Kad vrijeme stane

Teme iz psihologije
Post Reply
User avatar
Vanilla
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 1395
Posts: 1661
Joined: Mon Jun 08, 2020 11:59 pm
Location: Home Sweet Home

Kad vrijeme stane

Post by Vanilla »

Znate ono kada izgubite nekoga, bilo da je smrt u pitanju ili odlazak neke osobe iz zivota, neki veci neuspjeh, krah i slicno...
...pa uslijede razne faze koje traju i cini se da je vrijeme stalo: neprihvatanje, nedostatak motivacije za krenuti dalje, neartikulisani bijes, potiskivanje do konacne faze mirenja sa cinjenicnim stanjem uz sveprisutni osjecaj izgubljenog dijela sebe.
To su oni dogadjaji koji nas promjene zauvijek. I svi smo ih imali, vjerovatno.
Kakav trag ostavlja na nas? Gdje se akumulira taj gubitak ako se, makar, donekle ne nadomjesti necim? Vremenom gubi na intenzutetu ali da li se vraca kao demon proslosti s vremena na vrijeme?
Moze li se gubitak nadomjestiti?
Kao da nakon gubitka postajemo ili jaci ili emotivniji :hm
A onda namece mi se pitanje da li, uopste, gubimo nesto/nekoga? Posjedujemo li, zapravo, i sebe a kamoli nesto drugo? Ili, ipak, posjedujemo samo i samo sebe?

Da li je gubitak sudbinski predodredjen ili zavisi od niza drugih faktora?

Na kraju, smatram da su gubici, razocarenja, neuspjesi, isto kao i sreca, dobici, uspjesi sastavni dio zivota i da to, jednostavno, treba tako da bude. Ako zbog nicega drugog onda zbog mog cuvenog balansa Image
2
2 Image
Kad mi dođe da idem, mnogo moram da idem.
Nije važno kuda ću. Nije važno dokle ću.
Došlo mi je da idem i ja idem kao lud
- unutra u mene.


🍀

User avatar
Mina
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 693
Posts: 1520
Joined: Thu Apr 30, 2020 6:36 pm

Re: Kad vrijeme stane

Post by Mina »

Jeste se zadali :D
:up
Ne smijem ni da razmišljam o tim neminovnim gubitcima, koji će uslijediti (što kasnije nadam se). Ne znam kako ću se nositi sa tim, jer nisam imala nekih sličnih iskustava do sada. Ali me užasno strah toga. Ni izgovoriti ne smijem ni misliti o tome...
1
1 Image
I'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust

User avatar
Kamilica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 1954
Posts: 4172
Joined: Sun Apr 19, 2020 12:15 pm

Re: Kad vrijeme stane

Post by Kamilica »

Ja gubitak osobe gledam samo kroz smrt, odlazak mi nije gubitak jer ipak osoba diše negdje na planeti. Meni se niti jedan gubitak ne može mjeriti sa smrću. Smrt bliskih ljudi me učinila osjetljivijom ali u datom momentu sam bila vrlo pribrana što me i samu iznenadilo. Život naravno ide dalje ali ima dana kada te malo više mori taj gubitak. Puno puta sam razmišljala a nikada nisam nikoga pitala, da li ljudi koji su posvećeni vjeri lakše podnesu smrt bliskih. Mislim da li im to pruža nekakvu utjehu ili sve ovisi o osobi bez obzira da li vjeruje ili ne. Eto ako je neko raspoložen može pisati i o tom aspektu vjere.

User avatar
Grofica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 641
Posts: 1176
Joined: Mon Jun 08, 2020 8:52 pm

Re: Kad vrijeme stane

Post by Grofica »

Svaki čovjek drugačije reaguje na razne situacije.
Tako mislim da i na smrt svi reagujemo na svoj način.
Kad mi je mama preselila, spremala sam se za taj trenutak duže vrijeme obzirom da je bila bolesna. Ali iako sam znala da dolazi taj momenat, mislila sam da ću se slomiti da ću biti grozna, da ću plakati danima, da ću pustiti glas, imala sam razne scenarije u glavi.
Međutim, umrla je na mojim rukama, u mom zagrljaju. Jednostavno, zaspala je i ja sam je pustila da spava. Plakala sam cijelu noć. Mislila sam da neću prestati zadugo, međutim, jutro je donijelo smiraj.
Eh sad, što Kamilica napisa, vjera... Da li vjera ima svoje pomoći u takvim situacijama? S moje strane gledišta, ima. Ima i to jako puno. Odgojena sam da vjerujem. Nisam od onih ekstremnih vjernika, ali vjerujem srcem. Vjerujem u Sudnji dan, vjerujem u drugi život, vjerujem u Ahiret... Vjerujem da naše duše ostaju da žive u nekim drugim sferama, samo tijela propadaju. Vjerujem da ćemo opet jednog dana, svi biti zajedno i nadam se da će to biti Džennet/Raj.
Što se tiče samog bola koji se osjeti kad izgubimo nekog, da taj bol postoji i nije tačno da vremenom prestaje. Tu je taj bol, stalno prisutan, samo čovjek nauči živjeti s njim kao sastavnim dijelom svoga tijela. Nekad se malo jače javi, nekad se pritaji kao da nestane, ali u globalu, uvijek je tu.
1
1 Image
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.

User avatar
Lana
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 383
Posts: 594
Joined: Sun Jun 07, 2020 4:26 pm

Re: Kad vrijeme stane

Post by Lana »

Pa prosla sam kroz doista vise puta kroz to.
Kad su u pitanju osobe neke koje doista nisu vise u nasim zivotima.
Jedan najveci,najbolniji je izgubiti roditelja.Ja sam izgubila majku jako mladu.
To je taj osjecaj kad se istrgne iz tebe nesto,i tu ostane samo neka praznina koja nikada nece biti popunjena.Dio tebe ode,zivimo i prihvatimo sve to ali nikada ne zaboravimo.
Cini mi se nekako sve sto sam starija sve vise je trebam,nedostaje mi sve vise i vise.
Ostale osobe koje su otisle od vas ne treba ih zaustvaljati jer ako ne idu sad otici ce kad tad.
Ziv covjek se navikne na sve i bez svakoga.
3
3 Image

User avatar
dezire
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 1563
Posts: 2880
Joined: Thu Apr 30, 2020 11:17 pm

Re: Kad vrijeme stane

Post by dezire »

,,Držim,,se onog-,,sve što se izgubi (osim bliske osobe),može se nadomjestiti
Kad je u pitanju osoba,to malo teže proživljavam...odbolujem,sama sa sobom i pokušam raditi stvari,koje smo zajedno radili
Bude mi lakše,kao da je tu
Naravno,da se taj osjećaj ,tuge ,vraća s vremena na vrijeme ali intenzitet boli je manji.
Naučim živjeti s tim (kao i svi).
2
2 Image

Post Reply