralo na Harvardu. Neki od najpoznatijih diplomanata i doktoranada uključuju Theodorea Roosevelta, Franklina D. Roosevelta, Hellen Keller, Johna F. Kennedyja, Billa Gatesa, Baracka Obamu i Marka Zuckerberga.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 2002. godine umro je izvorni osnivač kompanije H&M. Njegovo ime bilo je Erling Persson, a živio je u Švedskoj. Kratica H&M znači Hennes&Mauritz, a kompanija je nastala na sljedeći način: spomenuti Erling Persson otvorio je 1947. godine svoju prvu prodavaonicu odjeće u švedskom gradu Västeråsu (sjeverozapadno od Stockholma). Isprva je prodavao samo žensku odjeću, a prodavaonica mu se zvala Hennes što na švedskom znači njeno (ono što pripada njoj).

Godine 1968. Persson je nabavio prostorije trgovine zvane Mauritz Widforss, pa je ime kompanije promijenjeno u Hennes&Mauritz. Erling Persson doživio je 85 godina života i umro je u Stockholmu. Perssonov vlasnički udio u kompaniji H&M naslijedio je njegov sin Stefan Persson, čije se bogatstvo danas procjenjuje na čak 28 milijardi dolara. H&M danas ima preko 2.500 trgovina i drugi je najveći prodavač odjeće u svijetu.
_______________________________________________________________________


Image

Sasi su bili zapadnogermanski narod koji je u 8. stoljeću živio na području današnje sjeverne Njemačke. Naziv dolazi od riječi Sahs, odnosno njihovog naziva za mač s jednom oštricom. Vladar Franačkog Carstva Karlo Veliki trideset je godina vodio bitke kako bi pobijedio Sase i priključio njihovo područje svom Carstvu. To mu je krajem 8. stoljeća uspjelo. Sasi su prilično nasilno kristijanizirani te su im nametnuti crkveni porezi. Stoga su često dizali ustanke protiv franačke vlasti i vratili se svojoj religiji. Opljačkali su i uništili brojne crkve.

Karlo Veliki poveo je niz silovitih pohoda na Sase i proveo masovne deportacije saskih plemena duboko u središte Carstva. Ukinuo je 782. zakon Capitulatio de partibus Saxoniae, kojim su bile predviđene brojne drakonske smrtne kazne. Umjesto njega na snagu je stupio Capitulare Saxonicum 28. listopada 797. godine. Njime je Saska postala ravnopravna ostalim regijama Franačke. Osim toga, smrtne kazne za krađu, palež i nasilje zamijenjene su novčanim kaznama. Cilj novog zakona bio je smiriti Sase i prekinuti njihove ustanke. Istovremeno je postavio sebi lojalne saske vođe za franačke grofove. Na taj je način postupno, ali uspješno, smanjio saski otpor. Na tom području živjeli su i Lužički Srbi (njem. Sorben), zapadnoslavenski narod koji danas u Njemačkoj ima status nacionalne manjine.

Nakon raspada Franačkog Carstvo Saska je postala samostalno vojvodstvo i jedna od najmoćnijih država nekadašnjeg karolinškog carstva. Vojvoda Henrik Saski postao je njemački kralj Henrik I. Pisani jezik saksonskog dvora preuzeo je Martin Luther u svojim djelima čime je postao osnova modernog njemačkog jezika.
________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1492. Kristofor Kolumbo pristao je na otok Kubu u sklopu svog prvog putovanja preko Atlantskog oceana. Radilo se o prvom dolasku Europljana na Kubu uopće, a Kolumbo je isprva navodno smatrao da kubansko tlo pripada Aziji, tj. Kini. Kolumbo je Kubu nazvao Juana, prema tadašnjem španjolskom prijestolonasljedniku Juanu, koji je imao titulu princa od Asturije i princa od Girone. Juan je bio sin Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske (katoličkih vladara koji su bili pokrovitelji Kolumbovog putovanja). U trenutku Kolumbovog otkrivanja Kube imao je prijestolonasljednik samo 14 godina, a umro je pet godina kasnije, nikada ne zavladavši.

Brodovi pod Kolumbovim vodstvom (Santa María, Pinta i Niña) pristali su na Kubu na mjest koje se nalazi na području današnje kubanske provincije Holguín, na sjeveroistočnom dijelu otoka. Ime Kuba vjerojatno je preuzeto iz tamošnjeg Taíno jezika, premda nije sigurna njegova etimologija. Prvi španjolski kolonisti stigli su na otok 1511., a ubrzo su pokorili lokalne stanovnike. Narod Taíno je tijekom idućih stotinjak godina iščezao kao poseban identitet i to većinom zbog teških uvjeta rada i ranjivosti na europske bolesti. Kuba se razvila u bogatu španjolsku koloniju s raznolikom ekonomijom (za razliku od plantažnih na većini drugih karipskih otoka).
_________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1510. godine u blizini Valencije u Španjolskoj rođen sv. Franjo Borgia. Otac mu je bio praunuk pape Aleksandra VI. Borgije, a majka unuka kralja Ferdinanda Aragonskog. Kad mu je otac umro, Franjo je naslijedio titulu vojvode od Gandije i veliko bogatstvo. Oženio se i imao osmero djece. Međutim, kad mu je umrla supruga, Franjo se odlučio zarediti.

Svoju vojvodsku titulu i bogatstvo prenio je na svog sina nasljednika. Pristupio je novostvorenom isusovačkom redu. Zbog njegovog aristokratskog položaja ponuđeno mu je da postane kardinal, no on je to odbio, želeći se posvetiti propovijedanju. Ipak, prijatelji su ga nagovorili da preuzme vodeću ulogu, pa je 1565. postao generalom isusovačkog reda (general je osoba na čelu čitavog isusovačkog reda). Vodio je skroman i pobožan život i već za života je smatran svecem.
________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 312. godine dogodila se bitka na Milvijskom mostu preko Tibera, između snaga cara Konstantina i Maksencija. Konstantin je prethodnog dana, prema kroničaru Euzebiju, imao viziju križa od svjetlosti na nebu popraćenog riječima “U tom znaku ćeš pobijediti”. U snu mu se te noći ukazao Isus Krist i zapovjedio mu da upotrijebi simbol križa u sukobima s neprijateljem.

On je to učinio i pobijedio je nadmoćnu Maksencijevu vojsku. Konstantin je, naime imao samo oko 40.000 vojnika, a Maksencije čak oko 100.000. Pobijeđeni Maksencije utopio se u rijeci Tiberu, a Konstantin je sljedećeg dana pobjedonosno ušao u Rim. Bitka je bila važna kao dio Konstantinovog obraćenja na kršćanstvo.

Sljedeće godine nakon bitke on je izdao Milanski edikt, kojim je legalizirano kršćanstvo u Rimskom Carstvu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 28. listopada 1886. godine svečano je u New Yorku otvoren Kip slobode, jedno od najprepoznatljivijih obilježja tog grada. Taj kip donirali su francuski građani Amerikancima, no postolje na otočiću na kojem kip stoji financirali su sami američki građani. Kip slobode izvana se sastoji od bakrenih ploča koje danas imaju zelenoplavu boju, no u doba kad je kip svečano otvoren metal još nije bio reagirao sa spojevima iz zraka i vode, pa je kip bio prirodne boje bakra.

Tek nakon 1900. godine počelo se dojavljivati da kip poprima zelenoplavu boju. Radi se o prirodnoj kemijskoj reakciji u kojoj se bakar spaja s kisikom, vodom i ugljičnim dioksidom. Time nastaje spoj prepoznatljive zelenoplave boje, koju se viđa na bakrenim krovovima kuća.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1930. rođen je Bernie Ecclestone, jedan od najvažnijih ljudi u upravi Formule 1. Rodio se u Engleskoj, pokraj gradića Bungay u Suffolku. U mladosti je Ecclestone sudjelovao u trkama kao vozač Formule 3, no razmjerno kratko vrijeme. Naime, nakon nekoliko ozljeda posvetio se razvoju karijere poslovnog čovjeka. Bernie Ecclestone postao je krajem 1950-ih menadžer nekih trkača u Formuli 1. Zanimljivo je da je kasnije postao i menadžer Jochena Rindta, znamenitog trkača koji je poginuo, nažalost, na stazi u Monzi 1970. godine. Jochen Rindt posthumno je osvojio titulu svjetskog prvaka u Formuli 1 za tu godinu.

S vremenom se Ecclestone uključio, vlasnički i angažmanom, u kompanije vezane uz upravljanje sustavom Formule 1. Osobito je izbio u prvi plan u pogledu prava na televizijske prijenose. S vremenom je postao prvim imenom cjelokupne uprave Formule 1. Zbog ostvarenih zarada postao je i milijarderom (osobna imovina procjenjuje mu se na 3,2 milijarde američkih dolara).
__________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1837. godine rođen je Yoshinobu Tokugawa, posljednji japanski šogun. Pripadnici njegove dinastije Tokugawa vladali su kao šoguni Japanom umjesto careva još od 1600. godine, tako da su obilježili cijelu jednu epohu u japanskoj povijesti. Yoshinobu Tokugawa rodio se u gradu Edu, glavnoj prijestolnici šoguna iz njegove dinastije i jednom od svojedobno najvećih gradova na svijetu. Edo se nalazio na mjestu današnjeg Tokija, a palača šoguna iz dinastije Tokugawa bila je smještena otprilike na području današnje carske palače u tom gradu.
Yoshinobu Tokugawa postao je šogunom 1866. godine, u dobi od 28 godina, naslijedivši svog rođaka Iemochija Tokugawu. Za vrijeme vladavine posljednjeg šoguna francuski vojni časnici korišteni su za obrazovanje japanske kopnene vojske, a britanski stručnjaci poslužili su za modernizaciju japanske mornarice. Yoshinobu Tokugawa kratko je vladao jer je u Japanu izbio rat između pristalica obnove carske vlasti i pristalica šogunata. Yoshinobu je predao svoju ostavku i vratio caru vlast nad Japanom. Preselio se u Shizuoku, smještenu jugozapadno od znamenite planine Fuji, te se ondje umirovio. Preminuo je 22. studenog 1913. godine, u 77. godini, 46 godina nakon svog napuštanja šogunske vlasti u Japanu.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada 1718. godine rođen je znameniti hrvatski isusovački svećenik i znanstvenik Ignacije Szentmartony. Rođen je u Kotoribi u Međimurju, u blizini današnje hrvatsko-mađarske granice. Međimurje je u to doba pripadalo Ugarskom Kraljevstvu, no većina stanovništva bila je, kao i danas, slavenskog porijekla.

Ignacije Szentmartony ušao je u Isusovački red i primio je vrlo dobro znanstveno obrazovanje. Naime, poznato je da su isusovci u to doba bili među najškolovanijim ljudima na svijetu, i to ne samo iz područja teologije, nego i iz prirodnih znanosti.

Pater Szentmartony bavio se astronomijom i matematikom. Mnogo je putovao i bio je cijenjen po Europi, pa je u Portugalu dobio namještenje kraljevskog matematičara i astronoma. Od 1754. do 1756. godine Szentmartony je sudjelovao u portugalskoj ekspediciji u Brazilu. Naime, Brazil je u to doba bio portugalska kolonija, dapače teritorijalno najveći portugalski posjed. Ekspedicija je odvela Szentmartonyja u slabije poznate dijelove Brazila poput prašuma uz rijeku Amazonu. Kao znanstvenik, pater Szentmartony je tamo vršio izmjere pomoću kojih su ta područja kartografirana. Dospio je čak i duboko u Amazoniju, po rijeci Rio Negro, koja se nalazi u srcu južnoameričkog kontinenta.

Szentmartony se pobunio protiv lošeg postupanja kolonista prema domaćem stanovništvu zbog čega je bio izgleda sankcioniran. U to doba došlo je i do progona Isusovačkog reda, a portugalski isusovci bili su među prvima na udaru. Szentmartony je, kao i mnogi drugi isusovci, završio čak i u zatvoru. Oslobođen je na osobno inzistiranje carice i kraljice Marije Terezije. Nakon ukidanja isusovačkog reda, vratio se u domovinu – u rodno Međimurje – i umro je u 75. godini u Čakovcu.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 28. listopada odigrao se jedan od najvažnijih koraka u pomirenju Katoličke crkve i Židova. Naime, Židovi su konačno oslobođeni od kolektivne odgovornosti za razapinjanje Isusa Krista. Dokument kojim je to ostvareno bila je deklaracija Nostra Aetate (hrv. U naše doba), izdana u vrijeme slavnog Drugog vatikanskog koncila.

Deklaraciju Nostra Aetate objavio je papa Pavao VI. U toj se deklaraciji kaže da, premda su neke židovske vlasti tražile Isusovu smrt, krivnja se ne može svaliti na sve Židove koji su u to vrijeme živjeli. Židove se ne smije prikazivati kao odbačene ili proklete od Boga. Isto tako, Židove u suvremenom vremenu ne može se držati krivima za događaje iz doba Novog Zavjeta.

Time je Katolička crkva odbacila svaki antisemitizam, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. U svojoj knjizi iz 2011. godine, papa Benedikt XVI. također je odbacio tvrdnje da je židovski narod kriv za smrt Isusa Krista.


https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 29. listopada 1879. godine rođen je Franz von Papen, njemački plemić, političar, diplomat i časnik. Rodio se u gradu Werlu u Njemačkoj, smještenom istočno od područja Ruhra. Po svojoj je godini rođenja bio Franz von Papen vršnjak Einsteina i Staljina, dok je od Hitlera bio stariji oko deset godina. Puno Papenovo ime bilo je Franz Joseph Hermann Michael Maria von Papen zu Köningen, a rođen je u katoličkoj plemićkoj obitelji koja je postala utjecajnom još u srednjem vijeku. Obitelj von Papen stekla je veliko bogatstvo i povlastice.
Franz von Papen bio je u mladosti stožerni časnik, a zatim vojni ataše. Jedno je vrijeme kao diplomat boravio čak i u SAD-u te Meksiku. Prilično je naglo Franz von Papen došao na vrh političke scene u međuratnoj Njemačkoj kad je 1932. godine postao kancelarom. Njegov kabinet nazvali su kabinetom baruna (njem. Kabinett der Barone) jer su mnogi ministri u vladi bili pripadnici aristokratskog sloja. Primjerice, ministar vanjskih poslova u Papenovom kabinetu bio je barun Konstantin von Neurath, ministar unutarnjih poslova bio je barun Wilhelm von Gayl, a ministar prehrane i poljoprivrede bio je barun Magnus von Braun (otac znamenitog raketnog znanstvenika Wernhera von Brauna).
Nakon što je Adolf Hitler preuzeo kancelarsko mjesto i formirao svoj kabinet 1933. godine, Franz von Papen bio je isprva vicekancelar tj. drugi čovjek u Hitlerovoj vladi. Zanimljivo je da je Papen mislio da će Hitlera moći kontrolirati, no teško se prevario. Marginaliziran je i prisiljen na ostavku već 1934. godine, a mjesto vicekancelara više nije bilo popunjavano. Doduše, Papen je zadržao određeni položaj i tijekom ostatka Hitlerovog boravka na vlasti pa je, primjerice, od 1934. do 1938. bio veleposlanik u Austriji, a zatim sve do 1944. godine veleposlanik u Turskoj. Na suđenju u Nürnbergu prilično je blago kažnjen, a preminuo je 1969. u visokoj 90. godini.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 29. listopada 1959. godine umro je kralj Laosa imenom Sisavang Vong. Bio je u svoje vrijeme navodno poznat kao kralj “playboy”. Imao je oko 15 supruga, od čega su mu dvije bile polusestre, a jedna nećakinja. Ukupno je imao oko pedesetoro djece.
Potrebno je znati da je Sisavang Vong bio kralj pod zaštitom Francuza. Naime, Laos je u njegovo doba bio dio Francuske Indokine, koja je funkcionirala kao francuska kolonija. Slično je funkcionirao i Laosu susjedni Vijetnam, također pod francuskom vrhovnom vlasti.
Kraljevska prijestolnica Laosa bio je grad Luang Prabang, smješten na velikoj rijeci Mekong (ta rijeka izvire na Tibetu, a nizvodno od Laosa prolazi i kroz Kambodžu i kroz Vijetnam). U gradu Luang Prabang sagradili su Francuzi za Sisavanga Vonga novu kraljevsku palaču, koja se i danas može vidjeti.
Kad je umro na današnji dan, kralju Sisavangu Vongu bile su 74 godine. Naslijedio ga je njegov sin Sisavang Vatthana, posljednji kralj Laosa, kojeg su na abdikaciju primorali komunisti (Pathet Lao)
________________________________________________________________________

Dana 29. listopada 1805. godine umro je u Zagrebu hrvatski katolički svećenik i književnik Tituš Brezovački. Bio je pripadnik znamenitog Pavlinskog reda, punog naziva Red svetog Pavla prvog pustinjaka (lat. Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae). Pavlini su imali veliku kulturnu i obrazovnu ulogu na hrvatskom području, a osobito je poznat bio njihov samostan u Lepoglavi, u kojem je jedno vrijeme boravio i Tituš Brezovački. U blizini Zagreba važan je bio pavlinski samostan u Remetama, u kojem je Brezovački kao redovnik također boravio, i to već u mladosti.
Tituš Brezovački rodio se u Zagrebu 1757. godine, u razdoblju vladavine carice i kraljice Marije Terezije. Bio je gotovo vršnjak Wolfganga Amadeusa Mozarta, Maximiliena Robespierrea, francuskog kralja Luja XVI. i kraljice Marije Antoanete. Brezovački je u Pavlinski red stupio već 1773. godine, kao 16-godišnjak. Nažalost, 1786. godine ukinuti su pavlinski samostani u Hrvatskoj odredbom Josipa II., sina spomenute vladarice Marije Terezije. Zbog toga se Tituš Brezovački kao 29-godišnjak našao „na cesti“, kao i mnogi njegovi kolege redovnici. Određeno je vrijeme službovao kao kapelan, a tek je početkom 1800. godine dobio razmjerno unosniju službu prebendara Svetog Ivana kod župe Sv. Marka u Zagrebu. Posljednjih pet godina života proživio je u Zagrebu, sve do svoje smrti na današnji dan spomenute 1805. godine. U trenutku smrti imao je Tituš Brezovački 48 godina. Osobito je poznat do danas ostao po dvjema svojim komedijama – Matijašu Grabancijašu dijaku i Diogenešu. Obje su te komedije pisane kajkavskim jezikom i dobro opisuju duh vremena u kojem je Brezovački živio (kraj 18. stoljeća i prijelaz u 19. stoljeće).
_______________________________________________________________________

Image

Dana 29. listopada 1268. godine smaknut je Konradin, posljednji zakoniti muški pripadnik dinastije Hohenstaufen. Njegovom smrću ta je dinastija izumrla u muškom koljenu. Konradin je smaknut nakon poraza u Bitki kod Tagliacozza u središnjoj Italiji, gdje ga je pobijedio Karlo Anžuvinac. Smaknuće je obavljeno odsijecanjem glave mačem.

Dinastija Hohenstaufen, koja je okončana Konradinovom smrću, vladala je Njemačkom u razvijenom srednjem vijeku, od 1138. do 1254. godine. Vjerojatno najpoznatiji pripadnik te dinastije bio je car Fridrik I. Barbarossa. Za vrijeme dinastije Hohenstaufen Sveto Rimsko Carstvo doseglo je teritorijalni vrhunac i protezalo se od Baltika do Sicilije.
___________________________________________________________________

Image

Poznati engleski istraživač i aristokrat – sir Walter Raleigh smaknut je 29. listopada 1618. godine. Bio je jedan od najpoznatijih ljudi na dvoru kraljice Elizabete I., a poznat je po tome što je pokrenuo engleska istraživačka putovanja u Ameriku, što je kasnije dovelo i do osnivanja Sjedinjenih Američkih Država.
Sir Walter Raleigh pokušao je osnovati prvu englesku koloniju na području današnjeg SAD-a. Nazvao ju je Virginia u čast kraljice Elizabete I., koju su nazivali Virgin Queen (hrv. djevičanska kraljica) jer nikada nije bila udata.
Prva kolonija koju je osnovao nalazila se na otoku Roanoke uz sjevernoameričku obalu. Međutim, kad je Raleigh otputovao natrag u Englesku po nove naseljenike, dogodio se misteriozni incident, koji je do danas ostao neobjašnjen. Naime, kolonija na otoku Roanoke potpuno je nestala. Kad se Raleigh vratio na taj otok nije tamo zatekao niti jednog jedinog čovjeka. Na jednom od stabala pronađen je samo misteriozan natpis “CROATOAN”. To je do danas ostao jedan od najvećih misterija u cijeloj američkoj povijesti.
Nakon smrti kraljice Elizabete I., sir Walter Raleigh s vremenom se našao u nemilosti novog kralja Jamesa I., koji je bio škotskog porijekla. Naime, jednom prilikom je Raleigh opljačkao i spalio španjolsko naselje na području današnje Venezuele. Španjolski ambasador – moćni grof Gondomar – tražio je od engleskog kralja da za kaznu smakne Raleigha. Kralj je to odlučio učiniti, jer je u suprotnom moglo doći do rata sa Španjolskom.
Kada su ga doveli na strarište pokazali su mu sjekiru kojom će mu biti odsječena glava, na što je on rekao: “Ovo je oštar lijek, ali to je i liječnik za sve bolesti i patnje.” Posljednje sir Walterove riječi su bile: “Udri, čovječe, udri!”
______________________________________________________________________

Image

Kraljevsto Kongo u središnjoj Africi je prema predaji utemeljio legendarni Nimi a Lukeni. On je bio prvi manikongo (kralj) i vladao je u Mbanzi. Za to razdoblje nema pisanih zapisa. Kraljevstvom je vladalo najviše 8 manikonga dok nisu došli Portugalci. Kraljevsto Kongo tad je naseljavalo oko 4,5 milijuna stanovnika na preko pola milijuna kvadratnih kilometara teritorija.

Krajem 15. stoljeća Portugalci su otkrili rijeku Kongo. Prvi kongoanski kralj koji je dočekao Portugalce bio je Nzinga a Nkunvu. Kralj je zaključio da su Portugalci nadmoćni i da je bolje pristati na njihove zahtjeve – sklopiti savezništvo i prijeći na kršćanstvo. Unatoč pokrštavanju Kongoanci nisu htjeli promijeniti način života i preuzeti kršćanske zakone. Stoga je njihovo nezadovoljstvo raslo i dolazilo je do sukoba. Drugi razlog nezadovoljstva bila je trgovina robljem. Pojavile su se brojne nove bolesti i političke frakcije koje su razarale kraljevstvo. Neko vrijeme Kongom su vladali Nizozemci, a papa je slao talijanske misionare.

Portugalci su se ipak vratili na vlast nakon posljednje velike bitke. Naime, manikongo Antonio I. proglasio je sve dotad sklopljene ugovore s Portugalom nevažećima te tražio da se vrate sva anektirana područja. Novi portugalski kralj odlučno je krenuo vratiti Kongo silom i poslao vojsku. Portugalsku savezničku vojsku predvodio je Luis Lopes de Sequeira, portugalsko-afričkog podrijetla u kojoj je sudjelovalo 450 mušketira i 2 laka topa. Kongoanske snage činilo je 380 mušketira, strijelci i neregularna vojska. Portugalci su se okupili kod grada Luande u današnjoj Angoli i krenuli u osvajanje.
Bitka kod Ambuile 29. listopada 1665. bila je odlučujuća. Manikongu Antoniju I. odrubljena je glava i uz ceremenije postavljena u kapeli kod Luande. Kraljevske insignije poslane su kao trofeji u Lisabon, a veliko kongoansko kraljevsto podijeljeno je u provincije. Portugalci su vladali Kongom do 1866. godine.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Dana 29. listopada 1787. izvedena je prvi put u povijesti opera Don Giovanni autrijskog glazbenika Wolfganga Amadeusa Mozarta. Premijera je održana u Pragu, tadašnjem važnom urbanom središtu Habsburške Monarhije. Mozart je osobno dirigirao orkestrom na toj premijeri, a u Pragu je već otprije kao glazbenik bio izvanredno omiljen od strane publike. U to je vrijeme Mozart stanovao u Beču, od kojeg se do Praga moglo doći kočijom (zračna udaljenost tih dvaju gradova slična je udaljenosti Beča od Zagreba tj. iznosi nešto više od 250 kilometara, no Mozartovo je vrijeme Prag bio s Bečom znatno bolje prometno povezan). Kazališna zgrada u kojoj je pod Mozartovom dirigentskom palicom održana premijerna izvedba opere Don Giovanni može se vidjeti i danas u Pragu. Riječ je o zgradi Staleškog kazališta (češ. Stavovské divadlo) u praškom Starom gradu, koja se nalazi samo oko 200 metara od znamenitog trga Staroměstské náměstí. To je kazalište izgrađeno svega nekoliko godina prije premijere Don Giovannija, a njegovu je gradnju financirao grof František Antonín Nostic-Rieneck (njem. Franz de Paula Anton von Nostitz-Rieneck), moćni češki aristokrat. Taj je bogati grof posjedovao i raskošan dvorac Měšice, smješten samo desetak kilometara sjeveroistočno od Praga. Lik Don Giovannija na premijeri je izveo bariton Luigi Bassi, 21-godišnji Talijan, dok je ženski lik Donne Anne tumačila Teresa Saporiti, talijanska sopranistica.
________________________________________________________________________

Image

Cijeli taj incident u sabornici obično se naziva Khuenov vritnjak ili saborski vritnjak.
Dana 29. listopada 1907. godine umro je znameniti hrvatski političar Josip Gržanić. Vjerojatno je najpoznatiji po jednoj zgodi iz Hrvatskog sabora, kad je nogom udario tadašnjeg hrvatskog bana Dragutina Károlyja Khuena Héderváryja u stražnjicu. Naime, Gržanić je bio pravaški zastupnik u saboru i kao takav bio je izraziti protivnik promađarskog režima bana Khuena Héderváryja.
Cijeli taj skandalozni incident u sabornici obično se naziva Khuenov vritnjak ili saborski vritnjak. Događaj se zbio ovako: ban je naredio da se važni hrvatski povijesni dokumenti prenesu u Budimpeštu. Takvo otimanje nacionalnog blaga razljutilo je pravaše. Kad je ban Khuen držao u saboru govor u vezi s tim dokumentima, još je više ražestio pravaške zastupnike izjavom da sumnja da su ti dokumenti prije uopće bili u “poštenom posjedu Hrvatske”.
Kad je ban silazio s govornice i uputio se prema izlazu, Josip Gržanić udario ga je nogom u stražnjicu. Bila je to, dakako, velika osobna sramota za bana. Khuenov režim isprva je pokušao zataškati da se taj sramotni događaj uopće dogodio, da bi se izbjegla sramota u javnosti. Ipak, istina je izašla na vidjelo i pravaši su rigorozno kažnjeni. Gržanić i njegovi kolege osuđeni su na zatvorske kazne, no zbog toga su u javnosti dobili herojski i mučenički status.


https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 30. listopada 1961. godine eksplodiralo je najsnažnije nuklearno oružje ikada detonirano. Riječ je o sovjetskoj termonuklearnoj bombi, tzv Car bombi, snage 50 megatona, Ta je bomba imala snagu kao otprilike 3.500 bombi bačenih na Hirošimu ili 10 puta više nego sav eksploziv upotrijebljen u Drugom svjetskom ratu.

Izbačena je iz bombardera tipa Tupoljev Tu-95, specijalno obojenog u bijelo, da se smanji zagrijavanje. Eksplodirala je na visini od preko 4 kilometra, iznad ruskog otoka Novaja Zemalja. Bomba je bila teška 27 tona, dugačka 8 i široka 2 metra. Stvorila je vatrenu kuglu promjera 8 kilometara. Oblak u obliku gljive bio je visok oko 64 kilometra (sedam puta više od Mount Everesta). Od snage udara došlo je do razbijanja prozora čak u Norveškoj i Finskoj. Takva bi bomba prouzročila potpuno razaranje zgrada u krugu promjera 70 kilometara
_____________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1781. umro je hrvatski general barun Martin Knežević. Bio je visoki vojni zapovjednik u službi znamenite vladarice Marije Terezije, hrvatsko-ugarske kraljice i carice Svetog Rimskog Carstva. General Knežević sudjelovao je u Ratu za austrijsko nasljeđe (od 1740. do 1748.), u kojem je Marija Terezija morala braniti svoje posjede od onih koji nisu priznali njeno nasljedno pravo, te u Sedmogodišnjem ratu (od 1756. do 1763.), koji je bio praktički prvi rat u povijesti vođen na svjetskoj razini (na bojištima od Sjeverne Amerike preko Europe pa do Indije). Većinu karijere proveo je na čelu karlovačkih husara (lake konjice).

Martin Knežević potjecao je iz Senja, a pripadao je plemićkoj obitelji koja se duže vrijeme bavila vojničkim zanimanjem (prvenstveno u obrani Habsburške Monarhije od Osmanlija). Za ratne zasluge Martinu Kneževiću dodijeljeno je znamenito odlikovanje Viteškog križa Reda Marije Terezije. Godine 1763. dobio je Knežević i titulu baruna, čime je uzdignut iz plemića u velikaša.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1923. godine umro je jedini premijer Ujedinjenog Kraljevstva koji nije rođen u Velikoj Britaniji. Zvao se Andrew Bonar Law, a rođen je na području današnje Kanade, u gradiću Kingstonu (danas Rexton). U vrijeme njegovog rođenja taj dio današnje Kanade zvao se New Brunswick i bio je britanska kolonija. Premijerov otac bio je protestantski svećenik imenom James Law. Premijer je dobio neobično osobno ime Andrew Bonar po jednom uglednom svećeniku te protestanske denominacije (potrebno je primijetiti da je tom svećeniku Bonar bilo prezime, a ne osobno ime).

U odrasloj dobi Andrew Bonar Law koristio je ime A. Bonar Law, a prijatelji i javnost većinom su ga poznavali po imenu Bonar, a ne Andrew. Nakon ulaska u politiku, Bonar je postao jedan od šefova britanske Konzervativne stranke 1911. godine, a dobio je i naslov vođa opozicije (to je u Velikoj Britaniji službena pozicija, koja označava šefa tzv. vlade u sjeni).

Kad je Konzervativna stranka 1922. godine došla na vlast, Bonar Law postao je britanski premijer. Time je naslijedio poznatog Davida Lloyda Georgea koji je vodio zemlju tijekom Prvog svjetskog rata i tijekom sklapanja mirovnog ugovora s poraženom Njemačkom u Versaillesu.
Bonar Law imao je neobičnu sudbinu da mu je dijagnosticirana neizlječiva bolest ubrzo nakon što je postao premijer. Naime, otkriveno je da ima rak jednjaka. Budući da zbog bolesti više nije mogao govoriti u parlamentu, dao je ostavku. Na premijerskoj poziciji proveo je time samo 211 dana, najkraće od bilo kojeg britanskog premijera u 20. stoljeću. Umro je nekoliko mjeseci nakon silaska s premijerskog položaja.
________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1809. godine umro je William Cavendish-Bentinck, vojvoda od Portlanda i britanski premijer. Zanimljivo je da je po očevoj liniji bio nizozemskog podrijetla, kao pripadnik obitelji Bentinck. Ta je obitelj u Nizozemskoj svojedobno dobila barunsku i grofovsku titulu, a u Veliku Britaniju došla je s Vilimom Oranskim, protestantskim nizozemskim vladarom koji je tijekom revolucije 1688. godine postao kraljem u Velikoj Britaniji.

Obitelj Bentinck u Velikoj Britaniji nagomilala je titule, osobito zahvaljujući spomenutom kralju Vilimu Oranskom. Dodijeljene su im s vremenom titule baruna Cirencestera (Baron Cirencester), vikonta Woodstocka (Viscount Woodstock), grofa od Portlanda (Earl of Portland), markiza od Titchfielda (Marquess of Titchfielda) te, konačno, vojvode od Portlanda (Duke of Portland). Napomenimo, upravo je vojvodska titula najviša među aristokratskim titulama u Velikoj Britaniji.

William Cavendish-Bentinck britanskim je premijerom prvi put postao 1783. godine, a ponovno je na mjesto britanskog šefa vlade došao 1807. godine, upravo u razdoblju borbe protiv Napoleona Bonapartea. Zanimljivo je da je William Cavendish-Bentinck bio ujedno i predak današnje britanske kraljice Elizabete II., i to po kraljičinoj majci Elizabeth Bowes-Lyon. Vojvoda je preminuo 1809. godine u Bulstrodeu, kad je bio u 72. godini života.
________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1911. započela je prva Solvayeva konferencija, zanimljiv skup znanstvenika s međunarodnim ugledom. Među sudionicima te konferencije bili su Walther Nernst, Hendrik Antoon Lorentz, Wilhelm Wien, Marie Curie, Henri Poincaré, Max Planck, Arnold Sommerfeld, Frederick Lindemann, Maurice de Broglie, Ernest Rutherford, Heike Kamerlingh Onnes i Albert Einstein. Neki od njih već su bili nobelovci, a mnogi su kasnije dobili Nobelove nagrade. Primjerice, Marie Curie dobila je Nobelovu nagradu za fiziku osam godina ranije, a Nobelovu nagradu za kemiju upravo te godine.

Znameniti Albert Einstein imao je u razdoblju održavanja prve Solvayeve konferencije 32 godine i bio je jedan od najmlađih sudionika (najmlađi je bio Frederick Lindemann, kasnije poznat i kao lord Cherwell, kome je bilo samo 25 godina). Prvom konferencijom predsjedao je Hendrik Antoon Lorentz, znameniti nizozemski fizičar, koji je Nobelovu nagradu za fiziku dobio još 1902. kao drugi čovjek u povijesti (prvi je bio Wilhelm Conrad Röntgen, koji ju je dobio 1901. godine).

Solvayeva konferencija nazvana je po belgijskom kemičaru i industrijalcu Ernestu Solvayu, koji se obogatio svojim pronalascima i organizirao taj znanstveni skup. Budući da je konferencija bila uspješna, organizirane su i naredne Solvayeve konferencije u razmacima od po nekoliko godina. Na njima su također sudjelovala mnoga zvučna imena iz svijeta znanosti, uključujući, osim već navedenih, Nielsa Bohra, Wernera Heisenberga, Maxa Borna i Erwina Schrödingera.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1938. godine Orson Welles emitirao preko radija svoju dramu Rat svjetova (engl. The War of the Worlds). To je bila adaptacija 40 godina starijeg istoimenog romana H. G. Wellsa. Radnja romana govorila je o invaziji Marsovaca na Zemlju. Orson Welles je sam bio narator drame, a ona je izvedena u obliku niza novinarskih izvještaja. To je kod nekih slušatelja dovelo do dojma da se invazija doista događa. Danas postoje razmimoilaženja u mišljenjima koliko je doista ljudi povjerovalo u realističnost drame. Ipak, nesumnjivo je da je Orsona Wellesa to emitiranje naglo učinilo široko poznatim.
________________________________________________________________________

Image

Znameniti most preko Bospora u Istanbulu dovršen je 30. listopada 1973. godine. Bio je to prvi most koji je trajno povezao Europu i Aziju. Ideja za takav most postojala je još prije gotovo 2500 godina, kad su Pezijanci cara Kserksa sagradili pontonski most između dva kontinenta s ciljem da se ogromna perzijska vojska prebaci u Europu i napadne Grčku. Međutim, pri tome se radilo samo o privremenom mostu, vjerojatno napravljenom međusobnim spajanjem brodova ili drugih plovećih objekata. Osim toga, taj se pontonski most nije nalazio na Bosporu uz današnji Istanbul, nego znatno južnije – kod Dardanela.

Gradnja suvremenog čvrstog mosta na Bosporu započela je 1970. i dovršena je tri godine kasnije. Bio je to velik pothvat jer je u doba kad je dovršen bio najduži viseći most na svijetu izvan SAD-a. Stupovi su mu visoki 105 metara, a ispod mosta može proći brod visok 64 metra. Most je dugačak 1510 metara, a najveći raspon između stupova iznosi mu više od 1000 metara.

Most ima ukupno osam traka, od čega se za promet koristi šest, a dvije su zaustavne. Prometno značenje tog mosta vrlo je veliko. Procjenjuje se da je dosad mostom prošlo znatno više od milijardu vozila. Po noći je most od 2007. godine osvijetljen LED rasvjetom koju je izradila tvrtka Philips.
________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1632. godine smaknut je francuski aristokrat Henri II. de Montmorency, posljednji muški pripadnik nekoć moćne i bogate vojvodske grane obitelji de Montmorency. Ta je obitelj svojedobno navodno posjedovala čak oko 600 utvrda diljem Francuske, a ime je dobila po mjestu Montmorency sjeverno od Pariza. Obitelj de Montmorency dala je tijekom povijesti čak 12 maršala Francuske, šest vrhovnih vojnih zapovjednika te velik broj dvorskih dostojanstvenika. Titulu vojvode od Montmorencyja (fr. Duc de Montmorency) dobili su 1551. (vojvodska titula bila je najviša među aristokratskim titulama u Francuskoj).

Zanimljivo je da je Henri II. de Montmorency nosio istovremeno i čast maršala i admirala Francuske. Osim toga, bio je potkralj Nove Francuske, koja je obuhvaćala francuske kolonijalne posjede u Sjevernoj Americi. Istaknuo se u službi kralja Luja XIII., poglavito protiv francuskih protestanata (hugenota), a maršalski je čin dobio u ratu protiv španjolskih Habsburgovaca za kontrolu nad sjevernom Italijom, nakon što je junačkim pothvatom osobno zarobio protivničkog generala.

Smaknut je na današnji dan zbog sudjelovanja u pobuni protiv moćnog kardinala Richelieua. Pogubljenje je održano u gradskoj vijećnici u gradu Toluouseu, navodno pomoću naprave slične kasnijoj giljotini. Iako su napisane brojne peticije da ga se poštedi, jedina milost koju su mu kralj i Richelieu pokazali jest da ga nisu dali pogubiti javno. Njegova vojvodska titula, budući da nije imao muških nasljednika, prešla je na njegovu sestru – princezu Charlotte Marguerite de Condé.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 30. listopada 1918. godine došlo je do predaje Osmanskog Carstva u Prvom svjetskom ratu, čime je ta država izašla iz borbenih operacija. Uvjeti predaje utanačeni su toga dana u Mudrosu, zbog čega se navedeni događaj naziva i Primirjem iz Mudrosa.
U ime Osmanskog Carstva primirje je potpisao Rauf Orbay, tadašnji ministar mornarice, a u ime snaga Antante britanski admiral sir Somerset Arthur Gough-Calthorpe, tadašnji vrhovni zapovjednik Sredozemne flote. Primirje je potpisano na palubi britanskog ratnog broda HMS Agamemnon, koji je bio usidren kod Mudrosa na otoku Limnosu. Uvjeti primirja bili su za Osmansko Carstvo iznimno teški, zbog čega su ih potpisnici željeli sakriti od javnosti. Britanske, francuske i talijanske snage okupirale su, u skladu s dogovorom iz Mudrosa, Istanbul, što je bio prekretan trenutak u svjetskoj povijesti (prethodni je put taj grad bio promijenio vlast još davne 1453. godine, kad ga je osvojio sultan Mehmed Osvajač).
Britanske, francuske i talijanske snage željele su raskomadati nekadašnji teritorij Osmanskog Carstva među sobom, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među turskim stanovništvom. Cjelokupna je stvar razriješena tek 1923. godine Mirom u Lausannei, kojim su u velikoj mjeri formirane današnje granice Republike Turske.
__________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 758. godine dogodio se jedan od najboljih primjera nevjerojatne snage arapske osvajačke ekspanzije. Naime, Arapi su napali daleki kineski grad Guangzhou, poznat i kao Canton. Učinili su to pomoću brodova, preplovivši ogromnu udaljenost. Bilo je to doba moćnog Abasidskog Kalifata, goleme muslimanske arapske države koja se protezala od današnjeg Alžira pa sve do rijeke Inda.

Abasidski kalif u to doba bio je znameniti Al-Mansur, poznat po tome što je kao svoju prijestolnicu osnovao novi grad Bagdad kojem je nadjenuo ime Madinat al-Salaam (hrv. Grad mira). Bagdad je postao ubrzo jednim od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Bio je središte zlatnog doba arapske kulture.

Arapska ekspanzija tada je dosezala golemo područje. U 8. stoljeću muslimanske vojske pod arapskim vodstvom harale su po središnjoj Francuskoj, sve do rijeka Seine, Loire i Marne. U središnjoj Aziji ratovali su s Kinezima dinastije Tang na području današnjeg Kirgistana. Na jugoistoku granica im je bila bogata Indija.

Zanimljivi su bili i arapski prodori u Jadransko more. Tako su 841. opsjeli grad Osor na otoku Cresu. Sljedeće godine borili su se protiv Venecije pokraj otoka Suska. Dubrovnik su Arapi opsjedali 866./867. godine, a Bol na Braču napali su oko 872. godine.
________________________________________________________________________

Image


Dana 30. listopada 1854. godine rođen je Franz Rohr von Denta, austrougarski feldmaršal. Rodio se u gradu Aradu, koji se danas nalazi u Rumunjskoj, no u vrijeme njegovog rođenja pripadao je Kraljevini Ugarskoj (danas je Arad udaljen samo oko 18 kilometara od rumunjske granice s Mađarskom). Izvorno ime feldmaršala Rohra bilo je Franz Denta, a pohađao je znamenitu Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Uspinjao se po činovima, tako da je 1903. godine postao generalom. Godine 1913. postao je zapovjednikom Kraljevskog ugarskog domobranstva (mađ. Magyar Királyi Honvédség, poznato i kao Honvéd).

Kad je započeo Prvi svjetski rat dobio je zapovjedništvo nad vlastitom armijskom grupom, nazvanom Armeegruppe Rohr. Borio se na Talijanskom bojištu, a kasnije i na Istočnom. Početkom 1916. godine dobio je novostvoreni čin generala pukovnika (njem. Generaloberst), a 1917. dodijeljena mu je titula baruna. Čin feldmaršala, najviši dostupan u Austro-Ugarskoj Monarhiji, dobio je barun Franz Rohr von Denta 30. siječnja 1918. godine, kao jedan od posljednjih ljudi u povijesti te monarhije. Nakon rata umirovio se, a preminuo je 9. prosinca 1927. godine u Rodaunu kraj Beča, u dobi od 73 godine.
________________________________________________________________________

Image

Tridesetog listopada 1961. godine donesena je u SSSR- u odluka da se Staljinovo tijelo izbaci iz mauzoleja u kojem je bilo pohranjeno zajedno s tiljelom Vladimira Iljiča Lenjina. Ta odluka bila je posljedica procesa destaljinizacije tj. nastojanja novog sovjetskog vodstva da poništi negativne uspomene na prethodnu okrutnu Staljinovu vladavinu. Novi sovjetski lider bio je Nikita Sergejević Hruščov, koji se odrekao Staljina i pokušao liberalizirati stanje u SSSR-u.

Lenjinov mauzolej poznati je spomenik na Crvenom trgu u Moskvi. Balzamirano tijelo Vladimira Lenjina bilo je tamo dugo godina mjestom hodočašća velikog broja posjetilaca. Mauzolej je sagrađen od više vrsta kamena: mramora, porfirija, granita i labradorita. Lenjinovo tijelo bilo je sačuvano specijalnim postupkom balzamiranja u koji je uloženo mnogo truda. Ugrađena je bila i električna pumpa unutar trupla, kako bi se održavala stalna vlažnost.

Nakon što je Staljin preminuo, njegovo je tijelo također balzamirano i položeno do Lenjinovog. Međutim, promjenom političke situacije odlučeno je da se Staljin, budući da je narušio Lenjinova načela, ima ukloniti iz Lenjinove blizine.
_________________________________________________________________________

Image

Dana 30. listopada 1816. godine umro je prvi kralj u povijesti njemačke države Württemberg. Ime mu je bilo Fridrik I., a pripadao je dinastiji koja je vladala Württembergom još od davnina (u 11. stoljeću imali su titulu grofa, zatim su krajem srednjeg vijeka uzdignuti u vojvode, a tek je spomenuti Fridrik I. dobio kraljevsku titulu).

Drevno središte moći dinastije Württemberg nalazilo se oko grada Stuttgarta u Njemačkoj. I danas je Stuttgart glavni grad njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg, koja je nastala spajanjem s Badenom (teritorijem na području Schwarzwalda, a zapadno od Württemberga).

Fridrik I. rođen je kao vojvoda od Württemberga, a država kojom je vladao nije isprva bila osobito velika. Zvala se Vojvodstvo Württemberg i obuhvaćala je područje oko Stuttgarta, a od ostalih većih gradova posjedovala je Ludwigsburg i Tübingen. Tek u doba Napoleona Bonapartea uspio je Fridrik I. uvelike povećati teritorij svoje države. Dobio je gradove Ulm, Rottweil, Heilbronn, Ellwangen, Gmünd, Biberach i Friedrichshafen. Država mu se praktički udvostručila i proširila sve do Švicarske.
Godine 1806. postao je Württemberg kraljevstvo, a Fridrik I. njegov prvi kralj. Kraljevstvo Württemberg obuhvaćalo je površinu od čak 1.950.800 hektara, gotovo kao današnja Republika Slovenija.

Kralj Fridrik I. bio je neobično krupan čovjek. Bio je visok navodno čak 211 centimetara, a težak preko 200 kilograma. Napoleon, koji je bio najzaslužniji za njegovo uzdizanje na rang kralja, organizirao je vjenčanje svog najmlađeg brata (Jérômea Bonapartea) s Fridrikovom kćeri Katarinom. Potomci kraljevske dinastije Württemberg i danas postoje, a smatraju ih pretendentima na kraljevsko prijestolje Württemberga.
_________________________________________________________________________
Image

“Dame i gospodo, prekidamo naš glazbeni program zbog izvanrednih vijesti. 20 minuta prije osam, prema središnjem vremenu, prof. Farell s opservatorija Mount Jennings, Chicago, Illinois, uočio je nekoliko eksplozija zapaljivog plina, koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi plin vodik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom…“ tim je riječima Orson Welles započeo emitiranje svoje drame Rat svjetova (engl. The War of the Worlds) na američkoj radijskoj postaji CBS 30. listopada 1938. godine u 20. sati.

To je bila adaptacija 40 godina starijeg istoimenog romana H. G. Wellsa. Radnja romana govorila je o invaziji Marsovaca na Zemlju. Orson Welles je sam bio narator drame, a ona je izvedena u obliku niza novinarskih izvještaja što je izazvalo masovnu paniku kod stanovništva koje je povjerovalo da se radi o stvarnoj katastrofi. Da stvar bude gora većina slušatelja propustila je uvodnu najavu, a naknadno se uključivši, slušatelji su pomislili da CBS prenosi izvanredne vijesti o napadu Marsovaca. Welles i glumačka skupina dramu su izvodili kao izravan radijski prijenos što je ponajviše navelo slušatelje da zaključe kako je riječ o stvarnoj prijetnji koja dolazi s Marsa.

Wellesu su u izravnom prijenosu pomagali glumci iz skupine Mercury Theatre koji su slušatelje upozoravali o napadima Marsovaca, a imitirali su i glasove državnih dužnosnika koji panično upozoravaju na napad iz Svemira. Zavlada je neviđena panika, a ljudi su masovno bježali iz svojih domova na ulice i u parkove, sjedali u automobile i izazvali prometni kaos. Nazivali su novinske agencije, policijske i vatrogasne postaje nadajući se uputama za evakuaciju. Neki su čak organizirali molitvene skupine vjerujući da im nema spasa.

U međuvremenu Welles je nekoliko puta prekidao emisiju kako bi slušateljima naglasio da je riječ o fikcijskom programu, ali za takva je upozorenja bilo kasno.

Prema procjenama analitičara, izvedbu je slušalo oko šest milijuna slušatelja, od kojih je milijun i pol povjerovao da će ih pokoriti Marsovci – što se i danas smatra jednim od najvećih incidenata u povijesti masovnih medija.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Dana 31. listopada 1795. godine izabrani su prvi direktori francuskog Direktorija, svojevrsne republikanske vlade oformljene u posljednoj fazi Francuske revolucije. Izabrano je pet izvornih direktora: vikont Paul François Jean Nicolas de Barras, Louis Marie de La Révellière-Lépeaux, Jean-François Rewbell, Étienne-François Le Tourneur i Lazare Nicolas Marguerite Carnot. Ovaj posljednji, Carnot, izabran je umjesto Emmanuela Josepha Sieyèsa, koji je prvotno bio kandidiran, ali je odbio stupiti na funkciju.

Radne prostorije dobili su izabrani direktori u palači Luxembourg (fr. Palais du Luxembourg), smještenoj nedaleko od pariške Sorbonne (danas je u palači Luxembourg sjedište Senata Francuske Republike). Vlast Direktorija u Francuskoj održala se zatim pune četiri godine, sve do studenog 1799. godine, kad ju je zamijenio Konzulat predvođen Napoleonom Bonaparteom. Od spomenutih pet izvornih direktora samo se Paul Barras održao do kraja Direktorija, a ostala četiri zamijenjena su u međuvremenu novim osobama. Čak je i spomenuti Emmanuel Joseph Sieyès (poznat i kao Abbé Sieyès), koji je isprva bio odbio funkciju, naposljetku 1799. godine postao direktorom, no bio je na tom polžaju zatim samo nekoliko mjeseci.
_________________________________________________________________________


Dana 31. listopada 1795. godine izabrani su prvi direktori francuskog Direktorija, svojevrsne republikanske vlade oformljene u posljednoj fazi Francuske revolucije. Izabrano je pet izvornih direktora: vikont Paul François Jean Nicolas de Barras, Louis Marie de La Révellière-Lépeaux, Jean-François Rewbell, Étienne-François Le Tourneur i Lazare Nicolas Marguerite Carnot. Ovaj posljednji, Carnot, izabran je umjesto Emmanuela Josepha Sieyèsa, koji je prvotno bio kandidiran, ali je odbio stupiti na funkciju.

Radne prostorije dobili su izabrani direktori u palači Luxembourg (fr. Palais du Luxembourg), smještenoj nedaleko od pariške Sorbonne (danas je u palači Luxembourg sjedište Senata Francuske Republike). Vlast Direktorija u Francuskoj održala se zatim pune četiri godine, sve do studenog 1799. godine, kad ju je zamijenio Konzulat predvođen Napoleonom Bonaparteom. Od spomenutih pet izvornih direktora samo se Paul Barras održao do kraja Direktorija, a ostala četiri zamijenjena su u međuvremenu novim osobama. Čak je i spomenuti Emmanuel Joseph Sieyès (poznat i kao Abbé Sieyès), koji je isprva bio odbio funkciju, naposljetku 1799. godine postao direktorom, no bio je na tom polžaju zatim samo nekoliko mjeseci.
________________________________________________________________________
Image

Dana 31. listopada 1916. godine umro je Amerikanac Charles Taze Russell, utemeljitelj pokreta iz kojeg su nastali Jehovini svjedoci. Charles Taze Russell rođen je u mjestu Allegheny u blizini američkog grada Pittsburgha (danas je Allegheny dio Pittsburgha, jer se taj grad u međuvremenu proširio). Upravo je Pittsburgh bio jedno od glavnih središta Russellovog djelovanja tijekom života, a ondje je i pokopan.

Charles Taze Russell bio je škotsko-irskog podrijetla, a odrastao je u protestantskoj sredini. S vremenom je razvijao vlastita tumačenja kršćanske vjere. Russell je od roditelja naslijedio znatna sredstva, tako da je mogao investirati u tiskanje djela kršćanske tematike. Već u dobi od oko 27 godina vodio je vlastite novine nazvane Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence. Ubrzo je osnovao i organizaciju za distribuciju tiskanih djela. Organizacija je dobila naziv Zion’s Watch Tower Tract Society, a kasnije je preimenovana u Watch Tower Bible and Tract Society.

Godine 1908. Russell je preselio sjedište organizacije u newyoršku četvrt Brooklyn. Ondje i danas postoji ta organizacija pod nazivom Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania i ujedno predstavlja u pravnom smislu vodeći organ Jehovinih svjedoka u svijetu.
________________________________________________________________________

Image

Dana 31. listopada 1855. godine osnovana je u Beču austrijska banka Creditanstalt, svojevremeno najveća banka u čitavoj Austro-Ugarskoj Monarhiji (ta je monarhija formirana u desetljeću nakon osnivanja Creditanstalta). Izvorno je ime banke u punom obliku glasilo K. k. priv. Österreichische Credit-Anstalt für Handel und Gewerbe, što u prijevodu otprilike znači Carska kraljevska privilegirana austrijska kreditna ustanova za trgovinu i industriju.

Glavni osnivač te bankarske ustanove bio je barun Anselm Salomon von Rothschild, pripadnik bečkog ogranka obitelji Rothschild. Ta je bogata bankarska obitelj potjecala iz Frankfurta na Majni, a u Beč se prvi doselio Salomon Mayer Rothschild, otac spomenutog osnivača Creditanstalta, i započeo u tom gradu uspješno bankarsko poslovanje (dobio je čak i barunsku titulu od austrijskog cara). Austrijska grana obitelj Rothschild postala je jednom od najbogatijih obitelji u Habsburškoj Monarhiji i Austro-Ugarskoj, slično kao što su se druge grane obitelji uzdigle u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. U Beču je obitelj Rothschild sagradila niz palača, a bavila se intenzivno i skupljanjem umjetnina te humanitarnom djelatnošću. Banka Creditanstalt s vremenom je uklopljena u bankarsku korporaciju Bank Austria.
_______________________________________________________________________

Neobično je primjerice to da je 1968. švicarski grad Ženeva već imao ženu za gradonačelnika, no ona još nije mogla glasovati na nacionalnim izborima.
Dana 31.listopada 1971. godine u Švicarskoj konačno uvedeno biračko pravo za žene. Švicarska je bila pretposljednja europska država koja je ženama dala pravo glasa (posljednji je bio Liechtenstein 1984.). Neobično je primjerice to da je 1968. švicarski grad Ženeva već imao ženu za gradonačelnika, no ona još nije mogla glasovati na nacionalnim izborima. Zanimljivo je da je švicarski kanton Appenzell Innerrhoden tek 1991. dao pravo glasa ženama na lokalnim izborima i to pod pritiskom sa savezne razine.
_______________________________________________________________________


Image

Dana 31. listopada 1918. godine Austrougarska ratna flota predana je Narodnom vijeću SHS-a (Države Slovenaca, Hrvata i Srba). Učinjeno je to odredbom austrougarskog vladara Karla Habsburškog, kako bi se izbjeglo padanje flote u ruke neprijateljskih sila. Naime, Austro-Ugarska je u Prvom svjetskom ratu bila poražena pa se očekivalo da će njena ratna flota biti konfiscirana od strane sila pobjednica.

Car i kralj bl. Karlo Habsburški potpisao je odluku kojom se 31. listopada austrougarska ratna mornarica, zajedno sa svim utvrdama i lukama, trebala predati Narodnom vijeću SHS-a, a to je vijeće navedenu odluku prihvatilo. Da bi se pojačao dojam, čak je organizirana i svečana primopredaja u Puli, i to na brodu Viribus Unitis (bojni brod koji je pripadao najvećoj klasi ratnih brodova sagrađenih za vrijeme Austro-Ugarske).

Primopredaju je obavio poznati admiral Miklós Horthy, posljednji zapovjednik Austrougrske mornarice, a kasniji dugogodišnji regent Mađarske. Zapovjedništvo nad flotom preuzeo je od Horthyja hrvatski mornarički časnik Janko pl. Vuković Podkapelski, kojem je dodijeljen admiralski čin. Nažalost, talijanski su diverzanti već iste noći poduzeli akciju u kojoj su potopili brod Viribus Unitis. Brod je potonuo u rano jutro 1. studenog, a tada je poginuo i spomenuti admiral Janko pl. Vuković Podkapelski.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 31. listopada 1849. vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, ugušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Njih trojica su postali tako slavni, da su vojnici Monarhije na svoje mačeve dali ispisivati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich, Radetzky). Riječ Wir na hrvatskom znači mi.

Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga). Na kraju je revolucija doista ugušena u svim dijelovima monarhije i pobijedila su konzervativna monarhistička načela. Ipak, vladajuća dinastija, na čelu s mladim Franjom Josipom, uvidjela je da su reforme nužne. Sljedećih 10-ak godina obilježilo je uvođenje reformi odozgo (za razliku od revolucije koja je to pokušala odozdo).
_______________________________________________________________________

Image

Dana 31. listopada 1864. godine uzdignuta je Nevada na status američke savezne države, čime je postala 36. po redu savezna država u sastavu SAD-a. Dogodilo se to u vrijeme dok je u SAD-u još trajao Građanski rat između Sjevera i Juga, pa Nevadi daju i nadimak Battle Born State (hrv. Država rođena u bitki).

Daleko najveći grad u Nevadi znameniti je Las Vegas, u njemu i njegovoj okolici živi čak oko dvije trećine ukupnog stanovništva Nevade. Ipak, Las Vegas nije glavni grad te države, nego Carson City, koji je smješten na zapadnom dijelu Nevade, pokraj gradića Reno. Čak oko 86 % zemljišta u Nevadi nalazi se u vlasništvu američke vlade.

Ime Nevada dolazi iz španjolskog jezika i znači snježna, a država je to ime dobila po planini zvanoj Sierra Nevada. U državi Nevadi danas je turizam glavni izvor prihoda, a Nevada je ujedno i četvrti najveći proizvođač zlata na svijetu.
_________________________________________________________________________

Image

Tjelohranitelji su je upucali kad je prolazila kroz vrata koja su čuvali.
Indira Gandhi, indijska premijerka i kći Jawaharlala Nehrua, ubijena je 31. listopada 1984. godine od strane dvojice svojih tjelohranitelja Sikha. To se dogodilo kao posljedica akcije indijske vojske protiv Sikha, za vrijeme njihovog vjerskog blagdana. Tu akciju je naredila Indira Gandhi, a sastojala se od prodora u prostor Zlatnog hrama, najsvetijeg mjesta Sikha, gdje su oni navodno masovno skupljali oružje.

Sikhi su takvu akciju smatrali svetogrđem i zato su odlučili ubiti premijerku. Tjelohranitelji su je upucali kad je prolazila kroz vrata koja su čuvali. Tada je trebala imati intervju s glumcem Peterom Ustinovom, koji je snimao dokumentarni film. Navodno su ispucali preko 30 metaka. Obojica su se predala. Jedan je ubijen od strane ostalih stražara, a drugi je osuđen na smrt i obješen.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Jedna od najtežih tramvajskih nesreća u čitavoj svjetskoj povijesti dogodila se 31. listopada 1954. godine u Zagrebu na staroj, strmoj mirogojskoj pruzi. Devetnaest putnika je poginulo, a još njih 37 teško je ozlijeđeno.

Dogodilo se to dan uoči blagdana Svih Svetih kad su mnogi Zagrepčani odlazili na groblje Mirogoj kako bi uredili i posjetili grobove svojih pokojnika. U to je vrijeme još postojala tramvajska linija broj 21, koja je vodila od Gupčeve zvijezde uzbrdo do Mirogojskog groblja.

Kobnog dana, ujutro u 8:30 sati, jedan tramvaj prepun putnika krenuo je s Mirogoja natrag prema Gupčevoj zvijezdi. Već kad je ušao u prvi zavoj, vozač tramvaja primijetio je da ne funkcionira tračnička kočnica. Budući da na tom mjestu postoji znatna nizbrdica, tramvaj je počeo nezaustavljivo ubrzavati. Ni ručna kočnica nije mogla pomoći, pa je tramvaj dosegnuo brzinu od 90 kilometara na sat. Na kraju je vozilo iskliznulo iz tračnica i počelo se prevrtati.

Ukupno je u tramvaju bilo oko 60 putnika. Od udara u tri stabla i čelični stup, gotovo su svi putnici nastradali. Čitav je Zagreb bio zaprepašten tom tragedijom, a velik dio Zagrepčana još i danas pamti i prepričava tu nesreću.

Istraga je bila opsežna, razgovarali su sa 30-ak svjedoka, a presuda je utvrdila da je za nesreću kriv vozač jer je neoprezno i nepropisno krenuo i nije pravodobno kočio ručnom kočnicom. Linija na toj trasi ukinuta je do 1964. godine, kad su uvedena motorna kolaposebno opremljena električnom, jakom zračnom, elektromagnetskom (tračničkom) i ručnom kočnicom. Konačno, linija 21 definitivno je ukinuta 1967., od kada do Mirogoja voze autobusi.

Više niti jedan zagrebački tramvaj od tada ne nosi broj 21.
______________________________________________________________________

Image

Admiral Maksimilijan Njegovan, jedini Hrvat koji je došao do najvišeg položaja u austro-ugarskoj mornarici, rođen je 31. listopada 1858. godine. Njegovan je rođen u Zagrebu, u obitelji profesionalnog vojnika. Završio je Pomorsku akademiju u Rijeci, i to kao jedan od najboljih u klasi. Postao je mornarički časnik. Prvi brod kojim je samostalno zapovijedao bio je torpedni brod Condor. Kasnije je preuzimao zapovjedništva na većim brodovima, a postupno je dobivao i sve viša namještenja u administraciji mornarice. Tijekom Prvog svjetskog rata postao je i zapovjednik čitave Austro-ugarske mornarice (njem. k. u. k. Kriegsmarine).

Njegovan je dobio čin velikog admirala (njem. Großadmiral), što je bio najviši mornarički čin u Austro-Ugarskoj i rijetko je dodjeljivan. U njegovo doba Austro-ugarska mornarica bila je šesta po veličini na svijetu.

Njegovanov admiralski brod bio je svojedobno moćni Tegetthoff, pripadnik klase najvećih bojnih brodova koje je Austro-Ugarska ikada sagradila. Taj brod bio je težak oko 20.000 tona i imao je velike topove od 305 milimetara. Debljina oklopa dosezala je na mjestima 28 centimetara čelika, a na brodu je bilo više od 1000 članova posade.

Njegovan je za vrijeme Prvog svjetskog rata vodio opreznu taktiku. Smatrao je najboljim da flota bude što dulje sačuvana, predstavljajući potencijalnu prijetnju neprijatelju. Njemački car Wilhelm II. nagovarao ga je da flotom napadne Veneciju, što je admiral Njegovan odbio. Stoga je smijenjen, a na njegovo je mjesto došao čuveni Miklos Horthy (admiral koji je kasnije desetljećima bio na čelu Mađarske).

Njegovan je umirovljen sa spomenutim činom velikog admirala, a potkraj života naselio se u rodnom Zagrebu. Umro je u 72. godini, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Najveći radio-teleskop na svijetu otvoren je na Puerto Ricu prvog studenog 1963. godine. Nalazi se kod grada Arecibo na sjevernoj strani otoka Puerto Rica. Taj otok pripada teritoriju Sjedinjenih Američkih Država (jednog će dana Puerto Rico vjerojatno postati 51. američka savezna država).

Radio-teleskop Arecibo posjeduje sferični tanjur promjera čak 305 metara. Tanjur je fiksan, u smislu da je izgrađen na tlu, i to u jednoj udubini u tamošnjem krškom terenu. Napravljen je od aluminija, spajanjem 38.778 panela. Zanimljivo je da ispod tanjura može rasti niska vegetacija, jer paneli propuštaju svjetlost.

Kao prijemnik služi metalna platforma koja visi na kablovima obješenima na visoke betonske stupove (najviši je visok 110 metara). Platforma je teška 900 tona, a visi 150 metara iznad dna tanjura.
________________________________________________________________________

Image

Dana 1. studenog 1924. godine umro je Josip Lang, dobrodušni svećenik i biskup iznimno cijenjen od Zagrepčana i još za života smatran svecem. U međuvremenu je proglašen slugom Božjim, a vodi se i postupak za njegovo proglašenje blaženim.

osip Lang rođen je u Lepšiću pokraj Ivanić Grada. Otac mu se bavio mlinarskim poslom, no rano je umro. Osnovnu školu mali je Josip, kojeg su od milja zvali Pepek, pohađao u Jastrebarskom. Nakon školovanja za svećenika na uglednim sveučilištima u Rimu, vratio se u domovinu i dobio prva svećenička zaduženja. Već kao kapelan u Zlataru odlikovao se brigom za vjernike po kojoj je ostao zapamćen. I među samim svećenicima Lang se isticao svojom dobrotom, pa je postao vrlo cijenjen u narodu.

Postoje priče da je jednom prilikom za vrijeme snježne vijavice u Zagrebu skinuo cipele i poklonio ih bosom siromahu. Svoju svećeničku plaću podjeljivao je siromašnima, a čak se i zaduživao da bi financijski pomogao onima kojima je pomoć bila potrebna.
_______________________________________________________________________

Image

Jedan od najmoćnijih vladara Francuske u srednjem vijeku Filip II. August okrunjen je 1. studenog 1179. godine. U trenutku dolaska na vlast imao je samo 15 godina, a raspolagao je iznimno malenom kraljevskom domenom (područjem nad kojim kralj ima izravnu vlast i s kojeg ubire prihode). Naime, veći dio države bio je u rukama kraljevskih vazala – feudalaca – koji su po bogatstvu i moći nadmašivali i samog kralja. Filip II. August uspio je tijekom svog 43-godišnjeg vladanja uvišestručiti površinu kraljevske domene (uvećala se na površinu čak četiri ili pet puta veću od one koju je naslijedio).

U svojoj politici vodio se dvama načelima:

1. Ja sam kralj, a nitko nije iznad kralja;

2. Engleska koja u posjedu ima pola Francuske je naš smrtni neprijatelj s kojim nikad ne može biti mira. Služeći se samo s te dvije dogme Filip postaje najmoćniji europski vladar.

Na početku njegovog vladanja kraljevska domena bila je ograničena praktički na Pariz i okolicu (uglavnom na područja južno od Pariza, u smjeru rijeke Loire). Filip II. August dodao je kraljevskoj domeni cijelu Normandiju, pokrajine Touraine, Anjou, Saintonge, kao i znatan broj drugih područja.
__________________________________________________________________________

Image

S danom 1. studenog 996. datiran dokument u kojem se po prvi put u povijesti spominje ime Austrije. Pojam u izvorniku glasi Ostarrichi i dolazi od njemačke riječi Osterriche, što je prijevod latinskog pojma Marchia Orientalis (Istočna Marka). Marka je naziv za graničnu pokrajinu Franačkog Carstva. Ime Austrija, dakle, dolazi od naziva za istočnu graničnu pokrajinu Franačkog Carstva. Zanimljivo je da se pojam Hrvatska pojavljuje znatno ranije od Austrije, još u 9. stoljeću.
_______________________________________________________________________

Image

Dana 1. studenog 1952. godine obavljena je prva testna eksplozija multimegatonske termonuklearne bombe. Radilo se o testu zvanom Ivy Mike, a snaga nuklearne eksplozije iznosila je oko 10,4 megatona (čak oko 650 puta više od bombe bačene na Hirošimu 1945. godine). Bomba upotrijebljena na tom testu bila je toliko velika i složena da je više sličila zgradi tvornice nego komadu oružja. Naime, kao fuzijsko gorivo korišten je u njoj tekući deuterij, kojeg je u tom agregatnom stanju trebalo održavati pomoću kriogeničke opreme. Stoga je bomba bila teška čak 73,8 tona, a bila je okružena i zgradom od aluminija. Dakako, takav glomazan sklop nikada nije ni bio zamišljen kao oružje, nego isključivo kao testna bomba.

Za pokretanje termonuklearne (fuzijske) reakcije u toj je bombi korištena, kao prvi stupanj, fizijska bomba. Eksplozija čitave bombe proizvela je kuglu promjera oko 5 kilometara. Krater koji je nastao imao je promjer od oko 1.900 metara i dubinu od oko 50 metara. Eksplozija je izvedena kod Maršalskog otočja, tristotinjak kilometara od poznatog atola Bikini, gdje je izveden rani nuklearni test 1946. godine (po kojem je nazvan kupaći kostim bikini).
__________________________________________________________________________
Image

Dana 1. studenog 1894. godine Nikola II. Romanov postao je ruski car nakon smrti oca Aleksandra III. (vladar Ruskog Carstva od 1881. do 1894. godine). Nikola II. bio je ujedno posljednji ruski car, a ubijen je s obitelji nakon Oktobarske revolucije. Kad je postao ruski car imao je 26 godina, a nosio je i titule kralja Poljske i vojvode Finske.

Rusko je Carstvo u doba stupanja Nikole II. na prijestolje bilo jedna od najvećih država na svijetu (jedino mu je britanski kolonijalni imperij površinom bio konkurentan). Njegovo je carstvo u Europi izravno graničilo s Njemačkom i Austro-Ugarskom, a u Aziji s Osmanskim Carstvom, Perzijom, Afganistanom i Kinom. Nikola II. nad tim je velikim teritorijem imao apsolutnu vlast jer je njegova država u to vrijeme još uvijek bila aposolutistička monarhija.

Najveći grad Ruskog Carstva bila je njegova prijestolnica – Sankt-Peterburg – a za njim su slijedili Moskva, Varšava i Odesa.

Razdoblje njegove vladavine obilježio je ekonomski razvoj Rusije i porast socijalno-političkih nemira koji su doveli do revolucija 1905. – 1907. i 1917. godine. U vanjskoj politici vodio je politiku ekspanzije na istok, gdje je vodio neuspješnji rat s Japanom, a u Prvom svjetskom ratu ratu priključio se Antanti.
_______________________________________________________________________
Image

Dana 1. studenog 1700. godine umro je španjolski kralj Karlo II., posljednji muški član španjolske grane dinastije Habsburg. Imao je posebne potrebe u fizičkom i intelektualnom smislu, što se pripisuje izvanredno velikom udjelu brakova među bliskim rođacima u njegovoj dinastiji. Naime, Karlovi otac i majka bili su ujak i nećakinja, a njegovi djedovi i bake bili su jedni drugima većinom bratići i sestrične. Radilo se o tome da su pripadnici španjolske i austrijske grane dinastije Habsburg, u želji za očuvanjem svih posjeda u svojim rukama, većinom ulazili u brak jedni s drugima, rijetko uzimajući supružnike iz drugih europskih dinastija.

Karlo II. rođen je s izrazito naglašenom donjom čeljusti, zbog koje navodno nije mogao normalno jesti i govoriti. Preminuo je u dobi od 38 godina u Madridu. Budući da u trenutku smrti nije imao djece koja bi ga naslijedila, pa čak ni muških rođaka u španjolskoj grani svoje dinastije, europske su sile zaratile radi španjolske baštine. Započeo je tzv. Rat za španjolsko naslijeđe, koji je trajao više od jednog desetljeća.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

Image

Prvog studenog 1956. godine provedena je u Indiji reorganizacija teritorija saveznih država, kojom je osnovana Madhya Pradesh kao najveća indijska savezna država. Površinom najvećom državom ostala je Madhya Pradesh zatim sve do 2000. godine, kad je od nje otkinut jugoistočni dio od kojeg je formirana nova država imena Chhattisgarh. Prije tog otkidanja teritorija imala je država Madhya Pradesh površinu od oko 443.000 četvornih kilometara, više od Japana ili Iraka.

Otkidanjem Chhattisgarha površina Madhya Pradesha ponešto je smanjena, tako da je danas ona druga najveća država u Indiji (primat je od nje preuzeo Rajasthan). Unatoč tom smanjenju, država Madhya Pradesh i u današnjim je granicama velika država čak i za svjetske pojmove (veća je od Filipina ili Italije), a naseljava je oko 80.000.000 stanovnika. Ime Madhya Pradesh znači otprilike središnja pokrajina, a taj je naziv država dobila zbog svog smještaja u samom srcu Indije.

Madhya Pradesh posjeduje najveće rezerve dijamanata u Indiji, a na području koje ona pokriva odigravala se i radnja znamenitog djela Knjiga o džungli Rudyarda Kiplinga. U državi Madhya Pradesh danas živi više leoparda nego u bilo kojoj drugoj indijskoj saveznoj državi.
_________________________________________________________________________

Image

Bijela kuća u Washingtonu, D.C. građena je 8 godina. Naime, nakon pobjede u Ratu za nezavisnost, Amerikanci su odlučili izgraditi niz zgrada za potrebe savezne administracije u Washingtonu, a u međuvremenu je glavnim gradom privremeno postala Philadelphija, gdje se nalazila i privremena predsjednička rezidencija (kasnije je pretvorena u hotel, a zatim porušena).

Gradnja Bijele kuće je koštala ukupno 232.371 dolara. Na gradnji je bilo zaposleno dosta robova i Europljana koji još nisu imali američko državljanstvo. Glavni arhitekt bio je Irac James Hoban. Isprva se zgrada nije zvala Bijela kuća nego Predsjednikova palača (engl. President’s Palace) ili Predsjednikova kuća (engl. President’s House).

Legenda kaže da je bijelu boju dobila predsjednička rezidencija tek nakon požara 1814. godine, kad je trebalo prekriti tragove dima bijelom bojom. To nije istinita priča, jer je naziv Bijela kuća korišten već 1811., dakle 3 godine prije požara. Prvi stanovnik Bijele kuće bio je predsjednik John Adams, koji se u nju uselio 1. studenog 1800. godine. Ostao je prilično kratko jer ga je iduće godine na dužnosti naslijedio Thomas Jefferson. Pomalo zaprepašten veličinom zgrade, izjavio je da je “dovoljno velika za dva cara, jednog papu i velikog lamu”.
_________________________________________________________________________
Image

Lucije Kornelije Sulla ušao je s vojskom u Rim 88. pr. Kr. i proveo diktaturu, Već sljedeće godine krenuo je u rat protiv pontskog vladara Mitridata. Njegovu je vojsku pobijedio u Grčkoj i opljačkao Atenu. U bitci kod Heroneje i Orhomena pobjedio je pontsku vojsku i prinudio Mitridata na Dardanski mir.

Lucije Kornelije Sulla potom je stigao u Brindisi, na jugu Italije, 83. pr. Kr. nakon pobjede nad Mitridatom. S 40000 vojnika krenuo u je drugi marš na Rim. Ondje se sukobio s vojskom demokratske koja je vladla tijekom njegove odsutnosti. Sulla je pobijedio u nekoliko bitaka. Protivnička vojska pokušala ga je zaustaviti na putu prema Rimu, točnije, kod Preanestea, ali je Sulla već napustio tu lokaciju. Stoga je protivnička vojska morala u vrlo napornim marševima brzo stići do Rima. Sulla je ipak bio brži i lako problema opsjeo grad. Do Bitke kod Porte Colline je došlo 1. studenog 82. pr. Kr.

Sulla je već zauzeo Portu Collinu – jedna od brojnih gradskih vrata. Protivnička je vojska polako odustajala od borbe, pa je njihov zapovjednik Poncije pohitao u prve redove ne bi li potaknuo vojnike na žešći otpor. Ranjen je strijelom i ostao ležati na bojištu. Potom je Sulla pustio konjicu, čime je konačno pobijedio pristaše demokratske stranke. Nekoliko tisuća protivničkih vojnika završilo je nakon zatvoreništva u areni kao hrana divljim zvijerima.
_______________________________________________________________________

Image

Posljednji osmanski sultan Mehmed VI. svrgnut je 1. studenog 1922. godine čime je ukinuta monarhija. Bio je to kraj 600-godišnjeg Osmanskog Carstva. Mehmed VI. bio je 36. osmanski sultan (prvi sultan zvao se Osman, a po njemu je i nazvano Osmansko Carstvo). Mehmed VI. rođen je 1861. kao sin vladajućeg sultana Abdula Medžida I. i njegove supruge Gülüstü, koja je bila čerkeske nacionalnosti.

Mehmed VI. postao je sultan 1918. godine. Premda se na Zapadu vladar Osmanskog Carstva naziva sultan, u samom carstvu sultan je bila jedna od nižih titula, a rabili su se i ugledniji nazivi Padišah (Car), Sultan es-Selatin (Vladar nad Vladarima) i Kagan (Kan Kanova).

Osim tih titula, Mehmed VI. naslijedio je i uglednu titulu kalifa (nasljednik ili predstavnik Muhameda), koja označava vođu čitavog muslimanskog svijeta. Također je imao titulu Amir ül-Mü’minin, što znači otprilike gospodar vjernika.

Instalacija osmanskog sultana obavljala se pomoću Prorokovog mača koji se opasivao novom sultanu. Opasivanje Mehmeda VI. bilo jedino u povijesti koje je snimljeno filmskom kamerom.

Nakon ukidanja monarhije Mehmed VI. morao je otići iz zemlje, a Istanbul je napustio na britanskom bojnom brodu Malaya. Prvo je otišao na Maltu, koja je tad još bila pod britanskom vlašću. Ostatak života bivši je sultan proveo većinom na talijanskoj rivijeri. Umro je u mondenom ljetovalištu San Remo 1926. godine.
_______________________________________________________________________

Image
Prvog studenog 1874. godine, upravo na blagdan Svih Svetih, izvršeni su prvi ukopi na Bečkom središnjem groblju (njem. Wiener Zentralfriedhof). S vremenom je to groblje postalo jednim od najvećih i najslavnijih u Europi, s obzirom na broj ukopanih znamenitih povijesnih osoba.

Naziv središnje groblje odnosio se na važnost tog groblja kao glavnog mjesta pokapanja Bečana, a ne na neki središnji geografski smještaj tog groblja u gradu. Naime, Bečko središnje groblje izgrađeno je na velikoj udaljenosti od grada jer se smatralo da će Beč nastaviti i u 20. stoljeću sa svojim velikim urbanim širenjem, što se nije u potpunosti ostvarilo zbog propasti Austro-Ugarske Monarhije. Čak se i danas Bečko središnje groblje nalazi na rubu izgrađenog područja Beča. Groblje je smješteno na jugu bečkog predgrađa Simmering, odmah do glavnog bečkog ranžirnog kolodvora.

Prva osoba ukopana na Bečkom središnjem groblju bio je Jacob Zelzer. Od tada do danas obavljeno je više od 330.000 ukopa, među kojima su bili mnogi znameniti stanovnici Beča, znanstvenici, umjetnici i političari. Primjerice, na Bečkom središnjem groblju ukopani su Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, Johannes Brahms, Antonio Salieri, Johann Strauss Stariji, Johann Strauss Mlađi, Arnold Schoenberg, Ludwig Boltzmann, Anton Dominik Fernkorn, Christoph Willibald Gluck, Theophil von Hansen, Falco (Johann Hölzel) i Paula von Preradović.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

02.11.

Image

Petar Veliki proglašen imperatorom (1721.)
.
Francuski ratni brodovi uplovili u višku i komišku luku – 1914.


1970.
Nadbiskup kardinal Richard Cushing bio je osobni prijatelj predsjedničke obitelji Kennedy.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Haile Selasije postao carem Etiopije (1930.)

Image

Dana 2. studenog 1970. godine umro je Pierre Veyron, francuski vozač automobilskih utrka. Osobito se proslavio pobjedom na znamenitoj utrci 24 sata Le Mansa iz 1939. godine, vozeći Bugatti Type 57S. Ta je utrka bila povijesno vrlo zanimljiva jer je vožena samo oko dva i pol mjeseca prije početka Drugog svjetskog rata

Godine 2005. marka Bugatti predstavila je model Bugatti Veyron, nazvan po Pierreu Veyronu, preminulom čak 25 godina ranije. Bugatti Veyron posjedovao je 16-cilindrični motor s čak 1,000 konjskih snaga i maksimalnom brzinom većom od 400 kilometara na sat. Verzija Super Sport dobila je čak 1,200 konjskih snaga, a ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrže legalno cestovno vozilo na svijetu.

Image

1798.

Kad je bio u 20. godini života, odlučio je markiz organizirati lov na Zvijer iz Gévaudana jer su žrtve na području oko njegovih posjeda bile izrazito brojne.

Image

Aga Khan III., šijitski imam i jedan od najbogatijih vjerskih poglavara na svijetu rođen je 2. studenog 1877. godine. Izvorno ime glasilo mu je Sultan Muhammed Shah, a Aga Khanom je postao 1885. godine naslijedivši svog oca Aga Khana II. (izvornog imena Aqa Ali Shah). Aga Khan III. rodio se u gradu Karachiju, na području današnjeg Pakistana (to je područje tada bilo u sastavu Britanske Indije). Po svojoj je majci Aga Khan III. bio potomak perzijskog šaha Fateha Alija iz dinastije Kadžar (Qajar). Školovao se na znamenitim engleskim učilištima, uključujući Eton i Cambridge. Bio je u dobrim odnosima s britanskom kraljicom Viktorijom i njenim nasljednicima (kraljevima Eduardom VII. i Georgeom V.), od kojih je dobio i pravo na korištenje naslova Njegova Visost.

Image

Dana 2. studenog 1965. godine 31-godišnji Norman Morrison, kveker iz Baltimora, spalio pred zgradom američkog Ministarstva obrane. Učinio je to iz protesta zbog korištenja napalma u Vijetnamskom ratu. Tog je dana došao pred Pentagon sa svojom jednogodišnjom kćeri Emily.

Predao ju je nekome, polio se kerozinom i zapalio ispod ureda američkog ministra obrane Roberta McNamare.

Image
Haile Selasije okrunjen za cara Etiopije – 1930.

Image
Rođena španjolska kraljica Sofija kao grčka princeza – 1938.

Kad je Sofija upoznala svog supruga Juana Carlosa i kad se za njega udala, njena je kraljevska obitelj vladala Grčkom, a njegova je bila u egzilu jer je u Španjolskoj na vlasti bio Francisco Franco.

Image
Bitka kod Lüleburgaza (1912.)

Image

1963.

Predsjednika Ngo Dinh Diema i njegovog mlađeg brata, koji je također bio rimokatolik, uhvatili su vojnici i ubili.

Image


Šesnaest pralja iz mjesta Preko na otoku Ugljanu smrtno je stradalo 2. studenog 1891. kad se prevrnuo brod koji ih je vozio u Zadar. Naime, u to doba žene iz Preka često su radile kao pralje za zadarske građane. Mjesto Preko nalazi se nasuprot Zadru, na obali otoka Ugljana, a otamo se brodom može razmjerno brzo doći do Zadra (otok Ugljan udaljen je samo oko pet kilometara od zadarske obale).

Image

Dana 2. studenog 971. godine rođen je sultan Mahmud od Gaznija, azijski osvajač koji je posjedovao veliki imperij sa središtem na području današnjeg Afganistana. Na vrhuncu moći njegovo je carstvo obuhvaćalo oko 3.400.000 četvornih kilometara. Osim gotovo cijelog područja današnjeg Afganistana obuhvaćalo je i otprilike polovinu današnjeg Irana, veći dio današnjeg Pakistana, Turkmenistana i Tadžikistana te znatne dijelove današnje Indije i Uzbekistana.

Image

Dana 2. studenog 1721. godine, Petar I. Aleksejevič (1672. – 1725.) proglašen je imperatorom, čime je dobio carsku titulu poteklu iz zapadnjačke tradicije. Ranije su, naime, ruski vladari nosili titulu cara, koja u ruskom jeziku više odgovara europskom pojmu kralja. Tek je Petar Veliki bio prvi car u europskome imperijalnom smislu. Ovaj vladar, poznatiji kao Petar Veliki, uistinu je bio kompleksna ličnost. Surovi razvratnik visok gotovo dva metra, mrkog pogleda, čeličnih mišića i kratkog fitilja istodobno je bio prosvjetitelj, zaljubljenik u umjetnost i jedan od najvećih reformatora svoga vremena. Donosimo zanimljivosti o osebujnu ruskom caru!

1. Na tron je zasjeo kao desetogodišnjak, a zbiljsku vlast je preuzeo sedam godina kasnije, uklonivši regenta, vlastitu sestru Sofiju Aleksejevnu: siroticu je doživotno dao zatvoriti u samostan.

2. Shvativši koliko je njegova zemlja nazadna, 1697. se zaputio na europsku turneju. Lukavi vladar je incognito, prerušen u trgovca, posjetio Nizozemsku, Englesku, Sasku, Češku i Austriju, proučavajući prilike u tim zemljama. Kako bi modernizirao Rusiju, odlučio je “prepisivati” od zapadnjaka, istaknuvši se kao korjeniti reformator društvenog, gospodarskog i kulturnog života. Vješt diplomat, dalekovidan političar te moćan vojskovođa, Rusiju je uveo među europske velesile. Jedna od reformi odnosila se na izgled njegovih podanika – uveo je porez na brade!

3. Znatiželjan po prirodi, izučavao je astronomiju, zoologiju, brodogradnju, inženjerstvo i arhitekturu, uzimao satove crtanja i graviranja, a opuštao se zidanjem, izradom namještaja i uređivanjem vrtova. Uz to je virtuozno svirao nekoliko instrumenata, kovao oružje te gotovo bezbolno vadio zube podanicima. Bio je prvi igrač biljara u Rusiji te autor prvog bontona u zemlji.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

03.11

Image
Premijera prvog japanskog filma s čudovišnim Godzillom – 1954. Redatelj izvornog filma o Godzilli bio je Ishirō Honda, inače suradnik znamenitog Akire Kurosawe.

Image

1986. godine nezavisnost od SAD-a dobile su Savezne Države Mikronezije. Ta federacija sastoji se od četiriju saveznih država, čija su imena Yap, Chuuk, Pohnpei i Kosrae. Svaka od tih četiriju saveznih država posjeduje svog guvernera. Ukupno se Savezne Države Mikronezije sastoje od oko 607 otoka, s površinom od 702 četvorna kilometra. Zanimljivo je da su ti otoci raspršeni na velikom području dužine čak 2.700 kilometara. Premda Savezne Države Mikronezije imaju samo oko 106.000 stanovnika, zanimljivo je da nisu najmanja savezna država (federacija) na svijetu. Naime, otočna država Sveti Kristofor i Nevis još je manja od Saveznih Država Mikronezije, kako površinom, tako i brojem stanovnika.

Image

Kompanija Adidas nosi ime po njenom osnivaču, koji se zvao Adolf Adi Dassler rođen 3. studenog 1900. godine. Imao je i brata Rudolfa Dasslera, koji je osnovao drugu veliku tvornicu sportske obuće i odjeće – Pumu. Braća su isprva proizvodila sportsku obuću zajedno, u rodnom gradu Herzogenaurachu u Bavarskoj. Na Olimpijskim igrama 1936. njihove je tenisice nosio Jesse Owens, koji je te godine osvojio 4 zlatne medalje.

Image

1914. godine prvi je put u povijesti SAD-a patentiran grudnjak. Radilo se o patentu koji je prijavila 23-godišnja Mary Phelps Jacob, pripadnica američkog visokog društva iz dobrostojeće obitelji. Ranije je u sferi ženskog donjeg rublja dominirao korzet, koji je bio u načelu neudoban za nošenje.

Image

rođen Lord Sandwich – izumitelj sendviča (1718.)

Image

1777. godine u Irskoj je rođen Laval Nugent, austrijski vojskovođa i bogati posjednik u Hrvatskoj. Rodio se u Ballynacoru u irskoj grofoviji Westmeath, otprilike šezdeset kilometara sjeverozapadno od Dublina. Već je u mladosti ušao u austrijsku vojnu službu, u kojoj je napredovao sve do najvišeg čina feldmaršala (njem. Feldmarschall). Sudjelovao je u borbama tijekom Napoleonskih ratova, a 1816. papa mu je dodijelio titulu rimskog kneza (princa).

Image

1970. godine umro je kralj Petar II. Karađorđević – posljednji kralj Kraljevine Jugoslavije. Na prijestolje je došao kad mu je u Marseillesu u atentatu ubijen otac – poznati kralj Aleksandar I. Karađorđević. Malom je Petru II. tada bilo samo 11 godina.

Image

Poduzetnik Stephen F. Austin, po kome se danas zove glavni grad Teksasa, rođen je 3. studenog 1793. godine. Austina nazivaju i Ocem Teksasa jer je predvodio američku kolonizaciju tog nekada španjolskog teritorija. Austin je rođen na području američke savezne države Virginije.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

=>

Image

Dana 3. studenog 1584. umro je poznati talijanski svetac Karlo Boromejski. Za vrijeme života vršio je visoke crkvene dužnosti – bio je dvadesetak godina nadbiskup Milana (po broju vjernika najveća nadbiskupija u Italiji, a i u čitavom svijetu). Sv. Karlo Boromejski bio je i dugogodišnji kardinal Katoličke crkve.

  • Za vrijeme gladi i kuge u Milanu, pripadnici gradskih vlasti napustili su grad da bi sebe spasili, No, nadbiskup sv. Karlo Boromejski ostao je hrabro u gradu. Pokušavao je nahraniti 60.000 do 70.000 ljudi dnevno, a umirućima osigurati potrebnu skrb. Ulagao je vlastita novčana sredstva da spasi gladne, a čak se i zadužio.


Image

3. studenog 1903. Panama se odvojila od Kolumbije, čime je postala nezavisna država. U strateškom je smislu Panama danas u svijetu mnogo važnija od mnogih država njene veličine, osobito zbog Panamskog kanala kao poveznice između Tihog i Atlantskog oceana. Panama ima površinu od 74.177 četvornih kilometara, po čemu je nešto manja od Češke.

Image

Od kuge umro Edmund Tudor – predak svih engleskih kraljeva iz dinastije Tudor – 1456.

Image

1918. godine Austro-Ugarska je potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Bilo je to konačno priznanje
poraza što su vodeći političari Monarhije u raspadu dugo odbijali priznati.

Image

Kujica Lajka lansirana u svemir – 1957

Lansirana je letjelicom Sputnik 2, koja nije imala mogućnost povratka na Zemlju.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Dogodilo se na danasnji dan

Post by kreja »

04.11.

Image

Bitka kod Wabasha u kojoj je američka vojska doživjela najteži poraz u čitavoj svojoj povijesti dogodila se 4. studenog 1791. godine. Taj poraz Amerikancima su nanijeli Indijanci, i ujedno predstavlja najveću pobjedu Indijanaca nad bijelcima. Bitka se dogodila u blizini rijeke Wabash na američkom Srednjem Zapadu, otprilike na granici današnjih saveznih država Indiana i Ohio.

Image

1798. godine flota Ruskog Carstva opsjela je otok Krf u Sredozemnom moru. Bilo je to doba vrhunca ekspanzije Rusa, kad su istovremeno prodirali u sjevernoameričku Aljasku, vladali Srednjom Azijom, osnivali kolonije u Kaliforniji i na Havajima usred Tihog oceana. U Sredozemnom moru imala je Rusija također velike pretenzije. Pomorsku ekspanziju omogućilo je to što je car Petar Veliki izgradio rusku mornaricu.

Image

1970. godine otkrivena je u Kaliforniji 13–godišnja djevojčica Genie koju tijekom života nisu puštali iz njene sobe. To je jedan od najtežih primjera socijalne izolacije u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Ta je djevojčica pobudila veliki interes psihologa i lingvista, koji su se zanimali za razvoj govora u dječjoj dobi. Poznavala je svega dvadesetak riječi. Kasnije je ipak uspjela do neke mjere razviti govor, no problemi su ostali.

Image

1922. godine britanski arheolog Howard Carter (zaposlenik lorda Carnarvona) otkrio grobnicu KV62 u Dolini kraljeva. Ispostavilo se da je to najveće arheološko otkriće u povijesti. Naime, grobnica je bila sačuvanija od ijedne do tada pronađene. Uzrok takve sačuvanosti bila je činjenica da je ulaz u Tutankhamonovu grobnicu bio zatrpan kamenjem iskopanim pri gradnji jedne kasnije grobnice.

Image

2008. godine izabran je Barack Obama prvi put za predsjednika SAD-a. Time je postao prvi Afroamerikanac izabran na tu moćnu poziciju. Dakako, Obamin potpredsjednički kandidat Joe Biden, izabran je ujedno za novog američkog potpredsjednika. Time je Joe Biden postao prvi rimokatolik u povijesti izabran na potpredsjedničku funkciju u SAD-u.

Image

1578. godine rođen je Wolfgang Wilhelm von Pfalz-Neuburg, njemački vladar koji je po majčinoj liniji naslijedio silno bogatstvo. Od oca je Wolfgang Wilhelm naslijedio Vojvodstvo Pfalz-Neuburg, smješteno oko grada Neuburga na Dunavu, nedaleko od Ingolstadta (današnja Bavarska )

Image

1918. godine pobjednička talijanska vojska u Prvom svjetskom ratu zauzela veliki dio hrvatskih primorskih područja. Podsjetimo, Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italija je željela što prije zauzeti prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante. U tom kontekstu treba razumjeti žurbu hrvatskih saborskih zastupnika koji su se odlučili udružiti s Kraljevinom Srbijom.
Image

1661. godine rođen je Karl III. Philipp von Pfalz-Neuburg, bogati njemački vladar i graditelj golemog dvorca u Mannheimu. Budući da je bio mlađi sin svoga oca isprva nije bilo vjerojatno da će naslijediti prijestolje. Stoga je Karl III. Philipp započeo vojnu karijeru u Habsburškoj vojsci, boreći se protiv Osmanlija i napredujući sve do čina feldmaršala.

Image

1664. godine umro je Gaspar Pérez de Guzmán y Sandoval, vojvoda od Medine Sidonije. Bio je vjerojatno najbogatiji španjolski aristokrat svoga vremena, s golemim posjedima u Andaluziji (najjužnijem dijelu Pirenejskog poluotoka). Vojvodstvo Medina Sidonija naziv je nosilo po istoimenom gradu u blizini Gibraltara, a vojvode iz te obitelji posjedovale su i grofoviju Nieblu, gospoštiju Sanlúcar, markgrofoviju Cazazu te još niz teritorija u Andaluziji. Zanimljivo je da su njihovi posjedi bili raspoređeni na strateški važnom priobalnom području Atlantskog oceana, od kamo je Kristofor Kolumbo zaplovio prema Americi, a prema kamo su kasnije pristizala golema bogatstva iz španjolskih kolonija.


1952. godine osnovana je američka Agencija za nacionalnu sigurnost (engl. National Security Agency – NSA). Riječ je o jednoj od najvećih među 17 vladinih obavještajnih organizacija u SAD-u.


1946. godine osnovan je UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu).

Image

1921. godine pokopan je na svečan način neznani vojnik na Oltaru domovine u Rimu. Riječ je o golemoj građevini smještenoj u samom središtu Rima, odmah do brežuljka Kapitolija. S obzirom na visinu te građevine od 70 metara, radi se o jednom od najraskošnijih spomenika na svijetu.

Image

Prva izvedba opere Nikola Šubić Zrinjski (1876.)

Image

Središte Podravine, grad Koprivnica 1356. godine dobio je povlastice slobodnog kraljevskog grada (lat. Kapruncha civitas libera regia) od hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i taj dan danas se obilježava kao Dan grada. Do tada je Koprivnica bila u posjedu velikaša Mikca Mihaljevića i njegovih sinova.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

Post Reply