Pustopoljina

Wall-e wrote: ↑

Fri May 01, 2020 11:54 pm

Odmah ću da odem u dom zdravlja čim se prvi put prehladim, k'o gospodin

jok ...
konstatovat ce ti coronu,zatvorit ce te
tako mi je jaro zavrsio,trebalo mu bolovanje ....

Mislim da, kao narod, nećemo baš puno naučiti iz ovoga.
I da, mnogi će jedva dočekati da nadoknade izlaske, druženja, kafiće...

Čim ovo stane i Hrvatska otvori granice, idem na produženi vikend, na more, kod djece

Ne vidim problem u druženju, kafićima, izletima itd. Tako i treba. Jedva čekam da mogu otići bar do Karlovca u kupovinu, da ne kažem dalje ...

Promjene bih voljela vidjeti u duhovnom smislu, budemo bolji ljudi, da odredimo prioritete, da materijalizam ne upravlja s nama, u humanom smislu da proradi empatija i spremnost za nesebično pomoći drugima, taman ispred sebe dali... Maštam.

Na to sam i aludirala, kad sam napisala da generalno, nećemo puno naučiti iz ovoga

Osim toga, čim ovo stane, opet ćemo vidjeti hraćkanje po cesti,,, puhanje,, za vratom dok čekaš negdje u redu, rukovanje i kad treba i ne treba, cmakanje (to me posebno nervira) onih koje se sretnu a nisu se vidjele bar dva dana.

Sad će to raditi prenaglašeno - oooo pa gdje si nismo se zagrlili sto godina dođi ovamo!

Kad ce ovo poslije

Neće ovo proći prije 2022. Ko živ ko mrtav.
Predaleko mi da razmišljam o tom poslije, jer i sada smo poslije izolacije.



Ja sam već u maju mislila da će svemu ovome biti kraj.

I sad se zna da drugog talasa neće biti jer prvi se nije nigdje ni zavrsio, i da ovaj virus nije sezonski, traje već treću sezonu, što ukazuje da nije stigao prirodnim putem.


Ja mislim da onaj ko je napravio ovaj virus, ima i vakcinu / lijek protiv.Jedno uz drugo mora da ide.


Svijetu je nedostajalo druženja ko fol smetala im izolacija, zaželjeli se izlazaka i druženja, a i nakon popuštanja mjera u kafićima, restoranima se druže više sa.telefonima nego sa osobinama sa kojima su za stolom

Poslije ovoga, će biti možda bolje ili gore, a to možda nikad nije sigurno.

Neće biti poslije. Kako reče onaj šipak Milanović, sa koronom ćemo živjeti kao sa karijesom.

Zato se ne držim nikakvih mjera, svejedno mi je, nek crknem sutra ako treba. Yebeš takav život.

Bolje je umrijeti jednom ko insan nego umirati svaki dan ili živjeti pod strahom.

Ili se strpiti, pokušati se sačuvati pa ako treba i godinu dvije, pa živjeti ponovo normalno. Nije da sad živimo nešto pretjerano nemormalno, sve je ovo podnošljivo.

Već smo, u ovo mjeseci,naučili (prilagodili) se,tako živjeti!
Ako i postoji-poslije,neke novousvojene navike, će ostati.

Neće ostati ništa od tih navika već su ih sve izgubili

Sve te mjere koje su nametnute narodu su bile smetnja i teret.Jedva su cekali da ih se kutarisu i nema sanse da ce se sutra neko drzati distance,prati sto puta ruke i tih stvari.

Vjerovatno će se težiti povratku života prije virusa, nekome će ići teže a nekome lakše. Dosta toga ovisi o poslu kojim se bavimo, državi u kojoj živimo, ali generalno će se ova situacija odražavati na svakodnevni život i nakon smirivanja pandemije.

jeste li bar sta naucili iz ovog iskustva?
ja nisam nista

Primjetila sam da odrasle osobe peru češće ruke… trebala im je epidemije corone da shvate da ih trebaju češće prati..

. jedini podsjetnik da je neshto bilo. je ograda u centru grada. za par restorana. josh uvijek nije uklonjena.. a, zauzela je nekoliko parking mjesta..

nek ostane sad ko spomenik na pandemiju