Da li je prevara “deal breaker”, ili zavisi od situacije?

[Vjetar]

Prevara je jedna od onih stvari oko koje većina ljudi ima jasan stav — barem dok se ne nađe u takvoj situaciji Nekima je to apsolutna granica preko koje se ne prelazi, dok drugi misle da sve zavisi od okolnosti, odnosa u vezi i toga šta se zapravo desilo.

Je li vam ista emotivna i fizička prevara? Ima li vam razlike ako se desilo jednom ili se ponavljalo? Može li se povjerenje nakon toga uopće vratiti ili je to kraj bez obzira na sve? I možda najvažnije — ostaju li ljudi zaista zbog ljubavi ili iz drugih razloga poput straha, navike ili porodice?

Bez osuđivanja, zanima me kako vi gledate na ovo. Gdje povlačite granicu i da li mislite da postoje situacije u kojima bi oprost imao smisla?

[Coolio]

Evo ja cu prvi

Bez da ja glumim nekog nevinog muskarca. Prosao sam svasta, imao svakakve devojke ali ni ja nisam bio nevinasce. Da li me je neka devojka prevarila, to ne mogu da kazem. Ako jeste onda je to savrseno sakrila.

E sada u zavisnosti od veze postavljao sam granice. Ako je to bila neka veza bez obaveza onda granica nije ni postojala ali ako je rec o vezi koju smatram ozbiljnom onda nikakvu vrstu prevare ne bih oprostio.

Mislim da i kada bih oprostio, poverenja nikada bilo ne bi. Verujem da ima ljudi koji zbog ljubavi oprastaju ali da je vecina onih koji oprastaju radi porodice,neke sigurnosti i slicno.

Inace nesto najgore mi je kada muskarac prevari zenu pa zena kao njemu vrati istom merom. Ili obrnuto. To znaci onda da su isti.

[Peace]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

[Vjetar]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

[Most]

Oprost prevare ne mora neophodno značiti i nastavak veze ili braka. Isto tako, nastavak veze nakon prevare ne mora značiti da je prevarena osoba oprostila.

[dezire]

Prevara je PREVARA. Ne zavisi od situacije....bar u mom načinu razmišljanja. Ne postoji dovoljno dobar argument da bih preko toga prešla.
Ali niti to napravila. I nema ono ,,ne znaš dok se ne nađeš u situaciji,,. Bila i prevarena i u situaciji da to napravim.
Znam puno ljudi (i muškaraca i žena) koji su ,,oprostili,, prevaru. Nije to više to povjerenje, nema tu više onog ,,nečega,,. Ti ljudi su samo naučili živjeti s tim jer im je tako bilo lakše.
U mom slučaju -nastavak bi bio teži i zato to režem odmah bez puno objašnjavanja. Jer, kako možeš drugome napraviti ono što ne bi želio da se tebi napravi. Kraj

[Peace]

Vjerovatno Dezire jer u tim momentima niko ne konta da radi nesto drugom.
Vec radi nesto sebi.
Kasnije ce kontati da je radio nesto drugom, a mozda i nece. Taj drugi ce misliti radio je to meni.

[Peace]

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

Nisam bila.
Ali znam koliko sam iskusenja sama imala. I znam da je trebalo mnogo snage da ne padnes. Bivala sam na ivici.

[Coolio]

Prevara se mozda i moze oprostiti (kako ko) ali tu poverenja vise nikada ne bude...

[Kikirikiniki]

Prevara je jedna od onih stvari oko koje većina ljudi ima jasan stav — barem dok se ne nađe u takvoj situaciji Nekima je to apsolutna granica preko koje se ne prelazi, dok drugi misle da sve zavisi od okolnosti, odnosa u vezi i toga šta se zapravo desilo.

Je li vam ista emotivna i fizička prevara? Ima li vam razlike ako se desilo jednom ili se ponavljalo? Može li se povjerenje nakon toga uopće vratiti ili je to kraj bez obzira na sve? I možda najvažnije — ostaju li ljudi zaista zbog ljubavi ili iz drugih razloga poput straha, navike ili porodice?

Bez osuđivanja, zanima me kako vi gledate na ovo. Gdje povlačite granicu i da li mislite da postoje situacije u kojima bi oprost imao smisla?

Nisu iste emotivna i fizicka prevara, niti je isto da li se desilo jednom ili se ponavljalo. Sve to pravi razliku u nscinu na koji neko dozivi situaciju. Ipak, bez obzira ne sve, mislim da licno ne bih mogla preci preko prevare, bilo kakve.

Oprost uvijek ima smisla. Mislim onaj koji se osjeca. Oprost izrazen rijecima, koji ne zivis u srcu, nije se zapravo ni desio.

Svaki zivi insan moze da pogrijesi. Kako danas zivimo/radimo, iskusenja su veca i sve prisutnija.

Greska koja se ponavlja, nije vise greska, vec namjera. I pokajanja s tvoje/bilo cije strane je kao i oprost, moralo da se desi duboko u tebi/meni. Od onog izrazenog samo u rijecima, nema nista, to je povrsno.

Zasto ljudi ostaju i nakon prevare? Mislim zbog svega navedenog, i zbog cinjenice da se moze desiti i drugoj, trecoj…vezi. Sto je opet strah.

Trebalo bi se oslobadjati ega, opet. I mozda ne misliti prevaren sam.
Nisi bas siguran ko se vise grize, “zrtva” ili pocinioc.

Zvučiš kao da i jesi i nisi bila u toj situaciji.

Nisam bila.
Ali znam koliko sam iskusenja sama imala. I znam da je trebalo mnogo snage da ne padnes. Bivala sam na ivici.

Citam temu i nesto me zanima - kako covjek uopste prepozna da je dosao do te ivice? Jel to ide postepeno ili ima neki trenutak kad skontas?

[Peace]

Mislim da sve u zivotu ide postepeno.
Religije upucuju - kontrolisite misli, one su pocetak djelovanja.
Valjda se vecina toga, bar vaznog i velikih odluka. odigra prvo u glavi…i tu se moze vrtiti dugo.
I da nikad ne predje u cin/radnju, a i da predje.

[Peace]

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

[Kikirikiniki]

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

Kad se neko u vezi ili braku upusti i svjesno nastavi graditi bliskost s drugom osobom, iako je svjestan da to prelazi granice obicnog prijateljstva. Odnos koji vise pripada partnerskom, cak i bez fizicke prevare.

[Mina]

Valjda se vecina toga, bar vaznog i velikih odluka. odigra prvo u glavi…i tu se moze vrtiti dugo.
I da nikad ne predje u cin/radnju

Na sto tacno mislite kad kazete emotivna prevara?

Mislim da se upravo na to iz prvog tvog posta odnosi

[Peace]

Pa sta vi mislite?
Je li moguce ostati u vezi 20-40 god a da nikad nisi mislima “zgrijesio”?