Slazem se. Ukoliko je sve tako bilo kako ti kazes i kako velika vecina u Bosni govori pridruzujem se zeljama. Ja sam jedan od onih koji ne tvrdi nista jer i ne znam nista. A svakome ko je pocinio zlocin zelim sve najgore. A ako je pocinjen genocid takodje zelim sve najgore. Zato kazem, ima Boga iznad nas, verujem da ce presuditi svakome kako zasluzuje.
Meni samo nije jasno što vi Srbi (ne svi) uvijek uz riječ "genocid" vežete "ako je". Genocid je obična pravna kvalifikacija zločina koja se odnosi na to da je neka određena grupa zločinaca imala namjeru da istrijebi određenu grupu ljudi. Ako kažemo "Jeste, bio je zločin" kad je neko nekog ubio, šta bi vam bilo da kažete "Jeste, bio je genocid" kad neko nekog ubije sa namjerom da istrijebljenja? Ništa se ne mijenja, samo budeš dobar komšija i čovjek
E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.
Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.
Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.
Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.
Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.
Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".
Meni samo nije jasno što vi Srbi (ne svi) uvijek uz riječ "genocid" vežete "ako je". Genocid je obična pravna kvalifikacija zločina koja se odnosi na to da je neka određena grupa zločinaca imala namjeru da istrijebi određenu grupu ljudi. Ako kažemo "Jeste, bio je zločin" kad je neko nekog ubio, šta bi vam bilo da kažete "Jeste, bio je genocid" kad neko nekog ubije sa namjerom da istrijebljenja? Ništa se ne mijenja, samo budeš dobar komšija i čovjek
E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.
Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.
Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.
Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.
Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.
Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".
Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...
E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.
Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.
Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.
Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.
Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.
Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".
Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...
I to je propaganda na koju padaš...
Da malo istražiš ili razmisliš znao bi da je u Srebrenicu tokom rata došlo jako puno ljudi iz drugih dijelova istočne Bosne jer je Srebrenica bila proglašena UN-ovom sigurnom zonom. Spominje se da je u Srebrenici bilo čak 40.000 ljudi u jednom trenutku, a prije rata je živjelo manje od 10.000. Znači osim Srebreničana ubijeni su i ljudi koji su izbjegli u Srebrenicu kao "sigurnu zonu", pa je sasvim logično da će biti i druga mjesta na spomeniku.
Realno, sve si ovo mogao izguglati u 10 sekundi. Samo biraš da ne budeš na strani istine, nego da sve lijepo pakuješ pod "Na jednoj strani je ovo, na drugoj ovo. Ja jadan ne znam u šta da vjerujem" i prodaješ sebe kao finog "Ko nas bre zavadi" komšiju, a ti su mi iskreno najgori.
Bilo bi bolje da kažeš da ti je Mladić heroj, pa da se fino posvađamo ovdje, nego ovako sve konstantno hinjski, "biljka i Bella me stalno prozivaju, kme kme", tačno da se čovjek sažali. A u pozadini si zapravo jako jako zatrovan propagandom i ja te čak ni ne bih krivila da si dijete ili da ne znaš i ne možeš bolje, ali ovako jednostavno biraš da budeš zloća, na strani zla i to je to.
@Coolio Negiranje genocida je krivično djelo ovdje. Kazna zatvora ide za to. Ti ga nedvosmisleno negiraš. Mislim, ne možeš nakon ovog reći nisam mislio tako, izvučeno iz konteksta ili slično, jasno i, ponavljam - nedvosmisleno, negiraš genocid u Srebrenici.
Naravno, obzirom da si u Njemačkoj, ne može te se krivično goniti, ali svejedno na forumu, koji jeste bosanski, ti to radiš. Ne može te se krivično goniti jer nisi ovdje, ali neću ni dozvoliti da to radiš ovdje. Ubuduće, svako spominjanje genocida u Srebrenici u negirajućem smislu značiće automatski trajni ban. Možeš ti misliti šta želiš o tome (imati svoje dokaze za i protiv, to je tvoja stvar i potpuno je nerelevantno jer je sud presudio već i ti tvoji dokazi nisu imali relevantnost sudu) ali javno ovdje to ne možeš iznositi, jer kršiš zakon sporeći presudu suda - što je zakonom zabranjeno. Da ne govorim o moralnoj dimenziji negiranja genocida u Srebrenici, ovo je dovoljno.
Sjedinjene Američke Države su ponovo uvučene u katastrofalan rat na Bliskom istoku. Američka vojska sada napada Iran ne zato što se naša nacija suočava s neposrednom prijetnjom, već zato što izraelska vlada dugo traži sukob s Teheranom i konačno je pronašla spremnog partnera u Washingtonu.
Ovaj rat je nepotreban, neopravdan, neustavan, krši međunarodno pravo i u potpunosti je protiv volje američke javnosti.
Prema ustavu, moć objave rata pripada Kongresu, a ne predsjedniku. Stoga je odluka predsjednika Donalda Trumpa da pokrene zračne napade i nastavi promjenu režima u drugoj zemlji bez odobrenja Kongresa nezakonita. To podsjeća na najmračnija poglavlja američke vanjske politike nakon 11. septembra, kada su strah i obmana korišteni da bi se naša nacija gurnula u katastrofalne ratove, čiju cijenu i danas plaćamo.
Na globalnom nivou, napad na suverenu naciju - ili kako to naziva traženi ratni zločinac izraelski premijer Benjamin Netanyahu, pokretanje "preventivnog udara" - bez neposredne prijetnje krši Povelju Ujedinjenih nacija i temeljne principe međunarodnog prava. Bombardovanje - koje se odvija tokom islamskog svetog mjeseca Ramazana, vremena povećane duhovnosti i razmišljanja - već je okaljalo našu nacionalnu savjest.
Prvog dana rata, američki zračni napad ubio je oko 165 učenica u gradu Minab. Američko oružje nas je još jednom učinilo saučesnicima u ubijanju djece u inostranstvu.
za šta?
Govore nam da se radi o "sigurnosti". Govore nam da se radi o zaustavljanju iranskih nuklearnih ambicija. Ali ovo smo već čuli. Više od 30 godina, Netanyahu je insistirao da je Iran "sedmicama udaljen" od nuklearne bombe. Te sedmice su se protegle u decenije. Strah je recikliran kao politika.
Budimo iskreni i u vezi s nečim drugim: Iran, sa svim svojim neprihvatljivim i često štetnim regionalnim ambicijama, nije neposredna vojna prijetnja Sjedinjenim Državama. Američka javnost to razumije. Anketa za anketom pokazuje da su Amerikanci umorni od beskrajnih ratova na Bliskom istoku. Naše zajednice žele ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, infrastrukturu i stvaranje radnih mjesta - a ne još jedan sukob od trilion dolara koji šalje naše vojnike u opasnost i destabilizuje još jednu regiju.
Pa zašto američki predsjednik koji je vodio kampanju "Amerika na prvom mjestu" vlada kao da prihvata "Izrael na prvom mjestu"? Zašto se američke trupe, američki poreski dolari i američki kredibilitet stavljaju na kocku kako bi se ispunile dugogodišnje ambicije strane vlade?
Ovo nije zdrav savez. To je toksična dinamika u kojoj Sjedinjene Države pružaju novac, oružje, diplomatsku zaštitu i bezuvjetnu političku podršku, dok su istovremeno uvučene u ratove koji nas čine manje sigurnima.
Govore nam da se ovaj rat vodi o ljudskim pravima. O pravima žena. Ali bombe ne oslobađaju ljude. Zračni napadi ne unapređuju demokratiju. Klanje učenica nije "feministička" vanjska politika.
Da su ljudska prava zaista briga, naša vlada ih ne bi selektivno primjenjivala na osnovu geopolitičke pogodnosti. Naš saveznik, Izrael, učestvuje u genocidu u kojem je ubijeno i ranjeno više od 200.000 Palestinaca, većinom civila. Nefinansiranje tog masovnog ubistva djece bio bi dobar početak za naše humanitarne probleme.
I Amerikanci imaju pravo postavljati ova pitanja. U vrijeme kada se kod kuće zahtijeva transparentnost i odgovornost, posebno kada je u pitanju objavljivanje dosijea Jeffreyja Epsteina, zašto nas umjesto toga guraju u još jedan strani rat? Američki narod zaslužuje iskrenost, a ne odvraćanje pažnje.
Ovaj rat neće donijeti stabilnost. On će rasplamsati regiju, naštetiti civilima, ugroziti američke vojnike i potencijalno izazvati širi sukob s globalnim posljedicama. On riskira američke živote i američku sigurnost za ciljeve koji ne služe američkoj javnosti.
Kongres je imao priliku da ispuni svoju ustavnu odgovornost i zaustavi neovlaštenu vojnu eskalaciju, ali nije uspio da usvoji rezoluciju o ratnim ovlaštenjima koju su predložili zastupnici Thomas Massie i Ro Khanna. Ovo glasanje odražava snažan utjecaj izraelske lobističke grupe AIPAC i njenog novca, zajedno sa zabrinjavajućom nespremnošću nekih zakonodavaca da se suprotstave moćnim lobističkim interesima i nekontroliranoj izvršnoj vlasti.
Kongres, posebno oni članovi koji tvrde da se protive beskonačnim ratovima, moraju nastaviti koristiti sve dostupne puteve kako bi ponovo potvrdili svoj autoritet i spriječili daljnju eskalaciju; ulozi su previsoki da bi izabrani zvaničnici šutjeli.
Američki narod ne želi ovaj rat. Vrijeme je da naša vlada služi njima, a ne agendi stranog lidera koji očajnički želi zadržati vlast i izbjeći odgovornost.
@Coolio Negiranje genocida je krivično djelo ovdje. Kazna zatvora ide za to. Ti ga nedvosmisleno negiraš. Mislim, ne možeš nakon ovog reći nisam mislio tako, izvučeno iz konteksta ili slično, jasno i, ponavljam - nedvosmisleno, negiraš genocid u Srebrenici.
Naravno, obzirom da si u Njemačkoj, ne može te se krivično goniti, ali svejedno na forumu, koji jeste bosanski, ti to radiš. Ne može te se krivično goniti jer nisi ovdje, ali neću ni dozvoliti da to radiš ovdje. Ubuduće, svako spominjanje genocida u Srebrenici u negirajućem smislu značiće automatski trajni ban. Možeš ti misliti šta želiš o tome (imati svoje dokaze za i protiv, to je tvoja stvar i potpuno je nerelevantno jer je sud presudio već i ti tvoji dokazi nisu imali relevantnost sudu) ali javno ovdje to ne možeš iznositi, jer kršiš zakon sporeći presudu suda - što je zakonom zabranjeno. Da ne govorim o moralnoj dimenziji negiranja genocida u Srebrenici, ovo je dovoljno.
Ili zadrži za sebe mišljenje o tome, ili - bujrum
Kralju,ni ti me nisi razumeo. Ne negiram ja nista niti ja imam bilo kakve dokaze niti sam ja bitan tu. Ja ne znam da li vi citate sta ja pisem ili tek onako mene napadate.
Ponovicu, svakakvi snimci,dokumenta i sta ti ja znam se sire internetom. Znaci ne sirim ih ja, ne negiram ja, ne govorim ja, vec gomila drugih ljudi. Ja kao neko ko je bio dete tada nemam pojma sta se desavalo. Zato ne tvrdim nista. Niti negiram niti potvrdjujem. Vec sam to 1000 puta napisao. I bezbroj puta sam napisao da ne verujem ni u pricu koju prica srpska strana. I milion puta sam napisao da mi je zao za sve sto se desilo i da ja nisam neko ko mrzi bilo koga i da jedino sto ja sa svojim znanjem ili neznanjem o tome mogu da kazem jeste da osudjujem svakog poremecenog coveka koji je mogao ubijati neduznu decu,zene,stare,muskarce.
A jos vise puta sam rekao da ne zelim da pricam na tu temu prvo jer nisam strucan za to,drugo jer je sajt kako ti kazes bosanski a trece i najvaznije jer je to bolna tema za ljude koji su izgubili nekoga svog.
Biljka a narocito Bella me konstantno uvlaci u tu pricu sa vredjanjem srba naravno sto ti nije za ban.
A ako smatras da mene trebas banovati i da sam ti ja ovde najlosiji, slobodno burazeru ucini to. Ne zameram, imas prava tvoj je sajt/forum.
Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.
Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.
Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.
Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".
Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...
I to je propaganda na koju padaš...
Da malo istražiš ili razmisliš znao bi da je u Srebrenicu tokom rata došlo jako puno ljudi iz drugih dijelova istočne Bosne jer je Srebrenica bila proglašena UN-ovom sigurnom zonom. Spominje se da je u Srebrenici bilo čak 40.000 ljudi u jednom trenutku, a prije rata je živjelo manje od 10.000. Znači osim Srebreničana ubijeni su i ljudi koji su izbjegli u Srebrenicu kao "sigurnu zonu", pa je sasvim logično da će biti i druga mjesta na spomeniku.
Realno, sve si ovo mogao izguglati u 10 sekundi. Samo biraš da ne budeš na strani istine, nego da sve lijepo pakuješ pod "Na jednoj strani je ovo, na drugoj ovo. Ja jadan ne znam u šta da vjerujem" i prodaješ sebe kao finog "Ko nas bre zavadi" komšiju, a ti su mi iskreno najgori.
Bilo bi bolje da kažeš da ti je Mladić heroj, pa da se fino posvađamo ovdje, nego ovako sve konstantno hinjski, "biljka i Bella me stalno prozivaju, kme kme", tačno da se čovjek sažali. A u pozadini si zapravo jako jako zatrovan propagandom i ja te čak ni ne bih krivila da si dijete ili da ne znaš i ne možeš bolje, ali ovako jednostavno biraš da budeš zloća, na strani zla i to je to.
Prosli put sam lepo rekao da ne zelim sa tobom i Bella-om o ovome i opet sam navucen.
Nameces svoje misljenje i tvrdis nesto sto nisam. Nisi se ni potrudila da procitas sta sam napisao.
Ali nije baš uvijek tako jasan prijelaz između kritike i antisemitizma. Često kritika na račun izraelske vlade nije uopće antisemitska. I tu stvari postaju komplicirane.
Minab: Kada je najpreciznija raketa na svijetu odabrala učionicu
Ciljanje škole i masovno ubijanje djece su ratni zločini, a odgovorni moraju biti pozvani na odgovornost.
Često se kaže da najgora zla ne čine čudovišta ili sadisti, već ljudi koji su zastrašujuće obični.
Amerikanski "ministar rata" Pete Hegseth nedavno je u intervjuu za medije s razoružavajućom smirenošću primijetio: "Jedini koji se sada trebaju brinuti su Iranci koji misle da će preživjeti." Riječi izgovorene bez oklijevanja, kao da je izgled smrti za milione samo strateški proračun.
U južnom Iranu, prije nego što sunce izađe nad obalom, poznati zvuk tiho putuje kroz sela: zvuk lenj čamaca koji se spremaju za more. Njihovi istrošeni drveni trupovi škripe protiv plime, jedra se polako razvijaju, a ribari vuku svoje konopce u tišini ranog jutra. Na jugu postoji izreka: "Lenj koji ne poznaje more, bit će slomljen od prvog vala." Za ljude naše obale, lenj je više od plovila. To je simbol samog života - upornosti protiv mora, protiv oluje, protiv sudbine koja rijetko je bila blaga.
Ja sam sin tog istog juga, gdje je more dugo učilo svoje ljude kako da se suprotstave valovima. Ipak, ujutro 28. februara, neočekivani val stigao je do juga.
Bilo je 10:45 ujutro. Učionice Osnovne škole za djevojčice Shajareh-Tayyebeh u gradu Minab bile su pune djece. Djevojčice između sedam i dvanaest godina sjedile su za svojim klupama s otvorenim sveskama pred sobom. Ritam recitovanja i tihi glasovi učenja širili su se hodnicima.
U tom istom trenutku, hiljadama kilometara dalje, unutar kontrolne sobe ispunjene digitalnim ekranima, pritisnuto je dugme.
Krstareća raketa Tomahawk - jedno od najpreciznijih vođenih oružja na svijetu - uzletjela je s broda američke mornarice. Takva raketa je dizajnirana da udara s izuzetnom preciznošću. Može odabrati određenu strukturu među mnogim zgradama i pogoditi svoju metu u krugu od nekoliko metara.
Tog jutra, njena meta nije bila vojna instalacija.
Njena meta je bila osnovna škola za djevojčice.
Prva raketa je probila krov učionica, a struktura se srušila sama na sebe. Nekoliko sekundi kasnije, druga raketa je pogodila dvorište, gdje su se djeca koja su pobjegla od padajućih krhotina borila da dišu pod oblacima prašine. Uslijedila je treća eksplozija, a buka života ustupila je mjesto nepodnošljivoj tišini.
Kada se dim konačno razišao, ono što je ostalo bili su spaljeni udžbenici razasuti po razbijenim stolovima, male cipele razbacane po zemlji i plač majki koje su dozivale imena svojih kćeri usred ruševina.
Oko 170 ljudi je ubijeno, većina njih učenica, a oko 100 je ranjeno. Ovi brojevi ne mogu prenijeti ljudsku stvarnost koju predstavljaju.
Ovo nije bila slučajnost. Samo vrijeme govori s nepogrešivom jasnoćom: 10:45 u subotu ujutro, tačno kada su učionice bile pune djece, u prvim satima rata. Projektil sposoban pogoditi u krugu od pet metara ne zamijeni učionicu za vojni objekt. Satelitski snimci snimljeni prije i poslije napada, ostaci američke municije i verificirani video snimci upućuju na isti zaključak.
Ovo nije bila greška. Bila je to poruka poslana prvog dana rata da se čak i najudaljenije zajednice južnog Irana mogu pretvoriti u mjesta razaranja. Njena svrha je bila da se od samog početka usadi teror, da se slomi odlučnost naroda i da se normalizira ideja da nigdje - čak ni učionica - nije sigurno.
Ponovljeno ciljanje škole jasno pokazuje namjeru i dokazuje potrebnu namjeru.
Minab nije ostao izolirana tragedija. Širom zemlje, obrazac se ponavljao. Civili su ubijeni u velikom broju, stambene četvrti sravnjene sa zemljom, komercijalni centri uništeni, medicinski objekti pogođeni, a škole oštećene ili uništene. Čak ni zgrade Crvenog polumjeseca, institucije koja predstavlja univerzalni simbol humanitarne zaštite, nisu pošteđene.
Ovi ponovljeni napadi ne otkrivaju niz nesretnih grešaka, već uočljiv obrazac. Mete nisu vojske na bojnom polju, već same strukture običnog života: domovi, bolnice i škole. Kada se takva mjesta više puta napadnu, namjeru postaje nemoguće ignorisati.
Ovaj obrazac kriminalnog ponašanja eksplicitno je potvrdio američki predsjednik Donald Trump 10. marta, kada je javno zaprijetio iranskoj naciji i njenoj civilnoj infrastrukturi, izjavivši da će „uništiti lako uništive mete koje će Iranu učiniti praktično nemogućim da ikada ponovo bude izgrađen kao Nacija - Smrt, Vatra i Bijes će vladati nad njima.“
Iz perspektive međunarodnog prava, ono što se dogodilo ne može se shvatiti kao jednostavno kršenje ratnih zakona. To se u potpunosti uklapa u skup teških kršenja koja međunarodna krivična pravda definiše i osuđuje decenijama. Rat, čak ni u svom najnasilnijem obliku, nije bezakonit. Pravila koja regulišu oružani sukob postoje upravo da bi zaštitila civile od njegovih užasa, a kada se ta pravila prekrše, odgovornost ne nestaje u magli bitke.
Temelji modernog međunarodnog krivičnog prava postavljeni su nakon Drugog svjetskog rata na Međunarodnim vojnim sudovima u Nürnbergu i Tokiju. Tamo je međunarodna zajednica potvrdila princip koji je od tada postao kamen temeljac pravde: oni koji komanduju vojnom silom ne mogu izbjeći odgovornost tvrdeći da su samo slijedili naređenja. Vlast sa sobom nosi odgovarajuću dužnost odgovornosti.
Ovaj princip je više puta potvrđen na kasnijim međunarodnim sudovima. Na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, u slučaju Tužilac protiv Tihomira Blaškića, sudije su utvrdile da namjerno uništavanje obrazovnih i vjerskih institucija tokom oružanog sukoba predstavlja ratni zločin.
Ispitivajući zločine počinjene u selu Ahmići, sud je zaključio da uništavanje džamije i škole u selu nije bio rezultat konfuzije na bojnom polju, već dio proračunate kampanje osmišljene da teroriše civilno stanovništvo. Komandant je smatran odgovornim jer je naredio zločine ili ih nije spriječio.
Slično tome, Međunarodni krivični sud za Ruandu je u slučajevima kao što je Tužilac protiv Jean-Paula Akayesua pokazao da napadi na mjesta gdje civili traže utočište, uključujući škole i crkve, predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Oni koji se sklone na takvim mjestima, posebno djeca, su hors de combat, izvan sfere borbe i imaju pravo na apsolutnu zaštitu.
Ovi principi su kodificirani u Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda. Član 8(2)(b)(ix) definira kao ratni zločin namjerno usmjeravanje napada na zgrade namijenjene obrazovanju, pod uvjetom da nisu vojni ciljevi. Ovo pravilo odražava temeljne principe razlikovanja i proporcionalnosti ugrađene u Ženevske konvencije i njihove Dodatne protokole: rat se vodi protiv boraca, a ne protiv učionica, bolnica ili domova.
U slučaju škole Shajareh-Tayyebeh u Minabu, pravno pitanje je tragično jasno. Projektil konstruiran za preciznost pogodio je školsku zgradu u tačnom trenutku kada su djeca bila prisutna. Rezultat nije bila kolateralna šteta, već ljudska katastrofa - više od 100 djece čiji se glasovi više nikada neće čuti u njihovim učionicama.
Međunarodno pravo, međutim, ne zaustavlja se na identificiranju fizičkog čina. Ono također ispituje lanac komandovanja putem kojeg takvi činovi postaju mogući. U strukturi oružanih snaga SAD-a, krajnja vlast nad vojnim operacijama leži na predsjedniku kao vrhovnom komandantu. Trump se nalazi na vrhu tog lanca komandovanja i snosi krajnju političku i vojnu odgovornost za pokretanje i vođenje vojnih operacija.
Neposredno ispod njega u toj strukturi stoji Hegseth, koji je, kao "sekretar rata", najviša civilna vlast unutar "Ministarstva rata", odgovoran za planiranje i izvođenje vojnih operacija kroz hijerarhiju komandovanja oružanih snaga.
Njegovi vlastiti javni komentari odražavaju stav koji se ne izvinjava prema kršenjima, uključujući njegovu izjavu da neće biti "glupih pravila angažmana" i "politički korektnih" ratova.
U međunarodnom krivičnom pravu, ove funkcije nisu samo političke pozicije; one nose pravne obaveze. Doktrina komandne odgovornosti utvrđuje da komandanti mogu biti krivično odgovorni kada naređuju zločine i kada znaju, ili su trebali znati, da se takvi zločini čine i ne spriječe ih.
Iskustvo međunarodnog krivičnog pravosuđa otkriva ponavljajuću istinu. Kada škole, domovi i bolnice budu više puta napadnuti, takvi napadi rijetko predstavljaju izolirane incidente. Oni su dio šire strategije - napada na tkivo svakodnevnog života osmišljenog da slomi duh naroda.
Historija pamti takve obrasce baš kao što pamti imena onih koji su ih pretrpjeli.
U južnom Iranu postoji izreka: „Nijedan lenj slomljen u oluji nikada nije istinski izgubljen; more na kraju vraća njegove krhotine na obalu.“ Sjećanje na pravdu funkcionira na sličan način. Imena djece Minaba također će jednog dana stići na tu obalu.
Iranska nacija neće posustati u odbrani svoje zemlje niti u traženju pravde za krv svog naroda.
