Zanimljivosti

Teme koje ne pripadaju ni jednom drugom podforumu
User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Zanimljivosti

Post by Skitnica »

Najkraći rat u istoriji trajao svega 38 minuta Englesko-zanzibarski rat iz 1896 godine.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Ako posjetite Japan iznenadit ćete se koliko su ulice čiste, a kanti za smeće je izuzetno malo. Zašto je tome tako raspitali smo i saznali. Zanima li vas današnja priča koja će vam ponuditi odgovor na postavljeno pitanje i odvesti vas na putovanje dalekim Japanom i ujedno suočiti s jednim od najtragičnijih događaja u prošlosti ove zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Ako je odgovor potvrdan pročitajte članak koji slijedi.

Image

Kako doći do publike?

Kult Aum Shinrikyo ili” vrhovna istina” je japanska teroristička organizacija sudnjeg dana koju je osnovano Shoko Asahara 1984. godine, u svom u jednosobnom stanu kao neku vrst udruge koja se bavi jogom i meditacijom. Shoko Ashara svoj je kult promovirao kao budističko-hinduističko utočište u kojem ljudi pod stresom mogu naći mir. Promovirao je i tradicionalnu medicinu i akupunkturu. Udruga je dobila karakter vjerske organizacije 1989. godine. Kako bi se na neki način reklamirao i došao do ljudi koje je želio u svom krugu, za privlačenje novih članova koristio se stripovima i animiranim crtićima u duhu anime kulture. Na taj je način povezivao svoje vjerske ideje s popularnom japanskom kulturom, promovirajući svoju organizaciju kao onu koja traga za krajnjom istinom. Članovi njegove skupine su bili velikim dijelom studenti na elitnim sveučilištima koji su imali veliki pritisak pred sobom, a on im je nudi smisleniji i mirniji život. Upravo je zbog članstva elite ova tobožnja religija dobila epitet elitne religije jer je bila za dobro “potkožene”.S vremenom je Ashara postajao sve radikalniji. Počeo je ubijati one koji bi mu se našli na putu.

“Zatvoreni klub”

Zalagao se, naravno, lažno za odbacivanje materijalnih stvari dok je s druge strane u svoj “zatvoreni klub” primao dobro situirane ljude, koji su ulazak u kult skupo plaćali. Da biste postali član ovog kulta trebali ste primjerice posegnuti za napitkom od vođine krvi, što bi vas koštalo nekoliko tisuća dolara. Nakon što bi platili taj “mali doprinos” dobili biste kazete na kojima biste mogli slušati njegova ponavljanja u stilu: “Meditiraj”, “Bol koju osjećaš je samo iluzija, trening će ti pomoći da bol nestane” i slične floskule. Uveo je razne inicijacijske postupke, koji su bili fizički i mentalno zahtjevni, a često su uključivali LSD kako bi se dobio halucinogen efekt. Tako su ljudi morali boraviti u vreloj kadi ili biti zatrpani danima pod zemljom, nakon čega su bili dostojni postati dio njegove zajednice. No, neki od kandidata nisu uspjeli preživjeti ove “maštovite” izazove pa su im tijela tajno kremirana i pokopana. Ako si bio sretnik mogao si nositi i kapu koja bi te povezivala s Asaharinim umom, odnosno vjerojatno se morao platiti poveći iznos za takvu iskazanu milost.

Više negoli jasna poruka

Kult je počeo izazivati kontroverze kasnih osamdesetih 20. st. kada su se pojavile razne optužbe na račun ove tobožnje vjerske organizacije pri čemu ga se okrivljavalo za iznuđivanje donacija, ubojstva člana kulta koji je želio izaći iz svega toga. U Japanu je skupio oko 9000 članova dok je u ostatku svijeta imao njih oko 40 000. Kult je imao i protivnike. Jedan od odvjetnika Sakamoto odlučio je javno raskrinkati kult, u kojem se ljudi drže protiv svoje volje. Sakamoto je snimi tajni intervju za talk show na japanskoj TV postaji TBX. Međutim, mreža je pokazala razgovor članovima ove organizacije, koja je bila toliko moćna da je izvršila pritisak na TV postaju da otkaže emitiranje. Odvjetnikova želja da ukaže na nezakonitosti u poslovanju kulta ga je koštala života, nažalost, žrtvama su postali i njegova žena i dijete. Uskoro su svi troje proglašeni nestalim. Njihova tijela su nađena tek nekoliko godina kasnije, nakon što je izvršen napad sarinom na tokijskoj željeznici. Vjeruje se da se za taj čin Asahara odlučio kako bi odvratio sve ostale odvjetnike od mogućih tužbi. Poruka je bila više negoli jasna.

Proba u Matsumotu

Ova je organizacija zapravo bila paravan za terorističke akcije. Suludi vođa je uvjeravao ljude da će nakon što započne Treći svjetski rat preživjeti samo oni koji mu se pridruže. Krajem 1993. počeli su proizvoditi sarin. Proizvedeni sarin je prvo testiran na imanju u zapadnoj Australiji gdje je ubio 29 ovaca, te se pokazao efikasnim za njihove namjere.
Članovi kulta izveli su prvo napad u gradu Matsumotu, kao neku vrstu probe za ono što će uslijediti godinu dana kasnije. Na području gdje su u ovom gradu stanovala tri sudca, kojih se paranoični vođa kulta bojao, ispušten je oblak sarina u ljetnoj noći dok su prozori bili otvoreni. U ovom napadu bilo je sedam mrtvih i više od 500 ozlijeđenih.. Međutim, u sam terorizam nisu bili uključeni svi članovi kulta već samo oni upućeni, dok su drugi bili izvor financiranja terorizma, a da to nisu ni znali.

Trovanje sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici

Kako bi izazvao sam apokalipsu odlučio se za trovanje sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici. Na taj se čin odlučio u vrijeme dok je gužva u podzemnoj bila najveća. Milijuni putnika prolaze tokijskom podzemnom željeznicom svakog dana. I upravo kada je gužva na vrhuncu pet vrećica napunjenih sarinom ostavljena je u nekoliko podzemnih vlakova. Pripadnici ove organizacije su ostavile tekući sarin u vlakovima na podu, zamotan u novinski papir, a pri izlasku iz vlaka bi ga jednostavno probušili kišobranom, nakon čega bi počelo curenje. U svega nekoliko sekundi ljudi su počeli se gušiti i povraćati, neki su oslijepili i ostali paralizirani. Sarin je bezbojan otrov bez okusa i mirisa, koji djeluje na živčani sustav, a u organizam ulazi kako zrakom tako i kroz kožu i sluznicu pri čemu uzrokuje paralizu dišnog sustava. Osoba umire u mukama, ako ne primi protuotrov u kratkom vremenskom roku. No, i tada je moguće da će kasnije imati neurološke probleme. Rezime ovog napada je trinaest mrtvih. Umrli su svi oni koji su bili neposredno u blizini otrova dok je nešto malo manje od oko 6000 ljudi ozlijeđeno.

Japan u šoku

Sarin je upotrijebljen samo nekoliko puta, prvo u Iransko-iračkom ratu između 1980-1988., a zatim u ova dva teroristička napada u Japanu 1994. i 1995. Japan je bio šokiran ovakvim događanjima jer slovi za zemlju s izuzetno niskom stopom kriminaliteta. U tokijskoj prometnoj postaji Shinjuku članovi kulta zapalili su papirnatu vrećicu s cijanovodikom, koji nasreću nije došao u ventilacijski otvor jer bi inače pobio oko 10 000 osoba. Brojni članovi kulta su bili optuženi nakon napada, a 13 ih je osuđeno na smrt, uključujući i vođu kulta koji su likvidirani u dvije ture, prvo je likvidiran vješanjem vođa kulta u svojoj 63-oj godini zajedno sa šest pristaša 2018., a iduće godine preostala šestorica.

Nove ćelije

Kult je i danas aktivan, ili možda bolje rečeno aktivne su njegove dvije ćelije. Jedna nosi naziv u Aleph gdje su čelne pozicija preuzeli Asaharini sinovi, koji su se ogradili od terorizma i osnovali fond za pomoć žrtvama, a druga je nazvana Hikari no Wa (“Kraj dugine svjetlosti”), tu je skupinu osnovao Asaharin učenik Fumihirom Joyuom, koji tvrdi da se udaljio od učenja svog učitelja. Potonji danas, navodno, pokušava ujediniti znanost i religiju te želi napraviti odmak od kriminalne povijesti. Iako su navedene ćelije Aleph i Hikar no Wa legalne u Japanu, nad njima bdiju sigurnosne službe te su pod strogim policijskim nadzorom. Danas broje oko 1500 članova, no prema dostupnim podacima broj članova im raste. Prvotni kult djelovalo je na više lokacija u svijetu, a osobito je bio aktivan u bivšem Sovjetskom Savezu i sovjetskim državama koje su nastale nakon raspada matice.

Kanti za smeće u Japanu baš i nema previše, kako bi se spriječilo da se ovako nešto ponovi jer su one idealno mjesto za odlaganje ovakvog biološkog oružja.

https://povijest.hr/jesteliznali
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Pedro Lopez bio je jedan od “najproduktivnijih” serijskih ubojica u povijesti. U deset godina, koliko je terorizirao zemlje Južne Amerike, oduzeo je više od tri stotine života, mahom onih slabih i nezaštićenih – djece. Rođen je 1949. u gradu Tolmia, na vrhuncu krvavog razdoblja koje je u kolumbijskoj povijesti ostalo zabilježeno kao La Violencia. Brutalni građanski rat, bezakonje, siromaštvo – bilo je to zadnje mjesto na kojem biste željeli biti rođeni, pogotovo ako ste jedno od trinaestero nezakonite djece alkoholu sklone prostitutke. Udarci remenom bili su način na koji je izražavala nježnost prema potomcima, a Pedra je na cestu izbacila kad mu je bilo osam. Bosonog i prestravljen, skrio se pod nekim mostom. Kad je svanulo, pristupio mu je “dobri Samaritanac”, postariji muškarac koji mu je ponudio smještaj i hranu. Uvjeren da mu se konačno posrećilo, dječak se otputio za “spasiteljem”. Ovaj ga je odveo u napuštenu zgradu, gdje ga je čitav dan i čitavu noć silovao. Prva lekcija Pedrova mladog života bila je svladana: ljudima ne možeš vjerovati.

Proseći na prašnjavoj cesti, privukao je pažnju vremešna bračnog para. Sažalivši se nad prljavim i odrpanim dječakom, upisali su ga u školu za siročad. Nažalost, sigurnost i bezbrižnost nisu bile ono što mu je sudbina namijenila. Kad mu je bilo dvanaest, ponovilo se ono čega se najviše užasavao. Jedan od profesora, sredovječni brkonja, pozvao ga je u kabinet. Umjesto razgovora o ocjenama, Pedra je čekalo još jedno seksualno zlostavljanje. Nakon nemilog događaja, napustio je grad, bez riječi oproštaja s dobročiniteljima. Vratio se jedinome mjestu koje je zvao domom: ulici. Isprva je za život “zarađivao” sitnim krađama, da bi se s vremenom specijalizirao za krađu automobila. Uhićen je nekoliko dana nakon osamnaestog rođendana. Sudac nije bio milostiv prema njegovim godinama i teškoj životnoj situaciji: “odrapio” mu je sedam godina robije u najzloglasnijem kolumbijskom zatvoru. Ondje su ga, prilikom tuširanja, silovala četvorica starijih kažnjenika. Poniženje je ovaj put ustupilo mjesto bijesu. Od ostataka iz zatvorske alatnice sklepao je improvizirani nož, a potom jednom po jednom presudio napadačima. Vlasti su zaključile da je djelovao u samoobrani, pa su mu za četiri ubojstva dodale tek dvije godine prethodnoj kazni.
Image
Po izlasku na slobodu, bio je pun gnjeva. Za većinu nedaća krivio je majku, iz čega se rodio patološki stav prema ženama. Žudio je za njima, ali ih se istodobno bojao. Narednih nekoliko godina, putovao je na relaciji Ekvador-Kolumbija, gdje su fantazije o mučenju i ubijanju prerasle u krvavu zbilju. Njegova meta redovito su bile djevojčice iz indijanskih plemena: znao je da vlasti neće biti zainteresirane za njihovu sudbinu. Satima bi vrebao na žrtvu, a potom, kad bi ostala sama, stavio ruku na njena usta i odvukao je do napuštena područja u kojem je prethodno iskopao plitki grob. Do trenutka kad će završiti u raci, žrtva je morala pretrpjeti opetovano silovanje i polagano davljenje. Nakon što je, na tržnici ekvadorskog gradića Ambata, pokušao odvući djevojčicu koja se bila udaljila od majke, lokalni trgovac oborio ga je na zemlju i pozvao policiju. Lopeza nije trebalo nagovarati da razveže jezik o svojim zločinima. S osjećajem ponosa, zgroženim detektivima je pričao o 110 djevojčica koje je ubio u Ekvadoru, stotinu u Kolumbiji te između 100 i 150 u Peruu. Isprva mu nisu vjerovali da je odgovoran za tolike smrti, smatrajući ga tek hvalisavim luđakom. Idući dan odveo ih je do smetlišta u okolici Ambata, gdje su pronašli tijela pedeset tri djevojčice. Osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Image

Nebo iznad Plutona je plavo, a na pojedinim mjestima ima vode u zaleđenom stanju, saopćila je Američka svemirska agencija NASA.

“Ko je mogao pretpostaviti da nebo može biti plavo u Kojperovom pojasu? Veličanstveno je”, rekao je Alan Stern, šef misije “Novi horizonti”.

Crvene i sive čestice koje sačinjavaju maglu oko patuljaste planete dovoljno su sićušne da se plava svjetlost sunca širi na isti način kao na našem nebu.

Te čestice nastaju kada pod utjecajem ultraljubičastih zraka sunca dođe do razdvajanja azota i metana, koji ponovnim spajanjem formiraju kompleksne makromolekule odgovorne za dominantnu, crvenu boju Plutonove površine.

Image

Pomenute molekule se najvjerovatnije formiraju u visokoj atmosferi Plutona, stvarajući sjajnu plavu boju, navode istraživači NASA-e.
Površine sa zaleđenom vodom su u većini slučajeva prekrivene drugim zaleđenim formacijama, kao što je azot, koji je veoma zastupljen na planetoidu.

Stručnjaci, međutim, ne uspijevaju objasniti zašto su te zaleđene vodene površine na određenim mjestima otkrivene.

Zaleđena voda

Snimci koje je sonda “Novi horizonti” poslala otkrivaju raznolikost i kompleksnost reljefa na Plutonu.

Mogu se vidjeti dine, izljevi azotnog leda, koji se spuštaju sa planinskih predjela do ravnica, pa čak i splet prostranih dolina, od kojih je jedna nazvana “Sputnik”, u čast prvog vještačkog satelita lansiranog u svemir iz tadašnjeg Sovjetskog saveza.

Misija “Novi horizonti” ima zadatak da posmatra i proučava patuljastu planetu i njene satelite pomoću sonde “Novi horizonti”, koja je obavila prelet uz ta nebeska tijela sredinom jula ove godine.

Pluton je otkriven 1930. godine.

Manji je od Mjeseca, a masa mu je 500 puta manja od Zemlje.

Ima pet prirodnih satelita i oko Sunca se okrene za nešto manje od 248 godina.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Da multimilijunaši nisu nužno sebična i samoživa gamad, svjedoči primjer Damiana Aspinalla. Priča ovoga šezdesetogodišnjeg poduzetnika ganut će i najveće cinike. Premda je rođen “sa zlatnom žlicom u ustima”, život ga nije mazio. Otac mu je bio jedan od najbogatijih ljudi u Londonu (među precima je imao nekoliko baruna!), no iza zatvorenih vrata obiteljske vile život je bio sve samo ne idiličan. Kad je pater familias otkrio da ga žena vara, izbacio ju je na ulicu i zabranio joj da kontaktira sina. Damian, povučen i sramežljiv dječak, majku je zadnji put vidio kao šestogodišnjak. Odrastanje uz strogoga, autoritativnog oca ostavilo je traga na njegovu psihu. Kad mu je dosadilo poput prosjaka moliti za mrvice ljubavi, odlučio je stati na vlastite noge čim mu se pruži prilika. Nakon diplome, ušao je u biznis s nekretninama i zaradio bogatstvo. Umjesto da ih rasipa na hirove, milijune je uložio u fondaciju za očuvanje divljih životinja, u prvom redu gorila. Na stotine majmuna, koje su ozlijedili afrički krivolovci, u njegovu utočištu pronašlo je drugi dom. Nakon što bi im Aspinall i njegovi zaposlenici izliječili rane te pružili osjećaj sigurnosti, pripremali su ih za povratak u divljinu. “Tko god je proveo pet minuta u društvu gorila ne može sumnjati u evoluciju. Način na koji se hrane, komuniciraju, svađaju i pare identičan je načinu na koji mi to činimo. Ipak, postoji jedna razlika: majmuni ne poznaju zlobu ni pakost!”, ispričao je altruistični bogataš.

Od svih životinja kojima je pomogao, jedna se najdublje zavukla pod njegovu kožu. Gorila Kwibi bio je teško bolestan mladunac kad je doveden u njegovo utočište. “Osobno sam ga njegovao i tješio. Nikad neću zaboraviti kako me gledao: u njegovim očima čitao sam mješavinu zahvalnosti i duboke ljubavi. Kad je stao na noge, nisu ga mogli odvojiti od mene. Pratio me u stopu, a kad bi jeo, prvi zalogaj bi svaki put ponudio meni. Kako se bližilo vrijeme njegovog povratka u divljinu, postajao je sve tjeskobniji, kao da je slutio da ćemo se uskoro rastati. I samom mi je, priznajem, bilo teško u duši!”, prisjeća se Aspinall.

Image

Nakon što je majmun početkom 2005. vraćen u afričku džunglu, Aspinall se nastavio brinuti o drugim životinjama, ali mu voljeni Kwibi, čiju fotografiju drži iznad kreveta, nije izlazio iz misli. Pet godina nakon rastanka, odlučio se otputiti na ekspediciju u Gabon i posjetiti starog prijatelja. “Svi su mi govorili da je to ludost, da me Kwibi neće prepoznati, da bi me zapravo mogao napasti ako uđem u njegovo stanište, ali sam odlučio slijediti svoje srce. U društvu dvojice pratitelja, koji su tek nakon mukotrpnog nagovaranja i izdašne novčane nagrade pristali poći sa mnom na opasan put u srce džungle, čamcem sam se zaputio prema mjestu gdje smo ostavili Kwibija. Bio sam uvjeren da će biti potrebni tjedni da ga pronađem, ali je do susreta došlo prvi dan. Vozili smo se duž obale, a ja sam ga dozivao iz čamca. Nakon nekoliko sati, ugledao sam ga kako stoji na obali. Premda je bio dvostruko veći i teži nego kad smo se zadnji put vidjeli, odmah sam ga prepoznao!”, priča ovaj zaštitnik životinja, a tko god je pogledao snimku dirlljivog susreta na YouTubeu, rasplakao se poput curice.

Čim je Aspinall stupio na obalu, majmun je pojurio prema njemu. Nakon što ga je kratko ponjušio, zagledao mu se u oči, kao da se pita je li moguće da je to čovjek kojeg je toliko volio. “Gledao je u mene s tolikim intenzitetom i tolikom nježnošću da su mi suze navrle na oči. ‘Maleni moj, to sam ja! Nedostajao si mi!’ rekao sam mu, a on me čvrsto uhvatio u zagrljaj i nije me puštao narednih desetak minuta!”, prepričava Aspinall. Kad je početno uzbuđenje minulo, stari prijatelji su, kao nekoć, podijelili objed. Nakon toga, Kwibijeva ženka, koja je dotad bojažljivo promatrala neobičan prizor iz grmlja, došla se upoznati s neobičnim bljedunjavim stvorenjem za kojeg je procijenila da ne predstavlja opasnost. “Rastanak nam je, kao i prvi put, teško pao. Kad sam se odvozio čamcem, čitavim putem je, zajedno sa svojom družicom, trčao uz obalu. Tada sam donio čvrstu odluku da ću svoga najboljeg prijatelja posjećivati barem jednom godišnje!”
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Image

Tko je bio Crni los? Zašto je tinejdžer Aitzaz Hasan proglašen nacionalnim junakom Pakistana? Kojega bismo uglednog liječnika s punim pravom mogli nazvati “američkim Mengeleom”? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
  • Heháka Sápa (1863. – 1950.), šaman indijanskog plemena Oglala Lakota poznatiji kao Crni Los, bio je šokiran nedostatkom empatije kod “bljedolikih”. Evo što je Sápa, drugi rođak legendarnog poglavice i ratnika Ludog Konja, napisao o susretu s njima: “Bijeli ljudi ne haju za svoje susjede… Sve bi oduzeli jedni drugima, samo da im se pruži prilika… Neki imaju više nego što za života mogu potrošiti, dok gomile nemaju apsolutno ništa… Njihovi običaji nikako ne mogu biti bolji od običaja naših predaka”.
  • Hrabrost koju je 6. siječnja 2014. iskazao pakistanski tinejdžer Aitzaz Hasan gotovo da nadilazi granice shvaćanja. Toga oblačnog dana, bombaš samoubojica pojavio se pred školom u selu Hangu, koju je mladić pohađao, planirajući izvršiti masakr. Hasan, krupni četrnaestogodišnjak, shvatio je njegove namjere te se bacio na njega, ne puštajući ga da uđe u školu. Ubojica je aktivirao eksplozivnu napravu u svome prsluku, presudivši sebi i mladiću. Hasan, koji je žrtvovao vlastiti život kako bi spasio druge, proglašen je nacionalnim junakom i šahidom (mučenikom). Njegov ucviljeni ali ponosni otac izgovorio je sljedeće dirljive riječi: “Donio je suze svojoj majci, ali je stotine tuđih majki spasio suza”.
  • Ako postoji pakao, uvjereni smo da je monstrum po imenu James Marion Sims (1813. – 1883.) dobio smještaj u devetom krugu! Američki liječnik, kojem su tepali kao “ocu moderne gienkologije”, kupovao je afričke robinje te ih koristio kao pokusne kuniće za znanstvene eksperimente. Primjerice, na njima je izvodio genitalne operacije bez anestezije, tvrdeći kako “crnkinje ne osjećaju bol”. Nevjerojatno, spomenik ovom sadistu stajao je ispred Medicinskog fakulteta u New Yorku sve do 2018. godine, kad je, nakon žestokih prosvjeda afroameričke zajednice, napokon uklonjen.
  • Suprotno uvriježenome mišljenju, naočale sa zatamnjenim staklima nisu moderni izum. Prve su konstruirane u dvanaestom stoljeću u Kini i bile su izrađene od kvarca. Za razliku do današnjih, nisu služile za zaštitu od sunca, već su bile namijenjene sucima – zadaća im je bila prikriti njihove emocije prilikom ispitivanja svjedoka.
  • Godine 1971., avion kompanije LANSA, koji je letio iz Lime u Pucallpu, srušio se zbog udara groma u njegov trup. Od devedeset dvoje ljudi, preživjela je samo jedna djevojka, sedamnaestogodišnja Nijemica Juliane Koepcke. Punih jedanaest dana uspjela je opstati u prašumi, dok je, teško ozlijeđenu, dehidriranu i dezorijentiranu, nisu spasili lokalni ribari.
  • Talijanski skladatelj i violinist Antonio Vivaldi (1678. – 1741.) stvarao je nevjerojatnom brzinom. Legenda kaže da mu je trebalo manje vremena da napiše čitav koncert nego njegovu inače visoko produktivnom tajniku da ga prepiše “učisto”.
  • U eri nijemog filma, Jackie Coogan (1914. – 1984.) postao je jedna od prvih dječjih zvijezda američke kinematografije. Do osamnaeste godine, zaradio je oko četiri milijuna dolara, a kad je htio podići svoj novac, shvatio je da ga je njegova majka potrošila. “Svaki cent koji dijete zaradi do dvadeset prvog rođendana pripada njegovim roditeljima”, izjavila je za medije ova rastrošna i sebična žena. U spomen na taj slučaj, zakon iz 1939. godine, koji je regulirao plaće dječjih glumaca, nazvan je “Cooganovim zakonom”. Zanimljivo, glumac je tijekom Drugoga svjetskog rata je sudjelovao u Burmanskoj kampanji kao pilot transportnog aviona, prevozeći britanske trupe iza japanskih linija.
https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Na kršćanskim crkvama zvona uvijek zvone u podne. To je toliko uobičajeno da se rijetko tko pita kako je do toga došlo. Zvonjava u podne povezana je s ratovima protiv Osmanskoga Carstva. Naime, nakon pada Konstantinopola 1453. sultan Mehmed II. krenuo je prema Mađarskoj. Na putu mu se našao Beograd, koji je u to vrijeme bio jedan od posljednjih neosvojenih kršćanskih gradova na Balkanu. Papa Kalist III. naredio je 1456. godine da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podnekako bi se potaknuli vjernici na molitvuza pobjedu nadOsmanlijama. Vojska predvođena Jankom Hunjadijem pobijedila je nadmoćnu osmansku vojsku 22.7.1456., a papa nikad nije povukao edikt o zvonjavi u podne, pa se taj običaj zadržao do danas. Pobjeda kod Beograda bila je iznimno važna jer je uvelike zaustavila prodor Osmanlija na zapad sljedećih 70 godina
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Image

23.01.2012 posmatranje sunceve oluje

Image

pomracenje sunca iznad Antarktika
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Arheologija nam omogućuje uvid u kulturu, običaje, vjerovanja i svakodnevni život davno minulih civilizacija. Ponekad, otkrića ove znanosti vrlo su intrigantna i zagonetna. Evo nekoliko primjera!

Image

Tajanstvene rampe

Slučajno otkriće skupine arheologa baca novo svjetlo na zagonetku koja desetljećima okupira znanstvenike, onu o načinu na koji su izgrađene egipatske piramide. Istražujući drevne natpise u kamenolomu u egipatskoj pustinji, naletjeli su na ostatke sofisticiranog sustava rampi, stare 4.500 godina. Postolja koja su pronašli navode na zaključak da je težak posao prevoženja ogromnih kamenih blokova, kojima su izgrađene piramide, bio završen puno brže nego što se prethodno mislilo. Dok je teorija o tome da su drevni Egipćani koristili rampe za transport kamenih blokova već ranije iznesena, struktura koju je tim otkrio značajno je strmija nego što se ranije mislilo da je moguće. “Pomoću sanjki koje su nosile kamene blokove i bile pričvršćene užadima, Egipćani su mogli izvlačiti blokove iz kamenoloma alabastera pod vrlo strmim kutom”, objašnjava vođa tima Yannis Gourdon.

Kako zarobiti vještice?

Na granici između engleskih grofovija Nottinghamshire i Derbyshire, u prapovijesnoj špilji Creswell Crags, arheolozi su pronašli na stotine misterioznih oznaka. “Vještičji tragovi”, kako ih je praznovjeran puk prozvao, po svoj su prilici bili neka vrsta zaštitnih simbola. Proučavajući lokalne legende, znanstvenici su, naime, otkrili kako se u četrnaestom stoljeću, iz kojeg većina ovih oznaka datira, vjerovalo kako se u špilji Creswell Crags krije prolaz do podzemnog svijeta, preciznije, pakla. Tajanstveni zapisi su, čini se, služili tome da zle entitete zadrže u špilji. Upravo djelovanju tih sila pripisivali su nedaće poput epidemija, pomora stoke i propadanja usjeva. Slični zaštitni simboli pronađeni su i na kućnim pragovima, kaminima te prozorima srednjovjekovnih crkvi diljem Velike Britanije.

Zašto je velebni grad napušten?

Kad su arheolozi, na lokalitetu En Esura u Izraelu, otkopali grad star pet tisuća godina, golem i sa zapanjujućom planskom gradnjom, pred njima je bilo više pitanja nego odgovora. Pokazalo se, naime, da je grad iz brončanog doba iz nerazjašnjenih razloga napušten u trećem tisućljeću prije nove ere. U međuvremenu su ovdje otkrili i groblje, hram te utvrde dugačke dvadesetak metara. Riječ je, čini se, o prvim koracima u procesu urbanizacije u regiji, nekadašnjoj zemlji Kanaan. Arheološka iskapanja na području Kanaana počela su još 1928. godine. Posebno su značajne iskopine iz brončanog doba, odnosno razdoblja prije vladavine Egipta.

Rogata maska

Pan, bog paše, stoke, pastira i lovaca iz grčke mitologije, prikazivan je s jarčjim nogama i rogovima. Sin božanskog glasnika Hermesa i nimfe Driope podario nam je riječ panika, budući da je, kao demon straha, upravo takva čuvstva izazivao u smrtnicima. Osim rođene majke, njegova nakaznog fizikusa užasavali su se olimpski bogovi, pa je ovaj pobjegao u arkadijsku šumu, gdje se posvetio čuvanju ovaca i sviranju frule. Bio je dijelom Dionizove vječno pijane ekipe – satiri, također oku neogodne spodobe s jarčjim obilježjima, prihvatili su ga kao svoga. Nažalost smrtnica i besmrtnica, imao je žarku želju za prokreacijom, što bi svaki put završilo loše. Kad je, primjerice, bacio oko na nimfu Pitiju, ova se od straha pretvorila u omoriku. Njena kolegica Siringa, koju je pokušao obljubiti, pretvorila se pak u trstiku, od koje je Pan izradio frulu zvanu siringa. Brončana maska s likom ovoga osebujnog božanstva prije nekoliko je godina pronađena u Izraelu. Lokalitet, drevni grad Hippos, podignut je u drugom stoljeću, za vladavine cara Hadrijana. Neobični artefakt zbunio je stručnjake: bio je znatno veći od bilo koje druge grčke maske, a čemu je služio, isprva nisu mogli ni naslutiti. Kasnije, otkrićem monumentalnih vrata u okolici, pretpostavili su da su ista vodila u hram posvećen Panu, u sklopu kojeg se nalazila već spomenuta maska.

https://povijest.hr/istaknuto/zagonetna ... otkrica-2/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Zanimljivosti

Post by Skitnica »

Ogledalo kao poklon ženi u Osmanlijskom carstvu imalo je duboko značenje.

Ako bih pokušao rečima, tačnije jednom rečenicom preneti smisao ovog poklona to bi otprilike ovako zvučalo:

"Ti si nešto najlepše što sam vidio!"

______
Šta li bi im znacilo pokloniti ženama sapune , i parfeme... :D/
1
1 Image

User avatar
Capri
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 83
Posts: 160
Joined: Sun Mar 28, 2021 11:54 am

Re: Zanimljivosti

Post by Capri »

Skitnica wrote:
Mon Oct 11, 2021 10:25 pm
Ogledalo kao poklon ženi u Osmanlijskom carstvu imalo je duboko značenje.

Ako bih pokušao rečima, tačnije jednom rečenicom preneti smisao ovog poklona to bi otprilike ovako zvučalo:

"Ti si nešto najlepše što sam vidio!"
Ovo je lijepo, mada sam negdje pročitala da nas ogledalo čini tri puta ljepšima nego što to zaista jesmo. :fiju

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Zanimljivosti

Post by Skitnica »

Capri wrote:
Tue Oct 12, 2021 9:44 pm
Skitnica wrote:
Mon Oct 11, 2021 10:25 pm
Ogledalo kao poklon ženi u Osmanlijskom carstvu imalo je duboko značenje.

Ako bih pokušao rečima, tačnije jednom rečenicom preneti smisao ovog poklona to bi otprilike ovako zvučalo:

"Ti si nešto najlepše što sam vidio!"
Ovo je lijepo, mada sam negdje pročitala da nas ogledalo čini tri puta ljepšima nego što to zaista jesmo. :fiju
Aaa..to nisam znala..ma ništa onda..Ostaje nam ogledanje u vodi..najiskrenije... :hahah

Vidimo onako kako se i osjecamo... :up

User avatar
Mina
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 693
Posts: 1520
Joined: Thu Apr 30, 2020 6:36 pm

Re: Zanimljivosti

Post by Mina »

Capri wrote:
Tue Oct 12, 2021 9:44 pm
Skitnica wrote:
Mon Oct 11, 2021 10:25 pm
Ogledalo kao poklon ženi u Osmanlijskom carstvu imalo je duboko značenje.

Ako bih pokušao rečima, tačnije jednom rečenicom preneti smisao ovog poklona to bi otprilike ovako zvučalo:

"Ti si nešto najlepše što sam vidio!"
Ovo je lijepo, mada sam negdje pročitala da nas ogledalo čini tri puta ljepšima nego što to zaista jesmo. :fiju
Nisam sigurna da je to bila poruka :hm
I'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Zašto bi trebalo izbjeći neke poklone kineskim prijateljima i poznanicima
  • Časove bilo koje vrste trebali bi se izbjeći jer 送 鐘 ( sòng zhōng , slati sat) zvuči kao 送終 ( sòng zhōng), ritual sahrane. Satovi takođe simbolizuju istinu da vreme ističe; dakle, davanje satova je suptilan podsećaj da su odnosi i život završili.
  • Dati maramicu nekome (送 巾, sòng jīn ) zvuči kao 斷根 ( duàngēn ), oproštajni pozdrav. Ovaj poklon je posebno neprikladan za dečka ili devojku - osim ako ne želite da se razbijete.
  • Ponuditi vašem prijatelju kišobran može izgledati nevin gest; Međutim, njegovo suptilno značenje je da želite da završite svoje prijateljstvo sa njim ili njom.
Ako pada kiša i brineš se da će on ili ona biti mokra, bolje je da obojica budete pod kišobranom dok ne stignete do odredišta svog prijatelja. Onda, uzmi kišobran kod kuće.
  • Pokloni u setovima od četiri nisu dobri, jer etiri ( sì , četiri) zvuči kao 死 ( sǐ , smrt).
  • Davanje cipela 送 鞋子 ( sòng xiézi , dati cipele) zvuči slično kao da se razbije. Davanjem dvije cipele šalje poruku da želite da osoba ide na svoj poseban način; na taj način završite svoje prijateljstvo.
  • Zeleni šešir je metafora u kineskom jeziku 綠 綠 帽 ( dài lǜ mào , sa zelenim šeširom), što znači da je supruga muškarca nevjerna . Zašto zeleno? Kornjača je zelena, a kornjače sakrivaju svoje glave u svojim školjkama, tako da će vas nekoga nazvati "kornjačom" dovesti u nevolje, jer je to da pozovete osobu kukavicu.
Pokloni koji se eksplicitno pozivaju na pogreb ili raskid
  • Ručnici su pokloni koji se obično daju na sahranama, pa izbegavajte davanje ovog poklona u drugim kontekstima.
  • Davanje oštrih predmeta koji se koriste za smanjivanje stvari sugeriše da želite da odreknete prijateljstvo ili odnos.
  • Žute krizanteme i bijele cvijeće bilo koje vrste koriste se na sahranama, tako da davanje bijelog cvijeća sinonim za smrt.
  • Ove boje se često koriste tokom sahranjivanja, tako da se treba izbegavati pokloni, omotač i koverte u ovim bojama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Faust Vrančić (1551. – 1617.) nedvojbeno je jedan od najvećih znanstvenih umova u hrvatskoj povijesti. Polihistor enciklopedijskog znanja, leksikograf nevjerojatne pedantnosti i sustavnosti te izumitelj koji je ozbiljio čovjekov davni san o letenju, bio je renesansni čovjek u punom smislu te riječi. Donosimo zanimljivosti o genijalcu koji je po mnogočemu bio ispred svoga vremena!

1. Odrastao je u šibenskoj plemićkoj obitelji, a presudan utjecaj na njegov život izvršio je stric, humanist, diplomat i crkveni dostojanstvenik Antun Vrančić. Nećaka je, kao desetogodišnjaka, uzeo k sebi u Ugarsku na odgoj i školovanje, da bi ga potom poslao na studij u Padovu i Veneciju. Mladić je ondje pokazao iznimno zanimanje i talent za filozofiju, fiziku i matematiku.

2. Godine 1581. imenovan je tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Rudolfa II., koji je na dvoru na Hradčanima u Pragu okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba. Tycho Brahe, Johannes Kepler i Jacopo de Strada samo su neki od velikana s kojima se Šibenčanin družio tih dana.

3. Golemi ugled donosi mu “Rječnik pet najodličnijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga”, prvi hrvatski rječnik te jedan od prvih višejezičnih rječnika u povijesti. Objavljen je 1595. godine, iako je vjerojatno sastavljen desetljeće prije. Djelo je pisano leksikografski ispravno – imenice su u nominativu a glagoli u infinitivu, što ni u kasnijim hrvatskim rječnicima nije dosljedno provedeno. Sadrži oko pet i pol tisuća abecedno poredanih latinskih riječi, uglavnom onih za svakidašnju uporabu, uz koje su – u stupcima – riječi ostalih jezika. Koliko je “Rječnik” već tada bio značajan, pokazuje podatak da je 1605. ponovno tiskan, dopunjen češkim i poljskim riječima te autorovim predgovorom.

ImageKonstrukcija visećeg (lančanog) mosta Fausta Vrančića

Image
Homo volans ili leteći čovjek – Vrančićev nacrt padobrana

https://povijest.hr/istaknuto
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
gripen
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 529
Posts: 1289
Joined: Fri May 01, 2020 5:02 pm

Re: Zanimljivosti

Post by gripen »

neznam dal pase ovde za ove teme
u svakom slucaju pomalo neobicna sudbina
ipak,tako daleko,sresti svoje gore list,malo je zadivljujuce

https://avaz.ba/vijesti/bih/689072/rode ... ercegovina
1
1 Image

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Prvi grad na svetu koji je dostigao milion stanovnika bio je Rim, 133. godine pre nove ere. London je milionitog stanovnika dobio tek 1810, a Njujork 1875. godine. Danas u svetu ima oko 300 gradova sa vise od milion zitelja.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Ćin, poznat i kao Ćin Šihuangdi, ujedinio je Kinu 221. godine p.n.e. i bio je prvi car u dinastiji Ćin. Poznat je po tome što je ubijao naučnike sa čijim se idejama nije slagao, ali po spaljivanju "kritičkih" knjiga.

Image

Dok je bio na vlasti, naredio je da se podignu veliki zid (neka vrsta preteče Velikog kineskog zida), i ogroman mauzolej sa više od 6.000 figura vojnika od terakote u prirodnoj veličini. Brojni radnici su umrli tokom izgradnje zida, a oni koji su gradili mauzolej ubijeni su kako bi se sačuvala tajna grobnice

Svaki put kada bi zarobio ljude iz druge zemlje, kastrirao ih je kako bi ih obeležio i pretvorio ih u robove
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

O radnicima kakve nijedna tvrka ne bi poželjela. Lijeni, neodgovorni, beskorisni, pakosni ili lišeni moralnih skrupula, ovu su zaposlenici koji su živce nadređenih razvukli poput žvakaće gume!

Čovjek kojeg nema

U uspodrebi s Joaquínom Garcíjom, čak se i George Costanza, koji je u radni stol dao ugraditi ležaj kako bi mogao drijemati na radnome mjestu, doima kao primjer udarnika! Ovaj španjolski državni službenik na poslu se, naime, nije pojavio – punih šest godina! Dakako, za to vrijeme uredno je primao plaću. Kako je to moguće, pitate se? García je radio u komunalnom poduzeću u rodnom Cádizu. Zbog loše organizacije posla (vodstvo komunalnog poduzeća vjerovalo je da García potpada pod ingerenciju gradske vlasti, dok je gradska vlast vjerovala da su mu šefovi oni iz komunalnog poduzeća), sredovječni muškarac došao je na genijalnu ideju: zašto ne bi uživao u onome što mu najbolje leži, ležanju, te dosadno rintanje prepustio manje snalažljivim kolegama? Tko zna koliko bi uživao u plodovima svoga dijaboličnog plana da mu, koje li ironije, nadređeni 2016. godine nisu odlučili dodijeliti nagradu za vjernost kompaniji, jer u šest godina na njega nije bilo nijedne pritužbe! Kad su shvatili “koliko je sati”, osramoćeni šefovi nogirali su zabušanta te podigli tužbu protiv njega. Sud mu je naredio da vrati sav novac koji je nezakonito prisvojio, a kako je dobar dio svote spiskao na žestoka pića i lake žene, bio je prisiljen prodati kuću i auto te se useliti kod roditelja. Eto, vidite da nepoštenje biva kažnjeno… Barem ponekad!

Pustite me iz ormara!

Francuz Frédéric Desnard nikad se u životu nije pretrgnuo od posla, ali je lukavim prebacivanjem radnih zadataka na kolege uspio napredovati do pozicije prodajnog predstavnika jedne pariške kozmetičke tvrtke. Tri godine je živio kao bubreg u loju, primajući izdašnu plaću za nimalo zahtjevan posao. Kad je prodaja pala, primanja su smanjena svima u kompaniji, pa tako i (anti)junaku naše priče. Dok su se njegovi kolege pomirili sa sudbinom, Desnard je dugo razmišljao kako bi mogao nadmudriti poslodavce i isprazniti im blagajnu… A onda se domislio! Vodeći se sentencijom “ako prođe, prođe”, godine 2014. odlučio ih je tužiti, tvrdeći da su mu povjeravali toliko dosadna, repetitivna i glupa zaduženja da je pretrpio duboku duševnu bol. U njegovu korist svjedočio je ugledni psiholog, koji je tvrdio kako tzv. “mis au placard” (u doslovnom prijevodu “stavljanje u ornar”, a u prenesenom značenju stavljanje radnika na poziciju koja je znatno ispod njegovih sposobnosti) uzrokuje dubok stres koji, u kombinaciji sa stalnim osjećajem poniženja, dovodi do nesanice i napadaja panike. Zvuči kao budalaština, zar ne? Pa, sudac nije tako mislio. Radniku kojeg je nasmrt “udosadila” kompanija je bila prisiljena platiti 360.000 eura odštete. Čim je lova sjela na njegov račun, Desnard je otputovao na Bahame, kako bi se odmorio od pretrpljenih strahota. Od ovoga treba “prepisivati”!

Zabilješke jedne neradnice

Tridesetogodišnja Amerikanka Emmalee Bauer pojmu “zabušavanje na poslu” pružila je posve novu dimenziju. Koordinatorica prodaje hotelskog lamca “Sheraton” vrlo je rano usvojila temeljni neradnički poučak: dok god izgledaš zaposleno i nervozno, naivni šefovi mislit će da se ubijaš od posla. Stvar je uistinu funkcionirala: Emmalee bi frenetično tipkala po tastaturi, povremeno ispuštajući dramatične uzdahe, a nitko se nije zapitao što to ona doista radi. A radila je sljedeće: vodila je iscrpan dnevnik o svome zabušavanju! Evo nekoliko izvadaka iz uistinu poučnog štiva: “Šefica mi je upravo uputila sućutan pogled. Ako nastavim glumiti patnicu, možda mi ponudi slobodan dan”; “Priglupa štreberica Samantha je na bolovanju, tako da ću čitav dan biti sama u uredu. Preda mnom su brojne opcije: hoću li graditi toranj od spajalica za papir, manikirati nokte, praviti selfieje ili jednostavno nastaviti pisati ovaj dnevnik? Hm, mislim da ću se odlučiti za selfieje, svjetlo u uredu danas je fantastično!”; “Dosadno mi je, dosadno, o, kako mi je dosadno! Možda bih mogla napraviti štogod korisno? Ha, ha, ha, toliko dosadno mi ipak nije!”; “Šefica je zapela za koš za smeće i ‘prosula’ se po uredu koliko je dugačka i široka… A bogme je prilično široka. Mogla bih se zakleti da sam joj vidjela celulit kroz najlonke!”. Marljiva Emmalee stigla je do tristote stranice kad su, u siječnju 2007. godine, otkrili njen dnevnik. Dobila je momentalni otkaz a šefica, koja joj ga je sa zadovoljstvom uručila, na rastanku joj je rekla: “Možeš me poljubiti u celulitičnu stražnjicu!”.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Prema novijim procjenama u globalnom sukobu poznatom kao Prvi svjetski rat (1914. – 1918.) poginulo je ili umrlo od njegovih indirektnih posljedica oko 10 milijuna vojnika i 6 – 7 milijuna civila.

Taj je sukob bio toliko strašan da je bacio u sjenu još veću pošast, španjolsku gripu ili, popularnim imenom, „španjolku“. Uzročnik gripe bio je virus H1N1, podtip ptičje gripe. Španjolska gripa prvi je put zabilježena u siječnju 1918., a trajala je do lipnja 1919. ili 1920. godine. Zaraženo je više od 500 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući čak i stanovništvo udaljenih pacifičkih i arktičkih otoka. Bolest je zahvatila sve osim najizoliranijih krajeva – bijeg na selo nije bio učinkovita zaštita. Virus se širio nevjerojatnom brzinom. Prvi svjetski rat pogodovao je širenju bolesti jer se u to vrijeme bitno povećao protok ljudi diljem svijeta. Tako je npr. 11. ožujka Albert Gitchell, prvi zaraženi vojnik u Fort Rileyu u američkoj saveznoj državi Kansas, otišao u vojnu ambulantu zbog visoke temperature i simptoma koji su nalikovali težem slučaju prehlade. Toga dana pridružilo mu se još stotinjak kolega. Do kraja tjedna taj je broj porastao na 500. Do kraja proljeća umrlo je 46 vojnika, a zatim je bolest naizgled nestala. Službeno je slučaj zabilježen kao epidemija upale pluća. No, američki su vojnici i civili odlazili u Europu, pa se bolest proširila po cijelom kontinentu.

Broj žrtava

Prema većini procjena od gripe je umrlo oko 50 milijuna ljudi, no neki smatraju da bi broj mogao biti još veći, čak do 100 milijuna. Dakle, stopa smrtnosti bila je oko 10 do 20%. Najteže pogođena država bila je Indija, gdje je od posljedica bolesti umrlo čak 17 milijuna ljudi. Za usporedbu, u SAD-u je umrlo oko 600 000 ljudi (uključujući 57 000 vojnika), u Francuskoj i Njemačkoj po 400 000, u Japanu 390 000, u Brazilu 300 000, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 175 000. Jedna od najgore pogođenih regija bila je Zapadna Samoa (tada pod Novim Zelandom) u kojoj je oboljelo čak 90% stanovništva, a umrlo 30% muškaraca, 22% žena i 10% djece. Također treba napomenuti da prije spomenuti broj žrtava Prvoga svjetskog rata uključuje vojnike, ali ne i civile koji su umrli od španjolske gripe.

Karakteristike bolesti

Godine 2005. američki je patolog Johan Hultin pregledao zamrznute posmrtne ostatke iz jedne masovne grobnice kraj Brevig Missiona u Aljaski (gdje je pošast pokosila oko 85% stanovništva) i otkrio RNA virusa španjolske gripe. Tim su istraživanjem razjašnjene neke karakteristike te neobične bolesti. Jedna od karakteristika španjolske gripe bila je da su od nje umirale zdrave, mlade odrasle osobe, a ne djeca, starije osobe ili ljudi s oslabljenim imunitetom, kao što je to bio slučaj u većini prethodnih pandemija gripe. Naime, ta je gripa bila posebna po tome što je mogla okrenuti imunološki sustav protiv oboljele osobe, fenomen koji se naziva „cikotinska oluja“ – imunološki sustav oboljele osobe reagirao bi toliko snažno da bi im uništio pluća. S obzirom na to da mlade, zdrave odrasle osobe imaju najjači imunološki sustav, stopa smrtnosti među njima bila je veća. Tako je npr. u SAD-u gotovo pola smrtnih slučajeva 1918. zabilježeno kod osoba između 20 i 40 godina starosti, a 99% umrlih bilo je ispod 65 godina starosti. Najgore pogođene bile su trudne žene.

Još jedno neobično obilježje gripe bilo je da su zaražene osobe umirale vrlo brzo, nekada svega nekoliko sati nakon što bi shvatile da su bolesne. Prvi simptomi bili su umor, visoka temperatura i glavobolja (slično jakoj prehladi), a zatim bi se javili bolovi u mišićima i zglobovima. No, simptomi bi se unutar nekoliko sati znatno pogoršali. Oboljeli bi izgledali stravično – koža bi im poljubičastila, a pluća bi im bila ispunjena crvenkastom želatinastom masom koja bi ih polako gušila. Neki su kašljali toliko snažno da su si potrgali trbušne mišiće. Uzrok smrti obično je bio krvarenje iz sluznica, posebno iz nosa, crijeva i želuca. Najčešće su oboljeli umirali od sekundarne infekcije, bakterijske upale pluća, ali neki su umrli i direktno, od unutarnjeg krvarenja ili plućnog edema.

Zanimljiva činjenica o bolesti bila je da je došla u nekoliko „valova“. Prvi val bila je tzv. „trodnevna groznica“, koja nije imala visok stupanj smrtnosti. Preživjeli su opisivali da su se osjećali kao da ih je netko izmlatio toljagom. Najpogubniji bio je drugi val, koji se pojavio u kolovozu 1918. godine (ovo je isto neobično jer je gripa obično najjača tijekom zimskih mjeseci). Prvi pogođeni gradovi bili su Chicago (SAD), Brest (Francuska) i Freetown (Sierra Leone). Prema nekim procjenama samo je u 25 tjedana izginulo 25 milijuna ljudi. Jedan od otežavajućih čimbenika bila je činjenica da su simptomi bili toliko strani tadašnjim doktorima da su bolest često pogrešno dijagnosticirali kao Denga groznicu, tifus ili koleru. Treći val bolesti stigao je početkom 1919. godine. Nije bio toliko smrtonosan kao drugi val, a potrajao je do lipnja 1919. ili, prema nekima, čak do lipnja 1920. godine. Budući da je tada rat već bio završio, ljudi nisu imali mnogo strpljenja slušati o gripi pa je stoga treći val dobio razmjerno malo medijskog pokrića. Prema novijim istraživanjima postoje tri razloga zašto se bolest pojavila u trima valovima. Prvi su temperaturne razlike, drugi su vrijeme održavanja nastave u školama (školski praznici), a treći i najvažniji bile su promjene u ljudskom ponašanju nastale zbog pandemije. Razlog zašto je baš drugi val bio najsmrtonosniji do danas je ostao nepoznat.

Porijeklo i naziv bolesti

ImageVirus španjolske gripe

Pojam „španjolska gripa“ zapravo i nije precizan. Naime, gripa nije prvo zabilježena u Španjolskoj, već je to ime dobila zahvaljujući političkim okolnostima. S obzirom na to da je Španjolska ostala neutralna u ratu, nije bilo cenzure, što je omogućilo novinarima da slobodno izvješćuju o posljedicama bolesti. U zaraćenim je državama, međutim, sloboda tiska bila vrlo ograničena. Vlade su nastojale ograničiti vijesti o bolesti jer su strahovale da bi precizno znanje o posljedicama te pogubne bolesti moglo smanjiti borbeni moral stanovništva. Ipak, broj mrtvih rastao je takvom brzinom da više nije bilo moguće zataškati bolest. Neke su vlade bile toliko uzbunjene pandemijom da su uvele zabrane rukovanja (u Arizoni) ili pljuvanja na javnim mjestima (u Francuskoj). U samoj Španjolskoj gripa je bila poznata pod nazivom „napuljski vojnik“, prema pjesmi iz operete La canción del olvido (Pjesma zaborava). Federico Romero, jedan od libretista, navodno je izjavio da se ta pjesma među ljudima širi poput gripe. Čak je i španjolski kralj Alfonso XIII. pretrpio gripu. Točno porijeklo bolesti do danas je ostalo nepoznato. Vjerojatno je prvotno pogodila kokoši, a zatim mutirala i prešla na svinje, da bi na kraju zarazila ljude. Postoje teorije o tome da je potekla iz Francuske, SAD-a (savezne države Kansas), Austrije, Bliskog istoka, Dalekog istoka (putem 96 000 kineskih radnika koje su sile Antante dovele na rad u Francusku) ili čak s meteora koji je pao na Zemlju.

Mjere zaštite

U vrijeme izbijanja ubojitog virusa većina je medicinskog osoblja bila zauzeta liječenjem golemog broja žrtava Prvoga svjetskog rata. U Ujedinjenom Kraljevstvu zbog rata su svega tri medicinske sestre bile raspoložive na milijun stanovnika. Nije postojao nikakav univerzalan lijek protiv gripe niti mogućnost masovnog cijepljenja (tako je npr. u SAD prvo cjepivo protiv gripe uvedeno tek 1944. godine). Najbolji savjet koji su liječnici mogli pružati stanovništvu bio je da preko nosa i usta nose višeslojne maske, što nije bilo od velike koristi jer se radilo o virusnoj, a ne bakterijskoj infekciji. Naravno, medicinsko osoblje također je bilo podložno gripi. Zanimljivo je da su neki liječnici smatrali da se oboljeli trebaju suzdržati od konzumiranja alkoholnih pića, dok su drugi predlagali drevni lijek za sve bolesti uključujući strah – žestoka pića. Treći su preporučali pola boce laganog vina dnevno. Smatralo se da pušenje pogoršava simptome, pa su neki liječnici savjetovali oboljelima da se suzdrže tijekom bolesti, ali nije postojala nikakva organizirana kampanja u tom smislu. Još jedan od preporučenih lijekova bila je vruća kupka prije spavanja. Naravno, nastojalo se ograničiti javna okupljanja (npr. u nekim američkim gradovima poput Chicaga i San Francisca zabranjene su rasprodaje, a trajanje sprovoda ograničeno je na 15 minuta), no to u praksi nije uvijek bilo moguće provesti. U snažnije pogođenim sredinama zatvorene su škole, bolnice, gradske vijećnice i sl., koje su bile pretvorene u improvizirane bolnice. Većina stanovništva koristila je tradicionalne lijekove poput opijuma, laudanuma (alkoholne otopine opijuma), kinina, rabarbare, šećernog sirupa i octa. Neki su čak pokušavali primijeniti nadnaravne metode liječenja, poput nošenja krumpira u džepu ili vreće kamfora oko vrata. Zabrinuti roditelji nisu dozvoljavali djeci da pohađaju školu.

Posljedice bolesti za društvo

Suočeni sa surovom realnošću, ljudi su dočekali bolest s dozom fatalizma i jednostavno pokušali nastaviti živjeti kako su mogli. Mnogi su išli u kino ili kazalište gdje je gustoća ljudi mogla samo pogodovati širenju bolesti. U SAD-u je čak zabilježena utakmica bejzbola u kojoj su svi sudionici i gledatelji nosili maske preko lica. Iako su neki ljudi, poput ljekara, doživjeli procvat poslovanja, mnoge manje tvrtke nisu se mogle održati jednostavno jer nisu mogle osigurati dovoljno zaposlenika. Čak su i javne službe imale velikih problema – npr. u Londonu je jednog dana na bolovanju bila čak jedna trećina svih policijskih službenika. Poštanska služba i odvoz otpada radili su s bitno smanjenim kapacitetom. Nedostajali su i teleoperateri, što je znatno otežalo telekomunikaciju. Zbog velikog broja mobiliziranih i oboljelih, u nekim sredinama nije bilo dovoljno ljudi za žetvu. Nasreću, gripa obično ne bi harala pojedino naselje više od mjesec ili dva, tako da njene posljedice za ekonomiju ipak nisu bile nepremostive. U nekim je sredinama problem predstavljao velik broj nepokopanih tijela – budući da nije bilo vremena proizvesti dovoljan broj lijesova, mnoga su pokopana u masovnim grobnicama. U drugim su gradovima organizirani posebni vlakovi za prijevoz umrlih. Nekim je ljudima stres uzrokovan pandemijom, gubitkom posla i naoko vječnim ratom bilo više no što su mogli podnijeti – uočen je značajan porast broja suicida. Bolest je imala i izravan učinak na ratna zbivanja – tako je npr. prvi val bolesti u svibnju 1918. tri dana onemogućio kretanje britanske Kraljevske ratne mornarice. Bolest je, naime, tada zahvatila čak 10 313 pripadnika mornarice. Pandemija je još teže pogodila Centralne sile, koje si 1918. više nisu mogle priuštiti takve gubitke. Moguće je da je time skratila trajanje Prvoga svjetskog rata.

Zaborav

Već tijekom 20-ih godina 20. stoljeća spominjana je razmjerno rijetko. Jedan od razloga za to sigurno je Prvi svjetski rat. Iako je odnio manje života, taj je sukob trajao dulje i posvećeno mu je mnogo više medijskog prostora. Bolest je u javnoj svijesti shvaćena jednostavno kao produžetak ratnih stradanja. Drugi razlog leži u tome što je svaki val „španjole“ obično trajao razmjerno kratko. Dok bi ljudi shvatili stvarne razmjere i pogubnost te pošasti, ona bi već – barem na neko vrijeme – nestala.

Otkrivanje uzročnika

[one_half][box bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]Zanimljivo je da su prva nagađanja o uzrocima bolesti uključivala teorije poput onih da je gripa posljedica rovovskog ratovanja, tj. kemijskog oružja ili „dima i plinova“ s bojišta. Neki su čak sumnjali da se radi o tajnom njemačkome biološkom oružju.[/box][/one_half]Liječnici su prvotno smatrali da bolest uzrokuje Pfeifferov bacil, kojeg je otkrio njemački znanstvenik Robert Friedrich Pfeiffer. No, autopsije su ubrzo pokazale da to nije slučaj. Ipak, iako znanstvenici 1918. nisu znali da je uzročnik bolesti virus, shvatili su da se prenosi kihanjem i kašljanjem. S druge strane, neobična narav pandemije iz 1918. značila je da su mnogi liječnici pogrešno dijagnosticirali bolest kao prehladu, koleru ili čak kugu. U svakom slučaju, u vrijeme izbijanja bolesti postojalo je vrlo malo preciznog znanja o virusima. Iako su ujesen 1918. pokrenuti pokušaji izrade cjepiva za gripu, tek je 1933. godine prvi puta izoliran virus gripa A, 1940. gripa B, a 1950. gripa C. Rutinsko cijepljene bilo je moguće tek 1950-ih, i to samo u najrazvijenijim zemljama. No, iznimna prilagodljivost virusa gripe značila je da cjepivo ostaje učinkovito samo 1 – 2 godine.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Image

Multietnički lokalni kolorit, improvizirani ulični štandovi krcati kajunskim specijalitetima, jazz i blues glazba koja dopire iz svakog bara i svake kuće, uzbibana polugola tijela i tisuće šarenih ogrlica što lete zrakom tijekom čuvenog festivala Mardi Gras, dah vudua, usporeni ritam života i opuštenost u zraku koja nije iščezla ni nakon što je uragan Katrina vrijeme podijelio na ono “prije” i “poslije”… New Orleans s pravom nosi epitet “The Big Easy” – ondje čak i sprovodi nalikuju na koncerte! Što je Amsterdam Europljanima, to je ovaj lučki grad u Loiusiani Amerikancima – igralište za odrasle u kojem vam se čini da je sve dopušteno!

Ako vas put nanese u Francusku četvrt, stari kolonijalni dio grada prepun neobičnih dućančića, skrivenih dvorišta i prelijepih kuća u kreolskom stilu, svakako posjetite “Café du Monde”, djelić žive povijesti! Smješten u ulici Decatur, ovaj glasoviti kafić privlači tisuće posjetitelja od davne 1862. godine, kad je otvoren. Posebnost ovog mjesta jest u tome što radi sedam dana u tjednu, dvadeset četiri sata dnevno. Premda su stolnjaci prljavi kao u kakvoj lučkoj krčmi, mjesto bučno, konobari poslovično drski i arogantni, te u prosjeku morate čekati pola sata da vas posluže, ovdje je gotovo nemoguće pronaći prazan stol. Razlog je jednostavan: u “Café du Mondeu” od prvog dana spravljaju najbolju kavu i cappuccino na svijetu!

Receptura se strogo drži u tajnosti, a ono što se zna jest da napicima dodaju naribanu tamnu čokoladu i prah cikorije, koji ublažava gorčinu kave. Uz šalicu očaravajućeg napitka, dobit ćete čašu svježe iscijeđenog soka naranče te kalorijsku bombu koja će vas vratiti iz mrtvih na kraju cjelonoćnog tulumarenja – vruće i slasne beignets. Riječ je o francuskim krafnama nepravilnih oblika, punjenih domaćim pekmezom i uvaljanih u hrpu šećera u prahu (otuda oni prljavi stolnjaci!). Uvijek se serviraju po tri velika komada, pa će i oni najproždrljiviji ostati namireni. Iz kafića ćete otići ljepljivih prstiju i s bijelim prahom pod nosom, kao da ste se netom našmrkali kokaina, ali i s osmijehom oko glave. Riječ je, uostalom, o New Orleansu: barem ovdje možete biti opušteni i hedonistički razbarušeni!

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Bilo kao zloglasni pljačkaši ili kao romantičarski pustolovi, pirati su danas općepoznati dio popularne kulture. Ali o njima postoje mnoge predodžbe koje se temelje na književnim djelima i drugim medijima, a ne povijesnoj stvarnosti.

Tjerali su zarobljenike da hodaju po dasci

Klasična metoda pogubljenja asocirana s piratima bilo je kada su natjerali zarobljenike da hodaju po dasci dok ne padnu u more i utope se. Iako je metoda doista primjenjivana u prošlosti, postoji samo jedan pouzdan zapis da su to počinili pirati, a on potječe iz 1829., odnosno mnogo iza zlatnog doba piratstva (17. st.). Primjena te metode općenito je bila rijetkost, a najčešće su se njome koristile pobunjene posade za pogubljenje svojih časnika. Postoje tvrdnje da se primjenjivala kako ne bi izravno okrvavili svoje ruke, ali to je prilično neuvjerljivo jer se natjerati neku osobu na samoubojstvo i po tadašnjim zakonima smatralo jednako ubojstvu, a piratstvo i pobuna su ionako bili kažnjivi smrću.

Imali su drvene noge, kuke umjesto ruku ili poveze preko očiju

U svakoj posadi piratskog broda prikazanog u popularnim medijima uvijek se nađe barem jedan član koji nosi protezu odnosno prikriva neki veliki ožiljak. Ali ako uzmemo u obzir činjenicu da je za brodske poslove potrebna velika pokretljivost, teško je vjerovati da bi netko tko je ostao bez ruke ili noge ostao služiti na brodu. Povezi preko očiju su nešto uvjerljiviji, ali postoji i teorija da su ih nosili ne radi pokrivanja ožiljka, već kako bi sačuvali noćni vid pri ulasku u potpalublje broda. Ljudskom oku treba neko vrijeme da se privikne na mrak, pa bi tom prilikom pirati prebacili povez s jednog oka na drugo i tako ne gubili vrijeme čekajući da im se oči priviknu na mrak. To je bilo posebno važno pri napadu na protivničke brodove.

Ugrabljeno blago bi zakopali na nekom pustom mjestu

Kada bi se domogli nekog većeg bogatstva (posebno zlatnika), pirati bi ga stavili u drveni kovčeg i zakopali na nekom pustom mjestu, koje bi naznačili na karti. Takva je popularna predodžba, ali zapravo postoji samo jedan zabilježeni slučaj da se to doista dogodilo. Škotski pirat William Kidd je početkom 18. st. zakopao dio svoga bogatstva na Long Islandu kod New Yorka. Nadao se da će mu to blago poslužiti za izbjegavanje ili ublaženje kazne za piratstvo, ali mu to nije uspjelo. Povezanost zakopanog blaga i pirata popularizirao je škotski književnik Robert Louis Stevenson u svojoj knjizi Otok s blagom (1883.), gdje je blago pirata Flinta zakopano na Otoku kostura glavni pokretač radnje. Ali što su onda stvarni pirati radili sa ugrabljenim blagom? Većina njih ga je brzo potrošila ili izgubila. Oni mudriji dali su ga na čuvanje nekoj osobi od povjerenja ili ga stavili u banku.

Držali su papige kao ljubimce

I za ovu predodžbu je odgovoran Robert Louis Stevenson, čiji fiktivni gusar Dugi John Silver na ramenu nosi svoju vjernu papigu. Kako je na piratskim brodovima često vladao nedostatak hrane, nije vjerojatno da bi si mogli priuštiti držanje takve životinje na brodu. Ipak, egzotične životinje mogle su se dobro prodati u Europi, pa je moguće da su ih držali za tu svrhu. Kako su piratski kapetani ponekad oponašali europsko plemstvo, moguće je da se neki od njih odlučio držati papigu na brodu o vlastitom trošku, ali za to ne postoje dokazi.

Plijen su im bili zlato i dragulji

Kada spomenemo piratsko blago, većina će pomisliti na kovčege prepune zlata i dragulja, bisernih ogrlica i svih vrsta basnoslovnog bogatstva. Pirati bi zapravo plijenili sve na što bi naišli. Naravno, ako je to bilo zlato ili drago kamenje, onda bi ga sa zadovoljstvom preuzeli. Većina plijena, međutim, bile su stvari poput šećera, duhana, sušene ili soljene ribe, alata, navigacijskih sprava, lijekova, tkanine, baruta itd. Pirati su dugo vremena provodili daleko od civilizacije, pa su im najvredniji bili upravo predmeti koji bi im olakšali preživljavanje na moru.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Zanimljivosti

Post by kreja »

Image

Egipćani su krivotvorili mumije životinja. U zajedničkom projektu Sveučilišta i Muzeja u Manchesteru tijekom skeniranja slučajno je otkriveno da trećinu muzejskih primjeraka čine zapravo svežnjevi odjeće. Dosad je rendgenom i računalnom tomografijom pregledano preko 800 mumija ptica, krokodila i mačaka. Tek jedna trećina uistinu sadrži ostatke životinja, dok druga trećina ima djelomične ostatke, a preostala trećina napunjena je štapovima, blatom i drugim prirodnim materijalima. Za razliku od ljudskih mumija koje su se radile radi pripreme za posmrtni život, životinjske su se pravile za vjerske obrede. Jedna je od pretpostavki da su Egipćani krivotvorili mumije zbog prevelike potražnje za njima, tim više što su se obično mumificirale mlade životinje.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Zanimljivosti

Post by Skitnica »

Robin Vilijams je za svaki film koji je snimio tražio od produkcijskih kuća da zaposle najmanje 10 beskućnika kako bi ih sklonio sa ulice.

U cjelokupnoj svojoj karijeri pomogao je oko 1500 beskućnika.


:W
1
1 Image

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Zanimljivosti

Post by Skitnica »

Ostrvo Santa Kruz del Islote, dio arhipelaga San Bernando u Kolumbiji, najnaseljeniji je kutak planete Zemlje.

Na površini od oko 0,12 km2 živi preko 1.200 stanovnika.
Attachments
Screenshot_20211117-124148_Gallery.jpg

Post Reply