Je li ovo čovjek stoji na prozoru ili mi se čini? Na dnu slike, sredina
Izraelsko-palestinski odnosi
-
blackadder
- Član
- Reactions: 454
- Posts: 729
- Joined: Sat Apr 18, 2020 4:24 pm
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Znate li šta je ‘Al-Nakba‘? Cilj projekta bio je izbrisati Palestinu s karte svijeta
Mnogi svjetski mediji (CNN, BBC, Guardian...) svake godine pišu o Nakbi, događaju za koji bi svi trebali znati ako žele znati kontekst zbivanja u Izraelu, Gazi, Palestini...
Rawan Damen režirao je film Al-Nakba, a objavila ga je Al Jazeera.
Palestinci ovaj događaj nazivaju "Al-Nakba", a doslovan prijevod mu je "katastrofa". Zapravo, Al-Nakba je počela decenijama ranije.
Godine 1799., za vrijeme francuske invazije arapskog svijeta, Napoleon je izdao proglas u kojem Palestinu nudi kao domovinu Židovima pod francuskom zaštitom. To je, također, bio način da se utvrdi francuska prisutnost u regiji. Napoleonova vizija židovske države na Bliskom istoku u tom se trenutku nije ostvarila, ali nije ni nestala. U kasnom 19. stoljeću ovaj plan su oživili Britanci.
Nakon raspada Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata i uspostave britanskog mandata u Palestini, britanska kolonijalna vlast počela je provoditi svoj plan stvaranja cionističke države na palestinskoj zemlji. Istodobno, cionistički pokret lobirao je kod kolonijalnih sila da podrže masovne migracije Židova u Palestinu i uvaže cionističke zahtjeve za zemljom.
Balfourovom deklaracijom iz 1917. objavljena je britanska podrška "nacionalnom domu jevrejskog naroda" u Palestini. Izjavu je, u obliku pisma, napisao tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Arthur James Balfour barunu Rothschildu, vođi britanskoga cionističkog pokreta. Pismo je podržao tadašnji britanski premijer David Lloyd George, koji je cionist postao 1914. godine.
U pismu se navodi da će Britanci "učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se omogućilo postizanje tog cilja". Za cioniste je ovo predstavljalo očitu pobjedu.
Priljev cionista u Palestinu, koji su podržali Britanci, naišao je na žestok otpor Palestinaca. Nakon što su Židovi kupili zemlju za izgradnju cionističkih naselja, iz njihovih domova su raseljeni deseci hiljada Palestinaca. Cijeli proces omogućili su Britanci.
I dok je palestinsko vodstvo u Jeruzalemu inzistiralo na nastavku pregovora s Britancima vezanih uz rješavanje napetosti u vezi sa zemljištem, Izz al-Din al-Qassam, sirijski lider koji je živio u Haifi od 1922. godine, počeo je pozivati na oružani ustanak protiv Britanaca i cionista.
Godine 1935. Al-Qassama su, skupa s nekim od njegovih ljudi, okružile i ubile britanske snage. Njegov otpor inspirirao je mnoge Palestince. Do 1936. godine izbila je arapska pobuna protiv britanskog imperijalizma i cionističkog naseljeničkog kolonijalizma.
Do 1939. godine Britanci su ugušili pobunu. Palestinci su se borili sa dva neprijatelja: britanskom kolonijalnom silom i cionističkim milicijama.
Iako su Britanci poduprli masovno useljavanje Židova u Palestinu, kolonijalna vlast je, u pokušaju da umiri nezadovoljstvo Arapa, počela ograničavati broj Židova koji su dolazili u zemlju.
Nova ograničenja u pogledu imigracije uznemirila su cioniste, koji su pokrenuli niz terorističkih napada na britanske vlasti, nastojeći ih otjerati.
Cionisti su nastavili konsolidirati svoj san o stvaranju židovske države na arapsko-palestinskoj zemlji. U međuvremenu je postalo očito da su palestinske snage otpora nadjačane i brojčano i u oružju.
Cionistička strategija protjerivanja Palestinaca bio je spor i promišljen proces. Prema izraelskom historičaru dr. Ilanu Pappeu, cionistički vođe i vojni zapovjednici redovno su se sastajali od marta 1947. do marta 1948., kada su dovršeni planovi o etničkom čišćenju Palestine.
Kako su cionistički napadi na Britance i Arape eskalirali, Britanci su odlučili predati svoju odgovornost za Palestinu novoosnovanim Ujedinjenim narodima.
U novembru 1947. godine Opća skupština UN-a predložila je plan za podjelu Palestine na židovsku i arapsku državu. Židovi u Palestini činili su tek jednu trećinu stanovništva, od kojih su većina bili Europljani koji su došli nekoliko godina ranije i koji su imali nadzor nad manje od 5,5 posto historijskog područja Palestine. Prema prijedlogu UN-a, Židovima bi bilo dodijeljeno 55 posto historijskog područja Palestine. Palestinci i njihovi arapski saveznici su ovaj prijedlog odbacili.
Međutim, cionistički pokret ga je prihvatio, uz obrazloženje da bi se time ozakonila ideja židovske države na arapskoj zemlji. Cionisti se, međutim, nisu složili s predloženim granicama i vodili su borbenu kampanju kako bi osvojili još veći dio povijesnog područja Palestine. Do početka 1948. godine, dok je britanski mandat još bio na snazi u Palestini, cionističke snage zauzele su desetke sela i gradova i raselile hiljade Palestinaca. U mnogim slučajevima provodili su organizirane masakre. Poruka cionista je bila jednostavna: Palestinci moraju napustiti svoju zemlju ili će biti ubijeni.
Britanci su kao datum kada istječe njihov mandat odredili 14. maj 1948. godine. Kako se taj dan približavao, cionističke snage su ubrzale svoje napore da zauzmu palestinsku zemlju. U aprilu 1948. godine cionisti su zauzeli Haifu, jedan od najvećih palestinskih gradova, i uputili se prema Jaffi. Na dan kad su se britanske snage službeno povukle, David Ben-Gurion, tadašnji vođa Cionističke organizacije, proglasio je osnivanje države Izrael.
Palestinci su tako preko noći postali narod bez države. U nekoliko minuta dvije velike svjetske sile, SAD i Sovjetski Savez, priznale su Izrael.
Kako su cionisti nastavili kampanju etničkog čišćenja protiv Palestinaca, izbio je rat između susjednih arapskih zemalja i nove židovske države. UN je imenovao švedskog diplomata Folkea Bernadottea za svog posrednika u Palestini. Prepoznao je situaciju u kojoj su se našli Palestinci i pokušao riješiti njihove nedaće. Napori koje je uložio da se dođe do mirnog rješenja i da se zaustavi kampanja etničkog čišćenja, koja je bila u toku, završili su njegovim ubistvom, koje su izvršili cionisti u septembru 1948. godine.
Do 1949. godine je u izbjeglištvo bilo prisiljeno otići više od 700.000 Palestinaca, a više od 13.000 njih ubile su izraelske vojne formacije. UN je nastavio s nastojanjima da se sklopi dogovor o primirju s onim arapskim zemljama koje su bile u ratu s Izraelom.
Bernadottea je zamijenio Amerikanac Ralph Bunche. On je vodio pregovore između Izraela i arapskih država, kojima su arapske zemlje još više palestinske zemlje prepustile novoosnovanoj cionističkoj državi. U maju 1949. godine Izrael je primljen u UN i učvrstio je nadzor nad 78 posto historijskog područja Palestine. Preostalih 22 posto postalo je ono što danas poznajemo kao okupiranu Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
U međuvremenu su stotine hiljada palestinskih izbjeglica ostale u izbjegličkim kampovima, čekajući da se vrate kući.
Cionistički program nastojao je Palestince iskorijeniti s njihove zemlje, a pokušao je, također, izbrisati palestinsku baštinu i kulturu. Opći cilj projekta bio je ništa manje od sljedećeg – zbrisati Palestinu s karte svijeta.
Palestinska Nakba nije završila 1948. godine. Etničko čišćenje povijesne Palestine i dalje se nastavlja, a s njim i palestinski otpor.
Mnogi svjetski mediji (CNN, BBC, Guardian...) svake godine pišu o Nakbi, događaju za koji bi svi trebali znati ako žele znati kontekst zbivanja u Izraelu, Gazi, Palestini...
Rawan Damen režirao je film Al-Nakba, a objavila ga je Al Jazeera.
Palestinci ovaj događaj nazivaju "Al-Nakba", a doslovan prijevod mu je "katastrofa". Zapravo, Al-Nakba je počela decenijama ranije.
Godine 1799., za vrijeme francuske invazije arapskog svijeta, Napoleon je izdao proglas u kojem Palestinu nudi kao domovinu Židovima pod francuskom zaštitom. To je, također, bio način da se utvrdi francuska prisutnost u regiji. Napoleonova vizija židovske države na Bliskom istoku u tom se trenutku nije ostvarila, ali nije ni nestala. U kasnom 19. stoljeću ovaj plan su oživili Britanci.
Nakon raspada Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata i uspostave britanskog mandata u Palestini, britanska kolonijalna vlast počela je provoditi svoj plan stvaranja cionističke države na palestinskoj zemlji. Istodobno, cionistički pokret lobirao je kod kolonijalnih sila da podrže masovne migracije Židova u Palestinu i uvaže cionističke zahtjeve za zemljom.
Balfourovom deklaracijom iz 1917. objavljena je britanska podrška "nacionalnom domu jevrejskog naroda" u Palestini. Izjavu je, u obliku pisma, napisao tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Arthur James Balfour barunu Rothschildu, vođi britanskoga cionističkog pokreta. Pismo je podržao tadašnji britanski premijer David Lloyd George, koji je cionist postao 1914. godine.
U pismu se navodi da će Britanci "učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se omogućilo postizanje tog cilja". Za cioniste je ovo predstavljalo očitu pobjedu.
Priljev cionista u Palestinu, koji su podržali Britanci, naišao je na žestok otpor Palestinaca. Nakon što su Židovi kupili zemlju za izgradnju cionističkih naselja, iz njihovih domova su raseljeni deseci hiljada Palestinaca. Cijeli proces omogućili su Britanci.
I dok je palestinsko vodstvo u Jeruzalemu inzistiralo na nastavku pregovora s Britancima vezanih uz rješavanje napetosti u vezi sa zemljištem, Izz al-Din al-Qassam, sirijski lider koji je živio u Haifi od 1922. godine, počeo je pozivati na oružani ustanak protiv Britanaca i cionista.
Godine 1935. Al-Qassama su, skupa s nekim od njegovih ljudi, okružile i ubile britanske snage. Njegov otpor inspirirao je mnoge Palestince. Do 1936. godine izbila je arapska pobuna protiv britanskog imperijalizma i cionističkog naseljeničkog kolonijalizma.
Do 1939. godine Britanci su ugušili pobunu. Palestinci su se borili sa dva neprijatelja: britanskom kolonijalnom silom i cionističkim milicijama.
Iako su Britanci poduprli masovno useljavanje Židova u Palestinu, kolonijalna vlast je, u pokušaju da umiri nezadovoljstvo Arapa, počela ograničavati broj Židova koji su dolazili u zemlju.
Nova ograničenja u pogledu imigracije uznemirila su cioniste, koji su pokrenuli niz terorističkih napada na britanske vlasti, nastojeći ih otjerati.
Cionisti su nastavili konsolidirati svoj san o stvaranju židovske države na arapsko-palestinskoj zemlji. U međuvremenu je postalo očito da su palestinske snage otpora nadjačane i brojčano i u oružju.
Cionistička strategija protjerivanja Palestinaca bio je spor i promišljen proces. Prema izraelskom historičaru dr. Ilanu Pappeu, cionistički vođe i vojni zapovjednici redovno su se sastajali od marta 1947. do marta 1948., kada su dovršeni planovi o etničkom čišćenju Palestine.
Kako su cionistički napadi na Britance i Arape eskalirali, Britanci su odlučili predati svoju odgovornost za Palestinu novoosnovanim Ujedinjenim narodima.
U novembru 1947. godine Opća skupština UN-a predložila je plan za podjelu Palestine na židovsku i arapsku državu. Židovi u Palestini činili su tek jednu trećinu stanovništva, od kojih su većina bili Europljani koji su došli nekoliko godina ranije i koji su imali nadzor nad manje od 5,5 posto historijskog područja Palestine. Prema prijedlogu UN-a, Židovima bi bilo dodijeljeno 55 posto historijskog područja Palestine. Palestinci i njihovi arapski saveznici su ovaj prijedlog odbacili.
Međutim, cionistički pokret ga je prihvatio, uz obrazloženje da bi se time ozakonila ideja židovske države na arapskoj zemlji. Cionisti se, međutim, nisu složili s predloženim granicama i vodili su borbenu kampanju kako bi osvojili još veći dio povijesnog područja Palestine. Do početka 1948. godine, dok je britanski mandat još bio na snazi u Palestini, cionističke snage zauzele su desetke sela i gradova i raselile hiljade Palestinaca. U mnogim slučajevima provodili su organizirane masakre. Poruka cionista je bila jednostavna: Palestinci moraju napustiti svoju zemlju ili će biti ubijeni.
Britanci su kao datum kada istječe njihov mandat odredili 14. maj 1948. godine. Kako se taj dan približavao, cionističke snage su ubrzale svoje napore da zauzmu palestinsku zemlju. U aprilu 1948. godine cionisti su zauzeli Haifu, jedan od najvećih palestinskih gradova, i uputili se prema Jaffi. Na dan kad su se britanske snage službeno povukle, David Ben-Gurion, tadašnji vođa Cionističke organizacije, proglasio je osnivanje države Izrael.
Palestinci su tako preko noći postali narod bez države. U nekoliko minuta dvije velike svjetske sile, SAD i Sovjetski Savez, priznale su Izrael.
Kako su cionisti nastavili kampanju etničkog čišćenja protiv Palestinaca, izbio je rat između susjednih arapskih zemalja i nove židovske države. UN je imenovao švedskog diplomata Folkea Bernadottea za svog posrednika u Palestini. Prepoznao je situaciju u kojoj su se našli Palestinci i pokušao riješiti njihove nedaće. Napori koje je uložio da se dođe do mirnog rješenja i da se zaustavi kampanja etničkog čišćenja, koja je bila u toku, završili su njegovim ubistvom, koje su izvršili cionisti u septembru 1948. godine.
Do 1949. godine je u izbjeglištvo bilo prisiljeno otići više od 700.000 Palestinaca, a više od 13.000 njih ubile su izraelske vojne formacije. UN je nastavio s nastojanjima da se sklopi dogovor o primirju s onim arapskim zemljama koje su bile u ratu s Izraelom.
Bernadottea je zamijenio Amerikanac Ralph Bunche. On je vodio pregovore između Izraela i arapskih država, kojima su arapske zemlje još više palestinske zemlje prepustile novoosnovanoj cionističkoj državi. U maju 1949. godine Izrael je primljen u UN i učvrstio je nadzor nad 78 posto historijskog područja Palestine. Preostalih 22 posto postalo je ono što danas poznajemo kao okupiranu Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
U međuvremenu su stotine hiljada palestinskih izbjeglica ostale u izbjegličkim kampovima, čekajući da se vrate kući.
Cionistički program nastojao je Palestince iskorijeniti s njihove zemlje, a pokušao je, također, izbrisati palestinsku baštinu i kulturu. Opći cilj projekta bio je ništa manje od sljedećeg – zbrisati Palestinu s karte svijeta.
Palestinska Nakba nije završila 1948. godine. Etničko čišćenje povijesne Palestine i dalje se nastavlja, a s njim i palestinski otpor.
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
. ..trenutnu situaciju jedino.. Christianu Amanpour. mogu gledati na PBS-u. cnn je jevrejski ..kao i Biden ova administracija.. 
koje gluposti prichaju... i koje ponasanje..
koje gluposti prichaju... i koje ponasanje...............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Motreći na medije: Bebe i istina umiru zajedno u Izraelu i Palestini
Kada je američki predsjednik Joe Biden javno izrazio svoje gnušanje prema militantima Hamasa koji su napali jug Izraela i odrubili glave bebama koje su ubili u kibucu Kfar Aza prošlog vikenda, šok javnosti bio je ujedno veliki i razumljiv. Ova strašna vijest za nekoliko sati se proširila svjetskim medijima.
Ali, izvještaji koji su uslijedili otkrili su da nikakav takav čin odrubljivanja glava nije potvrdio nijedan izraelski ili međunarodni izvor – vjerovatno zato što se nikada nisu nije ni desio. Ovo je bio samo jedan dramatičan incident lažnih izvještaja koji se šire u javnoj sferi putem masovnih medija kako bi ocrnili neprijatelje i podržali saveznike. Hiljade drugih lažnih izvještaja poput ovog svakodnevno cirkulišu u medijima – iako ne nužno tako barbarski, niti ih uvijek šire takvi utjecajni ljudi kao što je najmoćniji čovjek na Zemlji, usred intenzivnog sukoba u Palestini i Izraelu koji je polarizirao mišljenje svjetske javnosti.
Kako, dakle, da ocijenimo incident s Bidenom i bebama? Šta nam on govori o opasnostima lažnih vijesti koje se šire u medijima i o stavovima vlade Sjedinjenih Američkih Država prema ovom sukobu?
Priča o obezglavljenim bebama
Priča o obezglavljenim bebama potječe iz izvještaja Nicole Zedeck, reporterke izraelske informativne web-stranice i24News, iz njenog intervjua sa izraelskih rezervistom Davidom Ben Zionom. Max Blumenthal i Alexander Rubinstein su 11. oktobra izvijestili da je Ben Zion zloglasni radikalni vođa doseljeničkog izraelskog pokreta na Zapadnoj obali. Između ostalog, pozvao je razjarene naoružane doseljenike ranije ove godine da zbrišu palestinsko selo Harawa, koje su doseljenici napali i spalili nekoliko puta.
Mediji širom svijeta brzo su preuzeli izvještaj i24Newsa, a glasnogovornik izraelskog premijera je izjavio da su „obezglavljene“ bebe i mala djeca pronađeni na spomenutoj lokaciji. CNN je, između ostalih, izvijestio o obezglavljivanjima i „pogubljenjima u stilu ISIL-a“. Kada su novinari pitali glasnogovornika izraelske vojske o ovoj priči, odgovor je bio: „Ne možemo je potvrditi, ali možete pretpostaviti da se desila“.
Međutim, nekoliko dana kasnije, izraelsko ministarstvo vanjskih poslova i oružane snage i neki dopisnici su kazali da nema dokaza o obezglavljivanju, a iz Bijele kuće su kazali da je Biden citirao medijski izvještaj koji je pročitao. Do 12. oktobra se činilo jasnim da ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio priču o obezglavljenim bebama. Bila je to lažna vijest, koju je podmetnuo ideološki ratnik kako bi raspirio napetost u jeku bitke.
Ali, šteta je učinjena i ova lažna vijest koja se na društvenim mrežama proširila poput požara, utjecala je na milione ljudi širom svijeta – većinom pojačavajući postojeće ideološke ili kulturne linije razdvajanja i konfrontacije.
Biden je žestoki, dugogodišnji pristalica Izraela koji se entuzijastično pridružio ovoj bici; od prvog trenutka je obećao i poslao Izraelu svu pomoć koja mu je bila potrebna. Priča o bebama uklopila se u narativ koji je čest u američkoj vanjskoj politici – da Washington podržava dobre momke sa visokim nacionalnim vrijednostima i bori se protiv loših momaka čiji su postupci brutalni, divljački čak, i moraju biti uništeni.
SAD-u je potreban strani neprijatelj
SAD-u je od Drugog svjetskog rata uvijek bio potreban strani neprijatelj kojeg je predstavljao kao prijetnju zapadnim demokratskim vrijednostima i protiv koga se mora boriti vojnim putem ako zatreba. Taj neprijatelj se redovno mijenjao, počevši sa Sovjetskim savezom i komunizmom, zatim Gamalom Abdel Nasserom i arapskim nacionalizmom i na kraju, u novije vrijeme Saddamom Husseinom, talibanima, Iranom, Sirijom, Hezbollahom i Al-Kaidom i ISIL-om.
Izrael je bio najbliži saveznik Washingtona u ovim slučajevima, i svako koga Izrael smatra prijetnjom automatski postaje neprijatelj SAD-a. Hamas je najnoviji član ove grupe, koju je SAD pod vodstvom Bidena, sada riješen degradirati ili uništiti. Korištenje medija da se ukalja karakter Hamasa, njegove vrijednosti i postupci jedno je oružje u ovoj bici, čak i ako su medijski alati izmišljeni, a loši motivi neprijatelja samo pretpostavljeni, a ne dokazani.
Korištenje lažnih vijesti u medijima je jeftin i efikasan način, kratkoročno barem, da se hvale zapadne vrijednosti dok se kudi, a potom i vojno konfrontira sa zlim aktuelnim neprijateljem. Taj je neprijatelj u proteklim decenijama obično dolazio iz arapske ili islamske regije.
Takvi postupci obično rezultiraju aktivnim ratovanjem, kao u Afganistanu i Iraku, ili ratovanjem preko posrednika podržavanjem Izraela protiv stvarnih ili zamišljenih prijetnji od Hezbollaha, Irana i Hamasa. Bitke koje uslijede uvijek donesu ogroman bol civilima, većinom, i razaranje nacionalne infrastrukture, kao što smo svjedočili u Libanu, Iraku, Siriji i Gazi u najnovijem primjeru.
Kada se američki predsjednik upusti u ovaj vid ratovanja medijskom manipulacijom, on signalizira da Washingtonu nije stalo ni do dobrobiti palestinskih civila, a ni do štete nanesene vjerodostojnosti medija širom svijeta. Važni su samo izraelski problemi, što je američka politika pokazala u decenijama „mirovnih pregovora“ kao i ponovljenih ratova.
Ovaj stav se prenosi na dvostruke standarde kada je riječ o poštivanju vladavine zakona. SAD i njegovi saveznici su potrošili desetke milijardi dolara podržavajući pravo Ukrajine da se brani i odupre ruskoj agresiji, dok su Palestincima uskratili pravo da pruže otpor. Oni također traže da Rusija odgovara pred Međunarodnim krivičnim sudom, ali štite Izrael od odgovornosti pred ICC-om.
Sukob Izraela i Palestine sada se vodi na tri glavna bojna polja: vojske se bore na terenu, medijski narativi u eteru, a obje strane pokušavaju zaštiti svoj pristup zagovaranju u javnoj sferi, posebno u visokom obrazovanju, javnim predavanjima, skupovima i zagovaranju. Mediji igraju ključnu ulogu u sve tri arene, zbog čega moramo motriti na njih pomnije nego ikad.
Rami G. Khouri
Rami G. Khouri, jordansko-palestinski državljanin, viši je saradnik za javnu politiku na Institutu Issam Fares za javnu politiku i međunarodna pitanja pri Američkom univerzitetu u Bejrutu i viši saradnik na Harvard Kennedy School.
Kada je američki predsjednik Joe Biden javno izrazio svoje gnušanje prema militantima Hamasa koji su napali jug Izraela i odrubili glave bebama koje su ubili u kibucu Kfar Aza prošlog vikenda, šok javnosti bio je ujedno veliki i razumljiv. Ova strašna vijest za nekoliko sati se proširila svjetskim medijima.
Ali, izvještaji koji su uslijedili otkrili su da nikakav takav čin odrubljivanja glava nije potvrdio nijedan izraelski ili međunarodni izvor – vjerovatno zato što se nikada nisu nije ni desio. Ovo je bio samo jedan dramatičan incident lažnih izvještaja koji se šire u javnoj sferi putem masovnih medija kako bi ocrnili neprijatelje i podržali saveznike. Hiljade drugih lažnih izvještaja poput ovog svakodnevno cirkulišu u medijima – iako ne nužno tako barbarski, niti ih uvijek šire takvi utjecajni ljudi kao što je najmoćniji čovjek na Zemlji, usred intenzivnog sukoba u Palestini i Izraelu koji je polarizirao mišljenje svjetske javnosti.
Kako, dakle, da ocijenimo incident s Bidenom i bebama? Šta nam on govori o opasnostima lažnih vijesti koje se šire u medijima i o stavovima vlade Sjedinjenih Američkih Država prema ovom sukobu?
Priča o obezglavljenim bebama
Priča o obezglavljenim bebama potječe iz izvještaja Nicole Zedeck, reporterke izraelske informativne web-stranice i24News, iz njenog intervjua sa izraelskih rezervistom Davidom Ben Zionom. Max Blumenthal i Alexander Rubinstein su 11. oktobra izvijestili da je Ben Zion zloglasni radikalni vođa doseljeničkog izraelskog pokreta na Zapadnoj obali. Između ostalog, pozvao je razjarene naoružane doseljenike ranije ove godine da zbrišu palestinsko selo Harawa, koje su doseljenici napali i spalili nekoliko puta.
Mediji širom svijeta brzo su preuzeli izvještaj i24Newsa, a glasnogovornik izraelskog premijera je izjavio da su „obezglavljene“ bebe i mala djeca pronađeni na spomenutoj lokaciji. CNN je, između ostalih, izvijestio o obezglavljivanjima i „pogubljenjima u stilu ISIL-a“. Kada su novinari pitali glasnogovornika izraelske vojske o ovoj priči, odgovor je bio: „Ne možemo je potvrditi, ali možete pretpostaviti da se desila“.
Međutim, nekoliko dana kasnije, izraelsko ministarstvo vanjskih poslova i oružane snage i neki dopisnici su kazali da nema dokaza o obezglavljivanju, a iz Bijele kuće su kazali da je Biden citirao medijski izvještaj koji je pročitao. Do 12. oktobra se činilo jasnim da ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio priču o obezglavljenim bebama. Bila je to lažna vijest, koju je podmetnuo ideološki ratnik kako bi raspirio napetost u jeku bitke.
Ali, šteta je učinjena i ova lažna vijest koja se na društvenim mrežama proširila poput požara, utjecala je na milione ljudi širom svijeta – većinom pojačavajući postojeće ideološke ili kulturne linije razdvajanja i konfrontacije.
Biden je žestoki, dugogodišnji pristalica Izraela koji se entuzijastično pridružio ovoj bici; od prvog trenutka je obećao i poslao Izraelu svu pomoć koja mu je bila potrebna. Priča o bebama uklopila se u narativ koji je čest u američkoj vanjskoj politici – da Washington podržava dobre momke sa visokim nacionalnim vrijednostima i bori se protiv loših momaka čiji su postupci brutalni, divljački čak, i moraju biti uništeni.
SAD-u je potreban strani neprijatelj
SAD-u je od Drugog svjetskog rata uvijek bio potreban strani neprijatelj kojeg je predstavljao kao prijetnju zapadnim demokratskim vrijednostima i protiv koga se mora boriti vojnim putem ako zatreba. Taj neprijatelj se redovno mijenjao, počevši sa Sovjetskim savezom i komunizmom, zatim Gamalom Abdel Nasserom i arapskim nacionalizmom i na kraju, u novije vrijeme Saddamom Husseinom, talibanima, Iranom, Sirijom, Hezbollahom i Al-Kaidom i ISIL-om.
Izrael je bio najbliži saveznik Washingtona u ovim slučajevima, i svako koga Izrael smatra prijetnjom automatski postaje neprijatelj SAD-a. Hamas je najnoviji član ove grupe, koju je SAD pod vodstvom Bidena, sada riješen degradirati ili uništiti. Korištenje medija da se ukalja karakter Hamasa, njegove vrijednosti i postupci jedno je oružje u ovoj bici, čak i ako su medijski alati izmišljeni, a loši motivi neprijatelja samo pretpostavljeni, a ne dokazani.
Korištenje lažnih vijesti u medijima je jeftin i efikasan način, kratkoročno barem, da se hvale zapadne vrijednosti dok se kudi, a potom i vojno konfrontira sa zlim aktuelnim neprijateljem. Taj je neprijatelj u proteklim decenijama obično dolazio iz arapske ili islamske regije.
Takvi postupci obično rezultiraju aktivnim ratovanjem, kao u Afganistanu i Iraku, ili ratovanjem preko posrednika podržavanjem Izraela protiv stvarnih ili zamišljenih prijetnji od Hezbollaha, Irana i Hamasa. Bitke koje uslijede uvijek donesu ogroman bol civilima, većinom, i razaranje nacionalne infrastrukture, kao što smo svjedočili u Libanu, Iraku, Siriji i Gazi u najnovijem primjeru.
Kada se američki predsjednik upusti u ovaj vid ratovanja medijskom manipulacijom, on signalizira da Washingtonu nije stalo ni do dobrobiti palestinskih civila, a ni do štete nanesene vjerodostojnosti medija širom svijeta. Važni su samo izraelski problemi, što je američka politika pokazala u decenijama „mirovnih pregovora“ kao i ponovljenih ratova.
Ovaj stav se prenosi na dvostruke standarde kada je riječ o poštivanju vladavine zakona. SAD i njegovi saveznici su potrošili desetke milijardi dolara podržavajući pravo Ukrajine da se brani i odupre ruskoj agresiji, dok su Palestincima uskratili pravo da pruže otpor. Oni također traže da Rusija odgovara pred Međunarodnim krivičnim sudom, ali štite Izrael od odgovornosti pred ICC-om.
Sukob Izraela i Palestine sada se vodi na tri glavna bojna polja: vojske se bore na terenu, medijski narativi u eteru, a obje strane pokušavaju zaštiti svoj pristup zagovaranju u javnoj sferi, posebno u visokom obrazovanju, javnim predavanjima, skupovima i zagovaranju. Mediji igraju ključnu ulogu u sve tri arene, zbog čega moramo motriti na njih pomnije nego ikad.
Rami G. Khouri
Rami G. Khouri, jordansko-palestinski državljanin, viši je saradnik za javnu politiku na Institutu Issam Fares za javnu politiku i međunarodna pitanja pri Američkom univerzitetu u Bejrutu i viši saradnik na Harvard Kennedy School.
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
da vidim i to, samo Amerikans 
ne 'Israeli Americans'.. i niti jedan 'Palestinian Americans' na povratku...............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
cnn Jake Tapper.. komentar .. samo ... awful.....Hundreds killed in strike on Gaza hospital: Gaza Health Ministry
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Haos u Americi: Stotine Jevreja upalo u Capitol, traže prekid vatre u Palestini
free image hosting sites
Stotine jevrejskih aktivista protestovalo je u srijedu unutar Capitola u Washingotnu, tražeći prekid vatre u Gazi.
I isto tako brzo, policija je počela da ih hapsi.
Protest predvođen Jevrejima uključivao je hiljade drugih koji su protestovali ispred Capitola, kao i oko dvadesetak rabina koji su predvodili molitvu u salama Kongresa.
Aktivisti unutar rotonde Capitola donijeli su natpise, među kojima je "Jevreji kažu primirje sada".
Okupljeni su skadirali "Ne u naše ime".
Najmanje 3.478 Palestinaca je ubijeno, a 12.000 ih je ranjeno u Gazi, saopćilo je palestinsko ministarstvo zdravstva.
Glasnogovornik ministarstva zdravstva rekao je da je 471 osoba umrla u 'izraelskom masakru' bolnice Al Ahli.
Izrael je objavio da je ubijeno 1.300 njihovih građana, uz hiljade povrijeđenih na obje strane.
free image hosting sitesStotine jevrejskih aktivista protestovalo je u srijedu unutar Capitola u Washingotnu, tražeći prekid vatre u Gazi.
I isto tako brzo, policija je počela da ih hapsi.
Protest predvođen Jevrejima uključivao je hiljade drugih koji su protestovali ispred Capitola, kao i oko dvadesetak rabina koji su predvodili molitvu u salama Kongresa.
Aktivisti unutar rotonde Capitola donijeli su natpise, među kojima je "Jevreji kažu primirje sada".
Okupljeni su skadirali "Ne u naše ime".
Najmanje 3.478 Palestinaca je ubijeno, a 12.000 ih je ranjeno u Gazi, saopćilo je palestinsko ministarstvo zdravstva.
Glasnogovornik ministarstva zdravstva rekao je da je 471 osoba umrla u 'izraelskom masakru' bolnice Al Ahli.
Izrael je objavio da je ubijeno 1.300 njihovih građana, uz hiljade povrijeđenih na obje strane.
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Kakva propaganda na americkim mainstream medijima. Gebels bi im pozavidio. 
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
. prebacih malo na fox. 
nevjerovatno... sta taj narod pricha..
...meni je ova situacija . misteriozna.. svi poletili da objave da je Hamas ovo ..ono.. izraelci to svakodnevno rade narodu Palestine .. i niko da se ' pocheshka' da i dedo biden se zaletio... aj..
.. al eto .uspio je.. malo je trumpa na vijestima... mozda ujedini narod amerike/i zastiti ' demokraciju'..
nevjerovatno... sta taj narod pricha.....meni je ova situacija . misteriozna.. svi poletili da objave da je Hamas ovo ..ono.. izraelci to svakodnevno rade narodu Palestine .. i niko da se ' pocheshka' da i dedo biden se zaletio... aj..
.. al eto .uspio je.. malo je trumpa na vijestima... mozda ujedini narod amerike/i zastiti ' demokraciju'..
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Nastradat che evropa ili EU zeshtoko zbog svega ovoga. Eto nama izbjeglica.
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
..gledajuci vijesti. kao da su svi nestrpljivi. kad ce taj napad.. jel vrijeme ok itd.. niko da predlozi mir. osim nekih Arapa..
kad ce taj napad.. jel vrijeme ok itd.. niko da predlozi mir. osim nekih Arapa...............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
. mozda sve stane....ti , manje prati desavanja.. uzmi vrijeme za ucenje ..obaveze.. nije ugodno sve gledati.. pogotovo ti. kao dijete si to prezivio..
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Neche ba stati. Ide to 100% kao i Ukrajina. Globalizam imperijalizam
Sad kod nas u nedjelju veliki protesti za Palestinu.
Tak šta ima kod tebe tamo? Imal kakvih protesta?
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
...
. u mom gradu nema.. koliko znam.... moguce da grupa izadje u centru grada par sati. tako sam jednom vidjela Kubance... inace,narod skoro pa nikako ne komentarishe. mislim, politika nije svakodnevna tema s 'poznanicima'
.............................................................................................
Re: Izraelsko-palestinski odnosi
Strasna ljudska tragedija. Nema mira ni rjesenja a ni volje za istim.