Kad su ljudi bili sretniji?

[Peace]

Ako ikada razgovarate s ljudima starijim od 50 g. primijetite da se svi slazu oko jednoga - prije su ljudi bili srecniji, a imali su svega manje.

Neki su naucnici dokazali da se je prosjecan covjek ranije dnevno smijao najmanje 18 minuta.
Nema vise takvog covjeka.

Po onome sto vi znate/pamtite, da li su ljudi zbilja bili srecniji prije?

Sta mislite, sta je nestalo, ili sta je nastalo, sto je doprinijelo da covjek bude manje srecan?

[Bella]

Zavisi od dobi.Ne vjerujem da ima razlike, do ljudi je vishe.
Ko se smije, ko ima taj duh.. smijat ce se i bice srecan.. naci ce nesto, sto ga cini sretnim.

[Peace]

Zavisi od dobi.Ne vjerujem da ima razlike, do ljudi je vishe.
Ko se smije, ko ima taj duh.. smijat ce se i bice srecan.. naci ce nesto, sto ga cini sretnim.

Nisam te najbolje razumila.

Hoces li reci do pojedinca je? Neko umije biti sretan, okolnosti ne igraju ulogu?

[Bella]

Zavisi od dobi.Ne vjerujem da ima razlike, do ljudi je vishe.
Ko se smije, ko ima taj duh.. smijat ce se i bice srecan.. naci ce nesto, sto ga cini sretnim.

Nisam te najbolje razumila.

Hoces li reci do pojedinca je? Neko umije biti sretan, okolnosti ne igraju ulogu?

Vjerujem da jeste, licno. Kao i okolnosti, ne dozivljavamo ih, na isti nacin- osim, ako je vremenska nepogoda, ratno stanje itd.
..

[Peace]

Istina ne dozivljavamo ih isto, a opet dozivljavamo ih slicno.

Povezani smo toliko, da ne mozemo biti potpuno srecni, sve i kad imamo sve sto nam treba, jer smo svjesni koliko je ljudi na zemlji koji nemaju sve sto im treba. To izmedju ostalog.

[Peace]

Bella, koliko pojedinaca poznajes a da za njih mozes reci pa zbilja su srecni?

[Bella]

hm.. ne znam, ne gledam ljude, kroz tu prizmu... ako se osvrnemo na licni zivot- naravno - ima i sretnih i manje sretnih trenutaka- kako definisemo- sta je sreca ili je sreca - koliko se smijemo...
. kad pricamo ili se sjecamo proslosti- vecinom se sjecamo 'sretnih' dana , lijepih trenutaka---- tako sada mislimo da su bili, a da li su ... pitanje je..

[Peace]

Ima toga, treba mozds da prodje (i gore da dodje ) pa da bi na osvrt izgledalo srecno.

Mislim se da li ja poznajem srecnu osobu. Poznajem dvije koje su blizu toga, a imaju nesto zajednicko - bas se ni malo ne sikiraju ni oko cega, ali stvarno ni oko cega. Nit se oko cega zanimaju. I o svemu malo znaju.

[bakterijasmarsa]

Ovu anegdotu sam prepričavao milion puta a sad sve češće se pronalazim u temi.
Naime:
Vreme: pedesete možda početak šezdesetih, Doba partijskog komesara, partijskih sastanaka i zborova radnih ljudi.
Ambijent: Bolnica, zbor radnih ljudi sa drugovima političkim komesarima koji su satima i satima ubeđivali radne ljude kako je socijalisičko samoupravljanje san snova, kako je to put ka blagostanju i komunizmu...
Na kraju posle iscrpljujućeg ubeđivanja pita drug Komesar sve prisutne:
Kome je pre rata bilo bolje.
Svi ćute jedino se Julča spremačica javi

Meni je bilo bolje
Julča bila mlada i Julča se Jeb..a, a sad nije tako dobro.

posle ovog se svi nasmejaše i sastanak je bio gotov

Iz priloženog se da zaključiti da je čovek srećniji u mlađim godinama.

Iz ranih razloga.

[Peace]

Mladji covjek je bezbrizniji i budalstiji. Treba ostati budalast citav zivot

Ja nekad vjerujem da se sreca veza puno za drustveni zivot. Nekad su se ljudi mnogo vise druzili, i to im je dolazilo ko neka psiho terapija.

[Bella]

Koje godine- tinejdzeri -sigutno nisu..

[Ton]

Ako bi po godinama to podijelili, najsretniji smo bili kad smo bili mala djeca. Nahrani nas, napoji, da se igramo spavamo i ništa da ne boli i presretni. Kasnije dođu razne želje i snovi i nesreća zbog neispunjenja (prerano je).

Posle budemo sretni u zreloj dobi ako ispunimo te neke snove i ambicije, ali onda imamo druge tegobe koje gotovo po pravilu utuku tu sreću. U poznoj dobi smo sretni ako ništa ne boli

[bakterijasmarsa]

Ako bi po godinama to podijelili, najsretniji smo bili kad smo bili mala djeca. Nahrani nas, napoji, da se igramo spavamo i ništa da ne boli i presretni. Kasnije dođu razne želje i snovi i nesreća zbog neispunjenja (prerano je).

Posle budemo sretni u zreloj dobi ako ispunimo te neke snove i ambicije, ali onda imamo druge tegobe koje gotovo po pravilu utuku tu sreću. U poznoj dobi smo sretni ako ništa ne boli

Sad imamo znanje da smo bili srećni

[gripen]

u danasnjem svjetu,okolnostima
covjek tesko da moze biti srecan

[blackadder]

Nesretnici jedni

[dezire]

Sreća nema veze s godinama. To su gluposti. A mali postotak ovisi o okolnostima u kojima živimo.
Osim toga, kažu (oni koji se bave proučavanjem toga da, 50% potencijala za sreću dobijamo rođenjem, 10% ovisi o okolnostima u kojima živimo a 40% određujem sami.
Dakle, ovisi o nama, kao osobama, pojedincima, uglavnom!

[Peace]

u danasnjem svjetu,okolnostima
covjek tesko da moze biti srecan

Sta mu fali da bude?

[Peace]

Sreća nema veze s godinama. To su gluposti. A mali postotak ovisi o okolnostima u kojima živimo.
Osim toga, kažu (oni koji se bave proučavanjem toga da, 50% potencijala za sreću dobijamo rođenjem, 10% ovisi o okolnostima u kojima živimo a 40% određujem sami.
Dakle, ovisi o nama, kao osobama, pojedincima, uglavnom!

Na kraju sve opet spada pod okolnosti... i tih 40% koje odredjujemo sami, i tih 50% koje dobijano rodjenjem.

[Peace]

Nesretnici jedni

Jesi li ti bio sretniji u dobu tvoje djece vec sto su oni sad?

[Peace]

Posle budemo sretni u zreloj dobi ako ispunimo te neke snove i ambicije, ali onda imamo druge tegobe koje gotovo po pravilu utuku tu sreću.

Tako je. Uvijek se desava nesto po strani zbog cega ne mozes biti srecan onako kako si mislio da ces biti sve i kad ostvaris sve ono o cemu si sanjao.

Trebalo bi nesto i iz toga nauciti.

[Ina]

Sreća nije samo individualni osjećaj nego i jedan od pokazitelja društvenog napretka.
Stepen zadovoljstva koja svaka osoba izražava povezan je s boljim kvalitetom života, manje zdravstvenih problema, više produktivnosti, napretka itd

Blagostanje diminuira i zbog ratova, recesija itd a raste u povoljnijim okolnostima.

Slabo koje doba nosi sa sobom totalni izuzetak i sreće a i tuge..

[Mina]

Da, mislim da postoji kolektivna sreća, ali da je individualna sreća puno bitnija.

Kao što reče dezire, rođenjem smo predodređeni, karakterom koji smo "dobili", kako ćemo doživljavati sve što se događa oko nas i kako će to uticati na nas.

Različiti ljudi će različito reagovati na iste okolnosti, i na nekoga će nešto djelovati tako da će biti sretan zbog toga, a drugome će biti svejedno..

[Peace]

Ja mislim da nema individualne srece bez kolektivne. Bar ne onda kad si dio zajednice.


I mislim da jesu ljudi bili srecniji u 70im, 80im, u mnogim dijelovima svijeta i u 90im.

Bilo je puno manje kriminala, sto je znacilo vise slobode, Bilo je puno manje vjestackog uzgoje, sto je opet znacilo - puno manje bolesti. Puno manje mesa za stolom, sto je opet znacilo - puno manje posjecene sume i zdravije sredine.
Ljudske potrebe se bile manje, sto je znacilo i manje rada, a to je znacilo manje proizvodnje, a to je opet znacilo manje zagrijavanja, manje vremenskih nepogoda, i menje unesrecenih istim.
S obzirom da je bilo vise slobode i vise slobodnog vremena to je znacilo da je bilo vise druzenja, povjerenja, poznavanja i brige jednih za druge.
Bilo je vise finansijske jednakosti, pa samim tim i manjeg usporedjivanja.

[dezire]

Mislim da ne možeš tako definirati sreću! Ono što,možda, mene usrećuje ,tebe ne!
Sve ovisi o potrebama i željama pojedinca i o tome šta on čini da to i ostvari! Okolnosti su onakve kakvim ih mi doživljavamo!
A opet ih ne doživljavamo svi jednako!
I moja sreća ne može ovisiti o sreći kolektiva. Pa neću valjda čekati da svi budu sretni da bih bila i ja!
Neko želi izgledati kao Karleuša ,ne ide i onda je nesretna.Neko želi biti bogat ali ništa ne poduzima da bih to i postao.I nesretan je! I sad bih ja zbog toga trebala biti nesretna!
Nisam bezosjećajna,čak naprotiv ali biram da budem sretna,bez obzira na kolektiv/zajednicu!
Tako da,moja sreća ovisi o meni i o tome šta sam,ja učinila da bih bila sretna.

[Peace]

Nekad sam ovo u jednu svoju biljeznicu zapisala

Vitalan čovjek nosi u svom duhu, u svom srcu, u svojoj krvi život društva: on boluje od njegovih bolesti, trpi zbog njegovih nevolja, cvate njegovim zdravljem, uživa u njegovoj sreći, nezavisno od vlastite, lične zaokupljenosti.


Visarion Grigorijevič Bjelinski, 1811. 1848., ruski književni kritičar i filozof

,