Poznate zene

[kreja]

Dana 22. listopada 2002. godine umrla je u 88. godini nekadašnja albanska kraljica Geraldina. Ona je bila supruga kralja Zoga od Albanije, nekadašnjeg albanskog predsjednika koji se 1928. godine proglasio kraljem. Bio je poznat po nekim neobičnim običajima, a i po tzv. zogističkom pozdravu (ruka na prsima s dlanom okrenutim prema dolje).

Kraljica Geraldina rođena je kao mađarska grofica. Naime, bila je kći grofa Gyule Apponyija de Nagy Appony. Rođeno ime u punom obliku bilo joj je grofica Géraldine Margit Virginia Olga Mária Apponyi de Nagy-Appony, a rodila se u Budimpešti tijekom Prvog svjetskog rata (tada je Budimpešta bila u Austro-Ugarskoj).



Geraldina je svog budućeg supruga Zoga upoznala u vrijeme kad je on već bio albanski kralj. Njoj su tada bile 22 godine, a njemu čak 42. Upoznali su se na njegovo traženje, nakon što je on vidio njenu fotografiju. Na njegov poziv ona je došla iz Mađarske u Albaniju, a već sljedeće su se godine vjenčali. Zanimljivo je da je ona bila rimokatolkinja, a on musliman.

Međutim, već godinu dana nakon vjenčanja Talijani su izvršili invaziju na Albaniju pa su kralj Zog i kraljica Geraldina otišli u inozemstvo. Zog je umro u Francuskoj 1961. godine, tako da je Geraldina u dobi od 46 godina ostala udovica. Živjela je zatim u Španjolskoj, Rodeziji i Južnoj Africi. Tek pet mjeseci uoči smrti doselila se ponovno u Albaniju, a umrla je na današnji dan u Tirani.

[kreja]

Augusta Viktorija od Schleswig-Holsteina, žena koja je postala posljednjom njemačkom caricom, rođena je 22. listopada 1858. godine. Naime, ona je bila supruga njemačkog cara Vilima II. iz dinastije Hohenzollern, posljednjeg vladara Njemačkog Carstva, koji je abdicirao 1918. godine. Augusta Viktorija bila je njemačka carica tijekom 30 godina, od svoje tridesete godine pa sve do početka 7. desetljeća svog života. Po majčinoj liniji bila je carica Augusta Viktorija rođakinja britanske kraljice Viktorije. Naime, baka Auguste Viktorije bila je polusestra te britanske kraljice.

Carica Augusta Viktorija rodila je sedmero djece, od čega čak šest sinova. Sva ta djeca doživjela su odraslu dob, a pojavljivanje cara u javnosti sa svojih šest odraslih sinova bio je impresivan prizor (neki su bili i viši od oca, a svi osim jednog nosili su brkove).

Carica Augusta Viktorija umrla je nedugo nakon što su ona i njen suprug svrgnuti s vlasti u Njemačkoj. Smrt ju je zatekla u egzilu u Nizozemskoj, kamo je carski par otišao nakon svrgavanja. U trenutku smrti bile su joj 62 godine. Njen suprug car Vilim II. nadživio ju je za više od 20 godina.

[kreja]

Usred Sarajeva, gdje korov divljaštva raste bujno, nikla jedna učiteljka, djevojka po imenu Staka Skenderova, koja nam se čini kao Deifoba, koja u opustjeloj kakvoj pećini proriče usamljenih glasova žive istine ...

(napisa ovo jedan stranac koji je 1868. boravio u Sarajevu).


Staka Skenderova (1831. - 18. 05. 1891.) je u potpunosti, još od najranije dobi, odstupala od uobičajenog oblika ženskog ponašanja. Naučila je da čita i piše u periodu kada nije postojala nijedna djevojačka škola i kada je pismenost stanovništva iznosila svega 3%.



Skenderova je bila i prva žena-učitelj u Sarajevu, koja već 1858, prije dolaska Miss Irby, otvara školu za žensku djecu. Škola je bila smještena u objektu u Staroj varoši, koji je pripadao Stjepi Srškiću. Otvorena je 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove.

Protiv ove škole bila je većina imućnijih srpskih porodica u Sarajevu, koje je Staka, prozvala u svom putopisu zbog izrabljivanja sirotinje. Ti najbogatiji trgovci, imali su značajan utjecaj i na samu crkvu, te bojkotovali školu. Medjutim, ferman za rad škole izdao je lično Topal Šerif Osman-paša , pomago je i u nju upisao svoje kćerke. U toj školi školarinu su plaćala samo djeca imućnijih roditelja dok su se siromašna djeca, prvenstveno pravoslavna, školovala besplatno. Ženska škola imala je u početku tri a kasnije i pet razreda.Vremenom je ova škola odškolovala i vlastite učiteljice.Medju prvima se pominju Ana Karanova i Koka Djerićeva. Na kraju školske godine polagali su se i godišnji ispiti, kojima su, pored roditelja, prisustvovali i predstavnici vlasti i konzuli.

Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je „Bosanski vjesnik“ 1866, hvaleći rad i trud Stake i suradnica.Posebno su hvaljeni ručni radovi učenica.

Ova škola bila je embrion opismenjavanja žena u Sarajevu, jer njene učenice i po završetku škole uglavnom nastavljaju misiju ljubavi prema pisanoj riječi.

Staka je vjerovatno bila i prva žena iz Sarajeva, koju je u to vrijeme u Carigradu primio sultan Aziz.

Bila je i na hadžiluku u Jerusalemu, gdje se zaredila. (I pošto u Sarajevu nije u to vrijeme bilo ni ženskih manastira, ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim spoljnim izgledom i oblačenjem oponašala ženu koja se „odrekla ovog svijeta“ - nosila je muško odijelo.)
Bila je u prijateljskim odnosima sa Miss Irby, koja se na kraju i brinula o njoj, pošto je kuća u kojoj je stanovala izgorjela i Staka ostala bez ičega.


Topal Osman-paša, koji je tada obavljao dužnost vezira u BiH, poslao je svoje kćerke da pohađaju ovu školu. . Škola
je 1875. zatvorena iz ekonomskih razloga, ali je ostavila traga na putu prosvjećivanja žena BiH.

[kreja]

Dana 25. listopada 1692. godine rođena je Elizabeta Farnese, nasljednica Parme i vladarica cijele Španjolske. Vladala je Španjolskom, njenim posjedima i kolonijama faktički od 1714. do 1746. godine tj. tijekom većeg dijela prve polovine 18. stoljeća. Napomenimo, u to je doba Španjolska bila svjetska sila zbog golemih kolonija u Americi, koje su se prostirale od današnjeg Meksika do Patagonije. Osim toga, u Elizabetino je vrijeme Španjolska kontrolirala i veliki dio Italije (Napulj, Siciliju, Sardiniju i još mnoge druge krajeve), a Elizabeta je de facto vladala čak i nad dalekim Filipinima.

Elizabeta Farnese bila je nasljednica znamenite obitelji Farnese, koja je dala papu Pavla III., a vladala je Parmom i Piacenzom te okolnim područjima tih dvaju gradova u Italiji. Budući da Elizabetin otac i stričevi nisu imali muških potomaka koji bi ih naslijedili, baština obitelji Farnese pala je na Elizabetu. Zbog toga je već u ranoj mladosti Elizabeta bila tražena udavača, slično kao i Marija Terezija (njena suvremenica na koju je pala baština obitelji Habsburg). Elizabeta se udala za vladajućeg španjolskog kralja Filipa V. iz dinastije Bourbon, a preuzela je vlast u toj zemlji već u svojim 20-im godinama života jer je njen suprug bio submisivan. Elizabetin sinovi naslijedili su Španjolsku, Parmu i Piacenzu, Napulj i Siciliju te još neke posjede u Europi, kao i golemi kolonijalni imperij u svijetu. Elizabeta je preminula kao udovica 1766. godine u španjolskoj kraljevskoj palači Aranjuez, u 74. godini života.

https://povijest.hr

[kreja]

Dana 25. listopada 2001. godine rođena je princeza Elizabeta od Belgije, aktualna prijestolonasljedica te države. Elizabeta bi trebala postati vladajućom belgijskom kraljicom nakon smrti ili abdikacije svoga oca – sadašnjeg kralja Filipa od Belgije. Premda Elizabeta ima dva brata, njih dvojica nemaju pravo prvenstva u nasljeđivanju prijestolja. Naime, 1991. godine u Belgiju je uvedena tzv. apsolutna primogenitura, što znači da vladareva djeca nasljeđuju krunu po starosti, bez obzira na spol (ranije su muška djeca imala pravo prvenstva). Takvo ukidanje spolne diskriminacije pri nasljeđivanju krune uvele su i neke druge europske monarhije, poput Nizozemske, Švedske i Danske.

Princeza Elizabeta nosi titulu vojvotkinje od Brabanta, koja se tradicionalno dodjeljuje belgijskim prijestolonasljednicima (slično kao što se titula princa od Walesa dodjeljuje britanskim).

https://povijest.hr

[kreja]

Dana 25. listopada 1478. godine umrla je Katarina Kosača, supruga pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Bila je kći vojvode Stjepana Vukčića Kosače, moćnog feudalnog gospodara po čijoj je tituli hercega (vojvode) nazvana Hercegovina. Katarina Kosača rođena je u Blagaju pokraj Mostara. Udala se 1446. godine za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Kao bosanska kraljica postala je snažnom zagovornicom katoličanstva i franjevaca.

Nakon suprugove smrti i osmanskog osvajanja Bosne otišla je preko Dubrovnika u Rim. Ondje se zauzimala za nastavak tradicije bosanskog kraljevstva, kojeg je bila kraljica-udovica. Umrla je u Rimu, otprilike 15 godina nakon osmanskog osvajanja Bosne. Katarina Kosača pokopana je u znamenitoj bazilici Santa Maria in Aracoeli. Ta se bazilika nalazi u samom središtu Rima, odmah do Kapitolijskog trga (Piazza del Campidoglio) i samo stotinjak metara od Foruma Romanuma. Nakon smrti proglašena je blaženicom Katoličke crkve.

https://povijest.hr

[kreja]

O Lukreciji (1480. – 1519.) se zapravo izvan renesansnih tračeva i ne zna mnogo. Bila je poznata po svojoj ljepoti kao klasična renesansna ljepotica duge plave kose, toplih smeđih očiju i gracioznog držanja i hoda. Kao kći jednog od najmoćnijih vladara renesansne Italije, dobila je vrhunsko obrazovanje te govorila talijanski, španjolski, francuski, latinski i grčki. Sklonost umjetnosti iskazivala je okružujući se na ferarskom dvoru svojeg posljednjeg supruga književnicima, pjesnicima i umjetnicima. Svom je ocu i bratu poslužila za učvršćivanje političkih saveza pomoću brakova. Prvi među njima, s Giovannijem Sforzom, završio je velikim skandalom. Aleksandar VI. odbacio je svog prvog zeta kad mu više nije bio potreban i pokušao ga je nagovoriti da pristane na razvod, pod izgovorom da brak nikad nije bio konzumiran. Navodno je papa Giovanniju zapravo namijenio smrt, ali ga je spasila Lukrecija otkrivši mu očeve planove. Čini se da je u drugom braku s Alfonsom od Aragona bila sretnija, ali Alfonso je završio tragično. Umro je od posljedica napada na Trgu Sv. Petra, što se pripisalo Cesareu. Alfonso d’Este, Lukrecijin treći muž, nadživio je supruginu nezgodnu rodbinu. Iako posljednjem mužu nije bila vjerna (kao ni on njoj), povijesne činjenice ne mogu joj prišiti ni epitet ubojice ni incest s braćom i ocem. Najvjerojatnije su te priče bile tek odraz mržnje koje je neskriveno svjetovno ponašanje njenog oca pape izazivalo kod njegovih neprijatelja.

[kreja]

Tko je bila Mary, zamalo zaboravljena sestra Boleyn? Kći engleskog plemića Thomasa Boleyna i jedna od ljubavnica kralja Henrika VIII. vjerojatno bi potonula u povijesnu anonimnost da nije bilo njezine sestre Anne, koja ju je potom istisnula s pozornice i preuzela glavnu ulogu. Nakon što se Mary, sestra kralja Henrika VIII., udala za francuskog kralja Luja XII., Mary Boleyn je provela neko vrijeme na pariškom dvoru kao jedna od njezinih pratilja. Nakon što je princeza ostala udovica i vratila se u Englesku, Mary se pridružila dvoru novog francuskog kralja Franje I., a u isto su vrijeme u Parizu boravili i Thomas i Anne Boleyn. Mary je navodno ovo razdoblje provela u flertu i ljubavnim aferama te je navodno bila ljubavnica kralja Franje. Vrativši se u Englesku, Mary postaje dvorska dama kraljice Katarine Aragonske i ubrzo privlači pažnju njezinog supruga, kralja Henrika. U trenutku kad počinje njihova veza, Mary je već bila udana za bogatog dvorjanina Williama Careyja. U tom braku rađa dvoje djece, Catherinu i Henryja, za koje se pretpostavlja da su zapravo bili kraljeva djeca, ali ih on nikad nije priznao. Ni Mary iz ove veze nije izvukla pretjeranu korist, ali vjerojatno je doprinijela interesima njezine obitelji. Ubrzo ju je zasjenila sestra Anne, koja se 1522. godine vratila iz Francuske i također postala jedna od dama u krugu kraljice Katarine. Anne je postala popularnija od svoje sestre, iako je Mary smatrana ljepšom. Čini se da je Anne bila inteligentnija i ambicioznija. U svakom slučaju, Anne je uspjela osvojiti krunu, a Mary je postala udovica i sestrina dvorska dama. O tome kako se osjećala u toj situaciji, možemo samo nagađati, ali prilično je sigurno da sestre nisu bile pretjerano bliske. Većinu života provele su odvojeno, čak u različitim zemljama. Jedini sukob koji nam je poznat uzrokovalo je Maryno tajno vjenčanje za vojnika Williama Stafforda, bez utjecaja, velikog bogatstva i titula, nakon čega je prognana s dvora. Vjerojatno je bila riječ o braku iz ljubavi. Nakon sestrinog pogubljenja i smrti roditelja, Mary je naslijedila dio imanja Boleynovih i neupadljivo završila život. Možda na kraju Anne i nije bila inteligentnija sestra Boleyn…

[kreja]

Wang Qiang, umjetničkog imena Zhaojun, ušla je u carski harem za vladavine cara Yuana (48. – 33. g. pr. Kr.) kako bi spasila oca činovnika od progona. Car je svoje konkubine birao pregledavajući portrete kandidatkinja, zbog čega su djevojke podmićivale dvorskog slikara Mao Yanshoua kako bi ih prikazao u što boljem svjetlu. Samosvjesna Wang odbila je to učiniti vjerujući da je dovoljno lijepa da bi bila izabrana bez podmićivanja. Naravno, dvorski slikar se s time nije slagao te ju je prikazao kao najružniju djevojku u haremu. Kako nije bila izabrana za boravak u carevom društvu, Wang je trebala provesti ostatak života u nekom zabačenom kutku palače. Svjesna svoje ljepote, inteligencije i obrazovanja, odlučila je pričekati pogodan trenutak i osloboditi se neželjene sudbine. Prilika joj se pružila 33. pr. Kr., kada je hunski kan zatražio od cara Yuana ruku jedne od njegovih kćeri kako bi učvrstili mir i dobre veze između svojih naroda. Nesklon tome, car je odlučio Hunima poslati jednu od djevojaka iz harema pa je zamolio djevojke da se dobrovoljno jave. Ni jedna djevojka nije željela napustiti udobnost palače u zamjenu za nomadski život, niti živjeti po barbarskim običajima hunskih plemena – osim Wang Zhaojun. Nakon što se jedina prijavila za ovaj zadatak, car je, na temelju njezine slike, zaključio da nije dovoljno lijepa da je zadrži pa je odlučio prihvatiti njezinu kandidaturu. Naravno, u trenutku kad ju je vidio, shvatio je da hunskom kanu šalje najljepšu djevojku svog harema, ali bilo je već prekasno. Wang je poslana u barbarska područja iza Kineskog zida gdje je postala kanovom suprugom, a car je svoj bijes i žaljenje iskalio na dvorskom slikaru, koji je svoju potkupljivost platio glavom. Za to se vrijeme Wang teško prilagođavala životu s Hunima, ali je s vremenom postala omiljena u narodu zahvaljujući tome što ih je upoznala s naprednijom kineskom civilizacijom. Kan joj je dodijelio i naslov Prve gospodarice hunskog mira zbog dugogodišnjeg razdoblja mira koje je Hunima donio ovaj brak. Priča o Wang Zhaojun postala je snažan ujedinjavajući čimbenik u povijesti kineskog naroda, a spada i među najomiljenije likove poezije, drame i romana.

[kreja]

Dana 28. listopada 1967. godine rođena je Sofija Wittelsbach, današnja nasljedna princeza Lihtenštajna, koja bi uskoro trebala naslijediti pravo na prijestolja Bavarske, Engleske, Škotske i Irske. Princeza Sofija rodila se u Münchenu, a po ocu potječe od posljednjeg vladajućeg bavarskog kralja Ludwiga III. iz dinastije Wittelsbach (njegova je prapraunuka). Osobito je zanimljivo da je Sofijina baka bila grofica Marija Franciska Drašković od Trakošćana, pripadnica znamenite hrvatske aristokratske obitelji s posjedima u Hrvatskom zagorju i drugim hrvatskim krajevima. Po jednoj liniji Sofija potječe i od Napoleonove supruge Marije Lujze, koja je bila praunuka znamenite carice Marije Terezije.
Princeza Sofija udajom je 1993. godine postala nasljednom princezom Lihtenštajna, a njen bi suprug trebao naslijediti prijestolje te alpske zemlje, koje sa sobom nosi i status šefa države (Lihtenštajn je suverena i nezavisna država). Osim toga, Sofija bi po ocu i stricu, koji su bavarski vojvode, trebala naslijediti pravo na tzv. jakobitsko naslijeđe. Riječ je o legitimnoj liniji nasljeđivanja prijestolja Engleske, Škotske i Irske (ta je legitimna linija prekinuta 1688. godine kad je s prijestolja svrgnut kralj Jakov II. iz dinastije Stuart). Jakobitsko naslijeđe ima katolički predznak, jer su spomenutog Jakova II. protjerali protestanti i doveli na njegovo mjesto nizozemskog princa Vilima Oranskog (protestantske vjeroispovijesti).

[kreja]

Dana 28. listopada 1533. godine udala se Katarina Medici za budućeg francuskog kralja Henrika II. iz dinastije Valois. Katarini Medici bilo je tada samo 14 godina, a bila je kći firentinskog vladara Lorenza II. Medicija, kojem je Niccolò Machiavelli posvetio svoje poznato djelo Vladar.

Kad je njen suprug Henrik II. postao francuski vladar, Katarina je postala kraljica. Neki povjesničari smatraju da je ona bila najmoćnija žena u Europi u 16. stoljeću. Naime, njen suprug – kralj Henrik II. – umro je prilično rano od posljedica ranjavanja na viteškom turniru, nakon što mu je vršak suparnikovog koplja prodro kroz kacigu u glavu (taj događaj navodno je predvidio poznati Nostradamus).

Nakon te tragične kraljeve smrti Katarina je ostala udovica, sa sedmero djece u dobi od 4 do 15 godina. Tri njena najstarija sina postali su zatim kraljevi Francuske jedan za drugim (sva su trojica umrli mladi i bez zakonitih muških potomaka). Najmlađa živuća Katarinina kći bila je poznata kraljica Margot, o kojoj je napisano dosta beletristike. Najstarija Katarinina kći, pak, postala je španjolska kraljica.

Katarina je nadživjela sve svoje potomke osim spomenute kraljice Margot i sina Henrika III. koji je bio francuski kralj (on je umro samo sedam mjeseci nakon majke). Dinastije Valois izumrla je u muškoj liniji, a prijestolje je naslijedio njihov daleki rođak Henrik IV. iz dinastije Bourbon (on je bio suprug kraljice Margot, a po vjeri je isprva bio protestant).

[kreja]

Dana 28. listopada 1412. umrla je skandinavska kraljica Margareta kao vladarica Danske, Norveške, Švedske, Finske, Islanda i Grenlanda. Naime, u njeno je vrijeme stvorena Kalmarska unija, koja je obuhvatila praktički cijelu Skandinaviju, a upravo je Margareta bila prva vladarica te zajednice država.

Rođenjem je Margareta pripadala danskoj kraljevskoj dinastiji, tako da je bila potomak čak i Svena Rašljobradog te Haralda Modrozubog, koji su vladali još u vikinško vrijeme. Margareta je rođena nepoznatog datuma 1353. godine. Dansku je naslijedila od oca, a Švedsku i Norvešku stekla je udajom za kralja Hakona VI. iz dinastije Bjelbo. Budući da je švedska vlast u to vrijeme obuhvaćala i veći dio Finske, a pod Norveškom su bili Island i Grenland, Margaretina je Kalmarska unija pokrila golemo područje Sjeverne Europe, s oko 300.000.000 hektara.

Margareta je vladala sve do svoje smrti u 60. godini, a preminula je od posljedica kuge ili neke druge teške zarazne bolesti. Zapamćena je kao mudra i energična vladarica koju su poštovali diljem njenog kraljevstva, a nadjenut joj je nadimak Semiramida Sjevera. Njena želja o trajnom ujedinjenju skandinavskih zemalja nije se obistinila. Naime, Margareta je nadživjela jedinog sina i nasljednika, a nakon nje je na prijestolje zasjeo niz slabih vladara te se Kalmarska Unija raspala.

[kreja]

Dana 4. studenog 1980. godine umrla je Elsie MacGill, prva poznata ženska konstruktorica zrakoplova u povijesti. Elsie MacGill bila je Kanađanka, a rođena je u Vancouveru 1905. godine. Roditelji su joj bili pravnici, s time da joj je majka bila čak i jedna od prvih ženskih sutkinja u Kanadi.



Elsie MacGill diplomirala je strojarstvo i stekla stupanj magistre aeronautičkog inženjerstva, kao vjerojatno prva žena u povijesti. Međutim, zadesila ju je teška sudbina – oboljela je od dječje paralize upravo u doba svog diplomiranja. Postojala je mogućnost da će se do kraja života morati kretati u invalidskim kolicima, no ona to nije prihvatila. Naučila se kretati pomoću dva metalna štapa.

Elsie je, unatoč bolesti, nastavila doktorski studij na slavnom MIT-u (Massachusetts Institute of Technology). Počela je raditi za kompaniju Fairchild Aircraft Ltd. koja je proizvodila zrakoplove. Kasnije se zaposlila u kanadskoj tvornici zrakoplova kompanije CC&F. Ondje je dizajnirala zrakoplov Maple Leaf Trainer II, namijenjen pilotskoj obuci.

[kreja]

Florens Najtingejl

Majka svih medicinskih sestara, otvorila je prvu službu za medicinske sestre i uvela značajne reforme u sanitetsku službu, pokazala koliko je higijena važna za njegu ranjenika i bolesnika i na taj način spasila hiljade i hiljade nevoljnika. U njenu čast, 12. maja svake godine, na dan njenog rođenja, obilježava se Svjetski dan medicinskih sestara.

[kreja]

Aun San Su Ći

Ćerka burmanskog (mijanmarskog) generala. Najveći je borac i aktivistkinja za prava i demokratske izbore u Burmi (Mijanmaru). Iako je tek nedavno puštena iz kućnog pritvora, gde je provela skoro deceniju, njeno dostajanstvo i volja i želja za mirnim protestima nikada nisu bili poljuljani. Dobila je Nobelovu nagradu za mir. Godine 2011. snimljen je film “Dama” (The Lady) u režiji Luka Besona (Luc Besson) inspirisan njenim životom.

[kreja]

Imala je samo 19 godina kada je ušla u istorijske spise. Posle osvajanja zlatne i bronzane medalje u plivanju na Olimpijskim igrama u Parizu 1924. godine, odlučila je da pokuša nešto nesvakidašnje. Ona je preplivala Engleski kanal, i trebalo joj je 14 sati i 31 minut da stigne na englesku obalu. I tako je postala prva žena koja je preplivala kanal. Čak je uspela i da pobije vreme poslednjeg muškarca koji je takođe preplivao ovaj kanal, i to za oko dva sata!

[kreja]

Džoen Manford

Kada je njen sin brutalno pretučen dok je protestovao u ime gej prava, ona je odlučila da uzme stvar u svoje ruke. Osnovala je PFLAG ((Parents, Families and Friends of Lesbians and Gays) 1970. godine u želji da pomogne drugim porodicama gej ljudi i da podrži njihova prava. Nagrađena je 2012. godine za svoj rad!

[kreja]

Jedna od onih koje su u nesumljivoj požrtvovanosti u ratu dale svoj život i ponijele čin narodnog heroja jeste i Radojka - Rada Vranješević.

Rade se danas sjećamo kao žene koja je potekla iz svešteničke porodice iz okoline Banjaluke. Pamtimo je i kao humanitarnu radnicu, borca za lijeve ideje u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a istorijska nauka kaže da je najznajačnija kao heroina koja je izgubila život za vrijeme njemačkog desanta na Drvar.

Njen 26. rođendan 25. maja 1944. godine ujedno bio je i posljednji dan njenog kratkog života. Pri obavljanju važnih ratnih zadataka tog dana su je u jutarnjim časovima uhvatili njemački padobranci, te sproveli u logor kod Šobića groblja u Drvaru, gdje je uslijedila osmočasovna tortura mučenjem. Poginula je pri pokušaju bijega i herojski pala za slobodu ispisavši stranice istorije.



"Ugledasmo malu vitku ženu kako svom snagom trči niz brdo; peševi kaputa lepršaju joj oko nogu. Pucnjevi se razliježu. Svi smo bez daha posmatrali, strepjeli za svaki njen sekund. 'Još samo malo', oteo se dječji uzvik. Malo, još malo - bila nam je jedina misao. Hoće li im umaći!? Pucaju, pucaju... Odjednom se srušila. A imala je još tako malo do potoka obraslog u vrbe, do Vrbovca. 'To je Rada!', prošapta neko. Bilo nam je strašno", svjedočila je Mileva Vidović o pogibiji Rade Vranješević, a njeno sjećanje zabilježila je Mila Beoković u knjizi "Žene heroji" objavljenoj u Sarajevu 1968. godine.

U pomenutom svjedočenju ističe se da je Vranješevićeva dobro znala kako postupa nacistički okupator, te da nije htjela, niti je po svojoj prirodi mogla da se pokorava njegovim naređenjima i po svaku cijenu sačuva svoj život.

"Nije mogla opet u pojatu iz koje su cijeli protekli dan izvlačili mlade, lijepe žene i djevojke. Otuda i njena uporna nastojanja u toku cijelog prethodnog dana i noći da pronađe izlaz prema partizanima. Otuda njena čvrsta odluka da bježi, makar i po danu. Drugačije nije htjela, nije mogla da učini. Odlučila se za časnu smrt", svjedočenje je Mileve Vidović, koje ima posebnu težinu kada znamo kako je o borbi prije pogibije govorila sama Rada Vranješević i kakvu je svijest o toj borbi imala.

Ostao je sačuvan njen govor sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine.

"Žene Bosne i Hercegovine, uzevši značajno učešće u Narodnooslobodilačkoj borbi, postale su čvrst oslonac Narodnooslobodilačkog pokreta. Zajedno sa svojim drugovima, žene će se i nadalje boriti protiv okupatora i njegovih sluga, a sutra, poslije oslobođenja naše zemlje, one će uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše BiH u okviru federativne Jugoslavije", govorila je tada Rada.

[kreja]

Vilma Rudolf

Ona je osvojila tri olimpijske medalje 1960. godine u Rimu, kada je temperatura dostizala i 43 podeljak.

[kreja]

Amelija Meri Erhart je bila američki pilot, prva žena koja je avionom preletela Atlantski okean. Prvi put je to učinila od 17. do 18. juna 1928. sa pilotom Vilmerom Šulcom, kao putnik, a drugi put od 20. do 21. maja 1932. kao pilot. Jula 1935. preletela je sama razdaljinu od Havaja do Kalifornije za 18 sati i 16 minuta, pri čemu je preletela 3.860 km. Poginula je u oblasti Pacifika prilikom leta oko sveta.

[kreja]

Silvia Pankhurst

Protest protiv britanske policije u Indiji, na Trafalgar skveru, 1932. godine.

[kreja]

Lusil Mulhal

"Američka prva kaubojka" rođena je 1885. godine, a još kao mala naučila je da kroti konje. Bila je odličan jahač i često se takmičila u rodeo spektaklima.

[kreja]

Idit Vorton, dobitnica Pulicera

Idit je bila spisateljica iz Amerike, koja do svoje 40 godine nije objavila nijednu knjigu. A onda je postala prva žena koja je osvojila Pulicerovu nagradu 1921. godine za svoje delo "Doba nevinosti".

[kreja]

Dženis Džoplin

U svom kratkom životu, ona je uspjela da se uzdigne na polju rok muzike. Pjevala je muške pjesme, i po prvi put, svijet je načuljio uši kako bi pažljivo slušao ženu.

[kreja]

Svijet je bio drugačije mjesto kada se Širli kandidovala za predsjednicu države, ali je bez sumnje uspela i da ga promjeni. Ona je bila prva afro-amerikanaka koja se upustila u trku za predsednika.".

Širli Čizom