Desavanja kroz istoriju

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

=>
Urednistvo odredjuje da vjesanje ilustruje stariji kolega Smedgen. Sljedeceg jutra nas crtac vidi kako Smedgen stavlja revolver u futrolu, kako je blijed i kako drhti. Napolju na ulicama preovladjuje tisina. Biznis kao da je stao. Pjesaka je relativno malo, a svako lice izgleda napeto. Egzekucija je zakazana za podne. Bio je petak.

Tri stotine policajaca je formiralo kordon oko zatvora, drzeci radoznalu masu podalje pomocu jakog konopca. Nesto se desilo u Okruznom zatvoru "Cook" sto je bilo prilicno neobicno, a to je izgledalo kao da su anarhisti na vjesalima sami napravili koreografiju za scenu sopstvene smrti, i oni su odrzali te govore, koji su na neki nacin zvucali kao da su iz Sekspirove drame. August Spajs je rekao: "Mozete nas ucutkati sada, ali secanje na nas ce nas nadziveti". A posljednje rijeci Alberta Parsonsa su bile, "Borim se za slobodu govora cak i svojim posljednjim dahom". I kada su bili mrtvi, kada su pogubljeni, ljudi koji su bili prisutni u prostoriji, svi do jednoga svjedoci koji su zeljeli da oni budu pogubljeni, bili su na neki nacin zapanjeni i rastuzeni, sudeci po novinama, zbog svega ovoga. Tako da su gotovo odmah, ljudi u Cikagu rekli, "Pa, mozda je ucinjeno nesto sto nije u redu", a to sasvim sigurno vazi za citav svijet.

Sa stanovista vlasti procedura vjesanja je protekla efikasno. Kad su se cetiri covjeka zanjihala na konopcu i kada su doktori konstatovali da su svi mrtvi, nestala je napetost koja je trajala mjesecima.

Crtezi vjesanja koje je pravio stariji kolega hitno idu u stampu.

Art Jang vidi svog starijeg kolegu kasno popodne, on je blijed kao duh i ne kaze nista, a ocigledno ne zeli da govori o tome ni tada ni godinama poslije toga..

Novine ponavljaju da su osudjeni krivi, ali se vise ne analiziraju detalji.

250.000 ljudi postrojilo se duz ulica Cikaga dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju posramljenost ovim velikim sudskim promasajem i svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.

Lucy Parsons je zivjela i nastavila je sa borbom sve do 1942. Borba je za nju zapravo bilo nastojanje da ocuva sjecanje na svog muza i sjecanje na stvar zbog koje je ubijen. Njen posljednji Prvi maj bio je 1941. Tada je bila 88-godisnja zena. Bila je slijepa, i isla je ulicama Cikaga sa sindikalnom paradom C.I.O.-a na platformi, i postala je neka vrsta zive svetice na kraju svog zivota boreci se za dolazak novog radnickog pokreta u Cikago, sindikalizujuci stocarske radnike i radnike u celicanama, i postala je prava veza izmedju toga i onoga sto se desilo prije.

Dogadjaji koji su slijedili i uticaj Haymarketskog procesa

INTERNACIONALA himna međunarodnog proletarijata

Na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. odluceno je da se svake godine, u spomen na cikasko krvoprolice, odrze toga dana masovne radnicke demonstracije. „Potrebno je« - kaze se u tom manifestu - »da se u odredjen dan organizije velika medjunarodna demonstracija, i to tako da toga dana istovremeno u svim zemljama i svim gradovima radnici upute drzavnim vlastima zahtjeve da se uvede osmosatni radni dan.“

Ali vec 1890 godine Prvi maj se ne slavi samo u znaku borbe za osmosatni radni dan, vec proslave u mnogim zemljama poprimaju karakter opste manifestacije klasne solidarnosti radnicke klase. U Parizu je te godine prisustvovalo demonstracijama gotovo 100.000 radnika, u Marseilleu 50.000, becki proletarijat odrzao je 60 skupova kojima je prisustvovalo 40.000 radnika, a 50.000 radnika nosilo je crvene zastave u Budimpesti. Demonstracije su odrzane i u Pragu, Brnu, Bukurestu i Zűrichu. U Engleskoj Prvi maj proslavlja vise od 200.000 radnika i Engels pise u povodu tih manifestacija:

»To je nasa prva pobjeda u Londonu, koja pokazuje da sada mase idu za nama«.

1891. proslave u Italiji, Belgiji, Madzarskoj, Spaniji, Holandiji, Njemackoj i Engleskoj poprimaju i karakter politicki organizirane borbe radnicke klase, pale su policijske kasarne i dolazi do masovnih oruzanih sukoba.

1891. na kongresu Druge internacionale vodila se borba izmedju oportunistickog i revolucionarnog krila o karakteru i danu odrzavanja prvomajskih proslava. Delegati iz Njemacke i Engleske institirali su da se radnicki dan slavi prve nedjelje u mjesecu maju, sto je u stvari znacilo odbacivanje strajkova i samim tim slabljenje klasne borbe proletarijata. Na kraju kongresa prihvacena je rezolucija koja se donekle zasnivala na Bebelovom kompromisnom prijedlogu:

»Da se taj praznik mora provoditi kao dan odmora, ukoliko uslovi u doticnoj zemlji omogucavaju takve proslave«.

Proslave Prvog maja u svijetu sve vise povezuju ekonomske i politicke zahtjeve radnicke klase, te se uz osmosatno radno vrijeme i povecanje nadnica isticu u prvi plan i zahtjevi za opstim pravom glasa i garantiranjem osnovnih politickih sloboda. Bez obzira na stavove austrijskih predstavnika (koji su smatrali da Prvom maju ne treba dati politicki karakter) i Bebela (da prilikom proslave Prvog maja ne treba obustaviti rad) donesena je rezolucija da proslava Prvog maja, kao dana borbe za osmosatni radni dan, treba ujedno da bude i manifestacija

I Amsterdamski kongres Druge internacionale (1904) istice, uz poziv na „zakonsko uvodjenje osmo satnog radnog dana“, i potrebu demonstriranja „za klasne zahtjeve proletarijata i za svjetski mir“. Iz godine u godinu prvomajske proslave, u zavisnosti od plime i oseke u medjunarodnom radnickom pokretu, izrastaju u snazne proteste protiv kapitalisticke eksploatacije i sve vise postaju borbene smotre proleterskih i ostalih progresivnih snaga u svjetskim razmjerama.

Uvidjevsi sve jacu snagu i znacenje prvomajskih manifestacija, mnoge kapitalisticke, pa cak i fasisticke, zemlje i vlade, u nemogucnosti da se suprotstave sveopstoj teznji radnika da na taj dan izraze svoju borbenu spremnost, samo proglasavaju Prvi maj sluzbenim praznikom, u nadi da ce na taj demagoski nacin zaslijepiti radnicku klasu, paralizirati, umiriti i kanalizirati njene zahtjeve i proteste.

Zahtjevi radnicke klase, koji su isticani na mnogobrojnim proslavama Prvog maja od 1890. bogatili su se, mijenjali i prosirivali u ostvarivanju jednog jedinstvenog, bitnog cilja: oslobodjenja radnicke klase od svih oblika kapitalisticke eksploatacije. Zahvaljujuci osamdesetogodisnjoj borbi, proletarijat je postigao ne samo ozakonjenje mnogih tekovina radnickog zakonodavstva i politickog prava, vec je u nizu zemalja izvojevao svoju vlast i ozakonio Prvi maj kao drzavni praznik.

U nasoj zemlji Prvi maj je proslavljen vec 1890, neposredno poslije kongresa Druge internacionale. Slavili su ga prvenstveno hrvatski i slovenski radnici, koji su kao osnovne zahtjeve takodjer istakli tzv. „tri osmice“. U Srbiji se Prvi maj slavi od 1893, u Bosni od 1906, a u Makedoniji od 1909. Proslave Prvog maja u svim dijelovima nase zemlje postepeno su prerasle u „mobilizaciju i demonstraciju svjesnog proletarijata, koja je vezana ne za njegove posebne zahtjeve vec za drustveni cilj: socijalisticki ideal“ (Dimitrije Tucovic). U Srbiji je 1911. u 40 mjesta u prvomajskoj proslavi bilo 14.000 ucesnika, u Bosni (1912) 10.000, a u Sloveniji (1913) na taj su dan odrzane demonstracije u 19 mjesta. Od 1918, uza sav teror, zandarske kundake, strijeljanja i batinanja, pucanja u demonstrantske kolone i proleterske zastave, uza sve to sto je taj dan znacio cesto i odlazak u tamnice i na robiju, Prvi se maj proslavljao u znaku odlucnih zahtjeva radnicke klase i njezine Komunisticke partije. Od prvih dana ustanka do konacne pobjede revolucije upravo se na taj simbolicki dan snazno manifestirala cvrsta povezanost naroda i radnicke klase u borbi protiv fasizma. U socijalistickoj Jugoslaviji Prvi maj proglasen je drzavnim praznikom.

Ideja o skracenju radnog dana, koja se nalazila u osnovi rada prvih sindikalnih organizacija tridesetih godina pretproslog vijeka i koja je dala povoda za organiziranje medjunarodnih radnickih demonstracija odredjenog dana svake godine, ima duzu predistoriju. Jos pocetkom XVI vijeka izrazena je u »Utopiji« Thomasa Morusa ideja o sestosatnom radnom danu. Spanski kralj Filip II utvrdio je jednini ediktom 1579. godine osmosatni radni dan za rudare. Edikt je pocinjao rijecima:

Hocemo i naredjujemo da rudari rade osam sati dnevno u dvije smjene, svaka po cetiri sata ...

Istinski tvorac formule o tri osmice, koja je postala i osnova pocetnih prvomajskih proslava, bio je Denis Vera, malo poznati francuski pisac, rodjen tridesetih godina XVII vijeka. U njegovom romanu »Iistorija Sevaramba« — najznacajnijem i najsmjelijem socijalnom djelu, cije se prvo izdanje na francuskom jeziku pojavilo 1677. godine - dan je bio podijeljen na tri jednaka dijela: prvi namijenjen radu, drugi zabavi, treci odmoru.

Kasnije je Robert Owen, poznati engleski socijalist, utvrdio u svojim komunistickim kolonijama u Irskoj i Sjedinjenim Americkim Drzavama, osmosatni radni dan. U svom »Katekizmu« on objasnjava zasto se treba opredijeliti za osmosatno radno vrijeme. Njegove teze se ukratko svode na slijedece:

1. Zato sto je to najduze moguce radno vrijeme koje covjek moze da izdrzi a da ne izgubi zdravlje, inteligenciju i srecu — vodeci racuna o prosjecnoj radnoj moci i dajuci slabima pravo na egzistenciju kao i jakima;

2. Zato sto moderna otkrica u hemiji i mehanici otklanjaju neophodnost duzeg fizickog napora;

3. Zato sto osam sati rada i dobra organizacija posla mogu da stvore obilje dobara za sve;

4. Zato sto niko nema pravo da od sebi slicnih trazi duzi rad od onoga koji je drustvu stvarno potreban, samo radi toga da bi se obogatio osiromasujuci druge;

5. Zato sto je istinski interes svakoga da se sva ljudska bica dobro osjecaju, da budu inteligentna i zadovoljna.

Prvi put je u Sjedinjenim Americkim Drzavama pokret za uvodjenje osmosatnog radnog dana vezan ne samo za organiziranje opste obustave rada vec i za odredjeni dan kad bi to trebalo sprovesti — za Prvi maj.

Ali, i pored toga sto se Prvi maj poceo slaviti kao manifestacija radnicke klase za osmosatni radni dan uz opcu obustavu rada, sto je on, najzad, postao opci praznik rada kao izraz proleterskog internacionalizma — ne treba shvatiti da su svi zahtjevi radnicke klase, svi pojmovi vezani uz ovaj njen praznik produkt, samog njega. Svaki od njih ima i svoju posebnu historiju koja je, sasvim shvatljivo, znatno starija od historije Prvog maja.

Sve vece zaostravanje suprotnosti u kapitalizmu i porast svijesti radnicke klase doveli su do stvaranja Medjunarodnog udruzenja radnika, odnosno Prve internacionale. U »Osnivackom manifestu« Marx je ukazivao da je desetosatno radno vrijeme, koje su izvojevali engleski radnici, narocito vazan uspjeh radnicke klase, jer su poslije toga i vlade drugih zemalja morale da se umijesaju u odnose izmedju rada i kapitala, i da ogranice radno vrijeme u poduzecima. Burzoazija je, razumije se, dokazivala da je ogranicavanje radnog vremena - narusavanje sloboda; da je pitanje trajanja radnog vremena - pitanje kojim vlade ne treba da se bave; da ce se skracenjem radnog vremena - unistili industrija.

Dvije godine kasnije, Zenevski kongres Prve internacionale zapoceo je najodlucniju borbu s prudonistima bas u vezi s tim da U radnici treba da se bore za skracenje radnog vremena ili ne. Engleska i njemacka delegacija nastojale su na tome da osmosatno radno vrijeme ostane zajednicka parola svih radnika na svijetu. Kongres je konacno objavio da je ogranicenje radnog vremena neophodan preduvjet, bez kojeg se ne moze ni maknuti na putu oslobodjenja radnicke klase. Radnici moraju raditi na tome da se donese zakonodavstvo o ogranicenju radnog vremena na osam sati.

Poslije pada Pariske komune bio je prakticno onemogucen rad Prve internacionale, ali njene ideje su ostale ideje vodilje radnickih pokreta pojedinih zemalja. Stoga nije slucajno sto je na Cetvrtom kongresu Federacije strukovnih sindikata SAD (osnovane 1881. u Pitsburgu), koji je odrzan novembra 1884, odluceno, izmedju ostalog, da sindikalne organizacije poduzmu inicijativu kako bi, pocevsi od 1. maja 1886, osmosatni radni dan postao stvarnost.

U ruskoj carevini 01. maj. kao dan medjunarodne solidarnosti poceo se obiljezavati 1890 u Varsavi. U demonstracijama ucestvovalo je oko 10 hiljada radnika, a 1897 dobile su politicki znacaj. 1912-1914 u demonstracijama ucestvovalo je oko 400 hiljada radnika, da bi 1917 poslije Februarske revolucije na ulice izaslo oko milion radnika koji su uzvikivali „sva vlast Sovjetima“, „dole imperijalisticki rat“. Poslije oktobarske revolucije obiljezava se vojnim paradama. Drugi dan praznika odlazilo se u prirodu gdje je obiljezavan ovaj praznik. U samoj Americi, gdje je to pocelo, Praznik rada nije prvog maja, vec prve nedjelje u septembru. Postoji nekoliko objasnjenja za to – jedno govori da su se izborom tog dana tamosnji sindikati distancirali od svih tih komunista, drugo ukazuje da je taj praznik ustanovljen prije cikaskog meteza 1882. kada su Vitezovi rada demonstrirali u Njujorku. U Kanadi takav praznik se slavi od 1872, dakle godinu dana poslije Pariske komune. Drugo objasnjenje oslanja se vise na socijalnu psihologiju. Prvog maja je tradicionalni zapadnoevropski May day, cvijece se stavlja u prozore i vrata, pune se korpe sa cvijecem da bi se nasao voljeni, mladez igra oko okicenog drveta, ima rituala vezanih za cvijece, budjenje zivota i vodu – praznik vjerovatno pocinje od festivala u cast rimske boginje Flore. Po jednom od tumacenja, puritancima iz Nove Engleske smetao je paganski karakter tog praznika.

Roza Luksemburg pise 1894. da je ideja da se proleterski praznik iskoristi kao sredstvo za uvodjenje osmocasovnog radnog vremena, zapravo rodjena ranije, u Australiji 1856, kada je odluceno da se organizuje generalni strajk, s mitinzima i zabavom. Dan tog praznika trebalo je da bude 21. april. Ideja se brzo prosirila, a prvi koji su pratili australijski primjer bili su Amerikanci, mada su poslije 1886. policijske i zakonske akcije sprijecile americke radnike da mnogo godina ponove obim tih demonstracija. Ipak, oni su 1888. obnovili odluku da proslave prvi maj 1890
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Dana 9. travnja 1865. godine, predajom južnjačkog generala Roberta E. Leeja pokraj gradića Appomattoxa u Virginiji, završio je Američki građanski rat, jedan od najkrvavijih oružanih sukoba u povijesti. Prema nekim procjenama, odnio je živote 1.030.000 Amerikanaca – više nego što su to učinila oba svjetska rata! U tu šokantnu brojku uključeno je 620.000 vojnika koji su umrli zbog raznih oblika infekcije te oko 50.000 civila.

Image

Jedan od glavnih uzroka ogromnog broja poginulih bila je upotreba puno preciznijih oružja nego ranije te, pred kraj rata, repetitivnih pušaka: vojnici bi doslovce padali kao pokošeni dok su, na otvorenom, stajali u ravnim linijama. Sve to dovelo je do pojave rovovskog ratovanja, taktike koja će definirati Prvi svjetski rat.

Jedno od najbizarnijih poglavlja Američkoga građanskog rata ispisano je 1862. godine, kad su osamnaestorica vojnika Unije u srcu juga skovali te u djelo proveli luđački hrabar plan: u Marietti, gradu u američkoj saveznoj državi Georgiji, ukrali su ni više ni manje nego čitav vlak. Nemoguću misiju prekidanja neprijateljskih linija komunikacije dobrim su dijelom uspjeli ostvariti.

Jureći poput likova iz video-igrice “Grand Theft Auto”, uspjeli su se dovesti sve do Chattanooge u Tennesseeju, uništavajući prugu i telegrafske linije na putu do tamo. Ondje su uhvaćeni, a polovica junačkih muževa je smaknuta: pružila im se prilika da “omaste konopac”, kako se govorilo na starom jugu.
1
1 Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by Peace »

kreja wrote:
Mon Sep 13, 2021 7:41 pm
Oh Boze :rolleyes

Nisam ni ja znala. Odlicno za ovu temu.

Ali interesantno da je sve pocelo u Americi, a oni ne slave 1 Maj.
Imaju Labor Day i on se slavi prvog ponedjeljka u septembru, a usvojen je 1896, kako bi se priveo kraju strajk zaposlenih na zeljeznickoj prugi.

Malo i o tome znam.

Interesantno je da su se morale bune dizati da bi se nesto promijenilo, a i danas je tako.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Bez obzira na to meni je glupo da u SAD ne slave 1 maj a ni 8 mart a sve je krenulo bas tu u SAD

Znam osobe koji su nacinili ovaj viseo i poat prije njega. Video je skracena verzija tih postova
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

07.09. 1566. godine poginuo grof Nikola IV. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós) (Zrin, oko 1508. - Siget (Mađarska) 7. rujna 1566.), hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana hrvatske i mađarske povijesti, član velikaške obitelji Zrinski.
Nikola je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana. Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurnepropasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).
Godine 1566. sultan Sulejman I. kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji Beč i potom čitavu Europu. Tako Sulejman I. dolazi do grada Sigeta da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu,našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!" Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šaljedokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutkapokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi. Tako su od jutrado mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz turskuskupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić, Lovro Juranić i Đorđe Pozojević. Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu."
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by Peace »

kreja wrote:
Tue Sep 14, 2021 5:53 pm
Bez obzira na to meni je glupo da u SAD ne slave 1 maj a ni 8 mart a sve je krenulo bas tu u SAD

Znam osobe koji su nacinili ovaj viseo i poat prije njega. Video je skracena verzija tih postova
Vecina amerikanaca zapravo i ne zna da ljudi slave 1 maj i da je sve od njih pocelo.Isto ko i za 8 mart.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

nazalost
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Kada se danas govori o velikanima starog Rima, uglavnom se spominju Julije Cezar, Oktavijan August ili Ciceron kao najpoznatiji od njih. Međutim, tijekom razdoblja Rimske Republike bilo je velikana o kojima se puno ne govori. Jedan od njih je konzul Fabije Maksim1 , koji je bio poznat po blagosti i pravednosti. Starogrčki povjesničar Plutarh prenosi nam da je po prirodi bio miran, šutljiv, dobroćudan i popustljiv prema prijateljima. Prenosi i to da je sporo učio, zbog čega su ga oni koji su ga površno poznavali smatrali pomalo ograničenim. No, oni koji su ga bolje poznavali, znali su da posjeduje čvrst karakter koji proizlazi iz njegove nutarnje snage i srčanosti. Kasnije, kada je odrastao u zrelog čovjeka, njegova se opreznost stopila s razboritošću, a njegova postojanost i stabilnost su mu omogućavale da ne gubi samokontrolu i da bude nepotkupljiv. Navodi se i to da su mu govori bili umjereni i duboki. Kroz njih nije isticao sebe niti je podilazio svjetini, već je uvijek imao na umu da se zalaže za dobro Republike. Srećom, za to je imao prilike jer je u pet navrata služio kao konzul2 i u dva navrata kao diktator3. Pojam diktatora danas ima izrazito negativan predznak jer označava častoljubivog i oholog čovjeka koji ugnjetava narod. No u vrijeme Rimske Republike to je bio čovjek koji je posjedovao samopouzdanje, razboritost, pravednost i druge vrline kako bi se mogao dostojanstveno nositi s kriznim situacijama.

Image

Upravo takvim pokazao se Fabije Maksim u presudnim trenucima Drugog punskog rata, kada se kartaški vojskovođa Hanibal nakon nezaustavljivog pustošenja po središnjoj Italiji našao pred vratima Rima. Njegovo je napredovanje pokušao zaustaviti tadašnji konzul Flaminije 217. g. pr. Kr., no rimska vojska doživjela je žestok poraz, a uz goleme žrtve poginuo je i Flaminije. Vijest o tome izazvala je paniku u Rimu pa je senat, zbog izvanredne situacije u kojoj se Republika našla, izglasao izvanrednu upravu, a Fabije Maksim izabran je za diktatora po drugi put. Fabije je održao govor pred okupljenim narodom i vojskom ističući da treba slaviti bogove i da se ne treba plašiti neprijatelja. Time ih je ohrabrio te probudio optimizam i nadu u pobjedu.

Image

Svjestan snaga svog protivnika, koristio je strategiju izbjegavanja odlučne bitke, neprestanog iscrpljivanja neprijateljske vojske kroz manje borbe i zaustavljanja lanca opskrbe taktikom “spaljene zemlje”. Istodobno je nastojao spriječiti Hanibalov strateški cilj odvajanja Rima od njegovih talijanskih saveznika. No dio rimske vojske, senata i naroda u Rimu smatrao je Fabija Maksima kukavicom i oklijevalom. Govorili su protiv njega s prezirom, tvrdeći da je nesposoban. Čak se i zapovjednik rimske konjice Minucije, koji je bio puno mlađi od njega, izrugivao njegovoj taktici. Nekolicina prijatelja savjetovala ga je da se upusti u bitku ne bi li se oslobodio lošeg glasa, a on je na to odgovorio: U tom bih slučaju doista bio veća kukavica nego što se sada čini da jesam, ako bih se iz straha od poruga i uvredljivih šala dao odvratiti od svojih zrelih planova. Jedino ga Hanibal nije smatrao nesposobnim jer je dobro shvaćao Fabijevu taktiku.

Nezadovoljan razvojem događaja, dio vojnika uz senat i narod priklonio se Minuciju, a dio ostao vjeran Fabiju. Minucije je odlučio napasti Hanibala, koji je znao da postoji razdor u rimskoj vojsci i to je iskoristio te ga natjerao u klopku. Minucije je pretrpio gubitke u ljudstvu, a Fabije je, uočivši to iz daljine, rekao: Sada, vojnici, neka svatko žuri imajući na pameti Marka Minucija; jer on je čovjek sjajan i rodoljubiv. A ako ga je njegova žarka želja da istjera neprijatelja zavela na grešku, drugom ćemo ga prilikom okrivljavati. Nakon bitke Fabije nije pokazao oholost niti se teškim riječima okomio na Minucija.

Minucije je sakupio sebi sklonu vojsku i rekao im: Suborci moji, ne počiniti nikakve pogreške u vođenju velikih pothvata prelazi ljudske snage, ali upotrijebiti svoje neuspjehe poslije počinjene pogreške kao pouke za budućnost obilježje je ispravna i razumna čovjeka. Ja stoga priznajem, premda imam malo razloga da se tužim na sudbinu, da imam veće razloge da je hvalim. Jer ono što nisam ranije mogao razumjeti naučio sam u malenu dijelu dana spoznavši da nisam sposoban zapovijedati drugima, nego trebam biti pod zapovjedništvom drugoga i nisam smio iz častoljublja nastojati biti pobjednikom nad onima od kojih je dičnije biti pobijeđen.

Nakon toga poveo je vojsku do Fabijevog šatora i obratio mu se riječima: Dvije si pobjede danas, diktatore, izvojevao: srčanošću nad Hanibalom, a razboritošću i plemenitošću nad svojim drugom u službi; prvom si nam spasio živote, drugom si dao veliku pouku nama koji smo bili pobijeđeni od neprijatelja na svoju sramotu, a od tebe na svoju čast i spas. Oslovljavam te plemenitim imenom oca zato što ne znam časnijega kojim bih ti se obratio, jer od dobročinstva moga roditelja veće je ovo tvoje dobročinstvo. On me, naime, samo rodio, dok tebi dugujem ne samo svoje spasenje nego i spasenje svih ovih mojih ljudi.

Fabije je svojom pronicavom strategijom, kasnije nazvanom fabijevskom, natjerao kartašku vojsku na povlačenje, a tijekom sljedećih godina, u pedesetim godinama života, izvojevao je još nekoliko pobjeda nad Hanibalom i ostao zapamćen u Rimu kao jedan od najboljih vojskovođa. No kasnijim pokoljenjima nije ostavio samo primjer dobrog vojskovođe, već i primjer života ispunjenog izražavanjem vrlina. To nije činio zbog sebe, već zbog nečega o čemu govori značenje kratice SPQR (Senatus Popolisque Romanus) – Za senat i narod Rima. Dakle, ljubav prema senatu, kao vijeću najiskusnijih, ljubav prema domovini i prema narodu. Svijest o tome bila je nit vodilja njegovog životnog puta.

1 Kvint Fabije Maksim Verukos Kunktator (280. g. pr. Kr. – 203. g. pr. Kr.) rodio se, živio i umro u Rimu.
2 Konzul je u doba Rimske Republike bio naziv za dvojicu najviših službenika koji su od 509. g. pr. Kr. bili birani na godinu dana. Oni su imali najvišu sudsku, vojnu i upravnu vlast.
3 Diktator se birao u kriznim vremenima, obično na šest mjeseci, kada bi sva vlast bila u njegovim rukama, s pravom odlučivanja o ratu i miru.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Kome je Staljin tepao kao “mome Himmleru”? O kojoj su poslovnoj ženi početkom devetnaestog stoljeća pričali kao o “vještici s Wall Streeta”? Što je Rongorongo? Uživajte u manje poznatim činjenicama iz povijesti koje smo za vas probrali!

1. U trenutku kad je pobijedio na konjičkoj utrci Belmont Park 1923. godine, američki džokej Frank Hayes bio je – mrtav! Muškarac je, naime, bio srčani bolesnik, a netom prije nego što je prošao kroz cilj doživio je infarkt.

2. Drevni Rimljani usnu su šupljinu redovito ispirali – ustajalim urinom! Zvuči odvratno, no ova je praksa bila poprilično efikasna: urin, naime, sadrži amonijak, prirodno sredstvo za čišćenje. Da stvar bude zanimljiva, ova vodica za ispiranje usta prodavala se pod slikovitim nazivom “tekuće zlato”.

3. Henrietta Green (1834. – 1916.) bila je jedna od rijetkih uspješnih poslovnih žena svog vremena. Financijerka koju su nazivali “vješticom s Wall Streeta” bila je strahovito škrta. Poznato je, primjerice, da je odbila platiti liječenje sinu koji je slomio potkoljenicu, pa je dječaku zbog neadekvatne njege na koncu amputirana noga.

4. Moai, divovski kipovi kamenih glava, nisu jedini misterij Uskršnjih otoka. U 19. stoljeću, europski istraživači zainteresirali su se za dvadesetak drvenih pločica s tekstovima napisanim u različitim pravcima. Nazvani “Rongorongo”, što na jeziku naroda Rapa Nui znači “recitirati”, do danas nisu dešifrirani, a ni autohtoni stanovnici nisu znali što znače.

5. Gruzijac Lavrentij Pavlovič Berija (1899. – 1953.), šef sovjetske policije NKVD-a, odigrao je fatalnu ulogu u Staljinovim čistkama u kojima su brojni nedužni ljudi izgubili živote po zatvorima i logorima na temelju iskonstruiranih optužbi i iznuđenih priznanja za nepočinjena djela. Staljin ga je smatrao najsposobnijim suradnikom, a američkom predsjedniku Rooseveltu predstavio ga je riječima “moj Himmler”.

6. Julius Schreck (1898. – 1936.) u povijesti je zapamćen kao prvi zapovjednik zloglasnog SS-a. U to vrijeme, Schutzstaffel (“zaštitni odred”) još nije bio moćna organizacija kakva će postati pod Himmlerovom palicom, već malena jedinica zadužena za osiguranje. Nakon što je napustio tu funkciju, Schreck je dobio posao Hitlerova osobnog vozača.

7. Običaj bojanja hrane star je gotovo koliko i gastronomija sama. Šafran, kari i kurkuma koristili su se kako bi se jelima podarila žuta boja, a ona ljubičasta u antici su se dobivala kuhanjem žlijezda morskih volaka. Na dvorovima drevnih kineskih vladara koristile su se i srebrna te zlatna boja, umiješane od listića tih plemenitih kovina.

8. Slavonske snaše u prošlosti bacale bijeli grah dok su išle na Polnoćku. Vjerovalo se, naime, da će kokoši zbog toga nesti više jaja.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Koji je američki predsjednik, da je htio, mogao postati vlasnikom krda slonova? Kakve veze danski kralj iz 10. stoljeća ima s vašim mobitelom? Zašto su vlasnici računala prije dvadesetak godina strepili od jednostavnog udzaha “Eh”? Uživajte u manje poznatim činjenicama iz povijesti koje smo za vas probrali!

1. Kralj Sijama Mah Mongkut Abrahamu Lincolnu je 1862. htio pokloniti “barem deset slonova”. Neobičnu ponudu objasnio je napomenuvši kako “moćna i velika zemlja poput Amerike ne može biti bez slonova”. Predsjednik Sjedinjenih Država ponudu je ljubazno odbio.

2. Rubikova kocka, trodimenzionalna mehanička igračka koja može poslužiti kao priručni test inteligencije, nazvana je po svome izumitelju, mađarskom kiparu i profesoru arhitekture Ernu Rubiku. Godine 1974., kad ju je stvorio, Rubiku je trebalo mjesec dana da složi svoju “Čarobnu kocku”. U lipnju 2018. jedan je mladić postavio svjetski rekord – učinio je to za četiri minute i dvadeset dvije sekunde.

3. Sve do 1940. godine, u boljim trgovinama obuće diljem Europe i Amerike nalazili su se rendgenski uređaji. Tada, u vrijeme kad su rizici od ionizirajućega zračenja bili nepoznanica, ovi aparati korišteni su za mjerenje veličine stopala.
4. Dok su vunasti mamuti, drevni srodnici slonova, izumrli prije otprilike 11.000 godina, koncem posljednjega ledenog doba, patuljasta populacija vrste nastanjivala je otok Wrangel sve do 1.650 godine prije Krista. Drugim riječima, mamuti su kročili našim planetom i devet stoljeća nakon što je izgrađena Velika piramida u Gizi!

5. Pilot Roland Garros (1888. – 1918.), prvi čovjek koji je preletio Sredozemno more, početkom Prvoga svjetskog rata pristupio je francuskome vojnom zrakoplovstvu. Genijalan kakav je bio, s lakoćom je otklonio gorući problem avijacije: kako pucati iz mitraljeza kroz propeler u vrtnji. Garros je na propeler stavio metalni deflektor, pa bi se meci od njega odbili pod blagim kutom, umjesto da oštete propeler ili se odbiju prema pilotu.

6. Nasljeđe Haralda Modrozubog, legendarna danskog kralja iz desetog stoljeća, danas je u svim pametnim telefonima i laptopima – bežična tehnologija “Bluetooth” nazvana je upravo po njemu! Harald je, naime, ujedinio Dansku i Norvešku, baš kao što ova moderna tehnologija ujedinjuje kompjutere. Simbol “Bluetootha” su dvije su rune s njegovim incijalima H.B.

7. Neki doista bizarni zakoni, mahom relikti prošlosti, i dalje su formalno na snazi u Sjedinjenim Američkim Državama. U Alabami, primjerice, ne smijete nositi lažne brkove u crkvi, jer biste tim bogohulnim činom mogli nagnati vjernike na smijeh; u Coloradu će vas opaliti po džepu ako jašite konja dok imate vrućicu; stanovnice Floride koje nisu udane nedjeljom ne smiju skakati iz padobrana, a u Oregonu je zabranjeno odlaziti u lov – na groblju!

8. Hotmail, besplatni poslužitelj za elektroničku poštu”, u srpnju 1996. godine su osnovali poduzetnici Sabeer Bhatia i Jack Smith. Tri godine kasnije, hakeri su otkrili sigurnosni propust u radu poslužitelja, koja je svakome tko je to poželio omogućila da pristupi svačijem računu koristeći lozinku – “Eh!”. Bio je to jedan od najozbiljnijih sigurnosnih incidenata u povijesti interneta.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Ideja o nuklearnoj lančanoj reakciji pala je fizičaru Leu Szilárdu na pamet kad je oblačnog jutra 12. rujna 1933. godine za vrijeme Velike depresije čekao da se upali zeleno svjetlo na semaforu u Londonu. Svoju ideju je patentirao, a kasnije je zajedno s Enricom Fermijem dobio i patent za nuklearni reaktor.
Image
Leo Szilárd je zajedno s Albertom Einsteinom napisao pismo američkom predsjedniku o potrebi pokretanja projekta izrade nuklearne bombe (Projekt Manhattan). Razlog zbog kojega su se njih dvojica zauzimali za izradu nuklearnog oružja bila je opasnost da će Hitlerova Njemačka razviti slično oružje prije saveznika.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Koliko je koštala “ulaznica za raj” u srednjovjekovnoj Engleskoj? Glavni junak kojega čuvenog stripa je prvotno trebao biti jedan kukac? Kakve veze brendi ima s tuberkulozom? Uživajte u zabavnim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Jedan od najneobičnijih poslova u srednjem vijeku bio je onaj tzv. “žderača grijeha” (na slici!). Bez obzira na to koliko su griješili za života, umirući Englezi tog vremena mogli su “kupiti” ulaznicu za raj – dovoljno je bilo da plate šest penija čovjeku koji bi ritualno “pojeo” sve njihove grijehe, uključujući one smrtne. Bizaran posao u pravilu su obavljali najprezreniji članovi društva – skitnice, prosjaci, bogalji i bivši zatvorenici.

2. Dana 19. lipnja 1978. godine objavljen je prvi strip o mačku Garfieldu – istovremeno u četrdeset novina diljem Sjedinjenih Američkih Država! Autor Jim Davis toga je lijenog, proždrljivog četveronošca nazvao po vlastitom djedu Jamesu A. Garfieldu Davisu, koji je pak ime dobio po američkom predsjedniku Jamesu Garfieldu. Zanimljivo, središnji protagonist stripa isprva je trebala biti jedna buba, no Davis je od te ideje odustao zaključivši kako se čitatelji neće moći poistovjetiti s nečim tako gadljivim.

3. Godine 1904. jedan je liječnik za tuberkulozu prepisivao vrlo osebujan lijek: mješavinu brendija, nasjeckanog luka i mlijeka, koju je zagrijanu trebalo konzumirati nekoliko puta dnevno!

4. Ravnina Nazca u Peruu prekrivena je neobičnim linijama koje prikazuju likove životinja. Moguće ih je kako treba vidjeti jedino iz zraka, ali Inke, koji su ih napravili, nisu posjedovali znanje o tome kako se leti.

5. Shirley Temple (1928. – 2014.), jedna od najpopularnijih dječjih glumica svih vremena, zbog praznovjerja je inzistirala da joj u kosu svaki put stave točno pedeset i šest viklera. Napravila bi, pričalo se, gadnu scenu ako bi makar jedan nedostajao ili bio viška.

6. Broj četiri u drevnu kineskom praznovjerju smatrao se izrazito nesretnim. Zanimljivo, izgovor tog broja na kineskom jeziku gotovo je identičan s izgovorom riječi “smrt”.

7. Temelji BMW-a postavljeni su 1913. godine, kad je njemački inženjer Karl Rapp osnovao tvrtku “Rapp Motoren Werke”, koja je proizvodila avionske motore. Četiri godine kasnije, nakon što se kompanija našla na rubu bankrota, preuzimaju je Austrijanci Franz Josef Popp i Max Fritz, te mijenjaju naziv u “Bayerische Motoren Werke”, skraćeno BMW. Ubrzo bilježe prvi veći uspjeh: dvokrilac s njihovim motorom oborio je svjetski visinski rekord. Ipak, u teškim poslijeratnim godinama malo tko se interesirao za avionske motore. Čelnici tvrtke šansu su vidjeli u proizvodnji motocikala, a potom i automobila, i nisu pogriješili.

8. Diktatura Jean-Bédela Bokasse (1921. – 1996.) bila je obilježena korupcijom, krvavim gušenjem socijalnih nemira i donošenjem bizarnih zakona. Primjerice, zabranio je sviranje bubnjeva danju, nezaposlene je kažnjavao zatvorom, a njegova Brigada za ćudoređe obilazila je noćne klubove, globeći uzduž i poprijeko za svaku naznaku nedoličnog ponašanja.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

Kada se danas govori o velikanima starog Rima, uglavnom se spominju Julije Cezar, Oktavijan August ili Ciceron kao najpoznatiji od njih. Međutim, tijekom razdoblja Rimske Republike bilo je velikana o kojima se puno ne govori. Jedan od njih je konzul Fabije Maksim , koji je bio poznat po blagosti i pravednosti. Starogrčki povjesničar Plutarh prenosi nam da je po prirodi bio miran, šutljiv, dobroćudan i popustljiv prema prijateljima. Prenosi i to da je sporo učio, zbog čega su ga oni koji su ga površno poznavali smatrali pomalo ograničenim. No, oni koji su ga bolje poznavali, znali su da posjeduje čvrst karakter koji proizlazi iz njegove nutarnje snage i srčanosti. Kasnije, kada je odrastao u zrelog čovjeka, njegova se opreznost stopila s razboritošću, a njegova postojanost i stabilnost su mu omogućavale da ne gubi samokontrolu i da bude nepotkupljiv. Navodi se i to da su mu govori bili umjereni i duboki. Kroz njih nije isticao sebe niti je podilazio svjetini, već je uvijek imao na umu da se zalaže za dobro Republike. Srećom, za to je imao prilike jer je u pet navrata služio kao konzul i u dva navrata kao diktator. Pojam diktatora danas ima izrazito negativan predznak jer označava častoljubivog i holog čovjeka koji ugnjetava narod. No u vrijeme Rimske Republike to je bio čovjek koji je posjedovao samopouzdanje, razboritost, pravednost i druge vrline kako bi se mogao dostojanstveno nositi s kriznim situacijama.

Upravo takvim pokazao se Fabije Maksim u presudnim trenucima Drugog punskog rata, kada se kartaški vojskovođa Hanibal nakon nezaustavljivog pustošenja po središnjoj Italiji našao pred vratima Rima. Njegovo je napredovanje pokušao zaustaviti tadašnji konzul Flaminije 217. g. pr. Kr., no rimska vojska doživjela je žestok poraz, a uz goleme žrtve poginuo je i Flaminije. Vijest o tome izazvala je paniku u Rimu pa je senat, zbog izvanredne situacije u kojoj se Republika našla, izglasao izvanrednu upravu, a Fabije Maksim izabran je za diktatora po drugi put. Fabije je održao govor pred okupljenim narodom i vojskom ističući da treba slaviti bogove i da se ne treba plašiti neprijatelja. Time ih je ohrabrio te probudio optimizam i nadu u pobjedu.

Image


Svjestan snaga svog protivnika, koristio je strategiju izbjegavanja odlučne bitke, neprestanog iscrpljivanja neprijateljske vojske kroz manje borbe i zaustavljanja lanca opskrbe taktikom “spaljene zemlje”. Istodobno je nastojao spriječiti Hanibalov strateški cilj odvajanja Rima od njegovih talijanskih saveznika. No dio rimske vojske, senata i naroda u Rimu smatrao je Fabija Maksima kukavicom i oklijevalom. Govorili su protiv njega s prezirom, tvrdeći da je nesposoban. Čak se i zapovjednik rimske konjice Minucije, koji je bio puno mlađi od njega, izrugivao njegovoj taktici. Nekolicina prijatelja savjetovala ga je da se upusti u bitku ne bi li se oslobodio lošeg glasa, a on je na to odgovorio: U tom bih slučaju doista bio veća kukavica nego što se sada čini da jesam, ako bih se iz straha od poruga i uvredljivih šala dao odvratiti od svojih zrelih planova. Jedino ga Hanibal nije smatrao nesposobnim jer je dobro shvaćao Fabijevu taktiku.

Nezadovoljan razvojem događaja, dio vojnika uz senat i narod priklonio se Minuciju, a dio ostao vjeran Fabiju. Minucije je odlučio napasti Hanibala, koji je znao da postoji razdor u rimskoj vojsci i to je iskoristio te ga natjerao u klopku. Minucije je pretrpio gubitke u ljudstvu, a Fabije je, uočivši to iz daljine, rekao: Sada, vojnici, neka svatko žuri imajući na pameti Marka Minucija; jer on je čovjek sjajan i rodoljubiv. A ako ga je njegova žarka želja da istjera neprijatelja zavela na grešku, drugom ćemo ga prilikom okrivljavati. Nakon bitke Fabije nije pokazao oholost niti se teškim riječima okomio na Minucija.

Minucije je sakupio sebi sklonu vojsku i rekao im: Suborci moji, ne počiniti nikakve pogreške u vođenju velikih pothvata prelazi ljudske snage, ali upotrijebiti svoje neuspjehe poslije počinjene pogreške kao pouke za budućnost obilježje je ispravna i razumna čovjeka. Ja stoga priznajem, premda imam malo razloga da se tužim na sudbinu, da imam veće razloge da je hvalim. Jer ono što nisam ranije mogao razumjeti naučio sam u malenu dijelu dana spoznavši da nisam sposoban zapovijedati drugima, nego trebam biti pod zapovjedništvom drugoga i nisam smio iz častoljublja nastojati biti pobjednikom nad onima od kojih je dičnije biti pobijeđen.

Nakon toga poveo je vojsku do Fabijevog šatora i obratio mu se riječima: Dvije si pobjede danas, diktatore, izvojevao: srčanošću nad Hanibalom, a razboritošću i plemenitošću nad svojim drugom u službi; prvom si nam spasio živote, drugom si dao veliku pouku nama koji smo bili pobijeđeni od neprijatelja na svoju sramotu, a od tebe na svoju čast i spas. Oslovljavam te plemenitim imenom oca zato što ne znam časnijega kojim bih ti se obratio, jer od dobročinstva moga roditelja veće je ovo tvoje dobročinstvo. On me, naime, samo rodio, dok tebi dugujem ne samo svoje spasenje nego i spasenje svih ovih mojih ljudi.

Fabije je svojom pronicavom strategijom, kasnije nazvanom fabijevskom, natjerao kartašku vojsku na povlačenje, a tijekom sljedećih godina, u pedesetim godinama života, izvojevao je još nekoliko pobjeda nad Hanibalom i ostao zapamćen u Rimu kao jedan od najboljih vojskovođa. No kasnijim pokoljenjima nije ostavio samo primjer dobrog vojskovođe, već i primjer života ispunjenog izražavanjem vrlina. To nije činio zbog sebe, već zbog nečega o čemu govori značenje kratice SPQR (Senatus Popolisque Romanus) – Za senat i narod Rima. Dakle, ljubav prema senatu, kao vijeću najiskusnijih, ljubav prema domovini i prema narodu. Svijest o tome bila je nit vodilja njegovog životnog puta..

https://nova-akropola.com/kulture-i-civ ... rettyPhoto
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Epitet “mračan”, koji se često koristi uz pojam srednjeg vijeka, itekako je prikladan gledamo li na to razdoblje iz rakursa seljaka. Feudalizam, društveni sustav zasnovan na posjedovanju zemlje, u kojem su vazali zemlju držali kao leno dobiveno od gospodara, počivao je na složenoj hijerarhiji ovisnosti. Formalno gledano, vazali su bili slobodni ljudi koji su s gospodarima – seniorima – sklapali ugovore, zaklinjući se na vjernost. Obavezivali su se na plaćanje nameta, služenje u vojsci i brojne druge zadaće, u zamjenu za zaštitu. U ceremoniji uspostave feudalnog odnosa, vazal bi položio ruke u ruke seniora te volju da mu se preda izrazio rečenicom “Gospodine, ja postajem vaš čovjek”.

Kmetovi, koji su obavljali “službu nižeg reda”, na svojim su plećima nosili čitavu feudalnu piramidu. U podređen položaj su dolazili ekonomskom prisilom: kako bi se održali, bili su prisiljeni unajmiti zemlju od feudalaca, a ako su se poslije željeli maknuti s nje, njima i njihovim potomcima to je uglavnom bilo onemogućavano, i svaki pokušaj da se oslobode sprječavao se silom. To je u pravilu značilo kratak i bijedan život, ne bitno drugačiji od ropskog. Ako se ne bi satrli krvavim radim, imali su priliku prerano napustiti svijet zbog studeni, gladi, sveopće nehigijene i boljetica u rasponu od pokvarenog zuba do nečeg što se nazivalo vatrom svetog Ante: radilo se o smrtonosnoj bakterijskoj infekciji koja je tijela oboljelih pretvarala u žive rane. Čak ni na onome svijetu za njih nije bilo pravde: prema nauku iz jedanaestog stoljeća, seljačke duše nisu mogle dospjeti na nebo jer su previše zaudarale! Premda nisu bili školovani, seljaci su s vremenom izvukli logičan zaključak: “nas ima više nego njih”. U Francuskoj 1358. godine, odlučili su preuzeti stvar u svoje ruke.


Taj ustanak poznat je pod nazivom “Žakerija”, prema vlastitom imenu Jacques (Jakov), koje je francuskim feudalcima služilo kao porugljiva opća oznaka za kmeta. Prva seljačka buna velikih razmjera u srednjovjekovnoj Europi izbila je u pokrajinama Île-de-France, Picardie, Champagne i Orléans. Izazvani gospodarskom krizom, posljedicama kuge i teškoćama Stogodišnjega rata između Francuske i Engleske, seljaci, predvođeni Guillaumeom Caleom, palili su dvorce i pustošili feudalne posjede a, odmah na početku, uspjeli su ubiti i nekoliko iznenađenih plemenitaša. Stravične legende, poput one da su nekog viteza ispekli na ražnju, a potom prisilili njegovu udovicu da pojede njegovo meso, nemaju povijesno uporište.

Naoružani sjekirama, kosama i vilama, seljaci su posjedovali borbeni entuzijazam, ali nisu bili vični organizaciji. Nakon što su napali Meaux, dva stara neprijatelja, francuski i engleski vitez, urdružili su snage kako bi predvodili protunapad. Mnogi seljaci izdahnuli su pod oštricama njihovih mačeva. Buna je ugušena za manje od mjesec dana, zahvaljujući lukavstvu jednoga drugog velikaša, Karla iz Navarre. Vođu ustanka Calea pozvao je na pregovore, a ovaj se, poštujući časnu riječ, na njima pojavio bez stražara. Karlovi podanici zgrabili su nesretnog čovjeka te mu na glavu nataknuli krunu od usijenog željeza. Potom su mu, za svaki slučaj, tu glavu odsjekli. Seljaci, koji su ostali bez vodstva, masakrirani su u sljedećih nekoliko dana.

https://povijest.hr/category/povijestice/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

U vrijeme Augustova principata ustanovljen je tzv. Rimski mir (Pax Romana, 30. g. pr. K.), koji će Rimskom Carstvu osigurati 250 godina relativnog mira i stabilnosti. Unutar tog je razdoblja vrijeme od Nervina dolaska na carsko prijestolje (96. g.) do smrti cara-filozofa Marka Aurelija (180. g.) bilo jedno od najsretnijih razdoblja rimske povijesti. Povjesničar Rimskog Carstva Edward Gibbon određuje to razdoblje kao “vrijeme vladavine petorice dobrih careva”. Jedan od njih bio je car Hadrijan, zapamćen kao renesansni homo universalis staroga Rima.

Pax Romana i carsko nasljeđivanje
Carsko nasljeđivanje je tijekom Rimskog mira doživjelo značajne promjene. Izumiranjem julijevsko-klaudijevske loze1, čiji je rodonačelnik bio Julije Cezar, pravo na carski purpur prestalo je biti isključiva povlastica predodređene obitelji “božanskog” podrijetla, iako je formalno-pravno i dalje ostalo nasljedno. Naime, osim Julija Cezara, Augusta i Tiberija, toj su obitelji pripadali i poremećeni i ozloglašeni carevi Kaligula i Neron, čije su vladavine imale krvav epilog. Iz njihovih vladavina Rim je izvukao pouku; od tada su legije postale značajan element pri izboru cara. Onome tko je imao podršku legija, teško se moglo osporiti pravo na prijestolje.

Nakon Nerona, koji je samoubojstvom preduhitrio svoje smaknuće, na prijestolju se u kratkom razdoblju izmjenjuju Galba, Oto i Vitelius, da bi najzad 68. g. legije carem proglasile vojnika Vespazijana. Vespazijan je prvi car koji nije bio plemićkog podrijetla. Nasljeđuje ga sin Titus (osvajač Jeruzalema 70. g.), koji umire mlad, pa ga nasljeđuje brat, tiranin Domicijan, koji Carstvo pretvara u policijsku državu. Omraženi Domicijan završio je svoj život nasilnom smrću, a na prijestolje 96. g. stupa blagi Nerva, čija će vladavina, budući da je bio u poodmaklim godinama, biti kratkog vijeka.

Image
Nerva će prije smrti usvojiti vojskovođu Trajana (prvog cara rodom iz provincije) i od tada će običaj usvajanja postati pravilo koje će ostalim pretendentima onemogućiti da se domognu prijestolja i spriječiti razdoblje krize, anarhije i nasilja koje je redovito pratilo borbu za prijestolje. Druga prednost takvog sustava nasljeđivanja, tj. usvajanja bila je ta što je car mogao, na temelju dokazanih vrlina i sposobnosti svog odabranika, ostaviti carstvo u sigurnim rukama.

Za Trajana, koji je uglavnom bio na vojnim pohodima, Rimsko Carstvo se širilo novim osvajanjima. U vrijeme Trajanova nasljednika Hadrijana te su granice utvrđene, a provincije su dobile ravnopravan položaj.

Odabirom dostojnog Antonina Pija, Hadrijan će osigurati prijestolje njegovu posinku Marku Aureliju za čije će vladavine upadi markomanskih plemena sa sjevera prisiliti cara da veći dio svog života provede u rimskim utvrdama uz rajnski i dunavski limes, gdje i umire u Vindoboni (Beč). Upadi Markomana uvod su u veliku seobu naroda sa sjevera koja će na kraju biti i jedan od uzroka pada Zapadnog Rimskog Carstva. Vladavina ili bolje rečeno strahovlada njegovog sina Komoda označit će početak krize carske institucije.

Image
Dok je Trajan bio vojnik, Antonin Pije omiljen zbog svoje skromnosti, a njegov sin Marko Aurelije car-filozof, Hadrijan je, kao što smo već napomenuli, bio renesansni homo universalis staroga Rima. Neumorni putnik, osnivač gradova, reformator, pjesnik, arhitekt, a iznad svega helenofil koji je, poslužit ćemo se riječima samoga cara iz Hadrijanovih memoara francuske književnice Marguerite Yourcenar, jedne od najljepših romansiranih biografija u svjetskoj književnosti, “mislio i osjećao na grčkom, a carstvom upravljao na latinskom”. Zaista, te riječi jasno ocrtavaju ono što znamo o Hadrijanu kao čovjeku čija psihološka struktura objedinjuje pragmatičnost Rimljanina po rođenju, državnika i kozmopolita, čvrsta i odlučna, te naklonost kulturi i mudrosti starodrevne Grčke, čiji se odsjaj već u Hadrijanovo vrijeme jedva mogao nazrijeti iz vatrenih Helijevih kočija na njihovu putu prema zapadu.

Hadrijan – od Italike do Antiohije

Publije Elije Hadrijan (Publius Aelius Hadrianus), čiji preci potječu iz grada Hadrije na sjeveroistočnoj obali Jadranskoga mora, rođen je u uglednoj patricijskoj obitelji u rimskoj provinciji Hispaniji, 24. siječnja 76. g., u burnom desetljeću vladavine careva Vespazijana i Tita, Titova osvajanja Jeruzalema, gradnje amfiteatra Flaviusa (Colosseum), drugog velikog požara u Rimu i velike erupcije Vezuva koja će zatrpati Pompeje, Herkulanum i druge rimske gradove. Hadrijanov (i Trajanov) rodni grad Italica smjestio se na jugu Iberijskog poluotoka u pokrajini Baetici (Andaluzija) čiji pitomi krajolik i topla mediteranska klima podsjećaju na Italiju, iz koje su Hadrijanovi preci došli nakon 205. g. pr. Kr., kada je, protjeravši Kartažane, Scipion Afrički odlučio to područje naseliti rimskim vojnim veteranima.

Image

Hadrijan će Rim prvi put vidjeti kao desetogodišnjak kada je njegov odgoj, nakon očeve smrti, povjeren njegovu praujaku Trajanu. Grad velikih socijalnih razlika, spletki i općenito moralne i duhovne dekadencije, kakav je bio Domicijanov Rim, morao se Hadrijanu činiti u potpunoj suprotnosti s mirnim i sigurnim djetinjstvom provedenim u Italici. Do kraja života Hadrijanov odnos prema Rimu ostat će dvojak. Hadrijan nikad nije bio sklon konzervativnom starom rimskom patricijatu koji kao takav i nije mogao prepoznati nužnost društveno-političkih promjena potrebnih za opstanak Carstva. Grad Rim bio je centripetalna sila Carstva, ali Hadrijanovo srce pripadalo je Ateni, koja ga je još u Trajanovo vrijeme izabrala za arhonta. Nakon petogodišnjeg školovanja u Rimu vraća se u Italicu, zatim natrag u Rim, gdje započinje njegov uspon. Hadrijan stječe ugled nakon vojne službe u Aquincumu (danas Budimpešta), Meziji i sjevernoj Germaniji, da bi potom obavljao najviše magistrature u Carstvu (kvestor, tribun, pretor, konzul, guverner).

Nakon Trajanove smrti u Antiohiji 117. g. Hadrijan postaje car. Zbog niza nejasnih okolnosti povezanih s njegovim formalnim usvajanjem od strane Trajana i zbog uklanjanja drugih pretendenata na prijestolje, Hadrijan je u Rimu dočekan vrlo hladno. Kako bi umirio nastalu napetost, car je senatorima potvrdio imunitet i donio niz zakona u njihovu korist. Donesen je i zakon o otpustu svih javnih dugova državi te cijeli niz zakona bolje socijalne politike. Već 121. g. kreće na putovanje po svim provincijama Carstva, od nemirne Britanije preko Azije (pod kojom se tada razumijevalo područje između Dardanela i Rodosa) i od Arabije do Afrike.

Image

Kao mudar državnik, Hadrijan je krenuo ususret ostvarenju svojih vizija, tj. politike reformi i mira. Nije ga zanimalo osvajanje novih područja, već očuvanje i osiguranje postojećih granica, za što je bilo nužno provesti ne samo vojnu reorganizaciju nego izgraditi i vidljivu fizičku granicu, odnosno zid koji je kasnije nazvan Hadrijanovim (Vallum Hadriani u Britaniji), koji će razdvajati rimski svijet od barbara. Na istoku je prirodna granica bila rijeka Eufrat. Tijekom desetak godina tog putovanja Hadrijan je posjetio sve znamenite gradove staroga svijeta (Atenu, Antiohiju, Efez, Troju, Palmiru, Petru, Jerash, Aleksandriju, Leptis Magna, Sabrathu, Kartagu…), penjao se na Etnu, plovio Nilom do Memnonovih kolosa, osnivao gradove (Hadrianopolis, Hadrianotherae, Antinopolis), obnovio grobove Ajanta (grčkog junaka pod Trojom), Alkibijada i tebanskog junaka Epanimonde, gradio hramove (hram Zeusa Olimpijskog u Ateni), kupališta, biblioteke, akvadukte

Image

Približavajući se kraju svojih putovanja i svoga života, Hadrijan se u trećem desetljeću II. stoljeća povukao u vilu u Tiburu (Tivoli) koju je započeo graditi još 125. godine. Nakon posvojenja i smrti Lucija Elija Vera (Lucius Aelius Verus) – koji je trebao biti Hadrijanov nasljednik i za kojega Carcopino pretpostavlja da je zapravo bio carev sin – Hadrijan je usvojio Antonina Pija (Antoninus Pius), rodonačelnika dinastije Antonina, čime je osigurao nastavak “zlatnog doba” započetog vladavinom Nerve. Narušena zdravlja, car će iz svoje vile krenuti na posljednje putovanje u Baiae (gradić u blizini Napulja), gdje će “otvorenih očiju” dočekati smrt.

=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

=>
Hadrijan – umjetnik i arhitekt
Za razliku od pisanih izvora koji posredno, i stoga katkada pristrano, govore o Hadrijanu caru i državniku, o Hadrijanu umjetniku i arhitektu neposredno i jasno svjedoče građevine koje je podigao sjedinjujući rimsku monumentalnost i tehničku umješnost s grčkim oblikovnim elementima, što stilski određuje to doba kao hadrijanski klasicizam.

Dok je većina carevih graditeljskih ostvarenja širom Carstva danas sačuvana tek u obliku arheoloških ostataka, dvije građevine i nakon gotovo dvije tisuće godina svojim moćnim volumenom prkose vremenu. To su Panteon i Moles Hadriani (danas Castel Sant’Angelo), sastavni dijelovi urbanog identiteta Vječnoga grada.

Image


Panteon

Na mjestu Panteona, koji je podignut na Marsovu polju (Campus Martius), prvotno je stajao rimski hram tradicionalnog oblika, koji je u drugoj polovici I. stoljeća prije Krista podignuo Marko Vipsanije Agripa (Marcus Vipsanius Agrippa). Kada je ovaj hram nestao u drugom velikom požaru 80. g., car Hadrijan dao je na istom mjestu sagraditi hram posvećen nebeskim božanstvima (božanstvima planeta).

Image

Pri gradnji Panteona zadržan je natpis koji spominje Marka Agripu i uklopljen u arhitekturu novog portika. Upravo je taj natpis dao povoda raznim tumačenjima arhitekture Panteona; jedni su smatrali da je Hadrijan pri gradnji zadržao Agripin trijem, dok drugi drže da je cijela građevina nastala u Hadrijanovo vrijeme. Iako je sam trijem disharmonično vezan za samo svetište (cela) kružnog tlocrta, njegova tradicionalna arhitektura u službi je određenja funkcije građevine, a također je i izraz poštovanja koje je Hadrijan osjećao prema slavnom razdoblju Augustove vladavine. Sam trijem, kojemu se prvotno prilazilo preko pet stepenica, ima šesnaest monolitnih mramornih stupova korintskih kapitela. Zabat je bio ukrašen pozlaćenom broncom. Dio te bronce iskoristio je barokni arhitekt i kipar Gian Lorenzo Bernini za izradu velikog baldahina namijenjenog svetištu crkve Sv. Petra.

Vanjski izgled Panteona vrlo je jednostavan i gotovo neugledan u odnosu na unutrašnjost koja svojim harmoničnim odnosima uvodi potpuno novu kvalitetu u rimsku arhitekturu. Naime, tradicionalni rimski i grčki hramovi bili su do tada “ekstrovertni”, tj. bili su zamišljeni tako da se u svojim proporcionalnim odnosima dožive izvana, dok je svetište služilo isključivo za smještaj kipa božanstva. Prostornost se ostvarivala isključivo u međuodnosu stupova i zidova svetišta. Primjerice, Fidijin partenonski friz u Ateni, koji prikazuje Panatenejske svečanosti, također je postavljen na vanjskoj strani.

Image
Panteon je zamišljen i ostvaren kao unutarnji prostor, a dijametar njegovog savršenog kruga natkrivenog kupolom (43,3 m) jednak je njegovoj visini. Na vrhu kupole nalazi se otvor promjera 9 m kroz koji je cijela građevina ravnomjerno osvijetljena. Način na koji je izvedena kupola još je jedna potvrda rimskog graditeljskog genija. Sastavljena od niza kasetiranih prstenova, u najdonjem je dijelu (debljine 6 m) korištena smjesa opeke i kamena, dok je u najvišem dijelu (debljine 1,8 m) korišten lakši materijal (tuf i vulkanske stijene). Donji je korpus raščlanjen naizmjence polukružnim i pravokutnim nišama sa stupovima, u kojima su bili smješteni kipovi božanstava.

Sljedeće riječi o Panteonu, iako ih je napisala Marguerite Yourcenar, vjerodostojno predstavljaju Hadrijanov glas: Sve su mi se više sva božanstva činila tajanstveno stopljena u jednu cjelinu, beskrajno različiti izrazi, ravnopravne manifestacije iste sile: njihova su protuslovlja bila samo neka vrsta međusobnog slaganja. Nametnula mi se ideja da izgradim hram svim bogovima, Panteon.

Želio sam da to središte svih bogova ima oblik kugle zemaljske i zvjezdane sfere, kugle u kojoj se krije sjeme vječne vatre, šuplje sfere u kojoj je sve sadržano. Bijaše to i oblik onih koliba naših predaka iz kojih je dim s najstarijih ljudskih ognjišta izlazio kroz otvor na vrhu. Kupola, izgrađena od tvrde i lake lave koja kao da još sudjeluje u dizanju plamenova, povezana je s nebom velikom, naizmjence crnom i modrom rupom. Taj je otvoreni i tajni hram zamišljen kao sunčana ura. Sati će se redati uokrug po kasetama koje su brižno uglačali grčki obrtnici; disk od sunčanog svjetla visjet će gore kao zlatni štit; kiša će na popločanom podu stvarati čistu lokvu; molitva će se kao dim dizati do one praznine u kojoj zamišljamo da prebivaju bogovi.
Image

Hram Venere i Rima
Hram je posvećen rodonačelnici dinastije Julijevaca (Venera Genetrix) i gradu vladaru svijeta. Naime, Venera je majka Eneje koji je, pobjegavši iz spaljene Troje, nakon dugog lutanja stigao u Italiju i za ženu uzeo Laviniju, kćer kralja Lacija. S Lavinijom je Eneja imao sina Julusa čiji su potomci Julijevci.

Ne zna se točna godina gradnje ovog hrama, ali je poznato da je dovršen i posvećen 135. godine. Hram je okružen jednim redom stupova, od kojih se deset nalazi na užim stranama. Danas su očuvani samo dijelovi Maksencijeve rekonstrukcije hrama iz 310. godine, koja je napravljena nakon požara.

Hadrijanov mauzolej
Mauzolej je podignut po uzoru na mauzolej cara Augusta na Marsovu polju. U vrijeme Hadrijanove smrti 138. g., građevina još nije bila dovršena, pa je car privremeno pokopan u Pozzuoliju, gdje je na mjestu nekadašnje Ciceronove vile Marko Aurelije podigao hram posvećen božanskom Hadrijanu.

Za mjesto svog posljednjeg počivališta Hadrijan je odabrao desnu obalu Tibera, a izravan pristup mauzoleju riješio je gradnjom mosta (Pons Aelius). Most je djelomično rekonstruiran krajem prošlog stoljeća, dok središnja tri luka potječu iz doba gradnje mosta.

Image

Mauzolej je podignut na kvadratnoj osnovi visokoj 10 m sa stranama dužine 84 m. Osnova je bila obložena mramornom oplatom, a na njoj je podignuta rotonda promjera 64 m i visine 21 m. Nad rotondom se uzdizao zemljani tumulus na čijem je vrhu bilo postolje na kojem se vjerojatno nalazio carev kip ili četveropreg. U samo svetište, u kojem su se nalazile urne s pepelom cara i njegove žene Sabine, pristupalo se dugim spiralnim oslikanim hodnikom čiji je pod bio ukrašen crno-bijelim mozaikom.

Grobnica je opljačkana kada je Alarik poharao Rim 410. godine, a car Honorije je u V. st. uklapa u obrambeni sustav Aurelijanskih zidina. Tijekom srednjega vijeka i renesanse doživjela je temeljite preinake i postala poznata kao Castel Sant’Angelo.

Hadrijanski klasicizam
Hadrijanova putovanja, ceste i rimski mir, koji je osiguravao relativno sigurna putovanja, potaknuli su zanimanje Rimljana za druge zemlje, posebice Grčku, čiji je najveći poklonik bio sam car. Kopiraju se klasična grčka ostvarenja, ali prestaje prenošenje umjetnina u Rim, tj. pljačka umjetnina, koja je bila uobičajena za Hadrijanovih prethodnika. I u odabiru materijala za gradnju Hadrijan prekida s tradicijom. Dok je Trajan koristio uglavnom kararski mramor, sada se upotrebljavaju pentelički i prokoneški mramor.

Image

Usavršeni tehnički postupci, kao što je postupak bušenja, početak su procvata mramorne plastike koja oblicima daje novu kvalitetu kontrastom sjajne uglačane površine i bogate obrade kose i brade. Takva obrada naglašava igru svjetla i sjene te ublažava tvrdoću mramora dajući skulpturama toplinu i životnost. Reljefi i kipovi toga vremena prožeti su mirom i uzvišenim dostojanstvom, kao na prikazu deifikacije carice Sabine (Palazzo dei Conservatori u Rimu) koja na krilima personificirane Vječnosti (Aeternitas) uzlazi na nebo.

Hadrijanova vila u Tivoliju, sa svojim peristilima, hramovima, perivojima, bazenima i kopijama grčkih umjetnina (Praksitelova Venera Knidska, Fidijina Amazonka…) sjećanje je na njegova putovanja uobličeno u kamenu.

Car August jednom je prilikom rekao: “Rođen sam u gradu od opeka, a ostavljam grad od mramora.” Hadrijan nije rođen u tom gradu “od mramora” koji je car August ostavio na obalama Tibera, ali ga je svojim renesansnim duhom ukrasio brojnim umjetninama i građevinama od kojih je Panteon antologijsko ostvarenje u povijesti arhitekture.

https://nova-akropola.com/kulture-i-civ ... janov-rim/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Obično ne razmišljamo danas o najlonkama i njihova se upotreba uzima “zdravo za gotovo”. Vratimo li se 80 godina unatrag, vidjet ćemo da su nekada stvari izgledale potpuno drugačije.

Svjetska izložba 1939. i pojava najlonki

Image

Najlonke su predstavljanje prvi puta na Svjetskoj izložbi u New Yorku 1939. godine. One su bile racionalnija varijanta čarapa u odnosu na one izrađene od svile, zbog njezine osjetljivosti. Komercijalna proizvodnja i prodaja najlonskih čarapa počinje već iduće godine, i vrlo brzo doseže milijunske brojke. Apsolutno su sve žene željele imati ovaj proizvod.

Najlon zamjenjuje svilu

Svila je dolazila najvećim dijelom iz Japana, međutim nakon što su Japanci napali Pearl Harbor krajem 1941. godine dolazi do prekida gospodarskih, kao i svih drugih veza između zaraćenih strana, što je doprinijelo dodatno popularizaciji najlona. Svila se koristila ne samo u proizvodnji čarapa već i za proizvodnju raznih stvari poput dijelova vojne odjeće i opreme. Najlon je zbog svog sintetskog karaktera bio za razliku od organskih materijala otporan na različite vremenske uvjete pa i insekte, gljivice i plijesan, pa stoga i pogodniji za primjenu u vojne potrebe. Uz to je bio vodootporan. Upravo je zbog ovih velikih promjena u političko-gospodarskim odnosima najlon zamijenio svilu. Ovo preusmjeravanje najlona u vojne svrhe dovelo je do nestašice ženskih čarapa.

Crno tržište

Kao i u svakom ratu jave se oni koji znaju iskoristiti prilike i raznim makinacijama doći do profita. Tako su se i u ovoj grani industrije pojavili ratni profiteri, koji su dio najlona preusmjerili za izradu ženskih čarapa na crno, te su tako dobro zaradili plasirajući tu robu na crno tržištu. Naravno, zalihe takvih čarapa su bile ograničene zbog čega je većina žena koristila tzv. kozmetičke čarape.

Kozmetičke čarape, a što je to?

Nakon što su žene počele nositi najlonke više se nisu željele vratiti prvotnim svilenim čarapama. Kako na tržištu je vladala kronična nestašica čarapa posegnule su za tzv. “kozmetičkim čarapama”. Na tržištu se pojavilo više boja za imitaciju čarapa, kao i više varijanti nanošenja boje na noge, koje su se aplicirale u salonima, a zatim bi se na kraju tog procesa na stražnji dio nogu nogu nanosila crna crta. Ove su čarape donijele u modu preplanuli izgled nogu te su se na tržištu pojavile varijacije u bojama prilagođene različitom tenu. Reklamni slogani iz onog vremena pokazuju da su se kozmetičke čarape promovirale kao one koje izgledaju podjednako dobro baš poput pravih najlonki. Neke žene su se odlučile na još radikalniji korak, pa su za njihovo bojenje koristili umak nastao kuhanjem temeljca od mesa. U svakom slučaju ženski je svijet pokazao snalažljivost u izradi kozmetičkih najlonki, bilo da su dolazile iz njihovih kuhinja ili kozmetičkih salona.

Početak nove proizvodnje nakon japanske predaje

Krajem rata najlonke su s vratile na police trgovina. Proizvodnja najlonskih čarapa započela je već dva tjedna nakon japanske predaje. Novinari su ovo razdoblje koje je uslijedilo tijekom 1945. i 1946. nazvali najlonskim nemirima jer je potražnja za najlonskim čarapama bila ogromna. Tamo pak gdje je vladala ekonomska kriza ove kozmetičke čarape su se zadržale znatno dulje.

Nasreću danas su najlonke prilično jeftine i gotovo svima dostupne.

https://povijest.hr/istaknuto/kakve-vez ... -carapama/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

Dana 30. rujna 1811. godine rođena je Augusta od Sachsen-Weimar-Eisenacha, prva carica u povijesti Njemačkog Carstva. Bila je supruga njemačkog cara Vilima (Wilhelma) I. Hohenzollerna, za kojeg se udala 1829. godine kad joj je bilo samo 17 godina. Njen je suprug 1861. godine postao pruskim kraljem pa je ona dobila titulu kraljice, a 1871. godine postala je i caricom nakon što su se njemačke zemlje ujedinile u spomenuto Njemačko Carstvo pod vodstvom pruske dinastije Hohenzollern. Carica Augusta imala je zanimljivo podrijetlo, a rodila se u Weimaru, gradu poznatom pod nadimkom Njemačke Atene (zbog svoje kulturne i povijesne važnosti za Njemačku). Augustin otac bio je veliki vojvoda Fridrik Karlo od Sachsen-Weimar-Eisenacha, vlasnik jednog od kulturno najuzvišenijih dvorova u Europi (u Weimaru su svojedobno živjeli Johann Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller, Franz Liszt,Johann Nepomuk Hummel, Richard Wagner i mnogi drugi znameniti umjetnici i znanstvenici). Augustina majka bila je velika kneginja Marija Pavlovna, pripadnica ruske carske dinastije. Carica Augusta imala je time čast da joj je djed bio ruski car Pavao I., a dva ujaka također su joj postala ruskim carevima: Aleksandar I. (pobjednik nad Napoleonom Bonaparteom) i Nikolaj I. Dapače, Augustina prabaka bila je znamenita ruska carica Katarina Velika. Zanimljivo je da je Augusta kao pruska kraljica i njemačka carica bila protivnica Otta von Bismarcka, dugogodišnjeg pruskog ministra-predsjednika i prvog kancelara Njemačkog Carstva. Nakon što je čak 17 godina bila njemačkom caricom, Augusta je preminula u Belinu 7. siječnja 1890. godine, u 79. godini života.

https://povijest.hr/nadanasnjidan/augus ... stva-1811/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

Car Marko Aurelije Antonin vladao je Rimom od 218. do 222. godine, što će reći da je na prijestolje zasjeo kao prištavi 14-godišnjak, da bi na njemu sjedio do svoje prerane smrti. Povijest ga je zapamtila pod nadimkom Heliogabal, koji mu je “posudilo” istoimeno božanstvo iz njegove rodne Emese. Car je, naime, podrijetlom bio Sirijac, a pravo mu ime bijaše Varije Avit Basijan. U žestokoj konkurenciji razvratnih rimskih careva kroz povijest, upravo njega smatraju najvećim bludnikom.

Bio je iznimno privlačan ženama, i to ne samo zbog svoje moći: visok, atletski građen, modrih očiju i kose boje pokošenog sijena, izgledao je poput oživljene skulpture koju je isklesao ponajbolji antički kipar. Prema zapisima, ženio se čak šest puta – brojka je time fascinantnija ako znamo da nije doživio punoljetnost! Uz zakonite bračne družice, u “pričuvi” je uvijek držao nekoliko stalnih ljubavnica, a atraktivne robinje bile su prisiljene svakodnevno hodočastiti u njegovu ložnicu. Po prirodi okrutan, potonje je izlagao poniženjima: natjerao bi ih, primjerice, da se skinu gole te kilometrima vuku njegovu kočiju, u kojoj se sladio grožđem i pojio vinom. Ni draži istospolne ljubavi nisu mu bile nepoznanica. Redovito se upuštao u orgije s probranim mladićima, favorizirajući one “obdarene”, a u tim prigodama katkad bi se preobukao u božicu Veneru.

Zbog takvog stila života, podanici su ga iz dana u dan sve više mrzili. Provokacija koja je prelila čašu strpljenja Rimljana bila je careva ženidba Vestalkom, svećenicom najsvetijeg kulta u carstvu. Ove poštovane žene morale su, naime, biti djevice, a ako bi taj zavjet prekršile, za kaznu bi ih žive zakopali. Nesretnica koju je prisilio na brak zvala se Akvileja Severa i bila mu je rođakinja (po majčinoj strani, car je potekao iz dinastije Severa). Njegova majka također se ponašala razvratno, ne poštujući rimsku kulturu, a uz to se pojavljivala na sjednicama senata, zauzimajući mjesto do cara, čime je kršila sva pravila te drevne institucije. Cara kojem su popustile sve kočnice na koncu su ubili pretorijanci. Nedugo prije osamnaestog rođendana, pripadnici garde odrezali su mu glavu, a jednako su postupili i s njegovom majkom. Obezglavljena tijela vukli su gradskim ulicama, da bi ih potom, na oduševljenje puka, bacili u Tiber.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Neron i njegov “smaragd”

Naočale kakve danas nosimo stare su tek stotinjak godina. No, počeci naočala sežu daleko u prošlost. Prvi podatak o korištenju nečega što bi se donekle moglo povezati s naočalama seže u rimsko vrijeme, i veže se uz ekscentričnog cara Nerona koji je kroz “smaragde” gledao borbe gladijatora. Moguće da je to činio kako bi pokazao svoje bogatstvo i naglasio nadmoć, no isto tako i je vrlo vjerojatno nosio iz praktičnih razloga, kako bi se u areni zaštitio od jakog odsjaja Sunca i korigirao kratkovidnost. O tome piše poznati rimski znanstvenik Plinije Stariji, koji kaže da je Neron u tu svrhu koristio udubljeni “smaragd”. Ako Vas zanima zašto koristimo navodnike za smaragde, objasnit ćemo vam. Rimljani nisu bili dobri poznavatelji minerala pa su apsolutno svaki lijepi zeleni kamen prozivali smaragdom. Većina povjesničara smatra da je Neron je koristio olivin, mineral koji je jedan od rasprostranjenih minerala na Zemlji, a koji je proziran i ima zelenu boju. No, ovdje ne možemo reći da je riječ o nečemu što je iole nalikovalo današnjim naočalama.

Nošenje naočala iz razloga sličnih pokeraškim

Prve, uvjetno rečeno, sunčane naočale osmišljene su u Kini za potrebe sudaca koji su zahvaljujući njima uspijevali sakriti izraz svog lica na sudu. Prikrivanje emocija vezano je uz kineske pravne zakone koji su tražili da suci ne pokazuju svoje osjećaje, kako se ne bi mogle predvidjeti njihove presude. Njihove su naočale bile izrađene od leća, načinjenih od ravnih ploča, koje su se radile od, najčešćeg minerala u prirodi, kvarca. Zadimljeni kvarc je skrivao oči sudaca. Tako izrađene leće bi se pričvršćvale na okvir koji je približno odgovarao licu onoga tko ih je nosio. Uz suce naočale su si mogli priuštiti samo bogati građani pa su one veće tada postale sredstvo postizanja društvenog prestiža. One nisu nudile zaštitu od sunčevih zraka, ali su onemogućavale da oni koji bi razgovarali sa sucima po očima “iščitaju” njihovu moguću presudu (da li im se šire zjenice, ili im se miču oči kao odgovor na podražaje). Ovaj način nošenja naočala u Kini pomalo podsjeća na današnje igrače pokera koji nosi sunčane naočale, kako drugi ne bi vidjeli njihove reakcije na karte koje imaju u rukama. Kineski suci su ih nosili stoljećima. Sve kako bi njihova odluka ostala tajnom do kraja suđenja. Kina kao zemlja podrijetla prvih naočala je i danas najveći proizvođač naočala na svijetu, tako primjerice Xiamen, lučki grad na jugoistoku Kine, godišnje u svijet izveze oko 120 milijuna naočala.

Kaotičan pravni sustav

Pravni sustav u Kini tijekom dinastije Yuang, koja je vladala zemljom od druge polovice 13. do druge polovice 14. st., bio je u potpunom kaosu, nisu se poštovala nikakva pravila. Sustav nije pružao nikakvu zaštitu ljudima koji su pripadali nižim slojevima. Elita je bila sklona zloupotrebi moći, zbog čega je korupcija bila rasprostranjena. U dramama koje datiraju iz tog vremena vidljiva je nemoć običnog čovjeka da se izbori za pravdu u takvom pristranom sustavu. Sudovi su bila mjesta na kojima je harala korupcija, ali i mučenja. Dinastiju Yuang zamijenila je dinastija Ming, koja je zemljom vladala do sredine 17. st., a u to vrijeme dolazi do određenih promjena i uvođenja reda u pravni sustav. Sudci su bili smješteni u jedan ured na tri godine, nakon čega bi bili premještani u drugi, kako se ne bi povezali previše s lokalnim moćnicima i na taj način se spriječavala, ili barem pokušavala spriječiti, korupcija u sudstvu. Međutim, teško je govoriti o objektivnosti i pravdi u sustavu u kojem sudac igrao nekoliko uloga pa je istovremeno bio istražitelj, tužitelj i sudac. Iako je sudac imao ogromnu moć na području teritorija kojega je pokrivao njegov ured, vladi je morao podnositi opširna izvješća o suđenjima.

Priznanje krivnje

Zanimljivo je da je u pravnom sustavu Kine bilo uobičajeno da sami argumenti nisu bili dovoljno dobri da bi se netko osudio na temelju dokaznog materijala već bi se optuženik morao sam proglasiti krivim. Krivnju bi priznao podvrgnut mučenju od strane istog suca, što pokazuje koliko je bio utjecajan sudački položaj. Nakon priznanja krivnje ne bi stradao samo okrivljenik već i članovi njegove obitelji, to su mogle biti vrlo različite kazne od smrtne kazne preko progonstva do oduzimanja imovine. Tako ako je, primjerice, kćer počinila zločina za nju je bila odgovorna majka koja ju je tako odgojila, zbog čega je mogla biti teže kaženjena od svoje kćeri jer je ona proglašavana tehnički krivom za postupke svog djeteta. Priznanje krivnje moglo je rezultirati raznim kaznama. Kako je sudac morao podnositi opširna izvješća, ukoliko bi negdje pogriješio mogao je biti i on kažnjen različitim kaznama, što je ovisilo o vrsti počinjenog propusta, a s njim su kažnjavani i članovi njegove obitelji. Sve to bi se u duhu konfucionizma moralo odraziti na kolektiv jer bi se na taj način u zajednicu u kojoj je došlo do disharmonije vraćala narušena ravnoteža.

Sunčane naočale danas

Danas su sunčane naočale u upotrebi kako bi zaštitile oči od štetnog UV sunčeva zračenja i omogućile nam lakše funkcioniranje kod sunčeva blještavila. Ipak, kao i u svojevremenoj Kini one su brzo postale skup modni dodatak, način na koji neki pokazuju da su iznad drugih. Izbor naočala u suvremenom vremenu nudi mogućnost poigravanja i stvaranja svog stilskog izričaja pa i onima koji nemaju novca za skupe modele istih.

https://povijest.hr/istaknuto
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Koji je zloglasni diktator pokušao iskorijeniti jednu od najnezdravijih navika? Koji nam je znanstvenik omogućio da nam pivo uvijek bude rashlađeno? Zahvaljujući kojemu modnom magu možemuo uživati u ljepoti ženskih nogu? Pročitajte i doznajte – za vas smo odabrali samo najzanimljivije činjenice iz povijesti!

1. Hipokrat, otac moderne medicine, dobro je poznavao tajne aromaterapije. Aromatičnim parama se, primjerice, koristio kako bi istjerao kugu iz Atene. U svome nastojanju nije bio osobito uspješan, ali su trupla, valja mu to priznati, lijepo mirisala nakon tretmana.

2. Prvu javnu kampanju protiv pušenja pokrenuo je – Adolf Hitler! U mladosti je palio cigaretu za cigaretom, da bi, pobijedivši ovisnost, po tom pitanju postao pravi… Pa, nacist. Vječito je “njurgao” pušačima kojima je bio okružen, uključujući Evu Braun i Hermanna Göringa, a nacional-socijalisti su, na njegovu inicijativu, zabranili pušenje u javnom prijevozu i ograničili reklamiranje duhanskih proizvoda.

3. Gusarski grad Port Royal bio je prijestolnica Jamajke od 1660. do 1692. godine. Bio je na glasu kao najgrešnije mjesto na svijetu, pa su mnogi odahnuli kad je nakon potresa potonuo u more.

4. Godine 1926. Einstein i njegov učenik Leó Szilárd zajednički su patentirali novu vrstu hladnjaka, koja omogućuje hlađenje na konstantnom tlaku.

5. Shinobi, poznatiji pod nazivom nindže, bili su japanski ratnici specijalizirani za gerilske napade i špijuniranje. Ono za što su bili plaćeni odrađivali su bez moralnih ograničenja, ali i bez prava da odbiju zadatak. Osobito su bili vješti u mačevanju te u “nevidljivom” kretanju, koje se nazivalo ‘ninjitsu’.

6. Francuski modni dizajner André Courrèges izložio je ženske noge svjetlu dana kad je 1964. predstavio suknju koja je završavala deset centimetara iznad koljena. Taj odjevni predmet sljedeće je godine dodatno skratila Mary Quant, predstavivši revolucionaran komad odjeće – minicu.

7. Slova YKK, koja se vrlo često vide na patentnim zatvaračima, oznaka su za “Yoshida Kogyo Kabushikikaisha”. Riječ je o japanskoj tvrtki osnovanoj 1935. godine, najvećem proizvođaču patentnih zatvarača na svijetu.

8. Millard Fillmore (na slici!) bio je jedan od najbeznačajnijih predsjednika SAD-a, o čemu svjedoči posprdni nadimak “Njegova Slučajnost”. Za razliku od prethodnika Zacharyja Taylora, podržavao je ropstvo te je 1850. progurao tzv. Zakon o odbjeglim robovima.

https://povijest.hr/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

Rimsko-njemački car Fridrik I. (1122. – 1190.), zbog riđe brade zapamćen kao Barbarossa, poduzeo je čak pet pohoda na Italiju. Tijekom jednog od njih, dok se borio s nepokorenim gradovima u Lombardiji, suprugu Beatricu I. Burgundsku ostavio je u Milanu. Tamošnji živalj je, međutim, ustao protiv mrskog osvajača pa je njegovu bolju polovicu prognao iz grada. Način na koji je to izvedeno bio je poprilično ponižavajući: kraljicu su posjeli na mazgu, i to licem okrenutu prema stražnjici životinje, kako bi mogla vidjeti nepristojne geste koje joj je narod pokazivao na odlasku iz grada. Taj čin imat će vrlo visoku cijenu.

Nakon dvogodišnje opsade, Fridrik I. je 1162. zauzeo i porušio Milano. Nije, međutim, stao na tome. Zbog uvrede nanesene kraljici, stanovnicima grada pružio je simboličku te uistinu smrdljivu pravdu. Prema kroničaru Giambattisti Gelliju, poražene je natjerao da kleknu pred njega te poniknu pogledom. Pred njih je stavljen izbor: ili će biti pogubljeni ili će prihvatiti kraljevu milost te ostati na životu, preciznije, izboriti se za svoj život. Dakako, većina je odabrala potonju opciju.

Tada im je objašnjeno što moraju učiniti žele li zadržati glavu na ramenima: svaki od njih morao je zubima izvaditi smokvu gurnutu u anus mazge te je položiti pred kralja kao neku vrstu otkupnine. Kad bi, susprežući nagon za povraćanjem, donosili smrdljive suvenire pred osvajača, izgovarali su sljedeću rečenicu: “Ecco il fico” (“Evo smokve!”). Ponižavajući ritual održao se na najvećem trgu u Milanu, baš kao i pogubljenje onih malobrojnih koji su odbili kraljevu milost. I potonji su imali izbor: u “ponudi” je, naime, bilo vješanje i odsijecanje glave.

Narednih desetljeća, sjećanje na ovaj incidnent bilo je izvor najdublje sramote za stanovnike Milana. Upravo ondje razvila se nepristojna gesta guranja palca između kažiprsta i srednjaka, koja je na simbolički način prikazivala “frišku figu” odnosno smokvu. Ako bi vam netko uputio taj znak, bilo bi to jednako uvredljivo kao da vam je opsovao majku i skinuo sve svece s neba. Ovakvo neverbalno vrijeđanje s vremenom se raširilo diljem Italije, pa i na druge zemlje – “friška figa” se, primjerice, u tom kontekstu spominje u prvom činu Shakespeareove čuvene tragedije “Romeo i Julija”!

https://povijest.hr/istaknuto/smrdljiva ... ke-milana/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Image

Jeste li čuli za projekt “Jedinica 731”? Koji je razlog japanskog napada na Pearl Harbor? Znate li za japanski ratni plan prema kojem je San Diego u američkoj saveznoj državi Kaliforniji trebao biti bombardiran biološkim oružjem 22. rujna 1945. godine? Ukoliko Vas zanimaju podaci o zločinima koje je Japan počinio nad kineskim stanovništvom i prije početka Drugog svjetskog rata, zavirite u članak koji slijedi.

Najstrašniji pokusi provedeni u povijesti

https://povijest.hr/istaknuto/nacistick ... -japanske/

Prije otvaranja linka prvo dobro razmislite a onda kliknite. ja nisam sve procitala
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Desavanja kroz istoriju

Post by kreja »

Lipanj 1982. Izrael je izvršio invaziju na južni Libanon. Ratne operacije na Falklandskom otočju privedene su kraju. Joan Jett je s pjesmom “I Love Rock N’ Roll” zasjela na prvo mjesto američke top-ljestvice… A u Adriji, gradiću u blizini Venecije, grupica iskusnih pekara radila je na novom proizvodu. Predvođeni Arnaldom Cavallarijem, temperamentnim muškarcem u kasnim četrdesetima, pokušavali su stvoriti talijanski pandan francuskom baguetteu, kruščiću koji je osvojio svijet te postao broj jedan na tržištu sendviča. Nakon višetjednih eksperimenata s vrstama tijesta, začinima i temperaturom pečenja, pekarski svijet dobio je novog šampiona – ciabattu! Naziv, koji možemo prevesti kao “šlapa”, zorno opisuje novu vrstu kruh: ovalna i plosnata, ciabatta uistinu podsjeća na omiljenu vrstu kućne obuće.

Bijeli kruh s hrskavom koricom i karakterističnim nepravilnim rupama u unutrašnjosti brzinom munje je postao hit. “Invazija” na svjetsko tržište počela je 1985. godine, kad je britanski lanac trgovina “Marks & Spencer” ponudio Cavallarijev izum kupcima. Kako su Britanci u to vrijeme počeli ludovati za mediteranskim specijalitetima, puno zdravijim od njihove tradicionalne, masne i kalorične kuhinje, kruščići napravljeni bez ikakvih kemijskih dodataka, na djevičanskome maslinovom ulju, postali su ultimativni izbor kupaca posvećenih svome zdravlju. Danas se ciabatta s velikim tekom jede na svim stranama globusa, a u međuvremenu su stvorene stotine vrsta: od integralnog tijesta, s lukom, maslinama… Onima koji su mu odricali autorstvo nad pekarskom uspješnicom Cavallari je odbrusio: “Možete reći da ste nešto slično jeli još četrdesetih godina prošlog stoljeća, ali biste to, je li, trebali dokazati. Dok to ne uspijete, preostaje vam samo uživati u mome kruhu, koji je najbolji na svijetu!”.

https://povijest.hr
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

Post Reply