Selektivno pamćenje

[Vanilla]

Danas u razgovoru sa prijateljem dotakosmo se teme saobracajnih nesreca, sudara. Imala sam jedan, prije par godina, takav da sam gledala kako drugo auto nema namjeru stati i da ce udariti direktno u mene, u vrata vozaca. Sjecam se da sam pustila volan, stavila ruke na usi i zazmirila. Slijedece cega se sjecam jeste da stojim ispred auta, gledam stetu na istom ponavljam da je sve ok, da sam ja dobro, nije mi nista,....i padam u nesvjest

I nije mi, zaista, bilo nista. Pad u nesvejest je, vjerovatno, reakcija organizma na naglo dizanje i nagli pad adrenalina. Pretpostavljam.

Eh, dakle sjecam se svega neposredno prije udara drugog vozila u moje i svega iza toga. Gdje je sjecanje na sam taj cin?

Dakle, dolazi do selektivnog pamcenja dogadjaja: sjecam se onoga sto meni odgovara. Totalno subjektivno. Znaci, mozak je odigrao takvu ulogu da me odbrani od stvarne cinjenice? Koga je pitao da tako uradi?

Sta se desi pa sjecanje bude, da tako kazem, prepravljeno? Da li je to zadatak podsvjesti? Sta sve ona, zapravo, moze?

[carobnjak_N]

Meni se nije to dešavalo, svega se sjećam , svih trauma
Saobraćajku sam imao prije skoro 2 godine , svega se sječam. Autoput od Ljubljane, zima, gledam na retrovizor i vidim
farove prebrzo mi se približavaju...kontam, udarit ćeme . Stegnem volan , osjetim jak udar pozada , zubi mi
zveknu ...počinjem se vrtiti po poledici , kontam jel ovo kraj ? kako bezze kraj
Udaram okolo od ogradu, nekom srećom svaki put mimo mojih vrata ...i onda me još jednom spuca ovaj isti
Nekako se tu popriječimo i stanem. Nije mi ništa , samo sam utrnuo sav.
Izađem napolje, vidim čovjeku ruke vire iza airbaga, napuhao se i lik se iznesvjestio.
Izvučem ga nekako, stari neki čova . Poslije utvrdili da je bio pod alkoholom.

[Mina]

Eh, dakle sjecam se svega neposredno prije udara drugog vozila u moje i svega iza toga. Gdje je sjecanje na sam taj cin?

Ako si izgubila svijest u trenutku udara, nemaš se onda čega sjećati. Nisi bila svjesna da praviš "zabilješke" kojih ćeš se poslije sjećati

[Kamilica]

Doživjela sam udes kao suvozač i sjećam se da sam mislila svašta nešto reći u tom trenu ali nisam progovorila. Kolega koji nas je vozio je bio svjež vozač i ne baš sa nekim iskustvom.
Uglavnom pošli smo na izlet i završili u jarku naopačke. Kada je sve prošlo, nakon odlaska policije, raspalili smo roštilj i uživali u izletu. Više mi sada to izgleda strašno nego u onom danu.

[Snaga]

Ja sam isto 31.07 2018 imala udes, auto se zalupio u vrata suvozača, tj u mene direkt. 18 konaca sav na glavi. Nisam gubila svijest, ali se ne sjećam trenutka sudara ni danas. Tačno se sjećam o čemu smo pricali neposredno prije kao i svega poslije. Prevezena sam u Opcu bolnicu kolima hitne pomoci, i tehničaru koji je bio sa mnom unutra, uredno izdiktirala ime i prezime i JMBG. Poslije kad sam dobila nalaz, vidim te podatke i pitam odakle im, kažu, pa vi nam izdiktirala.

[Banshee]

A mnogi događaji iz prošlosti su nepotpuni ili smo ih upamtili kao tzv "lažna sećanja", iskrivljena, ubeđeni da je tako bilo...Mozak i ono što se odvija po pitanju fiziologije NS-a je dosta nepoznanica i izazov za mnoge stručnjake ali činjenica je da novi tragovi, odnosno sadržaji potiskuju stare i obrnuto,prethodna iskustva utiču na pamćenje novih i da u slučaju nekih stresnih i pretećih sadržaja smo u stanju da kreiramo ona sećanja koja nama odgovaraju. Da li se na taj način štitimo ili jednostavno usled preplavljenosti nismo u stanju da upamtimo sve detalje ili šta već? Alii takve pojave nisu retkost a mi imamo potrebu da sebi razjasnimo neke događaje i želimo nekim svojim logičkim razmišljanjem da ih dopunimo.

[Grofica]

Imala sam 12 godina kada smo ja i otac imali težu saobraćajku.
I dan danas se sjećam svega, svake riječi, što prije što poslije saobraćajke, ali što kaže Vanilla, sam taj momenat udara apsolutno je izostavljen.
Dakle sjećam se momenta kada je otac dobio "skije" u krivini i prešao na drugu stranu gdje se zabio u drugo vozilo. Ali sam taj momenat udara u drugo auto nema u mom sjećanju. Ima samo taj momenat kada prelazi na drugu stranu i slijedeći momenat je slika kako dižem ruke da opipam glavu koja je sva u krvi i pogled prema ocu. Ja sam sjedila na suvozačkom sjedištu. Između nas, između suvozačkog i vozačkog sjedišta, preko mjenjača, je probijeno haubom koja se uvila i probila do zadnjeg sjedišta. Otac sjedi za volanom, gleda u mene i pita me jesam li dobro... Pogled prema volanu, isti je prepolovljen (otac je prsima i rukama prelomio volan)...
Izlazimo iz auta, oboje na nogama i znam da ga par momenata nisam čula, a on je prišao meni i pregledao moje povrede koliko su opasne.
Tek kad sam ga čula i rekla da sam ok, okrenuo se prema drugom autu odakle su izašli stariji par nepovrijeđeni.
Nisu vrištali jedni na druge kako to danas rade, već smo gledali da li je neko teže povrijeđen.
Tek u jednom momentu je taj drugi vozač primjetio da je moj otac više povrijeđen, jer je stajao u lokvi krvi.
Koljenima je izvalio instrumental tablu i kasetofon, što se kasnije uspostavilo da je skoro polomio koljena, ali u tom momentu nije ništa osjećao.
Ja sam isto imala povrede nogu i glave, ali hvala Bogu nije strašno bilo. Otac je najteže prošao, naredna 3 mjeseca je bio nepokretan.
Svega se sjećam i sada, samo tog momenta udara nema. To je jedna tama od par sekundi.
Hvala Bogu ostali smo živi, a svi su se čudili kako, jer prema izgledu auta, to je bila pravo čudo.

[blackadder]

Vi žene ste sklone tom selektivnom pamćenju.

[Banshee]

Vi žene ste sklone tom selektivnom pamćenju.

Za razliku od vas koji imate pamćenje kao ribice

[Vjetar]

Jel to na moj račun

[Vjetar]

Maloprije čistim ploču na šporetu i pospem arfom, s visine i onako baš štrcne taj arf i napravi šaru.




Ono što mi je bilo vau je da sam automatski uspio da se sjetim kako se zove produkcijska kuća čiju animaciju vidimo na početku nekog (njihovog) filma, a ima sličnu animaciju kao što ja arfom radim na ploči redovno:





Dakle Fremantle.
Eh sad, šta je zanimljivo, ja sam u stanju zaboraviti ime najboljeg druga, a sjetim se tih gluposti.
Nedavno stojim sa njim i hoću da mu sliku proslijedim na mesindžer i nema šanse da se sjetim koje ime da ukucam. Na kraju ga pitao kako se zove Prvo se smijao pa me htio biti kad je skontao da sam stvarno zaboravio

[Kamilica]

Eh sad, šta je zanimljivo, ja sam u stanju zaboraviti ime najboljeg druga, a sjetim se tih gluposti.
Nedavno stojim sa njim i hoću da mu sliku proslijedim na mesindžer i nema šanse da se sjetim koje ime da ukucam. Na kraju ga pitao kako se zove Prvo se smijao pa me htio biti kad je skontao da sam stvarno zaboravio

Ovo mi je prosto nevjerovatno

[Vjetar]

Pusti to, fascinantnije je ono Fremantle

[dezire]

U drugom osnovne, poslije škole, išla sam mami kupiti poklon za 8.mart.
Dakle, bio je 7.mart
Na pješačkom me udario autom, lik koji je na semaforu pojurio kroz crveno.
Niti jedne sitnice u tom trenu se nikad nisam sjetila.
Ali, se zato jako dobro sjećam buđenja u bolnici i mog pitanja,, Gdje mi je poklon za mamu?
Kao i glasa liječnika koji nekome govori,, Dobro je, sjeća se,,

10.g.poslije,opet na 7.mart sam imala saobraćajku u autu, kao suvozač.
Tu se sjećam svega i vrištanje u autu kao i mojih pokušaja(bezuspješnih) da prestanem udarati glavom u šajbe

[Vjetar]

Ostaj kući kad je 7. mart

[dezire]

Prošlo me to a i nisam praznovjerna

[Vjetar]

Nisam ni ja :P

Nego, kad se kaže selektivno pamćenje, ta tendencija ljudi da zaboravljaju stvari koje im štete, kod mnogih se proširi i na "zaboravljanje" svega što im ne ide u prilog. Tako i onih stvari kojih se odlično sjećaju

[Vanilla]

To je, vec, mislim, potiskivanje - svjesna radnja, da se zaboravi sto prije ono sto se zeli zaboraviti.

[blackadder]

Nije to potiskivanje, već laganje

[Vanilla]

Ah-a.