Zahvalnost

[Bella]

. kome si zahvalna...shto nisi bolesna. shto si medju zivima... nidjeveze

Bogu/višoj sili

. tebe pustio da zivish. a npr prijateljicu nije.... to je sebichnost..

[biljka]

. kome si zahvalna...shto nisi bolesna. shto si medju zivima... nidjeveze

Bogu/višoj sili

. tebe pustio da zivish. a npr prijateljicu nije.... to je sebichnost..

Ni ne mislim da je pravedan. Ali mogu da malo više cijenim što sam tu

[Bella]

Bogu/višoj sili

. tebe pustio da zivish. a npr prijateljicu nije.... to je sebichnost..

Ni ne mislim da je pravedan. Ali mogu da malo više cijenim što sam tu

.. cijenish. shto te postedio. prijateljicu uzeo..

.

[biljka]

. tebe pustio da zivish. a npr prijateljicu nije.... to je sebichnost..

Ni ne mislim da je pravedan. Ali mogu da malo više cijenim što sam tu

.. cijenish. shto te postedio. prijateljicu uzeo..

.

Dovoljna mi je muka od svih vijesti u zadnje vrijeme da bi neko jednu slamku za moju se hvatam, a to je "Hvala ti Bože što sam živa i zdrava" predstavljao kao sebičluk. Nije baš sve razlog za raspravu Bella

[Bella]

Ni ne mislim da je pravedan. Ali mogu da malo više cijenim što sam tu

.. cijenish. shto te postedio. prijateljicu uzeo..

.

Dovoljna mi je muka od svih vijesti u zadnje vrijeme da bi neko jednu slamku za moju se hvatam, a to je "Hvala ti Bože što sam živa i zdrava" predstavljao kao sebičluk. Nije baš sve razlog za raspravu Bella

. primjer nije .da si zahvalna.. pogotovo 'bogu' bez ikakvog dokaza da je on to omoguchio tebi

... to je tvoj izbor.. chini ti osjechaj olakshanja... i ako ti pomaze. ok .. jer se trenutno niko u tvojoj okolini nije nashao da unese radost,

..mada mislim da treba ba budesh zahvalna maci.. ona je ta koja te drzi . trenutno.

[Dmr]

Dovoljna mi je muka od svih vijesti u zadnje vrijeme

Pa ne gledaj vijesti Ko je ovdje realista i skeptik

[biljka]

Dovoljna mi je muka od svih vijesti u zadnje vrijeme

Pa ne gledaj vijesti Ko je ovdje realista i skeptik

Ne mislim na gledanje vijesti, nego vijesti koje dobijam

[deksametazon]

. tebe pustio da zivish. a npr prijateljicu nije.... to je sebichnost..

Ova tvoja rečenica više govori o ljudskom osjećaju nepravde nego o Bogu samom. Možemo li uopšte govoriti o “Božijoj pravdi” ljudskim pojmovima?

U većini monoteističkih religija, poput islama ili kršćanstva, Bog se definiše kao biće koje nema potreba i nije ograničeno kao čovjek niti ima svojstva čovjeka. Ako nema potrebe, teško je govoriti o sebičnosti u klasičnom smislu.

U Islamu život i smrt su dio iskušenja ili testa i nisu konačna pravda, ona dolazi kasnije. Neki ljudi gledaju iz svog ugla Božijih stvorenja (na nižem levelu dokučivosti nepojavnog) pa kažu: “ovo je nepravedno jer boli”. Ali religijski pogled često kaže: čovjek vidi samo dio slike, dok Bog vidi cjelinu jer Božiji plan koji je na višem levelu nije što i ljudski plan.

U religiji, posebno u islamu i kršćanstvu, Božija pravda se opisuje kao apsolutna, sveobuhvatna, uzima u obzir i ono što mi ne vidimo i često je povezana s planom ili svrhom. Tu nastaje kontradikcija jer mi sudimo po ograničenim informacijama, a tvrdnja religije je da Bog ne sudi o odlučuje tako jer ako Bog odlučuje ko živi a ko umire i kada nekome izgleda kao nepravda, ali ako ne odlučuje onda nije Svemoćan. U vjeri često se naglašava ideja da svijet funkcioniše po zakonima prirodnim i moralnim, a ne kao stalna direktna intervencija. Postoji antropomorfna predstava kod nekih ljudi je Bog neki dežurni dedo koji sjedi na oblaku i posmatra šta radi 8 milijardi ljudi, ali to nije Bog kako je sebe definisao u svojim Knigama. Možda je problem što pokušavamo Boga posmatrati kao "velikog čovjeka" sa emocijama i motivima poput naših. Religijski odgovor traži “skok” ili da se osmjeliš da uđeš u nepoznato i prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život. Preporučam toplo knjigu ovog austrijskog neurologa, psihologa, filozofa i osnivača logoterapije iz koje je ovaj citat:

V. Frankl otkrio je da je pitanje religioznosti i nereligioznosti čovjeka pitanje njegove svijesti i podsvijesti. Ako je čovjek svjesni ateist, on je podsvjesni vjernik, kaže on. Ateizam je neka vrsta njegove devijacije. Frankl kaže da nereligozan čovjek zaboravlja da savjest nije posljednja nego pretposljednja instancija, a posljednja je Bog. "Prerano se nereligiozan čovjek - u svom traženju smisla - zaustavio, kada ne ide dalje od savjesti, kada ne pita dalje. Zašto ne ide dalje? Jer neće da napusti "čvrsto tlo pod nogama"; jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven, obavit maglom, i u tu se maglu - u tu neizvjesnost ne usuđuje stupiti. A na to se, naprotiv, osmjeljuje religiozan čovjek." (V. E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb, 1981., str. 41)

[Bella]

Bog se definiše kao biće koje nema potreba i nije ograničeno kao čovjek niti ima svojstva čovjeka.

i treba ga slijediti..

[deksametazon]

Bog se definiše kao biće koje nema potreba i nije ograničeno kao čovjek niti ima svojstva čovjeka.

i treba ga slijediti..

Bog ti ne traži da ga slijediš, nego da analiziraš Knjige i Upute koje ti je poslao jer je On je tvoj 'inženjer' i kreator. Kao što dobiješ uz mašinu za veš uputstvo pa pročitaš da ne bi pokvarila mašinu jer ti ne znaš kao inženjer šta je unutra i kako funkcioniše. Prosta paralela.

[Bella]

Kao što dobiješ uz mašinu za veš uputstvo pa pročitaš da ne bi pokvarila mašinu jer ti ne znaš kao inženjer šta je unutra i kako funkcioniše

[deksametazon]

Kao što dobiješ uz mašinu za veš uputstvo pa pročitaš da ne bi pokvarila mašinu jer ti ne znaš kao inženjer šta je unutra i kako funkcioniše

Uzmi si slobodno vremena da skontaš. Takva je priroda metafora.

[Bella]

Kao što dobiješ uz mašinu za veš uputstvo pa pročitaš da ne bi pokvarila mašinu jer ti ne znaš kao inženjer šta je unutra i kako funkcioniše

Uzmi si slobodno vremena da skontaš. Takva je priroda metafora.

[Peace]

Ova tvoja rečenica više govori o ljudskom osjećaju nepravde nego o Bogu samom. Možemo li uopšte govoriti o “Božijoj pravdi” ljudskim pojmovima?

U većini monoteističkih religija, poput islama ili kršćanstva, Bog se definiše kao biće koje nema potreba i nije ograničeno kao čovjek niti ima svojstva čovjeka. Ako nema potrebe, teško je govoriti o sebičnosti u klasičnom smislu.

U Islamu život i smrt su dio iskušenja ili testa i nisu konačna pravda, ona dolazi kasnije. Neki ljudi gledaju iz svog ugla Božijih stvorenja (na nižem levelu dokučivosti nepojavnog) pa kažu: “ovo je nepravedno jer boli”. Ali religijski pogled često kaže: čovjek vidi samo dio slike, dok Bog vidi cjelinu jer Božiji plan koji je na višem levelu nije što i ljudski plan.

U religiji, posebno u islamu i kršćanstvu, Božija pravda se opisuje kao apsolutna, sveobuhvatna, uzima u obzir i ono što mi ne vidimo i često je povezana s planom ili svrhom. Tu nastaje kontradikcija jer mi sudimo po ograničenim informacijama, a tvrdnja religije je da Bog ne sudi o odlučuje tako jer ako Bog odlučuje ko živi a ko umire i kada nekome izgleda kao nepravda, ali ako ne odlučuje onda nije Svemoćan. U vjeri često se naglašava ideja da svijet funkcioniše po zakonima prirodnim i moralnim, a ne kao stalna direktna intervencija. Postoji antropomorfna predstava kod nekih ljudi je Bog neki dežurni dedo koji sjedi na oblaku i posmatra šta radi 8 milijardi ljudi, ali to nije Bog kako je sebe definisao u svojim Knigama. Možda je problem što pokušavamo Boga posmatrati kao "velikog čovjeka" sa emocijama i motivima poput naših. Religijski odgovor traži “skok” ili da se osmjeliš da uđeš u nepoznato i prihvatiš da postoji širi smisao koji ne vidiš i da pravda nije ograničena na ovaj život. Preporučam toplo knjigu ovog austrijskog neurologa, psihologa, filozofa i osnivača logoterapije iz koje je ovaj citat:

V. Frankl otkrio je da je pitanje religioznosti i nereligioznosti čovjeka pitanje njegove svijesti i podsvijesti. Ako je čovjek svjesni ateist, on je podsvjesni vjernik, kaže on. Ateizam je neka vrsta njegove devijacije. Frankl kaže da nereligozan čovjek zaboravlja da savjest nije posljednja nego pretposljednja instancija, a posljednja je Bog. "Prerano se nereligiozan čovjek - u svom traženju smisla - zaustavio, kada ne ide dalje od savjesti, kada ne pita dalje. Zašto ne ide dalje? Jer neće da napusti "čvrsto tlo pod nogama"; jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven, obavit maglom, i u tu se maglu - u tu neizvjesnost ne usuđuje stupiti. A na to se, naprotiv, osmjeljuje religiozan čovjek." (V. E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb, 1981., str. 41)

Sve isto vidim

[Dmr]

Bog se definiše kao biće

cuj bog bice?

[deksametazon]

Bog se definiše kao biće

cuj bog bice?

To imaš kod Heideggera, Tome Akvinskog, Gazalija....

U islamu Bog kao Živi/El-Hajj. U islamskoj teologiji Bog nije samo apstraktni “bitak”, nego se jasno opisuje kao el-Ḥajj (Živi)ili Onaj koji ima hajat (život).

Jedan od sifati subutijje je da Allah živi Svojim vječnim životom -hajat (život). Kod teologa poput Ghazalija Božiji život nije kao naš biološki i ograničen nego je vječan, neovisan, bez početka i kraja, nije rezultat tijela ili procesa. Njegovo “biće” nije kao naše i Njegov “život” nije kao naš. Uzeti Bogu atribut Bića postoji rizik od panteizma da je sve stvoreno Bog pa često čujemo da ljudi za nešto kažu da je rezultat postojanja majke prirode ili univerzuma.

U većinskoj sunitskoj teologiji vjernici će vidjeti Boga u Džennetu i to se smatra najvećom nagradom što upućuje da Bog nije ideja, apstraktni zakon, bezlični princip nego realan/mevdžud, "subjekt" koji se može spoznati i “susresti” što ne znači automatski da Bog ima tijelo, da zauzima prostor kao stvari, da se “gleda” kao predmet. Viđenje Njega je stvarno, ali na način koji nije usporediv s našim iskustvom. Mojsije/Musa a.s. na Sinaju kaže: “Gospodaru moj, pokaži mi se da Te vidim.” Odgovor koji dobija nije jednostavno “ne postojiš da bi bio viđen”, nego: “Nećeš Me vidjeti (lan tarani), ali pogledaj u brdo…” Kad se Bog “očituje” brdu, brdo se raspada.

[Dmr]

Nidje veze

[deksametazon]

Nego, kako onda jeste?

[Dmr]

Nego, kako onda jeste?

pa niko ne zna, mozemo pretpostavljati samo, a glavni su ti sto tvrde da je tako i nikako drugacije Meni je logicnije da je bog sam zivot, a ne neki lik.

[deksametazon]

Nego, kako onda jeste?

pa niko ne zna, mozemo pretpostavljati samo, a glavni su ti sto tvrde da je tako i nikako drugacije Meni je logicnije da je bog sam zivot, a ne neki lik.

Nije "lik" u antropomorfnom smislu kako sam pisao u dva prethodna posta pa kako god ga zamišljali ne možemo ga zamisliti. Samo vrijeme kojim se Bog kune, da mu je dao fizičku dimenziju mi bi se mogli kretati kroz prošlost i budućnost u tom nekom četvorodimenzionalnom prostoru. I ako postoji četverodimenzionalni svijet mi ga fizički iz trodimenzionalnog ne možemo vidjeti. Meni je logičnije da je Bog nije u našem ograničenom prostoru i vremenu nego živi izvan i iznad njega jer je postojao i prije njega i to nešto sigurno ima više i od ove 4 hipotetske dimenzije pa još nemamo sposobnosti da ga dokučimo našim čulima ograničenim na 3 dimenzije. Ali nije ni fluid iako mu ne možemo dati oblik.

Svojstva koja jedino posjeduje naš Gospodar