Poznate zene

Društvene teme i dešavanja van Bosne i Hercegovine
User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

1777. godine rođena je u Ajacciju na Korzici Élisa Bonaparte, najstarija od Napoleonovih triju sestara. Zanimljivo je da je ona bila jedina od sestara koja je imala stvarnu političku moć. Naime, Napoleon ju je učinio kneginjom od Lucce i Piombina, vojvotkinjom od Masse i Carrare, a kasnije i velikom vojvotkinjom od Toskane. Pravo ime bilo joj je Maria Anna Bonaparte, a Élisa joj je isprva bio izgleda samo nadimak, a kasnije ga je usvojila kao dio službenog imena.

U dobi od 19 godina Élisa se udala za korzikanskog plemića po imenu Felice Pasquale Baciocchi. Napoleon je u to doba bio već proslavljeni general, a njegov novopečeni šogor Baciocchi bio je tek satnik. Bio je navodno i prilično siromašan, pa Napoleon nije bio oduševljen tim brakom. Ipak, kad se Napoleon proglasio carem dao je Baciocchiju čin generala, kao i veliku ogrlicu Legije časti (najviši stupanj tog odlikovanja).

Godine 1805. Napoleon je dodijelio svojoj sestri Élisi malenu kneževinu Piombino, smještenu uz toskansku obalu (ranije je tom kneževinom vladala talijanska obitelj Boncompagni Ludovisi). Ubrzo je Napoleon pod sestrinu vlast dodao i Luccu, nekadašnju republiku smještenu sjeverno od kneževine Piombino, također u blizini Toskane.

Élisa je navodno i u praksi vladala nad spomenutim teritorijima, a ne samo titularno. Napoleon joj je sljedeće godine dodao još i susjedna područja Masse i Carrare, tako da se teritorij pod Élisinin vladanjem dosta povećao.

Godine 1809. Élisi je dano čak i Veliko Vojvodstvo Toskana, tako da joj se teritorij uvišestručio. Ipak, došla je u sukob s bratom carem, koji je želio imati veći utjecaj nad njenim talijanskim posjedima. Toskanu je izgubila već 1814. godine, a nakon bratova pada izgubila je i sve ostale svoje državice. Nakon što joj je brat prognan na Svetu Helenu, živjela je nedaleko od Trsta, a umrla je već 1820. godine, u 44. godini života. Élisa je bila jedina od Napoleonove braće i sestara koja ga nije nadživjela.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Postoji nekoliko izvora koji govore o životu Ane di Pištonja, poznatije kao baba Anujke, a najviše je sama ispričala prilikom hapšenja i tokom suđenja. Anujkina "čarobna voda" ubila između 50 i 150 ljudi, a ona je postala poznata kao serijski ubica iz Valdimirovaca.

Ana di Pištonja rođena je kao Ana Drakšin ili Drakin, a prema njenim rečima, bila je rođena 1837. godine. Otac joj je bio bogati vojvođanski paor koji se sa porodicom 1849. godine iz Rumunije doselio u Petrovo selo, tadašnji naziv za Vladimirovce, u Banatskoj vojnoj krajini Habzburške monarhije. Ćerki je obezbedio dobro školavanje, a nju je posebno interesovala hemija.

Anujka se udala, za dvadeset godina starijeg, vlasnika imanja Pistov ili di Pištonja sa kojim je imala 11 dece, od kojih je samo jedno preživelo do punoletstva. Suprug joj je preminuo nakon dvadeset godina braka, a Anukja se tada vratila izučavanju hemije.

Nakon suprugove smrti, Anujka je deo kuće pretvorila u improvizovanu laboratoriju, a širom Banata je postala poznata kao isceliteljka i travarka. Po smeše i napitke su dolazile pretežno dame, ali neretko i mladići koji su želeli da budu oslobođeni služenja vojnog roka jer su im njeni napici pomagali da se razbole.

Baba Anujka je držala kafanu, te je bila u kontaktu sa velikim brojem ljudi, ali imala je i saradnice u drugim selima koje su očajnim ženama preporučivale njene napitke.

Anujkina smeša bila je poznata kao "čarobna voda" ili "ljubavni napitak", a klijentima je gotovo obavezno postavljala isto pitanje "Koliko je težak ovaj problem?", misleći pri tom na telesnu težinu žrtve. Iako su klijetni verovali da je u pitanju magija, Anujka je u njihove napitke stavljala otrov, najčešće arsen, a nakon što bi saznala težinu žrtve znala je i koju količinu otrovne supstance da stavi. Klijenti su od nje dobijali detaljno uputstvo za korišćenje, uz "proročanstvo" da će problem nestati osmog dana od početka uzimanja napitka; što se zaista i dešavalo, žrtve bi umirale osmog dana, ali ne zbog Anujkinih moći, kako su klijenti verovali, nego zbog njenih tačnih proračuna o količini otrova u odnosu ta telesnu masu.

Anujka je, zajedno sa svojim saradnicama, na području Banata delovala punih četrdeset godina. Optužbe su sporadično stizale na adresu austrougarskih vlasti, ali odgovora nije bilo, jer je Anujka uredno plaćala poreze i živela mirnim životom.

Kada je pod sumnjivim okolnostima preminuo drugi muškarac iz bliskog okruženja izvesne Stane Momirov, policija je ovu ženu pozvala na saslušanje.

Image

Nakon što je prvi suprug Stane Momirov, Lazar Ludoški, preminuo, ona se preudala. Kada je nedugo zatim preminuo i bogati stric Staninog drugog supruga, policija je odlučila da ispita slučaj. Stana je od baba Anujke "čarobnu vodu" kom je ubila svog prvog supruga, kupila u januaru 1924. godine za 2.300 dinara.

Baba Anujka je svoju "čarobnu vodu" prodala još jednoj porodici Momirov, Simi i Sofiji, i to u decembru 1926. godine za 5.000 dinara. Oni su nameravali da ubuju Siminog oca Nikolu, koji je navodno bio nasilan prema njima i njihovoj deci.

Image

Među slučajevima za koje joj je bilo suđeno bila je i smrt Gaje Prokina, inače zdravog šezdesetogodišnjaka, bogatog udovca, koji je novac zaradio u Americi. Nasledstvo je podelio sinovima, a sestriću Milanu je obećao osam jutara zemlje, koje bi mu dao nakon smrti. Milan i njegova supruga su bili nestrpljivi, pa su se obratili, tada već poznatoj, baba Anujki. Sa Anujkom je na tom slučaju radila i njena najbliža saradnica i učenica Ljubinka Milankov, koja je po Anujkinom receptu napravila otrov za klijenta, ali ne dovoljno jak. Gaja se obratio lekaru, ali je preminuo 29. decembra 1927. godine. Zbog sumnjive smrti urađena je obdukcija nakon koje je utvrđeno da je bio otrovan.

Suđenje
Prvo suđenje baba Abujki bilo je u junu 1914. u Beloj Crkvi, međutim, zbog nedovoljno dokaza, ona je tada oslobođena.

Za drugo suđenje, vlasti su bile bolje pripremljene. Baba Anujka je imala nekoliko saradnica, od kojih su neke, nezadovoljne nagradama koje su dobijale, rado svedočile protiv nje. Izvršeno je nekoliko ekshumacija i kod svih su pronađene čestice arsena i žive. (Veliki broj klijenata odbijao je da se tela njihovih bližnjih ekshumiraju, kako se ne bi njihova umešanost dovodila u pitanje, odnosno, da li su znali ili nisu, da baba Anujka ustvari prodaje otrov.)

Protiv baba Anujke je podignuta optužnica za ubistvo Nikole Momirova i Lazara Ludoškog. Uhapšena je 15. maja 1928. godine, kada je imala 90. Presuda je donesena 6. jula 1929. godine. Anujka je osuđena na 15 godina zatvora zbog saučesništva u oba ubistva.

Postoje dve priče o tome kako je završila baba Anujka, serijski ubica iz Vladimirovaca. Jedna kaže da je Anujka puštena na slobodu u 98. godini, nakon osam godina zatvora zbog starosti i umrla dve godine kasnije u svojoj kući u Vladimirovcu, kada je imala oko 100 godina.

Image

Drugi izvori kažu da je u požarevačkom zatvoru bila sve do početka Drugog svetskog rata u Srbiji, kada su je nemački vojnici pustili iz tamnice. Prema ovim izvorima, živela je 104. godine.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

1854. rođena je majka britanskog premijera Winstona Churchilla. Ime joj je bilo Jennie Jerome i bila je po nacionalnosti Amerikanka. Rođena je na području današnjeg New Yorka, u jednoj od najbogatijih američkih obitelji. Njen otac Leonard Jerome imao je nadimak Kralj Wall Streeta i zaradio je velike novce trgujući dionicama na burzi u New Yorku. U središtu Manhattana sagradio je 1859. ogromnu palaču za sebe i svoju obitelj. Ta palača, nazvana Jerome Mansion bila je jedna od najraskošnijih građevina u čitavoj Americi. Imala je nevjerojatnu kazališnu dvoranu za 600 ljudi, te zlatno-bijelu dvoranu za balove u kojoj su se nalazile fontane iz kojih su tekli šampanjac i kolonjska vodica.

Image

Bogati Leonard Jerome imao je tri kćeri, koje su se zvale Jennie, Clara i Leonie. Javnost im je dala nadimak Dobra, Domišljata, Lijepa (eng.Good, the Witty and the Beautiful). Churchillova majka Jennie Jerome bila je najstarija od sestara i udala se s 20 godina života za britanskog lorda Randolpha Churchilla. To je bio vrlo prikladan brak, jer je ona bila silno bogata, a on potomak jedne od najuglednijih plemićkih obitelji u Britaniji. Naime, lord Randolph Churchill bio je sin 7. vojvode od Marlborougha, vlasnika znamenite palače Blenheim pokraj Oxforda (vojvoda je najviša aristokratska titula u Britaniji).

Jenny Jerome dobila je nakon udaje titulu lady Randolph Churchill, prema svom suprugu. Slovila je za jednu od najljepših žena svog vremena. Postala je ugledna članica britanskog najvišeg društva. Imala je navodno niz ljubavnika, uključujući i samog kralja Edwarda VII. (sina kraljice Viktorije). Nakon suprugove smrti udala se za mnogo mlađeg muškarca – gardijskog časnika Georgea Cornwallis-Westa – koji je bio iste dobi kao njen sin Winston Churchill.

Nakon što taj brak nije uspio, razvela se, a zatim udala i po treći put – za kolonijalnog službenika po imenu Montagu Phippen Porch. Taj put skandal je bio još veći jer je njen novi suprug bio još mlađi – imao je čak tri godine manje od Winstona Churchilla.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Književnica, pedagoginja i prva hrvatska alpinistica Dragojla Jarnević rodila se u Karlovcu 4. siječnja 1812. godine.Kao odgojiteljica radila na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneciji, a vrativši se u Karlovac osnovala je prvu privatnu djevojačku školu (1840.). Potom je podučavala djecu obaju spolova u vlastitu domu. Posebice je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica.


Kao književnica isprva je pisala na njemačkom jeziku, a nakon upoznavanja s ilirskom idejom počinje pisati na hrvatskom, objavljujući u Danici domoljubne i ljubavne pjesme. Objavila je knjigu pripovijesti Domorodne poviesti (1843.), pisanih u duhu hrvatske hajdučko-turske novelistike, njezin roman Dva pira, objavljen u nastavcima 1864., pripada među začetnike hrvatskog romana. Bavila se i pedagoškim radom, pisala je članke o odgoju mladih, a u rukopisu je ostavila tekst Moje učiteljevanje.

Osobito je vrijedan dnevnik koji je ostavila iza sebe(pisan između 1833. i 1847.), a koji opisuje žensku perspektivu hrvatske povijesti 19. stoljeća.Zapis je djelomično objavljen 1958. godine pod naslovomŽivot jedne žene, a integralno tek 2000. kaoDnevnik. Pripadala je najuglednijim sudionicima hrvatskog narodnog preporoda pa je na glasovitom letku Muževi ilirske dobe među preporodnim velikanima otisnut i njezin lik.

Dragojla Jarnević bila je među začetnicima planinarstva i alpinizma u doba ilirskog preporoda, pa se smatraprvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Kao prva žena popela se na Okić, kod Samobora, s južne strmije strane. U to vrijeme bio je to velik poduhvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama. Staza njezinog uspona danas je označena kao Dragojlina staza.

Dragojla Jarnević preminula je 1875. godine u rodnom Karlovcu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Kraljica Marija I (Bloody Marry)

Kćerka Henriha VIII i njegove prve žene ušla je u istoriju kao monarh, posle svadje njenog oca sa tadašnjim poglavarom katoličke crkve. Pošto je njen otac sebe proglasio za poglavara nove protestantske crkve, Marija je narod opredeljen za protestantsku veru brutalno ubijala, mučila i po tome je i dobila naziv "Krvava Marija". Pod tim nazivom je i ušla u istoriju.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Myra Hindley (1942-2002)

Serijski ubica, zajedno sa "Brady"-em, svojim saučesnikom dobili su englesku titulu Bony-ja i Clyde-a. Zajedno su mučili do smrti nekoliko maloletne dece uzrasta od 10 do 17 godina. Tela žrtava policija je kasnije našla nedaleko od Mančestera. Bili su specifični po tome što su zločine snimali na audio ili video trake, kako bi ih "ovekovečili". Pošto im je odredjena presuda, oboje su ostali ravnodušni, što govori detalj da je Myra tražila sladoled posle sudjenja.Umrla je od srčanog udara u bolnici.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Anna Bayerová je rođena 4. novembra 1853, u porodici niže srednje klase u siromašnom selu Vojtěchov (danas je to selo dio grada Mšeno, u okrugu Mělník), 30 kilometara sjeverno od Praga. U izrazito konzervativnom okruženju kakav je bio Vojtěchov tada, želja za školovanjem jedne djevojčice iz siromašne porodice bila je vrlo neobična i nerazumljiva – kako njezinim prijateljima i poznanicima, tako i njenoj porodici od koje nikada nije dobila velikodušnu moralnu i finansijsku podršku. Češki jezik, koji joj nije bio maternji, naučila je u osnovnoj školi u obližnjem gradiću Mělníku. Kao tinejdžerica se preselila kod svoje tetke u Prag, gdje je pohađala jednu privatnu obrazovnu ustanovu za djevojke. Za nju vrlo bitna aktivnost tada bila je posjet jedinstvenom praškom društvenom centru, tzv. Američkom ženskom klubu. Ovdje je Anna čitala, slušala, a poslije i upoznala, između ostalih, velike češke feminističke autorice Sofiju Podlipsku i Elišku Krásnohorsku, koja će kasnije postati i Annina velika prijateljica. U ovom klubu prvi je put upoznala i godinu dana mlađu Bohuslavu Keckovu.

Ove dvije mlade djevojke sanjale su zajednički san - studirati medicinu. Za Annu, taj san je započeo 1874. godine, kada se preselila u Švicarsku. Uz ogromnu moralnu i finansijsku pomoć od strane Eliške Krásnohorske, Anna je upisala medicinu na Univerzitetu u Zürichu. 1877. godine, nakon dosta životnih poteškoća koje su je pogodile (smrt sestre i loša finansijska situacija koja ju je primorala da nakratko prekine studije 1878. godine), premjestila se na Bernsko sveučilište, gdje je stekla medicinsku diplomu 1881. godine - godinu dana nakon što je njezina prijateljica iz praškog Američkog ženskog kluba, Bohuslava Keckova, diplomirala u Zürichu. Bohuslava je tada postala prva doktorica češke nacionalnosti, a Anna druga. Zbog problema sa nostrifikacijom švicarske diplome u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, Anna je u sljedećih deset godina nomadski radila u raznim ordinacijama u Švicarskoj i Njemačkoj.

U novembru 1891. godine, Krásnohorská je predložila Anni da se prijavi na konkurs za poziciju doktorice muslimanskih žena u Tuzli, u tadašnjoj okupiranoj BiH. Sedam dana nakon što se prijavila na taj konkurs, Anna je dobila potvrdan odgovor od tadašnjeg ministra finansija Austro-Ugarske i de facto guvernera BiH, Benjamina Kállaya. On ju je pozvao na hitni i povjerljivi razgovor u Beču u decembru iste godine. Prema Bayerovoj, Kállay je od nje osobno zahtijevao da se, pored liječničke dužnosti, bavi i edukacijom bosanskih muslimanki o ličnoj higijeni. 4. januara 1892. godine Anna je stigla u Sarajevo, gdje je noseći uniformu austrougarske vojske u činu kapetana položila zakletvu i dobila titulu “provincijske liječnice” (Landesärztin). Anna Bayerová je ovaj put pretekla svoju prijateljicu Bohuslavu Keckovu i postala prva doktorica u BiH – Bohuslava je godinu dana poslije također postala “provincijska liječnica” u Mostaru.

Četiri dana nakon polaganja zakletve, Anna je stigla u Tuzlu. Annu su tada odmah u BiH zatekli vrlo loši životni uvjeti u kojima je živjelo stanovništvo. Razina obrazovanja, posebno među ženskom muslimanskom populacijom, bila je katastrofalna. Bilo je mnogo epidemija zaraznih bolesti i smrtnost je bila visoka. Prema njezinom službenom izvješću, u periodu od januara do marta 1892. godine, liječila je 118 pacijentica, od kojih 47 muslimanki, te je lično posjetila 213 muslimanki iz okolnih sela. U ove posjete je išla često sama, jašući na leđima konja natovarenog medicinskim instrumentima. Iako je u privatnim pismima prijateljima pisala da je oduševljena radom u BiH, od samog početka svoje službe se neprestano sukobljavala sa svojim nadređenima. Žalila im se na neorganiziranost i na nisku platu. Prema dogovoru sa Kállayem, Anna je u BiH trebala liječiti isključivo muslimanske žene, raditi za mizerno nisku platu i, prema vlastitom nahođenju, zahtijevati naknade od bogatijih klijenata - ali ne i od siromašnih. Austro-ugarska vojska joj, s druge strane, nije osigurala ni smještaj ni ordinaciju. Bayerova je bila prisiljena sama potražiti rješenja za oba ova pitanja, a uprkos tome je besplatno liječila siromašne žene, u početku čak i plaćajući im njihove neophodne lijekove iz vlastitog skromnog budžeta.

Anna se tokom obnašanja svoje dužnosti u Tuzli zbog loših higijenskih uvjeta nekoliko puta ozbiljno razboljela. Dva puta je imala gripu, a jednom čak i difteriju. Pribojavala se i tuberkoloze, pa je bila primorana od vlasti zatražiti da je prebace u Sarajevo. Vlasti su joj u augustu 1892. odobrile zahtjev i Bayerová se tada seli u Sarajevo. Tamo je nakratko živjela i sa svojom prijateljicom koju je također upoznala u praškom Američkom ženskom klubu - Adelinom Paulinom Irby.

Očeva smrt u kasnu jesen 1892. godine pružila joj je snažan argument da napusti zemlju, uprkos Kállayevim apelima da nastavi raditi svoj posao. Nakon nekoliko mjeseci neizvijesnosti, 15. februara 1893. godine, Anna je bila primorana vratiti se nazad kući. Iako je u BiH provela samo godinu dana, u Ministarstvu finansija u Beču je ostavka Bayerove dočekana sa velikim žalom, jer je za tako kratak period napravila ogroman posao u edukaciji i liječenju muslimanskih žena u BiH, uz gotovo nikakav trošak austrougarskog novca. U BiH je, među stanovništvom kojeg je liječila, njen odlazak također bio ispraćen sa tugom.

Anna Bayerová je umrla 24. januara 1924. godine u kući svoje prijateljice s kojom je živjela po povratku u Češku.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Ševala Zildžić – Iblizović

Rođena je 1903. godine u obitelji Zildžić. U to doba u većina muslimanskih žena bila je nepismena i nije bila praksa da se djevojčice školuju, posebno muslimanske. Njeni su roditelji htjeli ju obrazovati usprkos toj praksi. 1919. godine pokušala je upisati Mušku gimnaziju, što je odbila školska uprava. Roditelji su joj dali potporu kad je zatražila dozvolu za školovanje od tadašnjeg reisul-uleme Džemaludina Čauševića, što joj je uspjelo. Postala je prva muslimanka koja je s dječacima išla u školu. Trpjela je zlostavljanja. Gađali su ju kamenjem. Da bi barem dijelom izbjegla zlostavljanja, otac ju je u fijakeru odvozio i dovozio iz škole. Obitelj joj je zbog njena školovanja bila izložena nesmiljenom pritisku okoline. Mati Ajša nije mogla kupiti hranu jer joj prodavači nisu htjeli prodati hranu, sve zbog toga što joj kći pohađa školu za dječake. Odlazak u Zagreb na studij donio je promjene. 1925. godine upisala je studij medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija udala se za studenta filozofije Muhameda Iblizovića. Zbog supruge je promijenio studij i početi studirati medicinu. Ševala je diplomirala je 1931. godine. Ševala je postala prva liječnica muslimanka, a ona i suprug postali su prvi muslimanski bračni par intelektualaca na Balkanu, i prva muslimanka liječnica u Kraljevini Jugoslaviji. Vijest su prenijele ugledne i tiražne američke novine. U Hrvatskoj je naišla na razumijevanje i kao žena je mogla napredovati. Počela je raditi kao demonstratorica na fakultetu. Kad su joj ponudili napredovanje na mjesto asistentice, odlučila se vratiti u rodni grad. Povratak u sredinu koja je ostala zarobljena u prošlosti značio je povratak u traume. Svudje je nailazila na zatvorena vrata. Na prvi je posao čekala čak dvije godine, kad se netko smilovao i ponudio joj posao. Zaposlila se u Gradskoj bolnici, na Infektivnom odjeljenju državne bolnice, u Higijenskom zavodu. U Drugom svjetskom ratu kad bolnica nije radila, nalazila je kako pomoći svim potrebitima, bez obzira na vjeru, naciju ili socijalno podrijetlo. Radnu karijeru završila je kao specijalistica, ginekologinja i pedijatrica u školskoj poliklinici dr. Mare Kurtović 1962. godine. Ševala se najviše bavila liječenjem žena i djece, suzbijanju zaraznih bolesti. Svjesna teškoća koje je prošla, ustrajala je u borbi protiv patrijarhalnih praksi te za emancipaciju žena. Osobito se borila za obrazovanje koje je bilo najsnažnije sredstvo za to. Umrla je 1978. godine od posljedica tumora. Njoj u čast BH Pošta je tiskala poštansku marku s njenim likom 2002. godine, a jedna sarajevska ulica nosi njeno ime.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Prva žena koja će završiti medicinsku školu u modernom dobu i pionir u edukaciji žena iz medicine

( 3. februar 1821. - 31. maja 1910 )

Rani život

Rođena u Engleskoj, Elizabeth Blackwell je obrazovala u svojim ranim godinama od strane privatnog mentora. Samuel Blackwell, njen otac, preselio je porodicu u Sjedinjene Države 1832. Uključio se, kako je bio u Engleskoj, u socijalnu reformu. Njegovo umešanost u abolicionizam dovelo je do prijateljstva sa Williamom Lloyd Garrisonom .

Poslovni poslovi Samuela Blackwella nisu bili uspešni. Premeštao je porodicu iz Njujorka u Jersey City, a potom u Sinsinatiju. Samuel je umro u Sinsinatiju, ostavljajući porodicu bez finansijskih sredstava.

Nastava
Elizabet Blekvel, njena starija sestra Ana i Marian, i majka su otvorili privatnu školu u Sinsinatiju za podršku porodici. Mlađa sestra Emili Blackwell postala je nastavnica u školi. Elizabet se nakon inicijalnog odbijanja zainteresovala za temu medicine, a naročito za ideju da postane ženski lekar, kako bi zadovoljila potrebe žena koje bi volele da se konsultuju sa ženom o zdravstvenim problemima. Njen porodični vjerski i društveni radikalizam vjerovatno je bio i utjecaj na njenu odluku. Elizabet Blekvel mnogo je kasnije rekla da i ona traži "barijeru" za brak.

Elizabeth Blackwell je otišla u Henderson, Kentucky, kao nastavnik, a potom u Severnu i Južnu Karolinu, gdje je učila školu dok je čitala medicinu privatno.

Ona je kasnije rekla: "Ideja o osvajanju doktora postepeno je preuzela aspekt velike moralne borbe, a moralna borba imala je veliku privlačnost za mene." Tako je 1847. počeo da traži medicinsku školu koja bi je priznala za punu studiju.

Medicinska škola

Elizabeth Blackwell su odbacili sve vodeće škole na koje se prijavila, a gotovo sve druge škole.

Kada je prijava stigla na Ženevsku medicinsku školu u Ženevi u Njujorku, uprava je zatražila od studenata da odluče da li će je priznati ili ne. Učenici, navodno vjerujući da je to samo praktična šala, podržali su njen prijem.

Kada su otkrili da je ozbiljna, i učenici i gradjani su bili užasnuti. Imala je nekoliko saveznika i bila je iseljena u Ženevi. U početku je čak držala medicinske demonstracije u učionici, jer je bila neprimerna za ženu. Međutim, većina učenika postala je prijateljska, impresionirana njenom sposobnošću i upornošću.

lizabeth Blackwell je prvi put diplomirala u svojoj klasi u januaru 1849. godine, čime je postala prva žena koja je završila medicinsku školu, prva žena doktor medicine u savremenoj eri.

Odlučila je da nastavi dalje studiranje, i nakon što je postala naturalizovani državljanin Sjedinjenih Država, otišla je u Englesku.

Nakon kratkog boravka u Engleskoj, Elizabeth Blackwell je pohađala obuku na kursu babica u La Maternite u Parizu. Dok je tamo, pretrpela je ozbiljnu infekciju oka koja joj je ostavila slepa u jedno oko, a ona je napustila svoj plan da postane hirurg.

Iz Pariza se vratila u Englesku i radila je u bolnici Sv. Bartolomeja sa Dr. Jamesom Pagetom.

Na tom putu je upoznala i postala prijateljica Florence Nightingale.

New York bolnica

1891. godine Elizabet Blekvel se vratila u Njujork, gdje su bolnice i dispanzeri jednako odbijali njeno udruživanje. Čak je čak i odbacila smeštaj i kancelarijski prostor od stanodavaca kada je nastojala da ustanovi privatnu praksu i morala je da kupi kuću u kojoj bi započela svoju praksu.

Počela je da vidi žene i decu u svom domu. Dok je razvila praksu, pisala je i predavanja o zdravlju, koje je objavila 1852. godine kao Zakon o životu; sa posebnim osvrtom na fizičko obrazovanje djevojčica.

Godine 1853, Elizabeth Blackwell je otvorila dispanzer u slamovima Njujorka. Kasnije je u bolnicu pridružila njena sestra Emili Blackwell , koja je diplomirala sa medicinskom diplomom, i dr Marie Zakrzewska , imigrant iz Poljske koju je Elizabeth ohrabrila u svom medicinskom obrazovanju.

Nekoliko vodećih muških lekara podržalo je svoju kliniku djelujući kao konsultantski ljekari.

Odlučila je da izbegne brak, Elizabeth Blackwell je ipak tražila porodicu, a 1854. usvojila siroču, Katarina Barry, poznata pod nazivom Kitty. Oni su ostali prijatelji u Elizabetinoj starosti.

1857. sestre Blackwell-a i dr. Zakrzewska ugradili su dispanzer kao New York Infirmary for Women and Children. Zakrzewska je otišla nakon dvije godine za Boston, ali ne pre nego što je Elizabeth Blackwell otišla na godišnju predavanje o Velikoj Britaniji. Dok je tamo postala prva žena koja je imala ime u britanskom medicinskom registru (januar 1859). Ova predavanja i lični primer inspirisale su nekoliko žena da se upoznaju sa medicinom kao profesijom.

Kada se Elizabeth Blackwell vratila u Sjedinjene Države 1859. godine, nastavila je sa radom u ambulanti. Tokom građanskog rata, sestre Blackwell-a su pomogle organizaciji Udruženja žena za pomoć žena, izbor i obuku medicinskih sestara za službu u ratu. Ovaj poduhvat je pomogao stvaranju Sanitarne komisije Sjedinjenih Država, a Blackwells je radio i sa ovom organizacijom.

Ženska medicinska škola

Nekoliko godina nakon završetka rata, u novembru 1868, Elizabeth Blackwell je izvršila plan koji je razvila u saradnji sa Firencom Nightingale u Engleskoj: s njenom sestrom, Emili Blackwell, otvorila je Ženski medicinski koledž u ambulanti. Uzela je stolicu za higijenu.
Ovaj koledž je trebalo da radi trideset i jednu godinu, ali ne pod direktnim uputstvom Elizabeth Blackwell.

Kasniji život

Preselila se sledeće godine u Englesku. Tamo je pomogla da organizuje Nacionalno zdravstveno društvo i osnovala Londonsku školu medicine za žene.

Episkopalijanac, zatim disenter, zatim unitarian, Elizabeth Blackwell se vratila u episkopsku crkvu i pridružila se hrišćanskim socijalizmom.

1875. godine Elizabet Blekvelt je postavljena za profesora ginekologije na Londonskoj školi medicine za decu, koju je osnovala Elizabeth Garrett Anderson . Ostala je tamo do 1907. godine kada se povukao nakon ozbiljnog pada dole. Umrla je u Sussexu 1910. godine.

Publikacije Elizabeth Blackwell

Tokom karijere Elizabeth Blackwell objavila je niz knjiga. Pored knjige iz 1852. o zdravlju, ona je takođe napisala:

1871: Religija zdravlja
1878: Savet roditelja o moralnom obrazovanju njihove djece
1884: Ljudski element u seksu
1895. godine, autobiografija: Pionir radi na otvaranju medicinske profesije ženama
1902: Eseji u medicinskoj sociologiji
Elizabeth Blackwell porodične veze
Elizabethova sestra Emili je bila doktorka pionirske žene.
Njena sestra Anna postala je umjetnik, prevodilac i kolumnista.
Njen brat Henry se udala za pionirkinje feministkinje Lucy Stone.
Njen brat Samuel C. oženjen je pionirskim ministrom i naučnim pisateljem Antoinetom Brownom Blackwellom.
Njena sestra Sarah postala je pisac i umetnik.
George Washington Blackwell, najmlađi brat i jedini od braće rođenih u Americi, postao je bogat zemljoposednik.
Sestra Marianne je bila nastavnica.
Nisam mogao da odredim šta se desilo sa bratom Džonom.

Jone Johnson Lewis
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Hannah Szenes rođena je u Mađarskoj 17. srpnja 1921. u židovskoj obitelji. Njezin otac bio je novinar i dramatičar. Pohađala je privatnu protestantsku školu u kojoj je morala plaćati samo dvostruku umjesto trostruke cijene uobičajene za Židove jer je bila nadarena. Brojna iskustva s grubom ili suptilnom diskriminacijom okrenuli su mladu Hanu cionizmu, pa se pridružila mađarskoj studentskoj cionističkoj organizaciji Maccabea.

Image


Diplomirala je 1939. i emigrirala u Palestinu kako bi pohađala djevojačku agronomsku školu u Nahalalu. Izbijanjem Drugog svjetskog rata o pridružila se nedavno (1936.) osnovanom nibbutzu Sdot Yamu koji je često služio kao paravan za ilegalnu imigraciju Židova u Palestinu. Potom se pridružila paravojnoj organizaciji Haganah, prethodnici buduće izraelske vojske.

Godine 1943. pridružila se britanskoj vojsci, točnije ženskim pomoćnim snagama (Women’s Auxiliary Air Force) i započela je svoju obuku kao padobranka za britanske specijalne snage (Special Operations Executive). Zbog poznavanja Mađarske, planirali su je poslati tamo kako bi pomagala svojim sunarodnjacima u bijegu, spašavati srušene pilote i pomagati drugim agentima.

U ožujku 1944. Szenes je izbačena iznad Jugoslavije s Yoelom Palqiem i Peretzom Goldsteinom gdje se uspjela povezati s Titovim partizanima. Tamo su saznali da je Hitler naredio instalaciju lokalne fašističke stranke jer je naslutio da admiral Horthy želi promijeniti stranu zbog napredujuće sovjetske vojske. Njeni sudruzi odlučili su otkazati misiju jer je Mađarska sada vrvila njemačkim vojnicima i agentima. Hannah je odlučila nastaviti sama.

Međutim, kada je 7. lipnja pokušala prijeći granici s Mađarskom gotovo odmah su je uhvatile mađarske vlasti. Graničari su pronašli njen nevješto skriven britanski vojni radio i shvatili da je ona zapravo infiltrator. Stoga su vlasti bile jako zainteresirane da Hannah oda imena drugih agenata.

Tijekom više mjeseci mučenja Hannah se uspješno odupirala svim pritiscima i nije odala ništa. Majku su joj uhitili i prijetili njenim pogubljenjem (do čega nije došlo). Za tamničenja komunicirala je s drugim zatvorenicima pomoću signala zrcalom i izrezanim slovima koja je postavljala u prozor. Svoje mentalno zdravlje nastojala je očuvati pjevanjem.

Frustirani potpunim neuspjehom ispitivanja mađarski sudovi proglasili su je krivom za špijuniranje 28. listopada 1944. i poslali pred njemački streljački vod. Do zadnjega dana, 7. studenog vodila je svoj dnevnik. Odbila je povez kako bi gledala svoje ubojice ravno u oči. Umrla je u 23. godini.

Njen dnevnik je objavljen i preveden na hebrejski 1946. Njeni ostaci preneseni su u Izrael 1950. i pokopani na Herzlu u blizini Jeruzalema. Početkom 90-ih mađarski su sudovi proglasili prethodnu presudu nevažećom i posmrtno je oslobodili krivnje za špijunažu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Mirjana Gross, povjesničarka najpoznatija po proučavanju hrvatske povijesti 19. stoljeća, rođena je 22. svibnja 1922. godine u Zagrebu. Školovala se u rodnom gradu gdje je 1940. upisala studij medicine kojeg je kao Židovka morala napustiti nakon uspostave NDH. Neko vrijeme skrivala se u okolici Zagreba dok je 1943. nisu otkrili nacisti i deportirali u koncentracijske logore Buchenwald i Ravensbrück, odakle je oslobođena u svibnju 1945.

Vrativši se u Zagreb, Gross studira povijest na Filozofskome fakultetu gdje je doktorira s temom Uloga socijalne demokracije u političkom životu Hrvatske. Zatim radi kao asistentica na istom fakultetu, a redoviti profesor postaje 1971. i do umirovljenja 1982. godine predaje hrvatsku povijest u 19. stoljeću, povijest historiografije i metodologiju povijesnih znanosti.

Image
Tijekom znanstvene karijere Mirjana Gross dala je važne doprinose proučavanju društvenih odnosa u njihovoj cjelovitosti. Među prvima u hrvatskoj historiografiji primjenjivala je suvremene znanstveno-metodološke postupke u istraživanju međuodnosa gospodarskih, društvenih, političkih i kulturnih čimbenika u razvoju hrvatskoga društva. Uz više od 260 znanstvenih radova objavljenih u publikacijama u zemlji i inozemstvu, objavila je i nekoliko kapitalnih djela iz hrvatske povijesti 19. stoljeća i metodologije historiografije.

Glavna djela su joj: Povijest pravaške ideologije, Historijska znanost: razvoj, oblik, smjerovi, Počeci moderne Hrvatske: neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850–1860, Prema hrvatskome građanskom društvu: društveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća (koautorica Agneza Szabo), Počeci moderne Hrvatske: društvo, politika i kultura u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji u prvih trideset godina nakon 1848, Suvremena historiografija: korijeni postignuća, traganja, Od antike do moderne: suvremeno pisanje povijesti i njegovi korijeni, Izvorno pravaštvo: ideologija, agitacija, pokret, Vijek i djelovanje Franje Račkoga…

Govoreći o svom radu Mirjana Gross je jednom prilikom izjavila: „Do moje generacije o povijesti su pisali isključivo muškarci, a muza joj je ipak žena – Clio. Prilično snalažljiva, lukava, prevrtljiva, a ponekad i kompromitirana gospođa Clio stara je već 2500 tisuće godina, ali bi željela biti vječno mlada. Danas piše na kompjutoru, bavi se malim ljudima, a ipak još razmjerno često trubi u fanfare u čast raznoraznih moćnika i znamenitih muževa, stavljajući im lovor-vijence na glave. U svakom slučaju njezina sam sljedbenica, iako se stalno s njome razračunavam“.

Za svoj rad više je puta nagrađivana, a 1988. godine za knjigu Počeci moderne Hrvatske dobila je prestižnu austrijsku nagradu Anton Gindely.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Kada je Mostarka Daniela Marić završila Pravni fakultet, nije mogla ni zamisliti da će je životni put odmaknuti od pravosuđa i uvesti u inovativni i dinamični svijet IT industrije. U SPARK/NSoft grupaciji, gdje danas radi kao pravna savjetnica, usavršavala se u polju za koje se formalno obrazovala, te se izviještila u svojoj drugoj ljubavi: učešće u organizaciji različitih događaja i aktivnosti kao i u zadacima iz oblasti ljudskih resursa i financija. “Usmjerena sam na pravno savjetovanje u svim granama prava s kojima se susreće jedno gospodarsko društvo, ali i start-upi”, kaže Daniela koja je ujedno i članica radnih grupa/savjetodavnih odbora kojima je cij reguliranje stručne prakse u BiH i povezivanje studenata, poslodavaca i obrazovnih institucija.

Aktivizam je za Danielu trud koji uložimo u to da svaki dan pokušamo biti bolja verzija sebe.

Djevojke i žene budućnosti u BiH Daniela vidi kao ustrajne u onom što rade i žive i želi im da budu svjesne kako je svakodnevno učenje jedini garant uspjeha i pomirenošću sa samom sobom. “Želim im da otputuju negdje bar jednom u pola godine ili da iskuse život u inozemstvu. Da budu lojalne sebi.”
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Berina Bukva (30) iz Sarajeva, 1920 radila na magistarskoj tezi na Pravnom fakultetu, te je na čelu lokalne kancelarije RYCO-a u Bosni i Hercegovini. Regionalna kancelarija za saradnju mladih (RYCO) je nezavisni međuvladin mehanizam koji su osnovale šest vlada Zapadnog Balkana: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo (UNSCR 1244), Crna Gora, Makedonija i Srbija. RYCO ima za cilj promovisanje duha pomirenja i saradnje između mladih u regionu kroz programe razmjene mladih. “RYCO kreira prostor za mlade Zapadnog Balkana u kojem oni mogu slobodno putovati regijom, da bi se što više razumjeli i da bi konačno postali jedni drugima - saradnici i prijatelji, a ne 'oni i one preko granice'.”

Image

Prve korake u nevladinom sektoru napravila je u Institutu za razvoj mladih KULT, gdje stiče vrijedno znanje i vještine u radu s mladima. Dio svog profesionalnog rada i aktivizma veže za kampanju Narandžasti dan - prevencija nasilja nad ženama i djevojkama, gdje je bila dio organizacionog tima za BiH. U British Councilu bila je angažirana na projektima društvenog aktivizma i vršnjačke edukacije, a potom postaje koordinatorica resursnog centra VESTA, gdje direktno radi s organizacijama civilnog društva u BiH, ali i regiji. Berina je i trenerica za ljudska prava i rodnu ravnopravnost s mladima.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Lana Prlić (26) je mlada političarka iz Mostara, magistrica međunarodnih financija i poslovanja te zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. Sa 17 je postala aktivistica i volonter političke partije, a sa 21 godinom izabrana za najmlađu potpredsjednicu jedne političke partije u regionu. Radi na pitanjima kao što su alimentacioni fond, Registar pedofila, studentski rad, izjednačavanja prava na odsustvo roditelja-usvajatelja... Aktivno sarađuje sa NVO sektorom.

Image

Svi trebamo biti odgovorni prema društvu u kojem živimo i ukoliko želimo bilo kakvu promjenu, smatra Lana, ne smijemo čekati na druge. “I ne smijemo zaboraviti one koji su uspjeli napraviti promjenu, kao i one koji su barem probali, pa makar to bila najmanja sitnica u ulici.”
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Pravnica Vera Bošković - Zih iz Doboja pet godina radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske na poslovima odnosa s javnošću. U okviru neformalnog obrazovanja pohađala je više edukacija za pružatelje pravne i parapravne pomoći, alternativnog izvještavanja po međunarodnim aktima, rodne ravnopravnosti i prava žena, kao i edukacija za zagovaranje većeg stepena provođenja prava, uglavnom osoba sa invaliditetom, i vođenja medijskih kampanja. Trenutno je predsjednica Skupštine Udruženja žena sa invaliditetom “Nika”.

Među Verine brojne aktivnosti spada i koordinacija projekta “Pristup pravdi za žene sa invaliditetom”, izrada analize stanja mladih s invaliditetom, kao i prijedlog dijela teksta “Omladinske politike od strane mladih sa invaliditetom” u okviru projekta Kampanja: “Mladi sa invaliditetom za bolje sutra”. Vera je napravila “Vodič kroz prava žena sa invaliditetom: rodna ravnopravnost i mogućnosti žena kroz zapošljavanje i samozapošljavanje”, te se suštinski zalaže za osobe s invaliditetom i kontinuirano pruža pravnu pomoć za članice udruženja osoba sa invaliditetom, ali i drugih građana. Jedna je od autorica izvještaja “Rodno zasnovano nasilje prema osobama sa invaliditetom” koje podržava Organizacija My Rights. Trenutno je voditeljica tima koji radi na analizi pristupačnosti ostvarivanja biračkog prava za osobe sa različitim vrstama invaliditeta u BiH u okviru projekta “Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana”.
“Jedna od mojih deviza je da je dovoljno da mi, koji smo različiti zbog neke od svojih ličnih karakteristika, samo živimo svoj život prevazilazeći gomilu prepreka i već činimo promjenu u svom okruženju i u svijesti ljudi. Odavno sam shvatila da ono što mi kao pojedinci ili grupe pojedinaca, koje smo svakako u manjini, možemo mijenjati svoje stavove, raditi pametno i prepoznati resurse u zajednici koje je potrebno iskoristiti da bismo postigli promjenu.”

Image

Velma Šarić (40) je istraživačica, novinarka, ekspertica za izgradnju mira i braniteljica ljudskih prava iz Sarajeva. Ima preko 15 godina iskustva te je osnivačica i predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja, osnivačica i glavna urednica Balkan Diskursa, te projekt menadžerica bh. ogranka WARM Fondacije.

Velma je diplomirala političke nauke u Sarajevu, pet godina provela kao istraživačica u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu, fokusirajući se na istraživanje zločina genocida i drugih masovnih zločina. Kao novinarka Instituta za ratno i mirovno izvještavanje (IWPR) u Londonu i Hagu, Velma je osam godina izvještavala o suđenjima za ratne zločine i istraživala procese tranzicijske pravde u bivšoj Jugoslaviji. Osim toga, provela je tri godine radeći kao reporter za Balkansku istraživačku mrežu i u Udruženju sudskih reportera Bosne i Hercegovine. Kao istraživačica i producentica radila je na brojnim publikacijama i filmovima o ratu u BiH 1992-1995. Učestovala je u programu globalnih ambasadora “Vital Voices” i trenutno je jedina Bosanka koja je dio VV100 – grupe 100 najinspirativinijih vizionarki u okviru Vital Voices Global Leadership mreže. Nedavno je Centar za mirovne studije Šri Lanka izabrao CPI i Velmu za Ambasadore mira. Velma je prva i jedina osoba iz BiH i Zapadnog Balkana koja je izabrana za ovo počasno prizanje. Velmu i danas pokreću riječi koje je izgovorila Hilary Clinton na Ženskoj konferenciji u Pekingu, 1995. “Ljudska prava su ženska prava i ženska prava su ljudska prava. Sada i zauvijek.”

Image

Jelena Kalinić (37) iz Sarajeva je novinarka koja piše o nauci i tehnologiji. Jelena je završila studije biologije, ruskog jezika i književnosti, te stekla zvanje master iz svjetske književnosti i filma. Već godinama se bavi promocijom nauke, sa posebnim fokusom na žene u nauci i naučne činjenice o vakcinama, kroz tekstove koje piše na dva bloga Vakcine.ba i Quantum of Science, te kroz video-animacije, a ujedno je i naučna novinarka Glasa Amerike. Njezino područje ekspertize su prirodne i humanističke nauke, tehnologija, kultura, javno zagovaranje u oblasti nauke, tehnologije, kulture i obrazovanja, upravljanje i koordinacija projekata, video produkcija-fotografija, izvještavanje iz oblasti nauke, novinarstvo i reportaža, promocija žena u nauci, javni odnosi, komunikacija, poznavanje bh. obrazovnog sistema, zdravstva i nauke, vođenje i koordinacija kampanja, socijalni mediji, naučna diplomatija, strateško planiranje, analiza rizika. Savjesni je pobornik zagovaranja vakcinacije, te kaže kako mediji trebaju svake godine više prostora posvetiti ovoj temi i dati riječ struci. O svom djelovanju Jelena kaže:
Aktivizam pruža nadu da se nešto može poboljšati, a neke negativne pojave smanjiti, ukazati na njih i osvijestiti problem. Živimo u kompleksnom svijetu zagušeni informacijama i dezinformacijama i različiti aktivizmi, sa različitim fokusom djelovanja su nadljudski pokušaji da se društvo usmjerava u neku humaniju budućnost...
Image

Selma Selman (29) je vizuelna umjetnica iz Bihaća romskog porijekla, koja je Likovnu akademiju završila u Banjoj Luci, a magistrirala na Univerzitetu Syracuse. Trenutno živi između New Yorka, Washingtona, Bihaća i Berlina. “Pohađati školu i biti shvaćena kao ‘drugačija’ je bilo neprijatno iskustvo, ali u vrlo ranoj dobi sam naučila poštivati i prihvatiti sebe. Romska djeca u školi prolaze kroz neugodne situacije i teško sklapaju prijateljstva zbog naučene diskriminacije. To govorim iz ličnog iskustva jer mi škola nije bila zabava kao sto bi trebala jednim dijelom, pored učenja, da bude svakom djetetu.”

Životno iskustvo ju je potaklo na ideju da umjetnost koristi kao alat za borbu protiv diskriminacije marginaliziranih ljudi, pogotovo žena i djece. “Ponekad je moj identitet Romkinje tema na kojoj radim a nekad je sredstvo kojim djelujem na većim društvenim pitanjima. Vjerujem da je umjetnost dovoljno snažna da može uticati na život ljudi.”

Selma se s puno strasti zalaže za osnaživanje djevojčica i žena u romskoj populaciji, te se bori protiv pojave ranih brakova te je to konkretizirala kroz projekat “Marš u školu”. “Romi su počeli ženiti i udavati svoju djecu vrlo rano kako bi štitili djevojčice od silovanja. To i nije neka zaštita jer žena opet postaje žrtva manipulacije i objekat bez prava za odbranu. Ženska prava se narušavaju u čitavom svijetu. Boriti se za svoja prava kao žena bi trebalo učiti sve djevojčice od malih nogu. Nas žene od malena uče da smo manje vrijedne i da se trebamo udati za bogate muškarce."

Selma kroz projekat “Marš u školu” isprva želi pomoći djevojčicama u rodnom Bihaću, a kasnije i u čitavoj BiH ili, kako kaže, svim djevojčicama koje žive na marginama. “Nadam da ću uspjeti održati ovu formu i da će me društvo podržati u ovome jer je ovo ulaganje u budućnost a i ljudsko pravo svakog djeteta. To je pravo na obrazovanje, žensko pravo i pravo na slobodu!”
Kroz projekat ‘Marš u školu’ želim da svaka djevočica koja dobije stipendiju nauči kako da se odbrani od ovakvih stereotipa. A obrazovanje je put uspjeha koje će im pomoći da postanu samostalne”.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Nima Mohammed ima 37 godina, majka je četvero djece i danas je smještena u privremeni prihvatni centar u Hadžićima, tačnije u bivšoj kasarni Ušivak. Nima je napustila Somaliju, zemlju zahvaćenu nasiljem i posljedično humanitarnom krizom, prije dvije godine i krećući se migrantskom rutom prije sedam mjeseci, zajedno s djecom, stigla u Sarajevo. “Puno je stvari koje se dešavaju u Somaliji, eskalacija nasilja, željela sam spasiti svoju djecu. Stigla sam ovdje preko Turske, Grčke, Albanije i Srbije. Moj muž je ostao u Somaliji, teško je bolestan, ima dijabetes. Djeca me pitaju za njega svaki dan, govorim im da ćemo uskoro biti zajedno... Nadam se da ćemo mi stići negdje na sigurno i da će i on onda uspjeti da nam se pridruži. Moj plan je da idem dalje, preko Hrvatske, u bilo koju zemlju koja će nas prihvatiti. Da osiguram djeci bolji život, to mi je cilj. Imam dvije kćerke i dva sina od 16, 14, 8 i 4 godine. Bojala sam se dok smo putovali kroz šume, i to noću, da ih ne izgubim u mraku... Kako da četvero djece držiš za ruku da ih ne izgubiš?” Nima je prvo sa djecom putovala unutar zemlje, sklanjajući ih od sukoba i nasilja, a onda odlučila da krene dalje, prema boljoj budućnosti. Sada je u BiH.

Članica je Vijeća Centra za smještaj migranata i predstavnica žena koje borave u ovom prihvatnom centru. Aktivno učestvuje u sastancima i diskusijama. Bez obzira na vlastitu tešku situaciju, trudi se pomoći drugim ženama i njihovim porodicama. “Radim kao prevodilac u kampu za sve one koji ne znaju engleski jezik. Porodice mi govore šta im treba a ja to prenosim dalje.
“Za sve nas je teško biti na ovoj tranzitnoj ruti, ali za žene je puno teže. Ipak, moramo biti jake. Ja jesam, zbog svoje djece. Sanjam da žive u sigurnoj zemlji, prije svega. Ako nema sigurnosti, nema ničeg drugog. I da dobiju dobro obrazovanje. Da budu sretna djeca. Znam da ću uspjeti. Odlučna sam u tome.””
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

1864. rođena je princeza Stéphanie – posljednja žena koja je imala titulu krunske princeze (njem. Kronprinzessin) u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Hrvatska je u njeno vrijeme potpadala pod tu Monarhiju, pa je princeza Stéphanie ujedno i posljednja hrvatska krunska princeza. Stéphanie je titulu stekla udajom za krunskog princa Rudolfa Habsburškog (jedinog sina poznatog cara Franje Josipa).

Što zapravo znači titula krunski princ (njem. Kronprinz)? Radilo se o tituli prijestolonasljednika Austrougarske Monarhije. Pri tome je zanimljiva sljedeća činjenica: Rudolf Habsburški, kao sin cara Franje Josipa nosio je titulu krunskog princa, no nakon njegove tragične i misteriozne smrti u Mayerlingu 1889. godine (gdje je pronađen mrtav zajedno sa svojom ljubavnicom), položaj prijestolonasljednika prešao je na Franju Ferdinanda (poznat iz atentata u Sarajevu koji je bio povod za Prvi svjetski rat). Međutim, budući da Franjo Ferdinand nije bio carev sin, nego samo nećak, on nije imao titulu krunski princ, nego samo prijestolonasljednik (njem. Thronfolger). Dakle, nakon princeze Stéphanie više nije bilo krunskih princeza u Austro-Ugarskoj.

Princeza Stéphanie nije imala sretan brak s krunskim princem Rudolfom. On je imao ljubavnice, a već je spomenuta njegova rana smrt pod misterioznim okolnostima u Mayerlingu, kad mu je bilo samo 30 godina. Nakon njegove smrti Stéphanie je dobila titulu krunska princeza-udovica, a bile su joj tek 24 godine. Nominalno je i dalje živjela u Austro-Ugarskoj, ali je izbjegavala bečki dvor. Uglavnom je provodila vrijeme na putovanjima.

Malo kome je poznata njena sudbina nakon suprugove smrti. Naime, nakon 11 godina se ponovno udala i to za mađarskog grofa Eleméra Lónyaya de Nagy-Lónya et Vásáros-Naményja. Car je uzdigao njenog supruga u rang kneza 1917. godine. Stéphanie je poživjela sve do 1945. godine. Umrla je u samostanu Pannonhalma u Mađarskoj u 82. godini.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Umihana Čuvidina – prva bošnjačka pjesnikinja

Image

Prva bosanska pjesnikinja muslimanka bila je Umihana Čuvidina.
Rođena je krajem 18. stoljeća (oko 1795 – 1870) na Hridu u porodici Čuvida – koja se bavila aščijskim i bostandžijskim zanatom. Rodna kuća joj se nalazila na uglu Mujezinova sokaka, u maloj sarajevskoj mahali podno Kačanika.

Umihana je počela pisati pjesme nakon tragične pogibije zaručnika.
Bolna sudbina koja ju je zadesila učinila je da se Umihana nikada emocionalno ne oporavi.
Naime, među zastavnicima bosanske vojske bio je i Umihanin zaručnik Mujo Čamdži-barjaktar, koji je bio s Bistrika.
Prema historiografima Sejfudinu Kemuri i Vladimiru Ćoroviću, ovaj je zastavnik poginuo u boju pod Loznicom.
Iz žalosti za njim, Umihana je do smrti ostala neudata.

Za zaručnikovu pogibiju saznala je u oktobru ili novembru 1813. godine.
To je bio trenutak kada je odlučila da ostatak života provede kao zaručnica junaka Čamdži Muje, čuvajući uspomenu na njega.

Lijepa djevojka iz siromašne, ali čestite porodice

Umihanina odluka da se nikada ne uda, mnogim sugrađanima je izgledala kao nešto izuzetno.
Još dok je bila živa, po toj sarajevskoj mahali se prepričavalo “kako je to lijepa djevojka iz siromašne, ali čestite porodice koja se odrekla udaje zbog boli i tuge”.
Ta ogromna bol je u Umihani izazvala potrebu i želju da Čamdži Mujo zauvijek ostane u sjećanju, prvenstveno njenom, a zatim i u pisanim tragovima bošnjačke književnosti.
Njena književnost bila je inspirirana narodnom poezijom, ali rijetko je posezala za turcizmima; naime, stvarala je lijepim i dovoljno izgrađenim narodnim jezikom.

“Voli ko Sevda”

Njene pjesme su bile toliko popularne u starom Sarajevu da su se usmeno prenosile po mahalama i smatrane su narodnim.
Treba napomenuti da se Umihana prozvala Sevdom – zbog sevdaha.
Prema riječima pojedinih autora, u vremenu prije Drugog svjetskog rata, mogla se čuti izreka: “Voli ko Sevda.”

Nema je u sidžilima…

Zvanični podaci o Umihani Čuvidini ne postoje ni u jednom sarajevskom sidžilu.
Razlog je, pretpostavlja se, zato što nije ispunjavala nijedan obavezan uvjet da bude upisana:
– kad bi se pred sudom obavilo vjenčanje
– kad bi umrla žena ostavila spornu oporuku ili kad bi njena ostavština bila predmetom nasljednog postupka
– u slučaju da je žena postala vakif
– ako je žena umrla kao šehid
Umihana nije bila ništa od toga. Službenih zapisa o njenom postojanju nema. Smatra se da je umrla oko 1870. godine i da je sahranjena “Pod Gajem” na Hridu, najvjerovatnije bez natpisa na nišanu.
Treba napomenuti da se u to vrijeme siromašnijim ženama, koje su pritom bile neudate, nisu obilježavali nišani.

“Čamdži Mujo i lijepa Uma”
“Vino piju age Sarajlije,
vino piju, Zašavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: ‘Jallah, moja majko.’
Čamdži Mujo: ‘Jallah, moja Umo!’
Čamdži Mujo družini govori:
‘Ah, družino, moja braćo draga!
Kada meni suđen danak dođe,
suđen danak i umrli sahat,
ufat’te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami, u džepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadžepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek’ se ogleda, a mene ne gleda,
nek’ se udaje, a mene ne čeka!
A ja ću se junak oženiti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
žalit će me tri godine dana;
Ako bude roda hojratskoga,
neće žalit’ ni tri b’jela dana!’
To izusti, pa dušicu ispusti,
i umrije žalosna mu majka!
Ufatiše konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu.
Kad su došli šeher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadoše ga dilber Umihani.
Desila se roda gospodskoga,
žalila ga tri godine dana:
Za godinu lice ne umila,
a za drugu se ne nasmijala,
a za treću kosu ne oplela.
Kad nastala četvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je šalje daji na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom okitila,
pa je meće gradu na kapiju:
‘Ova kosa u devletu rasla,
u golemu jadu odrezana:
Il’ je majka ukopala sina,
il’ sestrica brata jedinoga?
Il’ djevojka svoga suđenika?
Nit’ je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
već djevojka svoga suđenika,
što ga neće steći dovijeka!’
Govori joj ostarjela majka:
‘Što ti žališ tuđina junaka,
Nije ti ga majčica rodila?’
‘Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovol’ko žalila,
ko što žalim tuđina junaka,
ja ga neću steći dovijeka!'”
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Ljepotica Hedy Lamarr dobila patent za svoj izum – 1942.

Image

Današnja tehnologija poput Bluetooth i Wi-Fi uređaja koristi sličan princip rada.

Slavna hollywoodska glumica Hedy Lamarr dobila je 11. kolovoza 1942. godine patent za svoj izum sustava za zaštitu komunikacije (kodiranje poruka) pomoću mijenjanja frekvencija. Taj sustav koristio je 88 frekvencija koje su se mijenjale po obrascu upisanom na roli za samosvirajući klavir. Ako su posjedovali isti obrazac (rolu), pošiljatelj i primatelj mogli su pomoću tog uređaja komunicirati zaštićeni od ometanja i prisluškivanja. Današnja tehnologija poput Bluetooth i Wi-Fi uređaja koristi sličan princip rada. Sustav je isprva bio namijenjen zaštiti radio-navođenih torpeda. Naime, bila je to 1942. godina, usred Drugog svjetskog rata. Izum je prijavljen pod brojem US-Patent Nr. 2.292.387.

Budući da je bila izumiteljica, u čast Hedy Lamarr Nijemci, Austrijanci i Švicarci slave Dan izumitelja upravo na njen rođendan, 9. studenog svake godine.

Inače, Hedy Lamarr rođena je u Beču pod imenom Hedwiga Eva Maria Kiesler, u obitelji dobrostojećih židovskih roditelja. Rano je počela glumiti u filmovima, najprije u rodnoj Austriji, a zatim međunarodno. Glumačku karijeru nastavila je u Londonu, gdje je promijenila ime u Hedy Lamarr (Hedy je skraćenica od njenog rodnog imena Hedwiga, a prezime Lamarr uzela je u čast glumice Barbare La Marr, koja je prerano preminula od tuberkuloze). Pravi uspjeh Hedy je doživjela u Holywoodu, gdje je snimila mnogo filmova. Jedna od najznačajnijih uloga bila joj je ona Dalile u filmu Samson i Dalila. Udavala se čak šest puta.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Druga od četiri drevne kineske ljepotice iz legendi, Wang Zhaojun, ubraja se među najpoznatije kineske političke nevjeste. Wang Zhaojun bila je stvarna povijesna ličnost i svojim je brakom s hunskim kanom učvrstila mir između plemenskog naroda i kineske dinastije Han.

Image

Wang Qiang, umjetničkog imena Zhaojun, ušla je u carski harem za vladavine cara Yuana (48. – 33. g. pr. Kr.) kako bi spasila oca činovnika od progona. Car je svoje konkubine birao pregledavajući portrete kandidatkinja, zbog čega su djevojke podmićivale dvorskog slikara Mao Yanshoua kako bi ih prikazao u što boljem svjetlu. Samosvjesna Wang odbila je to učiniti vjerujući da je dovoljno lijepa da bi bila izabrana bez podmićivanja. Naravno, dvorski slikar se s time nije slagao te ju je prikazao kao najružniju djevojku u haremu. Kako nije bila izabrana za boravak u carevom društvu, Wang je trebala provesti ostatak života u nekom zabačenom kutku palače. Svjesna svoje ljepote, inteligencije i obrazovanja, odlučila je pričekati pogodan trenutak i osloboditi se neželjene sudbine. Prilika joj se pružila 33. pr. Kr., kada je hunski kan zatražio od cara Yuana ruku jedne od njegovih kćeri kako bi učvrstili mir i dobre veze između svojih naroda. Nesklon tome, car je odlučio Hunima poslati jednu od djevojaka iz harema pa je zamolio djevojke da se dobrovoljno jave. Ni jedna djevojka nije željela napustiti udobnost palače u zamjenu za nomadski život, niti živjeti po barbarskim običajima hunskih plemena – osim Wang Zhaojun. Nakon što se jedina prijavila za ovaj zadatak, car je, na temelju njezine slike, zaključio da nije dovoljno lijepa da je zadrži pa je odlučio prihvatiti njezinu kandidaturu. Naravno, u trenutku kad ju je vidio, shvatio je da hunskom kanu šalje najljepšu djevojku svog harema, ali bilo je već prekasno. Wang je poslana u barbarska područja iza Kineskog zida gdje je postala kanovom suprugom, a car je svoj bijes i žaljenje iskalio na dvorskom slikaru, koji je svoju potkupljivost platio glavom. Za to se vrijeme Wang teško prilagođavala životu s Hunima, ali je s vremenom postala omiljena u narodu zahvaljujući tome što ih je upoznala s naprednijom kineskom civilizacijom. Kan joj je dodijelio i naslov Prve gospodarice hunskog mira zbog dugogodišnjeg razdoblja mira koje je Hunima donio ovaj brak. Priča o Wang Zhaojun postala je snažan ujedinjavajući čimbenik u povijesti kineskog naroda, a spada i među najomiljenije likove poezije, drame i romana.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Smrt cara Linga iz dinastije Han 189. godine omogućila je plemstvu da ojača i međusobno se bori za prevlast. Ubojstvo cara djeteta omogućilo je jednom od njih, Dong Zhuou, da na prijestolje dovede svog kandidata i tako postane stvarni vladar carstva kao njegov prvi savjetnik. Zhuov posvojeni sin, veliki vojskovođa Lü Bu, bio je njegova desna ruka. Mlada i prelijepa Diao Chan, nekadašnja dvorska dama na dvoru dinastije Han, ovom je situacijom izgubila svoj položaj, a nije se našla na ulici zahvaljujući dobroti dvorjanina Wang Yuna, koji ju je uzeo u svoju kuću kao da mu je kći. On je pokušavao isplanirati svrgavanje uzurpatora s vlasti, ali svi su planovi imali jednu manu – Dong Zhuou se nije moglo prići jer mu je Lü Bu bio vjerna sjena. Primivši Diao u kuću, Wang je našao rješenje – razdvojit će nerazdvojnog Zhuoa i Lüa pomoću Diao. Wang je najprije pozvao Lü Bua na večeru i upoznao ga s Diao, koju je predstavio kao svoju kći. Lü se odmah zaljubio u nju i zaprosio je, a Wang je pristao. Sljedeći korak plana bio je predstaviti Diao Dong Zhuou. Prema očekivanjima, i on se na prvi pogled zaljubio u Diao te ju je odmah poveo sa sobom kaokonkubinu, ne znajući za prosidbu svog posvojenog sina. Lüu je, naravno, Wang rekao da je Dong Zhuo znao za to i time posijao klicu neprijateljstva među njima. Za ostalo se pobrinula Diao. Kad bi u palači srela Lüa, glumila bi tugu, a nekoliko puta pretvarala se da plače. Istovremeno je potpuno zaludila Zhuoa pa je on sve manje pažnje posvećivao politici i državnim poslovima. Pažljivo odigranim scenama, Diao je Lüa uvjerila da ga voli i da je duboko nesretna kao konkubina njegovog oca, a potom bi dopustila da Zhuo naiđe na njihove sastanke. Nakon što je jednom Zhuo u napadu ljubomore pokušao ubiti Lüa, a prije čega mu je Diao odglumila pokušaj samoubojstva, Lü je odlučio pokrenuti pobunu uz pomoć Wang Yuna. Zhuo i Diao su za to vrijeme otišli u Zhuov grad Meiwo, jer je ona zahtijevala da se udalje od Lüa. Urotnici su nakon toga Dong Zhuou poslali poruku u carevo ime, u kojoj se car navodno odriče vlasti u njegovu korist i pozvali ga u glavni grad, gdje su ga ubili. Lü Bu je nakon toga napao Meiwo i poveo Diao sa sobom, ali su Zhuovi generali pokrenuli osvetnički pohod u kojem je glavni grad pao, a Wang Yun ubijen. Prema nekim verzijama, Diao je provela još neko vrijeme s Lü Buom, a nakon njegove smrti jedan od Zhuovih generala odveo ju je u svoj harem. Prema drugima, poklonio ju je jednom od generala, a Diao se bacila na mač, odbijajući takvu sudbinu. Treća priča spominje tri brata ratnika koji su je prihvatili kao sestru i odveli u rodno mjesto, gdje je umrla u dubokoj starosti.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

roti Hansen Andersen (engl. Dorothy Hansine Andersen; Ešvil, 15. maj 1901 — Njujork, 3. mart 1963) bila je američki pedijatar i patolog. Godine 1938. otkriila je cističnu fibrozu i time postala prvi ljekar koji ovu bolest opisao u SAD.

Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Poznate zene

Post by Skitnica »

Kviz sadrži 26 pitanja o ženama koje su uvrštene u istoimenu knjigu, a nakon svakog odgovora na raspolaganju je više informacija o radu i životu ovih žena. „Nadamo se da će svi/e iskoristiti ovu priliku da testiraju svoje znanje o izuzetnim ženama BiH, kao i da saznaju nove informacije o njima. Također vas pozivamo da link za kviz podijelite na svojim društvenim mrežama, i tako proširite znanje o značajnim ženama BiH!“, poručuju Amila Hrustić Batovanja, Masha Durkalić i Hatidža Gušić, osnivačice inicijative #ŽeneBiH.

Podsjetimo, volonterska inicijativa #ŽeneBiH započela je u martu 2018. godine kada su Amila Hrustić Batovanja, Masha Durkalić i Hatidža Gušić odlučile putem naloga na društvenim mrežama svakog dana objavljivati vizuale s biografijom i fotografijom po jedne izuzetne žene koja je svojim radom i zalaganjem doprinijela oblikovanju bh. društva. Ohrabrene reakcijama, odlučile su izdati knjigu s biografijama izuzetnih bh. žena čije ilustracije potpisuje 50 bh. ilustratorica, umjetnica i dizajnerica iz BiH. Knjiga je finansirana putem individualnih donacija i Indiegogo crowdfunding kampanje koja je tokom septembra i oktobra prošle godine prikupila 513% potrebnih sredstava, što je čini najuspješnijom crowdfunding kampanjom u BiH.

Nakon dugotrajnog i intenzivnog istraživanja, te snažne podrške zajednice koja se okupila oko ove ideje, knjiga #ŽeneBiH je objavljena u martu 2019. godine, promovirana velikom izložbom 50 ilustracija iz knjige u Umjetničkoj galeriji BiH, na Međunarodni dan žena, 8. marta, i trenutno je u prodaji.

https://zenebih.ba/kviz/kviz-zenebih/

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Adela Behr (24. maj 1888 – 2. mart 1966) prva je školovana bosanskohercegovačka umjetnica.

Behr je jedna od osnivačica Udruženja umjetnika SHS, te Društva umjetnika "Cvijeta Zuzorić" u Sarajevu. Sa umjetnicom Lujzom Kuzmić-Mijić članica je "Blažujske kolonije". Učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi u Sarajevu, Zagrebu i Novom Sadu. Prvu samostalnu izložbu imala je 1919. Njena umjetnička djela uvrštena su u stalnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i nalaze se u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama, te privatnim kolekcijama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poznate zene

Post by kreja »

Image

Milena Mrazović (1863. – 1927.) je prva novinarka, urednica i izdavačica u BiH, te spisateljica, kompozitorica, etnografkinja i antropologinja.

Rođena je u Bjelovaru, u hrvatskoj plemićkoj porodici, a školovala se u Budimpešti. Nedugo nakon što je Austro-Ugarska okupirala BiH, njena se porodica seli u Banju Luku, a potom i u Sarajevo. Milena se bavila komponiranjem i odlično je svirala klavir. Neuobičajeno za žene tog vremena, na konju je proputovala cijelu BiH sa slikaricom Augustom Bock, te bilježila priče, legende i bajke, koje će kasnije inspirirati njen književni rad.

Prvi članak objavljuje 1884. godine u Neue Augsburger Postzeitungu, a iste godine postaje stažistica u dnevnom listu Bosnische Post koji počinje izlaziti u Sarajevu. Zahvaljujući spisateljskom talentu, uspješno se snalazi u svijetu novinarstva, u kojem su tada djelovali samo muškarci. Bila je zaručena za vlasnika Bosnische Posta, Eugena von Töpffera, a nakon njegove iznenadne smrti 1889. godine, nasljeđuje list i štampariju, i postaje prva urednica novina i izdavačica u BiH. Povodom desete godišnjice Bosnische Posta, međunarodna štampa zabilježila je da se u BiH na odgovornoj javnoj funkciji nalazi žena, što nije bio slučaj ni u razvijenijim zemljama. Godine 1893. objavljuje prvu knjigu novela "Selam: Skice i pripovijesti iz bosanskog života", a potom i druga djela.

Za liječnika Zemaljske bolnice u Sarajevu, Josefa Preindlsbergera iz Beča, udala se 1896. godine, a potom prodaje Bosnische Post. Posvećuje se književnosti, ali nastavlja raditi kao dopisnica evropskih novina. Nakon rata, nova vlada ih je 1919. godine deportirala u Beč, koji je za nju bio tuđina. U Evropi je bila poznata kao „slavna bosanska spisateljica”, ali u BiH se za Milenu uglavnom ne zna, jer je pisala na njemačkom jeziku. Iako rođena drugdje, Milena je svojevoljno postala žena BiH. Pomjerala je granice koje je društvo odredilo ženama njenog vremena, te je kao pionirka bh. novinarstva otvorila put budućim kolegicama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

Post Reply