Istaknute žene

Društvene teme i dešavanja van Bosne i Hercegovine
Post Reply
User avatar
Mina
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 697
Posts: 1520
Joined: Thu Apr 30, 2020 6:36 pm

Istaknute žene

Post by Mina »

Sheikha Moza bint NasserImage
Katar je država smještena na Arapskom poluotoku, o kojoj se u našoj javnosti govori kao zemlji strogih islamskih pravila, ali i zemlji nevjerovatnog bogatstva i blagostanja. Po uređenju je apsolutistička monarhija kojom vlada emir, šeik Hamad bin Khalifa Al-Than. Iako šeik ima tri žene, kao najvažnija i njemu i Kataru nametnula se ona koja je, zapravo, bila druga, šeika Mozah bint Nasser al Missned.




Ona se, za razliku od druge dvije emirove žene, ali i ostale prve dame Arapskog poluotoka, često pojavljuje u javnosti, te aktivno sudjeluje u političkom i društvenom životu emirata. Svjetska fascinacija i činjenica da ju je „Forbes“ 2007. godine smjestio na 74. mjesto od 100 najmoćnijih žena svijeta apsolutno je normalna i to ćete primijetiti čim je ugledate.
Tamnoputa šeika, ne samo da se pojavljuje u javnosti već svog supruga prati na svim službenim putovanjima, učestvuje u političkom i društvenom životu svoje zemlje, te ne nosi burku ili hidžab poput drugih muslimanskih žena. Ona nosi moderni turban te itekako prati modu. Uvijek savršeno dotjerana šeika često bira skupocjene odjevne kombinacije, te njima nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa su je zbog njene prefinjenosti prozvali najvećom obožavateljicom visoke mode.

Obrazovanje joj je veoma bitno
Mozah al-Missned rođena je 1959. godine u Kataru, no dio je života živjela u izgnanstvu u Egiptu zbog sukoba njenog oca s ocem svog muža. Kada je stari emir svrgnut s vlasti, katarski dvor odlučio je pomiriti ove dvije porodice, procijenivši da je riječ o nacionalnoj dobrobiti. Tako je brak između šeike Mozah i šeika Hamada bin Khalifa Al-Thana, zapravo, bio dogovoren i sklopljen iz interesa, no kažu da je prerastao u ljubav na prvi pogled! O tome koliko emiru znači Mozah svjedoči i činjenica da je njen sin Tamim, iako nije prvorođeni šeikov sin, proglašen prijestolonasljednikom. Supruga katarskog emira postala je 1977., kad je imala 18 godina. U to vrijeme je bila student Univerziteta u Kataru, a zvanje diplomiranog sociologa dobila je devet godina nakon udaje.

Majka je sedmero djece, ali uz sve porodične obaveze koje donosi život žene vladara u tradicionalnom Kataru, Mozah al-Missned nakon diplomiranja aktivno je uključena u rad brojnih organizacija poput: Arapske demokratske zaklade, Zaklade za obrazovanje, nauku i razvoj zajednice koja dodjeljuje međunarodnu nagradu WISE za obrazovanje, a bila je i pokretačka sila „Al Jazeerinog“ programa za djecu.






Nagrada WISE utemeljena je 2010. godine, a dodjeljuje se za izuzetna dostignuća na području obrazovanja, s fondom od pola miliona dolara. Pod njenim patronatom otvoren je i obrazovni centar na periferiji Dohe, kampus koji okuplja podružnice najvećih anglosaksonskih univerziteta. Vlastitoj je djeci usadila važnost obrazovanja, pa je njena kćerka šeika Mayassa bint Hamad al Thani, nakon doktorata na Američkom univerzitetu Columbia, došla na čelo krovne muzejske organizacije u Kataru Quatar Museums Authority. Ova 29-godišnjakinja danas je, prema „Forbesu“, najmoćnija žena u svijetu umjetnosti i upravlja godišnjim budžetom od minimalno 250 miliona dolara.

Njena majka Mozah, uz sve dosad nabrojano, veliki je borac za prava žena – od 1998. predsjedava Vrhovnim vijećem za porodične poslove, kojem je cilj ojačati ulogu porodice u društvu i ukazati na probleme žena i djece. Uspjela je postići i da je Ustavom jedne konzervativne države kao što je Katar zajamčena jednakost spolova.
Budući da prati emira u svim službenim posjetama, svjetska javnost počela se zanimati i za njen stil odijevanja, koji joj je odmah priskrbio titulu ikone stila i elegancije. Modna Biblija, kako mnogi nazivaju magazin „Vouge“, smjestio je šeiku u pet najbolje odjevenih žena svijeta. Hvalospjevi tu ne prestaju – britanski dizajner Julien McDonald stilski ju je uporedio s besmrtnom Jackie O.



Ova besprijekorna dama simbol je elegancije, prekrasno kombinira skupocjene haljine s hidžabom, dajući do znanja kako se i tradicija na Bliskom Istoku može interpretirati na moderan način. Sheikha Mozah vrlo je vjerovatno jedina osoba na svijetu koja svaki dan, 365 dana u godini, provodi u couture haljinama. Njena nevjerovatna kolekcija basnoslovno skupih kreacija uglavnom sadrži potpise „Jean Paul Gaultiera“, „Chanela“, „Diora“, „Stephanea Rollanda“ i naročito „Valentina“.

Njeno veličanstvo Mozah al-Missned kupuje komade koji prosječno koštaju između 20 i 30 hiljada dolara, a njeni specijalno dizajnirani komadi nerijetko dostižu cijene od 100.000 dolara. Neki su računali kako je samo na 16 komada iz „Chanelove“ couture kolekcije potrošila 800.000 dolara, a budući da je svaki dan u coutureu, jasno je kako njena garderoba vrijedi milione američkih dolara.


Sudeći prema njenoj gracioznoj figuri, sasvim sigurno nikada ne biste rekli da je Sheikha Mozah svom suprugu rodila sedmero djece, a opčinjenost njome nije skrivao ni „Vanity Fair“, koji ju je svrstao na listu najbolje obučenih dama plave krvi.
Samo jedan pogled na njenu pojavu dovoljan je da zaboravite sve holivudske dive na crvenom tepihu, zbog čega uživa status prave superzvijezde u svijetu političara, kraljevića i prvih dama. Njeni stylinzi primjer su Hitchcockove heroine koja se susreće s kraljevskom raskoši, začinjenom vrhunskom visokom modom, koja u njenom ormaru iz sezone u sezonu zauzima velikodušno mnogo prostora. Sheika Mozah Bint Nasser al-Missned tako iz dana u dan dokazuje da joj među savremenom aristokracijom nema ravne.

Iako se ne modernizira brzinom i intenzitetom kojom se Dubai okrenuo Zapadu, promjene u Kataru također su vidljive, posebno u položaju žena otkako je ovaj moćni par na čelu države. Islamska tradicija i dalje je jaka i pruža otpor prema strancima iz drugih, posebno zapadnih kultura, ali ravnoteža između daška modernosti i krute tradicije utjelovila se u šeiki Mozah koja je jednom prilikom izjavila kako se ljudi ne moraju odreći svoga naslijeđa da bi bili moderni, te da građanin svijeta kako ga ona vidi mora imati identitet i biti ponosan na svoju kulturu, a istovremeno biti otvoren modernom svijetu.

(Azra)
I'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

Ako je 1977 imala 18 godina, znaci rodjena 1959. Malo je reci da dobro izgleda za te godine, i sedmero djece.

Super tema.

User avatar
Kamilica
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 1976
Posts: 4198
Joined: Sun Apr 19, 2020 12:15 pm

Re: Istaknute žene

Post by Kamilica »

Teško mi je razumjeti te ugovorene brakove i višak žena. Baš me zanima da li njih, te žene mislim, nekada smeta što dijele muža između sebe.


Fino izgleda žena :d.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

One bar znaju s kim dijele muza :D/
3
3 Image

User avatar
laganini
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 434
Posts: 1870
Joined: Tue Aug 04, 2020 11:11 pm

Re: Istaknute žene

Post by laganini »

..istaknuta izmedju tri zene..ubicu se.. :DD

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

Pokusavam da nadjem text o jednoj brazilki koja se, rizikujuci zivot, svoj i svoje djece, bori za ocuvanje amazonske sume. Neki dan o njoj citala, a sad ne ne mogu naci

User avatar
gripen
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 534
Posts: 1289
Joined: Fri May 01, 2020 5:02 pm

Re: Istaknute žene

Post by gripen »

Peace wrote:
Mon Dec 21, 2020 5:55 pm
Pokusavam da nadjem text o jednoj brazilki koja se, rizikujuci zivot, svoj i svoje djece, bori za ocuvanje amazonske sume. Neki dan o njoj citala, a sad ne ne mogu naci
EU sa Trampom rusi te sume
posebno se isticu svedjani.....
nemam rjeci kojom bih to opisao,koji nsu to genocidni umovi

User avatar
Vjetar
* * * * * *
Reactions: 1525
Posts: 2407
Joined: Wed Apr 15, 2020 11:57 am
Location: Na konju

Re: Istaknute žene

Post by Vjetar »

Mina wrote:
Mon Dec 21, 2020 10:06 am


Majka je sedmero djece, ali uz sve porodične obaveze koje donosi život žene vladara u tradicionalnom Kataru, Mozah al-Missned nakon diplomiranja aktivno je uključena u rad brojnih organizacija poput: Arapske demokratske zaklade, Zaklade za obrazovanje, nauku i razvoj zajednice koja dodjeljuje međunarodnu nagradu WISE za obrazovanje, a bila je i pokretačka sila „Al Jazeerinog“ programa za djecu.




Eh sad, sumnjam da ona ima puno porodičnih obaveza. Uz armiju posluge oko sebe...

Kako god, mislim da je ovo put kojim svako normalan sa iole pameti može/treba da ide u ovakvoj situaciji. Udata si za šeika, nikakve obaveze u životu nemaš osim ceremonijalne, sve sve u životu drugi za tebe obavljaju.

Možeš biti kao većina onih bogatašica besposlenih koje samo troše pare i Bogu dane i ništa u svom životu ne rade, osim provoda po partijima, vozanja jahtama, kupovanja dijamantima obloženih torbica i sličnih gluposti.

Zato mi se ova sviđa. Radi nešto, doprinosi na svoj način i nije samo ukras...

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

gripen wrote:
Mon Dec 21, 2020 7:29 pm
Peace wrote:
Mon Dec 21, 2020 5:55 pm
Pokusavam da nadjem text o jednoj brazilki koja se, rizikujuci zivot, svoj i svoje djece, bori za ocuvanje amazonske sume. Neki dan o njoj citala, a sad ne ne mogu naci
EU sa Trampom rusi te sume
posebno se isticu svedjani.....
nemam rjeci kojom bih to opisao,koji nsu to genocidni umovi
Pa svi smo krivi. Mi moramo imati meso ns stolu svaki dan.
Najvise se sume posijece da bi se otvorilo obradivo tlo na kojem ce se saditi prehrana za toliku stoku.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

Vjetar wrote:
Mon Dec 21, 2020 11:12 pm
Mina wrote:
Mon Dec 21, 2020 10:06 am


Majka je sedmero djece, ali uz sve porodične obaveze koje donosi život žene vladara u tradicionalnom Kataru, Mozah al-Missned nakon diplomiranja aktivno je uključena u rad brojnih organizacija poput: Arapske demokratske zaklade, Zaklade za obrazovanje, nauku i razvoj zajednice koja dodjeljuje međunarodnu nagradu WISE za obrazovanje, a bila je i pokretačka sila „Al Jazeerinog“ programa za djecu.




Eh sad, sumnjam da ona ima puno porodičnih obaveza. Uz armiju posluge oko sebe...

Kako god, mislim da je ovo put kojim svako normalan sa iole pameti može/treba da ide u ovakvoj situaciji. Udata si za šeika, nikakve obaveze u životu nemaš osim ceremonijalne, sve sve u životu drugi za tebe obavljaju.

Možeš biti kao većina onih bogatašica besposlenih koje samo troše pare i Bogu dane i ništa u svom životu ne rade, osim provoda po partijima, vozanja jahtama, kupovanja dijamantima obloženih torbica i sličnih gluposti.

Zato mi se ova sviđa. Radi nešto, doprinosi na svoj način i nije samo ukras...
Uh, ali i neskromna je i kad je ona sama u pitanju.

Ne kazem nista, i ja bi garant na njenom mjestu bila.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2677
Posts: 11040
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Istaknute žene

Post by Peace »

Mozda je predigacko, ali vrijedi procitati.

AUTORICA BESTSELERA “PONOVNO ROĐENA” Anita Moorjani: ‘Morala sam umrijeti da naučim živjeti’
Image

Kad joj je prije 12 godina dijagnosticiran uznapredovali limfom, zbog loše prognoze i straha od kemoterapije Indijka Anita Moorjani odbila je konvencionalno liječenje. Četiri godine poslije ležala je na samrti u bolnici u Hong Kongu u kojem je odrasla, s ogromnim tumorima po cijelom tijelu. Bila je u terminalnoj fazi karcinoma, organi su joj počeli otkazivati i liječnici su joj dali još tek koji sat života. Čekao se dolazak njezina brata, nakon čega je bilo predviđeno gašenje aparata. Ono što se tada dogodilo pretvorilo ju je u međunarodnu zvijezdu – 2012. objavila je knjigu o svom iskustvu koja je i danas jedan od najprodavanijih bestselera New York Timesa. Kao motivacijski govornik putuje svijetom držeći predavanja, seminare i radionice, a lani je uvrštena i među 100 najutjecajnijih duhovnih ljudi svijeta, uz Dalai Lamu, Papu Franju I. i Oprah Winfrey. Njezin bestseler “Ponovno rođena” objavljen je upravo i u Hrvatskoj, a Anita Moorjani u ožujku će održati u Zagrebu i dvodnevni seminar.



Anita Moorjani, autorica romana “POnovno rođena”, lani je uvrštena među 100 najutjecajnijih duhovnih ljudi svijeta

Ono što ju je lansiralo u vrh američkog tržišta samopomoći njezino je iskustvo bliske smrti i rapidni oporavak koji je uslijedio

Ona detaljno govori o tome što je za boravka u komi vidjela, osjetila i shvatila, te odgovara na pitanja koja je svrha ljudskog postojanja


Ono što ju je lansiralo u vrh lukrativnog američkog tržišta samopomoći njezino je iskustvo bliske smrti i rapidni oporavak koji je uslijedio. Po uzoru na američki termin Near Death Experience, IBS-om se naziva širok spektar osobnih iskustava ljudi kojima je konstatirana klinička smrt ili im se život bespovratno počeo gasiti. Zahvaljujući unapređivanju metoda reanimacije ljudi s takvim iskustvima u svijetu sve je više, a objašnjenja su različita – neki smatraju da se radi o halucinogenim iskustvima uzrokovanim promjenom biokemijskih reakcija u mozgu netom pred smrt, neki takva svjedočanstva smatraju dokazom o postojanju zagrobnog života. Većina tih iskustava je slična; osobe često svjedoče o svjetlosti koja ih je dočekala, rezimiranju svog života, osjećanju neopisive sreće, mira i lakoće, a često i o prisutnosti nekoga tko im ulijeva povjerenje – pokojnog oca, majke, Isusa, anđela. Priča Anite Moorjani uključuje sve te elemente, ali je puno više od toga. Ona detaljno govori o tome što je za boravka u komi vidjela, osjetila i shvatila, te odgovara na pitanja koja je svrha ljudskog postojanja i postoji li život nakon smrti.

Kad je primljena u bolnicu Anita Moorjani bila je u dramatičnom stanju: tumori veličine limuna virili su iz njezinog tijela od glave do ispod struka, njezini mišići bili su praktički nestali, bila je nepokretna, ni glavu nije mogla držati uspravno. Pluća su joj se neprestano punila tekućinom, organi su joj već bili počeli otkazivati, a koža na tijelu bila je prepuna rana. Iza nje je bilo nekoliko godina bolova i fizičkog propadanja i taj je dan, dolazeći u bolnicu, s olakšanjem odustala od grčevitog nastojanja da preživi.

“O Bože, osjećam se sjajno! Tako sam slobodna i lagana! Kako to da više ne osjećam nikakvu bol u tijelu? Gdje je nestala? Gdje je nestao moj strah?” – s tim mislima primljena je u bolnicu u veljači 2006. “Svijet oko mene počeo se činiti nadrealnim, poput sna, i mogla sam vidjeti kako padam u komu”, započela je svoju priču Anita Moorjani u razgovoru za Nacional, kao da je nije ponovila već nekoliko stotina puta. No iako je pala u komu, bila je – kaže – svjesna svega. “Vašoj supruzi možda još kuca srce, ali ona više nije ovdje. Prekasno je da ju spasimo”, sjeća se da je to saopćila njezinom suprugu onkologinja koja ju je primila u bolnici. “O kome govori ova liječnica? – pitala sam se”, prisjeća se Anita Moorjani. “Nikad se u životu nisam bolje osjećala; zašto svi oko mene izgledaju toliko uplašeno? Mama, ne plači! Dobro sam, stvarno jesam – mislila sam da izgovaram te riječi, ali ništa se nije čulo. A toliko sam željela podijeliti svoju sreću sa suprugom i mamom, reći im da sam odlično, da se opet mogu kretati bez kolica, da nisam više priključena na kisik, a rane na koži me više ne bole. Nisam mogla razumjeti zašto, ali osjećala sam sve njihove emocije. Osjećala sam njihov strah, tjeskobu i očaj. Ali čim sam se počela emocionalno vezati uz dramu koja se događala oko mene, osjećala sam se kao da me nešto odvlači od njih i kao da se počinje otkrivati neka šira slika. U tom sam trenutku shvatila da umirem. Gledala sam kako medicinski tim vozi na kolicima moje beživotno tijelo, kako me priključuju na aparate i bockaju iglama. Nisam se osjećala povezano sa svojim tijelom, izgledalo mi je premaleno i beznačajno. Iako više nisam rabila svoja osjetila, sve sam upijala. Imala sam periferni vid od 360 stupnjeva i bila potpuno svjesna svog okruženja. Kao da se pojavila sasvim drukčija vrsta percepcije. Shvatila sam da zapravo nikad ne umiremo. Osjećala sam se oslobođeno i veličanstveno, nestala je svaka bol, tuga i jad. Potom me preplavio osjećaj ljubavi kakvu nikad nisam osjetila. Bila sam uronjena u tu energiju, kao da sam se nakon svih godina bola, tjeskobe i straha vratila kući”.

Boraveći u – kako je ona naziva – drugoj dimenziji, shvatila je, kaže, u čemu je u životu griješila, kakva je i zašto bila takva kakva je bila te zašto je, naposljetku, dobila rak. Bila je, kaže, svjesna svega što se ticalo nje: i pokušaja svog brata da uhvati avion za Hong Kong kako bi je zadnji put vidio, i liječničkih postupaka, i njihovih razgovora o njezinu slučaju koji su se događali izvan njezine bolničke sobe. Bili su šokirani kad im je, nakon povratka iz kome, izjavila da zna ne samo kako se zovu, nego i što su sve u drugom dijelu bolnice govorili o njoj. Ona je, sjeća se, za to vrijeme imala osjećaj da joj se tijelo sve više širi prostorom i odvaja od fizičke okoline. Osjećala se sve udaljenije od svoje bivše stvarnosti i uskoro više nije imala razlog da se vrati u svoje izmučeno tijelo. “Kao da više nisam bila ograničena prostorom i vremenom. Uživala sam u tom nepoznatom osjećaju čiste ljubavi i željela zauvijek ostati tu gdje jesam.”


Međutim, kako su joj se nove spoznaje nizale, sve joj je jasnije bilo tko je ona, zašto joj se to događa i zbog čega je uopće rođena. Shvatila je s kakvim je uvjerenjima živjela i kako se to odrazilo na njezino zdravlje. No kad je odlučila umrijeti, uvidjela je da će se njezino tijelo – ako se odluči u njega vratiti – ozdraviti te da postoji svrha koju treba ispuniti. Nije joj bilo jasno o čemu je riječ, ali je shvaćala da se radi “o pomaganju velikom broju ljudi”.

“Shvatila sam da je moje tijelo samo odraz mog unutarnjeg stanja. Postalo mi je jasno da je moja osnovna svrha biti to što jesam i da je sve što postoji dio savršene cjeline. Zato na svijetu i postoje ovakve i onakve stvari, ovakvi i onakvi ljudi – svi zajedno sa svojim nesavršenostima tvorimo savršenu cjelinu i svoju svrhu možemo ispuniti samo ako jesmo to što jesmo – a ja to nikad nisam bila. Moj cilj u životu bio je svidjeti se drugima, steći njihovo odobravanje. Oduvijek sam bila izrazito stroga i kritična prema sebi i uvijek sam mislila da ljubav moram zaslužiti. Neprestano sam se osuđivala, ocjenjivala, trudila biti bolja, bez da sam si priznavala zasluge. Samo sam panično grabila prema visokim ciljevima koje sam si postavljala, vjerujući da će me – kad ih postignem – svi voljeti. Ali to se nikad nije dogodilo. Tek sam prešavši na drugu stranu shvatila da to nije imalo nikakve veze s drugima i načinima na koje su me voljeli, nego sa mnom jer nisam znala voljeti sebe. Provela sam život prilagođavajući se i ugađajući drugima i putem sam potpuno izgubila sebe. Prestala sam se pitati kako se osjećam i što želim, samo sam ispunjavala tuđe želje i očekivanja i čudila se što mi to ne donosi zadovoljstvo. Prešavši na drugu stranu, shvatila sam da i bez tijela, bez rase, kulture, religije i vjerovanja – i dalje postojim. Shvatila sam da sam veličanstvena, točno onakva kakva bih trebala biti i da to vrijedi za svakog čovjeka.”

Ipak, odlučila se vratiti. Nakon što joj je brat stigao u bolnicu, počela se buditi. Ono što je tada uslijedilo šokiralo je bolničko osoblje. Tumor se već za nekoliko dana povukao, a rane su počele zacjeljivati. Organi su profunkcionirali, počela je sama jesti i disati, a punkcije, radiološka snimanja i ostale pretrage nisu pokazali ni traga karcinomu. Pet tjedana kasnije izašla je iz bolnice samostalno hodajući i otišla kući. Na njezinom otpusnom pismu pisalo je: bez šopinga barem šest tjedana – svom onkologu je rekla da će otići u kupovinu kad ju je na rastanku pitao što će prvo napraviti kad iziđe iz bolnice. Dva tjedna kasnije na prijateljičinom vjenčanju je plesala i pila šampanjac.

Otkad se probudila iz kome, primijetila je da se drukčije osjeća. Činilo joj se da je povezana sa svima oko sebe kao nikad do tada, da zna što osjećaju i misle ljudi oko nje, kao da “s njima dijeli isti um”. Osjećala je ljubav prema svakoj osobi s kojom je došla u kontakt, što joj se prije nije događalo. Bila je mjesecima euforična. No kada je s vremenom počela osjećati potrebu da se ponovno uključi u normalan život, nije znala od kud da počne.

“Nisam se više mogla zamisliti kao konzultant međunarodnih kompanija, ali nisam znala što bih željela raditi. Nije mi se dalo družiti s kolegama s posla, gužvati u vrijeme špice, niti putovati u grad na posao. Bilo mi je sve teže sudjelovati u razgovorima o svakodnevnim događajima. Svima oko mene su misli bile usmjerene samo na sljedeće što moraju obaviti, a ja sam radije na plaži slušala šum oceana. Nisam mogla osuđivati nikoga jer sam shvatila da svi koji nanose bol drugima prvo moraju biti puni boli i mržnje prema sebi. Sve sam se više povlačila u sebe”, kaže.

To zbunjujuće razdoblje prekinuo je proslavljeni američki autor svjetskih bestselera Wayne W. Dyer. Čuvši za njezinu priču, predložio joj je da svoje iskustvo opiše u knjizi. Knjiga je postigla ogroman uspjeh, a ona je postala svjetski poznata. Na pitanje je li se uspjela uklopiti u društvo, kaže: “Ne mogu reći da sam uspjela. Međutim, budući da sam se morala prihvatiti onakvom kakva jesam, morala sam si reći da je u redu i ako se više ne uspijem uklopiti.”

Ona i suprug toliko se nisu željeli vratiti prijašnjem načinu života da su radije prepolovili životne troškove, preselili na periferiju i počeli živjeti skromno. “Bio je to sablastan period u kojem smo izgubili i ušteđevinu i mnogo prijatelja koji su, poput nas nekad, živjeli korporativnim stilom. Međutim, tada je došao ugovor za knjigu i sve se ponovno promijenilo. Upravo na tom primjeru i pokušavam ljudima objasniti što znači prestati se bojati i s povjerenjem se prepustiti životu. Jer da smo se vratili na stare poslove iz straha od siromaštva, propustili bismo čitav ovaj život koji sad živimo.” Na svojim radionicama, objašnjava, pokušava postići sljedeće:

“Činilo mi se tužno što sam morala umrijeti da bih naučila živjeti. Zato bih voljela pomoći da i drugi ljudi ne počine istu grešku. Stoga na radionicama ne govorim o bolesti i smrti, nego o životu i kako ga živjeti. Voljela bih objasniti ljudima da sve što vrijedi za mene, vrijedi i za njih. Samo to moraju dopustiti, odustati od nastojanja da sve drže pod kontrolom – a to je svima nama najteže. Ja sam se uspjela izliječiti tek kad sam otpustila potrebu da ozdravim. Kad sam shvatila da je raj stanje, a ne mjesto.”

Post Reply