Tema je za sve ljude neobicnih zanimanja, izgleda i sl.
Slobodni ste komentarisati.
Neobicni ljudi
Re: Neobicni ljudi
Zbog čega se najprljaviji čovjek na svijetu nije kupao 68 godina
Amou Haji, 88-godišnji Iranac, nezvanično je najprljaviji čovjek na svijetu jer se nije kupao 68 godina.
Razlog za to je – njegov strah od vode, ali i ljubavni jadi.
Haji vjeruje da će se razboljeti ako se okupa i zbog tog uvjerenja on se nije kupao skoro sedam decenija.
Ono što većini svijeta djeluje nezamislivo njemu je svakodnevica – živi u iranskoj pustinji i hrani se mesom uginulih životinja. Zato kažu neki da bi bio zvijezda emisije o preživljavanju sa čuvenim Berom Grilsom.
S druge strane, on gleda da iole brine o zdravlju, pa pije dosta vode – čak oko pet litara dnevno. Doduše, iz zahrđale konzerve, piše Nova.
Voli i da puši, s tim što, kad mu nestane cigareta koje mu neko udijeli, iz lule udiše suhu kravlju balegu.
Haji nema dom, već luta u blizini izolovanog sela Dezga u južnoj iranskoj provinciji Fars i živi u rupama napravljenim u pustinji izvan sela. Iako su mu seljani sagradili kolibu, on je odlučio da tu ne živi, samo se povremeno po potrebi sakrije u nju.
A zašto Amou živi tako, šta ga je natjeralo na život bez osnovnih higijenskih uslova, skoro bez ikakvog dodira sa civilizacijom?
Mještani vjeruju da je slomljeno srce razlog što je Amou Haji izabrao takav način života. On je navodno doživio ljubavni brodolom u mladosti, te od tuge završio kako je završio.
Međutim, on još nije odustao i želi da pronađe ljubav, pišu na sajtu BusinessToday.In.
Na tom svom putu, on se gotovo stopio sa svojim okruženjem, pa mu je koža iste boje kao i zemlja oko njega. Lokalci čak kažu da ga ponekad pomiješaju sa većim kamenom ili stenom kad leži miran.
I tako, bez brige o udobnosti, mirišljavom tušu, raznovrsnoj hrani, Haji živi svojim nomadskim životom, koji mu je, izgleda, drag.
Pitanje je samo, ako nađe tu ljubav koju traži, koliko će njoj to sve biti primamljivo.
Amou Haji, 88-godišnji Iranac, nezvanično je najprljaviji čovjek na svijetu jer se nije kupao 68 godina.
Razlog za to je – njegov strah od vode, ali i ljubavni jadi.
Haji vjeruje da će se razboljeti ako se okupa i zbog tog uvjerenja on se nije kupao skoro sedam decenija.
Ono što većini svijeta djeluje nezamislivo njemu je svakodnevica – živi u iranskoj pustinji i hrani se mesom uginulih životinja. Zato kažu neki da bi bio zvijezda emisije o preživljavanju sa čuvenim Berom Grilsom.
S druge strane, on gleda da iole brine o zdravlju, pa pije dosta vode – čak oko pet litara dnevno. Doduše, iz zahrđale konzerve, piše Nova.
Voli i da puši, s tim što, kad mu nestane cigareta koje mu neko udijeli, iz lule udiše suhu kravlju balegu.
Haji nema dom, već luta u blizini izolovanog sela Dezga u južnoj iranskoj provinciji Fars i živi u rupama napravljenim u pustinji izvan sela. Iako su mu seljani sagradili kolibu, on je odlučio da tu ne živi, samo se povremeno po potrebi sakrije u nju.
A zašto Amou živi tako, šta ga je natjeralo na život bez osnovnih higijenskih uslova, skoro bez ikakvog dodira sa civilizacijom?
Mještani vjeruju da je slomljeno srce razlog što je Amou Haji izabrao takav način života. On je navodno doživio ljubavni brodolom u mladosti, te od tuge završio kako je završio.
Međutim, on još nije odustao i želi da pronađe ljubav, pišu na sajtu BusinessToday.In.
Na tom svom putu, on se gotovo stopio sa svojim okruženjem, pa mu je koža iste boje kao i zemlja oko njega. Lokalci čak kažu da ga ponekad pomiješaju sa većim kamenom ili stenom kad leži miran.
I tako, bez brige o udobnosti, mirišljavom tušu, raznovrsnoj hrani, Haji živi svojim nomadskim životom, koji mu je, izgleda, drag.
Pitanje je samo, ako nađe tu ljubav koju traži, koliko će njoj to sve biti primamljivo.
-
Zenos
- Aktivan član
- Reactions: 67
- Posts: 429
- Joined: Thu Jan 13, 2022 9:38 pm
- Location: Terra incognita
Re: Neobicni ljudi
Otvoris forum i dobijes jako cudnovate ljude na jednom mjestu. 
The sun.. is already down!
-
Zenos
- Aktivan član
- Reactions: 67
- Posts: 429
- Joined: Thu Jan 13, 2022 9:38 pm
- Location: Terra incognita
Re: Neobicni ljudi
Muškarac koji govori 24 svjetska jezika radi kao - čistač tepiha
Šta biste voljeli raditi da govorite 24 jezika? Kako biste najbolje unovčili to znanje? Radeći kao predvoditelj u nekoj međunarodnoj organizaciji, UN-u ili MMF-u možda, ili u nekoj stranoj korporaciji, na primjer Googleu?
Amerikanac Vaughn Smith (46) govori 24 strana jezika, među kojima je i hrvatski, i radi kao – čistač tepiha. Za manje od 20 dolara (oko 36 KM) na sat.
Nevjervatnu priču o hiperpoliglotu objavila je novinarka Washington Posta Jessica Contrera, opisujući prosječan radni dan 46-godišnjeg Smitha i njegove razgovore s klijentima u čijim kućama čisti mrlje na tepisima. Rijetko kome govori o svojoj velikoj ljubavi – učenju stranih jezika.
Proučavao ih je 37, osam ih zna tečno, a 24 govori dovoljno dobro da može voditi duge razgovore. Zna čitati i pisati na osam abeceda i pisama, a služi se i s nekoliko znakovnih jezika. I samouk je.
Tako dobro svladava naglaske na nizozemskom i katalonskom da zadivljuje izvorne govornike iz ovih dvaju zemalja, piše Večernji list.
Smith se ubraja u grupu hiperpoliglota, a prema jednoj definiciji, to su oni koji govore najmanje 11 jezika. Skroman je i ne voli baš govoriti o talentu. Čak mu je pomalo i neugodno.
Ne uživa u tome da nekog impresionira. Davno je uočio da imena, brojeve i datume pamti puno bolje od većine ljudi. Kao dječak mislio je da na svijetu postoje samo dva jezika – engleski koji je govorio njegov otac i španski koji je govorila njegova majka, Meksikanka.
Svidjelo mu se kako zvuče riječi na španskom, pa je počeo proučavati francuski, njemački, ruski... Bio je opčinjen svakim jezikom s kojim se susreo. No, u školi nije briljirao. Teško se koncentrirao na gradivo.
Majka ga je čak odvela na razgovor psihologu koji je rekao da je Vaughn samo "vrlo, vrlo inteligentan". U Washingtonu je autobusom odlazio do Memorijalne knjižnice Martina Luthera Kinga koja ima najbolji izbor knjiga na stranim jeziku u gradu.
Završio je srednju školu i do radnog mjesta čistača tepiha u firmi svog brata nanizao nekoliko poslova. Bio je izbacivač, dostavljač, slikar, youtuber, šetač pasa...
Živi s bolesnom majkom i voli ispijati kafu u kafićima u kojima osluškuje strane riječi, sad je na redu učenje velškog jezika.
Šta biste voljeli raditi da govorite 24 jezika? Kako biste najbolje unovčili to znanje? Radeći kao predvoditelj u nekoj međunarodnoj organizaciji, UN-u ili MMF-u možda, ili u nekoj stranoj korporaciji, na primjer Googleu?
Amerikanac Vaughn Smith (46) govori 24 strana jezika, među kojima je i hrvatski, i radi kao – čistač tepiha. Za manje od 20 dolara (oko 36 KM) na sat.
Nevjervatnu priču o hiperpoliglotu objavila je novinarka Washington Posta Jessica Contrera, opisujući prosječan radni dan 46-godišnjeg Smitha i njegove razgovore s klijentima u čijim kućama čisti mrlje na tepisima. Rijetko kome govori o svojoj velikoj ljubavi – učenju stranih jezika.
Proučavao ih je 37, osam ih zna tečno, a 24 govori dovoljno dobro da može voditi duge razgovore. Zna čitati i pisati na osam abeceda i pisama, a služi se i s nekoliko znakovnih jezika. I samouk je.
Tako dobro svladava naglaske na nizozemskom i katalonskom da zadivljuje izvorne govornike iz ovih dvaju zemalja, piše Večernji list.
Smith se ubraja u grupu hiperpoliglota, a prema jednoj definiciji, to su oni koji govore najmanje 11 jezika. Skroman je i ne voli baš govoriti o talentu. Čak mu je pomalo i neugodno.
Ne uživa u tome da nekog impresionira. Davno je uočio da imena, brojeve i datume pamti puno bolje od većine ljudi. Kao dječak mislio je da na svijetu postoje samo dva jezika – engleski koji je govorio njegov otac i španski koji je govorila njegova majka, Meksikanka.
Svidjelo mu se kako zvuče riječi na španskom, pa je počeo proučavati francuski, njemački, ruski... Bio je opčinjen svakim jezikom s kojim se susreo. No, u školi nije briljirao. Teško se koncentrirao na gradivo.
Majka ga je čak odvela na razgovor psihologu koji je rekao da je Vaughn samo "vrlo, vrlo inteligentan". U Washingtonu je autobusom odlazio do Memorijalne knjižnice Martina Luthera Kinga koja ima najbolji izbor knjiga na stranim jeziku u gradu.
Završio je srednju školu i do radnog mjesta čistača tepiha u firmi svog brata nanizao nekoliko poslova. Bio je izbacivač, dostavljač, slikar, youtuber, šetač pasa...
Živi s bolesnom majkom i voli ispijati kafu u kafićima u kojima osluškuje strane riječi, sad je na redu učenje velškog jezika.
1
1
Re: Neobicni ljudi
Čovek koji ništa ne radi, a odlično zarađuje
Japanac Šodži Marimoto ima 35 godina i smislio je nesvakidašnji način da zaradi.
Šodži je oženjen i ima četvorogodišnju ćerku. Magistrirao je fiziku na Univerzitetu u Osaki. Zatim je tri godine radio u izdavačkoj kući, ali mu je to brzo dosadilo i dao otkaz.
Šodži je 2018. godine dao oglas:
Iznajmljujem čoveka koji ništa ne radi.
Teško vam je da sami idete u prodavnicu? Treba vam neko ko će stajati u redu i čuvati vam mesto?
Radim samo lake stvari. Nikada nisam zauzet, uvek sam spreman da pomognem, ali neću raditi ništa osim da jedem, pijem i dajem jednostavne odgovore.
Usledila je ogromna potražnja za njegovim uslugama.
Pozivali su ga da zajedno večeraju, da pozira na fotografijama za Instagram ili da zajedno hvataju leptire u parku, posećuju koncerte i sportska takmičenja.
Žene su ga iznajmljivale da zajedno idu u šoping. Jedna dama ga je vodila sa sobom na sastanke zakazane preko interneta.
Neko ga je iznajmio da prisustvuje otpuštanju iz bolnice. Depresivni ljudi ga angažuju da potisnu samoubilačke misli. Jedan klijent ga je unajmio da mu priča o pokušaju ubistva.
Šodži sve to samo sluša i odgovara jednosložnim rečima.
Može da s klijentom ode u restoran i popije piće, ali ne osuđuje nikoga, ne iznosi svoje mišljenje, ne daje savete i preporuke, a takođe ne hvali i ne daje komplimente.
Za svoje nepretenciozno društvo Šodži naplaćuje 100 dolara na sat. Pored toga, plaćaju mu putne troškove i hranu. Dnevno ima 3-4 klijenta i stalno se javljaju novi.
Već je objavio nekoliko knjiga, po čijim je motivima snimljena televizijska drama. Sada ima preko 270.000 pratilaca na Tviteru.
Nisam ni prijatelj ni poznanik – kaže on. Sa mnom nema nerviranja i dosade, svojstvenih pravim međuljudskim odnosima, ali mnogima olakšam usamljenost.
Japanac Šodži Marimoto ima 35 godina i smislio je nesvakidašnji način da zaradi.
Šodži je oženjen i ima četvorogodišnju ćerku. Magistrirao je fiziku na Univerzitetu u Osaki. Zatim je tri godine radio u izdavačkoj kući, ali mu je to brzo dosadilo i dao otkaz.
Šodži je 2018. godine dao oglas:
Iznajmljujem čoveka koji ništa ne radi.
Teško vam je da sami idete u prodavnicu? Treba vam neko ko će stajati u redu i čuvati vam mesto?
Radim samo lake stvari. Nikada nisam zauzet, uvek sam spreman da pomognem, ali neću raditi ništa osim da jedem, pijem i dajem jednostavne odgovore.
Usledila je ogromna potražnja za njegovim uslugama.
Pozivali su ga da zajedno večeraju, da pozira na fotografijama za Instagram ili da zajedno hvataju leptire u parku, posećuju koncerte i sportska takmičenja.
Žene su ga iznajmljivale da zajedno idu u šoping. Jedna dama ga je vodila sa sobom na sastanke zakazane preko interneta.
Neko ga je iznajmio da prisustvuje otpuštanju iz bolnice. Depresivni ljudi ga angažuju da potisnu samoubilačke misli. Jedan klijent ga je unajmio da mu priča o pokušaju ubistva.
Šodži sve to samo sluša i odgovara jednosložnim rečima.
Može da s klijentom ode u restoran i popije piće, ali ne osuđuje nikoga, ne iznosi svoje mišljenje, ne daje savete i preporuke, a takođe ne hvali i ne daje komplimente.
Za svoje nepretenciozno društvo Šodži naplaćuje 100 dolara na sat. Pored toga, plaćaju mu putne troškove i hranu. Dnevno ima 3-4 klijenta i stalno se javljaju novi.
Već je objavio nekoliko knjiga, po čijim je motivima snimljena televizijska drama. Sada ima preko 270.000 pratilaca na Tviteru.
Nisam ni prijatelj ni poznanik – kaže on. Sa mnom nema nerviranja i dosade, svojstvenih pravim međuljudskim odnosima, ali mnogima olakšam usamljenost.
Re: Neobicni ljudi
Pogledajte kako neverovatni umetnik crta čitav grad po sećanju
Upoznajte Stivena Viltšira, kome je sa tri godine dijagnostikovan autizam, a koji je danas svetski priznat umetnik poznat po svojim detaljnim i fantastičnim panoramama čitavih gradova.
Da biste naručili njegov rad, morate da se upišete na listu i čekate od četiri do osam meseci, spektakularni snimci dok stvara umetnička dela kruže internetom, a njegovi radovi žele dobrodošlicu svim turistima na aerodromu Hitrou... Može se reći da je Stiven Viltšir jedan od najpoznatijih britanskih umetnika. Ipak, nije sve bilo tako sjajno na početku.
Nastavnici u školi nisu znali šta da rade s njim. U trećoj godini mu je dijagnostikovan autizam, a prvu reč (paper) nije izgovorio do 5. godine. Međutim, i tada je mogao s neverovatnom preciznošću da pravi slike divljih životinja i karikature svojih profesora.
Kasnije je počeo da crta zgrade širom Londona beležeći neverovatne detalje. Njegova starija sestra Anet ga je vodila kod drugarice koja je je živela na 14. spratu kako bi Stiven mogao da ima bolji pogled na ceo grad diveći se pozadini i znamenitostima. Otada je njegova pasija postala opsesivna.
Sa osam godina je primio prvu porudžbinu i to od britanskog premijera, a sa 13 godina je objavio svoju prvu zbirku crteža. Svi su bili očarani njegovim pamćenjem i ubrzo je postao veoma popularan.
Na putovanju do Njujorka da da intervju, Stiven je sreo neurologa Olivera Seka i nacrtao fantastičnu repliku doktorove kuće samo što je bacio brz pogled na nju.
"Kombinacija sjajnih sposobnosti sa velikim smetnjama u razvoju predstavlja savršen paradoks: kako suprotnosti mogu da žive jedne pored drugih?", napisao je kasnije Sek u predgovoru Viltširove druge knjige.
Meksiko Siti crtao 20 sati
Dve godine kasnije Stiven je 1989. godine posetio Veneciju i nacrtao svoju prvu panoramu. Otada je postao poznat po svojim neverovatno detaljnim panoramama gradova koju je svaku uradio prema sećanju sa stotinu ulica, pejzaža i drugih detalja. Crtao je gradove širom sveta, od Jerusalima do Sidneja, a njegov poslednji projekat je oživeo Meksiko Siti na platnu od 4 metra crtajući 20 sati u pet dana.
U Njujorku je leteo 20 minuta helikopterom i onda je skicirao sve što je video na 6 metara dugom komadu papira dok su gledaoci uživo pratili na internetu proces rada.
"Uprkos Stivenovoj zapanjujućoj memoriji, uspeo je da se izgubi na Menhetnu i hoda 45 minuta u pogrešnom pravcu pre nego što je našao restoran Cheyenne's Diner", delić je anegdote koju je podelio sa svojim fanovima na vebsajtu.
Član Reda britanske imperije
Princ Čarls je 2006. godine Stivena proglasio članom Reda britanske imperije zbog doprinosa umetnosti i te iste godine je otvorio svoju galeriju u centru Londona, a danas njegove fotografije pozdravljaju posetioce na londonskom aerodromu Hitrou.
"Stiven je izuzetno skroman. Slava nije promenila njegovu koncentraciju ili ga učinila nervoznim...Mislim da ga tera da svoje sposobnosti testira još više", kaže njegova sestra koja upravlja galerijom.
Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, nekada tihi umetnik sada lako komunicira s milionima ljudi.
"Stivenova umetnost govori jezikom koji svi možemo da razumemo", dodaje Aneta.
Upoznajte Stivena Viltšira, kome je sa tri godine dijagnostikovan autizam, a koji je danas svetski priznat umetnik poznat po svojim detaljnim i fantastičnim panoramama čitavih gradova.
Da biste naručili njegov rad, morate da se upišete na listu i čekate od četiri do osam meseci, spektakularni snimci dok stvara umetnička dela kruže internetom, a njegovi radovi žele dobrodošlicu svim turistima na aerodromu Hitrou... Može se reći da je Stiven Viltšir jedan od najpoznatijih britanskih umetnika. Ipak, nije sve bilo tako sjajno na početku.
Nastavnici u školi nisu znali šta da rade s njim. U trećoj godini mu je dijagnostikovan autizam, a prvu reč (paper) nije izgovorio do 5. godine. Međutim, i tada je mogao s neverovatnom preciznošću da pravi slike divljih životinja i karikature svojih profesora.
Kasnije je počeo da crta zgrade širom Londona beležeći neverovatne detalje. Njegova starija sestra Anet ga je vodila kod drugarice koja je je živela na 14. spratu kako bi Stiven mogao da ima bolji pogled na ceo grad diveći se pozadini i znamenitostima. Otada je njegova pasija postala opsesivna.
Sa osam godina je primio prvu porudžbinu i to od britanskog premijera, a sa 13 godina je objavio svoju prvu zbirku crteža. Svi su bili očarani njegovim pamćenjem i ubrzo je postao veoma popularan.
Na putovanju do Njujorka da da intervju, Stiven je sreo neurologa Olivera Seka i nacrtao fantastičnu repliku doktorove kuće samo što je bacio brz pogled na nju.
"Kombinacija sjajnih sposobnosti sa velikim smetnjama u razvoju predstavlja savršen paradoks: kako suprotnosti mogu da žive jedne pored drugih?", napisao je kasnije Sek u predgovoru Viltširove druge knjige.
Meksiko Siti crtao 20 sati
Dve godine kasnije Stiven je 1989. godine posetio Veneciju i nacrtao svoju prvu panoramu. Otada je postao poznat po svojim neverovatno detaljnim panoramama gradova koju je svaku uradio prema sećanju sa stotinu ulica, pejzaža i drugih detalja. Crtao je gradove širom sveta, od Jerusalima do Sidneja, a njegov poslednji projekat je oživeo Meksiko Siti na platnu od 4 metra crtajući 20 sati u pet dana.
U Njujorku je leteo 20 minuta helikopterom i onda je skicirao sve što je video na 6 metara dugom komadu papira dok su gledaoci uživo pratili na internetu proces rada.
"Uprkos Stivenovoj zapanjujućoj memoriji, uspeo je da se izgubi na Menhetnu i hoda 45 minuta u pogrešnom pravcu pre nego što je našao restoran Cheyenne's Diner", delić je anegdote koju je podelio sa svojim fanovima na vebsajtu.
Član Reda britanske imperije
Princ Čarls je 2006. godine Stivena proglasio članom Reda britanske imperije zbog doprinosa umetnosti i te iste godine je otvorio svoju galeriju u centru Londona, a danas njegove fotografije pozdravljaju posetioce na londonskom aerodromu Hitrou.
"Stiven je izuzetno skroman. Slava nije promenila njegovu koncentraciju ili ga učinila nervoznim...Mislim da ga tera da svoje sposobnosti testira još više", kaže njegova sestra koja upravlja galerijom.
Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, nekada tihi umetnik sada lako komunicira s milionima ljudi.
"Stivenova umetnost govori jezikom koji svi možemo da razumemo", dodaje Aneta.
1
1
Re: Neobicni ljudi
Već 25 godina ovaj umetnik vaja pećine
U pratnji svog psa, Ra Polet vaja skulpture, šablone, teksture i detalje, stvarajući jedinstvene pećine širom Nju Meksika.
Svoje kreacije naziva “hramovima divljine”, a cilj njegovog napornog rada je stvoriti okruženje koje će inspirisati “spiritualnu obnovu i lično blagostanje”. Ovi prostori takođe su namenjeni izlaganju umetničkih dela, a Polet se nada da će ih jednog dana oslikati različitim bojama.
“Promena sveta je težak zadatak. Umetnost ne pokušava da na silu iznudi promenu putem direktne akcije, već da promenu katališe utičući na emocionalnu osnovu potrebnu za njeno događanje”, objasnio je na svom sajtu.
Prilikom stvaranja Ra Polet koristi samo ručne alatke. Nema diplomu iz vajarstva, nije građevinski inženjer niti arhitekta. U pitanju je čovek koji se jednostavno bavi onim
Iako mu ovaj zanimljivi hobi nije doneo bogatstvo, umetnik ističe da nije sve u novcu.
“U pitanju je uživanje u samom procesu. Osećam se bolje nego ikada”, izjavio je.
Na pitanje da li je u pitanju opsesija, odgovorio je: “Da li biste dete koje se igra nazvali opsednutim? Znate, kada radite nešto što volite i to vas veoma privlači, imate želju da to činite sve vreme”.
U pratnji svog psa, Ra Polet vaja skulpture, šablone, teksture i detalje, stvarajući jedinstvene pećine širom Nju Meksika.
Svoje kreacije naziva “hramovima divljine”, a cilj njegovog napornog rada je stvoriti okruženje koje će inspirisati “spiritualnu obnovu i lično blagostanje”. Ovi prostori takođe su namenjeni izlaganju umetničkih dela, a Polet se nada da će ih jednog dana oslikati različitim bojama.
“Promena sveta je težak zadatak. Umetnost ne pokušava da na silu iznudi promenu putem direktne akcije, već da promenu katališe utičući na emocionalnu osnovu potrebnu za njeno događanje”, objasnio je na svom sajtu.
Prilikom stvaranja Ra Polet koristi samo ručne alatke. Nema diplomu iz vajarstva, nije građevinski inženjer niti arhitekta. U pitanju je čovek koji se jednostavno bavi onim
Iako mu ovaj zanimljivi hobi nije doneo bogatstvo, umetnik ističe da nije sve u novcu.
“U pitanju je uživanje u samom procesu. Osećam se bolje nego ikada”, izjavio je.
Na pitanje da li je u pitanju opsesija, odgovorio je: “Da li biste dete koje se igra nazvali opsednutim? Znate, kada radite nešto što volite i to vas veoma privlači, imate želju da to činite sve vreme”.
1
1
Re: Neobicni ljudi
Niko Marković iz Kiseljaka u Središnjoj Bosni napustio je svoju obiteljsku kuću i uselio u kontejner na busovačkoj planini na 1590 metara nadmorske visine. Nakon što je pustolov Niko prošao Sibir, Antarktik, plovio svijetom, jednostavno svoj mir pronašao je u planini.
U početku bez struje, vode, telefona. Danas se odmara pišući pjesme i knjige. Za osam godina ni jedanput nije spavao u svojoj kući. Kaže da će na planini i umrijeti. Planina je postala njegova suputnica i njegov život. Pogledajte neobičnu priču pustolova Nike.
U početku bez struje, vode, telefona. Danas se odmara pišući pjesme i knjige. Za osam godina ni jedanput nije spavao u svojoj kući. Kaže da će na planini i umrijeti. Planina je postala njegova suputnica i njegov život. Pogledajte neobičnu priču pustolova Nike.
Re: Neobicni ljudi
2
1
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Neobicni ljudi
Zanimljiva kombinacija brejkdensera i kontratenora
Inače kontratenor je najrjeđi i najviši muški glas.
2
1
1
1
