Od svega što postoji na četiri strane sveta šta nas, kao ljude smrtne, može učiniti oholim osim gluposti i demonske obmane? Nismo li goli i jadni došli u ovaj svet, i nećemi li takvi iz njega izaći? Sve što imamo nismo li pozajmili, i nećemo li smrću sve morati povratiti? Ah, koliko je puta ovo rečeno. Ništa ne donosimo u ovaj svet, dakle ne možemo ništa ni odneti ( I Tim. 6.7) govori premudri apostol. I kada Bogu žrtvu prinosimo, prost hleb i prosto vino, mi govorimo: Tvoja od Tvojih Tebi prinosimo! jer ništa u svetu mi nemamo svoje, ni mrvu hleba, ni kap vina – ništa što od Boga nije. U istinu, oholost je kći gluposti, kći uma pomračena, rođena iz zle veze s demonima.
Oholost je širok prozor, kroz koji brzo izvetre sve naše zasluge i sva dobra dela. Ništa nas ne čini pred ljudima tako praznim ni pred Bogom tako nedostojnim kao oholost. Kad Gospod nije ohol, kako mi to da budemo? Ko bi imao više prava da bude ohol od Gospoda, koji svet stvori i koji ga svojom silom drži?
O Gospode smerni, sagori u srcu našem đavolski usev oholosti ognjem Duha Tvog Svetog, i usadi u njega blagorodni usev smernosti i krotosti. Tebi slava i hvala uvek. Amin.
Literatura: Ohridski prolog Vladike Nikolaja
Najljepse izreke o Bogu
Re: Najljepse izreke o Bogu
Danas, možda nemate potrebu za Bogom, ali zapamtite kada vas uhvati glad, vi počnete žudjeti za hranom. Stoga, operite svoja srca sa suzama radosnicama kako bi se Bog mogao u njemu ustoličiti. Posjednik može imati sva polja do kraja obzora na obje strane, ali on će izabrati biti samo na čistom dijelu! Na isti način, kada Bog odabire srce poklonika, ne znači da i sva druga srca nisu Njegova. Ona samo nisu dovoljno čista. On je svugdje, sve je Njegovo, Njegov pogled vidi sve. Ako Bog nije to sve, kako bi oni mogli sjajiti, ili postojati kako postoje sada? Stoga, imajte punu vjeru u Boga i sebe, uvijek se uključite u dobra djela i korisne aktivnosti, govorite istinu, ne nanosite bol riječju, djelom, pa čak ni misli. To je put ka postizanju mira, to je najuzvišenija vrlina koju možete steći u ovom životu.
Re: Najljepse izreke o Bogu
Molitva Bogu
Nisi nam dao srce da se mrzimo i ruke da se ubijamo; učini da pomognemo jedni drugima podnositi teret mučnog i prolaznog života
Ne obraćam se stoga više ljudima; obraćam se tebi, Bože svih bića, svih svjetova i svih vremena: ako je slabašnim stvorenjima, izgubljenim u beskraju, i nevidljivima za ostale u svemiru, dopušteno da od tebe nešto zatraže, od tebe koji si dao sve, od tebe čije su odluke postojane i vječne, udostoji se milostivo suditi o greškama što pripadaju našoj prirodi; neka te greške ne budu naša pokora.
Nisi nam dao srce da se mrzimo i ruke da se ubijamo; učini da pomognemo jedni drugima podnositi teret mučnog i prolaznog života; neka neznatne razlike u odjeći kojom pokrivamo naša slaba tijela, medu svim našim nedostatnim jezicima, među svim našim smiješnim običajima, medu svim našim nesavršenim zakonima, među svim našim bezumnim shvaćanjima, među svim našim prilikama tako ujednačenim u našim očima i tako jednakim pred tobom; neka sve te sitne nijanse po kojima se razlikuju atomi nazvani ljudima ne budu povodi za mržnju i za progone; neka oni koji pale voštanice usred bijela dana da bi te slavili podnose one kojima je dovoljna svjetlost tvog sunca; neka oni koji svoje haljine prekrivaju bijelom tkaninom da bi iskazali ljubav prema tebi ne preziru one koji kazuju to isto pod mantijom od crne vune; neka bude svejedno obraća li ti se netko riječima nekog starog jezika ili na nekom novijem narječju; neka oni čija je odjeća obojena crveno i ljubičasto, koji vladaju na malom komadiću jedne male gomile blata na ovom svijetu, i koji posjeduju nekoliko zaobljenih komadića izvjesne kovine, bez oholosti uživaju u onome što nazivaju veličinom i bogatstvom, i neka ih ostali gledaju bez zavisti: jer ti znaš da u tim ispraznostima nema ničeg na čemu bi trebalo zavidjeti i ničega zbog čega bi se trebalo dičiti.
Kad bi se svi ljudi mogli prisjetiti da su braća! Neka zamrze tiraniju nad dušama kao što se gnušaju pljačke koja silom otima plodove rada i mirne umješnosti! Ako su nevolje rata neizbježne, ne mrzimo se, ne razdirimo se barem u miru, i koristimo trenutak svog postojanja da blagoslovimo, na tisuću različitih jezika istovremeno, od Sijama do Kalifornije, tvoju dobrotu koja nam je darovala taj trenutak.
Nisi nam dao srce da se mrzimo i ruke da se ubijamo; učini da pomognemo jedni drugima podnositi teret mučnog i prolaznog života
Ne obraćam se stoga više ljudima; obraćam se tebi, Bože svih bića, svih svjetova i svih vremena: ako je slabašnim stvorenjima, izgubljenim u beskraju, i nevidljivima za ostale u svemiru, dopušteno da od tebe nešto zatraže, od tebe koji si dao sve, od tebe čije su odluke postojane i vječne, udostoji se milostivo suditi o greškama što pripadaju našoj prirodi; neka te greške ne budu naša pokora.
Nisi nam dao srce da se mrzimo i ruke da se ubijamo; učini da pomognemo jedni drugima podnositi teret mučnog i prolaznog života; neka neznatne razlike u odjeći kojom pokrivamo naša slaba tijela, medu svim našim nedostatnim jezicima, među svim našim smiješnim običajima, medu svim našim nesavršenim zakonima, među svim našim bezumnim shvaćanjima, među svim našim prilikama tako ujednačenim u našim očima i tako jednakim pred tobom; neka sve te sitne nijanse po kojima se razlikuju atomi nazvani ljudima ne budu povodi za mržnju i za progone; neka oni koji pale voštanice usred bijela dana da bi te slavili podnose one kojima je dovoljna svjetlost tvog sunca; neka oni koji svoje haljine prekrivaju bijelom tkaninom da bi iskazali ljubav prema tebi ne preziru one koji kazuju to isto pod mantijom od crne vune; neka bude svejedno obraća li ti se netko riječima nekog starog jezika ili na nekom novijem narječju; neka oni čija je odjeća obojena crveno i ljubičasto, koji vladaju na malom komadiću jedne male gomile blata na ovom svijetu, i koji posjeduju nekoliko zaobljenih komadića izvjesne kovine, bez oholosti uživaju u onome što nazivaju veličinom i bogatstvom, i neka ih ostali gledaju bez zavisti: jer ti znaš da u tim ispraznostima nema ničeg na čemu bi trebalo zavidjeti i ničega zbog čega bi se trebalo dičiti.
Kad bi se svi ljudi mogli prisjetiti da su braća! Neka zamrze tiraniju nad dušama kao što se gnušaju pljačke koja silom otima plodove rada i mirne umješnosti! Ako su nevolje rata neizbježne, ne mrzimo se, ne razdirimo se barem u miru, i koristimo trenutak svog postojanja da blagoslovimo, na tisuću različitih jezika istovremeno, od Sijama do Kalifornije, tvoju dobrotu koja nam je darovala taj trenutak.