Moda kroz istoriju

[kreja]

Koji je kralj dekretom odredio kakvu će obuću nositi njegovi podanici? Zašto su viktorijanske dame imale problema s disanjem? Tko je prvi ogolio ženske noge? Donosimo nekoliko zanimljivosti iz povijesti mode!

1. Crveni potplati na cipelama nisu “izum” Christiana Louboutina. Luj XIV. je 1670. godine naredio da plemstvo mora nositi upravo takve cipele, kako bi se jasnije razlikovalo od puka.

2. Francuska krojačica i kitničarka Rose Bertin (1747. – 1813.) bila je prva “celebrity dizajnerica” u povijesti. Odijevala je kraljicu Mariju Antoanetu, a za njenim kreacijama “trgali” su se plemići sa svih europskih dvorova.

3. U viktorijansko doba, kad je čednost bila na cijeni, uobičajen izraz za ženske grudi bio je “Kupidonovi bubnjevi”. Paradoksalno, tadašnja moda upravo je ovaj dio anatomije izložila pogledima: zahvaljujući korzetima, koji su utezali ženske strukove toliko da su jadnice jedva mogle disati, njihovi bi se “Kupidonovi bubnjevi” protuprirodno podigli uvis.

4. Charles Frederick Worth (1825. – 1895.), Englez koji je veći dio života proveu u Parizu, često se navodi kao prvi poznati modni dizajner u povijesti. Trbušasti brkonja probio se kombinacijom talenta i ulizivanja aristokratima, a njegova haute couture kuća, samodopadno nazvana “House of Worth”, bila je poznata po raskošnim krinolinama u kojima dame, istinabog, nisu mogle hodati, ali ni ostati neprimijećene. Njegova najpoznatija klijentica bila je francuska carica Eugénie, žena Napoleona III.

5. Australska plivačica Annette Kellerman 1907. je šokirala svijet pojavivši se na plaži u jednodijelnime kupaćem kostimu (žene su se dotad kupale u višeslojnim haljinama). Dvodijelni kupaći kostim predstavljen je trideset devet godina kasnije, na modnoj reviji u Parizu.

6. Ideju za izradu naočala “Ray Ban”, najpoznatijeg modela tvrtke “Bausch & Lomb”, dao je pilot John MacCready, želeći zaštititi vid kolega od bljeskova sunca u avionu. Na tržište su lansirane davne 1937. godine.

7. Tvrtku “La Perla”, koja se specijalizirala za skupo donje rublje, 1954. je osnovala talijanska dizajnerica korzeta Ada Masotti. Rublje je pakirala u crvene baršunaste kutije i predstavljala ga kupcima poput bisera, otkuda i naziv tvrtke.

8. Francuski modni dizajner André Courrèges izložio je ženske noge svjetlu dana kad je 1964. predstavio suknju koja je završavala deset centimetara iznad koljena. Taj odjevni predmet sljedeće je godine dodatno skratila Mary Quant (na slici!), predstavivši revolucionaran komad odjeće – minicu.

https://povijest.hr/

[kreja]

Antička Grčka


Statua boginje Atine-peplos

Peplos -haljina koju su nosile žene. Peplos je veliki komad tkanine kvadratnog oblika. Ta tkanina se preklapa da bi napravila dupli sloj zvani apoptigma na gornjem delu tela. Potom se tkanina savija oko tela i pričvrsti na ramenima. Jonski peplos je bio otvoren na jednoj strani tela,dok je dorski peplos šiven kao zatvorena cev. Preko peplosa uglavnom su nosili pojas.




Kiton i himation

Kiton-pravili su ih od dugih komada platna,najcešće svile i lana. Držao ih je pojas koji je takodje njihove jednostavne tunike činio upadljivijim i efektnijim. Kod žena su dosezali do članaka,a kod muškaraca do kolena.



Grčka haljina





Strofion,epiblema,veo-Strofion se nosio isod odeće,dok su maramu-epiblemu prebacivali preko tunike. Žene su nosile veo na javnim skupovima,pijacama itd.

Hlamis– vrsta ogrtača napravljenog od vune i pricvršćenog na desnom ramenu. Nosili su ga grčki vojnici od 5. do 3. veka pre nove ere-često su ga obmotavali oko ruke i koristili kao štit u borbi.

Himation–je imao ulogu plašta. Uglavnom su ga pravili od težih materijala i nosili su ga preko peplosa ili hlamisa. U eposi Vizantije su ga na ikonama prikazivali kao odoru koju su nosili Isus Hristos i biblijske ličnosti,a i danas se moze videti kao odeća starijih siromašnih ljudi.

[kreja]

Cipele

Puno vremena stari su Grci išli bosi, pogotovo kad su bili kod kuće. Noseći obuću, obično su nosili kožne sandale.

Nakit i šminka

Bogati Grci nosili su nakit izrađen od plemenitih metala poput zlata i srebra. Nosili su prstenje, ogrlice i naušnice. Žene bi ponekad mogle ušiti nakit u tkaninu svoje odjeće. Najpopularnija vrsta nakita bila je ukrašena igla ili kopča koja se koristila za pričvršćivanje njihovog omota ili ogrtača.

Jedna od najpoželjnijih osobina Grkinje bila je blijeda koža. To je pokazalo da nije siromašna ili robinja koja mora raditi vani. Žene bi se šminkale kako bi napudrale kožu i učinile je da izgleda svjetlijom. Ponekad su koristili i ruž.

Moda za kosu

Stari Grci su voljeli oblikovati kosu. Muškarci su uglavnom nosili kratku kosu, ali su kosu razdvajali i u njoj koristili ulja i parfeme. Žene su nosile dugu kosu. To ih je pomoglo odvojiti od robinja koje su se ošišale na kratko. Žene su nosile složene frizure s pletenicama, uvojcima i ukrasima poput traka za glavu i vrpci.

Zanimljivosti o odjeći u staroj Grčkoj
Većina odjeće bila je bijela, ali odjeću su ponekad bojali bojama izrađenim od biljaka i kukci . Ženska odjeća uvijek se spuštala do gležnjeva jer je trebala ostati pokrivena u javnosti. Ponekad su nosile slamnate kape ili velove (žene) kako bi zaštitile glavu od sunca. Tkanina se rijetko krojila ili šivala da bi se napravila odjeća. Kvadrati ili pravokutnici tkanine izrađivali su se odgovarajuće veličine da odgovaraju nositelju, a zatim su se drapirali i držali zajedno s remenom i iglama.

[kreja]

Tunike, rimljanke, mnogo nakita i ukrasa su samo neki od nezaobilaznih elemenata rimske mode. Pogledajte, zar nisu mnogi od njih i dan-danas omiljeni?

Pre svega, treba istaći da je rimska moda u mnogome slična sa modom Grčke. Može se čak reći da su Rimljani često bili vođeni idejama Grka kada su se odlučivali za način oblačenja i ukrašavanja. Njihova odeća, toge i tunike, nošene su na isti način kao grčke – vezivale bi se oko vrata ili na ramenu, a dodatno bi bivale učvršćene pojasom. Od materijala su najviše koristili vunu, svilu, pamuk i lan; odeća je bila fina i meka, gotovo providna, začinjena jednostavnošću i prefinjenošću. Tunike su nosili svi, i muškarci i žene, samo različitih dužina. Postojale su, takozvane, unutrašnje i spoljašnje tunike, koje su imale funkciju ogrtača i obično su bile ekstra duge.



Ličili su jedni na druge, a i sama moda gotovo da se nije promenila tokom vremena

Prvi Rimljani su bili ponosni na svoju krajnje jednostavnu i jednobojnu odeću, međutim, kako se carstvo širilo, raslo je i rasipništvo. Kada je Carigrad (današnji Istanbul) postao nova prestonica carstva, oni imućniji su imali priliku da uživaju u luksuznoj robi iz cele Evrope, pamuku iz Indije i kineskoj svili. Tada odeća počinje da bude slikovitija i bogatije ukrašena.

Obuća je bila ista za sve. Reč je o sandalama, danas čuvenim rimljankama, koje su bile raznih boja, napravljene od najfinije kože. Pojedinci su svoje sandale ukrašavali biserima i drugim ukrasima. Obuća za zimu imala je deblji đon od plute kako bi šitila stopala.

Ovako su izgledali ratnici

Ugledajući se na prelepe Grkinje, Rimljanke su takođe imale robinje koje su bile u službi frizera. Nisu se nosili šeširi, ali su se zato frizure pažljivo nameštale. Žene u Rimu su bojile kosu u zlatnoriđe nijanse kako bi imitirale boju kose grčkih žena. Koristili su se i umeci i perike, kako bi frizure bile bujnije i lepše. Kao ukrasi, koristilo se cveće i lišće, drago kamenje i biseri, a izuzetno su popularne bile niske punđe kao i frizure sa šiškama i kovrdžama.

Dok su žene obožavale svoje komplikovane frizure, muškarci su imali jednostavnu kratku kosu i uredno su se brijali. Ćelavost nije bila u modi, čak, smatrala se deformacijom.

Žene su obožavale nakit i bile su ponosne na svoje komplikovane frizure, muškarci su bili jednostavniji

Nakit je bio velika i strasna ljubav svih rimskih žena. Ništa čudno, i danas je tako! Bili su popularni ogromno prstenje, broševi, ukrasna dugmad i igle koje su se koristile za pričvršćavanje tunika, ali i za njihovo ukrašavanje. Od najranijih vremena, masivne ogrlice, narukvice i minđuše nosile su samo one žene koje su to sebi mogle da priušte. Ipak, i žene bez toliko nakita su takođe bile lepe, pogotovo što je i tada važilo pravilo da ako imaš, stavi sve na sebe da se pokažeš.

Rimski prsten

Danas je, srećom, sve dozvoljeno i ljudi se oblače ne samo u skladu sa imovinskim stanjem već, pre svega, u skladu sa ukusom. Možete na ulicu slobodno izaći kako vam volja, originalnost i različitost se cene. Pa, dobro razmislite u kom dobu biste najviše voleli da živite! Bar kada je reč o modi

https://wannabemagazine.com/istorija-mode-stari-rim/

[kreja]

Lanvinov stvaralački opus vremenski se proteže u dva vijeka. Ma koliko puta prešli njihovo gradivo, modni počeci nanovo otkrivaju svoje značajnosti. Ako ste joj obećani na pažnju i vjernost, istraživanje istorije mode odvodi vas u avanturu zadovoljstva! Kao svi ostali i moda je evoluirala. A da bismo uvidjeli prednosti modernog, pišem kratak izvještaj ključnih pomaka!

Lanvin je najstarija francuska modna kuća koja uživa veliki ugled od dana osnivanja. Po zasluzi kreatorke Žan Lanvin, istoimena trgovina otvorila je vrata davne 1989. koja su do danas ostala otvorena. Žan je počela karijeru tako što je krojila, zatim šila haljine za kćerku, a kasnije i za drugu djecu i njihove majke. Godine 1909. priključila se “Syndicat de la Couture” kako bi stekla formalni status kostimografkinje. Nedugo nakon toga postala je poznata po različitim slojevitim karnerima i umijeću lijepog vezenja. Ovi atributi bili su protiv aktuelnog odijevanja i stila šiparica. Zato Žan prkosi standardima otkrivajući “Robe de Style” haljinu koja je kasnije postala njen modni potpis. Haljina se sastojala od gornjeg dijela – jeleka koji je mogao biti strukiran ili ravan, poput kombinezona. Na izuzetno spušten struk bila je prišivena duga suknja na pun krug. Svečanije haljine bile su obogaćene ukrasima, a njihov volumen pomognut žicama koje su pravile traženu figuru. “Robe de Style” predstavlja jedinstveni modni izum dvadesetih i tridesetih godina.


Žan Lanvin, dama koja je unijela brojne promjene u odijevanju

Selekcija 10 modnih – Lanvinovih “zapovijesti”

• “Les Chapeaux” ili mali damski šešir
  
  Kada je imala samo 16 godina, Lanvin je kreirala svoj prvi šešir. Ona je radila kao modistkinja-šegrt. Godine 1889. otvara lični krojački studio u dvosobnom apartmanu, u Parizu. Radni počeci bili su usmjereni na dizajniranje raznih kapa, od ukrašenih “cloche” šešira koje je čak i popularizovala dvadesetih godina prošlog vijeka, do ekstravagantne linije u svili i sa peruškom. Ovi elegantni modeli šešira kompletirali su izgled Robe de Style.

Jedan od njenih prvih radova, aksesoar iz 1920. Les chapeaux

• Logo
  
  Vizuelni simbol kuće Lanvin jednostavan je, ali dirljiv, a prikazuje Žan Lanvin sa kćerkom Margaritom kako se drže za ruke. Prikaz je segment jednog dvorskog bala gdje su majka i kćerka kostimirane u duge haljine sa plaštom i sa neobičnom dvorskom kapom na glavi. Alber Elbaz je pronašao naročitu emociju u ovoj slici

Logo ilustracija autora Toma Bakstera

• Porodica
  
  Okrenutost i posvećenost najbližima ukorijenjena je u francuskoj kući. Žan Lanvin je bila jedna od jedanaestoro djece u porodici nasuprot njenim savremenicima Koko Šanel, Elza Skjapareli, Pol Puare. Ona je bila veoma privatno lice, uglavnom se kretala u društvu svoje porodice kojoj je kroz rad ukazala značajnost i tokom sakupljanja modnih zbirki. Potencirala je neraskidivu vezu sa članovima uže porodice. Jedan takav motiv Elbaz je obnovio u ljetnjoj kolekciji 2009. godine, a tiče se njene kćerke Margarite i cvjetnog motiva, zatim grafičkog printa za zimu 2013. godine i motiv šešira sa duplom iglom.

Ilustrativni zapis neuobičajene povezanosti Žan i Margit

• Margarita
  
  Najveća inspiracija kreatorke Žan bila je njena kćerka – Margarita di Pjetro. Njen lik biva kontinuirano otjelotvoren u skoro svim kolekcijama, a nikada izgubivši smisao i orginalnost prikaza. “Ona zasjenjuje sve svojim radom, to čini iz velike želje da zablista lik svoje kćerke”, izjavila je jednom prilikom Luiz de Vilmoran, romanopisac i dugogodišnji Lanvinov klijent.

Lik Margarite u ilustraciji Toma Bakstera

Nakon više godina uspješnog rada, 2001. godine za urednika kuće Lanvin imenovan je mladi i talentovani Alber Elbaz. Svi koji su uključeni u modna dežurstva znaju ovog šarmantnog gospodina, idealnog naslednika Žan Lanvin koji sada već deceniju i više opravdava svoju pozici


Poznavalac ženske figure kreira joj ono najbolje – Alber Elbaz

• “Arpège”
  
  Godine 1927. na tržište izlazi Lanvinov prvi mirisni simbol pod imenom “signature scent”. Parfem predstavlja posvetu kćerki Margit, a njegov sastav inspirisan je melodijom Margitinog izvođenja na klaviru. Uporedo sa Polom Puareom, Lanvin je bila jedna od prvih modnih kuća koja je proizvela mirisnu notu, otvarajući ličnu parfemsku laboratoriju “Nanterre” sa esencijalnim stručnjakom tog vremena – Andreom Frezom. Za zimsku kolekciju 2013. godine Lanvin kreira “Arpège” u obliku večernje tašne, a u čast parfemske bočice iz 1927. godine

Originalne ideje znače više: parfem u večernjoj tašni

=>

[kreja]

=>

• Lanvin plavo
  
  Sinonim za Lanvin je “Quattrocento” plava. Specifična nijansa plave boje predstavlja jedan od glavnih simbola brenda. Godine 1920. inspirisana freskom “Fra Angelico” u Firenci, Žan uvodi ovu boju. Posvećena poslu i realizaciji ideja, otvorila je i ličnu fabriku boje u kojoj je mogla proizvesti željenu nijansu nalik različku (cvijet) za unikatni efekat primijenjivan u svim budućim kolekcijama. Veoma poznata plava Art deco soba koju je za Žan realizovao Armand Ratu, čuva se u muzeju dekorativnih umjetnosti (Musée des Arts Décoratifs) u Parizu. Ovo je priznanje da u modnom svijetu postoje ličnosti koje zavređuju stručno umjetničko mišljenje i pažnju.

Soba kreatorke Žan presvučena u plavo

• Art deco
  
  Uvažena Žan Lanvin bila je pionir uređenja enterijera dvadesetih godina prošlog vijeka. Sarađivala je sa arhitektom i dizajnerom Armandom Ratuom. Dvojac kreativnih sklonosti otvorio je salon dekorativnih sadržaja i usluga, u Parizu, a Armand je umnogome pomogao u kreiranju Žaninog doma, koji je težio da bude u prepoznatljivoj plavoj nijansi Lanvin.

Modna umjetnica pratila je aktuelni stil – art deco

• Robes de Style
  
  Tokom 1920. godine Lanvin je ustanovila izgled “Robes de style”, alternativu između šiparice i gracilne figure, haljina predstavlja novi stil. Karakteriše je nizak struk na koji se nadovezuje bujan dodatak u vidu suknje sa žicama koje prave širok krug oko donjeg dijela tijela. Ova vajarska silueta je ikona kostima visoke mode iz 18. vijeka i ona koju Lanvin nastavlja da ponovo izmisli, redizajnira.

Svila, vještački dijamanti i perlice – sve što je vrijeme zahtijevalo od haljine 1926.

• Nabori, talasi, karneri!
  
  Lanvin je perfekcionista u izvođenju takozvanog karnera na spratove. Ovo je deveti kod modnih izuma! Gradacija tekstilnih talasa bila je u centru modne pažnje mladih i veoma aktuelna do savremenog doba. Od prvog žipona iz 1909. do sirovih oštrica na ogrlicama utkanih u tvid iz 2014. Kitnjasti ukrasi podržani sa mnogo detalja i impozantni volumen – karneri predstavljaju ključ za vrata ove modne kuće. Lanvin – uvijek sa dozom pretjerivanja.

Jedna boja, mnogo nabora – jesenja kolekcija 2011.

• Unikatna romansa
  
  Postoji izrazita aroma romanse u svakoj Lanvinovoj kolekciji. Mašne, biseri, slojeviti karneri, žoržet svila i bogati somot. Žan je u svom periodu stvaralaštva bila poznata po osobenoj tehnici uljepšavanja pogotovu kao virtuoz za vez. Njen ručni rad iziskivao je strpljenje, perfekcionizam, delikatno ušivanje najsitnijih, a brojnih ukrasa, diskretnih šljokica i kompleksnog pleta. U poslednjih nekoliko godina kuća je razvila jedinstvenu prednost romantike u vidu mini haljina sa ušivenim nakitom i metalik detaljima. Ovi komadi zahtijevaju spretnost u hodu, samouvjeren stav, a glamur i dobro raspoloženje prizvaće sami.

Centar pažnje – brižljivo odabrano i raskošno, resort za 2014.

https://wannabemagazine.com

[kreja]

Povijest drevnog Egipta zapravo počinje s Egiptom kao ujedinjenom državom, što se dogodilo oko 3000 p.K. Narmer, koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat, bio je prvi faraon, iako arheološki dokazi upućuju da je razvijeno egipatsko društvo postojalo i znatno prije toga. Egipatska kultura mijenjala se vrlo malo kroz razdoblje od gotovo 3000 godina. To uključuje religiju, običaje, umjetničko izražavanje, arhitekturu i društvenu strukturu. Vjerovanja u razne Bogove, veza života i smrti, te zagrobni život odrazio se i na odnos prema tijelu živog čovjeka i mrtvog, a opisano je do detalja u grobnicama faraona, kraljica, prinčeva i princeza Egipta.



Frizura važan je element egipatske nošnje. Žene su stavljale periku preko svoje kose čiji su se pramenovi vidjeli na čelu. Prema rangu bilo je dozvoljeno da žene visokog društvenog položaja imaju debele pramenove, a njihove službenice tanke. Perike su bile izrađene od ljudske ili životinjske kože ili biljnih vlakana. Perike su bojali u jako crvenu, plavu ili zelenu. Svećenici nisu nosili perike i brijali glave. Nisu nosili ni bradu ni brkove.
Prinčevi su nosili debeli pramen vlastite kose koji je padao sa strane. Faraon je nosio umjetnu bradu geometrijskog oblika kao i kraljica kojoj je bila povjerena uprava zemlje. Bradu su nosile i princeze koje su po podrijetlu bile iznad svojih muževa.



Egipćani su posebnu pažnju posvećivali načinu šminkanja. Među najstarije poznato sjenilo za oči ubraja se egipatski prah malahita, prirodnog karbonata bakra zelenkaste boje. Nakon toga, od vremena treće dinastije, moda skreće prema ugljenu i antimonu, kojeg je bilo u izobilju na istočnim obalama Crvenog mora. Šminka oko očiju sastojala se od crnih linija izduženih oko očiju i to od unutarnjeg ruba prema vanjskim dijelovima oka. Te dvije linije sastajale u se na rubu i produžavale na vanjski rub oko dva cm. Oči su sjenčane i to u plavu ili zelenu boju ovisno o boji perike. Obrazi i usta bojani su crveno, a trepavice i obrve u crno.
Ponekad kao osnovni ten upotrebljavale su bijelo olovo i mirisna ulja. Razne kreme i mirisna ulja bili su važan dio tadašnje kozmetike, kod žene i muškaraca koji su smatrali vrlo lijepim i modernim imati glavu namazanu uljem da se lijepo sjaji. No iza uljepšavanja krili su se i praktični razlozi: šminka je sadržavala sastojke koji su djelovali antibakterijski te su odbijali sunce, pa čak i insekte.

Drevni Egipat bio je poznat po svojoj očaravajućoj ljepoti, egzotičnim mirisima, lijepoj odjeći, blistavom stilu i neobičnim frizurama. Upotrebljavali su sapune, kreme i ulja za njegu kože. Aromatične parfeme i dramatične frizure za kroćenje kose u sparnim uvjetima.



Egipćani su beloj boji pripisivali sveti karakter i smatrali su da nošenjem bele odeće najbolje pokazuju svoju nadmoć nad šareno odevenim azijskim narodima. Ukrasi su bili vezeni bojenim koncem.

Kod širokih slojeva glavna karakteristika odeće je jednostavnost oblika. Najveća raskoš u odevanju je vladala u vreme Novog Carstva.

Egipatski kostim oba pola je bio ekstremno oskudan, a deca i robovi su u početku dinastičkog perioda išli potpuno nagi.

Najstarija muška odeća je nabedrenik ili šenti. To je bila traka od platna, omotana oko bedara, sa jednim krajem zadenutim u struku i drugim puštenim da slobodno pada sa prednje strane. Nosile su ga sve klase, ali je faraonski bio od finijeg platna i često plisiran. Dužina nabedrenika i njihov broj (jer su se mogli nositi jedan preko drugog) su označavali društveni položaj. Dugački nabedrenik od pazuha do gležnjeva zvao se sindon. Nosio se preko dva kraća nabedrenika i sreće se samo kod bogatih ljudi.

Ženski kostim je, kao i muški, bio naglašeno oskudan, sa tendencijom da obavije telo, a ne da ga sakrije. Robinje i igračice su najčešće bile nage ili u suknjama na preklop. Žene visokog roda nose dugu haljinu – kalaziris. Kalaziris je najčešće bio od fino nabrane, providne lanene tkanine. On je bio ravan, pripijen uz telo i mogao je biti sa ili bez rukava. Žene su ga često prosecale sa strane da im ne bi smetao pri radu.

https://www.trendme.net/Egipat-Povijest ... a/sadrzaj/

https://farostours.rs/fashion-outfit-egypt/

[kreja]

Egipat



Prioritet su davali udobnosti, ali su posvećivali pažnju i ukrašavanju



Obuća podseća na današnje japanke


Šminkom su naglašavali izgled i koristili su je kao zaštitu

Kao što možete da primetite, njihova moda i stil, kao i sam sastav odeće, ne razlikuje se previše od načina na koji danas krojimo. Pored sve tehnike koje imamo sada stvaramo samo bržim putem, i u ponudi je više nijansi i kombinacija. Drevni Egipat se u još jednom polju pokazao kao jedinstven, specifičan, sa maštovitim narodom koji ima da ponudi mnogo toga što zaslužuje samo poštovanje i divljenje.

[kreja]

Svoju vjernost i odanost mužu, žene su jasno pokazivale noseći dugu odoru, dok su kosu, kao znak koketnosti, prikrivale raznim oglavljima.
Čak sto osamdeset godina bila je popularna takozvana ubradača, pokrivalo za glavu koje je prikrivalo vrat, bradu kao i samu kosu.



Bez obzira je li žena bila bogata ili siromašna ona je bila predmet trgovine. Njezina udaja ovisila je o dogovoru i interesu njezine obitelji.
Udaja je mogla donijeti samo nadu da će ju suprug zavoljeti i biti darežljiv kako bi mogla imati udoban život i pristojnu odjeću. Još u vrijeme renesanse odjećom i nakitom kupovala se naklonost žene.
Tako su bogati muškarci pokraj svojih žena imali ljubavnice koje su obilno darivali lijepim haljama i skupim draguljima.

Utegnuto tijelo

Bez slobode i prava glasa, žena je više stotina godina stisnuta i utegnuta u korzet.
Potpuna negacija tijela vidljiva je još iz razdoblja visoke renesanse. Sve do kraja 19. stoljeća svoje tijelo izlaže potpuno neprirodnom izgledu u formi slova „S“ i pokazuje koliko žena nema slobode.



Buntovna Gabrielle Bonheur Chanel, poznatija kao Coco Chanel, oslobodila je žensko tijelo krutog steznika i pokazala da može raditi i sama zarađivati za život koji ne ovisi o muškom milodaru.
Kako je ženin društveni status bivao sve ravnopravniji, tako se i odjeća mijenjala.
Žena je postala sve slobodnija, a tako i način njezina odijevanja.

Promjenom društvenog položaja, mijenja se i odjeća
Upravo sedamdesetih, kada je anti bebi pilulom otvoren put slobodnom vođenju ljubavi i kada je poznata engleska dizajnerica Mary Quant kasnih šezdesetih lansirala mini dužinu i dječačku figuru mršave Twiggy, sve to pretvorilo se u modni hit.
Ideal ženske ljepote i njezine slobode odrazio se u pokazivanju nogu iznad koljena, ali i nesmetanom seksualnom odnosu.

Danas govorimo kako žena još uvijek nije posve emancipirana. Iako je 1966. Godine Yves Sain Lauren odjenuo ženu u muški smoking, ona do današnjeg dana još uvijek traži jednako mjesto kao što imaju muškarci.



Tijelo je posve otkriveno



Ulaskom u politiku, vođenjem tvrtki i korporacija i odrađivanjem svih drugih vrsta tako zvanih muških poslova, žena je danas posve razgolitila svoje tijelo. Ona pokazuje noge, grudi, stražnjicu. Od dubokih proreza, sve do prozirnih tkanina pojavljuje se u javnosti.

Ipak, taj čin razodijevanja nije joj pridonio da je posve ravnopravna u društvu.
Razlike su još uvijek vidljive prvenstveno u odnosu visine plaća žena i muškaraca i to za iste poslove.
Žene danas teže dobivaju posao ako su majke, trudnice ili ako požele imati više djece.

[kreja]

1600. - 1700. – otvorene haljine

Barokno razdoblje 17. stoljeća obilježavale su ogromne haljine s puno elemenata kiča. Iako su ovakve haljine bile zatvorenog tipa, mogle su se smatrati skandaloznima ako su na bilo kakav način pratile siluetu ženskog tijela. Ovakve haljine nisu smjele naglašavati ni struk ni bokove. U ovo je vrijeme stoga započela barokna revolucija takozvanih otvorenih haljina. Prepoznatljive haljine koje su otvarale gornji dio ženskog torza. Neke su se sastojale od strogih korzeta, specifičnih za to povijesno razdoblje, dok su neke žene preko svojih haljina stavljale jednostavne komade tkanine. Ovakva se haljina u ovo vrijeme smatrala skandaloznom, pogotovo ako bi ju obukla mlada i neudana žena.

1800. – pokazivanje gležnjeva
Za vrijeme puritanskih godina u Americi, svaka je časna i poštena žena morala biti pokrivena od vrata do stopala. Dogodila bi se krajnje neugodna situacija ako bi žena, makar slučajno, otklonila odjeću s vlastitog gležnja. Koliko je ovo shvaćeno ozbiljno pokazuje i podatak da su se prekrivale čak i noge drvenih stolova jer su previše podsjećale na ženske gležnjeve.

1907. – jednodijelni kupaći kostimi
Ove je godine poznata plivačica Annette Kellerman stigla na plažu u jednodijelnom kupaćem kostimu. Takozvani donji dio kupaćeg završavao je iznad njezinih koljena. Koliko je ovakav potez bio skandalozan, dovoljno govori činjenica da je uhićena zbog nedostojnog ponašanja. Početkom 20. stoljeća biti u ovakvom kupaćem kostimu za ženu je bilo jednako tome da izađe iz kuće bez ikakve odjeće na sebi. Da je danas ovakav podatak neshvatljiv, pokazuju fotografije u našoj galeriji koje uspoređuju skandalozni kupaći iz 1907. godine s današnjim.

1920. – lepršave haljine
Ako ste gledali film The Great Gatsby i oduševili se prikazanom modnom eksplozijom, znat ćete zašto se haljine nazivaju lepršavima. Raskoš, elegancija, čipka i rukavice neki su od nepohodnih modnih detalja tog vremena. Ono što je zanimljivo su, naravno, haljine. U to su vrijeme ove modne kombinacije bile skandalozne. Haljine su, za to razdoblje, otkrivale previše dijelova ženskog tijela. I ono najgore od svega – gležnjeve! Da, još uvijek smo u dijelu povijesti kada žene ne smiju pokazati gležanj. U Viktorijansko su se doba čak radile stepenice koje su odvajale muškarce od žena. Zašto? Da muškarac, ako ide iza žene uz stepenice, ne bi vidio njezin gležanj koji se može otkriti dok se ona penje. Čak je i sam naziv haljine, u slengu nazvane flapper u doslovnom prijevodu značio mlada prostitutka.

1950-te – pin up

Iako su ovo zlatne godine Hollywooda i Marilyn Monroe, još se uvijek na mnoge ženske komade odjeće gledalo kao na skandal. Popularne pedesete danas asociraju na pin-up djevojke i popularne bullet grudnjake. No, takva modna kombinacija nije naišla na odobravanje društva. Smatralo se da žene previše pokazuju svoje obline i pritom uživaju. Postavljalo se pitanje kakve će one jednoga dana biti supruge i majke.

1960-te – pojava kratkih suknji i ženskih odijela

Iako danas predstavljaju suknjicu koja je idealna za ljetne vrućine, u šezdesetim je godinama prošlog stoljeća ovakva suknja dovodila do premlaćivanja žena. Začetnica minisuknji, Mary Quant, prisjetila se svojih početaka u Londonu. Izjavila je da bi se muškarci naguravali na izlog njezine trgovine gdje su se predstavljale sporne suknjice i pokušavali razbiti staklo vičući da su suknje odvratne i sramotne. Istih je godina na tržište plasiran Le Smoking – odijelo za žene. Yves Saint Laurent dizajner je koji je svojim kreacijama davao ženama za pravo da se oblače kako žele. Bio je pobornik jednakosti spolova i modne slobode, pa je tako dizajnirao ženski smoking. Ovaj je komad odjeće predstavio ultimativnu revoluciju u izjednačavanju spolova na modnoj sceni.

Iako su žene danas naviknute na nošenje hlača i odijela, u to je vrijeme ovo predstavljalo veliki bunt u modnom svijetu. Novine Business Insider u to su vrijeme pisale o Nan Kempner koja je u jednom takvom odijelu pokušala ući u restoran, no ulaz joj je bio zabranjen. Kempner je stoga izašla van te skinula hlače. Ušla je natrag u restoran noseći gornji dio sakoa poput mini haljinice. Ovoga joj je puta ulaz bio dozvoljen, a vlasnik je restorana usporedio ženu u hlačama sa ženom u kupaćem kostimu rekavši da je to jednako neprikladno za restoran. Ovaj se modni detalj zadržao sve do danas pa žene još uvijek znaju uskočiti u kombinaciju odijela zbog praktičnosti i elegancije.

1990-te – slip haljine

90-te godine prošlog stoljeća obilježila je pojava grunge scene. Pearl Jam, Nirvana i žene koje su eksperimentirale s odjećom. Bilo je to vrijeme slobode i ležernog oblačenja pa su žene počele koristiti odjeću koju su inače nosile po kući za obavljanje dnevnih obaveza. Skandal je napravio i Versace koji je na tržište plasirao haljine koje su izgledale inspirirane S&M klubovima i spavaćicama. Tako su se haljine koje su uvelike podsjećale na spavaćice bile popularne uz kardigane i kožne jakne ili traperice. Naravno da je i ovo bilo skandalozno, ali s obzirom na sve liberalnije vrijeme u glazbi, modi i svijetu općenito, prošlo je bez težih sankcija.

2000. godina – tange
Početkom novog milenija, apsolutno su sve modne predrasude srušene. Posljednji su krik mode ovog stoljeća bile tange. Možda i ne bi bilo komentara da ih nije bilo popularno nositi na način da se vide iznad hlača. Hlače niskog struka i tanga-trakice koje izviruju iznad odjeće napravile su veliki bum. Pokret je imao toliki zamah da je 2002. ravnateljica jedne kalifornijske srednje škole fizički provjeravala više stotina učenica da provjeri koja nosi tange.

[kreja]

1750. - 1770.

[Skitnica]

[Peace]

Bas je cool video.

Simpa su mi ovi stariji.

[kreja]

[Skitnica]

[Skitnica]

Bas je cool video.

Simpa su mi ovi stariji.

I meni se dopadaju oni stariji..

[kreja]

1764.


Dizajner nepoznat (francuski). Korzet, 1760-ih. Svila, lan, koža, drvo, balin.



Dizajner nepoznat (Britanac). Rukavice, kasni XVIII vijek , koža, svila.

[Skitnica]

[kreja]

Haljina, 1760. Svila, lan, pamuk

1760 - 1765. Svila, lan

1750-75. Svila.

1750-75. Svila.

1760-70.

Par čarapa 1750-1775. Svila

[Skitnica]

Stara dobra /lijepa vremena...

[Peace]

Ta duzina haljine/suknje mi je najljepsa.

[Skitnica]

I meni su te posebno drage...pa i malkice krace mogu biti ok..

[Skitnica]

[kreja]

nesto iz mojih skolskih dana

[Peace]

To i sad prolazi.

Ovo je iz 70ih, i bas lijepo